{"dc.title": "Razvoj trajnostnega in odgovornega turizma v Bihaću", "dc.creator": "Tahić, Jasmin", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "Ključne riječi: održivi turizam;odgovorni turizam;razvoj;atrakcije;Bihać;sustainable tourism;responsible tourism;development;attractions;Bihać;info:eu-repo/classification/udc/338.48-44(1-21)(497.4Bihać)(043.2)", "id": "dkum_49055", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=146591&dn=", "text": " \n \nUNIVERZITET U MARIBORU \nFAKULTET ZA TURIZAM \n \n \n \n \n \n \n \n \nJasmin Tahić \n \n \n \n \n \nRAZVOJ ODRŽIVOG I ODGOVORNOG \nTURIZMA U BIHAĆU \nRAZVOJ TRAJNOSTNEGA IN \nODGOVORNEGA TURIZMA V BIHAĆU \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnog studija \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nBrežice, septembar 2020 \n \n \n \n \n \n \nUNIVERZITET U MARIBORU \nFAKULTET ZA TURIZAM \n \n \n \n \n \n \n \n \nJasmin Tahić \n \n \n \n \n \nRAZVOJ ODRŽIVOG I ODGOVORNOG \nTURIZMA U BIHAĆU \nRAZVOJ TRAJNOSTNEGA IN \nODGOVORNEGA TURIZMA V BIHAĆU \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnog studija \n \n \n \n \n \n \nMentor: izr. prof. dr. Marko Koščak \n \nSumentor: asis. Tomi Špindler \n \n \n \nBrežice, septembar 2020 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nIZJAVA O AVTORSTVU IN ISTOVETNOSTI TISKANE IN ELEKTRONSKE \nOBLIKE ZAKLJUČNEGA DELA  \n \nIme in priimek študenta: Jasmin Tahić \nŠtudijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija  \nNaslov zaključnega dela: Razvoj održivog i odgovornog turizma u Bihaću (razvoj trajnosnog in \nodgovornega turizma v Bihaću) \nMentor: izr. prof. dr. Marko Koščak \nSomentor: asistent Tomi Špindler \n \nPodpisan-i/-a študent/-ka Jasmin Tahić \n• \nizjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob \npomoči mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; \n• \nizjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v \nzaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; \n• \nna Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno \nprenašam pravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter \npravico ponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM;sem seznanjen/-\na, da bodo dela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence \nCreative Commons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta \nin obdelavo besedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja \niz vsebin; uporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, \ndistribuiranje, dajanje v najem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in \nsicer pod pogojem, da navedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; \n• \ndovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, \nskupaj z objavo zaključnega dela;  \n• \nizjavljam, da je tiskana oblika zaključnega dela istovetna elektronski obliki zaključnega dela, \nki sem jo oddal/-a za objavo v DKUM. \n \n \nDatum in kraj: _25.8.2020. Brežice______ \n               Podpis študent-a/-ke: ____________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nZahvala \nHvala mentoru doc. dr. Marku Koščaku, kao i sumentoru asistentu Tomiju Špindleru za \nnesebičnu i svestranu pomoć, suradnju i profesionalno usmjeravanje tijekom pisanja ovog \nrada. \nTakođer, velika hvala prijatelju Admiru Topaloviću na velikoj podršci i iskrenom \nprijateljstvu tijekom moga studiranja. \nNa kraju, i ono najvažnije, hvala mojim roditeljima, bratu i sestrama te najbližim \nprijateljima na neophodnoj podršci i razumijevanju.  \n \n \n \n \n \n \n \nRAZVOJ ODRŽIVOG I ODGOVORNOG TURIZMA U BIHAĆU \nGlobalizacija kapitala, financija, rada, tehnologije, prometa i komunikacija u drugoj \npolovini XX. i početkom XXI. stoljeća, omogućila je da turizam postane najveća svjetska \nindustrija. Time je on postao važan faktor privrednog i regionalnog razvoja svake zemlje. \nTurizam je, dakle, dio naše svakodnevice, dio sadašnjosti za veliki dio svijeta, a time i \ndio budućnosti našeg planeta pa, upravo iz tog razloga, održivost i održivi razvoj postaju \npojmovi koji se sve intenzivnije koriste u različitim sferama društvenog života. Shodno \ntome, planiranje budućeg razvoja turizma je neophodno harmonizirati s koncepcijom \nodrživog ili usklađenog razvoja. Na taj način bi se zadovoljile potrebe kako turista tako i \nlokalnog stanovništva, uz istovremenu zaštitu i poticanje mogućnosti za budućnost te \nrazvoj samog grada Bihaća i turizma u njemu. U istraživanju koje smo napravili \nučestovalo je ukupno 400 ljudi, dok su cjelu anketu ispunile 282 osobe. \nKljučne riječi: održivi turizam, odgovorni turizam, razvoj, atrakcije, Bihać \nDEVELOPMENT OF SUSTAINABLE AND RESPONSIBLE \nTOURISM IN BIHAĆ \nThe globalization of capital, finance, labor, technology, transport and communications in \nthe second half of the 20th century and in the beginning of 21th century, has managed to \nbecome the world’s largest tourism industry. This has become an important factor on \neconomic and regional development of each country. Tourism is, therefore, part of our \neveryday life, part of the present for a large part of the world, and thus part of the future \nof our planet, and for this reason, sustainability and sustainable development have become \nterms that are more intensively used in various spheres of social life. Accordingly, the \nplanning of future tourism development needs to be harmonized with the concept of \nsustainable or balanced development. In that way, the needs of both tourists and the local \npopulation would be met, while at the same time protecting and encouraging \nopportunities for the future evolution of city Bihać and the tourism in it. In this experiment \nwas involved 400 people, while the poll was completed by 282 people. \nKey words: sustainable tourism, responsible tourism, development, attractions, Bihać \n \nUDK: 338.48-44(1-21) (497.6Bihać) (043.2) \n \n \n \n \n \n \n \n \nPOVZETEK \n \nMasa turističnih obiskov, ki nastane kot posledica globalizacije, pritiska na osnovne vire, \nna katerih počiva turizem, predvsem z degradacijo okolja, zaradi česar je potrebno v \nturizmu uporabiti koncept trajnostnega razvoja. Trajnostni razvoj je tako postal vse bolj \npogosta tema, ki jo intenzivno obravnavajo vse države in strukture družbe. Tudi ta \ndiplomska naloga temelji na splošnem pomenu uporabe koncepta trajnostnega razvoja v \nturizmu. Njeno bistvo je v dokazovanju pomena in nujnosti uporabe takšnega koncepta \nza mesto Bihać.  \nV tej diplomski nalogi bo poudarek na konceptu trajnostnega razvoja turizma, zato bo \nraziskava temeljila na navajanju možnosti za boljši razvoj in boljšo uporabo naravnih \nturističnih vrednot Bihaća za trajnostni razvoj turizma, da bi pritegnili zanimanje in \npritegnili več obiskovalcev iz regije in Evrope.  \nCilj diplomske naloge je:  \n• \ndokazati, kako pomembna je trajnost katere koli turistične destinacije v \nturizmu, vključno z mestom Bihać, v skrbi za ohranjanje naravnega prostora \nin okolja ter za ohranjanje zgodovinske in kulturne dediščine,  \n• \nna podlagi vprašalnika dokazati, kako Bihać s svojimi turističnimi atrakcijami \nna področju ekoturizma, športne, kulturne in drugih oblik trajnostnega turizma \nlahko privabi obiskovalce in utemelji svoj nadaljnji razvoj mesta v smislu \nturistične destinacije, \n• \nizpostaviti nekatere omejitve za nadaljnji trajnostni razvoj turizma, kot tudi \nmožne rešitve teh težav in strateške usmeritve za prihodnji razvoj in \nizboljšanje trajnostnega turizma v Bihaću.  \nKo govorimo o opredelitvi koncepta trajnostnega turizma, njegova najpreprostejša \ndefinicija pomeni katero koli vrsto turizma, ki prispeva k varovanju okolja, družbeni in \ngospodarski celovitosti ter trajnemu spodbujanju naravnih, ustvarjenih in kulturnih \nvrednot. Ključni cilj takšnega turizma je omogočiti ljudem uživanje, pa tudi pridobivanje \nznanja o naravnih, zgodovinskih in kulturnih značilnostih edinstvenega okolja, hkrati pa \nohraniti celovitost kraja ter spodbuditi gospodarski razvoj in blaginjo lokalne skupnosti.  \nBihač, mesto ob reki Uni, se nahaja na severozahodnem delu Bosne in Hercegovine. \nAdministrativno spada pod entiteto Federacije BiH in predstavlja gospodarski, upravni in \nkulturni sedež Unsko-sanskega kantona. Mesto Bihać je na podlagi svojih naravnih in \ndrugih potencialov ustvaril ključne predpogoje za razvoj turizma, predvsem selektivnih \noblik, kot so športni in rekreacijski turizem, ekoturizem, lovski turizem in \nkulturnozgodovinski turizem.  \nV diplomski nalogi so opisane osnovne značilnosti mesta Bihać kot turistične destinacije. \nGeografske značilnosti na območju mesta Bihać so raznolike. Prevladujejo njive, hribovja \nin sredogorska zemljišča. Območje mesta Bihać ima zmerno gorsko vrsto podnebja, ki je \nraznolika zaradi vpliva zračnih mas iz sosednjih in oddaljenih območij. Mesto Bihać je \nzelo bogato z vodo, oz. izviri, potoki in rekami, glavni vodotok pa je reka Una in njen \npritok Unac. Prav tako lahko rečemo, da ima to območje kakovostno gozdno bogastvo. \nKo govorimo o antropogenih turističnih vrednotah  \n \n \n \n \n \n \nBihaća, je treba poudariti, da je na območju mesta obilo kulturnih in zgodovinskih \nspomenikov, med katerimi so najpomembnejši Kapetanov stolp, Fethiye mošeja, cerkev \nsv. Ante Padovanski, Kameno Turbe in srednjeveška mesta, kot so Sokolačka kula, \nOrašac itd.  \nNa območju Bihaća se razvijajo oblike trajnostnega turizma, med katerimi so \nnajpomembnejše: podeželski, ekoturizem, športno-rekreacijski, pustolovski, kulturni in \nprireditveni turizem. Glavna turistična atrakcija v kmečkem turizmu mesta Bihać so eko \nvasi, torej podeželska gospodinjstva, ki se nahajajo ob reki Uni, pa tudi v bližini NP \n\"Una\". Naravne lepote, vodotok reke Une in njenih pritokov Unca ter NP \"Una\" \npredstavljajo kakovostno osnovo za razvoj eko turizma na tem območju. Športne in \nrekreacijske aktivnosti v Bihaću vključujejo izlete, pohodništvo, kolesarjenje, \npotapljanje, ribolov, rafting, kajakaštvo in kanu, plezanje po urejenem plezališču itd. Na \nobmočju Bihaća potekajo številne turistične in kulturne prireditve, ki privabljajo turiste \niz okoliških krajev in širše, najpomembnejše med njimi pa so: Dan mesta Bihać, Dan reke \nUne, Bihaćko poletje, Unska regata, \"EKOBIS\" - mednarodni ekološki sejem, festival \npop glasba Bihać, Festival ljudske glasbe Bihać, Ulica Bišća - kulturno-umetniški \ndogodek, Likovna kolonija za otroke Centra \"Duga\".  \nV diplomski nalogi je predstavljena SWOT analiza, oz. analizirane so prednosti, slabosti, \npriložnosti in nevarnosti razvoju trajnostnega turizma v mestu Bihać. Ugotovljeno je, da \nso najpomembnejše sile mesta Bihać njegov geografski položaj, ohranjena naravna in \nkulturna dediščina, ohranjeno okolje in podobno. Najpomembnejše slabosti, ovire ali \nomejitve za trajnostni razvoj Bihaća so šibka obstoječa infrastruktura, slaba propaganda, \nnezadostna stopnja razvoja trajnostnega turizma. Najpomembnejše priložnosti, ki \nomogočajo in olajšujejo razvoj trajnostnega turizma, so donacije in sredstva iz skladov \nEU in drugih mednarodnih finančnih virov, povečanje zanimanja ljudi za zdrav \nživljenjski slog, trajnostni turizem in varstvo okolja.  Med najpomembnejše nevarnosti pa \nsodijo: neskladnost zakonov in postopek, odhod prebivalstva izven meja Bihaća ali USC, \nnevarnost onesnaževanja okolja, gospodarska kriza, ki se bo delno odražala v zmanjšanju \npotovanj.  \nDa bi raziskali mnenje in stališče anketirancev o stanju trajnostnega turizma v Bihaću in \nnjegovem vplivu na izbiro turistične destinacije obiskovalcev, je bila izvedena anketa, ki \ntemelji na zbiranju primarnih podatkov. Anketni vprašalnik vsebuje skupno 19 vprašanj. \nPrva skupina vprašanj iz vprašalnika se nanaša na zbiranje osnovnih socialno-\ndemografskih podatkov anketirancev. Druga skupina vprašanj preučuje, ali anketiranci \nsploh poznajo koncept trajnostnega turizma, koliko se dejansko zavedajo pomena \ntrajnostnega turizma in ali lahko trajnostni turizem vpliva na njihovo izbiro turistične \ndestinacije. Tretja, zadnja skupina vprašanj je osredotočena na mesto Bihać in izbrane \nturistične znamenitosti mesta.  \nV raziskavi je bilo anketiranih 400 ljudi, od katerih jo je dokončno rešilo 282, od tega je \nbilo  58% žensk in 42% moških, katerih najpogostejša starost je med 26 in 35 let in večina \nje zaposlenih, končalo srednjo šolo. Z analizo njihovih odgovorov smo ugotovili, da \nanketiranci vidijo trajnostni turizem kot pomembno vrsto turizma, ki veliko prispeva k \nnjihovi zavezanosti obisku določene turistične destinacije. Večina anketirancev pozna \nkoncept trajnostnega turizma, ki ga najpogosteje povezuje z družbeno odgovornim \nposlovanjem v turizmu in optimalno rabo virov. Prav tako menijo, da je razvoj \ntrajnostnega turizma pomemben zaradi privlačnosti določene turistične destinacije, pa  \n \n \n \n \n \n \ntudi, da razvoj turizma ne vpliva negativno na okolje in vrednost destinacije. Kakovost in \ncena odločilno vplivata na izbiro določene destinacije,  \nhkrati pa tudi na dejavnik prisotnosti ponudbe trajnostnega turizma. Kot najpogostejši \nmotiv za obisk anketiranci navajajo naravne lepote in spoznavanje novih krajev. Menijo, \nda trajnostni turizem vpliva na donosnost in prihod na destinacijo. Odgovori anketirancev \niz skupine vprašanj, povezanih z mestom Bihać, kažejo, da je turistična ponudba Bihaća \nvsestranska in bogata s številnimi turističnimi atrakcijami, ki zagotavljajo potencial za \nnadaljnji razvoj trajnostnega turizma. Med kraji, ki imajo največji potencial, izstopajo \nnacionalni park Una, Štrbački buk, Kapetanova kula in Martin brod. \nGlede na trenutno stanje in podatke, pridobljene z anketo, smo v nadaljevanju poskušali \ndoločiti prioritete. Napisali smo konkretne predloge za prihodnost v smislu izboljšanja \nturistične ponudbe in razvoja trajnostnega in odgovornega turizma v mestu Bihać. Prva \nprioriteta je izboljšanje turističnih zmogljivosti, konkretni ukrepi, potrebni za njegovo \nrealizacijo, pa so: organizacija športnih tekmovanj, revitalizacija zimsko-rekreacijskega \ncentra \"Duga Luka\" in izgradnja termalno-celinske riviere, ki temelji na zmogljivostih \nBanja Gate. Drugo prednostno področje je razvoj infrastrukture, potrebni ukrepi pa so: \nizboljšanje nastanitvenih pogojev, revitalizacija in obnova tradicionalne arhitekture ter \nobnova infrastrukture za športni in rekreacijski zračni promet. Zadnje prednostno \npodročje zajema nov promocijski pristop in vključuje ukrepe, kot so stilske spremembe \ntrenutne spletne strani Turistične organizacije mesta Bihać, izboljšanje medijske \npredstavitve, oz. izboljšanje odnosov z mediji in vplivnimi ljudmi (influencerji in \nblogerji) ter učinkovitejše upravljanje uradnega Facebook profila Turistične organizacije \nmesta Bihać. \nKljučne besede: trajnostni turizem, odgovoren turizem, Bihać, razvoj trajnostnega \nturizma  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nKAZALO \n1 UVOD ....................................................................................................................... \n1 \n1.1 Opredijeljenost tj. opis problema predmeta zaključnog rada \n................................. \n1 \n1.2 Svrha i ciljevi zaključnog rada ............................................................................. \n4 \n1.3 Hipoteza ili istraživačko pitanje zaključnog rada \n.................................................. \n5 \n1.4 Pretpostavke i ograničenja zaključnog rada \n.......................................................... \n5 \n1.5 Predviđene metode zaključnog rada ..................................................................... \n6 \n2 PREGLED LITERATURE I TEORETSKIH POLAZIŠTA.................................. \n7 \n2.1 Koncept održivog turizma \n.................................................................................... \n7 \n2.1.1 Pojam i značaj održivog turizma .................................................................... \n7 \n2.1.2 Principi održivog turizma \n............................................................................... \n8 \n2.2 Pojam turističke destinacije.................................................................................. \n9 \n2.2.1 Elementi turističke destinacije ....................................................................... \n9 \n2.2.2 Upravljanje turističkom destinacijom \n........................................................... \n10 \n2.2.3 Funkcije destinacijskog menadžmenta ......................................................... \n11 \n2.2.4 Alternativni oblici turizma \n........................................................................... \n12 \n2.2.5 Pojam ekoturizma \n........................................................................................ \n12 \n3 OSNOVNE KARAKTERISTIKE GRADA BIHAĆA KAO TURISTIČKE \nDESTINACIJE \n.......................................................................................................... \n14 \n3.1 Geografski položaj grada Bihaća........................................................................ \n14 \n3.2 Prirodne turističke vrijednosti grada Bihaća ....................................................... \n15 \n3.2.1 Geomorfološke karakteristike ...................................................................... \n15 \n3.2.2. Klimatske karakteristike ............................................................................. \n16 \n3.2.3 Hidrografske karakteristike \n.......................................................................... \n16 \n3.2.4 Biogeografske karakteristike \n........................................................................ \n17 \n3.3 Antropogene turističke vrijednosti grada Bihaća ................................................ \n17 \n3.3.1 Kulturno-povijesno nasljeđe i spomenici kulture \n.......................................... \n18 \n3.3.2 Smještajni kapaciteti u gradu Bihać ............................................................. \n20 \n3.4 Razvijeni vidovi održivog turizma u Bihaću ...................................................... \n22 \n3.4.1 Seoski turizam ............................................................................................. \n22 \n3.4.2 Ekoturizam .................................................................................................. \n22 \n3.4.3 Sportsko-rekreativni i avanturistički turizam \n................................................ \n23 \n3.4.4 Kulturni turizam .......................................................................................... \n23 \n3.4.5 Manifestacijski turizam................................................................................ \n24 \n3.5Swot analiza ....................................................................................................... \n25 \n4 EMPIRIJSKI DIO \n.................................................................................................. \n28 \n4.1 Metodologija istraživanja \n................................................................................... \n28 \n4.2 Uzorak istraživanja ............................................................................................ \n28 \n4.3 Anketni upitnik \n.................................................................................................. \n28 \n4.3.1 Sociodemografski podatci \n............................................................................ \n28 \n4.3.2 Podatci vezani za održivi turizam ................................................................ \n31 \n4.3.3 Podatci vezani za turističke atrakcije grada Bihaća ...................................... \n35 \n4.4 Analiza rezultata istraživanja ............................................................................. \n37 \n5 DISKUSIJA REZULTATA ................................................................................... \n39 \n6 STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA ODRŽIVOG TURIZMA U BIHAĆU ......... \n41 \n6.1 Vizija \n................................................................................................................. \n41 \n \n \n \n \n \n \n6.2 Prioritetna područja i mjere \n................................................................................ \n41 \n6.3 Pokazatelji i praćenje ......................................................................................... \n44 \n6.4 Sažetak ..................................................................................................................47 \n7 ZAKLJUČAK \n......................................................................................................... \n48 \n8 LITERATURA I IZVORI \n...................................................................................... \n51 \n9 PRILOZI................................................................................................................... \n1 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nSadržaj slika \nSlika 1: Osnovni elementi turističke destinacije ........................................................... \n10 \nSlika 2: Geografski položaj općine Bihać .................................................................... \n14 \nSlika 3: Bihaćko polje ................................................................................................. \n16 \nSlika 4: Crkva sv. Antuna \n............................................................................................ \n18 \nSlika 5: Fethija džamija ............................................................................................... \n19 \nSlika 6: Kameno turbe ................................................................................................. \n19 \nSlika 7: Kapetanova kula \n............................................................................................. \n20 \nSlika 8: Grafički prikaz kretanja broja ležaja na području Bihaća ................................ \n21 \nSlika 9: Spol ispitanika \n................................................................................................ \n28 \nSlika 10: Dobna struktura ispitanika ............................................................................ \n29 \nSlika 11: Spol ispitanika .............................................................................................. \n29 \nSlika 12: Radni status ispitanika .................................................................................. \n30 \nSlika 13: Mjesečna primanja ispitanika \n........................................................................ \n30 \nSlika 14: Mjesto stanovanja ispitanika ......................................................................... \n31 \nSlika 15: „Jeste li upoznati s pojmom „održivi turizam“?'' ........................................... \n31 \nSlika 16: „Na što vas asocira pojam „održivi turizam“? ............................................... \n32 \nSlika 17: „Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene \nturističke destinacije?'' \n................................................................................................. \n32 \nSlika 18: „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu?'' \n............ \n33 \nSlika 19: „Što je za vas najbitnije prilikom odabira turističke destinacije?'' \n.................. \n33 \nSlika 20: '“Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati \nna vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?'' \n........................................... \n34 \nSlika 21: „Koji su vaši motivi odlaska u određenu turističku destinaciju?'' \n................... \n34 \nSlika 22: „Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima \nveću posjećenost odnosno posljedično i profitabilnost?'' .............................................. \n35 \nSlika 23: „Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?''\n \n.................................................................................................................................... \n35 \nSlika 24: „S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?'' \n36 \nSlika 25: Tvrdnje, Bihać \n.............................................................................................. \n36 \nSlika 26: U slučaju da niste, biste li posjetili navedene atrakcije i manifestacije? ......... \n37 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nSadržaj tablica \nTablica 1: Udaljenost općtine Bihać od ostalih urbanih centara u regiji \n........................ \n15 \nTablica 2: Kretanje broja ležaja na području općine Bihać, USK i FbiH ...................... \n20 \nTablica 3: Promet po vrstama ugostiteljskih objekata (KM) \n......................................... \n21 \nTablica 4: Swot analiza održivog turizma grada Bihaća ............................................... \n26 \nTablica 5: Pokazatelji i praćenje .................................................................................. \n44 \n \n \n \n \nSeznam kratic \n \nBIH- Bosna i Hercegovina \nFBIH- Federacija Bosne i Hercegovine \nKM- Konvertibilna marka (novčana valuta) \nNP- Nacionalni Park \nUSK- Unsko-sanski Kanton \nWTO- World tourism organization \n \n \n \n \n \n \n \n \n1 \n \n1 UVOD  \n1.1 Opredijeljenost, tj. opis problema predmeta zaključnog rada \nSvjedoci smo činjenice da u drugoj polovini XX. stoljeća turizam doživljava snažnu \nekspanziju i diversifikaciju, prije svega uslijed globalizacije kapitala, financija, prometa \ni sl. Prema najnovijim objavljenim podatcima Eurostata iz 2019. godine, 62% \nstanovništva EU (uzrasta od 15 i više godina) u 2017. godini je imalo najmanje jedno \nturističko putovanje, prije svega zahvaljujući porastu zarade i slobodnog vremena \n(Eurostat, 2019). U EU turizam čini jedno od najvećih ekonomskih područja s 12 milijuna \nzaposlenih što čini ekvivalent 9% ukupno zaposlenih u EU te 10% BDP Europske unije \n(UNWTO, 2018, str. 55). Otuda turizam ima jednu od glavnih uloga u privredi brojnih \nzemalja i predstavlja ključni pokretač cjelokupnog društveno-ekonomskog napretka \nstvaranjem novih radnih mjesta i poduzeća, razvoja infrastrukture i sl.  \nPa ipak, pored svih pozitivnih ekonomskih i sociokulturnih utjecaja, turizam, također, \npredstavlja i jedan od glavnih uzročnika degradacije životne sredine u mnogim \nturističkim destinacijama, zbog čega se sve više istraživanja različitih organizacija bavi \nupravo problematikom štetnih utjecaja masovnog turizma na životnu sredinu (Čengić i \nGrebo, 2008, str. 427). Tako je kao odgovor na masovni turizam došlo do pojave \nselektivnog turizma koji sve više dobiva na značaju i postaje sve ozbiljnije shvaćen, a čiji \nje osnovni zadatak zaštita životne sredine i unaprjeđenje života lokalnog stanovništva. Za \novu vrstu turizma u teoriji se mogu pronaći različiti nazivi kao što su: selektivni oblici \nturizma, specifični oblici turizma, turizam posebnih interesa, turizam niša, tematski \nturizam ili alternativni turizam. Neki od specifičnih oblika turizma najčešće spominjani \nu literaturi su: ekoturizam, kulturni turizam, turizam nasljeđa, banjski turizam, \nruralni/seoski turizam (Bošković i Mihajlović, 2016; Triarchi i Karamanis, 2017) itd. koji \nu mnogim slučajevima imaju vrlo slične principe i politike, a na kraju se sve svodi na \nnapore za očuvanje okoliša i unaprjeđenje života lokalnog stanovništva. \nAktualna epidemiološka situacija u svijetu se snažno reflektira na sektor putovanja i \nturizam. Pandemija COVID-19, poznata i kao koronavirusna pandemija, uzrokovana je \nakutnim respiratornim sindromom coronavirus 2 (SARS-CoV-2). Prvi slučaj ove \npandemije registriran je u Wuhanu, u kontinentalnoj Kini, u prosincu 2019. godine, a u \nprvom kvartalu 2020. godine obznanjeno je da se ta pandemija proširila na više od 200 \nzemalja (Haryanto, 2020, str. 2). Turizam je, nesumnjivo, širom svijeta jedna od \npandemijom najteže pogođenih privrednih aktivnosti što, s obzirom na njegov značaj u \nsvjetskoj ekonomiji, niti jednu zemlju ne ostavlja imunom. Krešić i Mikulić (2020) jasno \ni nedvosmisleno objašnjavaju osnovne razloge zbog kojih COVID-19 pandemija \nugrožava temelje turističke privrede:  \n• iznos diskrecijskog dijela dohotka koji se troši na turizam i putovanja se \nsmanjuje zbog globalne ekonomske krize i pada BDP-a većine razvijenih \nzemalja koje su istovremeno i glavna emitivna tržišta; \n• smanjuje se prometna povezanost emitivnih i receptivnih turističkih regija \nzbog \nuspostavljanja \nepidemioloških \nmjera \nkoje \nsu \nusmjerene \nk \nonemogućavanju brzog širenja bolesti, zbog čega destinacije postaju sve teže \ndostupne ili nisu uopće dostupne; \n• smanjuje se i sloboda kretanja građana unutar matične države što dovodi do \nsmanjenja domaće potražnje; \n2 \n \n• bolest COVID-19 najviše ugrožava starije dobne skupine (65 godina i više), \nkoje su do sada bile jedan od najvažnijih tržišnih segmenata za produženje \nturističke sezone, a koje će vjerojatno ubuduće biti znatno manje sklone \nputovanjima. \nS obzirom na navedeno, Krešić i Mikulić zaključuju da kriza uzrokovana COVID-19 \npandemijom neće proći tako brzo i jednostavno te da će turizam biti jedan od sektora \nindustrije koji će ovom krizom biti najviše pogođen (Krešić i Mikulić, 2020). S druge \nstrane, Telišman-Košuta podsjeća na činjenicu da se turizam, u pravilu, jako brzo \noporavlja pa će se tako i u ovom slučaju, nakon pronalaska lijeka i otkrića cjepiva protiv \nkorona virusa, turizam sasvim sigurno oporaviti (Telišman-Košuta, 2020). Međutim, \npostavlja se pitanje kakav će turizam biti nakon pandemije. Telišman-Košuta ističe neke \nod očekivanih ključnih područja promjena: odnos prema prostoru odnosno inzistiranje na \nsocijalnom distanciranju (prednost će imati manji, intimniji prostori namijenjeni \nnekolicini ili pak prostrana, otvorena, prirodna mjesta gdje je moguće biti istovremeno \nzajedno s drugima, ali i u svom prostoru), odnos prema zdravstvenoj sigurnosti (pojačani \nobvezni sanitarni standardi u turističkim objektima, ali i viša medicinska ekipiranost \ndestinacije u cjelini), odnos prema životnoj sredini, ljudski odnosi (potaknut će se \nzainteresiranost za iskrene i emotivne sadržaje, bilo da je riječ o vođenom obilasku, \ngastronomskoj ponudi, oblikovanju smještaja ili nekom drugom elementu turističke \nponude), odnos prema tehnologiji i sl. (Telišman-Košuta, 2020). Slično mišljenje dijeli i \nTembo, glavni izvršni direktor Međunarodnog trgovinskog centra koji dodaje da je čak i \nprije COVID-19 pandemije industrija turizma svjedočila promjenama koje su se ogledale \nu preferencijama turista prema certificiranim ekohotelima i njihovom doživljavanju \nautentičnih iskustava (Tembo, 2020). Stoga je vjerovatno da će putnik nakon \nkoronavirusa izabrati „održivije staze“ i uživati u onome što svijet može ponuditi (Tembo, \n2020). \nPojavom selektivnih oblika turizma razvila se svijest o održivom razvoju turizma koji \nmora biti usmjeren na povećanu ekološku odgovornost, socijalnu toleranciju i privrednu \nizdašnost (Müller, 2004, str. 44). Glavni cilj održivog turizma je omogućiti turistima \nuživanje i stjecanje znanja o prirodnim, povijesnim i kulturnim karakteristikama \nokruženja, uz očuvanje integriteta mjesta i poticanje ekonomskog razvoja i dobrobiti \nlokalne zajednice (Beljanski, 2018, str. 38). Svjetska turistička organizacija definira \nodrživi turizam kao turizam koji u potpunosti vodi brigu o svojim trenutnim i budućim \nekonomskim, socijalnim i ekološkim učincima, zadovoljavajući potrebe posjetitelja, \nindustrije, životne sredine i zajednice domaćina. Održivi turizam se može definirati i kao \nturizam koji se razvija i održava na nekom području na takav način i u tolikoj mjeri da \nostaje održiv tijekom neodređenog razdoblja i ne degradira ili mijenja životnu sredinu \n(Butler, 2018, str. 3). U svom najčišćem obliku, održivi (odgovorni) turizam se definira \nkao „privredna grana koja vrši minimalan utjecaj na životnu sredinu i lokalnu kulturu, \nistovremeno pomažući stjecanju zarade, otvaranju novih radnih mesta i zaštiti lokalnih \nekosustava“ (Stefanović i Azemović, 2012, str. 45). Naime, riječ je o odgovornom \nturizmu koji ima prijateljski odnos s prirodnim i kulturnim nasljeđem. Koncepcija \nodrživog razvoja turizma podrazumijeva pet ključnih komponenti: materijalno \nblagostanje (dohodak, stvaranje vrijednosti, smanjenje nejednakosti itd.), subjektivno \ndobar osjećaj (sloboda, kulturni identitet), zadovoljstvo gostiju (optimalno zadovoljenje \nrazličitih potreba gostiju, segmentiranje gostiju i sl.), zaštita prirode i resursa (biološka \nrazličitost, zaštita resursa, raznovrsnost krajolika) i kulturna raznolikost (njegovanje \ndomaće kulture, gostoljubivost, zaštita kulturnih dobara) (Müller, 2004, str. 44).  \n3 \n \nKoncept održivog razvoja u turizmu bi trebao predstavljati osnovu dugoročnog razvoja u \nokviru turističkih destinacija. Izraz „turistička destinacija“ u svom porijeklu je tipičan \ngeografski pojam i podrazumijeva se kao dio geografskog prostora (Żemła, 2016, str. 2). \nTuristička destinacija se može definirati kao „turistički organizirana i tržišno \nprepoznatljiva prostorna jedinica koja skupom svojih turističkih proizvoda potrošačima \nnudi cjelovito zadovoljenje turističke potrebe“ (Križman Pavlović, 2008, str. 58). U \nposljednje vrijeme turističke destinacije se sve više sagledavaju „kao složeni sustavi u \nkojima se kreiraju različite vrijednosti za turiste“ (Mašić, Muhi, Nešić i  Jovanović, 2017, \nstr. 191). Turistička destinacija sadrži niz osnovnih elemenata koji privlače posjetitelje na \nodredište i koji zadovoljavaju njihove potrebe po dolasku. Ti elementi su: atrakcije, \nusluge, pristupačnost, imidž, cijena i ljudski resursi (UNWTO, 2007, str. 1). Kako bi se \npostigla kvalitetna ponuda određene turističke destinacije, potrebno je povezati navedene \nelemente turističke destinacije jer samo njihovim povezivanjem može se govoriti o \npotpunom i kvalitetnom turističkom proizvodu.  \nOsnovni ciljevi kojima se mora voditi menadžment turističke destinacije podrazumijevaju \n„usklađivanje prirodnih faktora i blagostanja stvorenog dosadašnjim utjecajem čovjeka s \nciljem stvaranja dodatne vrijednosti za posjetitelje i domicilno stanovništvo, a kako bi se \nostvarili ti isti ciljevi, destinacijski menadžment mora proći kroz tri osnovne funkcije i to: \nfunkcije planiranja, funkcije organiziranja i funkcije kontrole“ (Vranić, 2016, str. 8). \nKako bi se destinacija mogla smatrati održivom, potrebno je slijediti neka osnovna \npravila: barem dvije trećine aktivnosti koje se nude gostima moraju biti povezane s \nprirodom, više od polovine mjesta za smještaj moraju biti mala, sa samo nekoliko soba i \nizgrađena od tradicionalnih materijala, a jelovnik mora ponuditi lokalne proizvode, po \nmogućnosti bioproizvode (Mazilu, Rabonțu i Marinescu, 2017, str. 2). \nOdrživi razvoj turizma najvećim se dijelom odnosi na izgradnju i razvoj tzv. ekoturizma \ns ciljem zaštite i očuvanja biljnog i životinjskog svijeta. Ekoturizam je putovanje u \nosjetljiva, iskonska i obično zaštićena područja za koja se nastoji da budu s niskim \nutjecajem i (obično) malog obujma. To pomaže obrazovanju posjetitelja, osigurava \nsredstva za zaštitu, izravno doprinosi ekonomskom razvoju i političkom osnaženju \nlokalnih zajednica i potiče poštovanje različitih kultura i ljudskih prava (Honey, 2008, \nstr. 32-33). Ekoturizam, dakle, predstavlja podvrstu održivog turizma i odnosi se na \nturističke aktivnosti u ruralnim i pustinjskim područjima koja razvijaju direktnu korist u \npogledu očuvanja svojih prirodnih resursa i dobrobiti (Green City Trips, 2015). Uz \ngodišnji rast od 5% u svjetskim razmjerima, što predstavlja 6% svjetskog bruto proizvoda, \nkao i 11,4% potrošnje, ekoturističko tržište zaslužuje posebnu pažnju (Rajović i \nBulatović, 2015, str. 84). Ekoturizam, dakle, u svjetskim razmjerima postaje \nnajpopularniji vid odmora. \nU brojnim slučajevima, ekoturizam, kao i kulturni i avanturistički, razvio se u regijama \nkoje su geografski periferne, ruralne ili obalne prirode i imaju niži stupanj \nsocioekonomskog razvoja od zemlje u kojoj se nalaze (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 3). \nUdaljenost i ono što bi društvo shvatilo kao nerazvijenost imaju tendenciju takve \ndestinacije učiniti atraktivnima posjetiteljima koji traže prirodnija i autentičnija iskustva. \nUz ekoturizam se vrlo često povezuje tip turizma kao što je ruralni, odnosno, seoski \nturizam. Jednu od prvih definicija ruralnog turizma predložila je Europska komisija 1986. \ngodine: „Seoski turizam je širok pojam koji uključuje ne samo poljoprivredni turizam ili \nagroturizam – smještaj koji nude poljoprivrednici – već i sve turističke aktivnosti u \nruralnim područjima“ (Community action in the field of tourism: Commission \n4 \n \ncommunication to the Council transmitted on 31 January 1986, 1986, str. 10). Ruralni se \nturizam, također, može interpretirati kao alternativna vrsta turizma s održivim ciljevima. \nNaime, sociokulturno ili prirodno ruralno turističko okruženje predstavlja alternativu \nmjestima u kojima žive turisti, a oni zauzvrat pokušavaju iskusiti pozitivne i edukativne \nučinke takvih posjeta (Garau, 2015, str. 6413). Također, bitno je napomenuti da u \nnerazvijenim ruralnim sredinama turizam predstavlja aktivnost koja stvara nove \nmogućnosti, za razliku od tradicionalnih sektora poput poljoprivrede (Koščak i O’Rourke, \n2020, str. 6). \nOsnovni razlog odabira ove teme vezan je uz ukazivanje na mogućnosti boljeg razvoja i \niskorištavanja prirodnih turističkih vrijednosti grada Bihaća za razvoj održivog turizma \nkao suvremenog trenda u svijetu. Drukčije, odnosno jednostavnije rečeno, opredjeljenje \nza ovu temu temeljeno je na važnosti očuvanja životne sredine ovog grada smještenog u \nsjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Predmet istraživanja rada su potencijali za \nrazvoj turizma na području proučavane općine koji će se razvijati u skladu s konceptom \nodrživog razvoja. Кoncept održivog razvoja turizma Bihaća podrazumijeva promišljeno \nbalansiranje i puno jedinstvo ekonomskih, socijalnih, kulturnih i ekoloških zahtjeva i \nprincipa. Ovo nas upućuje na zaključak da se razvoj turizma mora pažljivo i odgovorno \nplanirati i usmjeravati, a sve s ciljem održivosti turističkog privređivanja, kao i \nkontroliranog, efikasnog i transparentnog korištenja i upravljanja raspoloživim prirodno-\nturističkim resursima. Zbog toga, održivi se turizam u Bihaću treba naći u fokusu svih \nnaših politika, od individua i građana do lokalne zajednice i svih njenih društvenih \nčinitelja, a rezultat takvog društveno-odgovornog ponašanja bit će prosperitet i porast \nkvalitete života sadašnjih, ali i budućih generacija ovog područja. \n1.2 Svrha i ciljevi zaključnog rada \nSvrha ovog rada je utvrditi imaju li i u kojoj mjeri atrakcije Bihaća potencijal za razvoj \nodrživog turizma. Istraženo je poznavanje ispitanika odabranih atrakcija grada, odnosno \nnjihovo mišljenje o važnosti i atraktivnosti istih. Također, utvrđeno je koliko su zapravo \nispitanici upućeni u održivi turizam, odnosno utječe li održivost na odabir turističke \ndestinacije. Praktično istraživanje turizma na prostoru Bihaća u kontekstu održivog \nrazvoja je značajno za znanost, ali i za praksu, od posebne važnosti za unaprjeđenje rada \nturističkih organizacija, turističkih agencija i ostalih sudionika u turizmu. \nCilj je ovog rada dokazati koliko je održivost u turizmu bilo koje turističke destinacije, \npa tako i grada Bihaća, bitna u smislu brige za očuvanje prirodnog prostora i životne \nsredine, kao i očuvanje povijesnog i kulturnog nasljeđa, s obzirom na to da karakter \nturizma i visok stupanj ovisnosti turizma o prostoru nalaže konstantnu brigu o stanju te \nokoline. Cilj je rada, također, na osnovi anketnog upitnika dokazati kako Bihać svojim \nturističkim atrakcijama u području ekoturizma, sportskog, kulturnog i ostalih vidova \nodrživog turizma, može privući posjetitelje te na njima zasnivati daljnji razvoj grada u \nsmislu turističke destinacije. Isto tako, cilj je rada ukazati na određena ograničenja \ndaljnjeg održivog razvoja turizma, kao i na moguća rješenja tih problema i strateške \npravce budućeg razvoja i unapređenja održivog turizma u Bihaću. \nZadatci istraživanja koncepta održivog turizma Bihaća su: \n• Ukazati na značaj razvoja održivog turizma Bihaća; \n• Analiza i klasificiranje prirodnih i antropogenih turističkih vrijednosti; \n5 \n \n• Inventarizacija i valorizacija materijalne baze na kojima se zasniva razvoj \nturizma; \n• Ukazati na probleme i prioritete održivog turizma Bihaća; \n• Istraživanje uvjeta i potencijala za razvoj održivog turizma na prostoru Bihaća; \n• Utvrditi moguće vidove održivog turizma u Bihaću. \n1.3 Hipoteze zaključnog rada \nEmpirijski dio odnosi se na istraživanje temeljeno na prikupljanju primarnih podataka. \nZa potrebe ovog rada primarni podatci prikupljeni su metodom ispitivanja, odnosno \nanketom kojom će se naglasak staviti na održivi razvoj turizma i njegov utjecaj na odabir \nturističke destinacije. U radu je proveden anketni upitnik namijenjen lokalnom \nstanovništvu, ali i ostaloj populaciji, a statističkom su metodom obrađeni i analizirani \nprikupljeni podatci. Ispitane su varijable jesu li turisti i stanovnici grada Bihaća \nzadovoljni stanjem održivog turizma u Bihaću. Anketni upitnik sadrži ukupno 19 pitanja \ni namijenjen je svim spolnim i dobnim skupinama ljudi različitog profila obrazovanja, \nmjesečnih primanja i radnog statusa. Istraživanje je provedeno na uzorku od 120 \nispitanika. Dobiveni rezultati istraživanja na kraju su statistički obrađeni, grafički \nprikazani i upoređeni s postavljenim hipotezama. \nIstraživanje koje se provodi u svrhu ovog rada temelji se na trima hipotezama: \nH1: Ponuda i produkti održivog turizma utječu na atraktivnost i odabir grada Bihaća kao \nciljne turističke destinacije kod  više od 15% ispitanika. \nH2: Četvrtina ispitanika, kako stanovnika tako i stranih posjetitelja, upoznati su s \nturističkim atrakcijama prirodne i kulturne baštine grada Bihaća. \nH3: Bihać ima po mišljenju ispitanika potencijal za daljnji održivi razvoj seoskog \nturizma, održivi razvoj ekoturizma i razvoj drugih vidova održivog i odgovornog turizma.  \n1.4. Pretpostavke i ograničenja zaključnog rada \nS obzirom na to da se Bihać, grad na rijeci Uni, može pohvaliti kako bogatom i dugom \npovijesti, tako i prirodnim ljepotama, za analizu održivog turizma ovog područja \npostojalo je dovoljno elemenata za istraživanje. Kao ograničenje empirijskog dijela rada \nmože se istaknuti činjenica da je istraživanje provedeno na relativno malom broju \nslučajno odabranih ispitanika, na njih 120, što nije dovoljno za određivanje potpunog \npotencijala razvoja neke turističke destinacije jer je poznato da štoje uzorak veći – to je i \nrezultat pouzdaniji i zaključci nude veću sigurnost (Tkalac Verčić i dr., 2010, str. 73). \nMeđutim, može se reći da su dobiveni rezultati prikladni za donošenje indikativnih \nzaključaka, ali je za stvaranje potpune slike potrebno provesti istraživanje na većem \nuzorku. Ograničenje također predstavlja i vrijeme provođenja ankete, s obzirom na to da \nse anketa slala putem društvenih mreža od 17. svibnja 2020. godine do 1. lipnja 2020. \ngodine. Također, više od polovine ispitanika dolazi s područja Unsko-sanskog kantona, a \nsmatra se kako bi uzorak bio reprezentativniji da je istraživanje provedeno na području \ncijele Bosne i Hercegovine i susjednih država. Isto tako, ne može se sa sigurnošću \npotvrditi da su ispitanici bili pouzdane osobe i da su njihovi odgovori bili iskreni. Razlog \ntome mogu biti različiti faktori koji utječu na ispitanika u tom trenutku, odnosno u \ntrenutku anketiranja. \n6 \n \nKao dodatno ograničavanje u segmentu prihodi od turizma u gradu Bihaću smo imali u \nvidu  toga da nije bilo moguće dobiti novije podakte od perioda 2012. Mi smo pokušali \nda  pronađemo tražene podakte na stranici od Federalnog zavoda za statistiku ali što se \ntoga tiče nije bilo moguće iz razloga jer Federalni zavod za statistiku nema tih podataka. \n29.06.2020 smo poslali email općini Bihać na njihov službeni email koji stoji u \nkontaktima na njihovoj zvaničnoj stranici ali nam nisu odgovorili. \nZato su podaci u tabeli 3 ,,Promet po vrstama ugostiteljskih objekata“ iz perioda 2006-\n2011, jer trenutno ne postoje  noviji dostupni podaci iz ovog segmenta. \n1.5 Predviđene metode zaključnog rada \nPrilikom izrade ovog rada korišteni su primarni i sekundarni podatci. Sekundarni podatci \nsu oni koji postoje od ranije jer ih je netko već prikupio i rezultat su prethodnog \nprikupljanja primarnih podataka. Prednost tih podataka je u nižim troškovima, brzoj \nraspoloživosti podataka, dostupnosti, objektivnosti i sl. U konkretnom radu, sekundarni \npodatci prikupljeni su proučavanjem literature, odnosno knjiga i stručnih članaka vezanih \nuz područje istraživanja te mrežnih stranica. S druge strane, primarni podatci su podatci \nprikupljeni vlastitim snagama, drugim riječima, prikupljaju se izravno od jedinica \nistraživanja. Za potrebe ovog rada primarni su podatci prikupljeni metodom ispitivanja, \nodnosno anketom koja je provedena na uzorku od 120 ispitanika različite dobne i spolne \nstrukture. Anketa se šalje putem društvene mreže Facebook. Svi podatci su statistički \nobrađeni uz korištenje grafikona i tablica i adekvatno obrazloženi. \nKako bi se realizirali postavljeni zadatci, prilikom ovog istraživanja korištene su različite \nmetode: \n– Metoda deskripcije koja podrazumijeva postupak jednostavnog opisivanja činjenica, \npredmeta i procesa (Zelenika, 2000) i koristit će se pri definiranju temeljnih pojmova \nteorijskog dijela rada, kao i pri ocjenjivanju sadašnjeg stanja turističke ponude grada \nBihaća; \n– Analitička metoda podrazumijeva raščlanjavanje kompleksne cjeline k iznalaženju i \nutvrđivanju njenih elemenata, sadržaja, sastavnih dijelova (Žugaj, 1979); \n– Metoda sinteze predstavlja povezivanje analizom dobivenih elemenata (Zelenika, 2000) \ni rezultira izvođenjem određenih zaključaka vezanih za probleme održivog razvoja \nturizma u Bihaću; \nU drugom dijelu rada su prikupljene sve informacije dobivene putem anketnog upitnika. \nPrvi dio ankete odnosi se na sociodemografske podatke, odnosno prikupljeni su podatci \no starosnoj dobi, spolu, razini obrazovanja te području iz kojeg ispitanik dolazi. U drugom \ndijelu ankete ispituje se jesu li ispitanici uopće upoznati s pojmom održivog turizma, \nkoliko su zapravo svjesni važnosti održivog turizma te može li on utjecati na njihov odabir \nturističke destinacije. Posljednji ili treći dio ankete prvenstveno je usredotočen na Bihać \ni odabrane turističke atrakcije.  \n \n \n7 \n \n2 PREGLED LITERATURE I TEORIJSKIH POLAZIŠTA \nU ovom poglavlju analiziran je koncept održivog turizma, njegov pojam i značaj, kao i \nprincipi kojih bi se trebalo strogo pridržati kako bi se osigurala njegova potpuna \nprovedba. Također, u ovom dijelu rada su definirana turistička destinacija i objašnjeni \nnjeni elementi, način upravljanja destinacijom i funkcije destinacijskog menadžmenta, a \ngovori se i o alternativnim oblicima turizma i ekoturizmu. \n2.1 Koncept održivog turizma \nNegativne posljedice ekspanzivnog i nekontroliranog razvoja turizma tijekom proteklih \nnekoliko desetljeća nametnule su potrebu da se turizam kao djelatnost stavi pod okrilje \nodrživog razvoja. Riječ je o konceptu razvoja čiji je cilj postizanje ravnoteže ekonomske, \nsocijalne, kulturne i ekološke komponente sredine sa zadovoljstvom turista. Koncept \nodrživog razvoja pomaže uspostavljanju optimalnog oblika turističkog razvoja koji neće \nugroziti prirodne resurse u okruženju kako bi i buduće generacije mogle zadovoljiti svoje \npotrebe (Beljanski, 2018, str. 38). \n2.1.1 Pojam i značaj održivog turizma \nPojam održivi turizam je nastao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada je \npostao dominantan koncept u okviru planiranja i upravljanja razvojem suvremenog \nturizma (Weaver, 2013, str. 1). Održivi turizam podrazumijeva integralan i kompleksan \nrazvoj turizma čime se osigurava istovremeno ostvarivanje heterogenih ciljeva, od kojih \nniti jedan ne smije postati dominantan u odnosu na ostale (Jovičić, 2000; prema: \nStefanović i Azemović, 2012, str. 45).  \nPrema Mülleru, ključni ciljevi održivog turističkog razvoja su: materijalno blagostanje \n(dohodak, stvaranje vrijednosti, smanjenje nejednakosti itd.), subjektivno dobar osjećaj \n(sloboda, kulturni identitet), zadovoljstvo gostiju (optimalno zadovoljenje različitih \npotreba gostiju, segmentiranje gostiju i sl.), zaštita prirode i resursa (biološka različitost, \nzaštita resursa, raznovrsnost krajolika) i kulturna raznolikost (njegovanje domaće kulture, \ngostoljubivost, zaštita kulturnih dobara) (Müller, 2004, str. 44). \nPrema tumačenju Svjetske turističke organizacije, održivi turizam u potpunosti vodi \nračuna o njegovim trenutnim i budućim ekonomskim, socijalnim i ekološkim učincima, \nzadovoljavajući potrebe posjetitelja, industrije, životne sredine i zajednica domaćina \n(UNWTO, 2020). Smatra se, dakle, da je održiv svaki vid turizma koji trajno doprinosi \nzaštiti i unaprjeđenju životne sredine, prirodnih i stvorenih resursa, kulturnih vrijednosti \ni integriteta lokalne zajednice. \nButler definira održivi turizam kao turizam koji se razvija i održava na nekom području \nna takav način i u tolikoj mjeri da ostaje održiv tijekom neodređenog razdoblja i ne \ndegradira ili mijenja životnu sredinu (Butler, 2018, str. 3). U svom najčistijem obliku, \nodrživi (odgovorni) turizam definira se kao privredna grana koja minimalno utječe na \nživotnu sredinu i lokalnu kulturu, istovremeno pomažući stjecanju zarade, otvaranju \nnovih radnih mjesta za domicilno stanovništvo i zaštiti lokalnih ekosustava (Stefanović i \nAzemović, 2012, str. 44).  \n8 \n \nGlavni je cilj održivog turizma, objašnjava Beljanski, turistima omogućiti uživanje i \nstjecanje znanja o prirodnim, povijesnim i kulturnim karakteristikama jedinstvenog \nokruženja, uz očuvanje integriteta mjesta i poticanje ekonomskog razvoja i dobrobiti \nlokalne zajednice (Beljanski, 2018, str. 38). Održivi razvoj ne smije nikako zaustaviti \nrazvoj turizma, već omogućiti njegov razvoj tako da turisti vide i dožive ono što žele, ali \nda tom prilikom ne unište ono što ih je privuklo. Njegova suština svodi se na \nminimiziranje, odnosno ublažavanje i neutraliziranje negativnih te maksimiziranje i \npoticanje pozitivnih utjecaja turizma na okruženje i raspoložive resurse (Maksin-Mićić, \n2007; prema Vujić, 2012, str. 476). \n2.1.2 Principi održivog turizma \nKako bi ciljevi održivog turizma dali rezultate na razini konkretnih centara i regija, \nneophodno je pridržavati se određenih osnovnih principa koji predstavljaju okvir i \nuputstvo za praktično djelovanje. Prvi i osnovni princip održivog turizma je da sadašnje \ngeneracije trebaju uvažavati pravo budućih generacija da, u istoj ili većoj mjeri, \nzadovoljavaju svoje turističke potrebe i razvijaju turizam, istovremeno osiguravajući \nsvoju egzistenciju (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str. 49). Sličnog mišljenja je i Liu, \nkoji navodi da održivi razvoj turizma zadovoljava potrebe sadašnjih turista i regija \ndomaćina, istovremeno štiteći i povećavajući mogućnosti za budućnost (Liu, 2003, str. \n460). Dakle, potrebu za putovanjem prema koncepciji održivog razvoja treba zadovoljiti \nna takav način da se budućim ljudskim generacijama omogući zadovoljenje njihovih \npotreba barem u istoj mjeri u kojoj to čine i sadašnje generacije. \nDrugi princip na kojem se treba temeljiti održivi turizam je neophodnost usklađivanja \ninteresa između subjekata koji se zalažu za strogu zaštitu životne sredine i reduciranje \nturističkog prometa, turističke privrede i državnih tijela, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta \nživota lokalne zajednice (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str. 49). Potrebno je razviti \noblik turizma koji ne uznemirava i ne narušava svakodnevni život stanovništva na \nturističkoj destinaciji (Dumbrăveanu, 2007, str. 78). S obzirom na to da između turističkih \nsubjekata, bilo da pripadaju turističkoj ponudi ili turističkoj tražnji, može doći do \nsuprotstavljenih interesa, jako je bitno da se održivi turizam zasniva na odgovornosti svih \nsudionika turističkog prometa prema prirodnoj sredini i sociokulturnim osobitostima \nlokalne sredine. \nTreći princip održivog turizma odnosi se na razvoj turizma koji se treba ostvarivati na \nnačin koji osigurava racionalno korištenje prirodne sredine i kulturnog nasljeđa, \nafirmaciju autentičnih i specifičnih vrijednosti određenog područja, duh i tradiciju \nlokalnog stanovništva nekog mjesta (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str.  49-50). \nPotrebno je, dakle, poštovati sociokulturnu autentičnost zajednica domaćina, čuvati \nnjihovu izgrađeno i živo kulturno nasljeđe i tradicionalne vrijednosti te doprinijeti \nmeđukulturalnom razumijevanju i toleranciji (UNWTO, 2013, str. 18) \nNavedeni principi predstavljaju osnovna uputstva za razvoj održivog turizma. Njihovom \nprimjenom mogu se promijeniti etički stavovi i ponašanje svih sudionika turističke \ndjelatnosti kao preduvjet za ostvarivanje koncepcije održivog turizma. \n \n9 \n \n2.2 Pojam turističke destinacije \nEtimološko određenje pojma „destinacija“ (lat. destinacio – određenje; destinare – \nodrediti), u kontekstu turističke ponude, ukazuje da se radi o prostornom odredištu \n(Vujović, Cvijanović i Štetić, 2012, str. 100). Izraz „turistička destinacija“ u svom \nporijeklu je tipičan geografski pojam i podrazumijeva se kao dio geografskog prostora \n(Żemła, 2016, str. 2). Nešto širu definiciju turističke destinacije daje Popesku koji navodi \nda destinacije zaokupljaju pozornost jer motiviraju kretanje turista i zapravo, \npredstavljaju područja u kojima se stvara većina turističkih proizvoda (Popesku, 2011, \nstr. 25). Još širu definiciju od ove iznose Koščak i O’Rourke koji turističku destinaciju \ndefiniraju kao geografsko područje ili prostornu cjelinu koja ima svoje turističke atrakcije \ni koja je u stanju ponuditi turistima iskustvo pružanjem svojih turističkih proizvoda i \nusluga (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 3).  \nKrižman Pavlović promatra turističku destinaciju kao turistički organiziranu i tržišno \nprepoznatljivu prostornu jedinicu koja skupom svojih turističkih proizvoda potrošačima \nnudi cjelovito zadovoljenje turističke potrebe (Križman Pavlović, 2008, str. 58). U \nposljednje vrijeme turističke destinacije se sve više sagledavaju „kao složeni sustavi u \nkojima se kreiraju različite vrijednosti za turiste“ (Mašić, Muhi, Nešić i Jovanović, 2017, \nstr. 191). \nPostoje različiti tipovi turističkih destinacija za koje je potrebno formulirati politiku koja \nodgovara prirodi destinacije. U tom smislu, Popesku ističe da se turističke destinacije \ndefiniraju u formalnim okvirima na osnovi odgovarajuće političke jurisdikcije – nacija ili \nzemlja, makroregija, provincija ili pokrajina, grad ili jedinstveni lokalitet kao što je \nnacionalni park, povijesno mjesto ili spomenik (Popesku, 2011, str. 26). \nImajući u vidu ekonomski odnosno marketinški pristup, turistička destinacija je puno više \nod samog geografskog područja. Popesku ovdje pod turističkom destinacijom smatra \nraznovrsnost proizvoda, usluga, prirodnih resursa, stvorenih elemenata i informacija koje \nsu u stanju da u određeno mjesto privuku određeni broj turista (Popesku, 2011, str. 26).  \nSa stanovišta turističke tražnje, turisti mogu imati različite pretpostavke o destinaciji i \nkoristima koje ona pruža, u skladu sa svojom kulturom, sustavom vrijednosti i društveno-\nekonomskim statusom. Različite komponente turizma povezuju se u skladu s motivima, \nočekivanjima i prioritetima turista pa se na osnovi toga turistička destinacija može \ndefinirati i kao skup iskustava koje je stekao turist. Ukupno turističko iskustvo o \ndestinaciji uključuje i aktivnosti turističkih poduzeća, javnih organizacija i posrednika te \nrazvoj specifičnih aktivnosti i programa (Popesku, 2011, str. 27). Sva ova razmatranja \noko definiranja turističke destinacije navode na zaključak da je destinacija relativno \nnejasan pojam koji ne može biti unaprijed definiran te da upravo zbog toga razumijevanje, \nplaniranje, analiza, upravljanje i kontrola razvoja destinacije zahtijevaju sustavni i \ninterdisciplinarni pristup. \n2.2.1 Elementi turističke destinacije \nKao osnovne elemente koji privlače posjetitelje na odredište i koji zadovoljavaju njihove \npotrebe po dolasku, Svjetska turistička organizacija navodi sljedeće: atrakcije, usluge, \npristupačnost, imidž, cijena i ljudski resursi (UNWTO, 2007, str. 1). Dakle, prisustvo i \nkvaliteta ovih elemenata će utjecati na odluke posjetitelja o putovanju. \n10 \n \nSlika 1: Osnovni elementi turističke destinacije \n \nIzvor: WTO, 2007, str. 1 \nAtrakcije su često u fokusu pažnje posjetitelja i mogu biti početna motivacija turistima \nda posjete destinaciju. One se mogu razvrstati na: prirodne (plaža, planine, parkovi), \nizgrađene (jedinstvene građevine poput Eifellovog tornja, religiozne građevine i sl.) i \nkulturne (muzeji, kazališta, galerije itd.) (UNWTO, 2007, str. 1).  \nJoš jedan u nizu razloga zbog kojeg se turisti opredjeljuju za određenu destinaciju je \nspektar usluga koji podržava boravak posjetitelja u toj destinaciji, a koje se vezuju uz \nusluge osnovne infrastrukture (komunalne usluge, javni prijevoz i prometna \ninfrastruktura, izravne usluge posjetiteljima (smještaj, objekti za rekreaciju, vodiči, \nugostiteljski i prodajni objekti itd.).  \nPristupačnost podrazumijeva dostupnost destinacije velikom broju ljudi putem \ncestovnog, zračnog, željezničkog ili morskog prometa. Vizni režim, granični prijelazi i \nposebni uvjeti za ulazak trebali bi  se smatrati dijelom dostupnosti odnosno nedostupnosti \ndestinacije.  \nImidž destinacije je neophodan za privlačenje turista. Nije dovoljno imati samo dobre \natrakcije i usluge, već je potrebno i raditi na promociji imidža destinacije pomoću \nrazličitih sredstava (turistički mediji, elektronski marketing i sl). \nOdluka turista za posjet određene destinacije može biti zasnovana i na faktoru cijene (koja \nobuhvaća sve troškove, počevši od troškova prijevoza do i od destinacije pa preko \ntroškova na terenu – smještaj, prehrana, atrakcije i razgledanje), ali i na drugim \nekonomskim pokazateljima kao što je valutni tečaj.  \nLjudski resursi, odnosno dobro obučena radna snaga u turizmu i stanovnici koji su \nspremni za rad u turizmu i koji su svjesni koristi i odgovornosti razvoja turizma, \npredstavljaju neophodne elemente učinka turističke destinacije i njima je potrebno \nupravljati u okviru strategije destinacije (UNWTO, 2007, str. 2). \nKako bi se postigla kvalitetna ponuda određene turističke destinacije, potrebno je \npovezati prethodno navedene elemente turističke destinacije jer samo njihovim \npovezivanjem može se govoriti o potpunom i kvalitetnom turističkom proizvodu.  \n2.2.2 Upravljanje turističkom destinacijom \nKoščak i O’Rourke doživljavaju upravljanje turističkom destinacijom kao kontinuirani, \ndugoročni i ciljani proces (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 4). Upravljanje turističkom \ndestinacijom predstavlja koordinirano upravljanje svim elementima turističke destinacije \nna osnovi strategijskog pristupa kojim se povezuju sve bitne komponente turističke \nOSNOVNI ELEMENTI TURISTIČKE DESTINACIJE\nAtrakcije\nUsluge\nPristupačnost\nImidž\nCijena\nLjudski \nresursi\n11 \n \ndestinacije (Popesku, 2011, str. 109). Podrazumijeva suradnju kroz snažno partnerstvo \nizmeđu privatnog i javnog sektora, posebno lokalne zajednice, na osnovi zajedničke \nvizije.  \nPrednosti efektivnog upravljanja turističkom destinacijom su (Popesku, 2011, str. 108): \n• Osiguranje konkurentske prednosti koja se mora zasnivati na jakom i \njedinstvenom pozicioniranju na osnovi ponude različitog tipa iskustava u \nodnosu na druge destinacije, ali i na isporuci iskustava odlične kvalitete uz \nsuperiornu vrijednost u odnosu na uloženi novac; \n• Osiguranje održivosti turizma koje podrazumijeva održavanje integriteta \nživotne sredine i sprječavanje društvenih i kulturnih konflikata; \n• Širenje efekata turizma nastalih potrošnjom turista i ostvarene koristi kroz \npodršku razvoju proizvoda i usluga vezanih za lokalnu zajednicu, podršku \nruralnom turizmu, unaprjeđenje razvoja malih preduzeća i sl.; \n• Rast prihoda od turizma na osnovi povećanja dužine boravka turista, \npovećanja prosječne potrošnje turista i sl.; \n• Izgradnja snažnog identiteta brenda na osnovi stalnog isporučivanja \nsuperiorne vrijednosti čime se povećava lojalnost brendu i broj boravaka \nlojalnih turista. \n2.2.3 Funkcije destinacijskog menadžmenta \nPrema Vraniću, osnovne funkcije destinacijskog menadžmenta su: funkcije planiranja, \nfunkcije organiziranja i funkcije kontrole (Vranić, 2016, str. 8).  \nPlaniranje je prva i osnovna funkcija destinacijskog menadžmenta i na nju se vezuju sve \nostale funkcije upravljanja turističkom destinacijom. Važnost planiranja u razvoju \nturističke destinacije ogleda se u potrebi za minimiziranjem potencijalnih nedostataka \ndestinacije i koncepta za razvoj (Andrades Caldito, Dimanche, Vapnyarskaya i \nKharitonova, 2015, str. 63). Vranić ističe da je prilikom planiranja turističke destinacije \njako bitno uzeti u obzir već postojeće planove na regionalnom i nacionalnom nivou kako \nbi se stvorili uvjeti u kojima bi se određene aktivnosti mogle plasirati uz što veću potporu \n(Vranić, 2016, str. 8). Isti autor navodi da je pri planiranju također potrebno definirati \nmisiju, odrediti temeljne razvojne vrijednosti i prikazati ciljeve turističke destinacije \n(Vranić, 2016, str. 8). \nOrganiziranje je sljedeća funkcija u destinacijskom menadžmentu. Mora biti izvedena i \nusklađena s prethodno utvrđenim destinacijskim planom i potrebno je da bude fokusirana \nna ostvarenje zacrtanih ciljeva i strategija. Ova funkcija identificira najprikladniju \norganizacijsku strukturu za upravljanje destinacijom koja, u suštini, zahtijeva interakciju \njavnog i privatnog sektora (Andrades Caldito, Dimanche, Vapnyarskaya i Kharitonova, \n2015, str. 63).  \nFunkcija kontrole je usredotočena na održanje organizacije u njenoj okolini te napredak \nprema ostvarenju postavljenih ciljeva, a podrazumijeva detektiranje neželjenih \nodstupanja/nepravilnosti i uzroka koji su do njih doveli i poduzimanje korektivnih \naktivnosti kojima će se neželjena odstupanja/nepravilnosti ukloniti ili barem minizirati \n(Križman Pavlović, 2008, str. 189). Kako bi kontrola bila što studioznija, primjenjuju se \nčetiri faze u njenom provođenju (Vranić, 2016, str. 11): \n12 \n \n• Postavljanje standarda prema kojima će se kasnije mjeriti stvarna ili očekivana \nučinkovitost); \n• Mjerenje performansi (prikupljanje podataka o performansama prema \nutvrđenoj dinamici); \n• Usporedba performansi sa standardima (kako bi se utvrdila negativna ili \npozitivna odstupanja) i \n• Odlučivanje o poduzimanju korektivnih akcija. \n2.2.4 Alternativni oblici turizma \nProces globalizacije utječe na promjene, ponajprije u području informacijske tehnologije, \nali i u području ekonomije i političkih dominacija. Iako se pojam globalizacije smatra \nprikladnijim za područje trgovine i industrije, neminovan je njen utjecaj i na druge \nprivredne grane, između ostalog i na turizam. Dakle, globalizacija utječe na turističko \ntržište pa tako turisti mijenjaju svoje navike što se ogleda u smanjenju masovnog turizma, \npotrazi za novim turističkim proizvodom, segmentiranju potražnje za specifičnim \nproizvodima i stvaranju posebnih oblika turizma (Vujanović, Cvijanović i Štetić, 2012, \nstr. 52). \nKao odgovor na masovni turizam javlja se alternativni turizam koji, u današnje vrijeme, \nsve više dobiva na značaju i čiji je osnovni zadatak zaštita životne sredine i unapređenje \nživota lokalnog stanovništva. Za ovu vrstu turizma u teoriji i praksi koriste se različiti \ntermini kao što su: selektivni vidovi turizma, specifični oblici turizma, turizam posebnih \ninteresa, tematski turizam, turizam niša, turizam malih formi i sl. Neki od alternativnih \noblika turizma najčešće spominjani u literaturi su: ekoturizam, kulturni turizam, turizam \nnasljeđa, banjski turizam, ruralni/seoski turizam (Bošković i Mihajlović, 2016; Triarchi i \nKaramanis, 2017) itd. koji, u brojnim slučajevima, imaju vrlo slične principe i politike, a \nna kraju se sve svodi na napore za očuvanje okoliša i unapređenje života lokalnog \nstanovništva. Takvi vidovi turističkog prometa obično se vide i kao održivi, barem iz \nperspektive turističke destinacije (Stanić Jovanović, 2015, str. 67). \nRabotić definira alternativne oblike turizma kao putovanja koja imaju za cilj ostvarenje \nnekog posebnog interesa i uživanja u njemu, bez obzira je li to neki hobi, fizička \naktivnost, zanimanje za određenu temu ili određena vrsta destinacije, odnosno atrakcije \n(Rabotić, 2013, str. 19). U ovakve vidove turizma uključuju se potrošači čije je putovanje \npotaknuto, prije svega, željom za upoznavanjem i istraživanjem novih lokacija i \nautentičnih turističkih proizvoda i usluga, o čemu u velikoj mjeri i ovisi njihov izbor \ndestinacije (Stanić Jovanović, 2015, str. 67). Iako i neke forme masovnog turizma mogu \npodrazumijevati aktivnosti koje su odraz specifičnih interesa pojedinca (na primjer, \nbavljenje sportom tijekom standardnog ljetovanja na moru), samo putovanja koja za \nprimarni motiv imaju takav interes (koja se, dakle, ne zadovoljavaju usputno), smatraju \nse selektivnim oblicima turizma (Rabotić, 2013, str. 19). \n2.2.5 Pojam ekoturizma \nSvijest o potrebi održivog razvoja turizma proizvela je i jedan njegov novi oblik – \nekoturizam. Honey definira ekoturizam kao putovanje u osjetljive, iskonske i obično \nzaštićena područja koja nastoje biti niskog utjecaja i (obično) malog obujma što pomaže \nobrazovanju posjetitelja, osigurava sredstva za zaštitu, izravno koristi ekonomskom \nrazvoju i političkom osnaženju lokalnih zajednica i potiče poštovanje različitih kultura i \nljudskih prava (Honey, 2008, str. 32-33).  \n13 \n \nEkoturizam, dakle, predstavlja podvrstu održivog turizma i odnosi se na turističke \naktivnosti u ruralnim i pustinjskim područjima koja razvijaju direktnu korist u pogledu \nočuvanja njihovih prirodnih resursa i dobrobiti (Green City Trips, 2015). Uz godišnji rast \nod 5% u svjetskim razmjerama, što predstavlja 6% svjetskog bruto proizvoda, kao i 11,4% \npotrošnje, ekoturističko tržište zaslužuje posebnu pažnju (Rajović i Bulatović, 2015, str. \n84). Ekoturizam, dakle, u svjetskim razmjerima postaje jedan od najpopularnijih vidova \nodmora. \nU brojnim slučajevima, ekoturizam (ali i kulturni i avanturistički turizam) razvio se u \nregijama koje su geografski periferne, ruralne ili obalne prirode i imaju niži stupanj \nsocioekonomskog razvoja od zemlje u kojoj se nalaze (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 3). \nUdaljenost i ono što bi društvo shvatilo kao nerazvijenost, imaju tendenciju takve \ndestinacije učiniti atraktivnima posjetiteljima koji traže prirodnija i autentičnija iskustva. \nEkoturizam uključuje raznovrsne aktivnosti poput putovanja kroz planinu ili džunglu, \nposjet specifičnim ekosustavima (prašume, koraljni grebeni, habitati), promatranje \nživotinjskog svijeta (ptice, delfini, kitovi, gorile) i safari ture (Rabotić, 2013, str. 32). \nKoščak i O’Rourke smatraju da je, u cilju osiguranja održivog razvoja i izbjegavanja \nproblema prekomjernog turizma, od izuzetne važnosti primjena koncepta turističkog \nnosivog kapaciteta (engl. Carrying capacity method) čija se bit ogleda u osiguranju da \nturisti privučeni određenom destinacijom nemaju štetan utjecaj na kulturne ili prirodne \nlokalitete, da prenatrpanost ne dovede do nezadovoljstva posjetilaca te da se lokalni ljudi \nne ponašaju neprijateljski prema svojim „gostima“ (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 7). \nEkoturizam je definiran kroz svoje rezultate u održivom razvoju: zaštita prirode, \nobrazovanje posjetitelja o održivosti i stvaranje koristi za lokalno stanovništvo. Svaka od \ntih funkcija važna je za ukupan uspjeh ekoturizma i sve zajedno pomažu razriješiti \nkonflikte u vezi s tenzijom koja, inače, postoji između eksploatacije resursa i potrebe za \nnjihovom zaštitom. Istinski ekoturizam može biti održiv samo onda kada se prirodni \nresursi koriste tako da ih i buduća pokoljenja mogu koristiti i u njima uživati (Rabotić, \n2013, str. 32). \nPod ekoturizmom se podrazumijeva i ruralni turizam. Jednu od prvih definicija ruralnog \nturizma predložila je Europska komisija 1986. godine: „Seoski turizam je širok pojam \nkoji uključuje ne samo poljoprivredni turizam ili agroturizam – smještaj koji nude \npoljoprivrednici – već i sve turističke aktivnosti u ruralnim područjima“ (Community \naction in the field of tourism: Commission communication to the Council transmitted on \n31 January 1986, 1986, str. 10). Razvoj seoskog turizma se zasniva na malim smještajnim \nkapacitetima, najčešće obiteljskim objektima i raznovrsnom socijalnom strukturom \nkojima je turizam generator dopunskih prihoda (Jovanović, 2015, str. 20).  \nRuralni turizam se, također, može interpretirati kao alternativna vrsta turizma s održivim \nciljevima. Naime, sociokulturno ili prirodno ruralno turističko okruženje predstavlja \nalternativu mjestima u kojima žive turisti, a oni zauzvrat pokušavaju iskusiti pozitivne i \nedukativne učinke takvih posjeta (Garau, 2015, str. 6413). Također, bitno je napomenuti \nda u nerazvijenim ruralnim sredinama turizam predstavlja aktivnost koja stvara nove \nmogućnosti, za razliku od tradicionalnih sektora poput poljoprivrede (Koščak i O’Rourke, \n2020, str. 6). U seoskom turizmu prepliću se ekonomija, lokacija i povijest, a tu su još i \nproizvodnja ekološke i zdrave hrane, kontakt s prirodom, kulturnom baštinom i načinom \ntradicionalnog života stanovništva koji lokalnim obiteljima osigurava prihod i socijalnu \ndobrobit (Jovanović, 2015, str. 121). \n14 \n \n3 OSNOVNE KARAKTERISTIKE GRADA BIHAĆA KAO \nTURISTIČKE DESTINACIJE \n3.1 Geografski položaj grada Bihaća \nGrad Bihać se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, administrativno \npripada entitetu Federacije BiH i predstavlja privredno, administrativno i kulturno \nsjedište Unsko-sanskog kantona. Graniči s općinama Cazinom, Bosanskom Krupom, \nBosanskim Petrovcem i Drvarom u Bosni i Hercegovini, te općinama Donjim Lapcem, \nKorenicom i Slunjem u Republici Hrvatskoj. Površina općine Bihać iznosi 900 km², što \nčini 21,8% teritorija USK-a i 1,7% BiH (Grad Bihać, 2020).  \nSlika 2: Geografski položaj opštine Bihać \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nIzvor: Wikipedia.org, 2020 \nReljef općine Bihać je raznolik i najvećim dijelom ga čine polja, brežuljci i \nsrednjeplaninsko zemljište. Prosječna nadmorska visina iznosi 231 m. Veći dio teritorija \nopćine lociran je na terenima do 600 metara nadmorske visine dok je njen manji dio \nlociran u planinskom i brdsko-planinskom pojasu s nadmorskim visinama i preko 900 \nmetara (Općina Bihać, 2014). \nPrometno-geografski položaj općine Bihać je izuzetno povoljan, s obzirom na to da se \nopćina nalazi na pravcu osnovnih koridora Zapadna Europa – Mediteran – Bliski istok. \nPreko područja općine Bihać prolazi niz međunarodnih i magistralnih putnih pravaca koji \novo područje povezuju sa širim okruženjem. Općina Bihać je smještena neposredno uz \ngranicu s Republikom Hrvatskom, a udaljenost od Zagreba i zračne luke Zagreb je 150 \nkm i dalje autoputem za Ljubljanu, Beč i druge zapadno-europske centre. Od Rijeke i \nmeđunarodne morske luke udaljena je 170 km. Željeznička pruga Zagreb-Split također \nprolazi područjem općine Bihać, povezujući Dalmaciju sa zapadnim dijelom Balkana. \n15 \n \nTransverzalni željeznički pravac Bihać-Bosanski Novi povezuje savski razvojni pravac s \nBihaćem i USK-om. S glavnim gradom BiH-a Sarajevom povezan je željezničkim i \nmagistralnim putem, a udaljenost je 330 km. Vrlo važan dijagonalni putni pravac, čija je \nrealizacija u pripremi, preko Bihaća i Sarajeva povezivat će Zapadnu Europu s Bliskim \nistokom što će pozitivno djelovati na postojeći, vrlo povoljan prometno-geografsko \npoložaj (Grad Bihać, 2020a). \nTablica 1: Udaljenost općine Bihać od ostalih urbanih centara u regiji \nMjesto \n \nUdaljenost u \nkm \nZagreb (RH) / međunarodna zračna luka \n \n150,00 \nRijeka (RH) / međunarodna zračna i morska luka \n \n170,00 \nSplit (RH) / međunarodna zračna morska luka \n \n277,00 \nSarajevo (BiH) / međunarodna zračna luka \n \n330,00 \nLjubljana (Slovenija) \n \n277,74 \nBeč (Austrija) \n \n510,67 \nIzvor: Općina Bihać, 2014 \n3.2 Prirodne turističke vrijednosti grada Bihaća \nPrirodne privlačnosti nekog kraja čine fizičko-geografski elementi sredine. U njih se \nubrajaju: reljef, klima, hidrografski elementi, biljni i životinjski svijet, a svi zajedno čine \nosnovu razvoja održivog turizma općine Bihaća. \n3.2.1 Geomorfološke karakteristike \nReljef kao kompleks geomorfoloških pojava značajan je element atraktivnosti turističkog \nodredišta. Svojim različitim morfološkim oblicima utječe na klimu, hidrografske uvjete, \nbiljni i životinjski svijet, rasprostranjenost stanovništva, kao i na načine života u \npojedinim geografskim sredinama. \nMorfološka struktura opštine Bihaća je vrlo povoljna. Pejzaž je izrazito živopisan s \natraktivnim područjima koja bi trebala imati značajnu ulogu u budućem turističko-\nprivrednom razvoju. Ovom doprinosi i izrazita diferenciranost hipsometrijske strukture \nbihaćkog područja. \nReljef bihaćke općine je raznolik. Čine ga najvećim dijelom polja (Bihaćko polje), uz \ndolinu rijeke Une i njenih pritoka, zatim blago brdovito zemljište i visoravni te planinski \ndio Plješevice i Grmeča koji pripadaju Dinarskom planinskom masivu. Nadmorska visina \nna kojoj grad leži je 231 m, a veći dio teritorija općine je lociran na područjima do 600 \nmetara nadmorske visine dok je njen manji dio lociran u planinskom i brdsko-planinskom \npojasu s nadmorskim visinama i višim od 900 m. \n \n16 \n \nSlika 3: Bihaćko polje \nIzvor: Wikipedia.org, 2020 \nOpćinsko područje s litološko čistim krečnjacima gornje krede, tipično je kraško \npodručje, bez stalnih površinskih vodnih tokova. Od Bihaća nizvodno uz rijeku Unu, na \ndesnoj obali su u hidrološkom pogledu slabo vodopropusne stijene masivnih dolomita, s \nplatoom na 370 metara nadmorske visine (Općina Bihać, 2010). \n3.2.2. Klimatske karakteristike \nPodručje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je raznovrstan zbog utjecaja \nzračnih masa iz susjednih i daljih područja. Ljeta su topla i suha, zime hladne s puno \npadalina. Godišnji prosjek padalina je 1327 l/m², a prosječna mjesečna temperatura iznosi \n10,8ºC.  \nU cjelosti gledano, klima općine Bihać je povoljna. Odlikuje se umjerenom vlažnošću, \numjerenim temperaturama, znatnim osunčanjem i bez jakih olujnih vjetrova, što vrlo \npovoljno djeluje na razvoj proizvodnje hrane, turizma, sporta, rekreacije i sl. (Općina \nBihać, 2010). \n3.2.3 Hidrografske karakteristike \nOpština Bihać je bogata vodom, tj. izvorima, potocima i rijekama. Osnovni vodotok u \novom području je rijeka Una i njena pritoka Unac. Ukupna dužina vodotoka rijeke Une \nna općinskom prostoru iznosi 80 km. Ukupna slivna površina Une iznosi oko 10.000 km². \nOd ukupne površine sliva 25% zahvaćaju izrazito karstificirana područja. Skoro \nkompletan sliv Unca do ušća Une je izrazit karst, tako da ovaj vodotok do ušća u Unu u \nMartin Brodu nekoliko puta ponire i ponovno izvire (Općina Bihać, 2010). \nRijeka Una je na cijelom svom toku formirala brojne prirodne fenomene pa se smatra \njednom od najljepših i najatraktivnijih rijeka u Europi. Ime rijeke Une nastalo je od \n17 \n \nlatinske riječi una – jedina, a taj naziv su joj dali drevni Rimljani. Ona se izdvaja od \nostalih rijeka po tome što obiluje brojnim sedrenim oblicima i sedrom te se zasniva na \nistom fenomenu koji je Plitivička jezera uvrstio među svjetske prirodne vrijednosti \n(Općina Bihać, 2010). Una na svom toku stvara brojne vodopade među kojima su \nnajpoznatiji vodopadi kod Martin Broda i vodopad Štrbački buk – s nekoliko vodopada, \nod kojih je najviši visok 25 metara (Panacomp Wonderland Travel, 2020). Putovanje \nrijekom Unom pruža bogate vizure na tirkiznu površinu rijeke protkane zelenim adama. \nZnačajnu hidrogeološku osobitost bihaćke općine čine termomineralne vode banje Gata \nIlidža čiji se termalni izvori temperature kreću u intervalu od 25-38ºC. Ova banja koristi \nzemnoalkalnosulfatnu vodu koja liječi brojne bolesti pa ju je potrebno značajnije koristiti \nu zdravstveno-rekreativne svrhe. Po kvaliteti i sastavu vode ove banje se mogu usporediti \ns vodama poznate banje Baden Baden u Njemačkoj (Alagić, 2000, str. 127). Osim toga, \nna ovom području postoji i izvorište izuzetno kvalitetne mineralne vode za piće, a takva \nvoda postoji i na području Orašca i Ćukova kod Kulen-Vakufa. \n3.2.4 Biogeografske karakteristike \nBiljni i životinjski svijet predstavljaju važne faktore koji privlače i usmjeravaju turiste na \nodređena geografska područja. Značaj biljnog i životinjskog svijeta nekog prostora \nogleda se u bogatstvu i raznovrsnosti koji doprinose oblikovanju fizionomije pejzaža. \nBogatstvo vrsta divljači u šumama i riba u vodama ne samo što uljepšava i čine određeno \npodručje zanimljivim, već pruža mogućnost za lov i ribolov, fotografiranje, istraživanje, \nbrigu za njihovo održanje i druge aktivnosti (Ružić i Demonja, 2013, str. 52). Također, \nšume i šumsko zemljište čine važnu prirodnu atrakciju koja može biti važan činitelj \nseoskog turizma. \nOpćinsko područje Bihaća uglavnom pokrivaju šume hrasta kitnjaka i graba te šume \nbukve i jele. Na uskim potezima uz rijeku Unu su šume kitnjaka i crnog graba. \nJugozapadno od Bihaća je uski pojas sjeverozapadno dinarske visokoplaninske vegetacije \ns uskolisnatom šašikom. Može se reći da ovo područje posjeduje kvalitetno šumsko \nbogatstvo. Ukupna površina šuma na teritoriju općine Bihać iznosi 52.527 ha što \nomogućuje visoku kvalitetu zdravog življenja na ovom području (Općina Bihać, 2014). \n3.3 Antropogene turističke vrijednosti grada Bihaća \nDruštveni faktori relevantni za razvoj održivog turizma su objekti, događaji i \nmanifestacije u prostoru za koje se može vezati pažnja turista. Ružić i Demonja također \nnavode da je prostor privlačan ukoliko posjeduje određene društvene atrakcije kao što su: \nspomenici kulture, narodna kultura, stanovanje i prehrana, narodni običaji i seoska \nmaterijalna kultura sa starim zanatima, proizvodima, suvenirima, kulturne ustanove i \npriredbe te zabavne, sportske i privredne manifestacije (Ružić i Demonja, 2013, str. 55). \nZa razliku od prirodnih, koji pogoduju razvoju rekreativnih vrsta turizma, antropogene \nturističke vrijednosti potiču kulturna i manifestacijska turistička kretanja. One neminovno \nuvjetuju kraći boravak turista, a njihov posjet i organizacija nisu vremenski uvjetovane. \nZahvaljujući njima, turistički promet se može nesmetano odvijati tijekom cijele godine i \nkoristiti za produženje turističke sezone u odgovarajućim centrima i regijama. \n18 \n \n3.3.1 Kulturno-povijesno nasljeđe i spomenici kulture \nNa teritoriju Bihaća nalaze se brojni kulturno-povijesni spomenici koji svjedoče o \nprošlosti ovog kraja. Neki od najznačajnijih kulturno-povijesnih spomenika su: \nKapetanova kula, Džamija Fethija, Crkva sv. Antuna, Kameno turbe i dr. Na području \nBihaća također se nalazi više srednjevjekovnih gradova od kojih se izdvajaju: Sokolačka \nkula, Orašac, Havala i Ostrovica u Kulen Vakufu. Ovi srednjovjekovni gradovi, zajedno \ns kulturno-povijesnim spomenicima, upotpunjuju turističku ponudu čitave općine, a \nkoncept održivog turizma ovog područja čine još privlačnijim.  \nCrkva sv. Antuna građena je krajem XIX. stoljeća, a završena 1894. godine u stilu \nzapadnoeuropskog eklekticizma. Uz toranj crkve je i veliki kameni sarkofag, ukrašen \nkamenom plastikom i heraldikom. Smatra se da je sagrađena na lokaciji gdje je i bila \njedna od porušenih srednjovjekovnih bihaćkih crkava. Tijekom bombardiranja u II. \nsvjetskom ratu crkva je bila devastirana, a od nje je ostao sačuvan samo gornji dio zidova \n(Klix, 2016). \nSlika 4: Crkva sv. Antuna \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nIzvor: Klix, 2016 \nFethija džamija je jedina europska islamska bogomolja u gotičkom stilu. Najočuvanija je \nsakralna građevina na ovim prostorima. Sagrađena je prvobitno kao crkva sv. Antuna \nPadovanskog krajem XIII. i početkom XIV. stoljeća. Dolaskom Osmanlija na ove \nprostore i osvajanjem posljednje utvrde u Pounju – Bihaća (1592. god.), crkva se \npreuređuje u glavnu džamiju u gradu i dobiva naziv Fethija (u prijevodu – osvojena) \n(Grad Bihać, 2020b). \n19 \n \nSlika 5: Fethija džamija \nIzvor: Visit my country, 2020 \nKameno turbe potječe iz vremena austrougarske vladavine u Bihaću. Točno vrijeme \nnjegove izgradnje nije poznato, ali pretpostavlja se da je nastalo odmah nakon ustoličenja \nnove austrougarske vlasti. Postoji nekoliko legendi o njegovom nastanku i o tome tko je \nzapravo sahranjen u njemu. \nSlika 6: Kameno turbe \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nIzvor: Moja avantura, 2020 \nO Kapetanovoj kuli postoji nekoliko legendi. Ona najpopularnija, koja je jednim dijelom \nutemeljena na povijesnim činjenicama, kaže da je Bihaćka utvrda – Kapetanova kula \nspasila život ugarsko-hrvatskom kralju Beli IV. od tatarskih konjanika. U znak svoje \nzahvalnosti Bela IV. je proglasio Bihać slobodnim kraljevskim gradom. Danas je \n20 \n \nKapetanova kula Muzej USK-a u kojem se mogu pronaći rijetki eksponati iz vremena \njapodskih plemena. \nSlika 7: Kapetanova kula \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nIzvor: Visit Bihac, 2020a \n3.3.2 Smještajni kapaciteti u gradu Bihaću \nSmještajni kapaciteti grada Bihaća predstavljaju jedan od ključnih nositelja turističke \nponude. U sljedećoj tablici prikazano je kretanje broja kreveta u općini Bihać, USK i \nFBiH. \nTablica 2: Kretanje broja kreveta na području općine Bihać, USK i FBiH \nIzvor: Federalni zavod za statistiku, 2020 \nBroj ležaja \n    2016. \n    2017. \n    2018. \n    2019. \nBihać \n    534 \n   684 \n   702 \n    787 \nUSK \n   1.070 \n1.477 \n   1.520 \n   1539 \nFBiH \n  28.048 \n   30.707 \n   32.675 \n  34.433 \n21 \n \nSlika 8: Grafički prikaz kretanja broja ležaja na području Bihaća\n \nIzvor: Federalni zavod za statistiku, 2020 \nPrema tabličnom prikazu očito je kako dolazi do porasta smještajnih kapaciteta na \npodručju grada Bihaća. Tako je u Bihaću u 2019. godini bilo ukupno 787 kreveta \n(hoteli/moteli, domaćinstva i ostalo), a postotak popunjenosti kapaciteta na godišnjem \nnivou iznosio je 17,87%. Prosječan broj noćenja po dolazku u USK u 2019 godini bio je \n2,1 dan. \nPromet po vrstama ugostiteljskih objekata za 2005. – 2011. godinu bilježi očit rast, osim \nza kategoriju kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata koja bilježi pad. \nTablica 3: Promet po vrstama ugostiteljskih objekata (KM) \nUgostiteljski \nobjekt \n2006. \n2007. \n2008. \n2009. \n2010. \n2011. \nHoteli \n1.540.722 2.162.530 2.358.781 \n1.427.021 4.234.255 \n5.233.136 \nRestorani  \n1.747.691 2.036.201 2.138.705 \n2.390.866 2.158.645 \n2.186.386 \nKafići \n11.215 \n13.327 \n39.660 \n51.062 \n53.711 \n58.260 \nBarovi \n102.071 \n105.984 \n107.681 \n237.622 \n157.005 \n216.508 \nGostionice, \nkrčme \n267.417 \n309.508 \n364.569 \n355.949 \n350.386 \n334.077 \nSlastičarnice, \nmliječni \nrestorani \n \n112.572 \n \n115.650 \n \n93.181 \n \n113.047 \n \n134.092 \n \n252.338 \nKampovi i \ndr. \n477.225 \n747.313 \n1.248.708 \n1.381.277 224.497 \n116.921 \nBuffet \n0 \n0 \n0 \n0 \n0 \n0 \nKantine i dr. \n0 \n0 \n0 \n0 \n0 \n0 \n22 \n \nOstali ugost. \nobj. \n344.996 \n419.340 \n329.189 \n451.985 \n186.637 \n600.758 \nUKUPNO \n4.603.909 5.909.853 6.680.474 \n6.408.829 7.499.228 \n8.998.384 \nIzvor: Općina Bihać, 2014 \n3.4 Razvijeni vidovi održivog turizma u Bihaću \nTurizam kao djelatnost nosi sa sobom brojne ekološke posljedice po prirodu koja \npredstavlja osnovu njegovog razvoja. U vezi s tim, u svijetu i kod nas su se razvili oblici \nodrživog turizma koji ima za cilj poštivanje životne sredine, a razvojem novog, održivog \nturizma, javljaju se i „novi turisti“. Takvi turisti svoje turističke potrebe više ne \nzadovoljavaju upražnjavanjem pasivnog odmora uz usputno dobivanje osnovnih \ninformacija o sadržajima destinacije, već su u potrazi za intenzivnijim događanjima i \ndoživljajima, avanturama, „autentičnim“ iskustvima i dubljim saznanjima (Krivošejev, \n2014, str. 87). \nNa području Bihaća su već potvrđeni neki oblici održivog turizma. Važniji među njima \nsu: seoski, ekoturizam, sportsko-rekreativni, avanturistički, kulturni i manifestacijski \nturizam. \n3.4.1 Seoski turizam \nGrad Bihać, zahvaljujući netaknutoj prirodnoj ljepoti, rijeci Uni, kulturno-povijesnoj \nbaštini, ima odlične uvjete za razvoj seoskog turizma. Glavna turistička atrakcija u \nruralnom turizmu općine Bihać su ekosela, odnosno seoska domaćinstva koja se nalaze \nuz rijeku Unu, ali i u okolini Nacionalnog parka Una. Arhaični izgled sela u Bihaću čuva \nduh starog vremena i približava neka davna vremena i način života svim turistima koji ih \nposjete. Ono što vrijedi spomenuti jest to da su brojna domaćinstva svoje domove \npretvorila u oaze za sve ljubitelje tradicionalne domaće hrane, čistog zraka, čiste prirode, \nizvorske vode, slikovitih pejzaža i nezaboravnog doživljaja iskonske prirodne ljepote. \nVrijednost ovih turističkih antropogenih vrijednosti očituje se u izgledu tih naselja koja i \ndanas održavaju duh prošlog vremena. Mnoga etnodomaćinstva, pored smještajnih, nude \ni rekreativne sadržaje, kao što su: rafting, ribolov, biciklizam, jahanje konja, planinarenje \ni sl. \n3.4.2 Ekoturizam \nPrirodne potencijale za razvoj ekoturizma na ovom području čine vodotok rijeke Une i \nUnca na potezu od izvorišta do Ripča (stupanj zaštite I-IV), kaskade i slapovi u Martin \nBrodu, Veliki Milančićev buk, Jalak, srednji i donji buk i drugi; dio vodotoka, slapovi u \nRipču; Crno vrelo na rijeci Uncu; Štrbački buk na Uni kod Kestenovca; prašumsko \npodručje „Plješevica“; dolina rijeke Une od Ripča do Bosanskog Novog (stupanj zaštite \nII-IV); Vrelo Ostrovica u Kulen Vakufu, a najznačajniji je NP Una koji se gotovo u \ncijelosti prostire na teritoriju grada Bihaća i predstavlja jedan od triju nacionalnih parkova \nu BiH. Svi oni zajedno čine spoj vrijednih prirodnih rijetkosti, raznolikog i očuvanog \nprirodnog pejzaža jedinstvene ljepote, ekološki su čisti i zdravi, bez „prljave industrije“. \n \n23 \n \n \n3.4.3 Sportsko-rekreativni i avanturistički turizam \nSportsko-rekreativni turizam su boravak i odmor zasnovani na sportsko-rekreativnim i \nzabavnim aktivnostima u prirodi kao što su: trčanje, šetnje, izleti, vožnja biciklom, \nsanjkanje, klizanje, plivanje, jahanje, veslanje, tenis, stolni tenis, odbojka, rukomet, \nnogomet, košarka i sl. Ovaj vid turizma povezan je s prirodom i njenom održivošću jer se \nu njenim predjelima i organizira. \nOd sportsko-rekreativnih aktivnosti u Bihaću zastupljeni su izleti, pješačenje, biciklizam, \nronjenje, ribolov, rafting, vožnje kajakom i kanuom, penjanje po uređenom penjalištu, \nspuštanje konopcem, špiljarenje, sudjelovanje u sportskim manifestacijama kao što su \nUnski susreti, Sportska manifestacija posvećena danu grada i mnoge druge. Osim \nnavedenih, važne su i pasivne aktivnosti kao što su relaksacija u prirodi, promatranje \nptica, fotografiranje i sl. \nAvanturistički turizam je oblik turizma koji se može svrstati i u održivi oblik turizma jer \npored toga što obuhvaća fizičku aktivnost i kulturnu razmjenu, on je povezan s prirodom \ni njenom zaštitom. Oblici avanturističkog turizma su: pješačenje, višednevno pješačenje, \nbiciklističke ture itd. \nOd avanturističkih vidova turizma u Bihaću mogućnost razvoja ima speleoturizam. \nNajpoznatije, ali i nedovoljno istražene pećine na području grada Bihaća su: Kostela \npećina, Velika pećina, Hodžina pećina, Sedrena pećina. Navedene, još neistražene, pećine \nu Bihaću u mnogo čemu su zanimljive speleolozima, turistima, izletnicima.  \nBihać raspolaže kvalitetnim terenima za planinski biciklizam. Planine Plješevice, \nGrmeča, Osječenice i Klekovače predstavljaju pravi izazov za sve posjetitelje. Na \nstrminama, padinama i šumama ovih planina organizirane su brojne biciklističke ture za \nsve one koji vole izlet u nepoznato. Biciklističke i planinarske staze su uređene, a prilazni \nputevi su funkcionalni.  \nU Bihaću je vrlo razvijeno i zračno jedriličarstvo pa se tako na aerodromu „Bihać-\nGolubić“ mogu iznajmiti letjelice i oprema, ali i dobiti usluga obuke koju pruža \nosposobljen nastavni kadar. Zračne struje u Bihaću mogu podignuti ozbiljnije poklonike \njedriličarstva na visine svjetskih rekorda dok oni manje zahtjevni mogu zadovoljiti svoje \nadrenalinske potrebe i panoramskim letovima u malim sportskim avionima (Bihać – \njedinstvena priroda – bogata povijest, 2010, str. 18). \n3.4.4 Kulturni turizam \nKulturni turizam se obično definira kao poseban oblik održivog turizma i podrazumijeva \n„posjet osoba izvan domaće zajednice koje su potpuno ili djelimično motivirane \ninteresom za povijesne, umjetničke, znanstvene ili druge ponude vezane uz životni stil – \nkulturno nasljeđe koje nudi zajednica, regija, grupa ili institucija“ (Hadžić, 2005; prema: \nKrivošejev, 2014). \nKulturni turizam grada Bihaća motiviran je potrebom turista da posjete kulturne sadržaje \ngrada. Ti sadržaji su svakodnevni život seoskog stanovništva, a oni uključuju festivale i \ndruge kulturne i umjetničke programe koji omogućavaju upoznavanje, razumijevanje i \npoštovanje lokalne kulture. \n24 \n \nOvaj prostor je i u kulturno-povijesnom smislu područje koje obiluje bogatim nasljeđem \narheoloških nalazišta i povijesnih spomenika. Poseban položaj tog prostora na tranzitnom \npravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje brojnih kultura, otkuda potječu \nbogata arheološka nalazišta, ostatci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih \nvjera i kultura. Tako se na području grada Bihaća nalaze brojni kulturno-povijesni \nspomenici koji predstavljaju svjedočanstva povijesti, odnosno prošlosti ovog područja i \nkoji doprinose razvoju kulturnog turizma. Kulturni turizam obuhbvaća i religiozni \nturizam koji se fokusira na turistička putovanja s ciljem zadovoljenja religijskih potreba. \nNa području Bihaća postoje mnogobrojne crkve i džamije koje pružaju osnovu za razvoj \novog vida turizma. \n3.4.5 Manifestacijski turizam \nGrad Bihać kao političko, sveučilišno, privredno, turističko, sportsko te svako drugo \nsredište USK-a, svakako predstavlja i glavno kulturno ishodište ovog dijela BiH. \nOrganizatori manifestacija na području grada Bihaća su uglavnom lokalna turistička \norganizacija i lokalna samouprava. Organiziranje manifestacija je motivirano stvaranjem \natrakcija koje će privući goste i skrenuti pažnju na grad u kojem se organiziraju. Pored \ntoga, manifestacije se organiziraju kako bi se promovirali i prodavali određeni proizvodi \nnekog kraja. Sportska i druga natjecanja u različitim disciplinama su također značajan \nmotiv organiziranja. \nNa području Bihaća održavaju se brojne manifestacije koje privlače turiste iz okolnih \nmjesta, ali i šire. Najvažnije turističko-kulturne manifestacije na prostoru grada Bihaća \nsu: Dan grada Bihaća, Dan rijeke Une, Bihaćko ljeto, Una regata, “EKOBIS” – \nmeđunarodni ekološki sajam, Festival zabavne muzike Bihać, Festival narodne muzike \nBihać, Ulicom Bišća – kulturno-umjetnička manifestacija, Umjetnička kolonija za djecu \nCentra „Duga“. \nKombinirana manifestacija sporta i kulture pod nazivom „Dan grada“ je manifestacija \nkoja nizom kulturnih i sportskih sadržaja obilježava rođendan grada. Po svojoj važnosti \nu povijesnom smislu ova manifestacija svakako je najbitnija, ali u programskom smislu \nje ona lepršava, revijalna i u svakom smislu slavljenička, pri čemu se, sukladno naravi \nsame manifestacije, umjetnički sadržaji svode na nešto manji broj u odnosu na neke druge \nmanifestacije koje se održavaju u Bihaću. Tijekom ove osmodnevne manifestacije \ngrađani Bihaća i svi posjetitelji imaju priliku uživati u koncertima klasične muzike, \nkazališnim predstavama, izložbama, zborskim nastupima i animiranim filmovima za \nnajmlađe.  \nDan rijeke Une – manifestacija je koja ima za cilj razvoj i unapređenje ekološke svijesti \nkod djece i odraslih kako bi se spriječilo zagađenje prirode i okoliša na prostoru grada \nBihaća, prije svega rijeke Une. \nTradicionalna manifestacija grada Bihaća je festival scenske umjetnosti pod nazivom \n„Bihaćko ljeto“ koji se održava još od ljeta 1999. godine. U prvobitnom obliku spomenuti \nfestival je zamišljen kao teatarska smotra kazališta iz BiH, ali je on vremenom prerastao \nu međunarodni festival regionalnog karaktera. Glavninu ovog festivala čine kazališne \npredstave, uključujući i one namijenjene najmlađoj publici. Uz bogati kazališni program \nBihaćkog ljeta moguće je posjetiti i izložbe, predstavljanja raznih dokumentarnih \nfilmova, književnih djela te koncerte glazbenih izvođača (Una – Spring of life, 2020). \n25 \n \nUna regata međunarodna je tradicionalna sportsko-kulturna manifestacija koja okuplja \nzaljubljenike u rafting iz cijelog svijeta. Regata se odvija u trima etapama, a traje četiri \ndana. Uz rafting, ovu manifestaciju obogaćuju i mnogi drugi kulturno-rekreacijski \nsadržaji, primjerice skokovi s Gradskog mosta u Bihaću te koncerti raznih izvođača (Una \n– Spring of life, 2020). \nMeđunarodni sajam „Ekobis“ predstavlja manifestaciju ekologije, ekoturizma i ekološke \nindustrije koja ima za cilj promociju i tržišnu valorizaciju proizvoda i usluga koje \ndoprinose realizaciji ciljeva održivog razvoja. Ova manifestacija privlači veliki broj \nposjetitelja u grad Bihać i tako doprinosi razvoju i promociji Bihaća i USK-a kao turistički \natraktivnog i privredno zanimljivog područja BiH. \nTradicionalni festivali zabavne i narodne muzike koji nose naziv “Bihać” održavaju se \nsvake godine i karakterizira ih sudjelovanje velikog broja glazbenih zvijezda. Festivali su \nkarakteristični po svojoj kulturno-umjetničkoj vrijednosti, internacionalnom karakteru, \nsuvremenosti i uključenosti u glazbene trendove regije bivše Jugoslavije i Europe (Visit \nBihac, 2020b).  \n„Ulicom Bišća“ je najstarija kulturna manifestacija u Bihaću čiji su sadržaji koncipirani \nprema interesima svih uzrasta, od najmlađih do najstarijih. Pored vrlo ozbiljnih sadržaja, \npromocija, predstava, tijekom trajanja manifestacije organizuju se koncerti klasične \nmuzike, zabavne muzike i sevdaha, književne večeri, filmske projekcije i galerijske \nizložbe (Vijesti.ba, 2018). \nLikovna kolonija za djecu Centra „Duga“ okuplja veliki broj umjetnika koji kroz \ndruženje, razmjenu iskustva i zajednički rad pomažu osigurati nesmetan rad Centra za \nnezbrinutu djecu „Duga“ te lakše i sretnije djetinjstvo štićenika ovog Centra. Ova \nmanifestacija se tradicionalno održava krajem svibnja i predstavlja jednu od \nnajznačajnijih kulturnih manifestacija humanitarnog karaktera u BiH (Una – Spring of \nlife, 2020). \n3.5 SWOT analiza \nSWOT analiza je alat koji se koristi za strateško planiranje i strateško upravljanje u \norganizacijama. Tvorac analize je A. S. Humphrey. SWOT analiza je proces koji \nuključuje četiri područja u dvjema dimenzijama. Sadrži četiri komponente: „snage“, \n„slabosti“, „mogućnosti“ i „prijetnje“. Snage i slabosti su unutrašnji faktori i svojstva \norganizacije, a mogućnosti i prijetnje su vanjski faktori i atributi okruženja (Gürel i Tat, \n2017, str. 995). \nU sljedećoj tablici su na jednostavan i objektivan način prikazane snage, slabosti, \nmogućnosti i prijetnje razvoja održivog turizma Bihaća. Snage označavaju prednosti \ngrada Bihaća, a u okviru njih se ističe geografski položaj, očuvane prirodne i kulturne \nbaštine, očuvana životna sredina i sl. Slabosti, odnosno nedostatci grada Bihaća koji su \nnegativna strana za održivi razvoj turizma Bihaća su, prije svega, slaba postojeća \ninfrastruktura, loša promidžba, nedovoljan stupanj razvoja održivog turizma. S druge \nstrane, prilika za razvoj održivog turizma na području Bihaća pronalazi se u donacijama \ni korištenju sredstava iz fondova EU-a i drugih međunarodnih financijskih izvora, porastu \ninteresa ljudi za zdrav način života, održive vidove turizma i očuvanje životne sredine. \nPosljednji element SWOT analize su prijetnje, odnosno negativna strana u razvoju \nodrživog turizma Bihaća koje, prije svega, treba smanjiti. Među prijetnjama se ističe \n26 \n \nneusklađenost zakona i procedura, odlazak stanovništva izvan granica Bihaća odnosno \nUSK-a, opasnost od zagađenja životne sredine, ekonomska kriza koja će se dijelom \nodraziti i na smanjenje putovanja. \nTablica 4: SWOT analiza održivog turizma grada Bihaća \nSnage \nSlabosti \n- Dobar turističko-geografski položaj; \n- Veliki potencijal prirodnih resursa \n(bogatstvo vodenih potencijala, povoljne \nmikroklimatske karakteristike, bogatstvo \nšuma); \n- Atraktivni antropogeni turistički resursi \n(bogato kulturno-povijesno nasljeđe); \n- Kulturne i sportske manifestacije; \n- Gostoprimstvo lokalnog stanovništva; \n- Za sada dobro očuvana, čista, \nnezagađena priroda kao osnova razvoja \nodrživog turizma. \n- Nedovoljan stupanj razvoja održivog \nturizma u usporedbi s potencijalima; \n- Slaba postojeća infrastruktura; \n- Nedovoljno iskorištavanje prirodnih i \nkulturnih vrijednosti u turističke svrhe; \n- Nedovoljno dodatnih i originalnih \nturističkih sadržaja, naročito u zimskoj \nponudi; \n- Nedovoljan marketing i turistička \npromidžba; \n- Nedostatak parkirnih mjesta; \nMogućnosti \nPrijetnje \n- Bolje iskorištavanje prirodnih i \nturističkih vrijednosti u turističke svrhe; \n-Korištenje fondova EU-a i drugih \nmeđunarodnih financijskih izvora; \n- Sve veća zainteresiranost ljudi za zdrav \nživot i boravak u očuvanim sredinama; \n- Potražnja za održivim vidovima \nturizma; \n- Zaštita i očuvanje prirodne sredine; \n-Povećan interes zapadnih turista za \nnovim i neistraženim regijama (UNWTO \nizvještaji). \n- Neusklađenost zakona i procedura; \n- Migracije stanovništva; \n- Slaba zainteresiranost općine za razvoj \nodrživog turizma; \n- Globalna ekonomska situacija koja će \nse dijelom odraziti i na smanjenje \nputovanja; \n- Opasnost od zagađenja životne sredine; \n- Nedovoljan marketing održivih oblika \nturizma i njihov značaj za cjelokupni \nturistički razvoj Bihaća. \n \nU gore navedenoj SWOT analizi predstavljene su ključne prednosti grada Bihaća. Grad \nBihać se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima vrlo povoljan \nprometno-geografski položaj. Bogatstvo prirodnih resursa, idila, mir koji pruža ovaj grad, \nnjegovo bogato kulturno-povijesno nasljeđe, kao i nezagađena životna sredina, \npredstavljaju temelj za razvoj održivog turizma. Još jedna pozitivna prednost prikazana u \ntablici 4 je gostoprimstvo, ljubaznost i srdačnost lokalnih stanovnika, njihova spremnost \ni korisnost. Također, brojne kulturno-sportske manifestacije koje se održavaju tijekom \n27 \n \ngodine u Bihaću privlače mnogobrojne turiste i, pored prirodnih ljepota, razlog su \nnjihovog zadržavanja u gradu.  \nUsprkos prednostima, Bihać ima i nekoliko nedostataka. Prvi od njih je taj što održivi \nturizam nije razvijen na dovoljnoj razini u usporedbi sa svojim potencijalima. Smatra se \nkako bi se trebalo poraditi na unapređenju i poboljšanju turističke ponude grada, \nobnavljanju i rekonstrukciji nekih objekata s izrazitim potencijalom. Nedostatak \npredstavlja i nedovoljno razvijena infrastruktura što utječe na vizualnu neprivlačnost \ndestinacije i ostavlja loš utisak na posjetitelje prilikom posjeta, stvarajući im osjećaj \nnesigurnosti i nezaštićenosti. Još jedna od slabosti je nedovoljan marketing i promocija \nturizma u Bihaću što se očituje neadekvatnim mrežnim stranicama i nedostatkom \npromotivnog materijala pa je ključno raditi na marketinškim aktivnostima koje \nobuhvaćaju i turističke proizvode. Zadovoljstvo posjetitelja umanjuje i nedovoljno \nturističkih i zabavnih sadržaja, posebno tijekom zimske sezone. Nedovoljan broj \nparkirnih mjesta je još jedan nedostatak grada Bihaća koji bi mogao obeshrabriti turiste \nza posjet Bihaću. \nIako ima nedostatke, grad Bihać nudi neke mogućnosti poboljšanja u budućnosti. Jedna \nod većih prilika je bolje iskorištavanje potencijala prirodnih i antropogenih vrijednosti što \nbi povećalo broj dolazaka turista, a Bihać postao konkurentnijim i prepoznatljivijim na \ntržištu. Još jedna prilika vidljiva je u potencijalu fondova Europske unije, zahvaljujući \nčemu se osigurava dalji razvoj održivog turizma grada. Boravak u prirodi, sve veća \nzainteresiranost ljudi za zdrav život i aktivno provođenje odmora, rastući su trendovi u \nturizmu. Imajući u vidu takvu činjenicu, Bihać ima adekvatne temelje da svojim \nnetaknutim prirodnim ljepotama privuče posjetitelje koji imaju takve afinitete.  \nU nastavku će se istaknuti prijetnje. Prva opasnost je neusklađenost zakona i procedura. \nTakođer, migracije stanovništva predstavljaju dodatnu opasnost jer mnoštvo \nneodržavanih i napuštenih domova doprinosi lošem imidžu grada, a osim toga, migracije \nznače i manje potencijalnih posjetitelja za Bihać, kao i manjak radne snage. Dodatnu \nprijetnju predstavlja i slaba zainteresiranost općine za razvoj održivog turizma. Trenutna \nglobalna financijska situacija, prouzrokovana pandemijom COVID-19, negativno će se \nodraziti na turistička putovanja širom svijeta pa samim tim i posjete Bihaću. Zagađenje \nživotne sredine uvijek može biti prijetnja jer ne samo da ostavlja negativan ekološki \nutjecaj na ovo područje, već narušava i imidž grada. \n \n \n28 \n \n4 EMPIRIJSKI DIO \n4.1 Metodologija istraživanja \nIstraživanje je za ovaj rad bilo od izuzetne važnosti jer su se njime željele potvrditi \nodređene činjenice i informacije, ali i saznati mišljenje domaćih i stranih posjetitelja. \nEmpirijski dio rada odnosi se na istraživanje temeljeno na prikupljanju primarnih \npodataka. Podatci su prikupljeni anketnim upitnikom, a istražilo se mišljenje i stavovi \nispitanika o stanju održivog turizma u Bihaću i njegovom utjecaju na odabir turističke \ndestinacije posjetitelja. \n4.2 Uzorak istraživanja \nUzorak je dio populacije na kojem se provodi istraživanje. Uzorak je slučajni jer je ciljani \nbroj ispitanika bio najmanje 120 ispitanika, a krajnji broj ispitanika je iznosio 282 \nispitanika. Anketa se slala putem društvenih mreža od 17. svibnja 2020. godine do 1. \nlipnja 2020. godine. \n4.3 Anketni upitnik \nNakon prikupljanja podataka pristupilo se analizi i interpretaciji rezultata istraživanja. \nAnketni upitnik sadrži ukupno 19 pitanja. Anketi je pristupilo 440 ljudi, djelomično ju je \nispunilo 405 ispitanika dok su cijelu anketu ispunila 282 ispitanika različite dobne i \nspolne strukture.  \nPrvi dio ankete odnosi se na sociodemografske podatke, odnosno prikupljeni su podatci \no starosnoj dobi, spolu, obrazovnoj strukturi te području iz kojeg ispitanik dolazi. U \ndrugom dijelu ankete ispitano je jesu li ispitanici uopće upoznati s pojmom održivi \nturizam, koliko su zapravo svjesni značaja održivog turizma te može li održivi turizam \nutjecati na njihov odabir turističke destinacije. U posljednjem ili trećem dijelu ankete \nfokusiralo se na Bihać i odabrane turističke atrakcije. U nastavku slijedi prikaz i \ninterpretacija dobivenih rezultata. \n4.3.1 Sociodemografski podatci \nSlika 9: Spol ispitanika \n \n \n \n \n \n \n \n \n29 \n \nPrva skupina pitanja predstavlja demografsku skupinu te se bavi utvrđivanjem spolne, \ndobne i druge strukture ispitanika. Prvo pitanje pokazuje da je od 400 ispitanika gotovo \n231, odnosno 58% ženskog spola dok je 169 ispitanika ili 42% muškog spola (Slika 9). \nSlika 10: Dobna struktura ispitanika \n \nDrugo pitanje iz demografske skupine utvrđuje dobnu strukturu ispitanika. Vidljivo je da \npo odgovorima prednjači mlađa populacija u rasponu od 26 do 35 godina (33%). Zatim \nslijede ispitanici u dobi manjoj od 25 godina, njih 31%, a zatim ispitanici u dobi između \n26 i 45 godina (20%). Udio od 10% pripada ispitanicima u rasponu od 46 do 55 godina, \na onaj od 4% pripada ispitanicima u dobi između 56 i 65 godina. Posljednji i najmanji \nbroj ispitanika stariji je od 65 godina, svega 1%. \nSlika 11: Obrazovna struktura ispitanika \nTreće pitanje analizira stupanj obrazovanja ispitanika. Najviše ispitanika ima srednju \nstručnu spremu, njih 52%, dok najmanji broj ispitanika ima završeni doktorat i osnovnu \nškolu, njih 2%, odnosno 3%. Nadalje, 27% ispitanika ima završenu višu stručnu spremu. \n \n30 \n \nSlika 12: Radni status ispitanika \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nČetvrto pitanje razvrstava ispitanike prema trenutnom radnom statusu. Najveći broj \nispitanika odgovorio je da je u radnom odnosu, njih 192, odnosno 57%. 23% ispitanika \nje nezaposleno, 16% ispitanika još uvijek pohađa srednju školu ili fakultet, a 4% \nispitanika su umirovljenici. \nSlika 13: Mjesečna primanja ispitanika \nPeto pitanje bavi se osobnim dohotkom svakog pojedinog ispitanika. Prema dobivenim \nodgovorima može se zaključiti kako najveći broj ispitanika ima primanja između 1000 i \n1499 KM, njih 30%, a odmah za njima slijede ispitanici s primanjima višim od 2000 KM \n(29%). Nakon toga slijede ispitanici s primanjima između 500 i 999 KM (23%), i na kraju \nposljednje mjesto (18%) zauzimaju ispitanici s primanjima do 499 KM. \n \n \n \n \n31 \n \nSlika 14: Mjesto stanovanja ispitanika \n \nŠesto i posljednje demografsko pitanje analizira i grupira ispitanike prema geografskoj \nlokaciji. Rezultati istraživanja pokazali su da najveći broj ispitanika stanuje u Unsko-\nsanskom kantonu (45%), u Federaciji Bosne i Hercegovine 15%, u Republici Srpskoj 6% \ni 33% drugo. U kategoriji drugo uvjerljivo najveći broj ispitanika naveo je kao svoje \nmjesto stanovanja Sloveniju. \n4.3.2 Podatci vezani za održivi turizam \nSlika 15: „Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam?“ \n \nSedmo pitanje ovog anketnog upitnika predstavlja prvo pitanje iz skupine koja je vezana \nza analizu održivog turizma. Sedmo pitanje najprije utvrđuje koliko je ispitanika upoznato \ns pojmom „održivi turizam“. Na pitanje „Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam?“ \n68% ispitanika je odgovorilo kako je upoznato s pojmom dok 32% ispitanika nije \nupoznato. Smatra se kako je to dobar pokazatelj s obzirom na to da je većina ispitanika \nodgovorila potvrdno (Slika 15).  \n \n \n \n32 \n \nSlika 16: „Na što vas asocira pojam održivi turizam?“ \n \nOsmo pitanje ankete pokušava saznati kakve su asocijacije ispitanika kada je riječ o \nodrživom turizmu. Rezultati istraživanja pokazali su kako pojam „održivi turizam“ \nnajviše ispitanika (49%) asocira na društveno odgovorno poslovanje u turizmu te na \noptimalno iskorištavanje resursa (49%), a najmanje na ispunjavanje očekivanja \nposjetitelja (18%). \nSlika 17: „Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene \nturističke destinacije?“ \n \nDeveto pitanje provjerava stavove ispitanika o značaju održivog turizma za atraktivnost \nneke turističke destinacije. Rezultati istraživanja pokazuju da 91% ispitanika smatra kako \nje razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost turističke destinacije, 3% ispitanika \nsmatra suprotno dok 6% njih ne zna odgovor na postavljeno pitanje. \n \n \n \n33 \n \nSlika 18: „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu?“ \n \nDeseto pitanje analizira utjecaj turizma na životnu sredinu. 81% ispitanika negativno je \nodgovorilo na pitanje „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu \nsredinu?“, 14% ispitanika je odgovorilo pozitivno dok je preostalih 5% ispitanika \nneodlučno, odnosno ne znaju sa sigurnošću ostavlja li razvoj turizma negativne posljedice \npo životnu sredinu. \nSlika 19: „Što je za vas najbitnije prilikom odabira turističke destinacije?“ \n \nJedanaesto pitanje ispituje faktore koji utječu na izbor određene turističke destinacije. \nRezultati pokazuju da je kod ispitanika, prilikom odabira turističke destinacije najbitnija \nkvaliteta 74%, zatim slijede cijena (54%), blizina destinacije (17%), društveno odgovorno \nposlovanje s 15% te drugo (6%). \n \n \n \n34 \n \nSlika 20: „Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati \nna vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“ \n \nDvanaesto pitanje provjerava kod ispitanika ima li održivi turizam utjecaj na njihov izbor \nturističke destinacije. Na pitanje „Može li prisutnost ponude održivog turizma u \nodređenoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“ \nnajviše ispitanika odgovorilo je ponekad (57%), zatim slijedi odgovor da, uvijek (34%), \npa rijetko sa 6% i na kraju odgovor nikad sa 3%. Prema tome, može se zaključiti da je za \nvećinu ispitanika održivi turizam bitan prilikom odabira turističke destinacije pa, \nsukladno tome, sve bi destinacije trebale poslovati po konceptu održivosti. \nSlika 21: „Koji su vaši motivi odlaska u određenu turističku destinaciju?“ \n \nTrinaesto pitanje pokušava utvrditi koji su mogući razlozi posjeta određene turističke \ndestinacije. Prevladavajući razlog bile su ljepote prirode dok su sljedeći u nizu bili: \nupoznavanje novih mjesta, dobra hrana i udoban smještaj, kulturno-povijesno nasljeđe, \nrekreacija, aktivnosti, zabava i izlasci i na kraju, pasivni odmor. \n \n \n35 \n \nSlika 22: „Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima \nveću posjećenost odnosno posljedično i profitabilnost?“ \n \nČetrnaesto pitanje ispituje stavove ispitanika o tome ima li turistička destinacija koja \nposluje po principima održivog turizma veću profitabilnost i posjećenost. Više od pola \nispitanika, odnosno njih 53%, mišljenja je da turistička destinacija koja nudi produkte \nodrživog turizma ima veću posjećenost, a samim tim i profitabilnost, a samo 6% \nispitanika smatra da nema. Na osnovi provedenog istraživanja zaključuje se kako većina \nispitanika održivost u turizmu smatra ili važnim ili jako važnim, što znači da kod \npotrošača jača svijest o važnosti održivog turizma. \n4.3.3 Podatci vezani za turističke atrakcije grada Bihaća \nSlika 23: „Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?“ \n \nPetnaesto pitanje provjerava kod ispitanika smatraju li da Bihać posjeduje potencijal za \nrazvoj održivog turizma. 83% ispitanika smatra da Bihać ima potencijal za razvoj \nodrživog turizma, 4% ispitanika smatra da nema, a 13% ispitanika odgovorilo je da ne \nzna, što upućuje na zaključak da oni nisu upućeni u stanje i mogući razvoj održivog \nturizma na teritoriju Bihaća. \nŠesnaesto pitanje ovog istraživanja traži od ispitanika da navedu lokalitete koji, po \nnjihovom mišljenju, imaju najviše potencijala za razvoj održivog turizma na području \n36 \n \nBihaća. Najčešći odgovori koje su ispitanici davali u anketi su: Nacionalni park Una, \nŠtrbački buk, Kapetanova kula te Martin brod. \nSlika 24: „S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?“ \n \nSedamnaesto pitanje provjerava kod ispitanika njihovo poznavanje turističkih atrakcija i \nmanifestacija u Bihaću. Nacionalni park Una je atrakcija s kojom su ispitanici najviše \nupoznati, zatim slijedi manifestacija Bihaćko ljeto, povijesna građevina Kapetanova kula \nte kategorija drugo u okviru koje su ispitanici davali najčešće odgovore poput Una regate \ni Ulicom Bišća.  \nSlika 25: Tvrdnje, Bihać \n \nOsamnaesto pitanje sadrži tvrdnje o nekim od odabranih atrakcija Bihaća. S prvom \ntvrdnjom „Nacionalni park Una najatraktivnije je područje Unsko-sanskog kantona te \nima potencijal za razvoj održivog turizma“ 71% ispitanika se slaže, 16% se djelomično \nslaže, 1% se ne slaže dok 12% njih nije u potpunosti sigurno. Kada je riječ o drugoj tvrdnji \nkoja glasi „Kapetanova kula, kao kulturno-povijesna građevina koja se nalazi u srcu \nBihaća, privlači posjetitelje i ima veliki turistički potencijal“, najviše ispitanika, njih 36% \n37 \n \nje odgovorilo da se u potpunosti slaže, 28% se djelomično slaže, 4% se ne slaže s tom \ntvrdnjom, a 32% ne zna. Najveći broj ispitanika, njih 43% se slaže sa tvrdnjom „Bihaćko \nljeto, festival scenskih umjetnosti, veliki je turistički potencijal u području kazališne \numjetnosti“, 29% se djelomično slaže, 25% nije sigurno, a samo 3% ispitanika se izričito \nne slaže s predstavljenom tvrdnjom. S posljednjom u nizu tvrdnjom koja glasi „Bihać se \nističe svojim prirodnim ljepotama te bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem“ 69% \nispitanika se slaže, 20% djelomično se slaže, 10% možda dok onih koji se ne slažu s \nnavedenom tvrdnjom nema što je jasan pokazatelj da ispitanici vide Bihać kao grad bogat \nprirodnim ljepotama te kulturno-povijesnim atrakcijama. \nSlika 26: U slučaju da niste, biste li posjetili navedene atrakcije i manifestacije? \n \nPrema rezultatima istraživanja, većina ispitanika posjetila bi svaku od navedenih atrakcija \nu slučaju da već nije. Smatra se da je to dobar pokazatelj te da Bihać svojim atrakcijama \nmože privući posjetitelje. \n4.4 Analiza rezultata istraživanja \nU provedenom istraživanju ispitano je 58% žena i 42% osoba muškog spola čija je \nnajčešća starosna dob između 26 i 35 godina te je većina njih zaposlena, ima završenu \nsrednju školu i mjesto stanovanja u Unsko-sanskom kantonu. S pojmom održivi turizam \nupoznato je 68% ispitanika što predstavlja dobar pokazatelj kada je riječ o samoj temi \nrada. Također, preko 90% ispitanika smatra kako je razvoj održivog turizma važan za \natraktivnost turističke destinacije što se također smatra dobrim pokazateljom. Nadalje, \nkod 34% ispitanih prisutnost ponude održivog turizma može uvijek utjecati na odabir \nneke turističke destinacije, a kod 57% ispitanih ponekad. Ispitanici, točnije 53% njih, \nsmatra da prisutnost ponude održivog turizma u nekoj turističkoj destinaciji utječe na \nnjenu profitabilnost i posjećenost. Velika većina ispitanika mišljenja je da Bihać \nposjeduje potencijal za razvoj održivog turizma te da su upoznati s atrakcijama i \nmanifestacijama grada od kojih najviše ističu Nacionalni park Unu, Kapetanovu kulu te \nkulturno-umjetničku manifestaciju Bihaćko ljeto. S tvrdnjama koje se tiču atraktivnosti \nodabranih turističkih atrakcija i manifestacija Bihaća, ispitanici se u najvećoj mjeri slažu, \nte ističu da bi, u slučaju da nisu, posjetili svaku od navedenih atrakcija. \nStanje održivog turizma u Bihaću (kao i turizma u cjelini) nije na zadovoljavajućoj razini \nšto se može objasniti djelovanjem niza razloga, subjektivne i objektivne prirode. Ipak, \n38 \n \nperspektive održivog turizma u Bihaću se mogu ocijeniti pozitivnima, imajući u vidu da \nobuhvaća vidove turizma koji posljednjih nekoliko godina sve više zaokupljaju pažnju \nposjetitelja. Usmjeravanje budućeg razvoja održivog turizma mora se zasnivati na \nstrategijskom pristupu što predstavlja suštinski preduvjet razvoja suvremenog turizma na \nglobalnoj razini. Strateški pravci održivog razvoja Bihaća su usmjereni na njegovo \npozicioniranje kao atraktivne turističke destinacije kako u nacionalnim tako i u \nmeđunarodnim okvirima. Koncept održivog razvoja se može integrirati u postojeći \nturistički razvoj jedino kroz strateške ciljeve razvoja koji su definirani vizijom i \nstrateškim prioritetima.  \n \n \n39 \n \n5 RASPRAVA REZULTATA \nPrvi segment istražen kvantitativnim istraživanjem je značaj održivog turizma za \nposjetitelje ciljne turističke destinacije. Analiziranjem dobivenih odgovora došlo se do \nzaključka da je održivi turizam percipiran kao značajan vid turizma koji umnogome \ndoprinosi opredjeljenju turista za posjet određenoj destinaciji. Ispitanici su u najvećoj \nmjeri upoznati s pojmom održivi turizam, a sam pojam održivi turizam ih najviše asocira \nna društveno odgovorno poslovanje u turizmu te na optimalno iskorištavanje resursa. \nSmatraju da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke \ndestinacije, ali i da razvoj turizma ne utječe negativno na životnu sredinu i na samu \nvrijednost destinacije. Kvaliteta i cijena su najvažniji faktori koji imaju presudan utjecaj \nna izbor određene destinacije, a od značaja je i prisutnost ponude održivog turizma. \nNajčešći motivi za posjet određenoj turističkoj destinaciji su prirodne ljepote i \nupoznavanje novih mjesta. Smatraju da destinacija koja svoje poslovanje zasniva na \nkoncepciji održivog turizma ima veću posjećenost, a samim time i profitabilnost. \nDrugi analizirani segment u ovom istraživanju tiče se turističkih atrakcija grada Bihaća. \nPrikupljeni odgovori svjedoče da grad u svojoj turističkoj ponudi raspolaže mnoštvom \nturističkih atrakcija koje osiguravaju potencijale za daljnji razvoj održivog turizma. \nBihać, dakle, ima potencijal za razvoj održivog turizma, a od lokaliteta s najvećim \npotencijalom izdvajaju se Nacionalni park Una, Štrbački buk, Kapetanova kula te Martin \nbrod. Nacionalni park Una najatraktivnije je područje Unsko-sanskog kantona i ima veliki \npotencijal za razvoj održivog turizma. Kulturno-povijesna građevina Kapetanova kula i \nmanifestacija Bihaćko ljeto također imaju veliki turistički potencijal.  \nPrije prikupljanja rezultata istraživanja postavljene su sljedeće tri hipoteze: \nH1: Ponuda i produkti održivog turizma utječu na atraktivnost i odabir grada Bihaća kao \nciljne turističke destinacije kod  više od 15% ispitanika. \nH2: Četvrtina ispitanika, kako domaći tako i strani posjetitelji, upoznati su sa turističkim \natrakcijama prirodne i kulturne baštine grada Bihaća. \nH3: Bihać ima  po mišljenju ispitanika potencijal za daljnji održivi razvoj seoskog \nturizma, održivi razvoj ekoturizma i razvoj drugih vidova održivog i odgovornog turizma.  \nNa osnovi dobivenih rezultata iz ovog istraživanja može se zaključiti da su sve tri hipoteze \nprihvaćene, odnosno njihova točnost je dokazana.  \nPrvu hipotezu ne možemo opovrgnuti, to dokazujemo pitanjima: „Smatrate li da je razvoj \nodrživog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije?“ i „Može li \nprisutnost ponude održivog turizma u određenoj turističkoj destinaciji utjecati na vaš \nodabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“. Čak 91% ispitanika smatra da je \nrazvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije, a 34% \nispitanika smatra da produkti  i ponuda održivog turizma mogu uvijek utjecati na njihov \nodabir turističke destinacije. Sukladno danim odgovorima, može se zaključiti da hipoteza \nnije opovrgnuta. \nTočnost druge hipoteze ne možemo opovrgnuti, to dokazujemo sa pitanjem „S kojom od \nnavedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?“. Na ovo pitanje čak 91% \n40 \n \nispitanika odgovorilo je da su upoznati s Nacionalnim parkom Una, 48% je upoznato s \nmanifestacijom Bihaćko ljeto, 42% s povijesnom građevinom Kapetanova kula, a 13% \nispitanika je upoznato s atrakcijama koje nisu navedene u anketi (najčešće dani odgovori \nsu manifestacije Una regata i Ulicom Bišća). Prema tome, hipoteza nije opovrgnuta. \nTreću hipotezu nije moguće opovrgnuti, to dokazujemo sa pitanjem „Smatrate li da \ngrad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?“ Na ovo pitanje, 83% \nispitanih odgovorilo je kako smatra da Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma, \n4% odgovorilo je da nema, a 13% odgovorilo je da ne zna. Prema tim odgovorima, \nhipoteza nije opovrgnuta. \n \n \n \n41 \n \n6 STRATEŠKI PRAVCI RAZVOJA ODRŽIVOG \nTURIZMA U BIHAĆU \n6.1. Vizija \nNa osnovi iznesene SWOT analize, oblikovana je vizija grada Bihaća do 2025. godine, \nkoja glasi: \nGrad Bihać će postati prepoznatljiva i profilirana turistička destinacija, usmjerena ka \nkonkretnim tržišnim segmentima, među kojima će posebna pozornost biti posvećena \nsportsko-rekreativnom, kulturno-povijesnom, seoskom i manifestacijskom turizmu.  \nSuština vizije razvoja turizma Bihaća je vrednovanje prirodnih i kulturnih vrijednosti \nBihaća na adekvatan način, odnosno održivim korištenjem dobiti nove upotrebne \nvrijednosti. \n6.2 Prioritetna područja i mjere \nPRIORITETNO PODRUČJE 1: UNAPREĐENJE TURISTIČKIH KAPACITETA \nPored trenutne ponude kojom grad Bihać raspolaže, postoje još neke mogućnosti odnosno \nideje koje mogu valorizirati ovo područje. Predlaže se organiziranje natjecanja u prirodi \ntijekom sezone, a izvan sezone korištenje kapaciteta Nacionalnog parka Une za pripreme \nsportaša koji se bave ekipnim sportovima. Dobrom organizacijom ponude i isticanjem \nonih potencijala sportskog turizma koji mogu biti aktualni tijekom cijele godine, moguće \nje ostvariti pozitivne rezultate. Sljedeći prijedlog je osposobljavanje skijaškog centra \n„Duga luka“ na planini Plješevici što bi dovelo do razvoja zimskog turizma na ovom \npodručju. Još jedan od prijedloga je izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane \nna kapacitetima lječilišta Banja Gata čime će se sportski programi uspješno kombinirati \ns programima zdravstvenog turizma. \nMjera 1: Organiziranje sportskih natjecanja \nZa rafting, biciklizam, kajakaštvo i sportsko penjanje mogu se organizirati natjecanja i \nprvenstva, kao i redovni treninzi. Potrebno je, dakle, osmisliti programe koji objedinjuju \nponudu zasnovanu na bogatoj kulturno-povijesnoj baštini i prirodnim karakteristikama uz \norganiziranje različitih aktivnosti – sportskih i natjecateljskih turnira u prirodi (ekstremni \nsportovi – paraglajding, biciklističke trke, nogometne, košarkaške i odbojkaške utakmice, \nvaterpolo turniri i sl.). Nacionalni park Una također može koristiti svoje kapacitete izvan \nsezone za pripreme sportaša koji se bave i drugim vidovima sporta (kao na primjer, \npripreme nogometaša). \nMjera 2: Revitalizacija zimsko-rekreativnog centra „Duga luka“ \nPlanina Plješevica, koja se manjim dijelom nalazi u BiH, a većim u Hrvatskoj, pruža \nbrojne turističke mogućnosti. Zimski turizam je na prvom mjestu jer je ova planina \npoznata po obilnim snjegovima i prelijepom zimskom ambijentu. Glavni cilj bi bio \nosposobiti skijaški centar „Duga luka“ koji je kao kolateral rađen u vrijeme Zimskih \nolimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, da bi 2-3 godine nakon Olimpijskih igara bio \n42 \n \nugašen, a za vrijeme građanskog rata u Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih godina \nprošlog vijeka u znatnoj mjeri i devastiran. Kako bi se uveli neki novi oblici ponude koji \nsu vrlo popularni u svjetskim okvirima (alpske skijaške discipline – spust, slalom, super-\nveleslalom, biatlon i sl.) potrebno je osposobiti navedeni ski-centar, tehnički urediti i \nmarkirati staze za skijanje, žičaru i pristupne ceste s manipulativnim parkirnim \npovršinama. Na taj način bi se, sasvim sigurno, stvorili uvjeti za intenzivnu dnevnu \nrekreaciju, obogatila turistička ponuda, osigurali uvjeti za bavljenje sportsko-\nrekreativnim aktivnostima, posebno u zimskom periodu, te stvorile mogućnosti za razvoj \nseoskog turizma i zaštite životne sredine. \nMjera 3: Izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta \nBanja Gata \nJoš jedna od mogućnosti za razvoj turističke ponude Bihaća je izgradnja termalno-\nkontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja Gata koje odlikuju \nbogati i ljekoviti termalni izvori. Plan bi bio izgraditi turističke sadržaje i kapacitete u \nfunkciji razvoja banjskog turizma te izgraditi hotelske kapacitete, bazene i ostale osnovne \ni prateće banjske i sportsko-rekreativne sadržaje. Na taj način će se sportski programi \nuspješno kombinirati s programima zdravstvenog turizma (oporavak sportaša, \nrekreativaca, invalidnih osoba itd.), kao i programima wellnessa. \nPRIORITETNO PODRUČJE 2: RAZVOJ TURISTIČKE INFRASTRUKTURE \nUkoliko se želi povećati opseg turističke ponude, potrebno je osigurati veću i kvalitetniju \ninfrastrukturu koja će omogućiti i podržati razvoj ponude. Predlaže se poboljšanje \nsmještajnih uvjeta osnovnih smještajnih objekata, ali i u privatnim domaćinstvima te \niskorištavanje punog potencijala kamping lokacija. Također, predlaže se i revitalizacija i \nrekonstrukciju objekata tradicionalne arhitekture na području Bihaća, te rekonstrukcija \ninfrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet. \nMjera 1: Poboljšanje smještajnih uvjeta \nKako bi održivi turizam postao značajniji oblik turizma na području Bihaća neophodno \nje poboljšanje smještajnih uvjeta. Potrebno je podići razinu kvalitete ne samo postojećih \nosnovnih smještajnih objekata u Bihaću, nego i komplementarnih smještajnih kapaciteta, \nnaročito privatnih domaćinstava. Kao jedna od mogućih aktivnosti u tu svrhu predlaže se \nuspostava i implementacija programa malih grantova za poboljšanje privatnog, \nnehotelskog smještaja, posebno u područjima koja su određena za razvoj seoskog i \netnoturizma.  \nTakođer, predlaže se iskorištavanje potencijala kamping lokacija kao jedan od modela \nsmještaja, uz napomenu da kamping lokacije moraju ispunjavati minimalne uvjete \ndefinirane kvalitete infrastrukture i dodanih usluga te biti ekološki prihvatljive. Nadalje, \npotrebno je ispitati mogućnosti obnove porušenih sela u nacionalnom parku Una kako bi \nse optimalno koristio raspoloživi prostor i prvoklasne lokacije i time, nesumnjivo, \ndoprinijelo razvoju etno- i seoskog turizma. \n \n43 \n \n \nMjera 2: Revitalizacija i rekonstrukcija objekata tradicionalne arhitekture \nPotrebno je pružiti podršku obnovi objekata u staroj jezgri grada. Tu se, prije svega, misli \nna izgradnju i restauraciju objekta „Konak“ u staroj gradskoj jezgri Bihaća. Također, \npredlaže se rekonstrukcija starih gradova – utvrda na području općine Bihać. \nMjera 3: Rekonstrukcija infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet \nZa razvoj sportsko-rekreativnog sadržaja u Bihaću postoji potreba za obnovom i \nrekonstrukcijom infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet. Naime, potrebno je \nizvršiti modernizaciju poletno-sletne staze i aktivirati turistički aerodrom Golubić u \nBihaću koji će obogatiti turističku ponudu i ostvariti bolju povezanost između turističkih \nkapaciteta regije i korisnika turističkih usluga, prije svega iz zemalja bližeg okruženja. \nAerodrom bi bio najbliža veza između zapadno europskih turoperatora i ovog dijela \nBosne i Hercegovine i Like u Hrvatskoj. Osim pripreme i izgradnje asfaltne poletno-\nsletne piste, neophodno je provesti izgradnju i ostalih infrastrukturnih sadržaja i \nunaprjeđenje organizacije koja će upravljati aerodromom i vršiti aktivnu promociju i \nvalorizaciju ukupnog turističkog proizvoda regije. \nPRIORITETNO PODRUČJE 3: NOVI PRISTUP PROMOCIJI \nKako bi grad Bihać postao prepoznatljiv, prvo je potrebno osvježiti originalnu internetsku \nstranicu kojom upravlja turistička zajednica Bihaća. Mrežna stranica je zastarjela i treba \nje redizajnirati na svim područjima kao što su fotografije, font, boja, tekst itd. Također je \npotrebno efikasnije voditi službeni Facebook profil Turističke zajednice grada Bihaća \nodnosno učinkovitije koristiti cijeli niz alata koje Facebook pruža. Još jedan od prijedloga \nje poboljšanje medijske prezentacije koja uključuje bolje odnose s medijima i utjecajnim \nljudima (influenserima i blogerima). \nMjera 1: Stilska promjena trenutne mrežne stranice Turističke zajednice grada Bihaća \nMrežna stranica Turističke zajednice Bihaća nije u tako dobrom stanju. Potrebno je \nizvršiti promjene i poboljšanja u pogledu stilova, upotrebljivosti i razumljivosti. Stranica \nće biti dizajnirana tako da osnovne informacije, kontakti, linkovi društvenih mreža budu \nlako pregledni i dostupni, redovitije će se objavljivati sadržaji koji se tiču gradskih \ndogađaja i vijesti, a stranicu će biti moguće pregledati na bosanskom, engleskom i \nnjemačkom jeziku. Uz upotrebu najmodernije tehnologije predlaže se izrada virtualnih \nšetnji kroz neke od najpoznatijih lokaliteta Bihaća, a koje će biti vidljive na stranici \nTurističke zajednice i tako privući dodatan broj posjetitelja. \nMjera 2: Poboljšanje medijske prezentacije, tj. poboljšanje odnosa s medijima i \nutjecajnim ljudima (influenseri i blogeri) \nGrad Bihać treba postati medijski vidljiviji. Portali kao što su biscani.net, klix.ba, \nuskinfo.ba, često objavljuju članke koje se tiču turizma u Bihaću, ali smatra se kako za \nrazvoj bihaćkog turizma takvi internetski portali nisu dovoljno učinkoviti koliko je \nefikasna sama reklama na televiziji ili radiju. Osim lokalnih (RTV USK, Radio Bihać, \nNovi Radio Bihać) važni su i državni mediji (FTV, BHT 1, BH Radio 1). \n44 \n \nU medijskoj prezentaciji važno je napraviti dobar i kvalitetan promotivni spot za grad \nBihać. U snimanje takvog promotivnog spota poželjno je uključiti poznate \nbosanskohercegovačke sportaše (na primjer, nogometaš Edin Džeko, NBA košarkaš \nDžanan Musa, tenisač Damir Džumhur, atletičar Mesud Pezer kao i drugi sportaši) te \nbosanskohercegovačke blogere i youtubere koji će se naći u različitim situacijama i \nrazličitim aktivnostima koje nudi grad Bihać i tako ga promovirati kao mjesto stvoreno \nza sportsko-rekreativne aktivnosti, bogato netaknutim prirodnim ljepotama i kulturno-\npovijesnim nasljeđem. \nMjera 3: Učinkovitije vođenje službenog Facebook profila Turističke zajednice grada \nBihaća \nNa društvenoj mreži Facebook postoji stranica Visit Bihac koja predstavlja službenu \nstranicu Turističke zajednice Bihaća i koju je „lajkalo“ preko 20.000 ljudi. Međutim, \nobjave koje se objavljuju na stranici, iako redovne, često su dosadne i nezanimljive, jer \nse objavljuju po principu kopiranja linka neke vjesti ili događaja na stranicu ili dijeljenja \nsadržaja s neke druge Facebook stranice. Ovo nije način kojim se mogu privući ljudi da \nlajkuju i dijele sadržaj dalje, a posebno ne mlađa populacija. Zbog toga objave trebaju \nbiti kreativnije, zanimljivije, uz korisne i informativne opise. \n6.3 Pokazatelji i praćenje \nSljedeća tablica navodi pokazatelje za svaku mjeru i način praćenja izvođenja ovih \npokazatelja. \nTablica 5: Pokazatelji i način praćenja za grad Bihać \nPrioritetno područje 1: unapređenje turističkih kapaciteta \nMjera 1: Organiziranje \nsportskih natjecanja \nPokazatelj 1: organiziranje \nsportskih natjecanja se \npovećava za 10% u \nrazdoblju od dvije godine. \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje dvije sljedeće \ngodine. Analizom \nstatistike poslovanja \nuspoređuje se kakav \nučinak (broj organiziranih \ndogađaja, broj sportaša i \nrekreativaca) ima mjera \nna razvoj održivog \nturizma grada Bihaća. \nPokazatelj 2: \norganiziranjem sportskih \nnatjecanja i manifestacija \npovećava se rezervacija i \ndolazak sportaša i \nrekreativaca za 15% u \nrazdoblju od dvije godine. \nMjera 2: Revitalizacija \nzimsko-rekreativnog \ncentra „Duga luka“ \nPokazatelj 1: uređenje \nskijaške staze “Duga luka”. \nPokazatelj 2: broj dolazaka \nturista u Bihać tijekom \nzimske sezone se povećava \nza 15%. \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje dvije sljedeće \ngodine mjeriti vraća li se \ninvesticija. Statistiku \ndolazaka provjeravati \nsvakih šest mjeseci. \n45 \n \nMjera 3: Izgradnja \ntermalno-kontinentalne \nrivijere zasnovane na \nkapacitetima lječilišta \nBanja Gata \nPokazatelj 1: izgradnja \nhotelskih kapaciteta, \nbazena i ostalih osnovnih i \npratećih banjskih i \nsportsko-rekreativnih \nsadržaja. \nPokazatelj 2: povećanje \nbroja korisnika usluga \nbanjskog-zdravstvenog \nturizma za 10%. \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje sljedeće dvije \ngodine nakon mjere \npratiti vraća li se \ninvesticija. Statistiku \nbanjskog turizma \nprovjeravati svakih šest \nmjeseci. \nPrioritetno područje 2: razvoj infrastrukture \nMjera 1: Poboljšanje \nsmještajnih uvjeta \nPokazatelj 1: broj \nrezervacija za turističke \nponude povećat će se za \n10% tijekom dvogodišnjeg \nrazdoblja. \nPokazatelj 2: broj dolazaka \nstranih gostiju povećat će \nse za 10% u razdoblju od \ndvije godine. \nPokazatelj 3: broj korisnika \nkamping usluga će se \npovećati za 20%. \nPraćenje: Godinu dana \nprije mjere i najmanje \ndvije sljedeće godine. \nUspoređuje se utjecaj \nmjere na smještajne \nkapacitete Bihaća \nanalizirajući statistiku \nsmještajnih kapaciteta \nkako bi se provjerio \nučinak mjere. \nMjera 2: Revitalizacija i \nrekonstrukcija objekata \ntradicionalne arhitekture \nPokazatelj 1: povećanje \nkulturnih, turističkih i \nobrazovnih sadržaja za \n10% u razdoblju od dvije \ngodine. \nPokazatelj 2: veći broj \nposjetitelja i duže \nzadržavanje na području \nopćine Bihać, trenutna je \nprosječan broj noćenja po \ndolazku 2,1. Cilj je da do \n2025 taj broj bude oko 2,5-\n3 dana.. \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje dvije sljedeće \ngodine. Statistiku \ndolazaka provjeravati \nsvakih šest mjeseci. \n \nMjera 3: Rekonstrukcija \ninfrastrukture za sportsko-\nrekreativni zračni promet \nPokazatelj 1: \nmoderniziranje poletno-\nsletne staze i aktiviranje \nturističkog aerodroma \nGolubić u Bihaću. \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje dvije sljedeće \ngodine. Statistiku posjeta \nturističkom aerodromu \n46 \n \nPokazatelj 2: broj korisnika \nusluga sportsko-\nrekreativnog zračnog \nprometa se povećava za \n15% u dvogodišnjem \nrazdoblju. \nprovjeravati svakih šest \nmjeseci. \nPrioritetno područje 3: novi pristup promociji \nMjera 1: Stilska promjena \ntrenutne mrežne stranice \nTurističke zajednice grada \nBihaća \nPokazatelj 1: 20% više \ndostupnih informacija za \nturiste na mrežnoj stranici. \nPokazatelj 2: pet puta više \ntransparentnosti za turiste i \nneposredna ažuriranja. \nPraćenje: Godinu dana \nprije mjere i najmanje \ndvije sljedeće godine. \nDva puta godišnje \nuspoređuje se utjecaj \nmjere na razvoj održivog \nturizma Bihaća. \nMjera 2: Poboljšanje \nmedijske prezentacije, tj. \npoboljšanje odnosa s \nmedijima i utjecajnim \nljudima (influenseri i \nblogeri) \n \nPokazatelj 1: 20% više \npromotivnih spotova o \ngradu Bihaću na medijima \ns nacionalnom \nfrekvencijom. Da osim \nlokalne televizije i radija \nBihać koji danas pokrivaju \novaj segmenat se uključe i \ndržavne televizije. \nPokazatelj 2: veći broj \npozitivnih komentara i \nlijepih riječi o Bihaću \nyoutubera, influensera i \nostalih gostiju na njihovim \nkanalima i društvenim \nmrežama. \n \nPraćenje: Tijekom godine \nizvršenja mjere i \nnajmanje dvije sljedeće \ngodine. Analizom \nstatističkih podataka \nutvrđuje se učinak mjere \nna turističku posjećenost \nBihaću. \n \nMjera 3: Učinkovito \nvođenje službenog \nFacebook profila \nTurističke zajednice grada \nBihaća \nPokazatelj 1: Učinkovitijim \nvođenjem Facebook profila \ndobit će se 20% veći broj \npratitelja, lajkova, \nkomentara, podijeljenih \nobjava tijekom \npetogodišnjeg razdoblja. \nPokazatelj 2: Učinkovitijim \nvođenjem povećat će se \nposjet mrežnoj stranici za \n15% u razdoblju od jedne \ngodine. \nPraćenje: Praćenje broja \nobjava, broja sviđanja i \ndijeljenja te povećanje \nbroja pratitelja kroz \nFacebookove statističke \nalate, nakon svake \nobjave. četiri puta \ngodišnje analiza \ndugoročne statistike. \n47 \n \n6.4 Sažetak \nGrad Bihać ima puno neiskorištenih potencijala za daljnji uspješan razvoj turizma. \nZahvaljujući prirodnim ljepotama i bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu, nudi različite \nmogućnosti za posjet turista. Bihać ima puno prirodnih atrakcija, kao što su rijeka Una i \nistoimeni Nacionalni park, spomenike tradicionalne arhitekture i razne kulturne i \nsportsko-kulturne manifestacije. Utvrđeno je kako je za uspješniji razvoj održivog \nturizma na području Bihaća potrebno izvršiti određene promjene u infrastrukturi, razvoju \npostojećih turističkih kapaciteta i promociji grada Bihaća. Zaključeno je kako je gradu \nBihaću potreban veći broj sportskih natjecanja, revitalizacija skijaške staze „Duga luka“ \nte izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja \nGata. Također je neophodno poboljšati smještajne uvjete u Bihaću te izvršiti revitalizaciju \ni rekonstrukciju objekata tradicionalne arhitekture i infrastrukture za sportsko-rekreativni \nzračni promet. Nadalje, zaključeno je kako Turistička zajednica grada Bihaća mora na \nsvojoj vlastitoj internetskoj i Facebook stranici izvršiti određene promjene i inovacije. S \novim prijedlozima koji su istaknuti u prethodnom dijela rada, nadamo se da će turizam \ngrada Bihaća zasnovan na principima održivog razvoja funkcionirati još bolje i time \npostati prepoznatljiva turistička destinacija Bosne i Hercegovine, regije i Europe. \n \n \n48 \n \n7 ZAKLJUČAK \nPojavom masovnog turizma, turizam se identificira kao jedna od aktivnosti koja u \nprostoru ostavlja značajne negativne posljedice i dovodi do destrukcije turističkih resursa. \nUzimajući u obzir takvo očigledno narušavanje kvalitete životne sredine, postavlja se \npitanje međuodnosa čovjeka i njegove okoline. U potrazi za odgovorima javlja se potreba \nzaštite prirode i nastojanja za održivim razvojem kojim bi prirodni ekosistemi bili \nsačuvani, a čovjek mogao nastaviti svoje aktivnosti u prostoru, ali s pojačanom \nosjetljivošću prema životnoj sredini. Drugim riječima, javlja se potreba za kontroliranjem \nodnosno sprječavanjem različitih negativnih efekata koji proizlaze iz turističkih kretanja. \nTakav pristup u turizmu koji se zasniva na širenju svijesti o značaju očuvanja prirodne \nosnove ekonomskog, društvenog i svakog drugog razvoja je koncept održivog razvoja \nturizma koji ima za cilj spriječiti nekontrolirani razvoj uništavanja resursa na kojima se \nturizam razvija. \nRazvoj turizma je uvjetovan geografskim prostorom, a dijelovi geografskog prostora \nsvojim turističkim atrakcijama potiču ljude iz drugih krajeva da ih posjete ili u njima \nprivremeno borave. Turističke atrakcije su temeljni turistički resursi svake turističke \ndestinacije koji određuju veličinu turističke ponude i samim tim razvoj turizma. One su \nodređene turističkim potrebama, motivima i aktivnostima. \nNa osnovi prikupljene literature i u tijeku pisanja ovog diplomskog rada, može se \nzaključiti da područje Bihaća obiluje brojnim turističkim atrakcijama, kako prirodnim, \ntako i antropogenim. Naime, na području Bihaća smješten je prvi nacionalni park u FBiH, \nkoji se zove po rijeci Uni i gotovo u cjelosti se prostire na području općine Bihać. \nTakođer, na prostoru Bihaća je locirano i obilje kulturno-povijesnih spomenika, kao što \nsu crkva sv. Antuna, Fethija džamija, Kameno turbe, Kapetanova kula i brojni drugi. \nOsim prirodnih ljepota i kulturne baštine, Bihać je grad u kome se održavaju brojna \nkulturno-umjetnička i sportska događanja, odnosno grad koji nudi različite sadržaje za \nzabavu i slobodno vrijeme. \nCilj rada je bio dokazati koliko je važan održivi turizam, ne samo za sadašnje, nego i za \nbuduće generacije kojima treba ostaviti barem onoliko mogućnosti za razvoj koliko ih mi \nsada imamo, ali i prikazati sposobnost grada Bihaća da svojim turističkim atrakcijama \nprivuče posjetitelje. Prema rezultatima provedenog anketnog istraživanja, može se \nzaključiti da je većina ispitanika (od ukupno 282 ispitanika koji su u cjelosti ispunili \nanketu) mišljenja da održivi turizam može utjecati na njihov odabir turističke destinacije. \nČak 91% ispitanika smatra da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost turističke \ndestinacije. Osim toga, 83% ispitanika smatra da Bihać ima potencijal za razvoj održivog \nturizma, a većina ispitanika upoznata je sa svim odabranim atrakcijama Bihaća \n(Nacionalni park Una, Bihaćko ljeto, Kapetanova kula).  \nIako grad Bihać predstavlja glavno kulturno ishodište ovog dijela BiH te iako raspolaže \nznačajnim turističkim potencijalima, kako prirodnim tako i antropogenim, bitno je \nistaknuti kako oni do sada nisu bili u potpunosti iskorišteni. Grad Bihać ima izuzetne \nmogućnosti za razvoj, ali taj razvoj mora biti u korak s konceptom održivog razvoja jer \nse samo tako mogu sačuvati sve turističke vrijednosti kojima ovaj grad raspolaže. \nRazvojem i suvremenom promocijom održivog turizma, Bihać bi postao atraktivna \nturistička destinacija, ne samo od nacionalnog nego i međunarodnog značaja. Za \n49 \n \npostizanje spomenutog cilja neophodno je unaprijediti postojeće turističke kapacitete, \nosigurati veću i kvalitetniju infrastrukturu koja će omogućiti i podržati razvoj turističke \nponude te promovirati destinaciju na jedan novi, učinkovit način. \nIako grad Bihać ima zadovoljavajuću turističku ponudu, postoje još neke ideje koje mogu \nturistički valorizovati ovu destinaciju, a koje će doprinijeti razvoju turizma na održivim \nosnovama. Činjenica je da su sport i rekreacija nezamjenjivi prateći ili noseći elementi \nsuvremenog turističkog iskustva i da kao takvi značajno određuju razinu zadovoljstva \nturista pa sukladno tome, kvaliteta ovakve ponude određuje razinu lojalnosti potrošača, \nkao i potencijalne ekonomske benefite takvog ponašanja turista. Zbog toga, jedna od \nmogućnosti za grad Bihać je organiziranje sportskih natjecanja u prirodi tijekom \nturističke sezone, a nakon iste, kapaciteti Nacionalnog parka se mogu koristiti za treninge \ni pripreme sportaša koji se bave ekipnim sportovima. Ovako planirani sadržaji sportsko-\nrekreativnog karaktera, zanimljivi turistima okrenutima prirodi, umnogome će \nunaprijediti kvalitetu turističke ponude ovog grada. Također, potrebno je uložiti sredstva \ni napore za osposobljavanje skijaškog centra na planini Plješevici u blizini Bihaća koji bi \nbio namijenjen svim ljubiteljima alpskih skijaških disciplina u okruženju neizmjerne \nljepote i netaknute prirode. Planirani sportsko-rekreativni programi se mogu uspješno \nkombinirati s programima zdravstvenog turizma, ali kako bi se to ostvarilo u Bihaću, \npotrebno je izgraditi termalno-kontinentalnu rivijeru koja se zasniva na kapacitetima \nlječilišta Banja Gata. Izgradnjom turističkih sadržaja i kapaciteta koji bi bili u funkciji \nrazvoja banjskog turizma, stvorili bi se odlični zdravstveni uvjeti za rehabilitaciju i \noporavak sportaša u slučaju ozljeda te uvjeti za oporavak rekreativaca, invalidnih osoba \nšto rijetko koje mjesto u BiH može pružiti. \nPostojeća turistička infrastruktura Bihaća trenutno nije na zadovoljavajućoj razini i ne \nispunjava zahtjeve turista. Zbog toga je potrebno prilagoditi turističku infrastrukturu \nzahtjevima turista kako bi se turistički razvoj u budućnosti usredotočio na potencijalne \nprednosti. Kako bi se osigurala turistička infrastruktura adekvatna zahtjevima turističkog \ntržišta, potrebno je poboljšati smještajne uvjete osnovnih smještajnih objekata, ali i \nprivatnih domaćinstava, iskoristiti puni potencijal kamping lokacija kao jednog od \nmodela smještaja te ispitati mogućnosti obnove porušenih domova u Nacionalnom parku \nUna. Time bi se ne samo potaknuo razvoj etno- i ruralnog turizma, već bi se turizam \nuskladio s elementima prostora i životne sredine ovog područja. Još jedna mogućnost \nrazvoja turističke infrastrukture je rekonstrukcija objekata u staroj jezgri grada, odnosno \nrestauracija objekta „Konak“. Također, predlaže se rekonstrukcija starih gradova – \nutvrda. Neophodno je izvršiti i modernizaciju poletno-sletne staze i aktivirati turističko-\nsportski aerodrom Golubić koji je od Bihaća udaljen svega 3-4 km. Važnost i uloga \nfunkcioniranja ovako modernog turističko-sportskog aerodroma ogleda se u boljoj \nkomunikacijskoj povezanosti između turističkih kapaciteta regije i korisnika turističkih \nusluga, ali i u unapređenju razine atraktivnosti turističkih sadržaja grada. Unapređivanjem \nsveukupne turističke infrastrukture ne utječe se samo na kvalitetu turističke ponude, već \nu određenim segmentima ona poboljšava ukupnu kvalitetu života lokalne zajednice. \nNovi pristup u promociji prirodnih i antropogenih karakteristika Bihaća putem razvoja \nsportsko-rekreativnog, kulturnog, eko- i ruralnog turizma treba postati još jedan u nizu \nbudućih razvojnih prioriteta grada. Za početak je potrebno izvršiti promjene u pogledu \nstilova, upotrebljivosti i razumljivosti internetske stranice turističke zajednice Bihaća. \nPromjene će poboljšati izgled stranice tako da osnovne informacije, kontakti, linkovi \ndruštvenih mreža postanu lako pregledni i dostupni, a samu stranicu će biti moguće \npregledati na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku. Pored ovoga, na stranicu će \n50 \n \nbiti postavljene virtualne panorame koje predstavljaju moderan način za prikazivanje \nnekih od najznačajnijih turističkih lokaliteta Bihaća. Bihać posjeduje potencijal ostvariti \npunu turističku afirmaciju, ali je potrebno poduzeti još neke promotivne aktivnosti kao \nšto su poboljšanje odnosa s medijima i ljudima od utjecaja na internetu ili učinkovitije \nvoditi službeni Facebook profil Turističke zajednice grada Bihaća. Takvom promocijom \nostvaruje se višestruki učinak na društveno-ekonomske prilike na području Bihaća.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n51 \n \n8 LITERATURA I IZVORI \nAlagić, M. (2000). Turistički potencijal Unsko-sanskog kantona. Naš Krš, 20-21(33-\n34),125–131.  \nAndrades Caldito, L., Dimanche, F., Vapnyarskaya, O. i Kharitonova, T. (2015). Tourism \nManagement. U: L. Andrades Caldito i F. Dimanche (Ur.), Tourism in Russia: A \nManagement Handbook (57-99). Bingley: Emerald Group Publishing. \nBeljanski, N. (2018). Ekološka odgovornost turizma. Tims. Acta, 12(1), 37–45.  \nBihać – jedinstvena priroda – bogata historija. (2010). Bihać: “PLOD centar – centar za \npromociju \nlokalnog \nrazvoja”. \nPreuzeto \ns \nhttp://www.unaspringoflife.com/pdf/una1795215091.pdf, 28.2.2020. \nBošković, T. i Mihajlović, M. (2016). Savremene tendencije na međunarodnom \nturističkom tržištu. Škola biznisa, (1), 121–126.  \nButler, R. (2018). Sustainable Tourism in Sensitive Environments: A Wolfin Sheep’s \nClothing?. Sustainability, 10(1789), 1–11.  \nČengić, A. i Grebo, V. (2008). Planiranje i upravljanje održivim turizmom u zaštićenim \npodručjima. U: N. Herceg (Ur.),Međunarodna konferencija: Zaštićena područja u \nfunkciji održivog razvoja (423-441). Bihać: Federalno ministarstvo okoliša i \nturizma.  \nDumbrăveanu, D. (2007). Principles and practice of sustainable tourism planning. Human \nGeographies,1(1), 77–80. \nEuropean Communities Commision. (1986). Community action in the field of tourism: \nCommission communication to the Council transmitted on 31 January 1986. \nLuxembourg: Office for Official Publications of the European Communities. \nPreuzeto sa http://aei.pitt.edu/5410/1/5410.pdf, 29.2.2020. \nEurostat. (2019). Tourism statistics – participation in tourism. Preuzeto s \nhttps://ec.europa.eu/eurostat/statistics-\nexplained/index.php?title=Tourism_statistics_-\n_participation_in_tourism#More_than_three_in_five_EU_residents_made_touris\nm_trips_in_2017, 25.2.2020. \nFederalni zavod za statistiku. (2020). Kapaciteti turističkih objekata po općinama, vrsti, \ngodinama i mjesecima. Preuzeto sa http://fzs.ba/, 01.09.2020. \nFederalno ministarstvo okoliša i turizma. (2009). Master plan razvoja turizma za \nzaštićeno područje Nacionalnog parka Una. Preuzeto s http://nationalpark-\nuna.ba/addDocuments/uploads/1447851763781361431.pdf, 26.02.2020. \nGarau, C. (2015). Perspectives on Cultural and Sustainable Rural Tourism in a Smart \nRegion: The Case Study of Marmilla in Sardinia (Italy). Sustainability, 7(6), 6412–\n6434.  \n52 \n \nGreen City Trips. (2015). What is the Difference Between Sustainable Tourism and \nEcotourism?. Preuzeto s https://greencitytrips.com/difference-sustainable-tourism-\necotourism/, 12.3.2020. \nGrad Bihać. (2020a). Geografski položaj. Preuzeto sa http://bihac.org/bs/geografski-\npolozaj, 1.5.2020.  \nGrad Bihać (2020b). Znamenitosti. Preuzeto s http://bihac.org/bs/znamenitosti, 2.5.2020. \nGürel, E. i Tat, M. (2017). Swot analysis: a theoretical review. The Journal of \nInternational Social Research,10(51), 994–1006. \nHaryanto, T. (2020). Editorial: Covid-19 Pandemic and International Tourism Demand. \nJDE (Journal of Developing Economies),5(1), 1-5.  \nHoney, N. (2008). Ecotourism and Sustainable Development: Who Owns Paradise. \nWashington: D.C, Island press. \nIlić, D., Stamenković, P. i Conić, M. (2014). Ekološka komponenta održivog razvoja \nbanjskog turizma Srbije. BizInfo – časopis iz oblasti ekonomije, menadžmenta i \ninformatike, 5(1), 37–53. \nInstitut za razvoj i međunarodne odnose. (2013). Integrirana kantonalna razvojna \nstrategija \nza \nperiod \n2014-2020. \nPreuzeto \ns \nhttps://zamisli2030.ba/wp-\ncontent/uploads/2017/01/Strategija-razvoja-USK-2014-2020.pdf, 25.2.2020. \nJovanović, V. (2015). Tematski turizam, Drugo izmenjeno i dopunjeno izdanje. Beograd: \nUniverzitet Singidunum. \nKlix. (2016). Crkva sv. Ante Padovanskog u Bihaću: Zidine i toranj podsjećaju na nekad \nimpozantnu građevinu. Preuzeto s https://www.klix.ba/vijesti/bih/crkva-sv-ante-\npadovanskog-u-bihacu-zidine-i-toranj-podsjecaju-na-nekad-impozantnu-\ngradjevinu/161217017, 2.5.2020. \nKoščak, M. i O’Rourke, T. (2020). Ethical and Responsible Tourism: Managing \nSustainability in Local Tourism Destinations. London: Routledge. \nKrešić, D. i Mikulić, J. (2020). Scenarij faznog pristupa oporavku turističkog tržišta \nnakon \nCOVID-19 \npandemije. \nPreuzeto \ns \nhttp://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2020/COVID-\n19%20radovi/Kre%C5%A1i%C4%87-D_Mikuli%C4%87-J_2020.pdf, 11.7.2020. \nKrivošejev, V. (2014). Upravljanje baštinom i održivi turizam. Valjevo-Beograd: \nNarodni muzej Valjevo, Artis Centar. \nKrižman Pavlović, D. (2008). Marketing turističke destinacije. Pula: Sveučilište Jurja \nDobrile u Puli.  \nLiu, Z. (2003). Sustainable Tourism Development:A Critique. Journal of Sustainable \nTourism, 11(6), 459–475. \n53 \n \nMašić, B., Muhi, B., Nešić, S. i Jovanović, D. (2017). Strategijsko upravljanje u turizmu \n- kako kreirati konkurentsku prednost kod turističkih destinacija. Poslovna \nekonomija,11(1), 184–207.  \nMazilu, M., Rabonțu, C. i Marinescu, R. (2017). New Products and Strategies for \nSustainable Tourism inRomania. Journal of Tourism & Hospitality, 6(5), 1–9.  \nMoja \navantura. \n(2020). \nKameno \nturbe \nBihać. \nPreuzeto \ns \nhttps://mojaavantura.com/lokacija--kameno-turbe, 2.5.2020. \nMüller, H. (2004). Turizam i ekologija: Povezanost i područja djelovanja. Zagreb: \nMassmedia.  \nOpćina Bihać. (2010). Vodič za investitore: Bihać vaš poslovni partner. Preuzeto s \nfile:///C:/Users/x/Downloads/Vodia_za_investitore.pdf, 1.5.2020. \nOpćina Bihać. (2014). Strategija razvoja općine Bihać 2014-2023. Preuzeto s \nhttp://bihac.org/cms/features/documents/uploads/1506189829209678695.pdf, \n26.2.2020. \nPanacomp Wonderland Travel. (2020). Bihać Bosna i Hercegovina. Preuzeto s \nhttp://www.panacomp.net/bihac-bosna-i-hercegovina/, 1.5.2020. \nPopesku, J. (2011). Menadžment turističke destinacije. Beograd: Univerzitet Singidunum. \nRabotić, B. (2013). Selektivni oblici turizma, Drugo, prerađeno i dopunjeno izdanje. \nBeograd: Visoka turistička škola strukovnih studija. \nRajović, G. i Bulatović, J. (2015). Role theLocalPopulationinEcotourism Development – \nAttitudes of CitizensNortheasternMontenegro: a CaseStudy. European Journal of \nEconomicStudies, 12(2), 84–100.  \nRužić, P. i Demonja, D. (2013). Prirodna i antropogena osnova turizma Hrvatske. \nSociologija i prostor, 51(1), 45–65. \nStanić Jovanović, S. (2015). Masovni turizam naspram turizma malih formi: Studija \nslučaja perspektiva za razvoj turizma malih formi na području gradske opštine \nSurčin. Turističko poslovanje, (16), 65–74. \nStefanović, V. i Azemović, N. (2012). Održivi razvoj turizma na primeru Vlasinske \npovrši.Škola biznisa, (1), 38–50.  \nTelišman-Košuta (2020). Turizam nakon doba korone: Što će biti drugačije? Što može \nbiti bolje?. Preuzeto s http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2020/COVID-\n19%20radovi/Teli%C5%A1man-Ko%C5%A1uta-N_2020.pdf, 11.7.2020. \nTembo, \nD. \n(2020). \nThe \nroad \nnow \nless \ntravelled. \nPreuzeto \nsa \nhttps://www.intracen.org/news/The-road-now-less-travelled/, 11.07.2020. \nTkalac Verčić, A., Sinčić Ćorić, D. i Pološki Vokić, N. (2010). Priručnik za metodologiju \nistraživačkog rada: kako osmisliti, provesti i opisati znanstveno stručno \nistraživanje. Zagreb: Školska knjiga.  \n54 \n \nTriarchi, E. I Karamanis, K. (2017). Alternative Tourism Development: A Theoretical \nBackground. World  Journal  of  Business  and  Management, 3(1), 35–54.  \nUna \n– \nSpring \nof \nlife \n(2020). \nManifestacije. \nPreuzeto \ns \nhttp://www.unaspringoflife.com/hr/una/manifestacije/7, 5.7.2020. \nVijesti.ba. (2018). Završena 21. kulturna manifestacija 'Ulicom Bišća'. Preuzeto s \nhttps://vijesti.ba/clanak/428526/zavrsena-21-kulturna-manifestacija-ulicom-bisca, \n5.7.2020.  \nVisit \nBihac. \n(2020a). \nKapetanova \nkula. \nPreuzeto \ns \nhttps://www.visitbihac.com/bs/sadrzaj/kapetanova-kula/7, 2.5.2020. \nVisit \nBihac. \n(2020b). \nDogađaji \ni \nfestivali. \nPreuzeto \ns \nhttps://www.visitbihac.com/bs/kategorija/dogadaji-i-festivali/2, 5.7.2020. \nVranić, A. (2016). Razvoj održivog turizma u odabranim turističkim destinacijama – \nkomparativan pristup. (Diplomski rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli). Preuzeto s \nhttps://repozitorij.unipu.hr/islandora/object/unipu%3A1276/datastream/PDF/view, \n23.3.2020. \nVujić, T. (2012). Upravljanje održivim razvojem turizma sa posebnim osvrtom na \nRepubliku Srpsku, Zbornik radova sa X Međunarodnog naučnog skupa Sinergija, \nBijeljina: Univerzitet Sinergija, 474–482. \nVujović, S., Cvijanović, D. i Štetić, S. (2012). Destinacijski koncept razvoja turizma. \nBeograd: Institut za ekonomiku poljoprivrede. \nWeaver B. D. (2013). Asymmetrical Dialectics of Sustainable Tourism: Toward \nEnlightened Mass Tourism, Journal of Тravel Research, 20(10), 1–10. \nUNWTO. (2007). A Practical Guide to Tourism Destination Management. Preuzeto s \nhttps://www.e-unwto.org/doi/pdf/10.18111/9789284412433, 23.3.2020. \nUNWTO. (2013).Sustainable Tourism for Development Guidebook. Preuzeto s \nhttps://www.e-unwto.org/doi/pdf/10.18111/9789284415496, 12.7.2020. \nUNWTO. (2018). European Union Tourism Trends. Preuzeto s https://www.e-\nunwto.org/doi/pdf/10.18111/9789284419470, 25.2.2020. \nUNWTO. \n(2020). \nSustainable \ndevelopment. \nPreuzeto \ns \nhttps://www.unwto.org/sustainable-development, 10.3.2020. \nZelenika, R. (2000). Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. \nRijeka: Ekonomski fakultet. \nŻemła, M. (2016). Tourism destination: The networking approach. Moravian \ngeographical reports, 24(4), 2–14. \nŽugaj, M. (1979). Metode analize i sinteze (s osvrtom na organizaciju proizvodnje). \nJournal of Information and Organizational Sciences, (2-3), 113–139. \n1 \n \n9 PRILOZI \nSadržaj priloga \n \nPrilog 1: Anketa za diplomsko delo (Razvoj održivog i odgovornog turizma u \nBihaću) \n......................................................................................................................... \n2 \n \n \n \n \n2 \n \nPrilog 1: Anketa za diplomsko delo (Razvoj održivog i odgovornog turizma u \nBihaću) \n \n \n \n Anketa za diplomsko delo (Razvoj održivog i odgovornog turizma u Bihaću) \n \n \nPoštovani, moje ime je Jasmin i student sam završne godine Fakulteta za turizam u Brežicama (Republika \nSlovenija). Zamolio bih vas da izdvojite nekoliko minuta i riješite anketu u svrhu izrade mog diplomskog \nrada. Anketa je anonimna i njeni rezultati bit će korišteni isključivo u svrhu izrade diplomskog rada. \n \nUnaprijed hvala, Jasmin Tahić \n \n \nQ1 - 1. Spol \n \n Muško \n Žensko \n \n \nQ2 - 2. Godine/ Starost \n \n Manje od 25 godina \n 26-35 godina \n 36-45 godina \n 46-55 godina \n 56-65 godina \n Više od 65 godina \n \n \nQ3 - 3. Stupanj vašeg obrazovanja? \n \n Osnovna škola \n Srednja škola \n Viša stručna sprema \n Doktorat \n \n \nQ4 - 4. Vaš radni status?? \n \n Nezaposlen/a \n Zaposlen/a \n Učenik/Student \n Umirovljenik \n \n \nQ5 - 5. Vaša prosječna mjesečna primanja? \n \n Do 499 KM \n3 \n \n 500-999 KM \n 1000-1499 KM \n 2000 KM i više \n \n \nQ6 - 6. Mjesto vašeg stanovanja?' \n \n Unsko-sanski kanton \n Federacija Bosne i Hercegovine \n Entitet Republika Srpska \n Drugo: \n \n \nQ7 - 7. Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam? \n \n DA \n NE \n \n \nQ20_2 - 8. Na šta vas asocira pojam održivi turizam? \nMožnih je več odgovorov \n \n Optimalno iskorištavanje resursa \n Zaštita prirodne baštine \n Pozitivan odnos prema životnoj sredini \n Ispunjavanje očekivanja posjetitelja \n Društveno odgovorno poslovanje u turizmu \n \n \nQ8 - 9. Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke \ndestinacije? \n \n DA \n NE \n Ne znam \n \n \nQ9 - 10. Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu ? \n \n DA \n NE \n Ne znam \n \n \nQ10 - 11. Što je za vas najbitnije prilikom odabira turističke destinacije? \nMožnih je več odgovorov \n \n Cijena \n Kvaliteta \n Blizina destinacije \n Društveno odgovorno poslovanje destinacije \n Drugo: \n4 \n \n \n \nQ11 - 12. Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati na vaš odabir \nza posjet konkretnoj turističkoj destinaciji? \n \n Da, uvijek \n Ponekad \n Rijetko \n Nikad \n \n \nQ12 - 13. Koji su vaši motivi odlaska u određenu turističku destinaciju?  \nMožnih je več odgovorov \n \n Prirodne ljepote \n Dobra hrana i udoban smještaj \n Rekreacijske aktivnosti \n Zabava i izlasci \n Kulturno-povijesno nasljeđe \n Pasivno odmaranje \n Upoznavanje novih mjesta \n \n \nQ13 - 14. Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima veću \nposjećenost odnosno posljedično i profitabilnost? \n \n DA \n NE \n Možda \n \n \nQ14 - 15. Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma? \n \n DA \n NE \n Ne znam \n \n \nQ15 - 16. Navedite neke od lokaliteta koje su, po vama, najveći potencijal za razvoj održivog \nturizma na teritoriju grada/općine Bihać. \n \n \n \nQ16 - 17. S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati? \nMožnih je več odgovorov \n \n Nacionalni park Una \n Kapetanova kula \n Bihaćko ljeto \n Drugo: \n5 \n \n \nQ17 - 18. Tvrdnje \n \n \nNe slažem se \nMožda \nDjelomično \nse slažem \nSlažem se \nNacionalni park Una najatraktivnije je područje \nUnsko-sanskog kantona te ima potencijal za \nrazvoj održivog turizma. \n \n \n \n \nKapetanova kula, kao kulturno-povijesna \ngrađevina koja se nalazi u srcu Bihaća, privlači \nposjetitelje i ima veliki turistički potencijal. \n \n \n \n \nBihaćko ljeto, festival scenskih umjetnosti, \nveliki je turistički potencijal u području \nkazališne umjetnosti.  \n \n \n \n \nBihać se ističe svojim prirodnim ljepotama te \nbogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem. \n \n \n \n \n \n \nQ18 - 19. U slučaju da niste, biste li posjetili navedene atrakcije i manifestacije? \n \n \nDA \nNE \nMožda \nNacionalni park Una \n \n \n \nKapetanova kula \n \n \n \nBihaćko ljeto \n \n \n \n \n \n \n \n"}
{"dc.title": "Uloga baštine u turističkoj ponudi Općine Bihać", "dc.creator": "Reljić, Mira", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "baština;turizam;turistička promocija;turistička ponuda;općina Bihać;heritage;tourism;tourist promotion;tourist offer;Bihać municipality;info:eu-repo/classification/udc/338.483.13(497.6Bihać)(043.2)", "id": "dkum_51505", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=155378&dn=", "text": " \nUNIVERZA V MARIBORU \nFAKULTETA ZA TURIZEM \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nMira Reljić \n \n \n \n \n \nULOGA BAŠTINE U TURISTIČKOJ PONUDI OPĆINE \nBIHAĆ \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnega študija  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nBrežice, septembar 2021 \n \n \n \n \n \nUNIVERZA V MARIBORU \nFAKULTETA ZA TURIZEM \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nMira Reljić \n \n \n \n \n \nULOGA BAŠTINE U TURISTIČKOJ PONUDI OPĆINE \nBIHAĆ \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnega študija  \n \n \n \n \n \n \n \n \nMentor: doc. dr. Saša Poljak Istenič  \n \n \n \n \n \n \n \n \nBrežice, septembar 2021 \n \n \n \n \n \n \n \nIZJAVA O AVTORSTVU IN ISTOVETNOSTI TISKANE IN ELEKTRONSKE OBLIKE \nZAKLJUČNEGA DELA  \n \nIme in priimek študent-a/-ke: Mira Reljić \nŠtudijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija  \nNaslov zaključnega dela: Uloga baštine u turističkoj ponudi općine Bihać \nMentor: doc. dr. Saša Poljak Istenič \n \nPodpisan-i/-a študent/-ka Mira Reljić \n• \nizjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob pomoči \nmentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; \n• \nizjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v \nzaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; \n• \nna Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam \npravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico \nponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo \ndela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative \nCommons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo \nbesedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; \nuporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v \nnajem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da \nnavedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; \n• \ndovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj \nz objavo zaključnega dela;  \n• \nizjavljam, da je tiskana oblika zaključnega dela istovetna elektronski obliki zaključnega dela, ki \nsem jo oddal/-a za objavo v DKUM. \n \n \n \nDatum in kraj:   \n \n \n \nPodpis študent-a/-ke: \n  \n__________________                  \n \n_____________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nZAHVALA \nZahvaljujem se mentorici doc. dr. Saši Poljak Istenič na korisnim savjetima i sugestijama \nprilikom izrade ovog diplomskog rada. Zahvalna sam i svojim roditeljima na neizmjernom \nrazumijevanju i podršci koju su mi pružili u toku mog obrazovanja.  \n \n \n \n \n \n \nULOGA BAŠTINE U TURISTIČKOJ PONUDI OPĆINE BIHAĆ \nBaštinski turizam je vrsta turizma u kojem učestvuje veliki broj turista, kako bi se \nupoznali sa identitetom, historijom, kulturom i običajima turističke destinacije koju \nposjećuju. U diplomskom radu raspravljali smo o turističkoj ponudi područja općine \nBihać i značaj koji ima baština u toj ponudi. U teoretskom dijelu diplomskog rada \ndefinirali smo prirodnu i kulturnu baštinu, baštinski turizam, kao i upravljanje istim. \nNakon toga uslijedilo je opisivanje razmatranog područja kroz njegove osnovne, \ngeografske, te historijske karakteristike, prirodnu i kulturnu baštinu, te turizam. U \nnastavku smo uz pomoć SWOT analize ocijenili stanje turizma u Bihaću. U empirijskom \ndijelu rada smo preko pregleda turističkog gradiva, istraživanja označavanja baštine na \nterenu, te polustrukturiranih intervjua ispitali na koji način je baština u Bihaću \npromovirana, kojoj baštini se daje najviše pažnje u turističkoj promociji, te koja je \nfunkcija baštine u sveukupnoj turističkoj ponudi. Rezultati su pokazali da baština, \nnaročito prirodna, ima veoma bitnu ulogu u turističkoj ponudi i promociji Bihaća, a \npromoviše se putem web stranica, društvenih mreža, turističkih brošura, televizije i \nsajmova. Na osnovu prikupljenih podataka dali smo svoje preporuke za uspješnije \nintegriranje baštine u turističku promociju i ponudu Bihaća.  \nKljučne besede: baština, turizam, turistička promocija, turistička ponuda, općina Bihać  \nUDK: 338.483.13(497.6Bihać)(043.2) \n \n \n \n \n \n \nTHE ROLE OF HERITAGE IN THE TOURIST OFFER OF THE \nMUNICIPALITY OF BIHAĆ \nHeritage tourism is a kind of tourism in which a large number of tourists participate, in \norder to get acquainted with the identity, history, culture and customs of the tourist \ndestination they visit. In the thesis, we have discussed the tourist offer of the \nMunicipality of Bihać and the importance of heritage in that offer. In the theoretical part \nof the thesis, we defined natural and cultural heritage, heritage tourism, as well as its \nmanagement. Then follows a description of the area in question through its basic, \ngeographical and historical characteristics, natural and cultural heritage and tourism. In \nthe continuation, with the help of SWOT analysis, we assessed the state of tourism in \nBihać. In the empirical part of the paper, through a review of tourist material, \nresearching marking heritage on the field and semi-structured interviews, we examined \nin what way is heritage in Bihać promoted, which heritage is given the most attention in \ntourism promotion and what is the function of heritage in the overall tourist offer. The \nresults showed that heritage, especially the natural one, has a very important role in the \ntourist offer and promotion of Bihać and is promoted through websites, social networks, \ntourist brochures, television and fairs. Based on the collected data, we gave our \nrecommendations for more successful integration of heritage in the tourist promotion \nand offer of Bihać. \nKey Words: heritage, tourism, tourist promotion, tourist offer, Bihać municipality  \nUDK: 338.483.13(497.6Bihać)(043.2) \n \n \n \n \n \n \nPOVZETEK \nV diplomski nalogi smo raziskali območje občine Bihać. Razpravljali smo o pojmu \ndediščine in koliko je dejansko vključena v turistično ponudbo Bihaća. Postavili smo tri \ncilje: razložiti dediščinski turizem, raziskati lokalno dediščino in ugotoviti katera je \nvključena v turistično ponudbo občine, ter oblikovati predlog za boljšo vključitev lokalne \ndediščine v turistično ponudbo občine. Današnji turizem je tesno povezan z naravno in \nkulturno dediščino. Dediščina predstavlja zgodovinske, fizične, kulturne, duhovne in \nnaravne značilnosti območja, ki so podedovane, s katerimi živimo danes in so dovolj \ndragocene, da jih lahko ohranimo za prihodnje generacije. Danes sta naravna in kulturna \ndediščina najprivlačnejša turistična atrakcija povsod po svetu. Številni turisti potujejo \nzaradi dediščine in imajo pomembno vlogo pri njenem ohranjanju. Do francoske \nrevolucije je dediščina predstavljala določeno fizično ali duhovno vrednost, ki se je \nprenašala s staršev na otroke, po francoski revoluciji pa so dediščino začeli razumeti kot \nskupno dobro, ki je pripadalo določenemu narodu. Dediščino lahko razdelimo na \nglobalno, nacionalno, lokalno in osebno. Dediščina je razdeljena tudi na naravno \ndediščino (elementi biotske raznovrstnosti in geodiverzitete), torej na naravno okolje, ki \nje v celoti ohranilo svoje prvotne naravne danosti in na kulturno dediščino, ki je nastala \npod vplivom človeka (gradbeništvo, umetnost, književnost, jezik itn.). Kulturna dediščina \nje nadalje razdeljena na snovno kulturno dediščino (premična in nepremična) ali fizične \nkulturno-zgodovinske elemente in nesnovno kulturno dediščino ali nefizične elemente \nkulture, ki jih je sprejela in ohranila skupina ljudi v obliki običajev, praks, znanja itn. \nNajstarejše oblike dediščinskega turizma so bile zabeležene med romanjem kristjanov in \nmuslimanov, ki so obiskali Sveto deželo in Meko. Dediščina je bila glavna turistična \natrakcija do pojava množičnega turizma, ki je dediščino postavljal v ozadje, v ospredje \npa pasivne počitnice in finančni dobiček. Ko so se začutile hude negativne posledice \nmnožičnega turizma na turističnih destinacijah, so nastale alternativne in nove oblike \nturizma, ki so temeljili na skrbi in ohranjanju turističnih znamenitosti in dediščina je spet \npostala najpomembnejša turistična atrakcija. Ker je dediščina neobnovljiv vir, je z njo \nnujno skrbno upravljati. Zato je pomembno opozarjati na pomen dediščine in omogočiti \ndostop turistom, jim zagotoviti visoko kakovostne storitve, rekreacijo in izobraževanje \nna takšnih lokacijah, hkrati pa je treba skrbeti za ohranitev dediščine in delovanje v \nskladu s potrebami lokalnega prebivalstva. Dediščina, ki je na voljo turistom, mora biti \ntudi finančno podprta.  \nObčina Bihać se nahaja v severozahodnem delu Bosne in Hercegovine. V nalogi smo \nugotovili, da je geografski položaj občine zelo dober zaradi bližine določenih mestnih \nsredišč v regiji. Relief občine je raznolik, prevladujejo hribi, polja in sredogorje. Območje \nima zmerno gorsko podnebje in ima bogate naravne vire, kot so gozdovi, reka Una, \ntermomineralne vode in podobno. Občina ima zelo bogato zgodovino, na njenem \nobmočju so živeli različni narodi. Iz vsakega zgodovinskega obdobja se je kaj ohranilo in \npodedovalo, kar priča o teh časih danes. Danes ta občina pripada entiteti Federacije \nBosne in Hercegovine in neodvisni državi Bosni in Hercegovini. \nV diplomskem delu smo opisali naravno in kulturno dediščino v občini. Naravno \ndediščino sestavljata reka Una in narodni park Una s svojimi slapovi in kaskadami, od \nkaterih izstopajo Štrbački buk, slap v Martin Brodu, Dvoslap in Troslap, ter slap v Ripču. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nTa naravna dediščina je pomembna zaradi svoje biotske raznovrstnosti in je ponos \nlokalnega prebivalstva. Občina je bogata s kulturno dediščino: cerkev sv. Antuna, \nKapetanov stolp, Kamnito turbe, mošeja Fethija, Muzej Unsko-sanskega kantona, \nsamostan Rmanj, srednjeveško mesto Rmanj, staro mesto Sokolac, staro mesto \nOstrovica, staro mesto Orašac, osmanska trdnjava Havala, stavba Kloster in stavba \nKrajina puteva. Premična kulturna dediščina, ki smo jo opisali so zbirke umetnin Dževada \nHoze, Jovana Bjelića in Envera Krupića, plošča japodske žare, najdene v naselju Golubić, \nin fragment japodske žare, najdene v naselju Malo Založje. Nesnovna kulturna dediščina, \nki jo ohranjajo v Bihaću, so izvajanje tradicionalnih mestnih pesmi sevdalinke in starih \npesmi s področja Krajine, priprava tradicionalnih jedi in pijač (somun, japrak, gurabija, \nmaslenica, kava), običaji, povezani z verskimi prazniki badnjak in bajram, ples \nŽegaransko kolo ter vezenje in ročna dela. \nTurizem v občini Bihać večinoma temelji na naravnih lepotah narodnega parka Una in \nšportno-rekreacijskih dejavnostih, ki potekajo na reki Uni, kot so rafting, vožnja s \nkajakom in kanujem. Poleg teh športnih dejavnosti se lahko turisti udeležujejo lova, \nribolova, gorništva, kolesarjenja in letalstva. Turizem občine vključuje tudi kulturne in \nzgodovinske objekte ter raznolike dogodke in dogajanja, ki se odvijajo čez vse leto. \nDogodki so običajno povezani s filmsko in literarno umetnostjo, glasbenimi festivali in \nkoncerti, športom, zabavo in gastronomijo. Za boljšo analizo turistične ponudbe Bihaća \nsmo uporabili SWOT analizo, kjer smo izpostavili prednosti, slabosti, priložnosti in \nnevarnosti ponudbe. Glavne prednosti so že omenjena bližina večjih mest, dobra \nprometna in železniška povezava z državo in regijo, naravni viri, bogata kulturna \ndediščina in okrepljen poletni kulturno-zabavni program. Turistična ponudba ima \ndoločene slabosti, kot so slabo vlaganje v infrastrukturo, slabo trženje in promocija \nturizma, slabo vlaganje v določena območja kulturne dediščine, pomanjkanje \nstrokovnega osebja v turizmu in slaba komunikacija med domačini in turisti. Priložnosti, \nki bi izboljšale turistično ponudbo, so večja sredstva iz občinskega proračuna za \npromocijo turizma, financiranje iz tujih sredstev, razvoj novih projektov, pa tudi \nprivabljanje turistov iz arabskih držav, ki so pokazali zanimanje za obisk te občine. Glavne \nnevarnosti za nadaljnji razvoj ponudbe so pomanjkanje politične volje za vlaganje v \nturizem v Unsko-sanskem kantonu, bližina razvitejših turističnih destinacij, migrantska \nkriza, s katero se občina sooča v zadnjih letih, ter svetovna gospodarska kriza in virus \ncovid-19.  \nV našem raziskovalnem delu smo opravili osem polstrukturiranih intervjujev, raziskali \nturistično promocijsko gradivo in izvedli terensko raziskavo. Rezultati naše raziskave so \npokazali, da je največji poudarek pri promociji turizma na narodnem parku Una in \nnjegovih znamenitosti Štrbački buk in Martin Brod. Promovira se tudi staro mestno \njedro, torej cerkev sv. Antuna, Kamnito turbe, Kapetanov stolp in mošeja Fethija. Vsa \nstara mesta (razen starega mesta Sokolac) imajo zelo velik turistični potencial, a kljub \ntemu niso dovolj promovirana v turizmu. Muzej s svojo premično dediščino je zelo slabo \npromoviran, nesnovna kulturna dediščina, z izjemo sevdalinke, pa se v turizmu nikakor \nne promovira in se obravnava, kot da sploh ne obstaja. Ugotovili smo tudi, da je \nnajpogostejša vrsta promocije dediščine prek spletnih strani, družbenih omrežij in \naplikacij glavnih turističnih ustanov v Bihaću. Poleg tega se dediščina promovira v \nlokalnih in državnih televizijskih programih, v turističnih brošurah ter s sodelovanjem na \nmednarodnih konferencah in sejmih.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nKar zadeva označevanje dediščine, smo ugotovili da so glavne turistične znamenitosti \nŠtrbački buk in Martin Brod, staro mesto Sokolac in staro mestno jedro najbolje označeni \nz informacijskimi tablami. Japodski otoki, stavba Krajine puteva, staro mesto Ostrovica \nin Muzej Unsko-sanskega kantona so slabo označeni z informacijsko tablo z \nnezadostnimi podatki ali oznakami na stavbi. Naša raziskava je razkrila tudi mnenje \nintervjuvancev o pomenu dediščine, ki so se strinjali, da je njena vloga privabiti turiste \nin delovati kot pokazatelj identitete tega območja. \nGlede na zbrane podatke in trenutno stanje turistične ponudbe v občini smo podali svoje \npredloge, ki bi lahko pripomogli k razvoju dediščinskega turizma v Bihaću. Prvi predlog \nje ustvariti nove projekte za zbiranje sredstev iz občinskega proračuna ali sredstev EU. \nDrugi predlog je ureditev infrastrukture prednostnih območij dediščine (Štrbački buk, \nstara mesta) in gradnja podzemnega parkirišča v mestu. Tretji predlog je izobraževanje \nlokalnega prebivalstva in turističnih delavcev o naravni in kulturni dediščini z namenom \nozaveščanja o njenem pomenu. Četrti predlog je organiziranje sodobnih in tradicionalnih \nturističnih prireditev na območjih kulturne dediščine. Peti predlog je vključitev dediščine \nv pohodniške in kolesarske poti ter izdelava turističnih zemljevidov teh poti. Ureditev \ngalerije Envera Krupića v arhivski hiši v Bihaću je šesti predlog. Zadnji predlog je opremiti \nMuzej Unsko-sanskega kantona z novimi tehnologijami. \nZa nadaljnje raziskave smo predlagali raziskave kakovosti storitev in ponudbe \ndediščinskega turizma v Bihaću, podrobne raziskave kulturne premične in nesnovne \ndediščine ter raziskave manj znane naravne dediščine v Bihaću, kot na primer termalne \nvode v Gati. \nKljučne besede: dediščina, turizem, turistična promocija, turistična ponudba, občina \nBihać \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nSADRŽAJ \n1 \nUVOD \n................................................................................................................ 1 \n1.1 \nOpis problema ............................................................................................................... 1 \n1.2 \nSvrha i ciljevi diplomskog rada ...................................................................................... 2 \n1.3 \nIstraživačka pitanja diplomskog rada ............................................................................ 3 \n1.4 \nPretpostavke i ograničenja diplomskog rada ................................................................ 3 \n1.5 \nMetode istraživanja u diplomskom radu ...................................................................... 3 \n2 \nTEORIJSKA POLAZIŠTA ....................................................................................... 5 \n2.1 \nPojam i podjela baštine ................................................................................................. 5 \n2.2 \nPrirodna baština ............................................................................................................ 7 \n2.3 \nKulturna baština ............................................................................................................ 8 \n2.4 \nBaština i turizam \n............................................................................................................ 9 \n2.5 \nUpravljanje baštinom u turističkoj ponudi destinacije ............................................... 11 \n3 \nPREDSTAVLJANJE PODRUČJA ISTRAŽIVANJA .................................................... 14 \n3.1 \nGeografski položaj i osnovne karakteristike općine Bihać .......................................... 14 \n3.2 \nHistorijski prikaz općine Bihać \n..................................................................................... 16 \n3.3 \nPrirodna baština općine Bihać .................................................................................... 17 \n3.3.1. \nRijeka Una kao prirodna baština ......................................................................... 17 \n3.4 \nKulturna baština općine Bihać..................................................................................... 19 \n3.4.1 \nMaterijalna nepokretna kulturna baština ........................................................... 19 \n3.4.2 \nMaterijalna pokretna kulturna baština ............................................................... 25 \n3.4.3 \nNematerijalna kulturna baština .......................................................................... 26 \n3.5 \nTurizam u općini Bihać ................................................................................................ 29 \n3.6 \nSWOT analiza............................................................................................................... 30 \n4 \nEMPIRIJSKI DIO ............................................................................................... 33 \n4.1 \nMetodologija i postupak istraživanja .......................................................................... 33 \n4.2 \nAnaliza rezultata \n.......................................................................................................... 34 \n4.2.1 \nAnaliza intervjua \n.................................................................................................. 34 \n4.2.2 \nAnaliza promotivnih materijala \n........................................................................... 41 \n4.2.3 \nAnaliza označenosti baštine ................................................................................ 42 \n4.3 \nDiskusija ...................................................................................................................... 44 \n5 \nPRIJEDLOZI ZA BOLJE UKLJUČIVANJE BAŠTINE U TURISTIČKU PONUDU OPĆINE \nBIHAĆ .................................................................................................................... 46 \n6 \nZAKLJUČAK \n...................................................................................................... 49 \n7 \nLITERATURA I IZVORI ....................................................................................... 51 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n8 \nPRILOZI .............................................................................................................. I \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nSADRŽAJ SLIKA \nSlika 1: Baštinska kocka \n...................................................... Error! Bookmark not defined. \nSlika 2: Položaj općine Bihać u BiH .................................... Error! Bookmark not defined. \nSlika 3: Vodopad u Martin Brodu \n....................................... Error! Bookmark not defined. \nSlika 4: Kapetanova kula .................................................... Error! Bookmark not defined. \nSlika 5: Džamija Fethija ...................................................... Error! Bookmark not defined. \nSlika 6: Biciklistička ruta ..................................................... Error! Bookmark not defined. \nSADRŽAJ TABELA \nTabela 1: Udaljenost općine Bihać od urbanih centara u regijiError! \nBookmark \nnot \ndefined. \nTabela 2: SWOT analiza turizma u općini Bihać \n................. Error! Bookmark not defined. \nTabela 3: Označenost baštine u općini Bihać .................... Error! Bookmark not defined. \nPOPIS SKRAĆENICA \nAVNOJ            Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije \nBiH                  Bosna i Hercegovina \nICOMOS         International Council on Monuments and Sites \nIUCN               International Union for Conservation of Nature \nUNESCO         United Nations Educational, Scientific, Cultural Organization \nUSAOJ            Ujedinjeni savez antifašističke omladine Jugoslavije \nUSK                 Unsko-sanski kanton \n \n \n \n \n \n \n \n \n1 \n \n1 UVOD \n1.1 Opis problema \nTuristička putovanja su danas bitan dio svakodnevnog života ljudi. Putovanja, u cilju \nupoznavanja novih ljudi, razgledanja novih mjesta i sticanja novih iskustava, za mnoge \nsu postali način života (Stoian, 2015, str. 19). Jedan od najznačajnijih faktora koji \nnalazimo u savremenom turizmu je pojam baštine. Ogroman broj turista učestvuje u \nturizmu koji je zasnovan na baštini, te je stoga razumljivo postojanje mnoštva definicija \npojma baštine i baštinskog turizma, te različitih tumačenja, u zavisnosti od perspektive \nistraživanja (Ničić, 2015, str. 243).  \nIdeja o evidenciji, zaštiti i prezentaciji elemenata prirode i čovjeka, odnosno svega onoga \nšto je preuzeto od prethodnih generacija, a što je vrijedno očuvanja i prenošenja na \nbuduće generacije, pojavila se u drugoj polovini 20. stoljeća. Spisak takvih elemenata je \nveoma dug, te se oni razlikuju po vrsti, načinu nastanka, obliku i mjestu na kojem se \nnalaze. Međutim, ono što je isto svim elementima jeste pojam koji ih označuje, a to je \nbaština. Riječ baština se često razumije kao sinonim za riječ naslijeđe, iako to nije sasvim \nispravno. Baština ipak nije svako naslijeđe, već samo ono koje posjeduje određene \nfizičke, kulturne, historijske, prirodne i duhovne vrijednosti i određena dostignuća nekog \npodručja (Krivošejev, 2014, str. 37-38). S obzirom na svrhu rada najbolja definicija \nbaštine je zasigurno UNESCO-va definicija, koja navodi da je baština sve ono što smo \nnaslijedili od prošlih generacija, ono s čime živimo danas i što ćemo prenijeti na buduće \ngeneracije. Prirodna i kulturna baština zajedno čine nezamjenjive životne i stvaralačke \nizvore. Baština naše Zemlje su jedinstvena mjesta popout divljine Istočne Afrike, \npiramida u Egiptu, Velikog koralnog grebena u Australiji i barokne katedrale Latinske \nAmerike (UNESCO World Heritage Centre, 1992a). U Bosni i Hercegovini postoje tri \nkulturna mjesta koja su upisana u UNESCO-vu listu svjetske baštine. Jedno od tih mjesta \nje Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je sagrađen krajem 16. stojeća i \npredstavnik je otomanske arhitekture. Zatim, područje Starog mosta u Mostaru, primjer \nmultikulturalnog urbanog naselja koji je također zaštićen od strane UNESCA. Isto tako su \nzaštićeni stećci, odnosno srednjovjekovni nadgrobni spomenici nastali u razdoblju od \ndruge polovice 12. do 16. stoljeća, koji se nalaze u raznim gradovima Bosne i \nHercegovine (UNESCO World Heritage Centre, 1992b).  \nOpćenito u baštini razlikujemo prirodna i kulturna dobra. Dakle, prirodna baština \npredstavlja prirodno nastala dobra (na primjer parkove, jezera, mora, rijeke, šume), dok \nkulturna baština (materijalna ili nematerijalna) predstavlja dobra koja su stvorena \nljudskom intervencijom (na primjer mostovi, muzeji, građevine, pjesme, plesovi, običaji, \nvjerovanja). Kako prirodna, tako i kulturna baština predstavlja društveno dobro lokalne, \nnacionalne ili globalne zajednice (Cifrić i Poljak, 2014, str. 27).  \nIako je turizam oduvijek bio naslonjen na eksploataciju prirodnih i kulturnih vrijednosti, \nipak je njegova glavna svrha bila prvenstveno što brža zarada povezana sa većim \nprotokom turista, što je redovno dovodilo do iskorištavanja prirodne i kulturne baštine. \n2 \n \nNasuprot tome, djelatnosti koje su se oslanjale na ekološki razvoj i koje su po pravilu bile \nneprofitabilne dugo su bile u sukobu sa brzo rastućim turizmom (Krivošejev, 2014, str. \n6). Jedno vrijeme ove dvije stavke su bile u svojim suprotnostima, sve dok nije došlo do \nnovih promjena prvenstveno u odnosu prema prirodnoj i kulturnoj baštini sa pojavom \nnovog turizma koji se vodi činjenicom da svakako sve blagodati koje se mogu iskoristiti \nfinancijski i kulturološki treba ostaviti budućim generacijama. Samim tim pojačava se i \nbriga o baštini, a aktivnu ulogu preuzimaju i sami turisti kojih je iz godine u godinu sve \nviše (Krivošejev, 2014, str. 6). Kako piše Park (2014, str. 3) neosporivo „baštinski turizam“ \nje fenomen koji je rastuće značajna komponenta u globalnoj turističkoj djelatnosti. \nPovećanje popularnosti rekreirane i reinterpretirane prošlosti ima snažan uticaj u \nprezentiranju kako materijalne, tako i nematerijalne baštine u turizmu. Turizam \nzasnovan na baštini nastavlja se razvijati zajedno sa brzim mijenjanjem političkih, \nekonomskih i socio-kulturnih okolnosti (Park, 2014, str. 3). Timothy (2011, str. 3) smatra \nda su danas baština i živa kultura najpopularnije turističke atrakcije svugdje. Čak i \ntakozvane destinacije sunca, mora i pijeska imaju određene elemente kulturne baštine \nkoje se nude turistima. Gotovo sve turističke ture uključuju posjetu mjesta baštine, a i \nmeđu neovisnim putnicima kulturna područja spadaju među najcjenjenija odredišta \n(Timothy, 2011, str. 3). \nU diplomskom radu proučavali smo ulogu baštine u turističkoj ponudi općine Bihać. \nBihać se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i predstavlja sjedište \nUnsko-sanskog kantona. Ova općina predstavlja jednu od najpopularnijih destinacija \nkontinentalnog turizma u Bosni i Hercegovini, sa posebno razvijenim selektivnim \noblicima turizma poput: sportsko- rekreativnog turizma, gdje dominira rafting, lovni i \nribolovni turizam, biciklizam, padobranstvo i jedriličarstvo. Pored toga razvijen je još \neko-turizam i kulturno-historijski turizam. Bihać posjeduje jedinstveno prirodno \nbogatstvo, koje je ujedno brend turizma ovog područja: rijeka Una, odnosno Nacionalni \npark „Una“. Ovaj nacionalni park spoj je očuvanog prirodnog krajobraza i biološke \nraznovrsnosti, te predstavlja glavnu atrakciju u gradu. Također, u gradu su locirane \nkulturno-historijske znamenitosti od kojih se najviše izdvajaju: Kapetanova kula, Crkva \nsvetog Antuna, Fethija džamija, Turbe, Manastir Rmanj, Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-\na, te zgrada Krajina puteva. Na području Bihaća se nalazi i više srednjovjekovnih gradova: \nstari grad Sokolac, stari grad Ostrovica, srednjovjekovni grad Orašac i drugi (Grad Bihać, \n2021a). Smatramo da baština i znamenitosti koje se nalaze na ovom području nisu \ndovoljno promovirane u turizmu. Privlačnost neke destinacije jeste u njenoj \nautentičnosti, a ona se najbolje prikazuje upravo kroz baštinu (materijalnu i \nnematerijalnu) i povijest. Zbog toga smo se odlučili za istraživanje baštine Bihaća i njenih \nturističkih potencijala.  \n1.2 Svrha i ciljevi diplomskog rada \nSvrha diplomskog rada je predstaviti značaj baštine u razvoju turizma općine Bihać, te \npredložiti mjere i aktivnosti koji će doprinijeti do bolje integracije lokalne baštine u \nturističku ponudu.  \nCiljevi koje smo postavili u okviru diplomskog rada su: \n3 \n \n• Obrazložiti turizam koji se zasniva na baštini \n• Istražiti lokalnu baštinu općine Bihać i saznati koja baština je uključena u \nturističku ponudu općine \n• Oblikovati prijedloge za bolje uključivanje i integraciju lokalne baštine u \nturističku ponudu općine \n1.3 Istraživačka pitanja diplomskog rada \nZa pisanje diplomskog rada postavili smo sljedeća istraživačka pitanja: \n• Istraživačko pitanje 1: Koja baština postoji na lokalnom nivou? \n• Istraživačko pitanje 2: Koja se baština promovira, a koja se ne promovira? \n• Istraživačko pitanje 3: Kako se baština promovira? \n• Istraživačko pitanje 4: Kakvu ulogu baštini pripisuju turistički sudionici? \n• Istraživačko pitanje 5: Kako je baština označena na terenu? \n• Istraživačko pitanje 6: Kako baštinu najbolje uključiti u turističku promociju i \nponudu općine \n1.4 Pretpostavke i ograničenja diplomskog rada \nPretpostavili smo da općina Bihać zbog svog geografskog položaja i burne prošlosti, te \nprirodnih bogatstava, obiluje sa raskošnom baštinom. Bihać je savršen primjer \nmješavine kultura, religija, običaja i tradicija, jer su se na ovom području u više navrata \nsmjenjivali različiti narodi, koji su iza sebe ostavljali svoj pečat. Isto tako, pretpostavili \nsmo da vodeći kadar u turističkom sektoru do sada nije učinio mnogo na promociji ove \nbaštine, kako na terenu, tako i u oglašavanju.  \nKao glavna ograničenja tokom pisanja diplomskog rada naveli smo nedostatak interesa \nodgovornih aktera u turizmu, sa kojima smo predvidjeli vršenje polustrukturiranog \nintervjua. Osim toga, zbog prirode njihovog posla velika je mogućnost njihove odsutnosti \ni otkazivanja dogovorenih termina, što može imati veliki uticaj na kvalitet rada. Kada je \nu pitanju općina Bihać, vidljivo je da za ovu tematiku nema dovoljno, skoro nikako, \nadekvatnih izvora i gradiva koja su neophodna za izradu rada. Pri tome posebno mislimo \nna internetske izvore, kojih je veoma malo i uglavnom se ne bave sa temom turizma i \nbaštine. Također, na ovom prostoru ostala relevantna literatura, poput knjiga i \nznanstvenih radova, ne proučava ovu oblast u dovoljnoj mjeri.  \n1.5 Metode istraživanja u diplomskom radu \nDiplomski rad razdijeljen je u dva dijela, teoretski i empirijski dio. U prvom, teoretskom \ndijelu proučavali smo stručnu literaturu domaćih i stranih autora, odnosno knjige, \nznanstvene stručne radove, te elektronske izvore koji se vežu na zadanu temu rada. \nPomoću deskriptivne metode predstavili smo pojam baštine, njenu podjelu, pojam \nbaštinskog turizma, te upravljanje baštinom. Cilj deskriptivnog istraživanja je opisati \n4 \n \nfenomen i njegove karakteristike (Nassaji, 2015, str. 129). Nakon toga slijedi \npredstavljanje stanja baštine i turizma na području općine Bihać, te SWOT analiza u kojoj \nsmo opisali prednosti, slabosti, prilike i prijetnje turizmu zadanog područja. \nU empirijskom dijelu obavili smo terensko istraživanje, te smo koristili kvalitativnu \nmetodu istraživanja, pri čemu je glavna metoda bila polustrukturirani intervju. \nPolustrukturirani intervju najčešći je oblik dobivanja kvalitativnih podataka. Pitanja su \notvorenog tipa, možemo se pridržavati prethodno određenom okviru i rasporedu \npitanja. Takav intervju je fleksibilniji, odgovori su konkretniji, spontaniji, osobni i \nsamootkrivajući (Kordeš i Smrdu, 2015, str. 40-41). Izvršili smo deset polustrukturiranih \nintervjua sa sudionicima koji su uključeni u stvaranje turističke ponude ove općine. \nIzabrani su jer sadrže sve informacije koje su relevantne za pisanje ovog diplomskog \nrada. Intervjui su obavljeni sa sljedećim predstavnicima, koji su zaposleni u: \n• Općini Bihać \n• Turističkoj zajednici Unsko-sanskog kantona  \n• Javnom preduzeću Nacionalni park Una \n• Zavodu za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać \n• Regionalnom muzeju Pounja \n• Muzeju Prvog zasjedanja AVNOJ-a \n• Kulturnom centru Bihać \n• S organizatorom Sevdah festivala \n• S predsjednikom udruženja Naša Krajina – naša baština \n• S predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina \n \nOsim toga, istražili smo kako je lokalna baština općine Bihać označena na terenu. \nTakođer smo obavili analizu promotivnih materijala općine Bihać. Pri tome mislimo na \nbrošure, turističke publikacije, plakate i slične materijale, te ćemo istražiti u kolikoj mjeri \ni kako se baština pojavljuje u njima. Zatim smo na temelju dobivenih podataka oblikovali \nprijedloge za poboljšanu uključenost lokalne baštine u turističkoj ponudi općine Bihać.  \n \n \n \n \n \n5 \n \n2 TEORIJSKA POLAZIŠTA \nU sljedećem poglavlju upoznali smo teorijska polazišta koja su nam služila za bolje \nrazumijevanje osnovnih pojmova, potrebnih za oblikovanje diplomskog rada. Upoznali \nsmo postojeća istraživanja i otkrića na području pojma baštine i njene podjele na \nprirodnu i kulturnu baštinu, te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu. Na kraju \nsmo definisali pojam baštinski turizam, opisali pojedine prednosti baštinskog turizma, te \nistaknuli određene faktore kojima treba posvetiti pažnju prilikom upravljanja baštine \nkao turističke atrakcije. \n2.1 Pojam i podjela baštine \nBaština je definirana kao sve što pretpostavljamo da nam je predano iz prošlosti. Iako \nnije svaka baština jednako poželjna, ipak ona predstavlja dragocjen i nezamjenjiv izvor \nkoji je bitan za osobni i kolektivni identitet, te samopoštovanje. Iz tog razloga trudimo \nse proslaviti i zaštititi baštinu koju posjedujemo, pronaći i poboljšati onu baštinu za koju \nosjećamo da je potrebno, te revitalizirati i oživjeti baštinu koju smo izgubili. Ono što \nobuhvata baštinu razlikuje se između ljudi i mijenja se tokom vremena, međutim \nprivrženost koju reflektira je univerzalna (Lowenthal, 2005, str. 81). Baština je veoma \nkompleksan pojam i zbog toga se ipak nikad nije mogla strogo definirati, a tome svjedoči \npostojanje različitih teorija o njoj i sukoba koji dolaze prilikom pokušaja njenog \ndefinisanja. Razlog tome je što je baština vrlo sklona promjenama, bilo u smislu \noštećenja baštine ili u smislu novih spoznaja koje mijenjaju percepciju o pojedinoj \nbaštini. Takva neprestana promjena, koja se ne može obuzdati, izaziva \nstrahopoštovanje, a svakom novom definicijom ili interpretacijom baština dobiva veći \nznačaj. Potrebno je da svaki pojedinac konstantno promišlja o baštini, nadopunjuje i vodi \nbrigu o njoj, da bi buduće generacije mogle razumjeti odakle su došle, ko su bile, a ko su \nsada (Birač, 2020, str. 4). Mnogi pojedinci, također, osjećaju duboku potrebu da sačuvaju \ni zaštite prirodnu i kulturnu baštinu, jer žale zbog degradacije ili nestanka poznatih \nmjesta i znamenitosti. Budući da gubitak uobičajenog okruženja ili čak tradicionalnih \nvrijednosti prijeti njihovom osjećaju bića, skloni su da još više cijene njihove preživjele \nostatke (Lowenthal, 2005, str. 82).  \nPrema tvrdnjama koje navodi Šestan (2019, str. 5) baština je označavala isključivo \nnaslijeđe koje se prenosilo sa roditelja na djecu, sve do razdoblja Francuske revolucije, \nnakon čega se razvija pojam baštine koja predstavlja zajedničko dobro nekog naroda. \nUpravo tako razumijemo baštinu danas, dakle, kao nacionalno dobro koje predstavlja \nprošlost određenog naroda, ali istovremeno ima implikacije i na njegovu sadašnjost \nodnosno budućnost. Najveću prekretnicu u očuvanju baštine zasigurno predstavlja \nosnivanje organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu-UNESCO 1945. \ngodine. UNESCO je zaslužan za usvajanje Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne \nbaštine 1972. godine, koju je za petnaest godina prihvatilo približno sto zemalja na \nsvijetu, te je zaslužan za sastavljanje popisa svjetske prirodne i kulturne baštine \n(Bibanović, 2006, str. 121). \n6 \n \nŠto se tiče podjele navest ćemo autoricu Šestan (2019, str. 6) i njenu podjelu baštine na \nsvjetsku, nacionalnu, lokalnu i osobnu. Svjetska baština je poznata širokom krugu \njavnosti i bitna je za univerzalnu civilizaciju odnosno cijeli svijet. Nacionalna baština \npredstavlja nacionalne ideale i ponos, lokalna baština bitna je za određene lokalne \nzajednice koje imaju vlastitu kolektivnu prošlost, a osobna je važna za pojedine interesne \ngrupe to jest za osobe koje su emocionalno vezane za određenu baštinu (Šestan, 2019, \nstr. 6). Ova podjela govori nam o tome da društvo ima veliki uticaj u razumijevanju i \nupravljanju baštinom. Naime, društvo je organizirano tako da ima različite nivoe. Pa tako \nna primjer ako se pojedinačni predmet ili fenomen smatra baštinom u određenoj \nlokalnoj zajednici, na državnom nivou to ne mora biti slučaj. Svaki nivo društva ima \nodređenu moć nad odabranom baštinom, što znači da pojedinci imaju moć kada je riječ \no osobnoj baštini, a politička moć je bitna kada je riječ o lokalnoj, nacionalnoj i svjetskoj \nbaštini (Konsa, 2016, str. 11).  \nPodjelu baštine i upravljanje baštinom šire razmatra autor Howard (2003, str. 52) koji je \nbaštinu svrstao prema vrsti u sedam kategorija ili polja, zatim opredijelio skupine koje \nčuvaju i prikupljaju baštinu i naposljetku je opredijelio razinu geografskog identiteta na \nkojima se ta aktivnost odvija. Prema vrsti baština se dijeli na: prirodu, krajolik, \nspomenike odnosno nepokretna ljudska djela (na primjer zgrade ili arheološki ostaci), \nartefakte odnosno predmete koje su stvorili ljudi i čine muzejske zbirke i kolekcije, \naktivnosti (misli se na aktivnosti koje su preuzete iz prošlog vremena kao na primjer jezik \nili prehrana), ljude i mjesta (važna mjesta i mjesta bitnih događaja iz prošlosti). Skupine \nkoje su spremne posvetiti vrijeme, novac ili trud baštini podijeljene su u šest skupina i \nto: vlasnike, članove zatvorenog kruga (insajdere), posjetitelje, vlade na mnogim \nrazinama i akademike u mnogim disciplinama. Treća stavka koju smo spomenuli jeste \nrazina geografskog identiteta koja može da bude svjetska, kontinentalna, nacionalna, \nregionalna, lokalna i porodična (Howard, 2003, str. 54-148). Svoju podjelu Howard je \ntakođer grafički prikazao u obliku »baštinske kocke« (Slika 1), gdje su na tri strane \nnapisane spomenute kategorije.  \nSlika 1: Baštinska kocka \n \nIzvor: Howard, 2003, str. 53 \n7 \n \nPored dvije spomenute podjele poznata nam je i općenita UNESCO-va podjela baštine \nna prirodnu i kulturnu baštinu, o kojima smo govorili u nastavku. (UNESCO World \nHeritage Centre, 1992c). \n2.2 Prirodna baština \nPrirodno okruženje kako to pišu Newsome, Moore i Dowling (2012, str. 3) je okruženje \nkoje je u cijelini zadržalo svoja prirodna obilježja, izvornu vegetaciju, divljinu i \nbioraznolikost, te nije modificirano ljudskim uplitanjem u krajolik ili ekološke procese. \nTakva okruženja su prema njihovom navodu potpuno suprotna okruženjima koja imaju \nznačajan ljudski pečat kroz prošlu i sadašnju upotrebu, okupaciju i eksploataciju, jer su \npotpuno netaknuta i neizmijenjena. Prirodno okruženje predstavlja nezamjenjiv izvor \nkoji je potrebno sačuvati od negativnih uticaja koji mogu narušiti njegovo stanje, poput \nklimatskih promjena, zagađenja, industrijske izgradnje i slično. Suvremeni pristup \nočuvanju prirode prvi put se u Europi pojavljuju u devetnaestom stoljeću, kada se \npriroda štitila isključivo od ljudskog uticaja. Prvi put su pod zaštitu uzeta različita \nprirodna obilježja, kao što su rijetke biljne i životinjske vrste, stabla, šumarci i jedinstveni \nkrajolici poput špilja, izvora, slapova i planina (Konsa, 2016, str. 10). Danas su aktivnosti \nvezane za očuvanje i zaštitu prirode izrazito naprednije, s obzirom na to da postoje razne \nmeđunarodne organizacije koje se bave time. Jedna od najvažnijih je Međunarodna \nunija za zaštitu prirode-IUCN, koja je opredijelila zaštićena područja s ciljem postizanja \ndugoročnog očuvanja prirode sa povezanim ekosistemskim uslugama i kulturnim \nvrijednostima (Dudley, 2008, str. 8). Zaštićena područja prema su: strogi rezervat \nprirode, područje divljine, nacionalni park, prirodni spomenik, područje/stanište \nupravljanja vrstama, zaštićeni krajolik i zaštićeno područje s održivom upotrebom \nprirodnih resursa (International Union for Conservation of Nature, 2021). Zakon o zaštiti \nprirode Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da su ciljevi zaštite prirode „očuvati i \nobnoviti postojeću biološku i pejzažnu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i \nusklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem; utvrditi stanje i osigurati praćenje stanja \nprirodnih vrijednosti; osigurati sistem zaštite prirodnih vrijednosti radi trajnog očuvanja \nnjihovih svojstava na osnovu kojih se proglašavaju zaštićenima; osigurati održivo \nkorištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje \nnarušavanja ravnoteže njenih dijelova, spriječiti štetne zahvate i poremećaje u prirodi \nkao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti, te osigurati što povoljnije \nuslove očuvanja i slobodnog razvoja prirode pri njenom ekonomskom korištenju, \nosigurati pravo građana na zdrav okoliš, odmor i razonodu u prirodi“ (Službene novine \nFederacije BiH, broj 66/13). \nJedna od najpriznatijih definicija kako kulturne, tako i prirodne baštine seže u 1972. \ngodinu, kada je spomenuta u UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti svjetske prirodne i kulturne \nbaštine. Pod prirodnom baštinom podrazumijevaju se (UNESCO World Heritage Centre, \n1992c): \n• Prirodna obilježja koja se sastoje od fizičkih i bioloških formacija ili skupina takvih \nformacija, a koja imaju izvanrednu univerzalnu vrijednost sa estetske ili \nznanstvene tačke gledišta \n8 \n \n• Geološke i fiziografske formacije i precizno određena područja koja predstavljaju \nstanište ugroženih vrsta životinja i biljaka izvanredne univerzalne vrijednosti sa \nznanstvene ili konzervatorske tačke gledišta \n• Prirodna mjesta ili precizno određena područja izvanredne univerzalne \nvrijednosti sa tačke gledišta znanosti, konzerviranja ili prirodnih ljepota \n \nKrivošejev (2014, str. 41) prirodnu baštinu opisuje kao elemente biodiverziteta (biljni i \nživotinjski svijet i ekosistem) i geodiverziteta (različiti geološki elementi) koji su \nnaslijeđeni od prethodnih generacija, očuvani su danas i koje će preuzeti buduće \ngeneracije. Područja koja su na popisu svjetske prirodne baštine uživaju najvišu razinu \npriznanja i zaštite, te se prostiru na tri miliona i pet stotina hiljada kvadratnih kilometara \nu više od devedeset i pet zemalja na svijetu (UNESCO World Heritage Centre, 1992d). \n2.3 Kulturna baština \nKulturu čine svi faktori koji predstavljaju duhovne i materijalne vrijednosti stvorene u \nprocesu socijalnog i historijskog razvoja (Atalan, 2018, str. 1700). Kulturna baština, \ndakle, obuhvata naslijeđena kulturna dobra koja su stvorena ljudskom rukom, a odnosi \nse na dostignuća koja su preci ostavili u graditeljstvu, umjetnosti, jeziku i književnosti i u \ndrugim oblastima koja zajedno čine cjelokupnost kulture (Šestan, 2019, str. 3). Kulturnu \nbaštinu potrebno je očuvati, jer ona predstavlja vrhunac čovjekovog stvaranja i zbog \ntoga je veoma dragocjena. Pojam kulturna baština („patrimoine“ na francuskom) se u \nsuvremenom smislu te riječi prvi put spominje tijekom Francuske revolucije. Pojam je \nkorišten 1790. godine u peticiji, a 1794. godine u eseju o uništavanju i oštećenju kulturne \nbaštine tijekom Francuske revolucije. Suvremeni pristup kulturnoj baštini u Europi u \npotpunosti se razvio u devetnaestom stoljeću i bio je usko povezan sa nastankom nacija \ni nacionalnih država, s obzirom da je kulturna baština imala važnu ulogu u osiguranju \nnacionalnog i državnog identiteta (Konsa, 2016, str. 10).  \nKrivošejev (2014, str. 42) navodi da se kulturna baština dijeli na materijalnu (pokretnu i \nnepokretnu) i nematerijalnu kulturnu baštinu. Pokretna materijalna baština predstavlja \nfizičke ostatke iz prošlosti koje je moguće premještati, čuvati i izlagati na mjestima na \nkojima nisu primarno otkrivene. Dalja podjela pokretne materijalne baštine uglavnom \nzavisi od zakona u pojedinim državama, međutim u većini slučajeva dijeli se na muzealije \ni arhivalije. Muzealije, odnosno muzejski materijal, moguće je dalje podijeliti na \nmuzealije umjetničkih zbirki, muzealije etnoloških zbirki, muzealije historijskih zbirki, \nmuzealije zbirki nauke i tehnike, muzealije arheoloških zbirki i slično. Nepokretna \nmaterijalna baština predstavlja fizičke ostatke iz prošlosti koji se nalaze i čuvaju na \nmjestima prvobitnog pronalaska. Naziv za kompletno izlaganje i čuvanje baštine na \nmjestu njenog nastanka je integralna zaštita. Integralna zaštita uključuje brigu ne samo \nza određenu baštinu, već i za njeno šire okruženje (Krivošejev, 2014, str. 42-43).  \nUNESCO pod nepoktetnom materijalnom kulturnom baštinom podrazumijeva (UNESCO \nWorld Heritage Centre, 1992c):  \n9 \n \n• Spomenike u koje spadaju djela graditeljstva, monumentalna kiparska ili \nslikarska djela, elementi ili strukture arheološkog karaktera, natpisi, pećinska \nprebivališta i kombinacije obilježja koja imaju izvandrednu univerzalnu vrijednost \nsa historijskog, umjetničkog ili znanstvenog gledišta \n• Skupine građevina u koje spadaju skupine izoliranih ili povezanih zgrada koje su \npo svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u pejzaž izvanredna univerzalna \nvrijednost sa historijske, umjetničke ili znanstvene tačke gledišta \n• Znamenita mjesta u koje spadaju djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih \nruku i prirode, pa i zone, uključujući tu arheološka nalazišta što su od izvanrednog \nuniverzalnog značaja sa historijske, estetske i etnološke ili antropološke tačke \ngledišta \n \nNematerijalna kulturna baština, naime, sastoji se od raznolikih nefizičkih vidova pojedine \nkulture, to jest društvenih običaja koji su stvarani tokom historijskog razvoja određene \ndruštvene skupine (Krivošejev, 2014, str. 43). UNESCO (2021) tvrdi da nematerijalna \nkulturna baština predstavlja „prakse, prikaze, izraze, znanja, vještine, kao i instrumente, \npredmete, artefakte i kulturne prostore koji su s njima povezani, koje zajednice, skupine \ni, u nekim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine. Ovakvu \nnematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi sa generacije na generaciju, zajednice i \nskupine neprestano rekreiraju kao odgovor na svoj okoliš, svoju interakciju sa prirodom \ni svojom historijom, te im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, promovirajući tako \npoštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti“. Nematerijalna kulturna baština \nizražava se na više načina, a posebno u sljedećim aspektima (UNESCO, 2021):  \n1) U usmenim tradicijama i izrazima, uključujući jezik kao sredstvo nematerijalne \nkulturne baštine \n2) U izvedbenim umjetnostima \n3) U društvenim praksama, ritualima i svečanim događajima \n4) U znanjima i praksama povezanim sa prirodom i svemirom \n5) U zanatima baziranim na tradiciji \n2.4 Baština i turizam \nOd svojih početaka turizam se zasnivao na posjećivanju prirodnih i kulturnih \nznamenitosti. Posjećivanje poznatih građevina, umjetničkih tvorevina, prirodnih ljepota, \nte žarišta na kojim su se desili određeni historijski događaji turiste su motivirali na duža \nputovanja (Krivošejev, 2014, str. 77). Knjiga Cultural and Heritage Tourism Development \n(2014) govori kako su najraniji oblici putovanja inspirisanih baštinom česta vjerska \nhodočašća, poput onih u kojima su učestvovali kršćani tokom posjete Svetoj Zemlji ili \nonih u kojima su učestvovali muslimani prilikom posjete u Mekku. Tijekom 1700-tih \ngodina, kada su Europljani počeli putovati u značajnom broju, počinje se također stvarati \ninfrastruktura gostionica, restorana, hotela i prijevoza, ali svrha putovanja je i dalje \nupoznavanje drugih kultura. Mnogi tadašnji posjetitelji upoznavali su drugačije ideje i \nobičaje, koje su prenosili u svoje domovine. Pa tako su na primjer Europljani sa Istoka \n10 \n \npreuzeli orijentalnu kuhinju koja je promijenila kuhanje u njihovim domovinama. \nPrilikom Grand Tour-a Britanci i Nijemci su putovali u Italiju i Grčku, jer su bili motivirani \nklasičnom arhitekturom (Cultural and Heritage tourism Development, 2014). Shodno \nsvemu tome možemo zaključiti da je baština usko vezana sa turizmom od samih njegovih \npočetaka. Međutim, nakon Prvog, a potom i Drugog svjetskog rata, sa razvojem novih i \nbržih transportnih sredstava, dolazi do pojave „turističkog buma“ koja u prvi plan \npostavlja putovanja s ciljem pasivnog odmora i rekreacije tipa sunca, mora i pijeska. \nTime su postavljeni temelji masovnog turizma, odnosno turizma u kojem učestvuje veliki \nbroj ljudi iz svih slojeva društva koji putuju organizovano. Sa razvojem ovakve vrste \nturizma, baština umjesto primarne atrakcije koja motiviše turiste na putovanja postaje \nsekundarna turistička atrakcija za turiste privučene pasivnim odmorom u destinacijama \nsunca, mora i pijeska. Masovni turizam mjeren je isključivo ekonomskim indikatorima i \nnije se razmatralo o konceptima održivosti. Ovakav pristup razvoja turizma imao je \nkratkoročne i srednjoročne pozitivne uticaje, međutim, pokazao se negativnim na duži \nrok. U mnogim destinacijama masovni turizam ostavio je negativne posljedice na okoliš, \nprouzrokovao je destrukciju prirodne i kulturne baštine, što je posljedično probudilo \nnezadovoljstvo lokalnog stanovništva i negativno se odrazilo na dalji razvoj turizma. \nZbog toga se pojavljuju oblici alternativnog, te novog turizma koji su za razliku od \nmasovnog turizma, bazirani na čuvanju, obnovi, održivosti, aktivnom učestvovanju \nturista u lokalnom životu, te simbiozi više srodnih ili nesrodnih turističkih atrakcija. S tim \nu vezi uloga baštine kao turističke atrakcije novog turizma ponovo dolazi u prvi plan \n(Krivošejev, 2014, str. 77-81).  \nBaštinski turizam predstavlja turizam koji je usredotočen na ono što smo naslijedili, što \nmože da podrazumijeva sve od prirodnih krajolika, povijesnih zgrada ili umjetničkih djela \n(Yale 1991, str. 21). Baštinski turizam, kako ističe Timothy (2017, str. 1) zasnovan je na \nkorištenju historijskih resursa, te on čini glavnu značajku turističkih ekonomija mnogih \ndestinacija. Burns, Eaddy, Moore, Speno i Talley-McRae (2010, str. 4) baštinski turizam, \nviše od samog posjećivanja historijskih atrakcija, definiraju kao osobni susret i \ndoživljavanje tradicije, lokalnih običaja, umjetnosti, historije, kulture i područja koja na \nautentičan način predstavljaju određeno mjesto ili zajednicu.  \nPoria, Butler i Airey (2003, str. 247) tvrde da su osnova baštinskog turizma oni posjetitelji \nkoji određeni lokalitet doživljavaju kao dio svoje osobne baštine, a svojim ponašanjem \nse razlikuju od drugih posjetitelja. Iako se može pretpostaviti da turisti koji posjećuju \nobjekte i područja baštine imaju potpune jednake motive za putovanja, ipak njihove se \npotrebe i očekivanja znatno razlikuju. Turisti koji posjećuju baštinu mogu se podijeliti u \nčetiri skupine (Poria, Butler i Airey, 2003, str. 248):  \n1) Turisti koji nisu svjesni baštinskih karakteristika područja  \n2) Turisti koji su svjesni baštinskih karakteristika područja, ali su im motiv za \nputovanje druge karakteristike područja  \n3) Turisti kojima su motiv za putovanje baštinske karakteristike, ali ne doživljavaju \nte karakteristike kao dio svoje osobne baštine  \n4) Turisti kojima su motiv za putovanje baštinske karakteristike, te iste doživljavaju \nkao dio svoje osobne baštine \n11 \n \nPostoji šest glavnih baštinskih resursa, kako to ističu Ismagilova, Safiullin i Gafurov (2015, \nstr. 160) koji se odlikuju najvećom privlačnošću i motiviraju turiste za posjet: kulturni \nresursi u umjetničkoj formi, folkloru i festivalima, historijski resursi u obliku historijskih \nspomenika i znamenitih područja, arheološki resursi većinom povezani sa antičkim \nspomenicima i područjima iskopina, religijski resursi u obliku hodočašća, te upoznavanja \nreligijskih običaja, rituala i ceremonija, etnološki resursi povezani sa kulturom ljudi, \njezikom, etničkim stvaralaštvom, te na posljetku ekološki izgled povezan sa krajolikom i \nspomenicima. \nICOMOS (1999) prirodnu i kulturnu baštinu posmatra kao glavne turističke atrakcije. \nNeosporivo je da kulturna i prirodna baština imaju različite pozitivne uticaje na turizam \ni turističku ponudu određenih destinacija. Lo, Mohamad, Chin i Ramayah (2017, str. 770) \nuočavaju da kulturna i prirodna baština utiču na podizanje konkurentnosti turističke \ndestinacije. Kulturna i prirodna baština su također prema Urasche (2015, str. 133) \nidentificirani kao jedni od značajnih faktora koji određuju konkurentnost i atraktivnost \ndržave kao turističke destinacije. Stvaranjem pozitivne sinergije između baštine i turizma \nostvaruje se, uz povećanje ekonomske dobrobiti, rast zadovoljstva posjetitelja, dodatna \nvrijednost objekata baštine, viša kvaliteta turističke ponude i jačanje identiteta lokalne \nzajednice (Drpić, 2018, str. 255). Isto tako kultura, historija i baština djeluju kao brend \nodređenog područja ili države, te time stavarju jedinstvenost koju je vrlo teško ili zacijelo \nnemoguće reproducirati (Drpić, 2018, str. 255). Divljenje i prihvaćanje jedinstvene \nkulturne i prirodne baštine od strane turista može stvoriti lokalni ponos i identitet \nzajednica i stanovnika, te želju da učine više za svoju zajednicu, pomažući i podržavajući \nna taj način lokalni razvoj (Urasche, 2015, str. 134).  \n2.5 Upravljanje baštinom u turističkoj ponudi destinacije \nBaštinski resursi su neobnovljivi i zbog toga je potrebno pravilno upravljati s njima. \nUpravljanje baštinom uključuje različite faze od identifikovanja baštine, dokumentiranja \ndo samog upravljanja i na posljetku ispitivanja i procjene konačnih rezultata koji su se \npostigli upravljanjem. Efektivno upravljanje baštinom nosi razne koristi, između ostalih \nprodužavanje životnog vijeka baštine, očuvanje vrijednosti baštine i dostizanje \nzadovoljstva sudionika (Bakri, Yusuf i Jaini, 2012, str. 341-343).  \nPostoje izvjesne razlike između baštinskih subjekata koje utiču na upravljanje baštinom \nkao turističkom atrakcijom. Neke od takvih razlika su stepen nastanjenosti baštinskih \nsubjekata, veličina prostora baštinskih subjekata, namjena i slično. Dakle, u pojedinim \nbaštinskim subjektima vodi se društveni, urbani i ruralni život, dok su drugi baštinski \nsubjekti nenastanjeni. Zatim, dok određene baštinske atrakcije predstavljaju \npojedinačne objekte poput građevina ili spomenika prirode, druge su ograničene na uža \npodručja poput pojedinih dijelova grada ili trgova, treće zauzimaju površine kao što su \nzaštićena gradska jezgra, a četvrte zauzimaju veoma velike površine poput nacionalnih \nparkova. Nadalje, dok su pojedini baštinski subjekti sačuvali svoju prvobitnu funkciju, \ndrugi su je promijenili ili jednostavno opstaju bez specifične funkcije (Krivošejev, str. \n114). Međutim, Garrod i Fyall (2000, str. 691) u svojoj studiji o upravljanju baštinskog \nturizma spominju osam elemenata svih baštinskih atrakcija koje treba uzeti u obzir: \n12 \n \n• Konzervacija: osigurati da upotreba baštinskih dobara od strane sadašnje \ngeneracije ne ugrožava sposobnost budućih generacija da koriste i iskoriste te \nresurse \n• Pristupačnost: treba omogućiti doživljavanje baštine, jer je na taj način ljudi \nsmatraju kao dijelom svoje baštine, međutim ne u prevelikoj mjeri, kako ne bi \ndošlo do oštećenja baštine. \n• Obrazovanje: posjetitelji moraju razumjeti prirodu i značaj baštinskih dobara, \nkao razlog za njihovo očuvanje. Obrazovanje posjetitelja može se postići \nformalnim i neformalnim tehnikama interpretacije. \n• Relevantnost: baštinske atrakcije trebaju biti relevantne za što širu publiku, te \nlokalnom stanovništvu pružiti osjećaj ponosa.  \n• Rekreacija: zabava i pružanje mogućnosti za rekreaciju posjetiteljima mora biti \ndio misije baštinskih atrakcija, jer će se na taj način posjetitelji ponovo vraćati toj \natrakciji i preporučiti je drugima \n• Finansijski element: baštinske atrakcije moraju biti finansijski stabilne, međutim \nfinansije ne moraju biti generirane u potpunosti naplatom ulaznica. Pojedina \nvanjska finansiranja mogu pružiti efektivnu konzervaciju i zadovoljiti potrebe \nbaštinske atrakcije. \n• Lokalna zajednica: baštinske atrakcije trebaju težiti ka tome da funkcionišu u \nskladu sa lokalnom zajednicom, te posjetiteljima ne smije biti dozvoljeno da \nkoriste baštinske resurse na štetu lokalnog stanovništva. \n• Kvaliteta: baštinska atrakcija treba da pruža visokokvalitetnu uslugu svojim \nposjetiteljima kako bi se istakla na tijesnom turističkom tržištu i dostigla visok \nstepen zadovoljstva posjetitelja. \nPostoji niz dodatnih fakotra prilikom oblikovanja turističke ponude koje treba imati na \numu kada se radi o prirodnoj i kulturnoj baštini (Koščak i O'Rourke, 2018, str. 47): \n• Kulturna i ekološka baština se ne može proizvesti. Ona postoji zbog historije i \ngeografije i nemoguće ju je proizvesti u kratkom roku. Zbog toga turističke \ndestinacije moraju oblikovati svoju turističku ponudu sa onim čime već \nraspolažu, a ukoliko je privlačnost atrakcija na niskom nivou, destinacija će \nveoma teško steći konkurentnost u odnosu na ostale destinacije. \n• Kulturne i prirodne atrakcije su uglavnom javni izvori. Turisti rijetko moraju platiti \nda bi vidjeli prirodu i kulturu. Međutim, privatna poduzeća su ta koja stvaraju \nizvedeni proizvod oko javnih izvora prirodne i kulturne baštine, te ona ubiru \nekonomsku korist. Nije zagarantovano da se ti prihodi koriste za obnovu i \nunapređenje same kulturne i prirodne baštine.  \n• Štetu koja je učinjena na prirodnim i kulturnim atrakcijama je veoma teško \nizmjeriti. Turizam neizbježno utiče na prirodnu i kulturnu baštinu, ali njegov uticaj \nje veoma složen. Određivanje nosivosti lokacija u velikoj mjeri ovisi o samim \nokolnostima pojedinačnih područja. \n• Cjenovna struktura baštinskog turizma nije posve jasna kao što je to slučaj kod \nostalih oblika turizma. Zbog nedostatka benchmarkinga u ovoj oblasti je malo \ndostupnih smjernica. Slične atrakcije u drugim regijama mogu postojati, ali u \n13 \n \ndrugačijoj ekonomskoj klimi što otežava poređenje. Poduzeća možda postavljaju \ncijene izvan tržišta ili ih vjerovatnije uopće ne postavjaju.  \n \nŠestan (2019, str. 34-35) upravljanje baštinom dijeli u četiri faze. Jedna od njih je znanje \ni razumijevanje, gdje se baština i njena karakteristična vrijednost uvažavaju kao uvjet za \noperativno djelovanje. Iz tog razloga preporučuje se pravljenje procjene utjecaja i \nnjihovo spajanje u analizu društvenog rizika. Sljedeća faza je planiranje i provođenje \nupravljanja baštinom u kojoj je potrebno uključiti faktore vrijednosti baštine u \noperativne planove i politike, strategije, protokole i procedure, te druge aktivnosti. \nNadalje, faza praćenja, vrednovanja i napredovanja podrazumijeva praćenje utjecaja \nbaštine, procjenu rezultata, dovršavanje evaluacije sistema upravljanja baštine, te na \nosnovu toga poboljšavanje operativnih planova. Krajnja faza je komuniciranje i \nizvještavanje unutrašnjih i vanjskih izvora putem različitih modela komunikacije \n(usmene i pisane).  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n14 \n \n3 PREDSTAVLJANJE PODRUČJA ISTRAŽIVANJA \nU nastavku rada upoznali smo se sa općinom Bihać, njenim historijskim razvojem, \nturizmom, te smo predstavili prirodnu i kulturnu baštinu tog područja. Na kraju poglavlja \nnapravili smo SWOT analizu turizma u Bihaću.  \n3.1 Geografski položaj i osnovne karakteristike općine Bihać \nOpćina Bihać se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te administrativno \npripada entitetu Federacije BiH i predstavlja sjedište Unsko-sanskog kantona. Površina \nopćine je 900 km², te područje općine čini 21, 8% teritorije USK-a i 1,7% BiH. U svom \nsastavu općina Bihać ima sljedeće mjesne zajednice: Ozimice I, Ozimice II, Harmani, \nCentar, Čavkići, Kulen-Vakuf, Martin Brod, Orašac, Luke, Veliki Lug, Mali Lug, Gornje \nPrekounje, Donje Prekounje, Pritoka, Ribić, Ripač, Pokoj, Srbljani, Brekovica, Vedro Polje, \nKamenica, Klokot-Papari, Izačić, Vrsta, Gata, Veliko Založje, Zavalje, Žegar, Skočaj, \nRužica, Bakšaiš, Hatinac, Jezero-Privilica, Golubić i Sokolac (Općina Bihać, 2014). Bihać \ngraniči s gradom Cazinom, općinama Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa i Drvar, te sa \nopćinama Slunj, Korenica i Donji Lapac u susjednoj Republici Hrvatskoj (Grad Bihać, \n2021b). \nSlika 2: Položaj općine Bihać u BiH \n \nIzvor: Wikipedia.org, 2021 \nS obzirom na to da se općina Bihać nalazi na raskrsnici puteva koji vode ka Sarajevu, \nZagrebu, Rijeci i Splitu, te šire gledano na pravcu Zapadna Europa-Mediteran-Bliski Istok, \nmože se reći da je geoprometni položaj općine Bihać izuzetno povoljan. Niz \nmeđunarodnih i magistralnih putnih pravaca, koji prolaze kroz općinu Bihać, povezuju \n15 \n \novo područje sa širim okruženjem. Najbliži je grad Zagreb, koji je udaljen od općine Bihać \n150 km, a do kojeg se može doći željezničkim i cestovnim putem. Treba naglasiti da, bez \nobzira na to što se Zagreb nalazi u susjednoj Republici Hrvatskoj, lokalno stanovništvo je \nstoljećima više gravitiralo prema tom gradu nego prema glavnom gradu BiH-Sarajevu, \nisključivo zbog njegove blizine. Do Rijeke i međunarodne morske luke, koja je udaljena \n170 km može se doći magistralnim putem. Takozvana Unska pruga, koja prolazi kroz \nBihać, spoj je željezničkog saobraćaja između Splita, Zadra, Šibenika, te Zagreba i \nBeograda. Bihać je od glavnog grada Sarajeva udaljen 330 km, a povezan je željezničkim \ni magistralnim putem (Općina Bihać, 2014). \nTabela 1: Udaljenost općine Bihać od urbanih centara u regiji \nMjesto \nUdaljenost u km \nZagreb (RH) / međunarodna zračna luka \n150, 00 \nRijeka (RH) / međunarodna zračna i morska \nluka \n170, 00 \nSplit (RH) / međunarodna zračna i morska luka \n277, 00 \nSarajevo (BiH) / međunarodna zračna luka \n330, 00 \nLjubljana (Slovenija) \n277, 34 \nBeč (Austrija) \n510, 67 \nIzvor: Općina Bihać, 2014 \nReljef na području Bihaća je raznolik, a najvećim dijelom ga čine brežuljci, polja i \nsrednjeplaninsko zemljište. Prosječna nadmorska visina je 231 metara, veći dio teritorije \nopćine lociran je na terenima do 600 metara nadmorske visine, dok je manji dio lociran \nu planinskom i brdsko-planinskom pojasu s nadmorskim visinama i preko 900 metara \n(Općina Bihać, 2014). \nPodručje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je zbog utjecaja zračnih masa iz \nsusjednih i daljih oblasti raznovrstan. Zime su hladne s mnogo padavina, dok su ljeta \ntopla i suha. Godnišnji prosjek padavina iznosi 13271/m², a prosječna mjesčna \ntemperatura je 10, 8˚C. Uzimajući sve to u obzir, klima općine Bihać je povoljna. Odlikuje \nse umjerenom vlažnošću, umjerenim temperaturama, znatnim osunčanjem i bez jakih \nvjetrova, što je veoma pogodno za razvoj proizvodnje hrane, turizam, sport, rekreaciju i \nslično (Grad Bihać, 2021c). \nPrirodni izvori na kojima se temelji ekonomski razvoj općine su prije svega šumski \nresursi, ukupne površine 52. 527 ha, koji pružaju visok kvalitet zdravog života, a krucijalni \nsu za razvoj drvoprerađivačke industrije, kao i širokog spektra drugih djelatnosti, poput \nturizma i turističke privrede. Pored šumskih izvora bitne su mineralne sirovine i nemetali, \nod kojih na području Bihaća postoje nalazišta gipsa, krečnjaka, dolomita, te \n16 \n \narhitektonsko-građevinskog kamena bihacita. Također, prirodne izvore predstavljaju \npoljoprivredno zemljište površine od 27. 262 ha, termomineralne vode u naselju Gata, \nte prirodne ljepote i Nacionalni park Una (Grad Bihać, 2021c). \nU 2017. godini na području općine Bihać živjelo je 56. 243 stanovnika (Federalni zavod \nza statistiku, 2018). U 2018. godini taj broj je opao na 56. 207 (Federalni zavod za \nstatistiku, 2019), a u 2019. godini broj stanovnika bio je 56. 065 (Federalni zavod za \nstatistiku, 2020).  \n3.2 Historijski prikaz općine Bihać \nNa području Bihaća pronađena su i opisana nalazišta nekropola, svetišta, kula i kulišta, \ncrkvina, te gradina iz prethistorijskog razdoblja. Takvih nalazišta ima mnogo, a neka od \nnjih su gradina u naselju Bugar, građevine koje vjerovatno potiču iz kasnoantičkog doba \n(4-6. \nstoljeće), \nzatim \ncrkvina \nu \nBrekovici \ngdje \nje \nvjerovatno \npostojala \nkasnosrednjovjekovna crkva, crkvina u Doljanima gdje je postojala kasnoantička crkva \n(5-6. stoljeće poslije Krista) i mnoga druga (Franjić, 1999, str. 13-14). U Bihaću je \nustanovljena prisutnost čovjeka u starijem kamenom dobu, plemena Japoda (Općina \nBihać, 2014). Dokaz da su Japodi živjeli na području i u okolici Bihaća su dobro istražena \njapodska groblja u Jezerinama i Ribiću kod Bihaća (Franjić, 1999, str. 30). Japodska \nkultura je obilježila Bihać izvanrednim vrijednostima daleke baštine. Naslijeđe koje su \nJapodi ostavili su nakit od bronce, željeza i srebra, sojenice i slično (Općina Bihać, 2014). \nNakon hiljadu godina bivstvovanja na prostorima Bihaća i njegove okolice, Rimljani su, \nprodirući iz više pravaca na Balknansko poluostvro, zavladali japodskim plemenima \n(Turistička zajednica Bihać, 2021a). Prema arheološkim nalazima , ustanovljeno je da su \nnajbitnije rimske vojne jedinice boravile na području Bihaća. Negdje u okolici Bihaća, \nvjeruje se kod današnjeg Golubića, bio je stacioniran rimski Konjički puk „Ala Claudia \nnova“ (Franjić, 1999, str. 32). Iz rimskog vremena istraženi su i pronađeni rimski vojnički \nnatpisi, rimski novac, odlomci nadgrobnih spomenika i drugi predmeti iz rimskog doba. \nPoznati su ostaci rimskih naselja na raznim lokalitetima, između ostalih ostaci rimske \nnaseobine nastale uz termalno vrelo, koja se nalazila u današnjoj Gata-Ilidži, ruševine \nrimske zgrade na Humačkim glavicama, dva ulomka rimske opeke iz Bugar-grada i natpisi \n(Franjić, 1999, str. 42). Tijekom 7. stoljeća bihaćki kraj naseljavaju Slaveni, a nakon toga \nhrvatska plemena postepeno u 9. i 10. stoljeću uspostavljaju prve državne skupine u \nkrajevima Bihaća (Franjić, 1999, str. 57). Hrvati bivaju na stalnom udaru Bizantije s Istoka \ni Franačke države sa Zapada, međutim njih pobjeđuje Tomislav, prvi hrvatski kralj, te \nujedinjuje dvije hrvatske kneževine, na čijem se razmeđu nalazio Bihać. Ovim područjem \nvladali su Franci, Bizantijci, zatim bosanski kralj Tvrtko I, no u ime ugarsko-hrvatskog \nkralja Ladislava Napuljskog. Grad Bihać ostaje središte hrvatske kraljevine pod kraljem \nTomislavom sve do hrvatsko-ugarske nagodbe, te se o njemu govori kao o bihaćkom \nkraju ili bihaćkom području, jer je „bihać“ u narodnom jeziku označavalo kraljevsko \ndobro (Turistička zajednica Bihać, 2021a). Baltić (2009, str. 21) navodi da prvi pisani trag \no Bihaću postoji u Povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1260. godine. U njegovoj \nPovelji piše da ovaj grad leži na ostrvu sv. Ladislava i da se ranije nazivao Vihuć (Wyhygh). \nVeć u 1262. godini Bihać biva proglašen za slobodni kraljevski grad sa pravima da se bavi \nslobodnim zanatstvom i slobodnom trgovinom, te upravo to čini temelj njegovog \n17 \n \ndaljnjeg razvoja. Rast ekonomske moći ovog grada poboljšala je i činjenica da su mnoge \nokolne plemenske župe zavisile od Bihaća. Već tada se mogla uvidjeti prednost \ngeografskog položaja ovog grada, koji je dodatno poboljšao ekonomiju sa važnom \nkomunikacijom koja vodi dolinom Une i povezuje jug (Primorje) sa sjeverom (Slavonija). \nU 13. stoljeću u gradu se nalazila okrugla kula, najstarije jezgro grada, te su se izgradili \nsamostani, crkve, tornjevi i kuće. Grad je bio dobro utvrđen bedemima sa četverokutnim \ni okruglim tornjevima (Baltić, 2009, str. 21). Pečat srednjovjekovnog Bihaća sačuvan je \nna glagoljskoj listi iz kraja 14. stoljeća. Na njemu su tri kule, a na srednjoj kuli zastava s \nnatpisom S. CIVITATIS BIHIGIENSIS. Identičan motiv ima i grb Bihaća (Rošić, 2013, str. \n20). Tokom 14. stoljeća i kasnije u dinastijskim borbama oko ugarsko-hrvatskog \nprijestolja, na području oko Une dolazi do moćnog sukoba vlastelina, koji podržavaju \nsvoje pretendente. Godine 1405. ovo područje prelazi u ruke pristalica kralja \nSigismunda, a sam kralj Sigismund grad predaje Frankopanima, u čijoj vlasti ostaje do \npočetka 16. vijeka (Baltić, 2009, str. 22). Godine 1463., nakon bitke kod Jajca, Bosna pada \npod osmansku vlast. Nakon što je učvršćena vlast u Bosni, osmanlije kreću u silovite \nnapade pojedinih gradova, te 1592. godine, nakon žestoke borbe, turski zapovjednik \nHasan-paša Predojević osvaja Bihać (ibid.). Znatan broj hrvatskog stanovništva ostaje na \novom području i prihvata islam, a neki se iseljavaju prema zapadu (Turistička zajednica \nBihać, 2021a). Bihać postaje bitna utvrda sa jakom turskom posadom, te postaje \nkonstantno središte upada i pritiska (Baltić, 2009, str 23). Bosna ponovo postaje interes \nvelikih sila, te na Berlinskom kongresu 1878. godine pravo na njenu okupaciju dobija \nAustro-Ugarska, a iste godine bez obzira na uporno odupiranje osvojen je Bihać. U \nvrijeme Austro-Ugarske vlasti otvaraju se škole, podiže se gradski park, struja, vodovod \ni kanalizacija. Razvijaju se raznovrsni zanati koji su do tada bili nepoznanica, otvaraju se \ntvornice i banke. Grad mijenja svoj izgled, formiraju se gradske zone a stambeni objekti \ngrađeni su po evropskom uzoru (Turistička zajednica Bihać, 2021a). Austro-Ugarska \nmonarhija vlada Bosnom, pa tako i Bihaćem do 1918. godine, jer tad Bosna ulazi u sastav \nKraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. U to vrijeme Bihać je bio središte oblasti. U periodu \nod 1945. do 1992. godine BiH pripada Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, \nte su u tom razdoblju napravljeni infrastrukturni kapaciteti, kulturni, obrazovni i sportski \nobjekti, kao i privredni kapaciteti. U ratnom razdoblju od 1992. do 1995. godine došlo je \ndo uništenja i devastiranja objekata i pomjeranja teritorijalnih granica. 1995. godine \nDejtonskim sporazumom, Bihać postaje sjedište USK-a u sklopu entiteta Federacije BiH \ni nezavisne države BiH. Od 1996. godine sa obnovom grada dolazi do revitalizacije i nove \nizgradnje Bihaća (Općina Bihać, 2014). \n3.3 Prirodna baština općine Bihać \nPrirodnu baštinu ovog područja čini rijeka Una. Ova rijeka nije bila adekvatno zaštićena, \nniti je bila dovoljno upotrijebljena u turističkoj ponudi Bihaća, sve dok nije postala \ndijelom nacionalnog parka.  \n3.3.1 Rijeka Una kao prirodna baština \nLegenda o imenu rijeke govori o tome da su stari Rimljani, kada su došli na ovo područje \ni ugledali ljepotu rijeke uzviknuli „Una“, što na latinskom jeziku znači jedna ili jedina \n18 \n \n(Rafting Una, 2018). Rijeka Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice u \nRepublici Hrvatskoj. Riječ je o tipično krškom vrelu uzlaznog tipa, jedinstvene \nzelenomodre boje. Od izvora do Bihaća, u gornjem toku ukupan pad iznosi tri metra po \nkilometru, te rijeka Una u tom dijelu ima svojstva planinske rijeke, a njeni vodopadi, \nsedronosni slapovi i bukovi predstavljaju jedinstvene prirodne ljepote, od kojih se ističu: \nMartin Brod, Štrbački buk, Ripački slap, Dvoslap i Troslap (Nacionalni park Una, 2011a). \nVodopadi i brzaci Une izvandredna su prirodna baština, a cijeli gornji tok rijeke obilježava \nbogat biodiverzitet (Parkovi Dinarida, b. d.). Upravo sedrene barijere koje stvaraju \nslapove, bukove i kaskade Unu čine lijepom i zaintrigiraju svakog posjetitelja, a zanimljivi \nsu i za naučnike raznih profila. Postupak taloženja sedre u prirodnim vodama rezultat je \nodređenih fizikalno-hemijskih i bioloških procesa taloženja kalcita u krškim vodama kao \nsklop procesa u strogo određenim uvjetima biotopa, Ph, temperature, zasićenosti kalcij-\nkarbonatom, sadržajem kalcija i magnezija. Sedra se stvara od topivog kalcijum-\nkarbonata u vodama ove kraške rijeke, gdje se pri turbulenciji čiste unske vode, \nrazlijevanjem i isparavanjem iz kalcijum – bikarbonata oslobađa ugljični dioksid, a taloži \nse kalcijum – karbonat (Nacionalni park Una, 2011a).  \nSlika 3: Vodopad u Martin Brodu \n \nIzvor: Capital.ba, 2019 \nNa području Nacionalnog parka Una zabilježeno je 1900 biljnih vrsta, od kojh je preko \nstotinu jestivih, vitaminskih, aromatičnih i ljekovitih. Kontinuirana zaštita u pojedinim \npredjelima olakšava nesmetan rast velikog broja vrsta i familija gljiva. Izvanredna \nkvaliteta vode omogućila je razvoj riba, vodozemaca i gmizavaca. U parku postoji 120 \nvrsta ptica, od kojih je posebno zanimljiva ugrožena vrsta veliki tetrijeb (Tetrao \nurogallus). Na ovom području također egzistira 50 vrsta sisavaca, od kojih se posebno \nističu ortomediteranski endem runati miš, istočnoalpski endem alpski miš, te predatori \nmedvjed, vuk, ris, jazavac, lasica i vidra ( Parkovi Dinarida, b. d.). Una postaje nacionalni \npark 2008. godine, donošenjem Zakona o Nacionalnom parku Una, gdje se štiti prostor \nveličine 19. 800 ha, koji je administrativno pod teritorijom grada Bihaća, a manji dio na \npodručju općine Drvar (Nacionalni park Una, 2011b). Lokalno stanovništvo se naročito \nponosi sa rijekom Unom i nju postavlja na prvo mjesto prema značaju i ljepoti. Una se \nsmatra kao dio kolektivne prirodne baštine stanovnika Bihaća, te je Bišćanima na \nposebnom mjestu. Za turističku ponudu općine Bihać Una je posebno bitna, jer nudi \nmogućnost raftinga, koji je za svakog posjetitelja jedno zanimljivo sportsko-\navanturističko iskustvo. Dugogodišnja tradicija i manifestacija „Una regata“ posebno je \nzanimljiva, odvija se svake godine u ljetnom periodu i traje četiri dana, a u sklopu nje se \n19 \n \nodržava višednevni rafting uz popratni kulturno-zabavni program. Pored raftinga, Una \nnudi mogućnosti drugih aktivnosti, kao na primjer ribolova metodom mušičarenja, ali i \ndrugim načinima ribolova, zatim kajakaštvo, ronjenje i spiljsko ronjenje (Turistička \nzajednica Bihać, 2011b). \n3.4 Kulturna baština općine Bihać \nNa području Bihaća nalazi se nekoliko kulturno-povijesnih znamenitosti i predmeta \nodnosno kulturne baštine koju smatramo kao veoma značajnu za općinu, te njenu \nturističku ponudu. Isto tako nematerijalna kulturna baština ovog područja veže se za \nnjegov identitet, te samim tim je veoma bitna za turizam. U nastavku smo detaljnije \nopisali najbitniju materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu općine.  \n3.4.1 Materijalna nepokretna kulturna baština \nCrkva sv. Antuna \nToranj Crkve sv. Antuna nalazi se u jezgru starog dijela grada Bihaća. Crkva je napravljena \nzbog potreba bihaćkih katolika, koji su od tadašnje vlasti (Austro-Ugarske) zahtijevali \npovratak nekadašnje Crkve sv. Antuna na mjestu džamije Fethije u Bihaću. Kako ne bi \ndošlo do pobune muslimanskog stanovništva, austrougarske vlasti su izabrale novu \nlokaciju, gdje se u srednjem vijeku nalazila jedna od šest bihaćkih crkvi. Crkva se počela \ngraditi 1890. godine, a završena je 1894. godine, ali je 1944. godine devastirana prilikom \nbombardiranja grada od strane savezničke avijacije, tako da je ostao samo toranj crkve \n(Halilagić, 2006, str. 41). Crkva je izgrađena u neogotskom stilu i takav građevinski oblik \nzadržala je sve do 1937. godine, kada je produžena kako bi poprimila izgled krsta, te se \ndoziđuje još jedan sprat zvonika, nad čijim je križištem podignuta kupola visine 26 \nmetara. Na taj način crkva je iz neogotskog prešla u bazilikalni oblik i postala jedna od tri \nnajveće crkve u Bosni, dugačka čak 58 metara. Sadržavala je također i pjevalište (hor), \nte je imala veoma impresivan izgled, prostorno zauzimajući 900 kvadratnih metara \n(Dervišević, 1997, str. 36-37). \nKapetanova kula \nU izravnoj blizni Crkve sv. Antuna nalazi se Kapetanova kula. Tačno vrijeme njene \nizgradnje nije utvrđeno, međutim, Baltić (2009, str. 24) pretpostavlja da je nastala \npočetkom 16. vijeka, kada je Bihać zbog snažnih turskih napada pokušavao da utvrdi i \nosnaži svoju odbrambenu moć. Kula nije zadržala svoj prvobitni izgled, s obzirom na to \nda se unutrašnji i vanjski izgled kroz historiju mijenjao i dograđivao, međutim ipak se \nsmatra kako vanjski dio nije pretrpio prevelike promjene. Ima kvadratnu osnovu i oblik \nčetverostrane prikraćene piramide. Poslije zadnje rekonstrukcije njena unutrašnjost \nsastavljena je od prizemlja i četiri etaže. Jedini trag naslikanih vegetabilnih ukrasa na \novom području nalazi se upravo na unutarnjem zidu trećeg sprata kule. Pretpostavlja se \nda je na tom dijelu bila takozvana divanhana, koja označava sobu za razgovor \n(Marjanović i Došenović, 1984, str. 48). Legenda o Kapetanovoj kuli govori o tome da je \nona poslužila kao sklonište ugarskom kralju Beli IV od tatarskih konjanika, koji su ga \nproganjali sve do njenih zidina u kojima se skrio. U znak svoje zahvalnost kralj Bela IV je \nBihać proglasio slobodnim gradom, a u kamenom pročelju je dao uklesati njegov simbol-\n20 \n \ncrnog gavrana (Turistička zajednica Bihać, 2011c). Kapetanovu kulu su austrougarske \nvlasti adaptirale u okružni zatvor, te je tu funckiju zadržala i za vrijeme Kraljevine \nJugoslavije, pa sve do 1959. godine. Kula se zatim od 1972. godine upotrebljava kao \nizložbeni prostor Regionalnog muzeja Pounja koji ne funkcioniše danas (Marjanović i \nDošenović, 1984, str. 48). Regionalni muzej Pounja pripadao je kategoriji općih muzeja, \nte posjeduje historijsko, arheološko, etnološko, prirodnjačko odjeljenje i odjeljenje \nhistorije umjetnosti. Muzej je sakupio oko deset hiljada muzealija, od kojih su mnoge \ngrupirane u prvu kategoriju. Ispred kule nalaze se eksponati najstarijeg kamenja Pounja \n(Mahmutović, 1988, str. 75). \nSlika 4: Kapetanova kula \n \nIzvor: vlastiti izvor, 2021 \nKameno turbe  \nTurbe, uz Crkvu sv. Antuna i Kapetanovu kulu, upotpunjuje staro jezgro grada, koje se \nnalazi u samom centru grada Bihaća. Pretpostavlja se da je turbe riječ iz turskog jezika, \na označava grobnicu u kojem je kenotaf, (grčki kenos-prazan i taphos-grob) grob koji je \nsimbolično napravljen u čast pokojnika. Turbe je, dakle, neka vrsta kapelice nad grobom \nmuslimanskog sveca ili nekog uvaženog čovjeka. Legenda govori o nastanku ovog \nmisterioznog spomenika, opisujući ženu nekog uglednog čovjeka koja je živjela unutar \nzidina Kapetanove kule, te su joj se na mjestu gdje se Turbe nalazi prikazala dva junaka \nsačinjena od zelene svjetlosti i zbog toga je naredila da se Turbe sagradi. Tačno vrijeme \ngradnje nije poznato, niti je poznato za koga je Turbe podignuto, međutim ono što je \npoznato jeste to da je prvobitno Turbe bilo građeno od drveta, dok današnji izgled ovog \nspomenika potiče od austrougarskog doba, s obzirom da se prvo Turbe porušilo i dalo \npomaknuti kako bi se sagradila Crkva sv. Antuna. Također je poznato da su i Crkva sv. \nAntuna i Turbe sagrađeni od domaćeg kamena bihacita. Uz ovo Turbe nekada se vezao \nobičaj paljenja svijeća, mijenjanja peškira i točenja svježe vode u lavore koji su se \nostavljali unutra, međutim, taj običaj je već davno izumro (Dervišević, 1997, str. 39-42). \nDžamija Fethija \nDervišević (1997, str. 26) piše da je džamija Fethija napravljena krajem 13. ili početkom \n14. vijeka prvobitno kao katolička crkva. Do pretvaranja crkve u džamiju došlo je radi \nmasovnog iseljavanja katoličkog stanovništva, te prihvaćanja preostalog hrvatskog \nstanovništva novih uslova života koje su sa sobom donijeli turski osvajači. Ova \nznamenitost sačuvala je svoj prvobitni oblik, s obzirom na to da je za svoju novu funkciju \n21 \n \npretrpjela samo određenu unutrašnju renovaciju, a raniji crkveni toranj adaptiran je u \nmunaru džamije. Jednobrodna je građevina izrazito izdužene osnove sa visinom od 10, \n5 metara, te je izgrađena od fino klesanog kamena (Bećirbegović, 1999, str. 69). Na raniju \ncrkvu podsjeća izdužen oblik i prostorna orijentacija objekta, a naročito gotski portal i \nvisoki prozor koji je također u gotskom stilu. Munara džamije visoka je oko 33 metra, a \nsama džamija izvana veličine je 22 X 11, 5 metra. Krovna konstrukcija visoka je preko 5 \nmetara (Baltić, 2009, str. 151-159). Marjanović i Došenović (1984, str. 51) smatraju kako \nse pored crkve nalazio dominikanski samostan, koji se spominje 1266. godine, a crkva je \nvjerovatno bila vezana uz njega. Godine 1592. kada je Bihać osvojen, crkva se pretvorila \nu džamiju (fethija-osvojena), a njena munara napravljena je tek 1863. godine \n(Marjanović i Došenović, 1984, str. 51). Po dolasku austrougarske vlasti u predvorju \ndžamije pronađene su grobnice hrvatskih plemića sa nadgrobnim pločama. Njihovi \nposmrtni ostaci premješteni su u zajedničku grobnicu koja se i danas nalazi između Crkve \nsv. Antuna i Turbeta, dok su nadgrobne ploče starih grobnica poslane u Sarajevo, gdje \nse i danas nalaze u Zemaljskom muzeju. Također, na istom mjestu pored džamije \npronađen je i najbogatiji nakit iz srednjeg vijeka koji se isto tako nalazi u Zemaljskom \nmuzeju u Sarajevu (Baltić, 2009, str. 152). Džamija ima izuzetnu sakralnu, historijsku i \nkulturnu vrijednost ovog kraja i predstavlja najpoznatiju džamiju Bosanske krajine \n(Baltić, 2009, str. 154). Nalazi se u samom centru grada, te predstavlja monumentalnu \ngrađevinu čija je historija, te unutrašnji i vanjski izgled veoma zanimljiv za posjetitelje.  \nSlika 5: Džamija Fethija \n \nIzvor: vlastiti izvor, 2021 \nMuzej Unsko-sanskog kantona \nMuzej Unsko-sanskog kantona sa stalnom postavkom Prvog zasjedanja Antifašističkog \nvijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) nalazi se u istoj zgradi gdje je \nzasjedanje prvobitno održano. Muzej je osnovan 1952. godine za vrijeme Jugoslavije, a \nodluku \no \nnjegovom \nosnivanju \ndonio \nje \nCentralni \nodbor \nSaveza \nboraca \nNarodnooslobodilačkog rata u okviru odluke o obilježavanju događaja od \nopćejugoslavenskog značaja. U muzeju se nalaze stalni eksponati, koji su vezani za \nvrijeme prije i poslije zasjedanja (Marjanović i Došenović, 1984, str. 54-55). Također, \nosim stalnih eksponata u muzeju se nalaze i zbirke pokretne baštine.  \n22 \n \nZgrada Klostera \nZgrada Klostera (samostan i škola časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove) napravljena \nje 1849. godine i nazvana je „kutovnica“ jer je sastavljena od dva dijela koji su \nmeđusobno povezani. Ona predstavlja primjer arhitektonskog izraza iz perioda \naustrougarske vladavine u BiH, što se može prepoznati u izgledu i dimenzijama. Zgrada \nje imala iznimno bitan značaj u urbanom oblikovanju Bihaća. Izvorna svrha ovog objekta \nje bila ta što je služila kao samostan i škola časnih sestara. Objekat je sastavljen od \nsljedećih etaža: podrum, prizemlje, sprat i potkrovlje. U istočnom dijelu građevine \npodrumske prostorije služe za potrebe Umjetničke škole, dok se u istom dijelu prizemlje \nkoristi kao poslovna prostorija optičarske radnje i banke. Ostale prostore prizemlja \nkoristi Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihaća kao svoj kancelarijski prostor. U \ncijelom središnjem dijelu, gdje se spajaju dva dijela nalazi se Galerija Muzeja Unsko-\nsanskog kantona. U sjevernom dijelu prizemlje se koristi za knjižnicu časnih sestara, te \nprostor HDZ stranke, dok ostali prostori pripadaju Muzeju AVNOJ-a. U prostorijama \npotkrovlja nalazi se Umjetnička škola (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, \n2003a). \nStari grad Sokolac \nStari grad Sokolac izgrađen je na lijevoj obali Une i istočnoj litici brda Debeljača, a udaljen \nje od grada Bihaća tri kilometra (Marjanović i Došenović, 1984, str. 51). Tačno vrijeme \nnastanka ovog grada nije poznato, iako se prema nekim istraživanjima spominje godine \n1020.,1090., 1380. i 1395, međutim, ove godine ne mogu se uzeti kao pouzdane. Grad \nnije osobito velik, ali je u poređenju sa svim ostalim srednjovjekovnim gradovima na \npodručju današnjeg Bihaća najbolje očuvan. Ima duguljast i trokutast oblik i opasuju ga \nvelike i tvrde zidine sa dvije strane, a na trećoj strani idu samo do strmih stijena, što znači \nda grad ima izrazito dobar strateški položaj i u prošlosti ga je bilo veoma teško osvojiti \n(Midžić, 2011, str. 33). Grad je imao svog kaštelana i posadu. Bio je pod banskom \njurisdikcijom, te se posada sastojala od vojnika za čije su izdržavanje u 14. vijeku služili \nposjedi Omršal i Brekovica, kao i veliki posjed u Bihaćkom polju. Na vrhu posade bio je \nkaštelan, koji je imao sudske ovlasti nad podložnicama nastanjenim na posjedima \nutvrde. Bez obzira što je Sokol (stari grad Sokolac) Sigismundu bio jedna od najvažnijih \ntvrđava, u velikim ratovima na početku 15. stoljeća zbog nestašice novca zajedno sa \nBihaćem bio je založen Pavlu Čuporu 1410. godine, a zatim Nikoli i Stjepanu Frankopanu \n1431. godine (Kadić, Mujadžić i Maslak, 2013, str. 121-122). Krajem 1490-tih godina grad \nje prepušten banu Ivanišu Korvinu, a oko 1530-1590-tih godina vlasnici su mu bili Orlovići \ni Kerečeni. Grad je imao vojnu posadu sa kojom je upravljao bihaćki kapetan kada je bio \nu zakupu kralja Austrije Ferdinanda Habsburškog.  \nOsmanski vojnici su prvi put došli pod utvrđeni Sokolac 1537. godine, te su prodrli u \ngradski odbor, ali visoku okruglu kulu još uvijek nisu uspjeli osvojiti. Cjelokupan grad \nSokolac je osvojen tek nakon Bihaća 1592., također pod komandom Hasan-paše \nPredojevića. Iste godine u gradu je postavljena stalna vojna posada, a za njene potrebe \ni potrebe islamiziranog stanovništva u tvrđavi je napravljena drvena džamija i mekteb. \nSa sigurnošću se zna da je Sokolac kroz cijelu osmansku vladavinu bio najutvrđeniji grad \nBihaćke kapetanije. Poznato je da je grad restauriran 1898. godine od strane okružnog \nnačelnika Bihaća Lothar Berksa, te je od tad bio otvoren za posjetioce, a jedno vrijeme \n23 \n \nje na jednom spratu kule djelovao kafić (Baltić, 2009, str. 209). Na gornjem spratu kule \nsa svake strane napravljene su puškarnice koje su imale oblik pravouganika ili prozora \nprilagođenog za odbranu od neprijatelja. One su izgrađene po uzoru na ostale \nsrednjovjekovne gradove i utvrde. Bile su velike i kroz njih se također moglo bacati \nkamenje, vrela voda, te ugrijana smola. Rubovi sokolačkih zidina bili su izgrađeni gustim \nnizom kamenih štitova, jedan od drugog udaljenih oko 60 centimetara (Truhelka, 1904, \nstr. 30-31). Na samom vrhu tvrđave ističe se glavna utvrda sokolačkog grada: kula visoka \n16, 5 metara. U kulu se ulazi kroz mala vrata u prostoriju okrugle konstrukcije, iz koje \nstepenice sa lijeve strane vode na gornji, a sa desne na donji sprat. U istoj prostoriji \nnalaze se dvije male sobice sa klupama pored dva prozora i nekoliko puškarnica. \nPretpostavlja se da je nekoliko udubljenja na zidovima unutar ove prostorije služilo za \ndrvene police u kojima su se ostavljali predmeti potrebni za svakodnevni život posade. \nStepenice koje idu prema dolje vode u jednu malu prostoriju koja je služila kao ostava \nza oružje, po potrebi mogla je biti i tamnica. Druge stepenice vode ka gornjoj etaži koja \nse ne razlikuje puno od prve prostorije, osim što su se u zidu nalazila dva tijesna trijema, \nprema vanjskoj strani ograđena puškarnicama. U jednom od njih nalazile su se stepenice \nkoje su vodile na terasu kule i taj dio najvjerovatnije je bio centralno mjesto odbrane. \nTerasa kule bila je opasana nizom kamenih štitova na kojima je bio oslonjen krov koji je \nčitavu kulu štitio od padavina (Midžić, 2011, str. 36-37). \nStari grad Ostrovica \nSrednjovjekovni grad Ostrovica smješten je na istoimenom brdu iznad Kulen-Vakufa, \nodakle se pruža nevjerovatan pogled na okolicu. Vrijeme nastanka grada nije poznato, \nkao ni to ko ga je zapravo sagradio. Poznato je da je Ostrovica bio malen gradić, kojeg su \nu 18. vijeku Osmanlije znantno proširili i dali mu oblik kakav ima i danas. Grad je opasan \nsa čvrstim bedemima visokih 10 metara. Glavna gradska kapija nalazi se na južnoj strani \nbedema. U gradu su bile smještene četiri kule i dvije tabije, kao i džamija sultana Ahmeta \nIII. (Mahmutović, 2001, str. 262). Ostrovica je bila u posjedu feudalne porodice \nFrankopan od 1403. do 1477. godine. Zatim ju je ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin \npoklonio Juraju Mikuličiću u znak zahvalnosti za njegovo junaštvo i vjernu službu 1477. \ngodine. Juraj je 1494. godine Ostrovicu prodao Ivanu Kegleviću. 1523. godine osmanska \nvojska pod komandom Gazi Husrev-bega zauzela je Ostrovicu. Tada je u njoj smještena i \nstalna vojna posada. Ova posada je u 1541. godini brojala 50 konjanika i 120 pješaka, a \n1577. godine 60 konjanika i 150 pješaka, a sa njom je rukovodio dizdar (Baltić, 2009, str. \n197-198). Tijekom osmanske uprave napad na grad izvršio je bihaćki kapetan Mihajlo \nSpalatin 1560. godine. On je skupa sa 200 Bišćana izvršio invaziju, zapalio grad i ubio \nposadu, ali su Osmanlije na vrijeme uspjele ugasiti požar. Drugi napad izvršio je 1698. \ngodine pukovnik Posedarski, kada je austrijska vojska vršila opsadu Bihaća. Njegov \npokušaj tog pohoda nije donio rezultat, iz razloga što je kršćanska vojska doživjela poraz \nkod Bihaća, pa se morao povući preko granice na mletačku teritoriju. Poslije Karlovačkog \nmira 1699. godine, Ostrovica je bila sjedište kapetanije u čijem sastavu su bili i gradovi: \nDžisri-Kebir (današnji Kulen-Vakuf), Havala, Orašac i palanke Donji Lapac i Čovka. Prvi \nkapetan Ostrovice bio je Salih-aga Kulinović (Kulenović). Kasnije je postao paša, a jedno \nvrijeme bio je bihaćki kapetan. Salih-agu naslijedio je njegov sin Mahmut-beg Kulenović. \nU njegovo vrijeme, godine 1737. austrijska vojska izvršila je opsadu Ostrovice, međutim \npomoć koja je pristigla od strane vojske bosanskog vezira dovela je do strahovitog \n24 \n \nporaza austrijske vojske. Osmanska posada nalazila se u Ostrovici sve do austrijske \nokupacije 1878. godine (Mahmutović, 2001, str. 262-263). \nOsmanska utvrda Havala \nStari grad Havala nalazi se na strmom brdu u blizini Kulen-Vakufa. Grad je sagrađen \nizmeđu 1703. i 1730. godine u vrijeme vladavine sultana Ahmeta III. i za vrijeme \nostrovačkih kapetana Salih-paše i Mahmut-paše Kulenovića. Temelj mu je pravilan \nčetverougao. Dvije tabije (izbočene kamene utvrde gdje su smješteni topovi) ugrađene \nsu na uglovima gradskih bedema. Na jednom uglu postojala je džamija, ispod koje su se \nnalazila ulazna vrata. Havala je imala stalnu posadu sve do tridesetih godina 19. stoljeća. \nGodine 1833. u Havali nalazilo se sedam topova (Mahmutović, 2001, str. 258). Havala je \nkroz historiju bila od velikog strateškog značaja jer se iz nje nadgledao most preko rijeke \nUne i cijeli Kulen-Vakuf kao i putna komunikacija koja je povezivala Liku i Dalmaciju sa \nostalim destinacijama u regiji i šire. Na desnoj strani utvrde nalazi se muslimansko \ngroblje sa grobom Smail-bega Kulenovića, jednog od dizdara (zapovjednika) Havale. \nGrobovi su građeni u obliku sarkofaga sa dva nadgrobna spomenika, te su kao i mnogi \ndrugi nadgrobni spomenici na ovom području, izgrađeni od kamena bihacita, jer je \nveoma dugotrajan. Natpisi na nadgrobnim spomenicima, pisani na turskom i arapskom \njeziku vidljivi su još i danas (Kulen Vakuf, b. d.). \nStari grad Orašac \nKula je najstariji dio grada, ali nema pouzdanih podataka o periodu njene gradnje. Ipak \npoznato je da ona pripada srednjem vijeku, a na njoj su primijetni tragovi kasnijeg \ndograđivanja (Mahmutović, 2001, str. 259). Grad je bio proširen u doba vladavine \nsultana Ahmeta I, a to je period od 1603. do 1617. godine. U gradu je izgrađena kamena \ndžamija 1609. godine. U Orašcu smještena je bila stalna vojna posada, kojom je \nrukovodio dizdar. 1782. godine navodi se gradski dizdar Ahmed-aga, branitelj grada \nOrašca. U Orašcu je početkom 1803. godine bio i dizdar Husein-aga Grozdanić. Nakon \nnjega to je bio njegov sin, dizdar i branitelj Orašca Grozdanić Derviš-aga. Smatra se da je \nDerviš-aga bio posljednji dizdar Orašca oko 1847. godine. U gradu su bila smještena i tri \ntopa 1833. godine. Narodna predanja govore o tome kako je Orašac bio rodni kraj \nBudaline Tale, narodnog junaka opjevanog u starim bošnjačkim narodnim pjesmama, \nkoji je poginuo 1637. godine (Baltić, 2009, str. 194-195). \nSrednjovjekovni grad Rmanj \nGrad je napravljen krajem 14. ili početkom 15. vijeka na ušću Unca u Unu. Od gradskim \nzidova ostala je samo okrugla kula visoka oko 10 metara, kod koje su spratovi odvojeni \nsvodovima. Rmanj se prvi put u izvorima spominje 1431. godine kada ga je kralj \nSigismund založio Nikoli Frankopanu. Sredinom 15. stoljeća grad je bio u posjedu Juraja \nFrankopana. Rmanj se u izvorima također spominje 1504. godine kao grad koji je trebalo \nbolje utvrditi i popraviti. Osmanska vlast zauzela je grad 1524. godine. Za period rušenja \novog grada nema pouzdanih podataka (Kadić et al, 2013, str. 118). \nManastir Rmanj \nManastir Rmanj se nalazi u Martin Brodu, na zračnoj udaljenosti od otprilike 43 \nkilometra jugoistočno od Bihaća. Nije poznat podatak o datumu izgradnje manastira, \nmeđutim njegov postanak potiče navjerovatnije krajem 15. vijeka ili početkom 16. \n25 \n \nvijeka. U starijim dokumentima ovaj manastir spominje se kao: Herman, Hermanya, \nChermlja, Szermil, Ajerman, Hrmanj. Manastir nije zadržao svoj prvobitni oblik iz razloga \nšto je nekoliko puta bio uništen: 1563. godine bio je zapaljen, zatim ponovo 1663. \ngodine, potom je izgorio u periodu rata od 1788. do 1791. godine između Austrije i \nTurske, te je ostao napušten narednih 78 godina. U periodu od 1863. do 1865. manastir \nje ponovo bio obnovljen po dozvoli narodnog zastupnika Gavra Vučkovića. Manastir je \nnakon toga u periodu Drugog svjetskog rata 1944. godine srušen do temelja od strane \nNijemaca. Tom prilikom uništene su i dragocjene freske sa kojima je manastir bio \nnaslikan. Godine 1974. započeta je, a osamdesetih godina 20. vijeka završena obnova \nManastira Rmanj. Svi crkveni predmeti koji su se nalazili u manastiru prenešeni su nakon \n1578. godine u manastir Marču. Do ovog kompleksa dolazi se za zapadne strane, te sa \nceste koja povezuje most preko Unca i Martin Brod. Sa istočne strane manastir je \nograđen zidanim šljakobetonskim blokovima visokim otprilike dva metra, a sa zapadne \nstrane ogradom od pletene metalne mreže i drvenog kolja (Komisija za očuvanje \nnacionalnih spomenika, 2003b). \nZgrada Krajina puteva \nZgrada Krajina puteva, odnosno bivši građevinski ured u Bihaću, nalazi se u centru grada. \nNapravljen je 1916. godine prema projektu austrijskog arhitekte Ludwiga Hubera. \nZgrada je bila projektirana u skladnom stilu ponovnog procvata renesanse \nkarakterističnom za habzburške građevine širom carstva. Glavna fasada zgrade posebno \nje očuvana (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 10). Zgrada je \nzanimljiva sa arhitektonske tačke gledišta, te se u njoj za vrijeme boravka Vrhovnog \nštaba u Bihaću od 1942. godine do 1943. godine nalazila komanda područja.  \n3.4.2 Materijalna pokretna kulturna baština \nZbirka umjetničkih djela Jovana Bijelića  \nZbirka umjetničkih djela akademskog slikara Jovana Bijelića u Muzeju Unsko-sanskog \nkantona u Bihaću proglašena je nacionalnim spomenikom i zbirka čini osamnaest slika, \nkoje pripadaju pojedinim fazama umjetnikovog rada i stvaralaštva. Sljedeće slike Jovana \nBijelića nalaze se u Muzeju Unsko-sanskog kantona: Gruž (1914.), Bosanski pejzaž sa \nrijekom (1929.), Dubrovnik (1932.), Selo u Bosni (1939.), Motiv iz Bosne (1939/40.), Dvije \njedrilice (1940.), Portret Tita (1953.), Motiv iz Venecije (1954.), Pred oluju (1956.), Bihać \n(1960.), Improvizacija br. 5 (1960.), Tiškovac u Bosni (1960.), Kompozicija (1962.), \nMlinovi na Uni (1963.), Stari grad (1963.), Portret Vojina Basarića (druga polovina 20. \nstoljeća), Portret Teodore Basarić (druga polovina 20. stoljeća), Portret muškarca s \nbrkovima (druga polovina 20. stoljeća) (Službeni glasnik BiH, broj 28/10). \nZbirka umjetničkih djela Dževada Hoze \nGodine 2009. zbirka akademskog grafičara Dževada Hoze proglašena je nacionalnim \nspomenikom. Nalazi se u Muzeju Unsko-sanskog kantona i zbirku čini trideset grafika. \nNeke od njih su: Žena kentaur (1960.), Bosanski monument (1965.), Ćilim (1963.), \nSrebrena gora (1965.), Zeleni kamen (1965.), Zlatni monumenti (1965.), Modrim \nobilježen (1970.), Zlatna rozeta (1965.), Crveni turban (1964.), Simbolična pokrajna \n(1964.), Odlikovanje (1968.), S trojnim znamenjem (1969.), Sedam bijelih nišana (1969.) \ni druge (Službeni glasnik BiH, broj 28/10). \n26 \n \nZbirka umjetničkih djela Envera Krupića \nAkademski slikar Enver Krupić je, pored toga što je grad Bihać zadužio osnivanjem \nUmjetničke galerije, ostavio iza sebe nekoliko stotina umjetničkih slika u ulju, akvarelu i \ncrtežu. U zgradi Doma USAOJ-a u Bihaću, u prostoru koji je u potpunosti rekonstruiran i \npreuređen za galerijske srvhe nekada se nalazila memorijalna zbirka, koja je svečano \notvorena 2006. godine kao sastavni dio Javne ustanove „Gradske galerije“ Bihać \n(Gradska galerija Bihać, 2019). \nPloča desne bočne strane japodske kamene urne  \nJapodi su skup srodnih plemena bez državne strukture koji su, između ostalog, \nnaseljavali sjeverozapadnu BiH uz srednji tok rijeke Une. Pounjski Japodi izrađivali su \nurne u kamenu, koje predstavljaju poseban fenomen u japodskoj kulturi. Urne su \nizrađivali u obliku kocke, te su one sa vanjske strane bile ukrašene geometrijskim \nornamentalnim dekoracijama i prikazima obično ljudi, predmeta ili životinja. Likovni \nizraz na Japodskim urnama je više kultnog i religijskog nego umjetničkog karaktera \n(Gradska galerija Bihać, 2018). Dio japodske kamene urne sa graviranim crtežima \nkonjanika, ptice i čudovišta pronađen je u mjestu Golubić kod Bihaća 1960. godine. Ploča \nje proglašena nacionalnim spomenikom i predstavlja vlasništvo Muzeja Unsko-sanskog \nkanton (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, 2003c). \nUlomak kamene japodske urne sa predstavom japodskih konjanika \nUlomak je napravljen od lokalnog kamena bihacita, a pronađen je 1954. godine u mjestu \nMalo Založje kod Bihaća u grobu uz sjeverni zid crkve. Ukrašena je gornja površina i \nbočna strana sa urezanim prikazom japodskih konjanika i vjerovatno se radi o \nnadgrobnom spomeniku nekog japodskog princepsa. Ulomak spada u red jedinstvenih \njapodskih spomenika iz rimskog doba, datira iz perioda prvog i drugog stoljeća naše ere, \na predstavlja vlasništvo Muzeja Unsko-sanskog kantona (Komisija za očuvanje \nnacionalnih spomenika, 2003d). \nZbirke Muzeja Unsko-sanskog kantona \nU muzeju se nalaze zbirke (Marjanović i Došenović, 1984, str. 54-55): \n• Zbirka stalnih eksponata, vezanih za vrijeme prije i poslije Prvog zasjedanja \nAVNOJ-a, \n• Zbirka arhivalija \n• Zbirka umjetnina \n• Zbirka trodimenzionalnih predmeta \n• Zbirka stručne biblioteke \n• Fotografska zbirka i zbirka audio-video materijala \n• Zbirka savremene provenijencije \n3.4.3 Nematerijalna kulturna baština \nSevdah \nSevdah je veoma bitan dio nematerijalne kulturne baštine, kako za cijelu BiH, tako i za \npodručje Bihaća. Riječ sevdah u turskom jeziku označava ljubavnu čežnju i ljubavni \nzanos, a ishodište joj se nalazi u arapskom izrazu sawda-crna žuč. Sevdah ili kako je još \n27 \n \nnazvan sevdalinka, predstavlja bosansku lirsku, ljubavnu, narodnu pjesmu. Ipak \nsevdalinka nije samo pjesma, počesto je jedan pravi mali poetski roman ili drama. \nSevdalinka je pjesma urbanog bosanskog prostora, vremenom je prodirala i u ruralna \npodručja, ali je ipak najdublje korijenje pustila u gradovima, dakle tamo gdje je i nastala. \n(Gunić, 1997, str. 8). Sevdalinka se prvi put pojavljuje tokom osmanske vladivine na ovim \nprostorima. Uopćeno govoreći, sevdalinka je bosanska ljubavna pjesma, a u muzičkom \nsmislu karakteriše je umjereni tempo i bogata harmonija, koja slušaocu ulijeva \nmelanholičan osjećaj. Sevdalinku obično izvodi jedan muški ili ženski vokal uz pratnju \norkestra koje čine harmonika, violina, gitare, flauta ili klarinet, te kontrabas. Upotreba \ntradicionalnog narodnog muzičkog instrumenta-saz, također je prilično česta \n(Association for Cultural Tourism, 2006). Sevdalinka je u mnogim primjerima opjevala \nstvarne ljubavne događaje koje su se odigrale u sarajevskim, banjalučkim, mostarskim, \nbihaćkim i drugim gradskim sredinama (Maglajlić, 2011, str. 152). \nStarokrajiške pjesme \nOsim sevdalinke za područje Bihaća karakterične su i starokrajiške pjesme. To su epsko-\njunačke pjesme, koje se izvode uz pratnju tambure ili ručno izrađenog žičanog \ninstrumenta, zvanog šargija. Ove pjesme obično su se izvodile prilikom kućnih druženja. \nPostoje i verzije ovih pjesama bez muzičke pratnje. Ovaj tip pjesama najčešće je pisan i \nizvođen u desetercu ili osmercu. Muzički stručnjaci obično ih dijele u deset grupa: \nljubavne, pjesme rastanka, vojničke, težačke, pobožne, inatske, žalopojke, svadbene, \nbećarske i zavičajne (Muharemović, 1997, str. 131-143).  \nŽegaransko kolo, narodna igra \nNaselje Žegar u Bihaću je i pored ubrzanog razvoja uspjelo sačuvati svoju lokalnu \ntradiciju. Iz bogatog kulturnog naslijeđa izdvaja se narodna igra Žegaransko kolo, koje se \nuspjelo očuvati i oduprijeti uticaju savremenih plesova iz drugih krajeva i naroda. \nŽegaransko kolo igra se uz pjesmu i svirku na maloj tamburici. Pripada tipu otvorenog \nkola i kretanje (koje diktira prvi igrač u poretku) je zmijoliko. Prvi igrač se podboči, dok \nigrači iza njega stave svoj lijevi dlan sa ispruženom rukom na desno rame igrača ispred \nsebe, dok se desnom rukom podboče. Tekst pjesme u Žegaranskom kolu najčešće govori \no ljepoti naselja i ponosu lokalnog stanovništva na svoje naselje (Marjanović i Došenović, \n1984, str. 94-95). \nNarodni vez i rukotvorine \nU Bihaću i oko njega se sve do danas očuvalo i znanje tkanja veza za muške i ženske \nnarodne nošnje, te šivenje, pletenje i heklanje narodnih nošnji. Osim narodnih nošnji, \nizrađuju se i prekrivači, jastučići, stolnjaci, ukrasni peškiri i prekrivača. U tekstilnom \nrukotvorstvu dominira tkanje pamuka, lana i konoplje. Ukras na tkaninama izveden je u \nsamom tkanju (Mileusnić, 1995, str. 18). Posebnu vrijednost domaće tkalačke \nproizvodnje predstavljaju i bihaćki ćilimi sa karakterističnim ornamentalnim motivima i \nbojom koja plijeni pažnju. Ukrasi koji se nalaze na ćilimima osobito su interesantan \nmaterijal za proučavanje. Ranija primitivna izrada ćilima (prije turskih osvajanja) ostala \nje u ustaljenim tradicionalnim oblicima, osim boje i ukrasa, koji su doživljavali \ntransformaciju. Jedno vrijeme ovi bihaćki ćilimi nalazili su se u izložbenoj sali Muzeja \nPrvog zasjedanja AVNOJ-a, gdje je čak njih osam bilo originalno, jer su se zapravo nalazili \ntu 1949. godine, kada je zasjedanje i održano (Marjanović i Došenović, 1984, str. 96-98).  \n28 \n \nBadnjak, vjerski praznik \nBadnji dan ispunjen je nizom tradicionalnih običaja. Na taj dan u kućama se pravi malo \nbolja hrana. Obično se priprema „pečenica“, koja se na Badnju večer peče na ražnju. Na \nBadnjak se također u velikom loncu pripremi pšenica sa kokošijim mesom, koje se kada \nse potpuno skuha, razdrobi miješalicom, a kosti se izvade. Nakon toga izvadi se koliko je \npotrebno, ugrije i začini, te se jede za ručak na Božić. Takvo pripremljeno jelo naziva se \n„kešket“. Na Badnjak ispeče se i takozvani „litnjak“, okrugli kruh napravljen od pšeničnog \nbrašna, ukrašen raznoraznim figurama od tijesta: mjesec, zvijezde, srpovi, grana i slično. \nNa Badnjak, međutim, posti se, te se ne jede ništa osim kruha. U zdjelu se stavljaju žita: \npšenica, zob, ječam, kukuruz, grah i proso. U zdjelu se isto tako zabode svijeća sa tri \ngrane, nazvane „trojstvo“. Kada je svijeća donekle gorila zabode se u žito, te kojeg će se \nzrnja više zabosti, njega će biti više sljedeće godine (Dujmović, 1999, str. 214-215). \nBajram, vjerski praznik \nZa Bajram se također vežu razni tradicionalni običaji, koji se upražnjavaju na ovom \npodručju. Nekoliko dana prije ovog praznika detaljno se očiste kuće ili stanovi, dvorišta \ni ulice. Simbol ovog praznika su čista i mirisna odjeća, kuće i ulice. Za Bajram se oblači \nlijepa odjeća, a rano ujutro, nakon pijenja kahve uz kolače, običaj je da muškarci odlaze \nu džamiju klanjati bajram-namaz. Prvog dana Bajrama običaj je da djeca posjećuju svoje \nroditelje. Za Bajram se daju pokloni takozvani „bajramluci“ roditeljima, porodici, a \nnajviše djeci, kojima se poklanjaju slatkiši ili novac. Za bajramski ručak jede se omiljena \nhrana porodice, s obzirom da uža porodica na taj dan zajedno jede u kući roditelja. \nDrugim danima posjećuju se ostali članovi porodice, komšije i prijatelji uz konzumiranje \nkolača (posebno slatke pite sa orasima: baklave) i kahve, kako bi se učvrstile porodične \ni komšijske veze, te podijelila radost zbog nastupanja ovog blagdana (Preporod novine, \nb. d.). \nBihaćki somun \nSomuni ili lepinje (grčki:samuni) koriste se u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji i \npredstavljaju okrugli kruh „spužvastog“ sastava. Bihaćki somun je vrsta lepinje pečene u \ntepsiji, koja se pravi od pšeničnog brašna, vode, ulja, kvasca i soli. Kada se tijesto izmiješa \nostavi se oko pola sata, zatim se premijesi i ostavi se u tepsiji sa uljem još deset minuta, \na onda se peče pola sata. Somuni se u Bihaću tradicionalno poslužuju za vrijeme vjerskog \npraznika Ramazana (Lakišić, 1999, str. 415-416). \nBihaćki japrak \nOvo tradicionalno jelo pravi se sa lozovim listovima, u koje se stavlja smjesa od \nmljevenog junećeg i janjećeg mesa, rižom, crvenim lukom, te začinima (so, biber, \nperšun). Ova smjesa se dinsta deset minuta, a zatim se umota u svaki list pojedinačno u \nobliku piramide. Zatim se stavi u dublju šerpu sa vodom, te se kuha dvadeset minuta. \nNakon što se skuha zalije se uzavrelim maslacem i nacijedi se limun. Jelo se servira toplo \n(Lakišić, 1999, str. 269). \nBihaćka gurabija \nGurabije (arapski) označavaju tvrdi okrugli kolač napravljen od brašna, jaja, šećera i \nmaslaca. Bihaćkoj gurabiji se pored spomenutih sastojaka dodaje još vrhnje i soda \nbikarbona. Svi sastojci osim brašna se umute, zatim se mješajući postepeno dodaje \n29 \n \nbrašno, sve dok se smjesa ne sjedini. Gurabije se oblikuju, zatim se peku pola sata, a \nserviraju se hladne (Lakišić, 1999, str. 210-212). \nKrajiška maslenica \nJoš jedno jelo koje je karakteristično za ovaj kraj je maslenica, a pravi se od finog \npšeničnog brašna, maslaca i mladog sira. Napravljeno deblje tijesto se položi na \nzamašćenu tepsiju, začini se uzavrelim maslacem, složi se još tijesta koje se začini i pospe \nizdrobljenim sirom, te se složi još tijesta koje se ponovo začini, a maslenica se začini i na \nvrhu, zatim se peče oko pola sata (Lakišić, 1999, str. 420). \nPripremanje i serviranje kahve \nPorijeklo riječi kahva dolazi iz arapskog jezika. U bihaćkom kraju ovo piće je najomiljenije \nkod lokalnog stanovništva, a njegova priprema i serviranje je običaj koji se prenosi iz \ngeneracije u generaciju. Najprije se potrebna količina samljevene kahve stavlja u \nmetalnu džezvu. Na to se sipa prokuhana voda do pola. Zatim se džezva stavlja na vruću \nploču, dok ne počne da vrije. Nakon toga se sipa preostala voda do vrha džezve. Također, \nbitan je i oblik džezve u kojoj se sprema kahva, dno mora biti dosta šire, a vrh uži, kako \nbi talog ostao na dnu prilikom sipanja kahve u šalice. Dobro napravljena kahva \nprepoznaje se po mjehurastoj pjeni na vrhu. Tradicionalno kahva se nikad ne servira \nsama, već prije nje servira se sok ili slatki lokum (Lakišić, 1999, str. 371).  \n3.5 Turizam u općini Bihać \nTurističku ponudu općine Bihać čine prirodne ljepote rijeke Une, sportsko-rekreativne \naktivnosti, bogata kulturna baština i kulturno-zabavne manifestacije. Najljepši prizori \nrijeke Une nalaze se u Martin Brodu, područje koje je u samoj zoni Nacionalnog parka \nUna i gdje se nalazi nekoliko slapova i vodopada. Zatim, u Ripču, koji je udaljen otprilike \n10 kilometara od grada i tu sedrena barijera stvara Ripački slap, a uzvodno su slap Bukva, \nDvoslap i Troslap (Rošić, 2013, str. 21). Isto tako predivan unski ambijent nalazi se u \nŠtrbačkom buku, koji je udaljen otprilike 40-tak kilometara od grada i najviši je vodopad \nna čitavom toku rijeke Une, a njegova visina iznosi 24 metra. Što se tiče sportsko-\nrekreativnih aktivnosti, na ovom području dominira rafting, kajakaštvo i kanuing na rijeci \nUni. Zbog jakog izvora vodostaj Une pogodan je za rafting tokom većeg dijela godine, te \nbrzaci predstavljaju pravo blago za ljubitelje ovog sporta. Rijeka Una nudi još mogućnost \nronjenja u divljoj rijeci, prepuno uzbuđenja i borbe s riječnim strujama, te spiljskog \nronjenja. Pored toga, Una je iznimno bogata ribom, te je zbog toga veoma pogodna za \nribolov, a mogu se uloviti potočna pastrva, lipen, klen (Una-Spring of Life, 2013a). \nPlanine Plješevica i Grmeč također privlače posjetitelje, te su na njima planinarske i \nbiciklističke staze uređene (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 18). \nOve planine su također bogate visokom divljači i izuzetno su pogodne za lov. \nJedriličarstvo je također poznata aktivnost na ovim prostorima, te na aerodromu „Bihać-\nGolubić“ može se iznajmiti letačka oprema i sredstva, kao i usluge obuke, koju pruža \nosposobljen nastavni kadar (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 18). \nKulturna baština predstavlja jednu od važnijih faktora koji utječu na razvoj turizma. Bihać \nobiluje bogatom kulturnom baštinom, koja je naročito zanimljiva zbog njegove burne \nhistorije. Ipak, kulturna baština sama za sebe ne može biti nositelj turizma nekog \n30 \n \npodručja. S obzirom na to da općina Bihać ima brojne izvore različitih kategorija, postoji \npotencijal grada u kombiniranju sadržaja u kulturne, geografske, ali i tematske ture \n(Općina Bihać, 2014). U općini Bihać svake godine, posebno u ljetnom periodu, \norganiziraju se različite vrste manifestacija. Njih je mnogo, a jedna od najpoznatijih je \nsvakako „Bihaćko ljeto“, koja se tradicionalno održava u mjesecu junu i julu od 1999. \ngodine. Najbitniji dio ove manifestacije su kazališne predstave, uključujući one \nnamijenjene najmlađoj publici. Uz predstave moguće je posjetiti i izložbe, koncerte \nraznih izvođača, predstavljanje dokumentarnih filmova, te književnih djela. \nNezaobilazna \nje \nUna-regata, \nmeđunarodna \ntradicionalna \nsportsko-kulturna \nmanifestacija, u trajanju od četiri dana. Manifestacija se održava od davne 1964. godine, \na uz rafting obogaćuju je skokovi s Gradskog mosta, te ostali kulturno-rekreacijski \nsadržaji (Una-Spring of Life, 2013b). Sevdah fest, koji se organizuje u julu, festival je koji \nbaštini tradicionalnu bosansku muzičku formu-sevdah. Bitno je spomenuti i filmski \nfestival „Avant and Una“, festival takmičarskog karaktera, usmjeren ka svim socijalnim \nkategorijama i tematski podijeljen na dugometražne i kratke igrane, dokumentarne, \nhistorijske, retro, studentske filmove i dječije programe (Avant&Una, 2019). Ostali, ali \nne manje bitni događaji u gradu su: Jesen na Gelenderima, Ulicom Bišća, Trahanijada, \nMotorijada, Konjičke trke, Imperium festival, Biciklijade, Bihać urliče, Winter Park, \nRotary kanjon i Rotary voz.  \n3.6 SWOT analiza \nSWOT analiza je alat koji se koristi za strateško planiranje i strateško upravljanje u \norganizacijama. SWOT analiza je proces koji uključuje četiri područja u dvjema \ndimenzijama. Obuhvaća četiri komponente: „prednosti“, „slabosti“, „prilike“ i \n„prijetnje“ (engleski: „strengths, „weaknesses“, „opportunities“ i „threats“). Snage i \nslabosti su unutarnji faktori i atributi organizacije, a prilike i prijetnje su vanjski faktori i \natributi okoline (Gürel i Tat, 2017, str. 995). U sljedećoj tabeli napravljena je SWOT \nanaliza, to jest opisane su prednosti, slabosti, prilike i prijetnje turizma u općini Bihać.  \nTabela 2: SWOT analiza turizma u općini Bihać \nPrednosti \nSlabosti \n- Blizina većih gradova (Zagreb, Rijeka, \nSplit) \n- \nDobra \nželjeznička \ni \nprometna \npovezanost sa zemljom i inostranstvom \n- Prirodne vrijednosti (rijeka Una, šumski \nizvori, termomineralna voda) i visok \nkvalitet zdravog života \n- Pristutvo atraktivne multi-kulturalne \nbaštine \n- Nedovoljno ulaganje u postojeću \ninfrastrukturu \n- Slab marketing i promocija turizma  \n- Nedovoljno održavanje i ulaganje u \npojedine objekte kulturne baštine \n- Nedostatak stručnog kadra u turizmu \n- \nNizak \nnivo \nkomunikacije \nizmeđu \nlokalnog stanovništva i turista \n31 \n \n- Pojačan kulturno-zabavni program u \nljetnom periodu \n \nPrilike \nPrijetnje \n- Veće izdvajanje za unapređenje turizma \niz budžeta općine Bihać \n- Finansiranje iz inostranih fondova \n- Izrada novih projekata u cilju poboljšanja \nturističke ponude \n- Privlačenje turista iz arapskih zemalja \n- Nedostatak političke volje za ulaganje u \nturistički sektor regije \n- Blizina razvijenijih turističkih destinacija \n(Plitvička jezera, Jadransko more) \n- Migrantska kriza \n- Loša epidemiološka situacija (COVID-19) \ni globalna ekonomska kriza \n \nPrednosti \n \nU ovom radu već smo spominjali prednosti dobrog geografskog položaja i blizine velikih \ngradova koje povoljno djeluju na sve grane privrede bihaćkog kraja, na promet robe, a \nposebno se osjete na grani turizma. Dobra povezanost sa tim gradovima (Zagreb, Rijeka, \nSplit) povoljno djeluje na dolazak turista, bilo onih koji na području Bihaća borave duže \nvrijeme ili onih koji su tu samo u prolazu. To se posebno odnosi na cestovni saobraćaj, \npošto se željeznica u poslijeratnim godinama više preorijentirala na prijevoz robe. \nPrirodne vrijednosti općine Bihać su svakako neupitna prednost. Te vrijednosti su rijeka \nUna, koja je najpoznatija turistička atrakcija ovog kraja, kao i manje poznate termalne \nvode u Gati nedaleko od grada Bihaća, koje su izuzetno ljekovite i djelotvorne u liječenju \nraznih bolesti. Zatim bitna vrijednost su spomenuti šumski izvori koji povećavaju kvalitet \nzdravog života u ovom kraju. Još jedna stavka koju smo uvrstili u snage SWOT analize je \nbogata multi-kulturalna baština. Upravo kroz ovo područje prolazili su razni narodi i \nkulture i svaki od njih su ostavili svoj trag. Na kraju, još jednu prednost ne možemo \nzaobići, a to je kulturno-zabavni program koji je izuzetno bogat u ljetnim mjesecima. \nSlabosti \nKad su slabosti u pitanju, sigurno da je jedna od najvećih slabo investiranje u postojeću \ninfrastrukturu. Pri tom se najviše misli na uređenje prometnica koje vode do određenih \nturističkih atrakcija (na primjer dio starog puta koji vodi do atraktivnog Štrbačkog buka \ntek je uređen ove godine). Još jedna slabost je nedovoljnan marketing i promocija \nturizma. Nedostatak novčanih sredstava najveći je problem kad je u pitanju održavanje \npostojeće kulturne baštine. Rezultat toga je propadanje kulturnih spomenika, zgrada, \nstarih gradova, crkava i džamija. U samoj oblasti turizma vidljiv je nedostatak \nobrazovanih kadrova na svim pozicijama u turističkom sektoru, a jedan od razloga je taj \nšto na Univerzitetu u Bihaću ne postoji smjer za turizam. I na kraju da spomenemo i to \nda lokalno stanovništvo, pogotovo oni starije dobi, imaju problem sa komunikacijom kad \nsu u pitanju turisti, koji dolaze iz raznih zemalja i ne poznaju naš jezik, tako da često \ndolazi do nesporazuma i jednostavno čitav proces sporazumijevanja predugo traje. Za \n32 \n \nturiste motivisane baštinom i za one koji traže autentična iskustva, te osobni kontakt sa \nlokalnim stanovništvom i njihovom kulturom to može stvoriti sveopće nezadovoljstvo i \nneugodno iskustvo.  \nPrilike \nS obzirom da je turizam jedna od vodećih grana privrede općine Bihać, smatramo da je \nneophodno povećati budžet općine namijenjen za ovu djelatnost iz jednostavnog \nrazloga što se takva ulaganja dugoročno isplate. Također sa tim sredstvima moglo bi se \nmaksimalno pomoći privatnom sektoru, koji čini značajan dio cjelokupne dobiti. Strani \ninvestitori su već u nekoliko navrata pokazali zainteresiranost za ulaganje u ovu regiju, \nte bi i to trebalo maksimalno iskoristiti preko političkih veza. Tome bi značajno pomogla \nizrada novih projekata koje fondovi Europske unije žele finansirati. U posljednjih \nnekoliko godina primijetan je također porast turista iz arapskih zemalja koji se duže \nzadržavaju u Bihaću, te je to jedna od prilika i trebalo bi optimalno poraditi na \nmarketingu da se taj trend održi. \nPrijetnje \nBez obzira na sve navedeno, uvijek postoji realna prijetnja nedostatka političke volje za \nulaganje u turistički sektor ove regije. Sredstva za ulaganje turizma pretežno su \npreusmjerena na središnji i južni dio države (Sarajevo, Mostar, Neum), dok je ovo \npodručje u tom smislu uglavnom zapostavljeno. Također blizina drugih atraktivnih \ndestinacija, kao što su Plitvička jezera i Jadransko more, može utjecati na odliv turista sa \novog područja. Osim toga, Bihać je već nekoliko godina suočen sa migrantskom krizom, \nkoja se evidentno odražava na gubitak interesa turista za ovo područje iz godine u \ngodinu. Samim tim i ulaganja u turizam su sve manja. Za kraj ove analize spomenut ćemo \ntrenutnu situaciju pandemije COVID-19, koja je u čitavom svijetu prouzrokovala kolaps \nu svim segmentima ljudskog življenja, pa tako i turizma. Posljedično su dešavanja koja \nsu povezana sa pandemijom prouzrokovala svjetsku ekonomsku krizu, koja direktno \nutiče na kupovnu moć stanovništva na globanom nivou, a samim tim turistička putovanja \nsu sve rjeđa.  \n \n \n \n \n \n \n33 \n \n4 EMPIRIJSKI DIO \nEmpirijski dio rada vrlo je važan jer se veže na prikupljanje primarnih podataka. \nIstraživanje ovog rada usmjerili smo na dobijanje stavova i mišljenja više turističkih \naktera odnosno interesnih strana u turizmu o ulozi baštine u turističkoj ponudi općine \nBihać. Istraživanje smo također usredotočili na izučavanje predstavljanja baštine u \nturističko-promotivnim gradivima i odgovarajućim web stranicama. Istraživanje je uz to \nprovedeno na terenu, gdje smo ispitali označavanje baštine. Na kraju smo predstavili i \nanalizirali rezultate istraživanja. \n4.1 Metodologija i postupak istraživanja \nPrvi dio istraživanja, kao što smo već spomenuli, odnosio se na izvođenje \npolustrukturiranih intervjua sa turističkim akterima (javnog, privatnog sektora i sektora \nnevladinih organizacija) na području općine Bihać. Polustrukturirani intervju je \nfleksibilan u smislu da se ne koriste strogo formulirana pitanja koja se tijekom svakog \nintervjua postavljaju istim riječima. U ovoj vrsti intervjua pitanja se također pripremaju \nunaprijed, međutim u formi tema za razgovor. Polustrukturirani intervju je prikladna \ntehnika za istraživanje mišljenja i stavova ispitanika o složenim i osjetljivim pitanjima, jer \nomogućuje preciznije i dublje istraživanje. Uspjeh polustrukturiranog intervjua ovisi o \nvještinama intervjuera, jer razgovor treba individualizirati, odnosno prilagoditi svakom \npojedinom ispitaniku (Žentil Barić, 2016, str. 29 i 30). U istraživanje smo uključili osam \nsudionika. Prvobitno smo zamislili izvođenje deset intervjua, međutim nismo dobili \nodgovor na sve molbe za sudjelovanje, a također su navedeni Regionalni muzej Pounja i \nMuzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a u međuvremenu ujedinjeni i pretvoreni u Muzej \nUnsko-sanskog kantona. Sudionike smo prethodno kontaktirali putem e-pošte ili \ntelefona. Svakom od njih smo postavili pitanja koja su se međusobno malo razlikovala, \njer su bila prilagođena funkciji koju svaki sudionik obavlja. Intervjui su trajali u razdoblju \nod 19. 6. 2021 do 6. 7. 2021, a odvijali su se u poslovnim prostorijama odgovarajućih \nturističkih aktera. Dužina svakog intervjua otprilike iznosila je trideset minuta. Sudionici \nsa kojima je intervju obavljen su: \n• Alen Zulić, općinski vijećnik Bihać \n• Amarildo Mulić, direktor Javnog preduzeća Nacionalni park Una  \n• Dino Dupanović, voditelj historijskog odijeljenja u Javnoj ustanovi Muzej Unsko-\nsanskog kantona \n• Erna Begatović, direktor Kulturnog centra Bihać \n• Amir Kadić, direktor Javne ustanove Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać \n• Almir Kurtović, predsjednik udruženja Naša Krajina-naša baština \n• Muhamed Selmanović, predsjednik Kulturno-umjetničkog društva Krajina \n• Dilvad Felić, organizator Sevdah festivala \n \nSvi intervjui su uz dopuštenje sudionika snimljeni preko zvučnog zapisa, a kasnije smo  \n34 \n \nodgovore pismeno zabilježili. Na kraju obavljanja svih intervjua još jednom smo ih \npažljivo pročitali i dobijene odgovore smo analizirali putem metode analize sadržaja. \nAnaliza sadržaja istraživačka je metoda koja omogućuje donošenje valjanih zaključaka iz \nverbalnih, vizualnih ili pisanih podataka kako bi se opisali i kvantificirali određeni \nfenomeni (Downe‐Wamboldt, 1992, str. 314). Ovu metodu koristili smo također za drugi \ni treći dio istraživanja.  \nDrugi dio istraživanja odnosio se na izučavanje turističkog promotivnog materijala koji \nse veže za područje općine Bihać. U periodu od 8. 7. 2021 do 19. 7. 2021 istražili smo \nsljedeće promotivne materijale: turističke brošure, plakate, turističke publikacije i \ninternet stranice, te smo utvrdili koja vrsta baštine se pojavljuje u svakom od navedenih \npromotivnih materijala, u kojoj mjeri i na taj način smo došli do konkretnih zaključaka. \nDo turističkog gradiva došli smo posjetom Turističkoj zajednici grada Bihaća, \nudruženjima koja se bave zaštitom baštine i samim turističkim lokacijama, gdje je ovakva \nvrsta promotivnog materijala dostupna. Za internet stranice odabrali smo one \nnajeminentnije, a u sklopu istraživanja istih uključili smo i istraživanje društvenih mreža, \nte određenih video uredaka.  \nU trećem dijelu istraživanja smo u periodu od 12. 7. 2021 do 20. 7. 2021 posjetili sve \nbitnije lokacije prirodne i kulturne baštine. Terenskim istraživanjem, na licu mjesta, \nutvrdili smo činjenično stanje označavanja objekata kulturno-historijskih spomenika i \nprirodne baštine. Pri tom smo pojedinačno analizirali svaki element baštine, te odredili \nparametre kvalitete tih oznaka. Dakle, ocijenili smo baštinu sa kategorijama: \nA. Dobro označeno \nB. Slabo označeno \nC. Bez oznake \n4.2 Analiza rezultata \n4.2.1 Analiza intervjua \nAnaliza intervjua sa općinskim vijećnikom Bihaća Alenom Zulićem \nPrema riječima gospodina Alena Zulića došlo je do značajnog pomaka u vođenju \ncjelokupne turističke ponude u posljednje dvije godine, nakon osnivanja turističke \nzajednice grada Bihaća. Prethodnih godina ista nije postojala, već je sve bilo prebačeno \nna nivo Kantonalne turističke zajednice. Odmah po osnivanju turističke zajednice grada \ndošlo je i do realizacije velikog broja projekata od kojih je većina njih vezana upravo za \nbaštinu područja. Svakako, prema njegovim riječima, najrazvijeniji oblik turizma oslanja \nse na prirodnu baštinu i rijeku Unu. Od najdugovječnije tradicionalne manifestacije „Una \nregate“ razvio se i avanturistički turizam, gdje ljeti postoji svakodnevna ponuda raftinga \nna raznim dijelovima Une. Shodno tome značaj koji se pridaje prirodnoj baštini je velik. \nZulić ističe da je hiljadugodišnja historija života na ovim prostorima upravo ono s čime \nse općina Bihać može pohvaliti. Svjedoci te bogate historije su veliki broj nepokretne \nbaštine i starih gradova koji u ranijem periodu nisu bili iskorišteni. U posljednje vrijeme \n35 \n \nna tom planu se nešto radi, konkretno na primjer 2021. godine do starog grada Sokolac \ndovedena je struja i asfaltiran je pristupni put do starog grada. Po njemu, kako prirodna, \ntako i kulturna baština je neodvojiva od turističke ponude i bitna je onoliko koliko je \nvrijedna. Sve do kraja devedesetih godina prirodno i kulturno bogatstvo Bihaća bilo je \nnetaknuto, međutim upravo zbog pritiska turista i potražnje ono se počelo mijenjati. \nSvjedoci smo pretjerane gradnje na obalama rijeke Une, koja negativno utiče na prirodni \nokoliš. Za kulturno-historijsku baštinu Zulić govori: „To je naprosto jedan neobrušeni \ndijamant, pa čak i obrušeni samo ga treba staviti u izlog i pokazati ga svima onima koji \nza takvo nešto nisu čuli, a kada dođu siguran sam da će doći opet i da će ta informacija \nbiti široko rasprostranjena, te da će u narednom periodu samo više i više pozivati i učiniti \nnas bogatijim, ne samo u ekonomskom, već i duhovnom smislu, jer poznato je da ljudi \nkoji nemaju svoju historiju i nisu je svjesni, teško mogu imati svoju budućnost“. Zulić \nističe da je avanturistički dio turističke ponude još uvijek najzanimljiviji i \nnajrasprostranjeniji, a u posljednje vrijeme u turističku promociju uključuju se i stari \ngradovi. Oni se prema Zuliću sve više koriste kao lokacije za izvođenje festivala pozorišne \numjetnosti, a vrlo često se na tim lokacijama dešavaju i muzički događaji. Ostala \nnepokretna baština, a ponajviše muzeji nisu iskorišteni u punom kapacitetu. Za to je \npotrebno dodatno educirati i obučiti kadrove koji su zaduženi za pružanje pravilnih \nhistorijskih informacija turistima. Isto tako naučna istraživanja, sojenice, dokazi i \nartefakti o postojanju naroda koji je živio na ovim prostorima-Japoda, potpuno su \nzapostavljena u smislu turističke promocije. Kada je u pitanju bolja integracija kulturne i \nprirodne baštine u cjelokupnu turističku ponudu grada Bihaća, Zulić pretendira stare \ngradove kao lokacije za održavanje filmskih festivala, s tim da treba urediti zakonsku \nregulativu za korištenje istih.  \nAnaliza intervjua sa direktorom nacionalnog parka Una Amarildom Mulićem \nGospodin Mulić govori da je osnova svake turističke ponude upravo prirodna i kulturna \nbaština, stoga joj pridaje veliki značaj. Kada je u pitanju Nacionalni park Una, prioritetno \nje očuvati prirodnu crtu parka, te sve kulturne i historijske znamenitosti koje se nalaze u \nnjemu. Rezultat zaštite prirodne i kulturne baštine je povećan broj dolazaka turista u \nBihać. Nacionalni park Una je najviše uključen i promoviran u turističkoj ponudi općine \nBihać, te je on ,zapravo, generator razvoja cjelokupne turističke ponude na ovom \nprostoru. To se jasno može vidjeti kroz procentualni rast broja posjetitelja u \nnacionalnom parku iz godine u godinu. Čak i u 2020. godini ostvaren je solidan rezultat \nbroja posjetitelja u odnosu na cjelokupni turistički sektor BiH. Uspostavom javnog \npreduzeća 2011. godine, Nacionalni park Una postao je zakonski upravitelj nad \nzaštićenim područjem. Uporedo sa razvijanjem Nacionalnog parka došlo je i do \npoboljšanja ekonomske situacije svih područja koja se nalaze u Nacionalnom parku. \nNacionalni park sa svojim zaposlenicima i zakonskim odredbama optimalno radi na \nočuvanju prirodne i kulturne baštine i sprečava štetu koja može nastati prirodnim ili \nljudskim uticajem. Kako kaže Mulić, u posljednje vrijeme evidentne su određene \nnedozvoljene radnje na području parka poput krivolova i nedozvoljene gradnje, koje se \nprijavljuju adekvatnim inspekcijskim i policijskim organima. Kada je u pitanju promocija, \ngospodin Mulić kaže: „Dakle, mi i pored uređenja, očuvanja prostora posebnih \nvrijednosti, naročito prirodnih, gdje je poseban interes posjeti Štrbačkom buku, Martin \n36 \n \nBrodu i Kulen-Vakufu, koji izrasta u jednu posjetilačku zonu u kojoj je u privatnoj režiji \nizgrađeno dosta smještajnih kapaciteta poput apartmana i apartmanskih naselja, radimo \nna stvaranju ambijenta za primjenu određenih selektivnih oblika turizma u sinergiji sa \nribolovnim udruženjima, rafting agencijama i slično. Mi u suradnji s njima promovišemo \nodređene specifične turističke ponude na području parka generalno prema našem \nprogramu rada i planu upravljanja i u skladu sa našim kapacitetima, kako financijskim, \ntako i na bazi analiza tržišta određujemo prema kom tržištu ćemo usmjeriti posebnu \npromociju, da li nastupom na sajamskim ili drugim manifestacijama. Nastupali smo u \nvremenu pandemije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kada su u pitanju sajmovi. \nRadili smo i posebne promotivne aktivnosti u ovim zemljama i većim gradovima, ali bili \nsmo i na određenim turističkim sajmovima i nekim drugim skupovima, međunarodnim \nkonferencijama u drugim zemljama Europe kao što su Italija, Austrija, Njemačka, na \nprimjer bili smo na velikom sajmu turizma u Stuttgart-u“. Nacionalni park koristi se i \ndrugim promocijskim alatima, kao što su internet stranice i društvene mreže. Treba reći \ni to da su u promociji Nacionalnog parka Una uključeni i ostali sudionici, kao što su \nTuristička zajednica grada Bihaća, ribolovna i lovačka društva, rafting agencije i slično, \nkoje kroz promociju vlastitih proizvoda ujedno promovišu i cijeli Nacionalni park Una. \nPromocija parka vrši se ciljano ka europskom tržištu i državama bivše Jugoslavije. \nZasebna promocija vrši se za tržište Bliskog istoka putem saradnje sa turističkim \nagencijama. Dobra saradnja po pitanju promocije ostvarena je i sa Naconalnim parkom \nPlitvička jezera, sa kojim je potpisan sporazum. Kada je u pitanju baština koja je \nzapostavljena u turističkoj promociji, Mulić smatra da su to u prvom redu \nsrednjovjekovni gradovi i gradovi iz perioda Osmanskog carstva. Mada postoje institucije \nkoje su nadležne za održavanje i konzervaciju takvih spomenika, nedostatak financijskih \nsredstava je razlog zašto ti spomenici propadaju. Iako postoji određena vrsta \npromotivnog materijala za stare gradove, problem predstavlja nedostatak \ninfrastrukture, konkretno nedostatak prilaznog puta do starih gradova. Zbog toga takve \nspomenike obilazi manji broj turista, jer jednostavno nisu svi u mogućnosti da dođu do \nstarih gradova. \nAnaliza intervjua s voditeljem Historijskog odjeljenja u Muzeju Unsko-sanskog \nkantona Dinom Dupanovićem \nU općini Bihać djeluje Muzej Unsko-sanskog kantona, čija se djelatnost prema riječima \ngospodina Dine Dupanovića fokusira na pokretnu kulturnu baštinu. U Muzeju djeluje \nArheološko odjeljenje, te Muzej pronalazi pokretnu kulturnu baštinu, restaurira je \nukoliko je to potrebno, pohranjuje je i prikazuje javnosti. Arheološka iskopavanja i \nprojekti dosta su rijetki, jer Muzej nema dovoljno financijskih sredstava da bi se oni češće \nizvršavali. Pored Arheološkog odjeljenja u muzeju djeluju još četiri odjeljenja, a to su \nEtnološko, Historijsko, Umjetničko i Informaciono-dokumentarističko odjeljenje. Muzej \nuspostavlja stalne i privremene postavke pokretne baštine i na taj način je prikazuje \nsvojim posjetiteljima. Dupanović kulturnu, ali i prirodnu baštinu ocjenjuje izuzetno \nbitnom za turističku ponudu određenog područja, jer kulturna baština predstavja dokaz \nopstanka civilizacije i kultura na nekom mjestu, dok prirodna baština to nadopunjuje i \nuljepšava cijelokupni ambijent područja. On dodaje još da bez ponude prirodne i \nkulturne baštine određena mjesta ne mogu biti ni zanimljiva turistima. Za Unsko-sanski \n37 \n \nkanton Dupanović navodi da je veoma bogat ponudom prirodne i kulturne baštine, te \nda je jedan od rijetkih područja na području Europe koji na malom prostoru ima veliki \nbroj kulturnih znamenitosti, ponajviše starih gradova, ali i muzeja i ostalih kulturno-\nhistorijskih spomenika. Za najviše prezentiranu i promoviranu baštinu u turističkoj \nponudi gospodin Dupanović je izdvojio staru jezgru grada Bihaća odnosno Crkvu sv. Ante \nPadovanskog, Kapetanovu kulu, Turbe i džamiju Fethiju, međutim on smatra da će \nKapetanova kula nakon novog otvorenja postati glavna atrakcija kulturne baštine u \nopćini. Dolinu Kulen-Vakufa i Orašca sa svojim starim gradovima Dupanović je izdvojio \nkao najneiskorištenije turističke potencijale općine. Prema njemu najveća greška je u \ntome što su na tom mjestu stari gradovi zapušteni i ne postoje nikakva događanja ili \nsadržaji koji mogu privući i zadržati turiste, a potencijal koji imaju takve lokacije je \nogroman. Isto tako, prema njemu, prostor nekadašnjeg zanatskog centra u gradu, \ngradska Otoka, također je zapušten i nema nikakvog turističkog sadržaja. Dupanović \nkaže da Muzej baštinu promoviše putem facebook stranice, dakle prema zaposlenima u \nMuzeju, promocija putem društvenih mreža je najefektivnija i zapravo bi ona trebala biti \ni jedini vid turističke promocije. Gospodin Dupanović, također, smatra da je neophodno \nda u općini Bihać počne djelovati jedna centralna ustanova koja će voditi brigu, \nkontrolirati i nadzirati sve ostale ustanove na području Bihaća koje su vezane za turizam, \nkoja će primati i slati povratne informacije, kako bi cijeli proces saradnje između ovih \nustanova tekao učinkovitije, uspješnije i brže.  \nAnaliza intervjua s direktoricom Kulturnog centra Bihać Ernom Begatović \nKada je u pitanju turistička ponuda općine Bihać koja je vezana za aktivnosti Kulturnog \ncentra, direktorica Erna Begatović smatra da je Festival „Bihaćko ljeto“ najznačajniji. \nPošto grad Bihać nema svoje pozorište došlo je do ideje da se napravi festival koji će da \nradi na promovisanju pozorišnih predstava na način da u Bihać dolaze pozorišne kuće iz \nprostora bivše Jugoslavije. Kroz dugi period održavanja ovog festivala došlo je do velikog \nzanimanja kako lokalnog stanovništva, tako i turista koji svako ljeto dolaze u Bihać. Ovaj \nfestival ima također ogromnu ulogu u zadržavanju turista u gradu, koji se na ovom \nprostoru obično ne zadržavaju duže od tri dana. Begatović kulturnoj baštini pridaje \nogroman značaj, međutim ona još navodi: „Smatram da mi kao društvo pridajemo \nveoma mali značaj kulturnoj baštini. Iz Bihaća iznikao je veliki broj likovnih umjetnika, \nveliki broj muzičara, koji su napravili čudesa po svijetu. Ono što je zastrašujuće jeste da \nmi te ljude nekako zadnjih pedeset godina ne možemo zadržati u Bihaću. Iako smo \nlocirani na sigurno najboljoj poziciji, mi smo za par sati u Beču, mi smo za dva sata u \nEuropskoj uniji, jako smo dobro pozicionirani u geografskom kontekstu, ipak šteta je da \nnismo uspjeli zadržati svoje umjetnike i nismo uspjeli napraviti od Bihaća u najmanju \nruku likovni ili muzički centar“. Kao primjer jednog propusta u tom naumu Begatović je \nnavela slikara Envera Krupića koji je ubaštinio svoja djela gradu Bihaću, pa čak i ostavio \nodređena financijska sredstva za galeriju u kojem će biti smještena njegova slikarska \ndjela, međutim njegova djela još uvijek nisu primjereno smještena, niti ih posjetitelji \nmogu vidjeti. Što se tiče zadržavanja turista Begatović navodi da je potrebno napraviti \nbogatije i kvalitetnije kulturne sadržaje kako bi ostajali duže od tri dana. Prostori \nKulturnog centra, koji se nalaze u nekadašnjem Domu armije i u Domu USAOJ-a, \ndostupni za sve umjetnike koji su stvorili značajna umjetnička djela, te niti jedna \n38 \n \nprostorija u Kulturnom centru nije prazna, nego su je naselili umjetnici. Kulturni centar \nje primjer da se u Bihaću radi na prepoznavanju umjetnika i promoviranju njihovih djela \nkoja će ostati ubaštinjena. Begatović je uvjerena da rijeka Una kao prirodna baština ima \nnajveći turistički potencijal u Bihaću i da je ona zapravo glavni motiv za posjećivanje ovog \ndijela Bosne i Hercegovine. Međutim, po njenom mišljenju najveći problem predstavlja \nto što je dio u kojem se nalazi Bihać, dakle Unsko-sanski kanton sasvim zapostavljen i \nzanemaren od ostalog dijela Bosne i Hercegovine. Zbog razvijanja turizma dolazi i do \nmijenjanja i do nelegalne gradnje turističkih objekata na obalama rijeke Une, koje \nuništavaju prirodu i zelenilo zbog kojeg turizam i živi na ovim prostorima. S obzirom na \nto da je dio Unsko-sanskog kantona zapostavljen, on je zapravo i prepušten samom sebi, \ntako da se jako malo može uraditi na zaustavljanju gradnje takvih objekata i na očuvanju \nprirode. Međutim, Turistička zajednica Bihaća ipak mnogo radi na prijavljivanju takvih \nvikendica, neprestano čisti rijeku Unu i grad Bihać, te se na taj način trudi sačuvati \nprirodne vrijednosti ovog prostora. S druge strane Begatović smatra da stari gradovi nisu \nupotrijebljeni u turističkoj promociji, a njih ima itekako puno na području cijelog Unsko-\nsanskog kantona, te bi se mogli povezati pješačkim ili biciklističkim rutama, jer su takve \nlokacije prekrasne, međutim prilazi su veoma loši. Prema njenom mišljenju jedini način \nkonzervracije i obnove starih gradova je preko fondova državnih ili federalnih nivoa. Što \nse tiče pristupačnosti baštine, Begatović je istaknula podatak kako je put do glavne \nturističke atrakcije Nacionalnog parka Una napravljen tek ove godine, što znači da je to \nna veoma niskom nivou. Također je rekla kako su jedno vrijeme volonteri dijelili \nprospekte u Nacionalnom parku Plitvice u Hrvatskoj, koji je udaljen 40-tak kilometara od \nNacionalnog parka Una, međutim turisti nisu uopće mogli prići Uni. Nedopustivo je da \nnajveća atrakcija na rijeci Uni Štrbački buk nema uređenu infrastrukturu. Begatović kao \njedan primjer dobre prakse efikasnog uključivanja kulturne baštine u turističku ponudu \nnavodi stari grad Sokolac. Upravo 2021. godine uspješno je završeno uređenje \npristupnog puta do starog grada, te se odmah nakon toga realiziralo više projekata od \nkojih se ističe pozorišna predstava koja se izvodila u sklopu Festivala „Bihaćko ljeto“. \nTreba reći da je ova manifestacija vrlo dobro posjećena od strane domaćih turista i \nplaninara, te raznih sportskih udruženja koji su htjeli da svojim prisustvom uveličaju taj \ndogađaj.  \nAnaliza intervjua s direktorom Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać Amirom \nKadićem \nKada je u pitanju Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać, treba reći da je prioritet na \nnepokretnoj baštini i brizi oko kulturnih spomenika, pogotovo starih gradova. Svakako \nda to spada u dio historije ovog kraja koja određuje ko smo ustvari. Također, zavod se \nbrine i o pokretnoj kulturnoj baštini, ali u manjoj mjeri. Kad je u pitanju turistička ponuda \nopćine Bihać, gospodin Kadić smatra da je kulturna baština od posebne važnosti u \npopunjavanju cjelokupne slike koja se nudi ljudima koji prolaze ili se zadržavaju na \npodručju općine Bihać. Ipak, turistička ponuda općine Bihać ima malo veći naglasak na \nprirodnoj baštini, koja privlači mlađu i pokretniju populaciju, koja dolazi u većem broju, \ndok manji broj turista starije životne dobi obilazi i kulturne znamenitosti. Samim tim \nlogično je da se prirodna baština na području općine više prezentira i promovira. Za to \ntreba posebno pohvaliti Turističku zajednicu Bihaća koja je sa minimalnim sredstvima \n39 \n \nostvarila maksimalan rezultat. U suštini, niti jedan segment baštine nije potpuno \nzapostavljen, mada razlike postoje. Sam Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać je \nučestvovao u suradnji sa općinom u realizaciji i prezentaciji mnogih velikih i malih \nprojekata kada je u pitanju zaštita, uređenje i očuvanje spomenika kulture. Oni najveći, \nkao što je uređenje starog grada Sokolac, traju nešto duže vremena kada je u pitanju \nčitava realizacija, od izrade projekta do završnih radova. Manjih projekata ima puno više, \ni po dva do tri mjesečno, jer su jednostavniji za izvedbu. Treba naglasiti i to, da prije \npojave Turističke zajednice i drugih udruženja, Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać \nje bio jedina institucija koja je radila na promociji i prezentaciji baštine ovog kraja. Pod \npokroviteljstvom Zavoda štampane su mnoge knjige, brošure i razne publikacije. \nPojavom navedenih institucija, Zavod se vratio prvobitnom zadatku, očuvanju kulturne \nbaštine, mada se manjim dijelom još bavi prezentacijom i marketingom. \nAnaliza intervjua s predsjednikom Udruženja Naša Krajina-naša baština Almirom \nKurtovićem \nGospodin Kurtović smatra da je uloga baštine krucijalna u turističkoj ponudi bilo kojeg \npodručja. Posebnu pažnju pridaje kulturnoj baštini kao jednom od uslova za uspješnu \nturističku ponudu. Udruženje Naša Krajina-naša baština po svojoj naravi samo dodatno \ndoprinosi prepoznavanju kulturnog naslijeđa i signalizira na eventualne nepravilnosti i \nnedostatke zaduženih aktera u turizmu. Pri tom misli se prvenstveno na Zavod za zaštitu \nkulturnog naslijeđa i Muzej Unsko-sanskog kantona, koji imaju i zakonsku obavezu za \nočuvanje kulturne baštine. Prema Kurtoviću temelj turističkih aktivnosti na ovom \npodručju je upravo prirodna baština, međutim, sve do par godina unazad ovaj vid \nbaštine bio je nedovoljno prezentiran i iskorišten u tom smislu. Iako je prirodna baština \nznačajnije zastupljena u samoj turističkoj ponudi općine Bihać, ne smijemo zaboraviti ni \nbitnu ulogu kulturne baštine. Unatoč svemu tome fundamentalne stvari koje se tiču \nčistoće i uređenosti grada nisu sanirane, što negativno utiče na kvalitetu turističke \nponude i zadovoljstvo turista. Dakle, prije same promocije baštinskog turizma potrebno \nje riješiti osnovne čimbenike u gradu. U posljednje vrijeme postoji tendencija da se što \nviše prezentiraju lokacije Štrbački buk i Martin Brod, koji se ističu svojim prirodnim \nljepotama, dok su ostale lokacije bilo prirodne ili kulturne u drugom planu. Pored \nŠrtbačkog buka i Martin Broda, polako se počinju promovirati Japodski otoci, ali još \nuvijek ne u dovoljnoj mjeri, dok su slapovi u Ripču i Kostelskom buku jako zapostavljeni, \na imaju veliki potencijal za gastronomsku ponudu uz prirodne ljepote koje bi tu ponudu \nupotpunile. U svakom slučaju teritorij općine Bihać je malen, a na njemu se nalazi puno \nprirodnih i kulturnih znamenitosti, međutim prisutan je neravnomjeran tretman istih. Pa \ntako na primjer, po mišljenju gospodina Kurtovića, kulturna baština koja je prilično \nzapostavljena su stari gradovi. Većini tih gradova potrebna je obnova, pri tom se ne misli \nna kompletnu rekonstrukciju, već održavanje i popravljanje određenih dijelova, jer je \nvrlo teško gradove vratiti u stanje, u kakvom su bili u prošlosti. Jedini stari grad na kojem \nse trenutno radi u smislu održavanja, obnove i turističke promocije jeste stari grad \nSokolac. Ostali gradovi su jako slabo održavani, infrastruktura je loša, putevi su loši i \ngradovi nisu očišćeni. Isto tako na gradovima se zbog svih navedenih stvari ne mogu \n40 \n \nodržavati nikakvi sadržaji, a postavljanje info tabli ili klupa je samo jedan primjer koji je \nnaveo Kurtović, koji bi pomogao u tom naumu. Iz svega navedenog može se zaključiti \nkako su samo pojedine baštinske turističke atrakcije dostupne turistima, dok je većina \nnjih potpuno nepristupačna, a informacije skoro da i ne postoje. Jedan turista do takvih \nturističkih atrakcija može doći samo uz ogromne napore i veliku znatiželju. Što se tiče \nkonkretnog doprinosa udruženja Naša Krajina-naša baština u promociji baštinskih \nvrijednosti, Kurtović je rekao: „Jedan od najvećih projekata koji smo mi uspjeli \nrealizovati, uz pomoć i ostalih kolega, je bio serijal-„Gradovi Unsko-sanskog kantona“. \nTo je rađeno za Unsko-sansku televiziju. Obrađeno je petnaestak gradova. Snimljene su \nreportaže, nađeni sugovornici-profesori, historičari i tako dalje. Ja sam sudjelovao isto u \njednom dijelu kada je u pitanju grad Ostrožac. To je trajalo sigurno dvije godine i koštalo \nje dosta novca. Od Ministartsva za obrazovanje smo dobili određena novčana sredstva \nza realizaciju tog projekta. To je realizovano i to je jedan od najvećih projekata. To je \ndobra stvar zato što, ne samo da je to Unsko-sanska televizija u više navrata emitovala, \nnego sad znamo da i ostale lokalne televizije u Bosni i Hercegovini emituje taj serijal. \nMislim da ima deset do petnaest epizoda od četrdeset minuta, što je prilično dobra \nstvar“. Pored toga udruženje ima u planu izdati knjigu koja će opisati historiju općine \nBihać, a njen naziv će biti „Stopama prošlosti Bišća“. Shodno tome udruženje radi na \nkonstantnoj promociji i očuvanju kulturne baštine ovog područja.  \nAnaliza intervjua s predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina Muhamedom \nSelmanovićem \nKada je u pitanju Kulturno-umjetničko društvo Krajina, treba reći da ovo društvo veoma \nuspješno već dugi niz godina, bez prestanka radi na očuvanju nematerijalne kulturne \nbaštine kroz stare narodne pjesme i igre. Selmanović ističe da rad ovog društva utiče na \nkompletnu turističku ponudu grada i u sprezi sa ostalim faktorima čini Bihać atraktivnijim \nza turiste, koji po njegovim saznanjima, vrlo dobro prihvataju činjenicu da je ovaj kraj \nbogat prirodnom i kulturnom zaostavštinom. Stoga, može se reći da je kulturna baština \nveoma važna za turizam, jer se ta dva faktora nadopunjuju i jedan bez drugog ne bi dobro \nfunkcionirali. Mnogi turisti dolaze posjetiti ovaj kraj da bi, pored prirodnih ljepota, mogli \nupoznati i kulturnu (materijalnu i nematerijalnu) baštinu koja egzistira na ovom \npodručju. Mnogi koncerti koje održava Kulturno-umjetničko društvo Krajina su vrlo \ndobro posjećeni, a brojni posjetitelji, od kojih su većina stranci, za koje se organizuju i \nposebni koncerti, odlaze obogaćeni za još jedno iskustvo koje su mogli vidjeti na ovim \nkoncertima. Kako Selmanović kaže, niti jedan vid baštine na području grada Bihaća se \nposebno ne ističe, s tim da on smatra da treba još više unaprijediti kulturni segment u \ncilju postizanja još boljih rezultata u turizmu do kojih bi sigurno došlo. Kada je prirodna \nbaština u pitanju, ona niti izbliza nije iskorištena koliko bi trebala biti. Tu je potrebno još \nmnogo ulaganja, ali sa pretpostavkom da se gradi planski u sklopu sa prirodom, koja \nnipošto ne smije biti narušena. Konačno, po mišljenju Selmanovića, cjelokupna baština \novog kraja treba da bude uključena u turističku ponudu. \nAnaliza intervjua sa organizatorom Sevdah festivala Dilvadom Felićem \n41 \n \nO samom Sevdah festivalu njegov idejni osnivač i organizator Dilvad Felić nam je rekao: \n„Sevdah fest je internacionalni festival narodne muzike kao i festival sevdaha, a uspješno \nse realizira više od 27 godina. Do sada je na festivalu učestvovalo preko hiljadu \nnajeminentnijih izvođača i autora, između ostalih to su Safet Isović, Enes Begović, Beba \nSelimović i tako dalje”. Ovaj festival igra jako veliku ulogu u očuvanju kuturne baštine \novoga kraja, pri tom se misli prvenstveno na sevdalinku, muzičku formu koja stoljećima \nobitava na ovim prostorima i živi, te se prenosi s generacije na generaciju. Glavni zadatak \nfestivala upravo je očuvanje i prezentacija sevdalinke kao dijela nematerijalne kulturne \nbaštine. Kada je promocija Sevdah festivala u pitanju, može se reći da je ona veoma \ndobro odrađena. Mediji kao što su TV, radio, internet portali, prate zbivanja na festivalu. \nTakođer, festival je bio uvršten i u manifestaciju Bihaćko ljeto, a iz godine u godinu u \nsprezi sa ostalim dešavanjima uspijeva da intenzivira svoju djelatnost i proširi krug \npublike. Nažalost, sva turistička ponuda vezana na sevdalinku u općini Bihać, odnosi se \nsamo na dane kad se održava festival. Bila bi šteta da pod pritiskom drugih manje \nvrijednih trendova u muzici sevdah padne u zaborav, jer je on ipak tradicija ovog kraja. \nZato ovaj festival i postoji, te treba da nastavi da se tradicionalno održava. \n4.2.2 Analiza promotivnih materijala \nBrošure \nBrošure su štampani promotivni materijal koji je najdostupniji turistima. Prilikom \nizučavanja različitih brošura uočili smo da se u njima najviše pojavljuje prirodna baština, \nkonkretno Nacionalni park Una. Park je promoviran kroz skupine različitih sportsko-\nrekreativnih i adrenalinskih aktivnosti u koje spadaju rafting, kajakaštvo, kanuing, \nronjenje, biciklizam, planinarenje, sportski ribolov i mušičarenje. Također je opisana \nflora i fauna u parku, kao i dominantne turističke atrakcije koje se nalaze unutar njega. \nU brošurama se kao glavne baštinske turističke atrakcije u Bihaću, pored Nacionalnog \nparka, navode još Japodski otoci kao mjesto za relaksaciju i uživanje u prirodi, naselje \nKulen-Vakuf kroz ruralni turizam, te srednjovjekovni grad Sokolac. U manjoj mjeri \nspominje se ostala nepokretna kulturna baština, dok pokretna i nematerijalna kulturna \nbaština nije promovirana. \nTurističke publikacije \nTurističkih publikacija i knjiga vezanih za prirodnu baštinu i kulturnu nepokretnu baštinu \nima mnogo, međutim one nisu dovoljno dostupne turistima. Uglavnom se nalaze u \nbibliotekama i javnim ustanovama, ali one nisu na prodaju, tako da je turistima jako \nteško doći do njih. U turističkim publikacijama najviše se piše o starim gradovima i \nutvrdama, kulturno-historijskim spomenicima, te rijeci Uni. Treba reći da je većina \nturističkih publikacija jako zastarjela, pa s tim u vezi i pojedine informacije su donekle \nnetačne.  \nPlakati \nPremda su plakati jedan od oblika efikasne štampane promocije, kada je u pitanju \nbaština ovog kraja, iz našeg promatranja primijetili smo da ovakav vid predstavljanja nije \nupotrijebljen. Plakati se postavljaju samo na određeno kraće vrijeme, a na njima je \n42 \n \npredstavljena isključivo prirodna baština vezana za rijeku Unu i spomenute aktivnosti \nkoje se dešavaju na rijeci. Jedan primjer toga je prvenstvo u mušičarenju.  \nWeb stranice \nTuristička promocija baštine najviše je prisutna na web stranicama. Smatramo da je to \niz razloga što je takva vrsta promocije najpovoljnija i najučinkovitija, te turisti veoma \nbrzo mogu doći do željenih informacija. Treba reći da su web stranice koje smo pregledali \nprilagođene mobilnim uređajima, što je veoma pozitivno. Neke od web stranica koje \nsmo pregledali su oficijalna stranica grada Bihaća, Nacionalnog parka Una, Turističke \nzajednice grada Bihaća, te Kulturnog centra. Evidentirali smo podjednako promoviranje \nprirodne i kulturne (pokretne i nepokretne) baštine. Međutim, nematerijalna kulturna \nbaština ponovo je ostavljena po strani, akcenat se uvijek daje nepokretnoj kulturnoj \nbaštini, dok je pokretna baština opisana, ali opet u manjoj mjeri i šturo u odnosu na \nnepokretnu. Isto tako treba napomenuti da neke od proučenih web stranica imaju \npoveznice ka svojim društvenim mrežama i aplikacijama (facebook, instagram, twitter, \nyoutube, pinterest) gdje se također promovira i pojavljuje prirodna i kulturna baština u \nformi fotografija, promotivnih videa, oglasa, portala i slično.  \n4.2.3 Analiza označenosti baštine \nNa osnovu našeg istraživanja u sljedećoj tabeli prikazali smo objektivno stanje situacije \nna terenu. Pri tom mislimo na turističku signalizaciju i oznake određenih baštinskih \nlokacija, koje pridonose boljem snalaženju i informiranju turista. Označenost baštine \nsmo podijelili u kategorije: A (dobro označeno), B (slabo označeno) i C (bez oznake). \nTabela 3: Označenost baštine u općini Bihać \nDatum \nMjesto \nPrirodna ili \nkulturna baština \nOznačenost \n12. 7. 2021 \nSlapovi u Martin \nBrodu \nPrirodna baština \nA \n12. 7. 2021 \nManastir Rmanj \nKulturna baština  \nC \n12. 7. 2021  \nSrednjovjekovni \ngrad Rmanj \nKulturna baština \nC \n12. 7. 2021 \nStari grad Ostrovica \nKulturna baština \nB \n12. 7. 2021 \nOsmanska utvrda \nHavala \nKulturna baština \nC \n15. 7. 2021 \nStari grad Orašac \nKulturna baština \nC \n15. 7. 2021 \nStari grad Vrnograč \nKulturna baština \nC \n15. 7. 2021 \nŠtrbački buk \nPrirodna baština \nA \n43 \n \n16. 7. 2021 \nJapodski otoci \nPrirodna baština \nB \n16. 7. 2021 \nDvoslap i Troslap \nPrirodna baština \nC \n19. 7. 2021 \nDžamija Fethija \nKulturna baština \nA \n19. 7. 2021 \nCrkva sv. Antuna \nKulturna baština \nA \n19. 7. 2021 \nKameno turbe \nKulturna baština \nA \n19. 7. 2021 \nKapetanova kula \nKulturna baština \nA \n19. 7. 2021 \nMuzej Unsko-\nsanskog kantona \nKulturna baština \nB \n19. 7. 2021 \nZgrada Klostera \nKulturna baština \nC \n19. 7. 2021 \nZgrada Krajina \nputeva \nKulturna baština \nB \n20. 7. 2021 \nStari grad Sokolac \nKulturna baština \nA \n \nNa osnovu analize prikupljenih podataka evidentno je da postoji nesrazmjer u \noznačavanju pojedinih baštinskih atrakcija. Dobro označeni su slapovi u Martin Brodu i \nŠtrbačkom buku, a oni su ujedno i najpoznatija posjetilačka zona u općini Bihać. Ispred \nnjih nalaze se velike info table napisane na bosanskom i engleskom jeziku, na kojima se \nturistima prezentiraju osnovne informacije, prirodne karakteristike, zanimljivosti i \nlegende o mjestu. Pored njih kulturno-historijski spomenici i mikro lokacije koje se \nnalaze u staroj jezgri grada Bihaća također su dobro označene. Ti spomenici su džamija \nFethija, Crkva sv. Anutna, Kameno turbe i Kapetanova kula. Info table na tim mjestima \nnapisane su na tri jezika, bosanskom, engleskom i njemačkom, te je vrlo opširno opisana \nhistorija svakog navedenog spomenika, a isto tako na njima se nalazi grafički prikaz iz \ntog vremena. Još jedna lokacija koja je dobro označena je stari grad Sokolac, koji se nalazi \nnadomak grada. Do njega se može doći iz više pravaca, cestovnim putem ili trim stazom, \na putokazi su vrlo dobro označeni. Ispred samog grada nalazi se velika info tabla.  \nKao slabo označenu baštinu naveli smo stari grad Ostrovicu, Japodske otoke, Muzej \nUnsko-sanskog kantona i zgradu Krajina puteva. Do ovih lokacija postoje vrlo slabi i \nnedovoljno vidljivi putokazi, a na samim lokacijama, osim starog grada Ostrovice, ne \npostoje info table. Iako je stari grad Ostrovica označen velikom tablom, ona je usljed \nvremenskih prilika prilično nečitljiva. Što se tiče Japodskih otoka, na samom ulazu postoji \noznaka, ali na njoj nisu napisane informacije o njima. Isto vrijedi i za Muzej Unsko-\nsanskog kantona, dok na Zgradi Krajini puteva postoji jedna manja oznaka sa \nhistorijskom informacijom. Baština koja nije nikako označena je manastir Rmanj, \nsrednjovjekovni grad Rmanj, Osmanska utvrda Havala, stari grad Orašac, stari grad \n44 \n \nVrnograč, Dvoslap i Troslap, te zgrada Klostera. Pretpostavljamo da je razlog toga što se \nvećina navedenih atrakcija nalazi izvan centra grada i do njih je jako teško doći.  \n4.3 Diskusija \nNa osnovu našeg terenskog istraživanja, izučavanja promotivnih materijala i obavljenih \nintervjua došli smo do odgovora na naša istraživačka pitanja. Istraživačko pitanje 1 „Koja \nbaština postoji na lokalnom nivou?“ utvrdili smo terenskim istraživanjem i saznali da \npodručje općine Bihać obiluje bogatom prirodnom i kulturnom baštinom, kao na primjer \nCrkvom sv. Antuna, Manastirom Rmanj, džamijom Fethijom, Kapetanovom kulom, \nbrojnim starim gradovima, rijekom Unom i ostalom baštinom.  \nNa istraživačko pitanje 2 „Koja se baština promovira, a koja se ne promovira?“ dobili \nsmo odgovor da ipak, u turizmu i turističkoj promociji prirodna baština igra glavnu ulogu, \nsa čime se složila većina intervjuiranih osoba, a to se moglo primijetiti i putem \nproučavanja promotivnog gradiva i interet izvora. Kao što smo već spomenuli rijeka Una \npredstavlja prirodnu zaostavštinu ovog područja, a kada je u pitanju turistička promocija \nnaglasak je na Nacionalnom parku Una i to samo na određenim posjetilačkim zonama. \nTo su u prvom redu Štrbački buk i Martin Brod, lokacije koje se forsiraju kao glavne \nturističke atrakcije u općini. Nacionalni park Una, zapravo, je pokretač razvoja turizma \nna ovom području, te su mnogobrojne tustičke aktivnosti oko njega najrazvijenije i \nnajviše lansirane turistima koji dolaze u Bihać. Sve više se pokušavaju oživotvoriti \nJapodski otoci i staviti u isti rang sa Štrbačkim bukom i Martin Brodom, mada to još nije \npostignuto, što smo mogli vidjeti prilikom terenskog opažanja. U posljednje vrijeme \nvelika pažnja u promociji daje se starom gradu Sokolac, gdje se sve više uređuje \ninfrastruktura, obavljaju se razni razvojni projekti i sve više biva uključen u turističku \nponudu općine. Sokolac je jedini stari grad na području Bihaća u kojeg se ulažu značajnija \nsredstva u cilju očuvanja, restauracije, turističke ponude i promocije. Kroz odgovore \nintervjuiranih osoba saznali smo za konkretne pozitivne primjere realiziranih projekata, \nod asfaltiranja puta do organiziranja festivalskog događaja na gradu. Samo se jedan od \nintervjuiranih slaže da je stara jezgra grada najviše promovirana turizmu. Iako to nije \nslučaj, ipak ona je jako dobro prikazana u turističkoj promociji putem info tabli, interneta \ni u manjoj mjeri brošura, te solidno je održavana. Većina intervjuiranih složila se sa \nčinjenicom da svi stari gradovi, osim starog grada Sokolac, nisu iskorišteni u turističkoj \nponudi i promociji u skladu sa potencijalom koji posjeduju. Ovi gradovi su svjedoci starih \nburnih vremena, te se nalaze na prekrasnim lokacijama, ali su pristupi do njih veoma loši \ni na njima nema nikakvog sadržaja. Isto tako muzeji, koji imaju veliki turistički potencijal, \nnisu u dovoljnoj mjeri prezentirani u turizmu. Pokretna baština, kao što su artefakti, \nnaučna dostignuća, umjetničke zbirke jako su zapostavljeni u turističkoj promociji. Iz \nnašeg istraživanja uvidjeli smo da je ovaj dio kulturne baštine u Bihaću najlošije \neksponiran u turizmu. Još jedan dio kulturne baštine koja je zapostavljena je \nnematerijalna kulturna baština. Osim Sevdah festivala, ostala nematerijalna \nzaostavština ovog kraja ne pojavljuje se u turističkoj promociji.  \nNa istraživačko pitanje 3 „Kako se baština promovira?“ odgovorili smo i ustanovili \nputem analize intervjua i turističkog gradiva da se baština promovira na različite načine. \n45 \n \nJedan od najpopularnijih oblika promocije prirodne i kulturne baštine općine Bihać je \nputem internet stranica, društvenih mreža i aplikacija. Od pisanog materijala baština se \nnajviše pojavljuje u brošurama, turističkim publikacijama i knjigama. Baština se \npovremeno pojavljuje na lokalnoj i državnoj televiziji, u tu svrhu urađeni su određeni \nserijali i reportaže, konkretan primjer je serijal „Gradovi Unsko-sanskog kantona“ u čijoj \nrealizaciji je učestvovalo udruženje Naša Krajina-naša baština. Postoji još jedan način \nturističke promocije, a to su sajmovi i međunarodne konferencije u kojima učestvuje \nNacionalni park Una. Također smo utvrdili da Nacionalni park Una svoju promociju vrši \nciljano ka tržištima zemalja Europske unije, zemalja bivše Jugoslavije, a posebnu \npromociju vrši preko turističkih agencija za zemlje Bliskog istoka.  \nIstraživačko pitanje 4 glasilo je: „Kakvu ulogu baštini pripisuju turistički sudionici?“, te \nprema mišljenju svih intervjuiranih turističkih aktera uloga baštine u turističkoj ponudi \nopćine Bihać veoma je bitna. Ona je prema mišljenju intervjuiranih osnova svih ostalih \nturističkih aktivnosti, te predstavlja motiv za obilazak ovog područja. Dakle, bez baštine \nturizam ne bi ni postojao na ovom području, što znači da je uloga baštine privući što više \nturista i prikazati im identitet i način života naroda koji živi na određenom prostoru.  \nIstraživačko pitanje 5 „Kako je baština označena na terenu?“ utvrdili smo terenskim \nistraživanjem, te smo saznali da je pri označavanju baštine naglasak na kulturno-\nhistorijskim spomenicima koje se nalaze u središtu grada (osim zgrade Klostera i zgrade \nKrajina puteva), koji su označeni info tablama sa historijskim podacima i grafičkim \nprikazom. Naravno naglasak je i na prirodnim atrakcijama Štrbački buk i Martin Brod, te \nstarom gradu Sokolac, koji su isto označeni velikim info tablama sa opširnim podacima \no njima. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n46 \n \n5 PRIJEDLOZI ZA BOLJE UKLJUČIVANJE BAŠTINE U TURISTIČKU \nPONUDU OPĆINE BIHAĆ \nAnaliza dobivenih rezultata u istraživačkom dijelu rada služila nam je kao temelj za \noblikovanje prijedloga koji će poboljšati funkciju baštine u sveukupnoj turističkoj ponudi \ni promociji općine Bihać, a s time smo ujedno odgovorili na naše posljednje istraživačko \npitanje.  \nPreduslov bilo kakvog poboljšanja u integriranju baštine u turističku promociju i ponudu \nopćine su u prvom redu finansije. Sve institucije vezane uz djelatnost baštine finansiraju \nse prvenstveno iz budžeta općine i jednim dijelom iz EU fondova, te raznih donacija. Iako \nse situacija proteklih godina znatno poboljšala, smatramo da je to još uvijek nedovoljno \nza sve ono što bi se još moglo unaprijediti. Također je prisutna i neravnomjerna podjela \nsredstava iz budžeta općine, pošto je vidljivo da se više novca ulaže u već afirmisane \nkapacitete, kao što je Nacionalni park Una i donekle sam grad Bihać, odnosno gradska \njezgra. Nacionalni park kao javna ustanova samostalno djeluje na izradi projekata i \nučestvuje u natječajima raznih grantova i EU fondova, te se dijelom sam finansira. \nSmatramo da bi i ostale ustanove vezane uz djelatnost baštine trebale više učestvovati \nu izradi projekata u cilju prikupljanja više finansijskih sredstava.  \nJedan od najvećih propusta općine Bihać je slabo uređena infrastruktura. Sam grad ima \nveoma loše uređene ceste, ali i parking mjesta. To bi se svakako trebalo popraviti kako \nbi turisti nesmetano mogli doći do prirodne i kulturne baštine. Naime, putevi do atrakcija \nbaštine u Bihaću, pa čak i onih najbitnijih jako su nepristupačni, a to može biti jedan \nbitan faktor koji će prouzrokovati nezadovoljstvo i krajnje ogorčenje kod turista, te se \nmogu odlučiti da takve lokacije uopće ne posjećuju. Jedno od prioritetnih područja koje \nje nužno urediti je Štrbački buk, gdje je potrebno asfaltirati već započeti dio puta do \nvelikog slapa. Isto tako putevi do starih gradova su u vrlo lošem stanju ili uopće ne \npostoje. Kako bi za čišćenje, uređenje i asfaltiranje svih prilaznih puteva do starih \ngradova trebalo više novčanih sredstava, kojih nadležne institucije nemaju u dovoljnoj \nmjeri, prijedlog bi bio da se radi selektivno. Najprije bi trebalo urediti put do starog grada \nOstrovice, koji je prilično dobro očuvan, te posjeduje veliki turistički potencijal. Osim \npristupnog puta trebalo bi priključiti električnu energiju. Stari grad Ostrovica nalazi se na \nizrazito visokoj stijeni iznad naselja Kulen-Vakuf, tako da bi pitanje prilaza do njega \nmoglo biti riješeno i žičarom, koja bi prelazila preko rijeke Une i vakufske doline, te bi \nturistima priuštila prelijep pogled na sam stari grad i okolinu. Po završetku uređenja \ninfrastrukture starog grada Ostrovice, pojedinačno bi se uredila infrastruktura i na \nostalim starim gradovima. Također, pošto uža jezgra grada nema mjesta za ekspanziju, \njedan od prijedloga bio bi izrada podzemnog parkirališta. Na taj način riješio bi se \nproblem prenapučenosti i nedostatka parking mjesta.  \nLjudski resursi su veoma bitna spona kada je u pitanju integriranje baštine u turističku \nponudu. Stoga treba raditi na modelu educiranja lokalnog stanovništva i već postojećih \nkadrova u djelatnosti turizma o prirodnoj i kulturnoj baštini. Osim toga, potrebno je \nobučiti i zaposliti nove, mlade i svježe ljude koji će svojim znanjem i kreativnošću \n47 \n \npridonijeti stvaranju novih ideja i projekata u turizmu, a svakako će dopuniti premalen \nbroj stručnog osoblja na raznim pozicijama. Bitno je napomenuti da će osposobljen i \nobučen kadar moći dati pravilnije, preciznije i interesantnije informacije turistima, koji \nsu željni znanja o baštini i historiji ovog područja. To se prvenstveno odnosi na posao \nturističkih vodiča, kojih nema dovoljno na području općine. \nObjekti nepokretne kulturne baštine idealni su prostori za organiziranje različitih vrsta \nturističkih događaja i manifestacija. U istraživačkom dijelu rada uvidjeli smo da se \norganiziranje takvih sadržaja pojačava, ali samo u određenim objektima. Trebalo bi \noptimalno iskoristiti sve postojeće stare gradove i kulturno-historijske spomenike u \nBihaću kao lokacije za održavanje filmskih i muzičkih festivala, plesnih festivala, \nkoncerata, kulturno-umjetničkih događaja. U tom smislu došlo bi do fuzije nematerijalne \nkulturne baštine Bihaća, koja bi se prezentirala na događajima kroz pjesmu, ples, \nvještine, znanja i prakse, sa materijalnom kulturnom baštinom odnosno objekte na \nkojima bi se takvi događaji odvijali. Na takvim događajima mogla bi učestvovati i \nkulturno-umjetnička društva. Također bi se organizirale radionice tradicionalnog \nizrađivanja predmeta i rukotvorina (tkanje i vezovi, drvorezbarstvo i slično), gdje bi \nturisti imali priliku učestvovati u njihovoj izradi i na taj način bliže se upoznati sa \nobičajima i životom ljudi ovog kraja. Naravno, pored tradicionalnih događaja održavali \nbi se i modernije vrste manifestacija koje bi privlačile i mlađu populaciju. \nMogućnost za bolje uključivanje baštine u turističku ponudu je i njeno integriranje u \nbiciklističe i pješačke rute. Na takvim rutama bi posjetitelji, osim sporta i rekreacije, \nmogli da uživaju u prizorima prirodne i kulturne baštine. Naš prijedlog jedne takve rute \nje biciklistička ruta koja ide od Martin Broda do Štrbačkog buka (Slika 5). Ona bi bila \npodijeljena u dvije etape i to prva etapa na relaciji Veliki slap u Martin Brodu, manastir \nRmanj, srednjovjekovni grad Rmanj i stari grad Ostrovica. Druga etapa počinje od starog \ngrada Ostrovice i ide prema osmanskoj utvrdi Havali, starom gradu Vrnograč, starom \ngradu Orašac i spušta se na Štrbački buk. Ove dvije etape mogu se također spojiti u jednu \nza one posjetitelje koji su u boljoj fizičkoj formi. Nužno bi bilo urediti biciklističku stazu i \npostaviti oznake. \nSlika 6: Biciklistička ruta \n \nIzvor: vlastiti izvor, 2021 \n48 \n \nNakon uređenja ovakvih biciklističkih i pješačkih ruta, potrebno je izraditi turističke \nzemljevide sa prikazom i opisom staza, te tački prirodne i kulturne baštine koju će \nposjetitelji imati priliku vidjeti. Turistički zemljevidi trebali bi biti dostupni turistima na \nstranici Turističke zajednice grada Bihaća i u Turističkom informativnom centru.  \nJedan od neiskorištenih potencijala vezanih za uključivanje pokretne kulturne baštine u \nturističku ponudu je Galerija slikara Envera Krupića. Iako u zgradi doma USAOJ-a u \nBihaću postoji prostor koji je bio zamišljen kao galerija slikara Krupića, koja je čak \nsvečano otvorena 2006. godine, posljednjih godina ona ipak nije dostupna za \nposjetitelje. Krupić je ostavio značajna financijska sredstva za prostor u kojem bi trebala \nbiti izložena njegova umjetnička djela. Uz pomoć tih sredstava i po potrebi dodatnih \nulaganja iz budžeta općine, mogla bi se urediti i otvoriti galerija na mjestu koje je sam \nslikar za to predvidio. To je kuća u kojoj je danas smješten dio arhiva grada Bihaća, a taj \nprostor idealan je za galeriju. Takvim potezom bi konačno svim ljudima, koji žele, bilo \ndostupno razgledanje umjetničkih djela Envera Krupića.  \nDa bi Muzej Unsko-sanskog kantona privukao više posjetitelja, bilo bi dobro opremiti ga \nsa novim tehnologijama. To je već postala praksa i trend u svijetu, koji se pokazao kao \nvrlo uspješan, naročito kada je u pitanju privlačenje mlađih generacija u muzeje. Uz \nizvjesna ulaganja Muzej bi se opremio novim tehnologijama i artefakte predstavio na \nnovi drugačiji način, a to bi zasigurno bio veliki iskorak u povećanju posjeta turista. Uz \nveć postojeću postavku koju Muzej predstavlja, mogu se dodati novi sadržaji kao što su \nvideo-ekrani, audio-uređaji, hologrami, te proširena i virtualna stvarnost. Uz pomoć \ntehnologije proširene i virtualne stvarnosti posjetitelji bi mogli i interaktivno učestvovati \nu prikazu historije ovog kraja, od starih Japoda i građevina koje su oni stvorili, vremena \niz doba Osmanlija, Austro-ugarske, te novije historije vezane za Prvi i Drugi svijetski rat, \ndoba socijalizma, te posljednji rat.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n49 \n \n6 ZAKLJUČAK \nSvrha ovog diplomskog rada bila je predstaviti značaj baštine u razvoju turizma općine \nBihać i opisati prijedloge koji će doprinijeti do bolje integracije lokalne baštine u \nturističku ponudu. Naime, prirodna i kulturna baština i dalje predstavljaju glavne \nturističke atrakcije određene turističke destinacije i smatramo da su baštinski izvori \nnajbitniji elementi u turizmu, kojima bi vodeći turistički akteri trebali posvećivati najviše \npažnje prilikom planiranja, organiziranja i promoviranja svoje specifične turističke \nponude. Prilikom pisanja teoretskog dijela rada nismo se susreli sa predviđenim \nograničenjem nedostatka izvora, jer smo na polju baštine odabranog područja \nistraživanja imali dovoljno stručne literature. Međutim, u empirijskom dijelu nismo \ndobili očekivani odaziv za izvršavanje polustrukturiranih intervjua, što nam je u manjoj \nmjeri otežalo pisanje rada. \nIzučavanjem stručne literature u teoretskom dijelu pobliže smo opisali koncept baštine, \nnivoe i kategorije baštine, zatim smo opisali njenu podjelu i naveli definicije prirodne i \nkulturne (materijalne i nematerijalne) baštine. Opisali smo, isto tako, fenomen \nbaštinskog turizma, turiste koji učestvuju u baštinskom turizmu, baštinske turističke \nresurse, različite pozitivne uticaje prirodne i kulturne baštine na turističku destinaciju, \nte upravljanje baštinskim atrakcijama, s čime smo ostvarili prvi postavljeni cilj rada. \nNadalje, upoznali smo se sa odabranim područjem istraživanja kroz njegove geografske \nkarakteristike i historiju, a opisana i analizirana je prirodna i kulturna baština koju \nposjeduje, kao i turistička ponuda.  \nDrugi cilj ostvarili smo u empirijskom dijelu rada, gdje smo također odgovorili i na \nistraživačka pitanja postavljena na početku rada. Analiza terenskog istraživanja ukazala \nje na to da područje općine Bihać posjeduje značajan broj prirodne i kulturne baštine, \nod kojih se u turizmu najviše ističe Nacionalni park Una sa svojim posjetilačkim zonama, \nza koje možemo reći da su već poznate turističke atrakcije po kojima je ovo područje \nprepoznatljivo, te je rijeka Una i Nacionalni park zapravo motiv za dolazak turista u ovaj \nkraj. To smo također potvrdili prilikom analize turističkog materijala i polustrukturiranih \nintervjua, gdje smo uočili dominaciju Nacionalnog parka Una u turističkoj promociji. \nTakođer, uočili smo da se stari gradovi i stara jezgra grada sve više integriraju u turističku \nponudu i promociju Bihaća, dok su ostali kulturno-historijski spomenici i muzeji manje \npromovirani, a pokretna kulturna baština i nematerijalna baština u tom su smislu \nzanemareni. Prilikom istraživanja zaključili smo i to da se baština najviše pojavljuje i \npromovira na određenim društvenim mrežama, aplikacijama i web stranicama grada \nBihaća, turističke zajednice grada Bihaća, Nacionalnog parka Una i Muzeja Unsko-\nsanskog kantona. Pored toga baština je promovirana u turističkim brošurama. Rezultati \nistraživanja su potvrdili i to da turistički akteri, koji imaju određenu ulogu u oblikovanju \nturističke ponude Bihaća, daju veliki akcenat očuvanju i zaštiti prirodne i kulturne \nbaštine, jer smatraju da je ona srž identiteta ljudi koji žive na ovom prostoru. Također \nsmatraju da osebujnost baštine turističku destinaciju čini distinktivnom i jedinstvenom, \na upravo ta jedinstvenost je osnova za turizam. Nadalje, na terenu se ističu primjeri \nodređenih objekata baštine koji su označeni. Najbolje označeni su poznate posjetilačke \n50 \n \nzone u nacionalnom parku: Štrbački buk i Martin Brod, te objekti koji se nalaze u staroj \njezgri grada: džamija Fethija, Ckrva sv. Antuna, Kameno turbe, Kapetanova kula. Pored \ntoga stari grad Sokolac je dobro označen. Uzimajući sve navedeno u obzir, oblikovali smo \nsvoje preporuke za uspješnije uvrštavanje baštine u turističku ponudu i promociju \nBihaća, te smo ujedno s tim ostvarili treći cilj rada. \nKao glavne prijedloge naveli smo izdvajanje većeg iznosa iz budžeta općine i izradu \nprojekata vezanih za baštinu koje finansiraju EU fondovi. Uz to preporučuje se selektivno \nuređenje infrastrukture prioritetnih baštinskih lokaliteta, te izrada podzemnog \nparkirališta u jezgri grada. Educiranje zaposlenih u turizmu o baštini ovog područja \ntakođer je jedan od prijedloga, kako bi se bolje prenijelo znanje turistima i s time \ndodatno uključila baština u turističku ponudu. Isto tako, s obzirom da se na određenim \nlokalitetima baštine već dešavaju razni događaji, preporučujemo da se svi bitniji objekti \nbaštine iskoriste na taj način, ali da se u sklopu tih događaja pripoje kulturno-umjetnička \ndruštva i radionice tradicionalnih zanata, kako bi se nematerijalna kulturna baština što \nbolje približila i ponudila turistima. Na kraju, ispostavili smo uvođenje baštinskih \nbiciklističkih i pješačkih ruta, uređenje i otvorenje Galerije Envera Krupića i uvođenje \nnovih tehnologija u Muzej Unsko-sanskog kantona.  \nZa dalja istraživanja predlažemo da se u budućnosti izvrši istraživanje putem anketiranja \ni intervjuisanja rukovodećih i zaposlenih u turizmu općine Bihać, ali i turista koji dolaze \nu Bihać o kvaliteti ponude baštinskog turizma i stepenu zadovoljstva uslugom prirodne i \nkulturne baštine. Rezutat toga je dobivanje jasnije slike o tome kako je baština uključena \nu turističkoj ponudi Bihaća. Također predlažemo istraživanje i analizu manje poznatih i \npromoviranih baštinskih izvora u Bihaću, a tokom pisanja ovog rada, utvrdili smo da je \nto brojna pokretna baština, koja se čuva i obrađuje u muzejima, galerijama i arhivima, \nkao i nematerijalna kulturna zaostavština. Uz to, predlažemo da se istraži prirodna \nbaština, koja se ne veže za rijeku Unu, jer na tom području skoro da i nema znanstvenih \nizvora i taj segment je nepoznanica, poput termalne vode u naselju Gata u Bihaću. \nIstraživanjem spomenutih faktora može doći do želje i ideje za njihovim oživljavanjem i \nunaprjeđenjem, čime se može još više povećati kvaliteta ponude prirodne i kulturne \nbaštine na ovom prostoru.  \n \n \n \n \n \n \n \n51 \n \n7 LITERATURA I IZVORI \nAssociation for Cultural Tourism. (2006). Sevdalinka and the traditional instrument saz. \n \nPreuzeto sa https://otkrivam.com/?p=25&l=2&id=533&ltr=19, 18. 9. 2020. \nAtalan, O. (2018). Importance of cultural heritage and conservation concept in the \n \n“architectural education“. International Journal of Human Sciences, 15(3), 1700–\n \n1710.  Preuzeto \nsa \nhttps://www.j-\n \nhumansciences.com/ojs/index.php/IJHS/article/view/5380, 4. 5. 2020. \nAvant&Una. (2019). O nama. Preuzeto sa https://avanturaff.info/o-nama/, 14. 1. 2021. \nBakri, A. F., Yusuf, N. A. i Jaini, N. (19. 12. 2012). Managing Heritage Assets: Issues, \n \nChallenges  \nand the Future of Historic Bukit Jugra, Selangor. Procedia-Social \n \nand Behavioral  \nSciences. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1877042812057151, 5. 5. \n \n2020. \nBaltić, R. (2009). Džamije i dio muslimanske baštine Unsko-sanskog područja. Bihać: \n \nMuftijstvo. \nBećirbegović, M. (1999). Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: \n \nSarajevo Publishing. \nBibanović, Z. (2006). Turizam interes Bosne i Hercegovine. Sarajevo: Rabic. \nBihać-jedinstvena priroda-bogata historija. (2010). Bihać: “PLOD centar-centar za \n \npromociju  \nlokalnog \nrazvoja“. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://www.unaspringoflife.com/pdf/una1795215091.pdf, 21. 8. 2020. \nBirač, B. (2020). Utjecaj baštine na regionalni razvoj-grad Zabok. (Diplomski rad). \n \nSveučilište u Zagrebu, Zagreb. \nBurns, L., Eaddy M. A., Moore, C., Speno, L. i Talley-McRae, H. (2010). Heritage Tourism \n \nHandbook: A How-To-Guide for Georgia. Atlanta: Historic Preservation Division. \nCapital.ba. (2019). Mulić: Očekujemo rekordnu posjetu Nacionalnog parka Una. \n \nPreuzeto sa  https://www.capital.ba/mulic-ocekujemo-rekordnu-posjetu-\n \nnacionalnog-parka-una/, 20. 8. 2020. \nCifrić, I. i Trako Poljak, T. (2014). Baština čovječanstva-održanje, korištenje i stvaranje. \n \nGodišnjak Titius: godišnjak za interdisciplinarna istraživanja porječja Krke, 6(6-7), \n \n25–36. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=219723, 22. 2. \n \n2020. \n52 \n \nCultural and Heritage Tourism Development. (1th Ed.). (2014). Vancouver: Destination \n \nBritish  Columbia.  \nDervišević, H. (1997). Ulicom Bišća. Bihać: Delta. \nDowne‐Wamboldt, B. (1992). Content analysis: method, applications, and issues. Health \n \ncare  for \nwomen \ninternational, \n13(3), \n313–321. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/07399339209516006?journalC\n \node=uhcw20, 23. 5. 2021. \nDrpić, D. (2018). Turistički događaji temeljeni na baštini i konkurentnost turističke \n \nponude. (Doktorska disertacija). Sveučilište u Rijeci, Rijeka. \nDudley, N. (2008). Guidelines for Applying Protected Area Management Categories. \n \nGland:  \nIUCN. \nDujmović, I. (1999). Povijest Zavaljske župe. Zagreb: Udruga umjetnika “August Šenoa“.  \nFederalni zavod za statistiku. (2018). Unsko-Sanski Kanton u Brojkama. Preuzeto sa \n \nhttp://fzs.ba/wp-content/uploads/2018/07/Kanton-1-Unsko-sanski-kanton.pdf, \n \n15. 8. 2020. \nFederalni zavod za statistiku. (2019). Unsko-Sanski Kanton u Brojkama. Preuzeto sa \n \nhttp://fzs.ba/wp-content/uploads/2019/06/1.pdf, 15. 8. 2020. \nFederalni zavod za statistiku. (2020). Unsko-Sanski Kanton u Brojkama. Preuzeto sa \n \nhttp://fzs.ba/wp-content/uploads/2020/06/USK_2020.pdf, 15. 8. 2020. \nFranjić, Ž. (1999). Povijest Bihaća od najstarijih vremena do 1878. godine. Bihać: HKD \n \nNapredak. \nGarrod, B. i Fyall, A. (2000). Managing heritage tourism. Annals of Tourism Research, \n \n27(3),  682–708. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0160738399000948, \n \n6. 5. 2020.  \nGrad \nBihać. \n(2021c). \nGeografski \npoložaj. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.bihac.org/sadrzaj/geografski-polozaj/3, 15. 8. 2020. \nGrad Bihać. (2021b). Privreda. Preuzeto sa https://www.bihac.org/sadrzaj/privreda/1#, \n \n15. 8.  2020. \nGrad Bihać. (2021a). Turizam. Preuzeto sa https://www.bihac.org/sadrzaj/turizam/4, \n \n18. 3.  2020. \nGradska \ngalerija \nBihać. \n(2018). \nBihacit \nvrijeme \nu \nkamenu. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://ggbihac.com/wp-content/uploads/2018/12/Bihacit-Vrijeme-u-\n \nkamenu.pdf,  17. 9. 2020. \n53 \n \nGradska \ngalerija \nBihać. \n(2019). \nGalerija \nEnver \nKrupić. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://ggbihac.com/galerija-enver-krupic/, 17. 9. 2020. \nGunić, V. (1997). Sevdalinke o gradovima. Bihać: Bošnjak.  \nGürel, E. i Tat, M. (2017). SWOT anaysis: A theoretical view. Journal of  International \n \nSocial  Research, \n10(51), \n994–1006. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://demo.dspacedirect.org/handle/10673/792, 14. 1. 2021.  \nHoward, P. (2003). Heritage Management, Interpretation, Identity. London: Bloomsbury \n \nPublishing. \nICOMOS. (1999). International Cutltural Tourism Charter-Managing Tourism at Places of \n \nHeritage \nSignificance. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.icomos.org/charters/tourism_e.pdf,  5. 5. 2020.  \nInternational Union for Conservation of Nature. (2021). Protected Area Categories. \n \nPreuzeto  \nsa \nhttps://www.iucn.org/theme/protected-\n \nareas/about/protected-area-categories, 4. 5. 2020. \nIsmagilova, G., Safiullin, L. i Gafurov, I. (14. 5. 2015). Using historical heritage as a factor \n \nin tourism development. Procedia-Social and Behavioral Sciences. Preuzeto \n \nsa https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S1877042815021485, 4. \n \n5. 2020. \nKadić, A., Mujadžić, M. i Maslak, N. (2013). Stari gradovi Unsko-sanskog kantona. Bihać: \n \nZavod  za zaštitu kulturnog naslijeđa. \nKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003a). Zgrada Klostera (Samostan i škola \n \nčasnih  sestara Klanateljica Krvi Kristove i Zgrada I zasjedanja AVNOJ-a (Muzej \n \nAVNOJ-a),  \ngraditeljska \ncjelina. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3077, \n \n17. 9.  2020.  \nKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003b). Srpski pravoslavni manastir \n \nRmanj sa ostacima originalnih fresaka u Martinbrodu, historijska građevina \n \n-mjesto \ni \nostaci \ngraditeljske \ncjeline. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2917, \n \n17. 9.  2020.  \nKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003c). Ploča desne bočne strane \n \njapodske \nkamene \nurne \niz \nGolubića, \npokretno \ndobro. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1331,\n \n18. 9.  2020.  \nKomisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003d). Ulomak kamene japodske urne sa \n \npredstavom japodskih konjanika» iz Založja, pokretno dobro. Preuzeto sa \n54 \n \n \nhttp://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=1330, \n \n18. 9.  2020. \nKonsa, K. (2016). Natural and Cultural Heritage Framing Meanings and Practices. \n \nInternational  Journal of Social Sustainability in Economics, Social and Cultural \n \nContext, 12(4), 9–18.  Preuzeto \nsa \n \nhttps://www.researchgate.net/publication/308916504_Natural_and_Cultural_\n \nHeritage_Framing_Meanings_and_Practices, 4. 5. 2020. \nKordeš, U. i Smrdu, M. (2015). Osnove kvalitativnega raziskovanja. Založba Univerze na \n \nPrimorskem. Preuzeto sa http://www.hippocampus.si/ISBN/978-961-6963-98-\n \n5.pdf,  2. 3. 2020. \nKoščak, M. i O'Rourke, T. (2018). Practical and Conceptual strategies for the re-\n \nevaluation of  local tourism destinations. Harlow: Pearson. \nKrivošejev, V. (2014). Upravljanje baštinom i održivi turizam. Beograd-Valjevo: Narodni \n \nmuzej  Valjevo i Artis centar. \nKulen Vakuf. (b. d.). Stare utvrde Ostrovica i Havala. Preuzeto sa https://www.kulen-\n \nvakuf.com/stare-utvrde.php, 21. 8. 2020. \nLakišić, A. (1999). Bosanski kuhar: tradicionalno kulinarstvo u Bosni i Hercegovini. \n \nSarajevo: Svjetlost \nLo, M., Mohamad, A. A., Chin, C. H. i Ramayah, T. (2017). The Impact Of Natural \n \nResources, Cultural Heritage, And Special Events On Tourism Destination \n \nCompetitiveness: The Moderating Role Of Comunity Support. International \n \nJournal \nof \nBusiness \nand \nSociety, \n18(4), \n763–774. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://www.ijbs.unimas.my/images/repository/pdf/Vol18-s4-paper14.pdf, 5. 5. \n \n2020. \nLowenthal, D. (2005). Natural and Cultural Heritage. International Journal of Heritage \n \nStudies,  \n11(2), \n81–92. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/13527250500037088, \n3. \n5. \n \n2020.  \nMaglajlić, M. (1. 12. 2011). Leksikografsko određenje sevdalinke. Novi izraz, časopis za \n \nknjiževnu \ni \numjetničku \nkritiku. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.ceeol.com/search/article-detail?id=278196, 13. 9. 2020.  \nMahmutović, Dž. (2001). Stari Bihać (1260-1940). Bihać: Grafičar. \nMahmutović, Dž. (1988). Regionalni muzej Pounja Bihać. Informatica Museologica, 19(1-\n \n2), 75–76. Preuzeto sa https://hrcak.srce.hr/145289, 13. 9. 2020.  \nMarjanović, B. i Došenović, I. (1984). Bihać-Una turistički vodič. Bihać: Turistički savez \nBihać.  \n55 \n \nMidžić, F. (2011). Tvrđava Sokolac. Bihać: Društvo arhivskih radnika Unsko-sanskog \n \nkantona. \nMileusnić, Z. (1995). Iz kulturne baštine bihaćkih Madžara. Zagreb: Kulturno-prosvjetno \n \ndruštvo bihaćkih Hrvata “Frankopan“.  \nMuharemović, H. (1997). Naša vremena i običaji. Bihać: Vlastita Naklada. \nNacionalni \npark \nUna. \n(2011a). \nRijeke. \nPreuzeto \nsa \nhttp://nationalpark-\n \nuna.ba/bs/kategorija.php?id=6, 20. 8. 2020. \nNacionalni park Una. (2011b). O nama. Preuzeto sa http://nationalpark-\n \nuna.ba/bs/stranica.php?id=4, 21. 8. 2020. \nNassaji, H. (2015). Qualitative and descriptive research: Data type versus data analysis. \n \nLanguage \nTeaching \nResearch, \n19(2), \n129–132. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/1362168815572747, 2. 3. 2020. \nNewsome, D., Moore, S. A. i Dowling, R. K. (2012). Natural Area Tourism: Ecology, \n \nImpacts and Management. Bristol: Channel View Publications. \nNičić, M. (septembar 2015). Turizam zasnovan na baštini: ideološki procesi i implikacije. \n \nRad  \npredstavljen na konferenciji SITCON 2015-Singidunum International \n \nTourism  \nConference, \nBeograd, \nSrbija. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://portal.sitcon.singidunum.ac.rs/paper/44, 21. 2. 2020. \nOpćina Bihać. (2014). Strategija razvoja općine Bihać 2014-2023. Preuzeto sa \n \nhttps://www.bihac.org/files/content-documents/604fa7d43eca1.pdf, \n15. \n8. \n \n2020. \nPark, H. Y. (2014). Heritage tourism. New York: Routledge. \nParkovi \nDinarida. \n(b. \nd.). \nNacionalni \npark \nUna. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://parksdinarides.org/me/park/nacionalni_park_una/, 20. 8. 2020.  \nPoria, Y., Butler, R., i Airey, D. (2003). The core of heritage tourism. Annals of tourism \n \nresearch,  \n30(1), \n238–254. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0160738302000646, \n \n4. 5. 2020. \nPreporod novine. (b. d.). Bajramski običaji. Preuzeto sa https://www.preporod.com/, 1. \n \n9. 2021. \nRafting \nUna. \n(2018). \nRijeka \nUna-jedna \ni \njedina. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://www.raftinguna.com/rijeka-una, 20. 8. 2020.  \nRošić, Dž. (2013). 100 turističkih destinacija BiH. Sarajevo: Arka Press. \n56 \n \nStoian, C. E. (2015). The discourse of tourism and national heritage: A contrastive study \n \nfrom  a cultural perspective. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars \n \nPublishing. \nŠestan, M. (2019). Upravljanje kulturnom baštinom turističke destinacije. (Diplomski \n \nrad). Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula. \nTimothy, D. J. (2011). Cultural Heritage and Tourism: An Introduction. Bristol: Channel \n \nView Publications. \nTimothy, D. J. (2017). Making sense of heritage tourism: Research trends in a \n \nmaturing field of study. Tourism Management Perspectives, 25(14), 177–180. \n \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S2211973617301320?vi\n \na%3Dihub, 4. 5. 2020. \nTruhelka, Ć. (1904). Naši gradovi: opis najljepših srednjovječnih gradova Bosne i \n \nHercegovine. Bihać: HKD Napredak.  \nTuristička \nzajednica \nBihać. \n(2021a). \nHistorija \ngrada. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.visitbihac.com/bs/sadrzaj/historija-grada/38, 18. 8. 2020. \nTuristička \nzajednica \nBihać. \n(2021b). \nOtkrij \nrijeke. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.visitbihac.com/bs/kategorija/otrij-rijeke/8, 21. 8. 2020. \nTuristička \nzajednica \nBihać. \n(2021c). \nKapetanova \nkula. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://www.visitbihac.com/bs/sadrzaj/kapetanova-kula/7, 21. 8. 2020. \nUna-Spring \nof \nLife. \n(2013a). \nŠto \nraditi? \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://www.unaspringoflife.com/hr/una/sto-raditi/6, 12. 1. 2021. \nUna-Spring \nof \nLife. \n(2013b). \nManifestacije. \nPreuzeto \nsa \n \nhttp://www.unaspringoflife.com/hr/una/manifestacije/7, 14. 1. 2021.  \nUNESCO. (2021). Text of the Convention for the Safeguarding of the Intangible Cultural \n \nHeritage. Preuzeto sa https://ich.unesco.org/en/convention, 4. 5. 2020. \nUNESCO \nWorld \nHeritage \nCentre. \n(1992a). \nWorld \nHeritage. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://whc.unesco.org/en/about/, 22. 2. 2020. \nUNESCO World Heritage Centre. (1992b). Bosnia and Herzegovina. Preuzeto sa \n \nhttps://whc.unesco.org/en/statesparties/ba, 22. 2. 2020. \nUNESCO \nWorld \nHeritage \nCentre. \n(1992c). \nConvention \nConcerning \n \nthe Protection of the World Cultural and Natural Heritage. Preuzeto sa \n \nhttps://whc.unesco.org/en/conventiontext/, 5. 5. 2020. \nUNESCO World Heritage Centre. (1992d). Natural World Heritage. Preuzeto sa\n \nhttps://whc.unesco.org/en/natural-world-heritage/, 5. 5. 2020. \n57 \n \nWikipedia. \n(2021). \nBihac \nMunicipality \nLocation. \nPreuzeto \nsa \n \nhttps://hr.m.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Bihac_Municipality_Location.png, 15. \n \n8. 2020. \nYale, P. (1991). From Tourist Attractions to Heritage Tourism. New Canaan: Elm \n \nPublications.  \nZakon o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika. Službeni glasnik \n \nBiH, br. 28/10. \nZakon o zaštiti prirode. Službene novine Federacije BiH, br. 01-02-774-02/13.  \nŽentil Barić, Ž. (2016). Primjena intervjua kao istraživačke metode u knjižičarstvu. \n \n(Diplomski rad). Sveučilište u Zadru, Zadar. \nI \n \n8 PRILOZI \nPRILOG 1: Intervju s predsjednikom Udruženja Naša Krajina-naša baština \n- \nDatum izvođenja intervjua: 19. 6. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Almir Kurtović \n1. Kolika je uloga i na koji način udruženje Naša Krajina-naša baština učestvuje u \nočuvanju baštine na području općine Bihać? \n- To su dva pitanja. Znači uloga je vrlo važna. Kulturna baština odnosno očuvanje \nkulturne baštine je možda i jedan od najvažnijih preduslova za bilo kakve uspješne \nturističke aktivnosti i to ne samo gledano na bihaćku regiju, već uopšte u cijelom svijetu \ntako. Koliko udruženje doprinosi tome, ja mislim da doprinosi vrlo malo, a ne može ni da \ndoprinese puno jer po naravi udruženje nije tu da spašava, afirmiše kulturnu baštinu, \nnego smo mi tu prvenstveno da ukazujemo na ono šta imamo i da širimo tu priču. Mi \nimamo ustanove koje se bave time, imamo javnu ustanovu Zavod za zaštitu kulturnog \nnaslijeđa, imamo muzej Unsko-sanskog kantona, to su dvije okvirne i krovne institucije \nkoje imaju imperativ i zakonsku obavezu za očuvanje kulturne baštine, a udruženje s \nobzirom na okolnosti u kakvima se mi nalazimo već dvadeset i više godina preuzima \nulogu medijatora odnosno onoga koji „maše zvonima“ i upozorava, piše članke, izdaje \npo mogućnosti neke publikacije i tako dalje. Znači mi samo možemo da ukazujemo na \nmoguće nedostatke ili da recimo u turističkom smislu kao predstavnici udruženja \nfugiramo kao neka vrsta veze između onih koje određene lokacije baštine zanimaju i \nonih koji mogu da ponude uslugu da se ta neka lokacija obiđe, objasni i tako dalje. \n2. Koji značaj pridajete baštini? \n- Uloga baštine je glavna. Naš kanton i sve turističke aktivnosti se zasnivaju prvo na \nprirodnoj baštini. One ljepote i prirodna bogatstva kojima obiluje Unsko-sanski kanton \nsu od neizmjerno velikog značaja, a to je jako slabo prepoznato i jako slabo afirmisano. \nMi tek sad doživljavamo neku vrstu buđenja svijesti ovih aktivnosti po tom pitanju. Ja \nprvenstveno ne mogu govoriti o prirodnim resursima, nisam biolog, nisam čovjek iz te \nstruke koji bi imao pravo da o tome govori. Moja pasija i ono što mene strašno zanima \njeste ustvari ova kulturna strana, pogotovo kada su u pitanju kulturno-historijski \nspomenici.  \n3. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu \nturističku ponudu općine Bihać? \n- Vrlo je bitna. To je broj jedan na tom cijelom planu. Bitnost toga podrazumijeva sve \nostale aktivnosti oko toga. Ja moram da napomenem da nije dovoljno imati jedan \nŠtrbački buk, jedan Martin Brod i nešto malo Ripča i Une, te po koju kulu i ruševinu na \nnekom brijegu, ako vi imate raspuštane pse u centru grada, ako imate prosjake koji prose \nna ulici, ako imate migrante, mada migranti su jedna puno složenija problematika. Mi \nuvijek govorimo o nekakvim prirodnim bogatstvima, turističkom potencijalu, kulturnom \nbogatstvu, ali mi elementarne stvari ne riješavamo. \nII \n \n4. Smatrate li da se određena prirodna ili kulturna baština ističe u turizmu i turističkoj \npromociji na području općine više od ostalih. Ukoliko je odgovor potvrdan možete li \nnam navesti neki primjer? \n- Apsolutno. Svako vuče na svoju stranu na neki način. Bihaćka općina proteže se na \npovršini od 900 kvadratnih kilometara. Samo za poredak, jedna kneževina Lihtenštajn je \nskoro pa duplo manja. Teritorij općine Bihać obuhvata toliku površinu i ima toliko \nkulturnih spomenika, toliko kulturnih bogatstava, da se ističe na teritoriju Unsko-\nsanskog kantona po tom pitanju, jer upravo srž prirodnog i kulturnog bogatstva je \nkoncentrisana na teritorij općine Bihać. Naravno, neki će reći gdje je Cazin ili Bužim. \nBužim nema rijeku Unu, postoje ostaci grada Bužima koji su toliko već zapušteni da se \nto ne može tretirati ozbiljno. Na teritoriji Bihaća imamo već te neke podjele da se forsira \nMartin Brod, Štrbački Buk i onda u Europi i na zapadu vlada takva percepcija, da kada \nčuju „Bihać“ onda pomisle na ogromne slapove na Uni-Štrbački buk, ali gdje su ostali \ndijelovi, gdje je Ripač ili trenutno moderni Japodski otoci, mada i oni se ističu. Normalno \nima to i svoje zašto, ali postoje zapuštene stvari na teritoriji općine Bihać, kao što je \njedna Brekovica ili Kostelski buk, samo u okviru gurmanskog doživljaja, a ne u smislu \nnekog prirodnog ekstremnog bogatstva, to je više sporedno. Taj Kostelski buk i raskošni \nslapovi na Uni ljudi doživljavaju sporedno uz ono gurmansko i ugostiteljsko. Tako da \npostoji ta neravnopravna podjela i tretiranje kulturno-historijskog i prirodnog bogatstva \nna teritoriji općine Bihać. \n5. Koja je baština po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj \npromociji općine Bihać? \n- Recimo, imate kada se spuštate u Ljutočku dolinu, na lijevoj strani, na jednom obronku \nmali gradić-Vrnograč. Masa ljudi prođe tu, te mislim da ljudi to i ne zapaze, a tako je \nlijepo mjesto i tu možete uživati u kulturno-historijskoj i prirodnoj baštini. Također, \nOrašac grad, on se nalazi u nacionalnom parku „Una“ i trenutno se pokreću neke \naktivnosti, ali on je isto jedan kulturno-historijski spomenik koji je prilično zapostavljen. \nImate fenomenalne ostatke grada Ostrovica, gdje se zahvaljujući opet nacionalnom \nparku, nešto malo radi i čisti, ali je također zapostavljen. Trenutno „najtrendi“ grad \nodnosno kulturno-historijski spomenik na teritoriji općine Bihać je Sokolac. Tamo se \nuvijek nešto radi, a i to ima razlog. Izgleda da nemamo dovoljno političkih opcija, koji bi \nse mimo javnih ustanova bavili i kulturno-historijskim naslijeđem. Šteta što nema možda \ni neka politička opcija, koja bi uzela i taj Orašac u obzir. Mi kada govorimo o obnovama \ntih kulturno-historijskih građevina onda ljudi obično pomisle na kompletnu \nrekonstrukciju i vraćanje u prvobitnu stanje. Međutim, nekad je dovoljno zaštititi samo \nzidine da ne propadaju dalje i napraviti pristupne puteve i nekakve male sadržaje poput \nnekakvih klupica, info tabli i tada već imate nešto konkretno.  \n6. Koliko mislite da je baština pristupačna turistima? \n- I tu imamo primjere pojedine koji se ističu, a onda imate niz drugih do kojih je jako \nteško doći. Samo uz avanturističke podvige možete doći do tako malog gradića kao što \nje Vrnograč. Uz puno napora, radoznalosti i nekakvog poznavanja terena jedan turista \nće možda da dođe do Ostrovice. Najmarkantnija turistička destinacija u kulturno-\nIII \n \nhistorijskom smislu je trenutno Sokolac. Prvo, blizu je grada, na jako istaknutom mjestu, \ni turistička zajednica je uložila napora i novaca da se napravi pristupni put, da se \nasvaltira. Prije toga bila je faza obnove tog grada, saniranje onog najvažnijeg. Nama \ntreba cijeli jedan dan da obiđemo Orašac, Ostrovicu, Havalu, gdje isto imaju ostaci \njednog turskog grada, ali je to sve nepristupačno, informacija skoro pa da i nema. Kada \nse obratite nekoj od javnih institucija onda se ne zna „ni ko pije, ni ko plaća“, tako da \ngeneralno manjka na svemu.  \n7. Možete li nam reći koji su Vaši najveći projekti do sad i šta imate u planu raditi u \nbudućnosti? \n- Jedan od najvećih projekata koji smo mi uspjeli realizovati, uz pomoć i ostalih kolega, \nje bio serijal-gradovi Unsko-sanskog kantona. To je rađeno za Unsko-sansku televiziju. \nObrađeno je petnaestak gradova. Snimljene su reportaže, nađeni sugovornici-profesori, \nhistoričari i tako dalje. Ja sam sudjelovao isto u jednom dijelu kada je u pitanju grad \nOstrožac. To je trajalo sigurno dvije godine i koštalo je dosta novca. Od Ministartsva za \nobrazovanje smo dobili određena novčana sredstva za realizaciju tog projekta. To je \nrealizovano i to je jedan od najvećih projekata. To je dobra stvar zato što, ne samo da je \nto Unsko-sanska televizija u više navrata emitovala, nego sad znamo da i ostale lokalne \ntelevizije u Bosni i Hercegovini emituje taj serijal. Mislim da ima deset do petnaest \nepizoda od četrdeset minuta, što je prilično dobra stvar. Isto jedna od boljih stvari jeste \nta što je, uz saradnju sa jednom izdavačkom kućom, izdata je knjiga o Ostrožcu i porodici \nkoja je gradila taj dvorac. Radili smo i par publikacija o gradu Mutniku, u suradnji sa \njednim profesorom. Imamo namjeru da, u suranji sa jednim kolegom, uradimo jednu \nfinu knjižicu o historiji grada Bihaća. Naziv će biti „Stopama prošlosti Bišća“, pa će se sa \nnekog novog aspekta i nekim novim pristupima tematizirati historija ovog grada. \nUglavnom radimo na tome da medijski afirmišemo, pominjemo i širimo u javnost sve \naspekte kulturne baštine Unsko-sanskog kantona. \nPRILOG 2: Intervju s direktoricom Kulturnog centra Bihać \n- \nDatum izvođenja intervjua: 22. 6. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Erna Begatović \n1. Koje aktivnosti Kulturnog centra smatrate najbitnijim za turističku ponudu općine \nBihać i zašto? \n- Jedan od najvećih brendova grada Bihaća je Festival teatarsko-scenske umjetnosti \n„Bihaćko ljeto“, koji se odvija zadnje dvadeset i tri godine u organizaciji Kulturnog centra. \nPoznato je da Bihać kao grad nema svoje pozorište, nema ni profesionalnu pozorišnu \ntrupu, nema čak ni profesionalnih glumaca. Ja sam jedina i prva u historiji grada koja je \nzavršila glumu. Jako je teško biti tu sam u toj branši. Jedna važna stvar, da bi dobio uopće \nstatus grada, potrebno je imati minimalno četiri uslova: treba da bude univerzitetski \ngrad, da posjeduje univerzitetsku biblioteku, pozorište i bolnicu. Bihać sve ima, samo \nnema pozorište. Mi i dalje imamo status grada, moglo se preći preko toga, međutim \nzamislite u kakvim mi okolnostima živimo kada nemamo teatra. Upravo zato, ta ideja se \nrađa prije dvadeset i tri godine da se napravi Festival „Bihaćko ljeto“, koji će da njeguje \nisključivo teatarsku umjetnost odnosno da tokom festivala koji traje petnaest dana \nIV \n \ndovede od deset do petnaest pozorišnih predstava, od deset do petnaest pozorišnih \nkuća iz regiona odnosno jugoslovenskih prostora. Zadnje dvadeset i tri godine na stotine \npredstava odigrano je u Bihaću i već se stvorila ozbiljna kritička masa, publika koja se \nozbiljno razumije u teatarsku umjetnost. Kulturni centar, pored festivala „Bihaćko ljeto“, \nnema značajniji festival u kojem se konzumira elitna i visoka umjetnost. Zapravo ovaj \nfestival vrlo je važan jer se dešava ljeti, kada veliki broj turista ipak dođe u Bihać, \npogotovo u doba covid-a, kada je veliki broj ljudi ljetovao u Bihaću sa projektom turistički \nvaučer, kojeg je organizirala turistička zajednica u Bihaću. Na hiljade i hiljade ljudi iz cijele \nBiH došli su u Bihać na ljetovanje. Tada smo došli do jednog ozbiljnog problema gdje kao \ngrad nismo mogli da zadržimo turiste. Nije bilo dovoljno da samo gledaju Unu, da se \nkupaju, za dva-tri dana oni bi obišli sve prirodne ljepote u gradu Bihaću i okolici. Stvorio \nse ogroman problem, jer mi nismo znali šta da radimo odnosno hoteljeri i turističke \nagencije nisu znali šta da rade i kako da animiraju ogroman broj ljudi koji boravi u Bihaću.  \n2. Koji značaj pridajete baštini? \n- Kulturnoj baštini pridajemo ogroman značaj. Pored nas, postoje neke institucije koje se \nbave kulturnom baštinom. Tu je na prvom mjestu muzej Unsko-sanskog kantona, tu je \nGradska galerija Bihać. Smatram da mi kao društvo pridajemo veoma mali značaj \nkulturnoj baštini. Iz Bihaća iznikao je veliki broj likovnih umjetnika, veliki broj muzičara, \nkoji su napravili čudesa po svijetu. Ono što je zastrašujuće jeste da mi te ljude nekako \nzadnjih pedeset godina ne možemo zadržati u Bihaću. Iako smo locirani na sigurno \nnajboljoj poziciji, mi smo za par sati u Beču, mi smo za dva sata u Europskoj Uniji, jako \nsmo dobro pozicionirani u geografskom kontekstu, ipak šteta je da nismo uspjeli zadržati \nsvoje umjetnike i nismo uspjeli napraviti od Bihaća u najmanju ruku likovni ili muzički \ncentar. Tu kulturne ustanove mogu da učine jako malo ili nikako. Vremena su takva da \nse apsolutno ne finansiraju umjetnici. Mi smo imali Envera Krupića, jednog od \nnajplodnijih slikara rođenog u Bihaću. Mi još uvijek nemamo adekvatnu Galeriju koju je \non kao zaostavštinu ostavio, on je ostavio novac za prostor gdje će biti njegova Galerija, \nmi i dan danas nemamo Galeriju na tom mjestu, već na drugom mjestu. Još uvijek nije u \nupotrebi i još uvijek niti grad, niti kanton, niti federacija i na koncu država nisu poduzeli \nništa da se ta njegova zaostavština smjesti, da Bišćani, Krajišnici, cijela BiH i na kraju \nregion, koji itekako zna ko je Enver Krupić imaju mjesto gdje se može posjetiti njegova \nizložba. Iako u toj Galeriji, koja se nalazi u Dom USAOJ-a u centru grada, na jednoj od \nnajelitnijih lokacija, stvari poput mokrog čvora nisu riješene, građani to ne mogu da vide. \nTu je njegova soba, njegov cijeli stan, to je ogroman kapital. Kulturni centri, gradske \ngalerije ne mogu novčano da to iznesu i ne možemo da zaradimo novac da bi u takve \nstvari mogli ulagati, jer nam se taj novac ne može vratiti. Mi ne možemo staviti ulaz na \npredstavu veći od 5 KM. Još uvijek dvadeset i tri godine poslije privoljavamo i molimo \ngrađane da dođu u teatar, još uvijek ih tako reći „navlačimo“ za 5 KM. Stvari mogu da \nbudu mnogo bolje, kada bi sistem bio mnogo bolji. Ja vjerujem da postoje ljudi koji imaju \nviziju i koje mogu da naprave velike stvari, međutim vremenom se umore od borbe sa \ngradskim upravama i jednostavno napuste grad.  \n3. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu \nturističku ponudu općine Bihać? \nV \n \n- Jako je bitna. Spomenula sam da mi ne možemo da zadržimo turiste koji troše tu novac \ni žele da ostanu petnaest dana. Kada bi imali dobro organizovane kulturne centre, \ngradske galerije, mnoge institucije kulture, turističke agencije i turističke zajednice koji \nbi napravili kalendar za tri mjeseca ljeta, te napravili bogatiji i kvalitetniji kulturni \nprogram, Bihać bi kao Novi Sad vjerovatno imao Exit festival i cijeli svijet bi dolazio na taj \nfestival da sluša vrhunske izvođače. Toliko je i baština bitna u kontekstu turizma. Kultura \npredstavlja sadržaje, mi sadržaje ne možemo da produciramo i naši turisti odlaze iz \nBihaća jer su nakon tri dana sve vidjeli.  \n4. Kako Kulturni centar radi na promociji kulturne baštine? \n- Mi se trudimo da ljudima koji ovdje stvaraju i žive, koji su napisali knjigu ili napisali \npjesmu, izdali album, napravili dovoljan broj umjetničkih slika koje mogu da izrastu u \nizložbu, ponudimo svoje prostore. Mi se nalazimo u bivšem Domu Armije i naše \nprostorije su također u Domu USAOJ-a. Ne postoji ni jedna prostorija koja je prazna i sve \nte prostorije naselili su umjetnici koji imaju nešto da pokažu i stvore. Naše su porte njima \nitekako važne, jer Kulturni centar im se nameće kao jedna vrsta kulturnog „hub-a“. Ipak \nkulturnjaci na području Bihaća uopće ne doživljavaju Kulturni centar kao svoj, a to je \nstrašno. Bojim se da postajemo konkurencija jedni drugima, a Kulturni centar treba da \nbude sve i jednom kulturnjaku na dispoziciji. Recimo postoji fundus gradske galerije koji \nje ogroman i ogroman je kapital. Postoji fundus muzeja Prvog zasjedanja AVNOJ-a, gdje \nse nalaze slike Jovana Bijelića, Safeta Zeca, Ismeta Mujezinovića. Imate kolekciju Jovana \nBijelića, jednog genijalca i jednog od najvećih sinova Bosne i Hercegovine, koji dolazi iz \nBosanskog Petrovca. Nažalost, mi ne možemo još uvijek prepoznati ko su ti ljudi koji \nprave genijalne stvari i koji će da stvaraju umjetnost koja će nama ostati ubaštinjena, te \nkoju ćemo sutra mi njegovati i prikazivati je drugim naraštajima. Kulturni centar je dobar \nprimjer da se na tome ipak radi. Sa druge strane jako veliki broj kvalitetnih ljudi je već \notišao, a to su ogromni gubici. \n5. Koja prirodna ili kulturna baština po Vašem mišljenju ima najveći turistički \npotencijal? Koja je najviše promovirana u turizmu općine?  \n- Definitivno Una. Ona teče i ti je naplaćuj. Mi zadnjih godina imamo ogroman broj turista \nkoji dolaze iz arapskog svijeta i posjećuju Bihać. Oni dolaze iz pustinja i fascinirani su \nvodom. To je ogroman potencijal. S druge strane mi smo imali tipičan primjer kako stvari \nne funkcionišu. Ne dolazi niko u Bihać zato što misli da je Bihać sjajan grad, nije uopće \nsjajan grad, nema kulturno-umjetničkih sadržaja. Potpuno smo zapostavljeni od ostalog \ndijela Bosne i Hercegovine. U Sarajevu nas nazivaju „oni dolje“ u BiH. Ja se s tim ne \nslažem, mi smo gore. Kada se pogleda karta, mi smo gore, Bihać je na samom vrhu Bosne \ni Hercegovine. Međutim, mi smo totalno zapostavjeni. Ovaj grad da nema Unu, njega ne \nbi posjećivala zadnjih godina ovolika količina turista, ali Unu treba znati sačuvati. Ona je \nopet ništa bez svog zelenila koje je oko nas, bez Plješevice i Debeljače. Definitivno jeste \nnajveći potencijal, ali kako se turizam razvija tako se i vikendice situirane pored Une \nrazvijaju i ne može im se više nikako stati na kraj, nema se petlje da im se stane na kraj. \nMi smo zeleni kanton i zeleni grad, te se dičimo sa prirodnim ljepotama, ali smo sa \nočuvanjem već daleko. U jednu stvar vjerujem, a to je turistička zajednica Bihać, koja \nulaže ogromne napore da prijavljuje nelegalne vikendice, konstantno čisti grad, čisti \nVI \n \nrijeku Unu i kako oni vole da kažu ovo je grad koji voli rijeku i grad koji živi rijeku. Vrlo mi \nje važno da kažem da smo mi ljudi koji smo mogli otići i napraviti mnogo više da nismo \nostali ovdje i gledali u rijeku Unu.  \n6. Koja je baština po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj \npromociji općine Bihać? \n- To su stari gradovi. Kao glumica i direktor Kulturnog centra živim za taj dan da na starim \ngradovima igramo predstave, da se održavaju koncerti, da prilazi budu bolji, ne samo \ngrad Bihać, već i cijeli Unsko-sanski kanton ima ogroman broj starih gradova, koji su \nneprocjenjive vrijednosti. Krenuvši od srednjovjekovnog grada Sokoca, do Ostrovice u \nKulen-Vakufu, starog grada Orašca i tako dalje. To su sve lokacije koje su prekrasne i koje \nbi se dale spojiti sa nekim pješačkim ili biciklističkim rutama. Strašno je šta se radi na \nnašim šumama, prave se velike štete. Taj segment je potpuno zapostavljen, a jedino ga \nmožemo obnavljati putem fondova državnih ili federalnih nivoa. Dakle stare gradove \nmože restaurirati, obnavljati i održavati isključivo država. \n7. Koliko mislite da je baština pristupačna turistima? \n- Opet ću istaknuti jedan podatak. Ako jedan turist iz Kine, koji je krenuo na Plitvička \njezera i prošao veliki put, kada dođe do Zagreba zašto ne dođe u Nacionalni park Una da \npogleda Štrbački buk, Martin Brod i da vidi čuda. Govorimo o čudu prirode. Put do \nNacionalnog parka napravljen je tek ove godine. Desilo se jedne godine da su se u \nNacionalnom parku Plitvice nalazili naši volonteri i dijelili prospekte. Dakle, od \nNaciolanog parka Plitvice, Una je udaljena 40 kilometara i niko nije mogao doći, niti prići \nUni. Većina Bišćana nije još uvijek posjetila Štrbački buk ili Martin Brod, a kako onda da \nza takve destinacije zna neki turista? Koliko god mi izbjegavali društvene mreže i tu vrstu \npromocije, koja je danas vrlo jednostavna, još uvijek ne funkcioniramo. Sjajan primjer je \nTuristička zajednica Bihać, koja ima konekcije sa svijetom. Imaju stranicu koja je uvijek \naktivna. Šta je veći brend od „Una regate“, koju smo također uspjeli upropastiti. \nApsolutno nas sistem ne podržava i država ne štiti takvo naslijeđe, pa kako onda da bilo \nko drugi to poštuje? \n8. Navedite svoje prijedloge za bolje integriranje prirodne i kulturne baštine u \nturističku ponudu općine. \n- Tipičan primjer je srednjovjekovni grad Sokolac, koji je konačno završen, te se ovih dana \nzavršava strujni priključak. Na tom starom gradu napravljena je scenska, teatarska \npozornica, koja može da služi teatru i za koncerte. Ja sam napravila koncept da se jedna \nod predstava u sklopu „Bihaćkog ljeta“ odigra na gradu Sokocu. Pošto je taj grad \npoprilično udaljen od grada Bihaća, vrlo jednostavno je ljude dovesti jednom, jer će im \nbiti interesantno. Medijskom kampanjom napravit ćemo da dođu, tu gostuje Zijah \nSokolović, jedan od najvećih imena teatra u BiH, i oni će lako doći prvi put. Međutim, do \nsela se može doći, a na pola puta mora se doći pješačenjem. Sigurno ima nekih dvadeset \nminuta pješačenja. Odmaralište je potpuno uništeno lovačkim kamionima. Nabavili smo \nautobus koji će besplatno voziti građane do starog grada Sokolac. Tamo će da kombi koji \nmože da prođe odveze publiku do starog grada, gdje će ih čekati koktel i tamburaši, \nVII \n \npotom ulaze na predstavu. Sjedaju na dekice i gledaju dva i po sata predstavu u ipak \nneudobnim sjedištima na travi. Ukoliko ne učinimo da je to lepršavo, šarmantno, da se \nljudima u autobusu kupi brendirana voda na kojoj piše „Bihaćko ljeto“, da se ljudima \npusti neka lijepa muzika, te da ih po dolasku tamburaši prate do starog grada koji je pod \nbakljama. To je slika za koju ja vjerujem da će obići svijet, teatar na otvorenom na starom \ngradu. To su ogromne stvari i to je prijedlog kako bolje integrirati kulturnu baštinu u \nturizam. Nekom će se svidjeti naša kampanja „Ponesi dekicu, dođi na Sokolac“. Planinari \nsu se javljali da će doći šumskim putem. Planinari koje uopće ne interesuje scenska \numjetnost, ali im je odličan taj koncept, da idu šumom i da su na starom gradu dio \nnečega. Doći će neki ljudi koji će postati naša nova publika. Ako nam to bude praksa \nsljedeće dvije godine, ko kaže da neće doći neko iz Sarajeva na festival da bi bio na \nSokocu.  \n9. Imate li neki komentar za kraj? \n- Grad Bihać ima ogroman potencijal, geografski je sjajno pozicioniran i ukoliko budemo \npametni i radili za bolji grad možemo postati centralno turističko mjesto u Bosni i \nHercegovini.  \nPRILOG 3: Intervju sa općinskim vijećnikom Bihaća \n- \nDatum izvođenja intervjua: 25. 6. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Alen Zulić \n1. Koliko općina Bihać učestvuje u kreiranju turističke ponude? \n- Pa mislim da u posljednje vrijeme grad Bihać iz svog budžeta izdvaja racionalno dosta \nsolidan iznos. Naglašavam posljednje vrijeme jer se zapravo unazad nekoliko godina i \nosnovala turistička zajednica grada. Dakle, nije prije toga postojala. Uglavnom su te \naktivnosti vođene sa nivoa kantonalne turističke zajednice, dakle nismo imali gradsku \nturističku zajednicu. S tim u vezi i nije bilo nekih značajnih sredstava u tom smislu. \nEventualno su ona preusmjeravana od kantonalnog nivoa, ali ono što danas imamo jeste \nda imamo turističku zajednicu, koja ima svoj plan i program, ima svoju finansijsku \nkonstrukciju i ona je prije svega na budžetu grada Bihaća. To je sada jedan novi element \nu politici grada, gdje se na taj način zapravo htjelo pokazati da grad razmišlja o svojim \nturističkim potencijalima i ne samo da pravi plan u vezi s tim, već aktivno ima instituciju \nkoja se u ime nje bavi ovom djelatnošću. Zadnje dvije godine bavi se upravo uspješno, s \nobzirom na veliki broj programa i projekata koji su realizirani od samog njenog osnivanja.  \n2. Koja vrsta turizma je najviše zastupljena na području općine Bihać? U koju vrstu \nturizma se najviše ulaže? \n- Mogu reći da je to prije svega avanturistička ponuda, koja se odnosi na prirodne ljepote \nkoje mi ovdje da li zasluženo ili nezasluženo imamo. Dakle, radi se o onim ljepotama koje \nsu vezane za samu rijeku Unu. Naravno, tu je i planina Plješevica, tu su određeni planinski \nvijenci. S tim u vezi znamo da upravo taj oblik turizma, koji je vezan za avanturizam, raft \nlinije, koje su sada već prepoznatljive, što se nastavilo na dugogodišnju tradiciju „Una \nregate“, koja je davno postojala, te se iz godine u godinu razvijala i na neki način \nVIII \n \npredstavlja brend u sveukupnoj turističkoj ponudi. Dakle, to je prije svega taj vid. \nNaravno, u posljednje vrijeme, kako se stvari razvijaju, imamo planinare, ljude na koji taj \nnačin upražnjavaju turizam. Međutim, mislim da je prije svega rijeka Una kao jedna žila \nkucavica zapravo, kao što se i sam grad Bihać naselio na njoj i kao takva je postojala kroz \nhistoriju, ostala je jedna konstanta i drži kontinuitet u smislu okupljanja i onih koji žive \nna ovom prostoru i onih koji dolaze. Dakle, to je taj, u prvom redu ljetni turizam, koji je \nvezan za rijeku Unu.  \n3. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? \n- Značaj koji treba pridati je zaista velik. Mi ako bi nešto mogli govoriti o ukupnoj ponudi, \npored ove za koju kažem da nismo sami krivi i ono što je nastalo prije nas samih ovdje, \nto je ta prirodna crta. Ono s čime se zapravo možemo pohvaliti jeste ta hiljadugodišnja \nhistorija života na ovim prostorima, što potrvđuje u predjelu opet za sami riječni tok Une \nod Ostrovice i svih starih gradova koji se nižu od samog izvorišta Une, pa idu preko \nOrašačkog grada i čitavog niza kula u Kulen-Vakufu, te svega ostalog što se kroz riječni \ntok proteže u drugim općinama, dakle prema zamku na Ostrožcu i do Krupe pa i dalje. \nDakle, to je nešto što postoji i što moram priznati nismo eksploatisali u nekom ranijem \nperiodu i imam osjećaj da ljudi koji u posljednje vrijeme nama dolaze da vide Bihać \nzapravo svojom očaranošću poručili da to što mi imamo zaista jeste unikatno i onda smo \nna neki način uvidjeli tek iz njihovog opažanja da se tu zaista radi o nekoj blagodati, a tu \npodrazumijevam i nepokretnu kulturnu baštinu i smatram da ono niti izbliza nije \niskorišteno. Značaj ulaganja u mjesto kulturne baštine itekako je važno i značajno, jer \nsredine države, određeni prostori i gradovi praktično na samo jednoj priči, jednoj \nsrednjovjekovnoj priči, za koju se čak ne može reći ni da je istinita, radi se o legendi koja \nje možda izmišljena, a najčešće i jeste, naprave jednu turističku atrakciju koju posjećuju \nstotine hiljada posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. Imamo i ovaj religijski vid, poznata je \ni priča vezana za takve vidove, određena božanska priviđanja, te se na bazi toga napravi \nfantastičan turistički rezultat. Dok, mi ovdje imamo fakt koji je na bazi aspekta \ndugogodišnje tradicije. Imamo kule koje su sagrađene, koje potvrđuju da su ovdje živjeli \nljudi u srednjem vijeku. Upravo grad Bihać kao takav, sa svojim urbanim sjedištem, \npraktično dokazuje po ozbiljnim navodima i istraživanjima, a stavlja se u jedan od \nnajznačajnijih gradova takve vrste. Recimo broj topova, konkretno kada se govori o \nBihaću, nekada se ravnao sa brojem topova u Dubrovniku. Bilo je čak i govora da se u \njednom trenutku Bihać branio sa više topova nego Dubrovnik, a poznato je da su se \nupravo gradovi kod Dubrovnika stavljaju u sam svjetski vrh kulturne baštine. To govori o \nvažnosti tih gradova tog perioda duboke i velike historije. Definitivno je da smo tu u \njednoj pionirskoj fazi, da postajemo svjesni i bez obzira na modernu nauku, te moderni \nnačin života koji nas danas okružuje, u mogućnosti smo da do svih ovih informacija \ndođemo jednim klikom na određene uređaje. Svejedno, nismo se dovoljno posvetili \ntome, ali i ono što se dešava u posljednje vrijeme, na primjer dobili smo informaciju da \nje do grada Sokoca došla i struja, pa se pripremaju mokri čvorovi, napravila se i asfaltna \ninfrastruktura, sve su to preduvjeti da se dobiju pozitivni odgovori na ovo pitanje da je \nBihać kao grad svjestan ovog potencijala i da ipak idemo u jednom pozitivnom smjeru. \n4. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu \nturističku ponudu grada Bihaća? \nIX \n \n- Ona je neodvojiva, ona je bitna onoliko koliko je vrijedna. Mi smo imali ranije \ndevedesetih godina svu ovu netaknutu ljepotu u smislu nepokretnog kulturnog naslijeđa \ni prirodnih bogatstava, sve je nekako bilo još prirodnije. Znamo da su se obale rijeke Une \nna neki način upravo zbog samog turizma počele mijenjati, što nikako nije dobro. \nMeđutim, kada govorimo o kulturnom naslijeđu on je element koji je neodvojiv od same \nponude, te ukoliko imamo takvu sreću da na našim prostorima to postoji, to je jedna \nfantastična blagodat za koju opet nismo krivi mi koji danas živimo, već smo je dobili od \ndrugih, kako prirodni tako i kulturni segment smo naslijedili i dobili na korištenje. Ovaj \nsegment koji je djelo ljudskih ruku je tu i ko ima ovakve dvije stvari koji je dobio ničim \nizazvan, kao da je dobio bingo i nakon toga još jedan bingo. Mogu parafrazirati, jer sam \ndugo vremena radio u kulturnom centru, velikog Gradimira Gojera, koji je rekao kada \ndođe na prostore Unsko-sanskog kantona, siguran je da je Bog na ovom prostoru pravio \nmaketu raja. Dakle, on to doživljava zbilja kao nešto božansko i zaista kada se malo \nizmaknete sa strane i pogledate sve to i prostudirate onda se zaista vidi da je ovaj dio \nbogat i pričama i legendama i raznoraznim dešavanjima, a za sve to postoje fakti. Skoro \nsmo imali, prije nekoliko godina, žive ljude u zamku Ostrožac, potomke von Bergs-a, koji \nje tu živio. Dakle došli su živi potomci, koji danas žive u Selcu na samom početku \nzadarskog primorja, te su govorili kako se sjećaju kada su tu bili, sjećaju se zamka. Dakle, \nmi imamo jedan historijski kontinuitet dokaza, čak i živih ljudi i to više nisu izmišljene \npriče, to su žive legende i živi dokazi kako se u našoj bližoj i daljoj historiji život odvijao \nupravo na tim dvorima. To je jedna gotovo nemoguća situacija, da možete promašiti i u \nturističkom i u ekonomskom smislu. To je naprosto jedan neobrušeni dijamant, pa čak i \nobrušeni samo ga treba staviti u izlog i pokazati ga svima onima koji za takvo nešto nisu \nčuli, a kada dođu siguran sam da će doći opet i da će ta informacija biti široko \nrasprostranjena, te da će u narednom periodu samo više i više pozivati i učiniti nas \nbogatijim, ne samo u ekonomskom, već i duhovnom smislu, jer poznato je da ljudi koji \nnemaju svoju historiju i nisu je svjesni, teško mogu imati svoju budućnost. Ako se svi ti \nelementi koje sam sada spomenuo stave u jedan kontinuitet, zaista se radi o jednom \nneslućenom potencijalu, koji će, ja se nadam, doći do izražaja u narednom periodu. Mi \nsmo danas možda i sukrivci odnosno oni kojima će se moći reći da smo dobro ili loše \nradili.  \n5. Koju prirodnu ili kulturnu baštinu biste Vi ocijenili kao najviše prezentiranu u \nturizmu? \n- Pa mislim da su to u posljednje vrijeme postali stari gradovi. Mislim da nismo napravili \njoš stratešku ili turističku ponudu u pravom smislu te riječi, pa da to možemo sa jednom \nmapom iscrtati i konkretno reći da ovdje imamo to i to. Tako da je to praktično razbacano \nna turističke radnike, na same ugostitelje, gdje oni biraju tu jednu sliku i možda je \nnezgodno reći u ovom trenutku šta je to što je najviše istaknuto. U svakom slučaju \nposjeta objektima koje smatramo nepokrenim naslijeđem, muzeji koje imamo, i nažalost \nnisu iskorišteni u tom kapacitetu. Znamo da Muzej Pounja, gdje se radi o Kapetanovoj \nkuli trebao bi biti u skorije vrijeme u funkciji, imamo Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a, \nkoji je već u funkciji, ali možda ne u dovoljnoj mjeri, s obzirom da je antifašizam svjetski \nbrend i da bi se trebao u tom smislu više koristiti. Dakle, mislim da je avanturistički dio \njoš uvijek najviše interesantan, možda zbog same zabave i načina kako se on doživljava. \nX \n \nIpak, nisam siguran da smo niti izbliza iskoristili upravo ovaj potencijal za koji me cijelo \nvrijeme pitate i mislim da je nužno u narednom periodu upravo uraditi jednu analizu \nnajvažnijih stvari i obučiti ljude, imati kustose koji će moći ispričati priču, koji će baratati \npouzdanim informacijama, te gdje će to na kraju zvučati kao jedna lijepa bajka, koja \nmože biti lijepo ispričana i vrlo interesantna svima onima koji dođu vidjeti ovaj prostor. \n6. Koja prirodna ili kulturna baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i \nneiskorištena u turističkoj promociji \n- Možda najviše naučnih postignuća, dokaza i materijala postoji za same Japode, narod \nkoji je živio na ovim prostorima. Imao sam sreću da upoznam profesor doktor Branku \nRaunig, ona više nije sa nama, ali je svoj cijeli život posvetila istraživanju i dokazala sa \nbrojem artefakata da su se na ovim prostorima nalazila cijela naselja da je postojala \njedna kultura na području u dijelu Ripča i u dijelu gdje se danas nalaze Japodski otoci. Tu \nistraživanja još nisu završena, tu se nalazi i jedna zona koja bi trebala biti predmet daljeg \niskopavanja i to je još jedan od vrlo bitnih dokaza koliko sa jedne strane postoji samo \npriča i koja negdje više zvuči kao fikcija ili legedna, a zapravo se radi o vrlo dokazanom \nelementu kutlurnog naslijeđa koje nije dovoljno iskorišteno. Naučna dostignuća su \npotpuno stavljena po strani. Sjećam se kada sam ja bio u osnovnoj školi, kada je muzej \nbio dostupan javnosti, dobar se dio te postavke izlagao u Muzeju Pounja, kojeg vjerujem \nda niti vaše generacije ni mlađe ne znaju da postoji, a postoji cijeli opus artefakata koji \nsu bili dostupni i na vrlo jednostavan način dokazivali i pobuđivali maštu o tome kako se \ntu živjelo. Poznate su i sojenice i kuće, gdje opet postoje određeni dokazi, a koje su opet \nneiskorištene. \n7. Koje je projekte finansirala općina Bihać u cilju održavanja, obnove i unapređenja \nbaštine? \n- Dosta ih je. One su vezane kroz podršku samih udruženja građana, kulturno umjetničkih \ndruštava, kako ih mi zovemo KUD-ovi, koji svojim projektima održavaju tradiciju življenja \nna ovim prostorima, pa i onda institucionalna djelovanja, konkretne projekte, gdje smo \nfinansirali određene stvari u smislu popravke. Tu se nalazi čitav niz prepreka, da objekti \nkoji su zaštićeni ne mogu biti obnavljani na način kako bismo mi to voljeli, a to je kada \nse desi neki problem da mi možemo brzo reagovati, već ovdje je potpuno druga \nprocedura. Upućuje se pismo instituciji za zaštitu spomenika, prije svega u vladi \nfederacije, pa onda imamo i na kantonalnom nivou instituciju za zaštiitu kulturnog \nnaslijeđa. Tu se u jednoj poprilično velikoj administrativnoj proceduri gubi mogućnost \nda brže i bolje reagujemo, pa i sa više sredstava, jer nemamo institucija, nemamo čak ni \nkadrova u toj oblasti, koji bi mogli pratiti sve ono što zovemo kulturnom baštinom. \nShodno tome vjerojatno smo i u tom smislu zadaće na samom repu takvog dešavanja. \n8. Navedite svoje prijedloge za bolje integriranje prirodne i kulturne baštine u \nturističku ponudu općine. \n- Bihać i Kulturni centar je na neki način omogućio filmskoj umjetnosti da postane dio \nponude. S obzirom na njenu širinu i dijapazon omogućila je da se u Bihaću izvodi \navantura film festival, koji je pronašao lokacije koje bi mogle biti pogodne za same \nXI \n \nprodukcije, gdje bi se sadržaji mogli dešavati, upravo na zidinama starih gradova. \nPrepreka koju sam spomenuo, kada ste mi postavili prethodno pitanje, se na neki način \nmora riješavati, jer smo tu blokirani zbog određenog broja regulative koja govori i \nsprječava održavanje i ulazak u takve prostore. Možda prenesemo koncept iz nekih \nsusjednih zemalja, gdje se udruženjima građana, bez obzira što oni nemaju svoju \nspecifičnu ulogu, pa čak ni kadar koji bi se time bavio, može biti relej između institucije, \nkoja govori šta se treba uraditi i udruženja, koja jednom bržom reakcijom iskorištavaju \nbaštinu u tom smislu. Kada to poredimo sa zemljama Euposke Unije, vidimo da su oni \niskoristili praktično sve moguće da bi došli do novih gostiju, da bi prikazali svoju tradiciju \ni eksploatisali, te na taj način omogućili život na tim prostorima. \n9. Imate li još neki komentar za kraj? \n- Naravno da ću kao gradski vijećnik i dalje raditi da sve ljepote za koje nismo zaslužni, \nipak budemo zaslužni da se oni čuvaju, prikazuju i na neki način dalje žive, i ako svi mi \nkoji živimo tu ne budemo znali kako to da se dalje prenese, te ako ne budemo njeovali \nkorijene odakle potičemo, definitivno nećemo znati kuda da se krećemo u budućnosti.  \nPRILOG 4: Intervju sa direktorom Nacionalnog parka Una \n- \nDatum izvođenja intervjua: 29. 6. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Amarildo Mulić \n1. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? \n- Kada je u pitanju prirodna i kulturna baština, ne samo područje Nacionalni park Una, \nveć i područje grada Bihaća, ustvari ona je osnova i naš imperativ koji je vezan za naše \nprofesionalno djelovanje. Osnovna zadaća svakog zaštićenog područja jeste očuvanje i \nzaštita svih prirodnih vrijednosti, kulturno-historijskih vrijednosti i svih ostalih \nvrijednosti koje postoje na određenom definiranom području. U našem slučaju to je \npodručje nacionalnog parka, koji se nalazi kompletno na teritoriji grada Bihaća, ali \nnaravno područje Bihaća ima i svoje ostale resurse po pitanju i prirodne i kulturno-\nhistorijske baštine. Mi ustvari kroz razvoj nacionalnog parka u suradnji sa \nstakeholderima, svim bitnim sudionicima u procesu razvoja nacionalnog parka i \nsveukupnog turističkog sektora na ovim prostorima, radimo na poboljšanju kvaliteta \nturističke ponude, a osnova svake turističke ponude je upravo prirodna i kulturna \nbaština. \n2. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu \nturističku ponudu grada Bihaća? \n- Zaštita prirodne i kulturne baštine je osnova za održivi razvoj i održivi turizam. Mi smo \nopredijeljeni da na bazi prirodnih i kulturnih vrijednosti baziramo našu turističku ponudu \ni rezultat toga svih ovih godina je povećan broj posjeta. Jedinstvenost i spoj prirodnih i \nkulturno-historijskih vrijednosti, uključujući i običaje i tradiciju lokalnog stanovništva, \ndaju određenu posebnost ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Baštinu trebamo u \nnarednom periodu kvalitetnije očuvati i ulagati u nju.  \nXII \n \n3. Koliko je Nacionalni park Una uključen i promoviran u turističkoj ponudi grada \nBihaća? \n- Nacionalni park Una je ustvari postao brend, ne samo ovog dijela, već i BiH u cjelosti \nna turističkim tržištima. Nacionalni park Una je generator razvoja sveukupne turističke \nponude na ovim prostorima i to se pokazalo kroz evidentirani broj posjeta u \nNacionalnom parku Una, pa tako smo 2011. godine imali 2,5 hiljada posjetitelja, 2012. \n11 hiljada, 2013. 13 hiljada posjetitelja, 2014. 35 hiljada posjetitelja, 2015. 50 hiljada \nposjetitelja, 2016. 65 hiljada, 2017. 85 hiljada, 2018. 100 hiljada, 2019. 120 hiljada \nposjetitelja. Znači svaka godina do pandemije je imala svoj rast broja posjeta, ujedno je \nto najveći procentualni rast u svim zaštićenim područjima regiona, uključujući Plitvička \njezera, kada se govorio procentualno, a ne o samom broju. U pandemijskoj 2020. godini \nsmo imali pad, ali smo ipak dobar rezultat ostvarili, dakle 51 hiljadu posjetitelja. To je \n58% pad u odnosu na 2019. godinu, koja je bila rekordna. Međutim, uzimajući u obzir \nstatističke pokazatelje za 2020. godinu, za turistički sektor u Bosni i Hercegovini pad je \nbio između 85 i 95%. Naravno pokazalo se i sa drugim indikatorima koji su vezani recimo \nza investicije u turističko-ugostiteljskom sektoru na području grada Bihaća i Unsko-\nsanskog kantona. Jedan od indikatora je taj da je Nacionalni park Una od 2011. godine \nkrenuo operativno sa uspostavom zaštićenog područja i ustrojstvom javno preduzeće, \nkoji je zakonski upravitelj tim područjem. Štiti se gornji tok rijeke Une od naselja Ripač \nodnosno slapova dvoslap i troslap, znači lokalitet Račić, Lohovo, uzvodno sve do \nDrvarskog polja u koje se uključuju naselja jednim dijelom Orašac, Kulen-Vakuf i Martin \nBrod. U suštini to područje se razvijalo kako se razvijao i uspostavljao nacionalni park, a \nrazvoj i brendiranje nacionalnog parka je jedan strateški pristup kroz primjenu zaštitu i \nočuvanje prirode, te stvaranje ambijenta za primjenu selektivnih oblika turizma na \npodručju Nacionalnog parka, ali naravno i šire u sinergiji sa svim ostalim bitnim \nsubjektima. Ne možemo samo gledati kroz prizmu Nacionalnog parka i to područje kao \nodvojeno od drugih dešavanja. Mi gledamo Nacionalni park kroz prizmu cjelokupnog \nUnsko-sanskog kantona, čak i prekogranične suradnje, s obzirom da je Una i granična \nrijeka, pogotovo u svom gornjem toku. Nacionalni park nudi ponude u smislu aktivnosti \nkoje se mogu primjenjivati u prirodi, kao što je rafting, kajakaštvo, sportski ribolov, zatim \npješačenje, biciklizam, planinarenje kroz upotrebu rekreativnih staza, koje se naravno \nvežu i sa drugim stazama van parka. Na neki način nacionalni park je kroz period razvoja \nod deset godina postao generator razvoja turizma, a onda se taj turistički val lagano širio, \nkako na području grada Bihaća kroz turističko-ugostiteljski sektor, tako i na području \ncjelokupnog Unsko-sanskog kantona.  \n4. Šta Nacionalni park Una na polju očuvanja prirodne i kulturne baštine? \n- Naša osnovna zadaća jeste zaštita i očuvanje prirodnih i kulturno-historijskih \nvrijednosti. Nacionalni park kroz svoj sistem rada u skladu sa aktima i propisima radi na \nkontroli, zaštiti, očuvanju, nadzoru, te putem naše nadzorničke službe koja ima posebne \noblasti da kontrolišu sve aktivnosti i pojave u području nacionalnog parka, koje mogu \nbiti izazvane prirodnim procesima ili antropogenim uticajem, znači uticajem čovjeka, a \nnaravno i sve aktivnosti u području parka i njegovim kontakt zonama, kad su u pitanju \naktivnosti i turista i lokalnog stanovništva i svih korisnika prostora na tom području, a to \nje veoma kompleksan i veoma izazovan zadatak iz razloga što ima puno interesa u \nXIII \n \npodručju parka, pa tako imamo i nedozvoljene radnje. Njih nastojimo sprječavati kroz \nedukacije, promociju, suradnju sa nadležnim ustanovama, kao što su policijske, \ninspekcijske strukture. Međutim, imamo i određene mjere i propise, kada su u pitanju \nnelegalne radnje. Tu se radi o krivolovu, odnosno nezakoniti lov divljih životinja, \nnezakoniti ribolov i imamo divlju gradnju u sjevernom dijelu parka, tačnije na \nlokalitetima Račić, Lohovo, gdje je ona najviše intenzivirana. U tom početnom dijelu \nimamo najveći problem, ta divlja gradnja nije krenula s pojavom Nacionalnog parka i \nprije Nacionalnog parka bilo je divljih objekata koji nemaju dozvole za gradnju. Nažalost, \nmi kao javno preduzeće naše oblasti sprovodimo u potpunosti, evidentiramo sve pojave, \nuredno kroz prijave nadležnim inspekcijama dostavljamo ono što je zamjećeno, \ngradskoj, kantonalnoj i u nekim slučajevima federalnoj inspekciji, ali tu nastaje problem \nnečinjenja gradskih nadležnih inspekcija, kada je u pitanju sankcionisanje takvih \nprekršitelja.  \n5. Šta nacionalni park Una radi na polju promocije prirodne i kulturne baštine na \npodručju grada Bihaća? \n- Dakle, mi pored uređenja, očuvanja prostora posebnih vrijednosti, naročito prirodnih, \ngdje je poseban interes posjeti Štrbačkom buku, Martin Brodu i Kulen-Vakufu, koji \nizrasta u jednu posjetilačku zonu u kojoj je u privatnoj režiji izgrađeno dosta smještajnih \nkapaciteta poput apartmana i apartmanskih naselja, radimo na stvaranju ambijenta za \nprimjenu određenih selektivnih oblika turizma u sinergiji sa ribolovnim udruženjima, \nrafting agencijama i slično. Mi u suradnji s njima promovišemo određene specifične \nturističke ponude na području parka generalno prema našem programu rada i planu \nupravljanja i u skladu sa našim kapacitetima, kako financijskim, tako i na bazi analiza \ntržišta određujemo prema kom tržištu ćemo usmjeriti posebnu promociju, da li \nnastupom na sajamskim ili drugim manifestacijama. Nastupali smo u vremenu \npandemije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kada su u pitanju sajmovi. Radili smo \ni posebne promotivne aktivnosti u ovim zemljama i većim gradovima, ali bili smo i na \nodređenim turističkim sajmovima i nekim drugim skupovima, međunarodnim \nkonferencijama u drugim zemljama Europe kao što su Italija, Austrija, Njemačka, na \nprimjer bili smo na velikom sajmu turizma u Stuttgart-u. Puno koristimo i ostale kanale \npromocije, kao što su web stranica, društvene mreže i u suradnji sa drugim institucijama \nkao što je turistička zajednica Bihaća i ostalim akterima koji su uključeni u razvoj turizma \nimamo sinergijski nastup na tržištima. Isto tako i oni samostalno kroz promociju svojih \nproizvoda rade na promociji Nacionalnog parka, jer recimo neka agencija koja pruža \nusluge raftinga i kajaka, naravno da promotivnim nastupima i materijalima govori i o \nnacionalnom parku. Zajednički radimo na promociji adrenalinskih sportova u ovom \nslučaju, oni rade na promociji svog proizvoda, ali se vežu za nacionalni park. Mi svoju \npromociju usmjeravamo ciljanim turističkim tržištima, uglavnom su oni iz regiona, znači \nzemalja bivše Jugoslavije, zatim Europska tržišta, odnosno ona tržišta zemalja koja su \ntradicionalno usmjerena i imaju interes za dolazak na ove prostore. To su Italija, \nNjemačka, Francuska, Švicarska, Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska. Posebno imamo \npromociju i komunikaciju putem turističkih agencija koje rade „incoming“, pogotovo sa \ntržištima Bliskog istoka. Trebalo se otvoriti također Azijsko tržište, imali smo već dosta \nposjetitelja iz Malezije, Tajvana, Singapura, ali smo trebali otvoriti interes kineskog \nXIV \n \ntržišta. Međutim, pandemija je to blokirala. Očekujemo nakon pandemije da ćemo \nrazviti interes azijskog tržišta za cjelokupno područje, ne samo Nacionalnog parka i grada \nBihaća, već Bosne i Hercegovine i regiona. Dakle, radimo na promociji naših vrijednosti i \nturističke ponude, ne samo kroz sektor turizma, nego kroz vezu sa zaštićenim \npodručjima u regionu. Imamo dobru saradnju sa susjednim zaštićenim područjima, kao \nšto su Plitvička jezera, gdje imamo potpisani sporazum o saradnji, pećinskim parkom \nGrabovača, zatim sa akademskom zajednicom odnosno fakultetima koji su vezani i za \nturizam i za prirodne nauke, imamo sporazum sa javnim preduzećem Unsko-sanske \nšume, koji rade na kontroli stanja šumskih sistema. Dosta često se pojavljujemo kao \naplikanti na javne pozive prema fondovima potencijalnih donatora, prije svega prema \nfondovima i programima Europske unije, koji finansiraju u velikom dijelu projekte za \nočuvanje i zaštitu prirode i okoliša ili neke naučno-istraživačke projekte. Mi smo preko \ntrideset projekata implementirali na području nacionalnog parka zajedno sa partnerima. \nU zadnjih godinu dana dva velika projekta su realizirana. Jedan je postavljanje \nvodovodne instalacije na relaciji Orašac-Ćelije-Štrbački buk. Nakon toga urađena je prva \nfaza asfaltiranja pristupnog puta Orašac-Ćelije-Štrbački buk u dužini 5 200 metara. \n6. Koja prirodna ili kulturna baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i \nneiskorištena u turističkoj promociji Bihaća? \n- Najneiskorištenija baština na području Bihaća je baština koja je vezana za kulturno-\nhistorijske spomenike, prije svega stare gradove i utvrde iz srednjeg vijeka ili osmanskog \nperioda. Ta naša baština je veoma bogata, s obzirom na prošlost koja je bila burna, a o \nnjoj svjedoče upravo ostaci starih gradova i utvrde. Imamo formirane i ustanove koje su \nnadležne za upravljanje takvim spomenicima. Međutim, s obzirom na vječiti nedostatak \nnovca u budžetima za takvo nešto te ustanove nisu u mogućnosti da urade neke redovne \naktivnosti kada su u pitanju očuvanje i konzervacija tih starih gradova, utvrda i ostataka \nstarih gradova i utvrda. Iz tog razloga ja volim reći da naši stari gradovi i utvrde, te njihovi \nostaci predstavljaju samo atrakciju na daljinu, vizuelnu atrakciju, jer sam pristup tim \nlokalitetima veoma je težak, nije prilagođen za veći broj turista. Samo zaljubljenici koji \nsu u formi, rekreativci, planinari, biciklisti dolaze na te atrakcije. Imamo na primjer stari \ngrad Ostrovicu u Kulen-Vakufu, ali dok mi dođemo do tamo automobilom jednim \nneprikladnim putem treba nam šest do osam kilometara, a ustvari dolazimo na zidine \nkoje nemaju nikakvog sadržaja. Mi svake godine održavamo taj prostor u skladu sa našim \nmogućnostima, kada je u pitanju krčenje, čišćenje i tako dalje, ali u pravom smislu \nturističke valorizacije fali prvo pristupna infrastuktura, bez infrastukture ne možete ni \nulagati u konzervaciju samog tog grada, isto tako ne možete ulagati u sadržaj. Ako \nnemate infrastukturu koja bi omogućila ljudima da dođu bez stresa i dodatnih problema, \nonda ne možete razvijati sadržaje unutar tog kompleksa. Imamo ogroman potencijal \nkada je u pitanju kulturno-historijska baština, koja nije iskorištena niti 1%. \nPRILOG 5: Intervju s voditeljem Historijskog odjeljenja u Muzeju Unsko-sanskog \nkantona \n- \nDatum izvođenja intervjua: 2. 7. 2021 \n- \nKonktaktna osoba: Dino Dupanović \n1. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? \nXV \n \n- Muzej Unsko-sanskog kantona nema prirodnjačko odijeljenje. Dakle, neki veći muzeji \nkao što je Zemaljski muzej ima prirodnjačko odijeljenje, mi ga nažalost nemamo. Mislim \nda se prije rata pokušalo formirati prirodnjačko odijeljenje, ali je to ostalo u pokušaju. \nRazlog zašto nemamo to odijeljenje je svakako i nedostatak kadra, koje bi pokrilo to \nodijeljenje, jer su to jako rijetka zanimanja. Djelatnost Muzeja se bazira na pokretnu \nkulturnu baštinu. To je ono što se pronađe, na primjer neki artefakti, ostaci ranijih \ncivilizacija. Brigu o nepokretnoj kulturnoj baštini, kao što je Kapetanova kula, Crkva u \ngradu i ostali objekti vodi Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa. Tako da mogu reći da mi \nnajveću brigu posvećujemo pokretnoj kulturnoj baštini. U Muzeju imamo dosta značajan \nfond Arheološkog odjeljenja. Najčešća briga Muzeja jeste da prikuplja te ostatke, po \npotrebi ih restaurira, nakon toga ih pohranjuje u Muzej i onda ih prezentuje javnosti. Na \ntaj način mi baštini pridajemo značaj. Problem sa kojim se mi susrećemo, kada je u \npitanju pridavanje značaja takvim stvarima je taj da je iskopavanje i rad na terenu, \nnaročito što se tiče arheologa dosta skup. Mi često nemamo dovoljno sredstava da \nfinansiramo takve projekte. Da bi se samo počeo neki projekat arheološkog iskopavanja \npotrebno je izvršiti određena ispitivanja tla, skeniranja, ubiciranja terena i tako dalje. Mi \npridajemo onoliko koliko možemo. Tih projekata ima, ali oni su rijetki. Naš Muzej više \nbrine o kulturnoj baštini iz neke neposredne prošlosti kao što je Drugi svjetski rat, \nposljednji rat, kao što je vrijeme socijalizma i tako dalje. Međutim, Muzej posjeduje i \nEtnološko odjeljenje i tu se nalazi također značajan fond. Dakle, sam Muzej ima pet \nodjeljenja: \nHistorijsko, \nUmjetničko, \nArheološko, \nEtnološko \ni \nInformaciono-\ndokumentarističko odjeljenje. Najčešći način kako pridonosimo baštini je stvaranje \nstalnih ili privremenih muzejskih postavki gdje mi to želimo prezentirati javnosti. U toku \novog mjeseca očekujemo da se otvori i Kapetanova kula gdje bi svako od ovih odjeljenja \nna svakom spratu imalo svoju postavku: prahistorija, stari grad Bihać, stari gradovi \nUnsko-sanskog kantona, Kapetanova divanhana i jedna postavka iz umjetničkog \nodjeljenja o starim gradovima Unsko-sanskog kantona.  \n2. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu \nturističku ponudu općine Bihać? \n- Opet govorim sa aspekta kulturne baštine, iako je prirodna baština sastavni dio svega \ntoga i cijelog ambijenta. Na primjer kada uzmemo stari grad Ostrovicu kod Kulen-Vakufa \nona bez tog prirodnog ambijenta ne bi imala tu čar koju ima, a za svaki prostor kulturna \nbaština je bitna. Razlog toga je što ona pokazuje kontinuitet civilizacije na određenom \nprostoru. Na prostoru Unsko-sanskog kantona imamo jako dobar taj kontinuitet. \nPodručje Unsko-sanskog kantona je itekako značajno jer je to jedno od rijetkih područja \nu Europi koje na tako malom području ima oko 48 starih gradova. To je važnost jednog \nprostora, da vi kada neko dođe možete mu ponuditi i reći da u Bihaću imamo jako \nznačajnu historiju, imamo stare gradove, imamo ostatke sojenica, imamo Muzej \nzasjedanja AVNOJ-a i tako dalje. Bez te ponude određene regije se često čine nevidljivim \nna kulturnoj i turističkoj mapi. \n3. Koju prirodnu ili kulturnu baštinu biste Vi ocijenili kao najviše prezentiranu u \nturističkoj ponudi općine Bihać? \nXVI \n \n- Mislim da će sada kad otvorimo Kapetanovu kulu ona preuzeti ulogu najdominantnijeg \nobjekta kulturne baštine i koji će vjerujem biti najposjećeniji. Prije otvora kule to bi \nvjerovatno bila stara jezgra grada Bihaća, od Crkve sv. Ante Padovanskog do Turbeta i \ndžamije Fethije, jer nekako je njih teško posmatrati kao izolirane slučajeve, najbolje ih je \nsmatrati kao jednu cjelinu.  \n4. Koja baština je po Vašem mišljenju zapostavjena i neiskorištena u turističkoj ponudi \ni promociji općine Bihać? \n- Mislim da je najneiskorišteniji dio stari gradovi, koji se nalaze u dolini Kulen-Vakufa, \nOrašca i tako dalje, s obzirom da ovdje ima na jako malom prostoru puno značajnih starih \ngradova od Ostrovice do Havale i tako dalje. Prije nekih desetak godina izvršena je \nrestauracija i obnovljen je stari grad na Ostrovici, ali on je definitivno neiskorišten. \nUnutar starog grada napravljena je i kula, koja je trebala biti iskorištena i postojale su \nneke zamisli da tokom ljetne sezone tu boravi turistička zajednica, da ne boravi u gradu. \nMeđutim, to je ostalo napravljeno, stoji otključano, tu može ući ko hoće, može i \ndevastirati ko hoće. Tamo nemate nikakvog sadržaja, osim što se nalazi lijep pogled sa \ngrada, koji je sve što se nudi, to je skroz neiskorišteno. Dakle, dolina Kulen-Vakufa i \nOrašca sa naglaskom na Ostrovicu je dio koji nikako nije iskorišten. Također je \nneiskorištena gradska Otoka, koja je nekada predstavljala značajni dio kulturne baštine \nBihaća, gdje su se nalazile stare trgovine i zanatski centri. Danas tu nema nikakvog traga \no tome, a ako uzmemo u obzir šta se radi u takvim zanatskim centrima, kao što je u \nSarajevu, to je velika šteta što nije iskorišteno.  \n5. Šta Muzej Unsko-sanskog kantona radi na polju promocije baštine? \n- Jedini vid marketinga koji mi imamo je putem naše facebook stanice. Dakle, aktivno \nsmo radili na promovisanju facebook stranice i sad smo se već ustalili i imamo jako dobru \nstranicu sa dosta velikim brojem pratitelja i mislim da će nam to barem djelomično \npomoći ubuduće. Koliko, ostaje da vidimo, a ne mogu dati niti konretan odgovor zbog \nnastale situacije. Prošle godine je došlo deset ljudi u Muzej, a godinama prije stvarno je \nbilo puno posjeta u Muzeju AVNOJ-a.  \n6. Imate li još neki komentar za kraj? \n- Problem u Bihaću jeste što ne postoji jedna središnja institucija koja bi sve usmjeravala \ni koordinirala. Imamo na jednom mjestu Muzej, onda Turističku zajednicu, pa Nacionalni \npark i onda je to sve teško uvezati. Najbolje bi bilo kada bi postojala jedna središnja \ninstitucija kojoj bi mi svi slali informacije, ona slala povratne informacije i onda bi na taj \nnačin komunicirali. Dok mi nešto pošaljemo Turističkoj zajednici, pa Turistička zajednica \nZavodu i obratno, to je previše sporo. U ovom vremenu kada sve ide brzo, to je itekako \nsporo i mora postojati neka centralna institucija, organizacija, koja bi upravljala s tim, da \nne bi došlo do nesporazuma do kojih je često znalo doći. \nPRILOG 6: Intervju sa organizatorom Sevdah festivala \n- \nDatum izvođenja intervjua: 5. 7. 2021 \nXVII \n \n- \nKontaktna osoba: - Dilvad Felić \n1. Možete li nam ukratko nešto reći o Sevdah festivalu? \n- Sevdah fest je internacionalni festival narodne muzike kao i festival sevdaha, a uspješno \nse realizira više od 27 godina. Do sada je na festivalu učestvovalo preko hiljadu \nnajeminentnijih izvođača i autora, između ostalih to su Safet Isović, Enes Begović, Beba \nSelimović i tako dalje.  \n2. Koliko smatrate da je ovakav tip manifestacije bitan za očuvanje nematerijalne \nkulturne baštine? \n- Jako je bitan. Glavni cilj ovog festivala i jeste predstavljanje i afirmacija kvalitetne i \nrecenzirane narodne muzike, kao i očuvanje najznačajnijeg, izvornog, tradicijskog i \nneprocjenjivog dragulja kulturno-muzičke baštine-sevdaha. Kroz festival želi se ojačati \nprisutnost duha sevdaha i podržati dalji nastavak očuvanja, održavanja i življenja \nsevdaha kao naše nematerijalne kulturne baštine.  \n3. Koliko i na koji način se Sevdah festival promovira u turističkoj ponudi općine Bihać? \n- Mogu reći da se promocija sevdaha i Sevdah festa vrši na način da se ovaj festival \nemituje putem zemaljskog i satelitskog emitiranja najeminentnijih medija, kako iz Bosne \ni Hercegovine, tako i iz regije. Za festival se svaki put dogovori bogata medijska potpora, \nčiji rad prate također i gotovo svi najeminentniji elektronski i pisani mediji, kao što su \nrecimo televizija, kao što su radiostanice i pisani mediji iz Bosne i Hercegovine i regiona. \nPored toga organizirana je i distribucija festivalskih audio i video izdanja u cijelom \nsvijetu, pa tako na svim nosačima zvuka bude istaknut logo grada Bihaća. Da je festival \ndobro promoviran potvruđuje i ta činjenica da je festival bio sastavni dio i jedan od \nključnih sadržaja prepoznate kulturne manifestacije „Bihaćko ljeto“. Svakako festival \nradi na jačanju specifičnih etno-turističkih proizvoda i sveukupne turističke ponude kako \ngrada Bihaća, tako i Unsko-sanskog kantona, ali i Federacije BiH kao emintentne kulturne \nsredine, te Bosne i Hercegovine uopće. \n4. Po Vašem mišljenju kako i koliko je sevdalinka kao dio nematerijalne kulturne \nbaštine zastupljena i promovirana u turističkoj ponudi općine? \n- Nije baš mnogo promovirana. Nažalost, svjesni smo činjenice da sevdah kao izvorni \nbosansko-hercegovački muzički izražaj svih njenih naroda nekako sve više pada u \nzaborav, a sevdah ima neprocjenjivu tradicijsku, historijsku i kulturološku vrijednost. \nOsim festivala sevdaha na području Bihaća ne postoje neke značajniji turistički sadržaji \nkoji su vezani za sevdalinku kao nematerijalnu baštinu. Nažalost sve ono što je medijski \ndobro upakovano i dolazi na naše prostore sve više truje našu omladinu, pa čak i \npojedine medije „šundom“ i raznim muzičkim podvalama. U tome se gubi vrijednost \nsevdalinke. Zbog toga nastojimo sa festivalom da preuzmemo tu ulogu podizanja općeg \nkulturnog nivoa samih građana.  \n5. Koliko ste zadovoljni sa posjetom Sevdah festivala, te da li ovaj festival posjećuju \nturisti? \nXVIII \n \n - Pa mi želimo da promovišemo Sevdah fest u internacionalnim okvirima. Bude prisutno \nskoro uvijek nekoliko hiljada vjerne festivalske publike iz regiona i iz cijelog svijeta. Tako \nda mogu slobodno reći da posjećuju turisti ovaj festival i da jesam zadovoljan.  \nPRILOG 7: Intervju s predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina \n- \nDatum izvođenja intervjua: 6. 7. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Muhamed Selmanović \n1. Na koji način Kulturno-umjetničko društvo Krajina učestvuje u očuvanju \nnematerijalne kulturne baštine? \n- Kulturno-umjetničko društvo Krajina uglavnom učestvuje u prakticiranju narodnih igara \ni pjesama koje su se nekada davno igrale. KUD Krajina i dalje gaji tu kulturnu zaostavštinu \nnaših naroda, a s tim obogaćujemo i sadržaj kulture kako u gradu Bihaću, tako i šire, te \nutiče dosta sa svojim radom i na razvoj turizma Unsko-sanskog kantona.  \n2. Koji značaj pridajete kulturnoj baštini? \n- Uloga održavanja kulturne baštine je ustvari održavanje narodnih običaja naroda Bosne \ni Hercegovine kako se ne bi zaboravila kultura naroda prije dugo godina. Mi tu kulturnu \nbaštnu, odnosno taj dio kulture ustvari održavamo da se ne zaboravi. Nadam se da \nuspješno to radimo, uglavnom naša okosnica rada jesu narodne igre i pjesme naroda \nBiH. Što se tiče turizma i kulturne zaostavštine, to je jako prihvaćeno od stranaca koji \ndolaze i kroz taj dio kulturne baštine upoznaju život naroda koji su živjeli nekada ovdje i \nžive sad. Tako da imamo jako bogatu kulturnu zaostavštinu i mi se trudimo na sav mogući \nnačin da tu kulturnu baštinu gajimo.  \n3. Koliko mislite da je kulturna baština bitna za cjelokupnu turističku ponudu Bihaća? \n- Jako je bitna. Ona upotpunjava sve ostale sadržaje koji se ovdje dešavaju i koji \ndoprinose turizmu. Turizam nije potpun ako nema kulturne baštine, jer zaista narodi \nputuju kroz svijet kako bi se upoznali sa državama i narodima, sa njihovim običajima, \nkulturom i tako dalje. Tako da smatram da doprinosi dosta razvoju turizma na ovim \nprostorima.  \n4. Šta Kulturno-umjetničko društvo Krajina radi na polju turističke promocije \nnematerijalne kulturne baštine Bihaća? \n- Mi uglavnom na području Bihaća održavamo svoje koncerte gdje imamo dosta \nposjetitelja, ali isto tako i za turističke grupe koji dolaze u Bihać, u Nacionalni park, \nodržavamo manje koncerte, gdje se oni upoznaju i sa narodnim nošnjama, narodnim \nigrama, pjesmama. Tako da smo u našem dosadašnjem radu uvidjeli da smo jako dobro \nprimljeni od strane turista.  \n5. Da li biste ispostavili određenu prirodnu ili kulturnu baštinu na području Bihaća koja \nse u turizmu prezentuje više od ostalih? \nXIX \n \n- Ne mislim da se određena baština ističe, ja bih samo unaprijedio već postojeću kulturnu \nbaštinu, jer znam da bi ona dosta dobro doprinijela razvoju turizma na ovim prostorima. \n6. Koja ja baština po Vašem mišljenju neiskorištena u turističkoj ponudi Bihaća? \n- Prirodne ljepote ovog kraja su neiskorištene, kao što su šume i rijeke, po mom mišljenju \nto je oko 70% neiskorišteno. Ovo područje bi moglo da živi od turizma sigurno, kada \nbismo malo više posvetili izgradnji turističkih sadržaja u prirodi, ali koji ne narušavaju tu \nprirodu. \n7. Imate li još neki komentar za kraj? \n- Što se tiče prirodne i kulturne baštine na ovim prostorima, nju samo trebamo više \nunaprijeđivati i o njoj više brinuti i mislim da bi baština našla svoju značajnu ulogu u \nrazvoju turizma.  \nPRILOG 8: Intervju s direktorom Zavoda za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać \n- \nDatum izvođenja intervjua: 8. 7. 2021 \n- \nKontaktna osoba: Amir Kadić \n1. Koji značaj pridajete kulturnoj baštini? \n- Mi se bavimo očuvanjem kulturne baštine i nacionalnih spomenika. Velika se pažnja \ndaje pogotovo u zadnjih desetak godina, prije je to bilo malo zanemareno. Prva uloga \nnas kao javne ustanove jeste očuvanje kulturne baštine kao našeg identiteta sa ovih \nprostora. Mi ispred zavoda pokušavamo zadnjih petnaestak godina da stavimo akcente \nna dominantne objekte, kao što su stari gradovi i objekti koji svojim značajem i \nhistorijskom vrijednošću proširuju taj identitet ovoga naroda sa ovog prostora.  \n2. Koliko je baština po Vašem mišljenju bitna za cjelokupnu turističku ponudu općine \nBihać? \n- Što se tiče Bihaća i kantona mislim da tu ima pored Une, koja okuplja niz aktivnosti koje \nse dešavaju oko nje, ima jako veliku ulogu za popunjavanje tog itinerera koji se dešava \nne samo u Bihaću, nego i kantonu. Čak i sa kantona prelazi na Jajce, Sarajevo i Mostar. \n3. Koju prirodnu ili kulturnu baštinu biste Vi ocijenili kao najviše prezentiranu u \nturističkoj ponudi općine Bihać? \n- U zadnje vrijeme kako su oformljeni timovi za promociju turizma, kao turistička \nzajednica Bihaća i pojedina udruženja sa ostalih općina, taj segment je dignut na malo \nveći nivo. Moram pohvaliti Turističku zajednicu grada Bihaća, jer su u zadnjih godinu \ndana stvarno napravili velik posao na promociji. Morate napraviti jednu razliku, ako \nimate jedan budžet koji je velik lako je napraviti promociju. Međutim, ako imate neki \nmali budžet ili skoro nemate nikakvih sredstava za promociju, kada napravite jedan \novakav „boom“ to je stvarno za veliku pohvalu. Što se tiče našeg kantona mislim da malo \nveću dominaciju ima prirodno naslijeđe, tipa Nacionalni park Una i dio segmenta kroz \nXX \n \nkanjon. To ima veću atraktivnost zato što većina posjeta se radi mlađe životne dobi od \n20 do 40 godina, dok kulturno naslijeđe više posjećuju gosti koji imaju preko 60 godina.  \n4. Koja baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj ponudi \ni promociji općine Bihać? \n- Ni jedna nije toliko zapostavljena. Međutim, gledajući kretanja ljudi vani, mislim da \nvjerski turizam kod nas nije toliko izražen. Recimo Austrija i Njemačka imaju puno tog \nkretanja. Možda kod nas to nije toliko izraženo zbog dominacije jedne vjere \nstanovništva. Što se tiče Bosne i Hercegovine mislim da je malo šturo u tom pogledu.  \n5. Možete li nam reći koji su Vaši projekti do sad vezani za nepokretnu kulturnu \nbaštinu? \n- Zavod je učestvovao u većini građevinskih radova što se tiče starih gradova. Sa \nopćinama smo vršili prezentaciju izvedenih radova. Sa partnerskim odnosima sa \nopćinom, turističkom zajednicom smo završili Sokolac, koji je danas skoro 90% u funkciji, \npotrebno je da se onih 10% detalja dotegne da bude stalna muzejska postavka, da \nriješimo sanitarije, možda čak i neki mali restoran pokretnog karaktera. Na Ostrovici smo \nuradili puno u prošlom vremenu. Ima mnogo tih velikih projekata, a što se tiče malih oni \nse dešavaju skoro svaki mjesec po dva tri, tipa neke male džamije, stambene kuće, \nlokaliteti, arheološka nalazišta i tako dalje.  \n6. Šta Zavod za zaštitu kultunog naslijeđa radi na polju promocije baštine? \n- Mi smo dok nije bilo turističkih zajednica, klastera i udruženja građana radili sami te \npromocije, tako što smo svake godine izdavali knjige, publikacije, prezentacije. Međutim \nkako se pojavila sada ta nova ekipa koji su stručniji u pogledu marketinga i prezentacije \nod nas, mi smo se skoncentrisali samo na očuvanje kulturne baštine, tipa da se objekti \nstatički urede, da se stave u funckiju građana i turizma, a onda je ova ekipa dalje preuzela \ntu odgovornost na sebe za tu prezentaciju. Mada i danas mi njih pratimo poprilično u \ntim prezentacijama, što se može vidjeti preko naše web stranice i facebook stranice. \nTrudimo se da prezentiramo ono što uradimo, da pokažemo kako je bilo prije, a kako je \nto danas.  \n \n \n \n \n \n \n \nXXI \n \nPRILOG 9: Izjava o avtorstvu in istovetnosti tiskane in elektronske oblike zaključnega \ndela \nUNIVERZA V MARIBORU \nFAKULTET ZA TURIZEM \n \nIZJAVA O AVTORSTVU IN ISTOVETNOSTI TISKANE IN ELEKTRONSKE OBLIKE \nZAKLJUČNEGA DELA \n \nIme in priimek študent-a/-ke: Mira Reljić \nŠtudijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija  \nNaslov zaključnega dela: Uloga baštine u turističkoj ponudi općine Bihać \nMentor: doc. dr. Saša Poljak Istenič \n \nPodpisan-i/-a študent/-ka Mira Reljić \n• \nizjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob pomoči \nmentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; \n• \nizjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v \nzaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; \n• \nna Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam \npravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico \nponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo \ndela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative \nCommons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo \nbesedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; \nuporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v \nnajem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da \nnavedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; \n• \ndovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj \nz objavo zaključnega dela;  \n• \nizjavljam, da je tiskana oblika zaključnega dela istovetna elektronski obliki zaključnega dela, ki \nsem jo oddal/-a za objavo v DKUM. \n \n \n \nDatum in kraj:   \n \n \n \nPodpis študent-a/-ke: \n  \nXXII \n \n__________________                  \n \n_____________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n"}
{"dc.title": "EMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U HOTELIMA UNSKO-SANSKOG KANTONA", "dc.creator": "Hebilović, Mirsada", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "Emocionalni rad;emocije;zaposleni;hotel;suradnici i nadređeni;Čustveno delo;čustva;zaposleni;hotel;sodelavci in nadrejeni;info:eu-repo/classification/udc/005.42-024.61:159.942(043.2)", "id": "dkum_52006", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=156967&dn=", "text": " \nUNIVERZA V MARIBORU \nFAKULTETA ZA TURIZEM \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nMirsada Hebilovid \n \n \n \n \n \nEMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U \nHOTELIMA UNSKO-SANSKOG KANTONA \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnega študija  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nBrežice, januar 2022 \n \n \n \n \n \nUNIVERZA V MARIBORU \nFAKULTETA ZA TURIZEM \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nMirsada Hebilovid \n \n \n \n \n \nEMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U \nHOTELIMA UNSKO-SANSKOG KANTONA  \n \n \n \nDiplomsko delo univerzitetnega študija  \n \n \n \n \n \n \n \n \nMentor: izr. prof. dr. Maja Turnšek \n \n \n \n \n \n \n \n \nBrežice, januar 2022 \n \n \n \n \n \n \n \nIZJAVA O AVTORSTVU IN ISTOVETNOSTI TISKANE IN ELEKTRONSKE OBLIKE \nZAKLJUČNEGA DELA  \n \nIme in priimek študent-a/-ke: Mirsada Hebilovid \nŠtudijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija  \nNaslov zaključnega dela: Emocionalni rad između zaposlenih u hotelima Unsko-sanskog \nkantona \nMentor: izr. prof. dr. Maja Turnšek  \n \nPodpisan-i/-a študent/-ka Mirsada Hebilovid \n \nizjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob \npomoči mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; \n \nizjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v \nzaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; \n \nna Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam \npravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico \nponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo \ndela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative \nCommons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo \nbesedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; \nuporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v \nnajem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da \nnavedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; \n \ndovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, \nskupaj z objavo zaključnega dela;  \n \nizjavljam, da je tiskana oblika zaključnega dela istovetna elektronski obliki zaključnega dela, ki \nsem jo oddal/-a za objavo v DKUM. \n \nDatum in kraj:   \n \n \n \nPodpis študent-a/-ke: \n  \n__________________                  \n \n_____________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nZAHVALA \nIskreno se zahvaljujem mentorici, izr. prof. dr. Maji Turnšek za svu pomod i \nusmjeravanje u pisanju i obradi cijelog diplomskog rada. Još bih se htjela zahvaliti \nsvojoj porodici i prijateljima na podršci. Posebna zahvala pripada Ibrahimu Beganovidu \nza pomod pri statističkoj analizi podataka i podršci tokom pisanja ovog rada. \n \n \n \n \n \n \nEMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U HOTELIMA UNSKO-\nSANSKOG KANTONA \nU diplomskom radu smo istraživali u kakvim su odnosima zaposlenici hotela na Unsko- \nsanskom kantonu, zapravo smo istražili koliko je zastupljen emocionalni rad između \nzaposlenih, kakvi su međusobni odnosi zaposlenih na radnom mjestu i kakvi su odnosi \nizmeđu suradnika i nadređenih, cjelokupno smo istražili kako međusobni odnosi utječu \nna klijenta ili gosta koji posjeduje ili dolazi u hotel. Za istraživanje smo koristili anketni \nupitnik koji je proveden od strane zaposlenih radnika u hotelima i iz kojeg smo dobili \nodgovarajude rezultate. U teoretskom uvodu smo definirali emocionalni rad i \nemocionalnu inteligenciju, pojam emocije, koja je uloga organizacije u ugostiteljskoj \nindustriji, zadovoljstvo s radom, nadalje smo definirali organizacijsku strukturu \nprijemnog odjela kako utječe na razvoj hotela, zatim koja doba starosti najviše utječe \nna emocionali rad, kakav je emocionalni rad između spolova i sl. Pomodu anketnog \nupitnika smo napravili tri skupa indikatora, bazirana na emocionalni rad, analizu \nzadovoljstva i odnose između suradnika i nadređenih. Kroz provedeno istraživanje došli \nsmo do rezultata koji su bili u skladu s očekivanom teorijom. Analiza i interpretacija \nrezultata ukazuje na to da su zaposleni radnici složni i da se međusobno poštuju i \ndogovaraju oko obaveza na poslu, pored toga atmosferu čine pozitvnim sa osmijehom \nkoji svakodnevno upute klijentu ili gostu hotela, gdje proizilazi zadovoljstvo do gostiju \nšto je od velikog značaja za jedan hotel.  \nKljučne riječi: Emocionalni rad, emocije, zaposleni, hotel, suradnici i nadređeni  \nEMOCIONALNO DELO MED ZAPOSLENIMI V HOTELIH UNSKO-\nSANSKEGA KANTONA \nV diplomski nalogi smo raziskovali, v kakšnem odnosu so zaposleni v hotelih Unsko- \nsanskega kantona, pravzaprav smo raziskovali, koliko je emocionalno delo zastopano \nmed zaposlenimi, kakšni so medsebojni odnosi zapolenih na delovnem mestu in kakšni \nso odnosi med sodelavcem in nadrejenim ter kako medsebojni odnosi vplivajo na \nstranko ali gosta, ki obišče ali prihaja v hotel. Za raziskavo smo uporabili anketni \nvprašalnik, ki so ga izvedli zaposleni v hotelih in na podlagi katerega smo dobili \nustrezne rezultate. V teoretičnem uvodu smo opredelili emocionalno delo in čustveno \ninteligenco, pojem čustva, kakšna je vloga organizacije v gostinstvu, zadovoljstvo z \ndelom, v nadaljevanju smo opredelili, kako organizacijska struktura sprejemnega \noddelka, vpliva na razvoj hotela, potem, katera starost najbolj vpliva na emocionalno \ndelo, kakšno je emocionalno delo med spoloma in podobno. Z anketnim vprašalnikom \nsmo raziskovali tri sklope indikatorjev, ki se navezujejo na emocionalno delo, analizo \nzadovoljstva in odnosov med sodelavci in nadrejenimi. Z opravljeno raziskavo smo \nprišli do rezultatov, ki so bili v skladu s pričakovanji glede na teorije. Analiza in \ninterpretacija rezultatov ugotavljata, da se zaposleni strinjajo in se medsebojno \nspoštujejo ter dogovarjajo o obveznostih na delovnem mestu, poleg tega pa naredijo \npozitivno vzdušje z nasmehom, ki ga vsak dan naklonijo stranki ali gostu hotela, tako \nprihaja do zadovoljstva gostov, kar je velikega pomena za hotel. \n \n \n \n \nKljučne besede: Čustveno delo, čustva, zaposleni, hotel, sodelavci in nadrejeni  \nUDK: 005.42-024.61:159.942(043.2) \n \n \n \n \nPOVZETEK \nV diplomskem delu predstavljamo, kako čustveno delo med zaposlenimi v hotelih USK-\na vpliva nanje in njihovo poslovanje ter kako potekajo medosebni odnosi v izbranih \nhotelih med zaposlenimi. Čustveno delo med zaposlenimi v tovrstnih objektih je zelo \npomemben koncept, ki je bil raziskan tudi skozi več študij, kjer je avtorje zanimalo \nodkrivanje dane teme in celovito analizo rezultatov. \nV uvodnem delu smo opredelili namen in cilje diplomskega dela, metodo diplomskega \ndela, definicije čustvenega dela in vloge organizacije, zadovoljstvo pri delu, hipoteze \ndiplomske naloge, analizo rezultatov in raziskovalno področje. \nNamen diplomskega dela je identifikacija naloge, ki jih prinaša poslovanje za boljše \nizboljševanje funkcionalnosti hotela in boljši čustveni odnos med zaposlenimi. \nCilj diplomskega dela je bil ugotoviti, kolikšni meri je čustveno delo zastopano v hotelih \nUnsko-sanskega kantona. Cilji dela so: \n• \nPridobiti konkretne informacije o tem, ali zadovoljstvo z odnosi med \nzaposlenimi na delovnem mestu povečujejo pozitivno samooceno \nčustvenega dela zaposlenega. \n• \nUgotoviti, ali zadovoljstvo z odnosom z vodjo na delovnem mestu povečuje \npozitivno samooceno čustvenega dela zaposlenega. \n• \nUgotoviti, ali obstajajo razlike med spoloma pri samooceni čustvenega dela. \n• \nUgotoviti, ali starost vpliva ali ne vpliva na samooceno čustvenega dela \nzaposlenega. \nMetode diplomske naloge vključujejo anketo, izvedeno s preverjanjem hipotez, ki \ntemeljijo na zadovoljstvu z odnosi med zaposlenimi in na odnosih z vodjo na delovnem \nmestu. Skupno je bilo izbranih 15 hotelov in vsak hotel ima približno 10–15 zaposlenih. \nHoteli se nahajajo v različnih mestih, ki vključujejo Unsko-sanski kanton, kot so Bihad, \nVelika Kladuša, Bužim in podobno. \nAnketo smo izdelali na podlagi predhodne anketne raziskave. Anketa vključuje \nvprašanja, povezana s čustvenim delom, medosebnimi odnosi med zaposlenimi, odnosi \nmed zaposlenimi in nadrejenimi ter zadovoljstvom gostov. \nV prvem delu smo uporabili strokovno literaturo iz članka »Upravljanje s emocijama v \nstoritvenih dejavnostih« (Mihaljevid, Rafajac in Poljac, 2016, str. 63), ki temelji na \nčustvenem delu. Glede na trenutno stanje pandemije je bil dostop do knjižnic \nonemogočen, zato smo uporabljali razpoložljivo literaturo z interneta. V drugem delu \nsmo uporabili raziskovalno analizo, ki temelji na medosebnih odnosih. V tretjem delu \nsmo s pomočjo anketnega vprašalnika pridobili odgovore posameznikov, ki smo jih \nnato uporabili za analizo podatkov. \nČustveno delo je v turizmu zelo pomemben pojem, ki zajema širok pomen, vendar se \npo našem mnenju nanaša na nadzor in vedenju med zaposlenimi, gostom ali \nnadrejenimi na delovnem mestu in med delovnim časom, kako nekdo ravna z nekom in \nv kolikšni meri to vpliva na delo v hotelu, ne glede na to, ali produktivnost daje dobre \nali slabe občutke pri delu. Danes je to zelo pomembno ravno zato, ker veliko ljudi v  \n \n \n \n \ndelovnem okolju ali zatre svoja čustva ali včasih celo nekontrolirano izraža svoje \nvedenje in odnos do stranke ali sodelavca. To vpliva na odločitev, ali bo zaposleni \nodpuščen ali bo ostal v hotelu. \nČustveno delo je nova oblika dela, ki temelji na profesionalnem urejanju čustev v \njavnem sektorju zaposlitve. Značilna je predvsem za delovna mesta v storitvenih \ndejavnostih, ki vključujejo delo z ljudmi. Posebna različica čustvenega dela so storitve z \nnasmehom, ki predstavljajo neločljiv del popolnega poslovanja s strankami. V \nzaostrenih pogojih sodobnih tržnih gospodarstev postaja nasmeh, t.j. prodaja čustev, \neno temeljnih konkurenčnih pravil in strategij. Na delovnih mestih z visokim deležem \nčustvenega dela prevladuje ženska delovna sila. Kljub družbeni koristnosti, je čustveno \ndelo pogosto nepriznano in podcenjeno. Pod določenimi pogoji ima negativne \npsihološke učinke, t.i. čustvenim delavcem pa lahko prinaša tudi psihološke nagrade. \nStoritve z nasmehom so sestavni del (uspešnega) poslovanja določenega podjetja. \n(Šadl, 2002, str. 49). \nOrganizacije so družbeni sistemi, v katerih so človeški viri najpomembnejši dejavniki \nuspeha in učinkovitosti. Za dosego svojih ciljev potrebujejo učinkovite menedžerje in \nzaposlene. Brez njihovega človeškega truda in zavzetosti ne morejo uspeti. \nVerjamemo, da je zadovoljstvo pri delu ključnega pomena za ohranjanje in privabljanje \ndobro usposobljenega osebja. Na zadovoljstvo zaposlenih vplivajo številni dejavniki, \nmed drugim: plače, dosežki, avtonomija, prepoznavnost, komunikacija, delovni pogoji, \npomembnost dela, sodelavci, stopnja strokovnosti, medosebni odnosi, ugodnosti pri \ndelu, delo v uglednem podjetju, nadzorna podpora, pozitivna efektivnost, varnost \nzaposlitve, fleksibilnost delovnega mesta, timsko delo in genetski dejavniki. \nV diplomskem delu smo raziskali tudi, kako delujejo spolne razlike med zaposlenimi v \ndelovnem okolju. Ali obstajajo razlike med spoloma, ko temeljimo na čustvenem delu \nzaposlenega. Prejšnje raziskave in tudi naša raziskava so pokazale, da so moški tudi \nverbalno bolj agresivni kot ženske. V nekaterih raziskavah pa je bilo ugotovljeno, da \nimajo ženske večjo čustveno inteligenco kot moški. Pri čustvenem delu pa je naša \nraziskava pokazala, da še vedno obstaja razlika med spoloma v delovnem okolju. \nZelo pomemben dejavnik uspešnega hotelskega poslovanja je skupno sodelovanje in \ndobra organizacija dela v hotelu. Ob omembi organizacije dela se upoštevajo službe, ki \nso zadolžene za opravljanje nalog, da ne bi motili reda in miru v postrežbi gostov. \nOmeniti je treba storitve, ki so razporejene po delovnih mestih, med katerimi so: \nrecepcija, tehnična služba, gostinska služba, komercialna služba, etažna strežba, \nfinančno-računovodska služba, včasih pa tudi marketinška služba hotela. Vse te \nstoritve delujejo glede na zmogljivost hotela, priljubljenost in obiskanost (Galičid, \n2017). \nAnaliza rezultatov – Pred samo raziskavo smo postavili določene hipoteze, ki temeljijo \nna teoretični podlagi. Hipoteze, ki smo jih uporabili za raziskavo v tej nalogi, so: \n• \nH1: Zadovoljstvo z odnosi med zaposlenimi na delovnem mestu povečuje \npozitivno samooceno čustvenega dela zaposlenega. \n• \nH2: Zadovoljstvo z odnosom z vodjo na delovnem mestu povečuje pozitivno \nsamopodobo čustvenega dela zaposlenega. \n• \nH3: Pri samooceni čustvenega dela zaposlenega ni razlike med spoloma. \n \n \n \n \n• \nH4: Starost ne vpliva na samozavest pri čustvenem delu zaposlenega. \n• \nH5: Samoocenjevanje čustvenega dela zaposlenih povečuje zadovoljstvo pri \ndelu. \nZa potrditev hipoteze so uporabljene trditve iz tabele 1 (demografski podatki analize \nanketirancev), tabele 2 (sklop indikatorjev emocionalnega dela), tabele 3 (sklop \nindikatorjev analize zadovoljstva) in tabele 4 (sklop indikatorjev odnosov s so-delavci in \nnadrejenimi). V anketiranju je sodelovalo 15 hotelov in v vsakem hotelu smo izvedli \nanketo, s katero smo testirali vse zbrane relevantne podatke, vnesene v R-programski \npaket. SPSS test (Spearmanov korelacijski test) je bil izveden na izbranih trditev iz \ndanega skupa indikatorjev. \nPrvo hipotezo (H1) smo testirali z drugim sklopom indikatorjev čustvenega dela (T2), \ndrugo hipotezo (H2) pa s četrtim sklopom indikatorjev odnosov s sodelavci in \nnadrejenimi (T4), tretjim in četrta hipoteza (H3 in H4) sodita med demografske \npodatke anketirancev (T1), peto hipotezo (H5) pa smo testirali v okviru tretjega sklopa \nindikatorjev analize zadovoljstva (T3). \nVsaka hipoteza je postavljena na podlagi teoretičnih ugotovitev in vključuje namen \ncelotnega dela. Hipoteze vključujejo določen skup indikatorjev in skozi tisti sklop se \nizvede raziskava, nato se upošteva testiranje ankete določenega niza in določene \nhipoteze ter se preveri njena točnost, tj. kolikšni meri se postavljeno hipotezo potrdi. \nUporabljena literatura iz prejšnjih raziskav nam je pomagala priti do zahtevanih \nrezultatov. Na podlagi tega smo zasnovali tri sklope indikatorja, ki vključujejo predvsem \n32 spremenljivk oziroma sklop trditev celotnega raziskovalnega dela, kot so čustveno \ndelo, analiza zadovoljstva zaposlenih v posameznem podjetju ter odnosi s sodelavci in \nnadrejenimi. Tabele so razdeljene na tri sklope in vključujejo izbrane izjave. V hotelih \nUSK-a je bilo anketiranih skupno 100 anketirancev različnih starosti in populacij. To je \nobsežen pojem, ki smo ga na podlagi hipotez poskušali raziskati na čim preprostejši \nnačin. Vprašalnik ima tri različne sklope in z njihovo pomočjo smo anketirali delavce v \nskupno 15 hotelih, ki se nahajajo v Unsko-sanskem kantonu: \n Sklop indikatorjev emocionalnega dela; \n Sklop indikatorjev analize zadovoljstva; \n Sklop indikatorjev odnosa med sodelavci in nadrejenimi. \nNa podlagi opravljenih sklopov smo ugotovili, da je čustveno delo uspešno pri \nzaposlenimi v hotelih, zaposleni ima dobre medosebne odnose, med njimi je dobra \nkomunikacija. Pomagajo si tudi v določenih dilemah, ki se pojavijo v delovnem okolju. \nZaposleni v delovnem okolju poskušajo svoja čustva in čustveno stanje obdržati na \nravni, ki se od njih zahteva na delovnem mestu. \nZ analizo rezultatov anketnih raziskav je bilo ugotovljeno tudi, da so zaposleni s \nčustvenim delom zadovoljni in da imajo dobre odnose s svojim nadrejenimi. \nAnaliza in interpretacija celotnih rezultatov raziskave sta bili statistično pomembni, \npridobljeni rezultati so v skladu z našimi pričakovanji. \nKljučne besede: Čustveno delo, čustva, zaposleni, hotel, sodelavci in nadrejeni \n \n \n \n \nSADRŽAJ \n1 \nUVOD \n................................................................................................................ 1 \n1.1 \nOpis problema .................................................................................................... 1 \n1.2 \nSvrha i ciljevi diplomskog rada ........................................................................... 3 \n1.3 \nHipoteze ............................................................................................................. 4 \n1.4 \nPretpostavke i ograničenja diplomskog rada \n..................................................... 4 \n1.5 \nMetode diplomskog rada ................................................................................... 5 \n2 \nEMOCIONALNI RAD I EMOCIONALNA INTELIGENCIJA ......................................... 7 \n3 \nEMOCIONALNI RAD I ULOGA ORGANIZACIJE \n.................................................... 11 \n3.1 \nZadovoljstvo s radom ....................................................................................... 14 \n3.2 \nOrganizacijska struktura prijemnog odjela ...................................................... 15 \n4 \nHIPOTEZE DIPLOMSKOG RADA ........................................................................ 17 \n4.1 \nZadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava \npozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog \n.............................................. 17 \n4.2 \nZadovoljstvo na poslu....................................................................................... 18 \n4.3 \nZadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu \nsamoocjenu emocionalnog rada zaposlenog \n.............................................................. 20 \n4.4 \nIzmeđu spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog \n22 \n4.5 \nDoba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog ....... 23 \n4.6 \nDob i emocionalna inteligencija ....................................................................... 24 \n5 \nANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA .................................... 26 \n5.1 \nHoteli, broj zaposlenih, intervjui ...................................................................... 31 \n5.2 \nAnketni podaci – spol, starost, obrazovanje .................................................... 32 \n5.3 \nAnaliza rezultata anketnog istraživanja ........................................................... 33 \n6 \nPROVJERA HIPOTEZA \n....................................................................................... 41 \n6.1 \nDiskusija \n............................................................................................................ 56 \n7 \nZAKLJUČAK \n...................................................................................................... 60 \n8 \nLITERATURA I IZVORI ....................................................................................... 63 \n9 \nPRILOZI ............................................................................................................. 1 \n \n \n \n \n \n \n \nSADRŽAJ SLIKA \nSlika 1: Demografska analiza starost, spol i kvalifikacija ................................................ 26 \nSlika 2: Tvrdnje za varijablu emocionalnog rada ............................................................ 27 \nSlika 3: Dimenzija zadovoljstvo na poslu........................................................................28 \nSlika 4: Faktorska analiza zadovoljstvo na poslu ............................................................ 29 \nSlika 5: Dimenzija zadovoljstvo na poslu ........................................................................ 30 \nSlika 6: Dimenzija odnosa sa suradnicima i nadređenima \n.............................................. 31 \nSlika 7: Uneseni podaci anketnog upitnika u R program................................................42 \nSlika 8:  Formula spearmanovog koeficijenta korelacije.................................................43 \nSADRŽAJ TABELA \nTabela 1: Demografski podaci anketnih ispitanika ......................................................... 32 \nTabela 2: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada .............................................. 34 \nTabela 3: Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva ............................................. 37 \nTabela 4: Rezultati skupa indikatora odnosi sa suradnicima i nadređenima ................. 39 \nTabela 5: Korelacija rezultata hipoteze 1 ....................................................................... 44 \nTabela 6: Korelacija i provjera hipoteze 2 ...................................................................... 47 \nTabela 7: SPSS-t test između spolova ............................................................................. 50 \nTabela 8: Korelacija rezultata hipoteze 4 ....................................................................... 52 \nTabela 9: Korelacija i provjera hipoteze 5 ...................................................................... 54 \nPOPIS SKRADENICA \nUSK             Unsko-sanski kanton                                                                                               \nBiH              Bosna i Hercegovina                                                                                                   \nEI                 Emocionalna inteligencija                                                                                   \nMSCEIT      Mayer-Salovey-Caruso Emotional Intelligence Test                                           \n \n \n \n \n1 \n \n1 UVOD  \nOvaj diplomski rad obuhvata širok pojam emocija i emocionalng rada između \nzaposlenih u radnom okruženju. Uzeli smo za primjer sve hotele USK-a i unutar toga \nsmo proveli anketno istraživanje za sve zaposlene radnike u hotelu. Diplomski rad \nobuhvata pojam emocija na poslu, emocionalni rad, zadovoljstvo s odnosima između \nzaposlenih, zadovoljstvo s odnosima s vođom hotela, odnosi između suradnika i gosta, \nzadovoljstvo gostiju i sl. Glavna tema jeste pristup radnika prema gostima, te \nmeđusobni odnosi između suradnika i odnosi između radnika i vođe. Anketno \nistraživanje de se temeljiti na par fraza i prilikom datih fraza de biti ispitani svi radnici u \nodabranim hotelima Unsko-sanskog kantonu. Iz toga demo dodi do zaključaka da li su \ngosti zadovoljni s datim uslugama hotela i s hotelskim osobljem. Veoma bitnu ulogu \nima zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu, isto tako i odnosi s \nvođom koji upravlja hotelom i koji ima veliku odgovornost za sve radnike. \nPrilikom obavljanja posla svakodnevno se dešavaju razne dileme i nesuglasice koje \nriješava vođa hotela. Treba obratiti pažnju da se odnosi poravnaju i poprave kako ne bi \ndošlo do nugodnosti između zaposlenih ili zaposlenika i vođe. Čovjek svakodnevno \nprolazi kroz razne osjedaje kao što su ljutnja, sreda, tuga, smetnje i razne emocije koje \ndemo navesti u nastavku diplomskog rada. \n1.1 Opis problema \nHochschild (1979) je bila prva autorica koja je istraživala emocionalni rad. Prema \nHochschildi pojam emocija je jedna od jedinstvenih kvaliteta koja nas čini ljudima. \nEmocija se koristi za stvaranje, nadzor i očuvanje društvenih veza. Emocija je također \nvažan element u sukobu, društvenim pokretima i društvenim promjenama. Hochschild \nzanima kako nadgledamo emocije kao dio našeg upravljanja dojmovima. Slijedila je \nGoffmana (Hochschild, 1979, str. 552), koji je objasnio kako manipuliramo našom \nodjedom, kosom, priborom, postavkama itd. kako bismo prikazali određenu vrstu svoje \nličnosti kad naiđemo na druge ljude. Hochschild ide u ovoj analizi korak dalje i tvrdi da \nsu emocionalni znakovi možda među najvažnijim u ljudskoj interakciji (Hochschild, \n1979). \nRad u hotelu kao segmentu turizma je veoma težak i zahtjevan. Zbog toga bi bududi \nzaposlenici ili ved zaposleni trebali biti spremni na rad i kontrolisanje svojih emocija, \nkojih je mnogo, onako kako to kodeks ponašanja zahtijeva u cilju jačanja karaktera \nhotela. To je zahtjevan proces na koji bi se zaposleni trebali fokusirati prilikom \nobavljanja rada i postizanja zadovoljstva gostiju. \nPrema Jamesu (1989) emocionalni rad definiran je kao rad koji je uključen u \nsuočavanje sa osjedajima drugih ljudi, čija je ključna komponenta regulacija emocija. \nCiljevi rada su prvo da se sugeriše da je izražavanje osjedaja centralni problem kapitala \ni pladenog rada, a drugo da se istaknu kontradikcije emocija na poslu (James, 1989). \nPrema istraživanjima pojmova emocionalnog rada i emocija, James tvrdi da je \n2 \n \n»emocija« predmetna oblast koja je prikladna za uključivanje u akademsku diskusiju i \nda je izražavanje emocija regulisano oblikom rada. U djelu »Emocija na poslu« James \ntvrdi da je emocionalni rad također roba. Iako može ostati nevidljiv ili slabo pladen, \nemocionalni rad olakšava i reguliše izražavanje emocija u javnom domenu (James, \n1989). Paus (2018) definira emocionalni rad kao pojavu koja predstavlja izražavanje \nosjedaja zaposlenika koje organizacija želi tokom svojih međuljudskih interakcija na \nposlu. Temelji ponašanja na radnom mjestu zasnivaju se na sljededim definicijama. \nNeki od temeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna \nkomunikacija, kao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika. Na navedeno utječu \nemocije, odnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije. \nTeško je odvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije \nna radnom mjestu i ne dopustiti prenošenje problema iz privatnog u poslovni svijet \n(Paus, 2018). \nPrema Hochschildi (1979), postoje različiti načini s kojim radimo na ovakvom djelu \nemocija. Jedna je metoda kognitivna: možemo pokušati promijeniti svoje ideje ili misli \nkako bismo promijenili način na koji se osjedamo prema nečemu. Drugi pristup \nuključuje tijelo. Tijelo možemo koristiti da bismo pokušali svoje emocije voditi u \nželjenom smjeru. Primjerice, duboko demo disati kako bismo smirili živce kad govorimo \npred gomilom. Tredi način upravljanja emocijom uključuje upotrebu ekspresivnih \ngesta. Ponekad demo se nasmiješiti da bismo se osjedali sretno. Ali najvažniji način na \nkoji upravljamo svojim emocijama je kroz duboku glumu. Hochschild nam ne daje popis \npravila o osjedaju koji različite situacije mogu imati ili de ga proizvesti. Umjesto toga, \nona nam daje strategije pomodu kojih možemo prepoznati kada i kako postoji pravilo \nosjedaja. Sljededa posljedica, jedna od posebno važnih za Hochschild, jeste ta da su \nžene češde komercijalno zaposlene za rad na emocijama. \nSvi upravljamo emocijama, to je dio našeg upravljanja utiscima. No, Hochschild (1979) \ntvrdi da kad emocije postanu roba, kad se osjedaji kupuju i prodaju na tržištu za \nemocionalni rad, posljedice su mnogo različite. Postoji mnoštvo poslova koji zahtijevaju \nupotrebu i prezentiranje emocija kao dijela posla. Možemo misliti na konobarice i \nkonobare, činovnike u trgovinama prehrambenim proizvodima, lance brze hrane, \nrobne kude sa popustima i profesionalce u ordinacijama liječnika i stomatologa. Sve \npozicije koje se bave javnošdu zahtijevaju upravljanje emocijama kao dio opisa posla. \nHochschild (1979) nam govori kako je način na koji se upravlja osjedajima malo \ndrugačiji od ostalih samopouzdanja - uključuje duboko djelovanje i emocionalne \nreakcije. \nSamomotivacija kao sredstvo kod međusobnog odnosa zaposlenih u hotelu može biti \nosnova za uspješnu saradnju i pozitivan rezultat kod gostiju. Prema Radošu (2015), biti \nmotiviran ukazuje na prednost da se postignu unaprijed određeni ciljevi s inicijativom \nažurnosti da se iskoriste nove mogudnosti. Biti motiviran nalazi značaj i u promicanju \nsamog sebe i zadovoljstvu odličnog standarda (Radoš, 2015, str. 20). Kako bi se dobila \npozitivna jasna slika u odnosa između radnika i upravitelja, bitno je izbjegavati \nkažnjavanje, a poticati međusobnu saradnju i pomaganje, te ponekad nagrađivanje. \nTreba izrazito paziti na to kako bismo umjesto nezadovoljnog imali zadovoljnog gosta \n3 \n \nšto može da znači dobra propaganda za sam hotel, te porast profita u narednom \nperiodu. \nUpravo zato hotelski menadžer ima vrlo važnu ulogu u motivaciji svojih kolega, ako su \nsvima hotelska misija i ciljevi zajednički (Radoš, 2015, str. 21). Kao motivirani radnici, \nbitno je da se razvije i empatija među zaposlenima kako bi bili u stanju međusobno \npomagati. Prepoznati emocije radnog kolege znači povezivanje i ugodan rad s njim, te \nna kraju korist od toga svega je i za gosta, koji de osjetiti ugodnu atmosferu među \nzaposlenima i samim time osjedat de se dobrodošao u hotelu. \nSve aktivnosti hotela podređene su gostima. Međutim vrlo malo pažnje se posveduje \nfaktorima koji utječu na kvalitetu poslova unutar hotela. Kvaliteta poslova u hotelima \nje rezultat odnosa menadžmenta koji donosi odluke, načina poslovanja menadžmenta, \nstandarda materijalne i tehničke opreme, ekonomskih uvjeta, organizacije rada, \nprocesa pružanja usluga, sistema motivacije i interesa zaposlenika, pogodnosti osoba \nna određenim radnim mjestima, arhitekture interijera i eksterijera hotela (Vetrakova i \nOsbua, 1998, str. 385). \nKada govorimo o funkciji koju šef ima nad kontrolisanjem zaposlenih, Petričevid (2018, \nstr. 21) navodi da što šef može učiniti pozitivno i očekivati pozitivne ishode od \nzaposlenika a samim time i emocionalnu stabilnost među zaposlenima, jest kad nastoji \nuz dobro odrađen posao nagraditi zaposlenike jer to dodatno doprinosi da se zaposleni \npovežu sa šefom i shvate da je lijep odnos s njim jako poželjan i utječe na uspješnije \nobavljen posao, što u konačnici primijeduju i gosti, jer se zbog njih nastoji svaki odnos u \nhotelu što bolje uspostaviti kako bi se zadaci na poslu dobro obavili (Petričevid, 2018, \nstr. 21). \nU diplomskom radu du se baviti temom istraživanja koja se odnosi na emocionalni rad \nizmeđu zasposlenih u hotelima. U uvodnom dijelu navode se definicije emocija i \nemocionalnog rada, zatim kakvo je emocionalno stanje zaposlenika, kako upravljati \nosjedajima, te dolasci do raznih emocionalnih reakcija. Također, samomotivacija dolazi \nkao sredstvo kod međusobnih odnosa zaposlenih čime doprinosimo znatno boljem \nemocionalnom radu na poslu. Spoznajom svih tih pojmova, poznato je da se prilikom \nemocionalnog rada može dodi do lošeg odnosa između zaposlenih, pa tako i lošeg \nutjecaja na gosta. Cilj istraživanja jeste identificirati kakvi su to odnosi između \nzaposlenih i kako su povezani u odnosima s gostima, zatim koji su razlozi lošeg \nemotivnog stanja između zaposelnih u hotelima. Za analizu ovog rada du koristiti \nupitnik za anketiranje zaposlenih u hotelima, kako bih dobila podatke u svrhu boljeg \nrazumijevanja emotivnog stanja između zaposlenih. S tim bismo dobili uvid u to, kako i \nna koji način riješiti problem lošeg emotivnog stanja između zaposlenih u hotelima. \nOvo su pojmovi koji se baziraju na problem mog diplomskog rada kojeg treba istražiti. \n1.2  Svrha i ciljevi diplomskog rada  \nSvrha ovog diplomskog rada je identifikacija zadataka koje donosi poslovanje za što \nbolje upravljanje s emocionalnim radom svojih zaposlenih. Što znači da je svrha ovog \n4 \n \nrada riješiti problematiku koju stvara emocionalni rad u cilju unapređenja \nfunkcionalnosti hotela i bolji emocionalni odnos između zaposlenih. \nCiljevi koje bih trebala postidi u ovom radu su: \n Dobiti konkretne informacije o tome da li zadovoljstvo s odnosima između \nzaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog \nrada zaposlenog. \n Saznati da li zadovoljstvo s odnosima s vođom na radnom mjestu povedava \npozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \n Saznati da li između spolova ima razlike u samoocjeni emocionalnog rada. \n Saznati da li doba starosti utječe ili ne utječe na samoocjenu emocionalnog \nrada zaposlenog. \n1.3  Hipoteze \nHipoteze koje du upotrijebiti za istraživanje u ovom diplomskom radu su sljedede: \nH1: Zadovoljstvo odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu \nsamo-ocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \nH2: Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu \nsamoocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \nH3: Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog. \nH4: Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.  \nH5: Samoocjena emocionalneg rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s radom. \n1.4  Pretpostavke i ograničenja diplomskog rada \nPretpostavke u diplomskom radu su sljedede: \n Pretpostavljamo da je emocionalni rad jedan između bitnih faktora u uslužnim \ndjelatnostima, tj. hotelima Unsko-sanskog kantona i da se u prethodnim \ngodinama treba povedati i razvijati. Vjerujemo da de se također u bududnosti \npostidi visok stepen emotivnog stanja između zaposlenih, tako da gosti koji \ndolaze u hotele, osjete ugodnost i zadovoljstvo, što nas navodi na zaključak o \nkorisnosti našeg istraživanja. \n Pretpostavljamo da de izabrani uslužni objekti, tj. hoteli dozvoliti da provedemo \nanketiranje njihovog emocionalnog stanja između zaposlenih. \n5 \n \n Prepostavljamo da de se naši anketni upitnici, koji se odnose na emocije \nzaposlenih u hotelima, te međusobnim odnosima između zaposlenih, da de \ndovoljan broj osoblja odgovoriti (najmanje 100), te demo stoga kvantitativnom \nanalizom odgovora dobiti kvalitativne i reprezentativne rezultate. \n Pretpostavljamo da de ispitanici iskreno odgovoriti na naš upitnik. Tek tada de \nnaša saznanja biti istinita. \n Pomodu dobivenih odgovora mogli bismo predložiti poboljšanja emotivnog \nstanja koja bi imala pozitivan utjecaj na bolje i efikasnije ponašanje bududih \nzaposlenika. \nOgraničenja u diplomskom radu su sljededa:  \n Rezultati de biti prikupljeni isključivo od ispitanika, koji de tijekom ankete biti \nprisutni online stranici, na kojoj de anketa biti postavljena a koja se odnosi na \nemocionalni rad Unsko-sanskih hotela, koji mogu utjecati na reprezentativnost \npodataka. Međutim, mišljenja su da pravilno postavljenim istraživačkim \nokvirima i kvalitetnom izvedbom analize, uz odgovarajudu interpretaciju, \nmožemo dobiti dovoljno relevantne informacije koje se mogu koristiti na \nrazličite načine. \n Nedovoljan broj ispitanika može biti razlog nerelevantnih rezultata za \ndonošenje odluka koje bi se odnosile na sve, odnosno da bi se ti rezultati \nglobalizirali.  \n Nezainteresovani ispitanici mogu dati neiskrene odgovore koji su, naravno, \nnerelevantni. \n Uprkos COVID-u 19 i trenutnom stanju s pandemijom, očekujemo odaziv \ndovoljno velikog broja hotela u ispunjavanju ankete koji de utjecati na \nkvalitativnu izradu rada. \n1.5 Metode diplomskog rada \nEmocionalni rad, međusobni odnos između zaposlenih i odnos između šefa i zaposlenih \nsu istraženi u stručnoj literaturi, pa je opdepoznato da se prilikom pozitivnog odnosa i \nrada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenta ili gosta u radnom objektu, u \novom slučaju hotelu. Svojim istraživanjem želimo testirati hipotezu, koja se bazira na \nzadovoljstvo s odnosima između zaposlenih, te odnosima s vođom na radnom mjestu. \nZa ovaj diplomski rad smo iskoristili bitne hipoteze koje demo povezati s anketom. \nPoslademo online anketu na nekoliko hotela na području Unsko-sanskog kantona u \nBiH. Odabrano je ukupno 15 hotela koje demo koristiti u ovom diplomskom radu. Svaki \nhotel obuhvata otprilike od 10–15 zaposlenika na radnom mjestu. Hoteli su smješteni u \nrazličitim gradovima koje obuhvata Unsko-sanski kanton, kao što su Bihad, Velika \nKladuša, Bužim i slično. Ovu anketu demo napraviti na osnovu prethodnih anketnih \nistraživanja i tako demo dodi do željenih rezultata naše ankete. Anketa de se sastojati \n6 \n \nod nekoliko pitanja vezanih za emocionalni rad (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. \n69), međusobnom odnosu između radnika (Bakan i Bu ukbese, 2013, str. 19), odnosu \nmeđu šefom i zaposlenicima (Rad i  armohammadian, 2006, str. 14), pa i zadovoljstvu \ngostiju takvim odnosom emocionalnog rada između zaposlenika (Laškarin Ažid, 2017, \nstr. 110). Nadamo se i očekujemo pozitivne odgovore od upravitelja kako bismo \nkvalitetno mogli pristupiti obradi ovog rada. \nU prvom dijelu demo se bazirati na stručnu literaturu iz članka »Upravljanje emocijama \nu uslužnim djelatnostima« (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 63), baziranu na \nemocionalni rad. S obzirom na trenutno stanje s pandemijom, pristup bibliotekama je \nnemogud, te se oslanjamo na dostupnu literaturu s interneta. Prikupljamo literaturu i \nkoristimo članke i dostupne knjige koje govore uopšteno o emocionalnom radu \nzaposlenih u hotelu te odnosu između šefa i zaposlenih, kako se njihov odnos odražava \nna uslugu gostiju i slično. U teoretskom dijelu koristili smo domade i strane studije, \nknjige, godišnja izvješda i članke, kao i druge javne izvore informacija na  orld  ide \n ebu. Pošto nemamo mogudnost pristupiti objektima zbog trenutnog stanja COVID-a \n19, istraživanje demo obaviti preko online ankete, kao što je to urađeno u članku koji \nsu se bazirali na anketu od 111 ispitanika (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 59). \nPitanja de biti konkretna kako bismo dobili što bolje odgovore. Na osnovu predviđene \nankete za slanje objektima ustanovit demo parametre o temi koju obrađujemo. Koliko \nje emocionalni rad stabilan kod njih, koliko mu se posveduje pažnje i slično. \nU drugom dijelu demo iskoristiti analizu istraživanja koja de se baziraju na \nmeđusobnom odnosu između radnika. Kako to Bakan i Bu ukbese (2013) navode, oni \nse koriste kvantitativnom studijom u kojoj su podaci prikupljeni korištenjem metode \nupitnika. Njihov cilj je istražiti odnos između razine zaposlenika i zadovoljstva poslom. \nJedinice analize obuhvadaju pojedinci koji su odgovorili na upitnik, a studij im je \npresjeka prosjeka (Bakan i Buyukbese, 2013, str. 19). Nadalje demo ispitati odnos \nizmeđu šefa i zaposlenika (Rad i  armohammadian, 2006, str. 14) i također, \nzadovoljstvo gostiju tim odnosom rada između zaposlenih (Laškarin Ažid, 2017, str. \n110). Prilikom ove metode istraživanja modi demo dodi do ključnih rezultata koji su \nbitni za naš diplomski rad. \nU tredem dijelu demo uz pomod obrađenog upitnika dobiti odgovore pojedinaca, koje \ndemo potom upotrijebiti za analizu podataka. Kvantitativnom analizom dobivenih \npodataka odgovorit demo na naše istraživačko pitanje, koje smo postavili i dobivene \npodatke iskoristili za potvrdu postavljenih hipoteza. Anketni upitnik je predviđen da se \nradi lično u objektu, ali zbog trenutne situacije s pandemijom korona virusa te zbog \ntoga što hoteli nisu u funkciji u ovom periodu, lični pristup se odgađa, pa smo odlučni \nda anketu treba odraditi online putem. Anketirati demo zaposlene radnike u hotelima \nUnsko-sanskim hotelima kako bismo dobili određene odgovore. Pitanja de biti kratka i \nkonkretna. \n \n \n7 \n \n2 EMOCIONALNI RAD I EMOCIONALNA INTELIGENCIJA \nPrije ili kasnije u svakom se poslu pojave situacije u kojima se moramo suočiti s \nnezadovoljnim klijentima, a tada emocionalni rad može predstavljati naročit izazov. To \nje tako jer se nastoje sakriti prave emocije uz kontinuirano »smješkanje«, a sve kako \nbismo ublažili negativne posljedice po naše poslovanje i uspješno riješili pritužbe \nkritički nastrojenih klijenata (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 59). Velika \nučestalost emocionalnog rada u turizmu, ovisnost zadovoljstva gostiju o \nemocionalnom radu zaposlenih, snažni efekti na iskustvo stresa na radnom mjestu, a \ntime i fluktuacija radne snage - sve to nam daje odgovor na što se treba usmjeriti u \nistraživanju pojma emocionalni rad. \nHochschild (1979) je bila početnica tj. prva autorica koja je istraživala i definisala \nemocionalni rad. Prema Hochschildi pojam emocija je jedna od jedinstvenih kvaliteta \nkoja nas čini ljudima. Njezina definicija emocionalnog rada je: Emocionalni rad je \npokazivanje određenih emocija da bi se zadovoljile potrebe nekog posla. Emocija se \nkoristi za stvaranje, nadzor i očuvanje društvenih veza. Emocija je također važan \nelement u sukobu, društvenim pokretima i društvenim promjenama. Hochschild \nzanima kako nadgledamo emocije kao dio našeg upravljanja dojmovima. Hochschild \n(1979) tvrdi da se ljudi u mnogim situacijama moraju upuštati u emocionalni rad ili \nemocionalni menadžment, koji osim emocionalne kontrole uključuje i mijenjanje tipa \nemocija koje pojedinac osjeda. \nMihaljevid, Rafajac i Poljac (2016) definiraju emocije kao važan dio privatnog i \nposlovnog života svakog zaposlenika. Zaposlenici u uslužnim djelatnostima, na \nposlovima prodaju proizvode i ponude usluga, te moraju nadzirati i kontrolirati vlastite \nemocije (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016). Prema Jamesu (1989) emocionalni rad \ndefiniran je kao rad koji je uključen u suočavanje sa osjedajima drugih ljudi, čija je \nključna komponenta regulacija emocija. Ciljevi rada su prvo da se sugeriše da je \nizražavanje osjedaja centralni problem kapitala i pladenog rada, a drugo da se istaknu \nkontradikcije emocija na poslu (James, 1989). Prema istraživanju pojmova \nemocionalnog rada i emocija, James tvrdi da je »emocija« predmetna oblast koja je \nprikladna za uključivanje u akademsku diskusiju i da je izražavanje emocija regulisano \noblikom rada. U djelu »Emocija na poslu« James tvrdi da je emocionalni rad također \nroba. Iako može ostati nevidljiv ili slabo pladen, emocionalni rad olakšava i reguliše \nizražavanje emocija u javnom domenu (James, 1989). \nPaus (2018) definira emocionalni rad kao pojavu koja predstavlja izražavanje osjedaja \nzaposlenika koje organizacija želi tijekom svojih međuljudskih interakcija na poslu. \nTemelji ponašanja na radnom mjestu zasniva se na sljededim definicijama. Neki od \ntemeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna komunikacija, \nkao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika. Na navedeno utječu emocije, \nodnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije. Teško je \nodvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije na \nradnom mjestu i ne dopustiti prenošenje problema iz privatnog života u poslovni svijet \n(Paus, 2018). \n8 \n \nRad u maloprodajnoj trgovini, restoranu ili kafidu, odnosno u ugostiteljstvu zahtijeva \nod zaposlenika trošenje fizičke i umne snage. Gotovo svaki posao, točnije radno mjesto \nzahtijeva ulaganje kognitivnih sposobnosti u svoj posao. Od zaposlenika se traži \nemocionalni rad (»rad prema osjedajima«). Pojam emocionalnog rada potekao je iz \nstudija o uslužnim poslovima. Emocionalni rad predstavlja izražavanje osjedaja \nzaposlenika koje organizacija želi tijekom svojih međuljudskih interakcija na poslu \n(Paus, 2018, str. 9). \nU ugostiteljstvu zaposlenici obavljaju dvije vrste emocionalnog rada; neki zaposlenici \nmogu odabrati vanjske zaslone u skladu s pravilima prikaza, ali sakriti ili prikriti \nosjedaje. Suprotno tome, drugi mogu pokušati izmijeniti unutarnje osjedaje u vezi s \npravilima prikazivanja ili u situacijama kontakta s kupcima (Hochschild, 1983). \nEmocionalni rad, prema prethodnim istraživanjima (Hochschild, 1979; Hochschild \n1983; James, 1989; Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016; Paus, 2018), ovisi o emocionalnoj \ninteligenciji pojedinca. Kada smo naveli određene definicije vezane za emocionalni rad, \nnastavljamo s teorijom vezanom za emocionalnu inteligenciju. Emocionalni rad ima \nveliku povezanost s emocionalnom inteligencijom, odnosi se na sposobnost zaposlenih \nu postizanju da njihove emocije funkcioniraju umjesto njih, koristedi ih na načine koji \ndaju željene rezultate. U osnovi, koriste svoje emocije da bi olakšali svoj pristup. \nMnoga istraživanja ukazuje da je ova sposobnost možda najvažniji faktor u određivanju \nnašeg uspjeha na poslu. \nEmocionalna inteligencija (EI) je pojam koji su devedesetih godina prošlog stoljeda u \npsihologiju unijeli Salovey i Mayer (1990), postavkama o postojanju sposobnosti \nprocesiranja emocionalnih informacija, kao konstrukta relativno nezavisnog od \ntradicionalnih kognitivnih sposobnosti i crta ličnosti.  \nEmocionalna inteligencija (EI) je sposobnost osobe da prepozna i upravlja \nemocionalnim znakovima i informacijama. Ljudi koji mogu prepoznati vlastite osjedaje i \nkoji mogu dobro pročitati tuđe osjedaje mogu biti učinkovitiji na svojim poslovima. \nNa osnovu definicija autorice Hochschild (1979), gdje tvrdi da je emocionalni rad \npokazivanje određenih emocija da bi se zadovoljile potrebe posla, vidimo da postoji \nmeđusobni utjecaj između dvije ili više osoba s emocionalnom inteligencijom koju \nnavode u sljededoj rečenici autori Salove  i Ma er (1990). Kako to Salove  i Ma er \n(1990) definišu kao sposobnost osobe koja prepoznaje i upravlja emocionalnim \nznakovima i informacijama, onda možemo zaključiti da je radnik emocionalno stabilan \nkod obavljanja svog posla. Dakle, kada bismo povezali ta dva koncepta - autorice \nHochschild (1979) i autora Salove  i Ma er (1990), došlo bi do njihove interakcije i \nupotpunili bismo argumentaciju za rješavanja tog problema - emocionalna inteligencija \nsa emocionalnim radom. \nEmocionalna inteligencija se pokušala povezati s brojnim aspektima ljudskog života i \nrazvoja, a smatra se da su njeni temelji ukorijenjeni u najranijem djetinjstvu kada dijete \npočinje stvarati specifične veze sa skrbnicima i okolinom u kojoj odrasta, te uči sebi \nsvojstvene načine interakcije s okolinom. Prema tome, odnos djeteta i skrbnika bi \n9 \n \ntrebao biti jedna od prvih stavki koji utječe na razvoj emocionalne inteligencije, \nodnosno načina na koji de dijete od najranije dobi i u bududnosti koristiti vještine za \nprepoznavanje, regulaciju i korištenje emocija u svakodnevnom životu (Žigmundid, \n2016, str. 1). \nČinjenica je da postoje stotine emocija, kao i njihovih mješavina, varijacija, mutacija i \nnijansi. Potrebno ih je prepoznati i biti ih svjestan kako bi se mogle na ispravan način \ntumačiti i kako bismo mogli s njima ispravno upravljati. Osjedaji se pojavljuju kao \nposljedica nekog događaja, neke osobe ili situacije. Ukoliko kod osobe postoji svjesnost \ntih emocija, postoji prednost u odnosu na osobe koje nisu toga svjesne (Paus, 2018, \nstr. 3). \nGoleman (1995, str. 301) na osnovu svojih knjiga je uključio pet osnovnih emocionalnih \ni društvenih kompetencija. Riječ je o samosvjesnosti, odnosno znati što osjedamo u \ndatom trenutku i prema tim preferencijama upravljati vlastitim odlukama, realno \nprocjenjivati vlastite sposobnosti i imati dobro utemeljen osjedaj samopouzdanja. \nDrugi element je samokontrola, kako se nositi sa emocijama tako da one olakšavaju \nposao umjesto da ga ometaju. Pod pojmom samokontrole bitna je čovjekova savjest i \npotrebno je odgađati zadovoljstvo kako bi se ostvarilo cilj. Zatim slijedi \nsamomotivacija, odnosno kako se služiti svojim najdubljim preferencijama kako bi se \npotaknuli i usmjeravali prema ciljevima, te kako bi se preuzela inicijativa i težnja prema \npoboljšavanju, te ustrajnost u suočavanju s neuspjesima i razočaranjima. Također je \nvrlo značajna i empatija koja predstavlja sposobnost prepoznavanja i osjedanja što ljudi \nosjedaju, biti kadar zauzeti njihovo gledište te njegovati osobne odnose i usklađenost s \nvrlo raznolikim ljudima. I zadnji element, ali ne i manje važan, jesu društvene vještine \ngdje se misli na to kako se dobro nositi sa emocijama u odnosima i tačno očitavati \ndruštvene situacije i mreže, stupati u interakcije, te se služiti tim vještinama kako \nbismo uvjeravali i predvodili, pregovarali i razrješavali sukobe te postigli suradnju i \ntimski rad (Paus, 2018, str. 6). \nPostoji više procjena emocionalne inteligencije, ali otkrida su da je jedini način da \nučinkovito razvijamo vještine emocionalne inteligencije, uključujudi samosvijest i \nsamoupravljanje, svakodnevno vježbati u kontekstu naših radnih okruženja (Sherwin, \n2018). \nNeki od temeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna \nkomunikacija, kao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika. Na navedeno utječu \nemocije, odnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije. \nTeško je odvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije \nna radnom mjestu i ne dopustiti da problemi iz privatnog života budu smetnja u \nposlovnom svijetu (Paus, 2018, str. 10). \nGrande  tvrdi da zaposlenici koji potiskuju svoje istinske emocije ili ih lažiraju da slijede \npravila prikaza, izloženi su u neskladu između unutarnjih osjedaja i vanjskih izraza \n(Grandey, 2000). Ova emocionalna odstupanja dovode do emocionalne nelagode i \nstresa na poslu što zauzvrat uzrokuje izgaranje i nezadovoljstvo poslom (Zapf, 2002). \n10 \n \nUpozorenja koja definira Hochschild (1979; 1983) o potencijalno negativnim \nposljedicama emocionalnog rada čine pozadinu na kojoj su provedena gotovo sva \nkasnija istraživanja o ovom pitanju. Za Hochschild (1979; 1983), ove negativne \nposljedice proizlaze iz gubitka kontrole nad osjedajima koji se događa kada poslodavci \npočnu regulirati osjedaje koje radnici pokazuju. Ovo pretvara obično strogo privatno \ndjelovanje - kojim se gotovo nesvjesno bavi - u javno djelo koje se izvodi u skladu sa \nsmjernicama drugih i radi dobiti poslodavaca. \nHochschild (1983) ovaj gubitak kontrole nad nečijim emocijama i emocionalnim \npokazivanjima uspoređuje s otuđenjem i gubitkom kontrole nad drugim aspektima \nrada gdje također može dodi i do sukoba među zaposlenicima. Za Hochschild, \nupravljanje emocijama samo po sebi nije problematično. Negativne posljedice \nemocionalnog rada proizlaze prije svega iz činjenice da poslodavci, a ne sami radnici, \ndiktiraju uvjete emocionalnog pokazivanja. \nKada na radnom mjestu dođe do sukoba među kolegama, to izaziva pokazivanje \nosjedaja. Uspješnost nekog menadžera u rješavanju sukoba se uveliko može pripisati \nnjegovoj sposobnosti da identificira emocionalne sadržaje u sukobu i da potakne \nstrane u sukobu da razriješe svoje osjedaje. Menadžer koji zanemaruje emocionalne \nsadržaje u sukobima i fokusira se samo na racionalna i na rad usmjerena pitanja, \nvjerojatno nede riješiti te sukobe. Pokazivanje negativnih osjedaja poput ljutnje može \nbiti djelotvorno, no čini se da loši osjedaji u vezi s vlastitom performansom mogu \nnanijeti štetu bududim pregovorima. Pregovarači koji ne uspiju u svojim zamislima, \ndožive negativne osjedaje, te stvaraju negativne percepcije o svojim oponentima. To \nuzrokuje da su takvi pregovarači manje spremni dijeliti informacije ili ponašati se \nsuradnički u bududim pregovorima. Dakle, raspoloženja i osjedaji mogu biti korisni na \nposlu, odnosno u pregovorima, izuzev lažne predstave u smislu hinjenja ljutnje. \nZaključno, osjedaji mogu i otežati performansu pregovarača (Paus, 2018, str. 15). \nS druge strane, kada se zaposlenici trude osjetiti potrebne emocije, osjedaju \nemocionalnu povezanost između istinskih osjedaja i emocionalnog prikaza, \npovedavajudi svoje osobno postignude i zadovoljstvo poslom (Adelmann, 1995). \nGoleman objašnjava sposobnost pojedinca da prepozna svoje osjedaje i osjedaje drugih \nte da dobro motivira i upravlja vlastitim emocijama u odnosu s drugima; tj. \nemocionalna inteligencija (EI) je kritična za obavljanje emocionalnog rada (Goleman, \n2000). Istraživanje je pokazalo da EI može utjecati na to kako ljudi kontroliraju svoje \nosjedaje i podnose frustracije. Emocionalno inteligentni ljudi su osjetljivi i empatični \nprema osjedajima drugih (Cheung i Tang, 2009 ). Pozitivni atributi EI mogu promijeniti \nemocionalno radno ponašanje zaposlenika, a time i doprinijeti smanjenju izgaranja i \npovedanju zadovoljstva poslom. Empirijsko istraživanje posvedeno je integriranom \nprikazu, ispitivanju antecedenta emocionalnog rada koji mogu dodatno utjecati na \nrezultate emocionalnog rada (Giardini i Frese, 2006; Austin et al., 2008; Allen et al., \n2010). \n \n \n11 \n \n3 EMOCIONALNI RAD I ULOGA ORGANIZACIJE  \nU ugostiteljskoj industriji, gdje se interakcije između pružatelja usluga i kupaca \nneprestano odvijaju licem u lice, zaposlenici su posebno ranjivi na zahtjeve \nemocionalnog rada (Pizam, 2004). Međutim, iako su trenutni menadžeri ljudskih \nresursa u hotelima svjesni koncepta emocionalnog rada, mnoge hotelske organizacije \nučinkovito provode strategije za kontrolu emocionalnog rada i sprečavanje izgaranja \n(Johanson i Woods, 2008). Dakle, dublje i jasnije razumijevanje procesa emocionalnog \nrada i njegovih pozitivnih ili negativnih posljedica za zaposlenike presudno je u \npokušaju stvaranja strategije za kontrolu emocionalnog rada i njegovih ishoda \n(Johnson i Spector, 2007). \nS obzirom na složene izazove s kojima se organizacije suočavaju i važnost emocionalne \ninteligencije za učinkovito vodstvo u suočavanju s tim izazovima (Batool, 2013; Ghosh, \nShuck i Petrosko, 2012; Trejo, 2016), obrazovanje menadžmenta pomaže studentima u \nrazvijanju kompetencija za emocionalnu inteligenciju (Boyatzis i Saatcioglu, 2008). \nTakve sposobnosti uključuju emocionalnu samokontrolu, upravljanje konfliktima, \ntimski rad, kulturnu svijest i inspirativno vodstvo među ostalim kvalitetama (Bo atzis i \nSaatcioglu, 2008). Kako bi se zadovoljili izazovi složenog, brzo mijenjajudeg radnog \nmjesta i društva, potrebne su etičke odluke, učinkoviti timski rad i nove perspektive \n(Bazerman, 2014; Siegel, 2010; Senge et al., 2004). Za vođe je potrebno ne samo da \nbudu svjesni vlastitih i tuđih osjedaja, ved i da budu samomotivirani i da posjeduju \nsamokontrolu. To su aspekti emocionalne inteligencije (Mayer i Salovey, 1997; Mayer, \nCaruso i Salovey, 1999). \nVeoma važan faktor u uspješnom hotelskom poslovanju zauzima zajednički rad i dobra \norganizacija rada u hotelu. Kada se spominje organizacija rada, uzimaju se u obzir \nslužbe koje su zadužene za obavljanje zadataka kako ne bi došlo do remedenja reda i \nmira u usluzi gostiju. Pritom je neophodno spomenuti službe koje su raspodijeljenje po \nposlovima, od kojih su: recepcijska služba, tehnička služba, služba ishrane, \nkomercijalna služba, služba na spratovima, finansijsko - računovodstvena služba, a \nponekad i marketing služba hotela. Sve ove službe rade u odnosu na kapacitet hotela, \npopularnost i posjedenost (Galičid, 2017). \nOno na šta je još potrebno skrenuti pažnju, a koje utječe na pozitivan osjedaj u hotelu \njest hotelsko domadinstvo pa se u nastavku navodi njegov značaj. Kako to ističe Galičid, \nhotelsko domadinstvo, kao drugi važan odjel u okviru smještajnoga odjela (uz prijamni \nodjel), po svojoj ulozi i značaju zauzima vrlo važno mjesto u poslovanju hotela. Uz \nodgovornu osobu u odjelu održavanja (tehnička služba) hotela, domadica vodi brigu o \nizgledu hotela, o potrebi uljepšavanja, pravovremenih intervencija za otklanjanje \ntehničkih neispravnosti i dr. (Galičid, 2017, str. 254). Preko ovog vidimo da je ovaj dio u \nhotelu kod nekih zapostavljen, ali jako bitnu ulogu vodi u organizaciji usluge gostiju. \nOsoba u ovom dijelu poslovanja koja vodi računa o pravilnosti odnosa kako među \nradnicima tako i radnika prema gostima. U ovom slučaju uspostavit de se pozitivan \nučinak među zaposlenima tako što de biti motivirani i empatični jedni prema drugima a \ntakođer i povedati uspješnost tog hotela u kojem djeluju. \n12 \n \nPotrebno je u radu obratiti pažnju i na kvalitet poslova, da je klima u hotelu povoljna za \nrazvoj pozitivnih osjedaja, potrebno je utvrditi kvalitet opremljenosti hotela u svrhu \nzadovoljenja gostiju, izgleda i ponuda hotela koji de odrediti njegovu popularnost i \nposjedenost, da bi bio što privlačniji oku gosta, a također i odnos zaposlenih. \nOdržavanjem ovakvih uslova za zaposlene je to ljepše mjesto za rad i saradnju, a time \nde stvoriti topao ambijent u objektu gdje de gosti modi osjetiti gostoprimljivo i lijepo \nozračje hotela u kojem su odlučili da borave određeni period (Vetrakova i Osbua, 1998, \nstr. 385). \nKako to navode Rad i Yarmohammadian, organizacije su socijalni sistemi u kojima su \nljudski resursi najvažniji faktori djelotvornosti i učinkovitosti, te da organizacijama \ntrebaju učinkoviti menadžeri i zaposlenici za postizanje svojih ciljeva. Organizacije \ndakle ne mogu uspjeti bez svojih kadrovskih zalaganja i napora (Rad i \nYarmohammadian, 2006, str. 11), što daje informaciju koliko je važno da imamo \nspecijalan obučen kadar za rad sa zaposlenima. Menadžerima koji su glavni u hotelima \nsu potrebne karakteristike lidera i iskustvo kako bi posao bio što uspješnije organiziran \ni vođen, te kako ne bi dolazilo do uzbune i nesuglasica u međusobnoj komunikaciji sa \nzaposlenima. Može se još dodati da navode kako uspjeh organizacije u postizanju \nsvojih ciljeva ovisi o menadžerima i njihovom stilu vođenja. Korištenjem odgovarajudih \nstilova vođenja menadžeri mogu utjecati na zadovoljstvo, predanost i produktivnost \nzaposlenika. (Rad i Yarmohammadian, 2006, str. 12). Zanimljivo je koliko funkcionalni \nmenadžeri - lideri mogu motivisati i poticati svoje radne kolege za uspješno obavljanje \nzadataka, te ulaganje truda iz dana u dan da bi što više pridonijeli objektu u kojem su \nzaposleni. \nPrema Petričevidu (2018) važno je napomenuti da jednostavno određena svrha \ncjelovitoga motivacijskog sistema prema Adamovid Topolčid (2000, str. 101–105) jest \npodidi individualnu radnu uspješnost nagrađujudi poželjne oblike ponašanja koji ju \nodređuju. U tu svrhu on mora uključivati raznolike motivacijske strategije. Za \nmotiviranje zaposlenih vodstvo na raspolaganju ima različite strategije kojima nastoji \nzadovoljiti određene potrebe i interese zaposlenih, navodi Buble (2006). Uspješno \noblikovanje i primjena motivacijskog sistema vrlo je složen i zahtjevan zadatak koji \nobjedinjuje niz različitih aktivnosti menagmenta ljudskih potencijala (Petričevid, 2018, \nstr. 21). \nKako bi zaposleni što bolje prihvatili šefa u svojoj službi, bitno je da šef ima u početku \nkvalitetan pristup prema radnim kolegama i tako nede stvarati negativnu sliku među \nsaradnicima a i prema gostima. Tada de zaposleni biti u stanju iznijeti svoje najbolje \nkarakteristike što se spominje u nastavku, te što uspješnije iznijeti radni dan u hotelu. \nU usporedbi s ovim može se navesti odlomak iz rada Jakovida (2013) u kojem navodi da \nje u sklopu organizacijske strukture u internom odnosu propisano nekoliko osnovnih \npostavki kojih se djelatnici trebaju pridržavati, a odnose se na poštivanje hijerarhijske \nstrukture, poticanje timskog rada, srdačnost, otvorenost duha, održavanje ravnoteže \nizmeđu konstruktivne kritike i pohvale te održavanje ugodne i ležerne radne \natmosfere. Odjel recepcije je specifična radna jedinica iz razloga što njeni djelatnici \nimaju raznolik opseg operacija koje moraju izvesti tijekom dana. U provođenju istih \ndjelatnici moraju znati da gosti prate sve njihove pokrete i putem njih ocjenjuju i sam \n13 \n \nhotel. Upravo zbog toga od djelatnika recepcije se očekuje sljedede (Eiglier i Langeard, \n1999, str. 44): \n ljubaznost, \n gostoljubivost, \n komunikativnost, \n snalažljivost, \n urednost, \n fleksibilnost, \n uslužnost, \n poznavanje stranih jezika, \n poznavanje struka i uzanci, \n sažetost i preciznost. \nŠta se zapravo zahtijeva od zaposlenih? Lijepo, kulturno i prijazno ponašanje. No \nmeđutim, prema teoriji koju Jakovid (2013) definiše, ponašanje zaposlenika je od vrlo \nvelikog značenja u uslužnim djelatnostima, kao što je hotelijerstvo. Ako gost pred \nsobom ima netaktično i neljubazno osoblje, svi troškovi promidžbe i preuređivanja \nhotela uzaludni su. Uspjeh poduzeda u svim, a posebice u uslužnoj djelatnosti osobito \novisi o stavu i motivaciji svojih zaposlenika te o menadžmentu ljudskih resursa (Jakovid, \n2013, str. 91). \nKada smo saznali koja je uloga organizacije u hotelu i kako zapravo emocionalna \ninteligencija utječe na hotelsko osoblje, možemo dodi do zaključka da je vrlo važno \nkako motivirati zaposlenike kako bi učinkovitije i ispravnije odrađivali svoje zadade i \nciljeve unutar organizacije. Kako to navode Ma er i Salove  (1997), za vođe i sve \nzaposlenike je potrebno ne samo da budu svjesni vlastitih i tuđih osjedaja, ved i da \nbudu samomotivirani i da posjeduju samokontrolu. Ova pojava predstavlja aspekte \nemocionalne inteligencije. Pri motivaciji, hotelsko domadinstvo, tj. zaposleni, trebaju \nvoditi računa o pravilnosti odnosa kako među radnicima tako i radnika prema gostima. \nKao što je ved navedeno u predhodnom dijelu, Galičid (2017), tvrdi da se u ovom \nslučaju treba uspostaviti pozitivan učinak među zaposlenima tako što de biti motivirani \ni empatični jedni prema drugima a također i povedati uspješnost tog hotela u kojem \ndjeluju. S druge strane, Petričevid (2018) nam objašnjava uspješno oblikovanje i \nprimjenu cjelokupnog motivacijskog sistema motiviranja kao vrlo složen i zahtjevan \nzadatak koji objedinjuje niz različitih aktivnosti menagmenta ljudskih potencijala \n(Petričevid, 2018, str. 21). Rad i Yarmohammadian (2006), uzimaju u obzir funkcionalne \nmenadžere i lidere, kao vođe koji mogu motivisati i poticati svoje radne kolege za \nuspješno obavljanje zadataka, te ulaganje truda iz dana u dan da bi što više pridonijeli \nobjektu u kojem su zaposleni. \nZa motivaciju je potreban ispravan pristup, i potrebno je upotrijebiti znanje iz \nemocionalne inteligencije kako bi se raspoznao put do tog pristupa. Nerijetke su \nsituacije gdje nastane sukob u organizaciji za što je također potrebno smiriti i obuzdati \nnegativne osjedaje i pronadi ispravan način rješenja. Osim toga, vrlo je važno koristiti \n14 \n \nosjedaje kako bi se postigla mod pregovaranja. (Paus, 2018, str. 14). Sljedede poglavlje \nde se bazirati na utjecaj emocija na motivaciju zaposlenika. \nKada govorimo o utjecaju emocija na motivaciju zaposlenika, Paus (2018) tvrdi da ljudi \nnisu hladni i bezosjedajni strojevi. Njihove percepcije i računice o radnim događajima \npuni su emocionalnih sadržaja, koji znatno utječu na njihovu razinu zalaganja i \nperformanse. Štoviše, pretpostavlja se da ljudi koji su visoko motivirani u svojim \nposlovima su emocionalno predaniji od onih koji nisu. Zaposlenici se angažiraju na \nsvojim poslovima zato što su fizički, kognitivno/emocionalno udubljeni u iskustvo \ndjelovanja prema nekom određenom cilju. Istraživanja ističu učinke raspoloženja i \nosjedaja na motivacije i sugeriraju da de organizacije koje potiču pozitivna raspoloženja \nzaposlenika vjerojatnije imati jače motiviranu radnu snagu. Emocionalna inteligencija \nje sposobnost prepoznavanja i razumijevanja vlastitih i drugih osjedaja i načina na koji \nse ponašaju, a potom upotrijebiti to znanje kako bi motivirali druge (Paus, 2018, str. \n14–15). \n3.1  Zadovoljstvo s radom  \nOrganizacije su socijalni sustavi u kojima su ljudski resursi najvažniji faktori uspješnosti \ni učinkovitosti. Organizacijama su potrebni učinkoviti menadžeri i zaposlenici kako bi \npostigli svoje ciljeve. Organizacije ne mogu uspjeti bez svojih kadrovskih napora i \nzalaganja. Zadovoljstvo poslom je presudno za zadržavanje i privlačenje dobro \nkvalificiranog osoblja. Ovo je posebno problem u medicinskim ustanovama poput \nbolnica u kojima je specijalističko usavršavanje i zadržavanje vrlo važno. \nZadovoljstvo radnim mjestom zaposlenika je stav koji ljudi imaju o svojim poslovima i \norganizacijama u kojima obavljaju te poslove. Metodološki, možemo definirati \nzadovoljstvo poslom kao afektivnu reakciju zaposlenika na posao na temelju \nusporedbe stvarnih i željenih ishoda (Mosadeghrad, 2003). Zadovoljstvo poslom \nopdenito je prepoznato kao višestruki konstrukt koji uključuje osjedaje zaposlenika o \nrazličitim unutarnjim i vanjskim elementima posla. Obuhvada specifične aspekte \nzadovoljstva vezane uz pladu, naknade, napredovanje, radne uvjete, nadzor, \norganizacijsku praksu i odnose sa suradnicima (Misener et al., 1996). \nZabrinutost zbog zadovoljstva poslom radnika jednako je bitna u zdravstvenoj industriji \nkao i u ostalim poslovnim sektorima. Slično tome, motivacija za istraživanje \nzadovoljstva poslom zdravstvenih radnika slična je interesu istraživanja o zadovoljstvu \nposlom u industrijskim okruženjima (McBride, 2002). Na zadovoljstvo zaposlenika \nutječu brojni čimbenici, uključujudi: plade, beneficije za rad, dostignuda, autonomiju, \nprepoznavanje, komunikaciju, radne uvjete, važnost posla, suradnike, stupanj \nprofesionalizma, organizacijsku klimu, međuljudske odnose, rad za uglednu agenciju, \nnadzornu podršku, pozitivna afektivnost, sigurnost posla, fleksibilnost na radnom \nmjestu, rad u timskom okruženju i genetski faktori. Izvori niskog zadovoljstva povezani \nsu s radom s nekvalificiranim ili neprimjereno obučenim osobljem, napornim zadacima \npoput dokumentacije, ponavljanjem dužnosti, napetostima unutar očekivanja uloga, \nnejasnodom \nuloga, \nsukobom \nuloga, \nbrigom \no \nposlu/pacijentu, \nosjedajem \n15 \n \npreopteredenosti, sve vedom potrebom da budu dostupni za prekovremeni rad, \nodnose sa suradnicima, osobne čimbenike i organizacijske čimbenike (Blegen, 1993; \nMcNeese-Smith, 1999; Chu et al., 2003; DeLoach, 2003; Gigantesco et al., 2003; Ilies i \nJudge, 2003; Koustelios et al., 2003; Thyer, 2003; Navaie-Waliser et al, 2004). \nPrijamni odjel je mjesto gdje se ostvaruje prvi kontakt gosta s hotelom kada stigne u \nhotel, to je informativni centar za vrijeme boravka gosta u hotelu i mjesto zadnjeg \nkontakta kada gost odlazi iz hotela. Recepcija je »živčani sustav« odnosno »srce \nhotela« i »prava slika i ogledalo« svakog hotela gdje se odvija poslovanje koje \nkarakterizira malo stalnih, a veliki broj promjenjivih događaja. Za što kvalitetnije \nupravljanje poslovanjem prijamnog odjela u hotelu, a naročito recepcijskog poslovanja, \nodnosno odjela smještaja u najširem smislu, danas su razvijene posebne metode \nvođenja prihoda i rashoda nastalih aktivnošdu odjela smještaja (Cerovid, Galičid i \nIvanovid, 2005). \nPonašanje zaposlenika je od vrlo velikog značenja u uslužnim djelatnostima, kao što je \nhotelijerstvo. Ako gost pred sobom ima netaktično i neljubazno osoblje, svi troškovi \npromidžbe i preuređivanja hotela uzaludni su. Uspjeh poduzeda u svim, a posebice u \nuslužnoj djelatnosti osobito ovisi o stavu i motivaciji svojih zaposlenika, te o \nmenadžmentu ljudskih resursa (Jakovid, 2013, str. 91). \n3.2 Organizacijska struktura prijemnog odjela \nOrganizacijska struktura svakog pojedinog odjela pa tako i prijemnog odjela mora \nslijediti postavljene ciljeve koji proizlaze iz strategije razvoja hotela. Rad je posveden \npregledu organizacije radnih mjesta prijemnog odjela te razrađuje i pobliže objašnjava \norganizacijsku strukturu kao i radna mjesta u prijemnom odjelu. Veliki značaj za \nkvalitetu i učinkovitost poslovanja predstavljaju standardna pravila i procedure \nprijemnog odjela koja podliježu kontinuiranom upotpunjavanju »ukorak s vremenom«, \nodnosno u skladu sa zahtjevima turističkog tržišta. Važnost korištenja mogudnosti \nracionalizacije radnih procesa prijemnog odjela pokazao se kao jedan od ključnih \nsegmenata uspješnosti i ekonomskog rasta velikih hotelskih kuda (Jakovid, 2013, str. \n90–91). \nOdjel recepcije pripada redu proizvodnih odjela hotela i čini zajedno s odjelom \ndomadinstva funkcionalnu cjelinu u domeni smještaja te djeluje i kao produžena ruka \nodjela prodaje. Organizacijska shema prijamnog odjela ovisi o kategoriji i kapacitetu \nhotela i o karakteru poslovanja (Cerovid, Galičid i Ivanovid, 2005). \nGlavno recepcijsko mjesto je obično ona tačka u hotelu gdje gost stječe prve impresije \no hotelu i njegovu osoblju. U osnovne zadatke koje djelatnici obavljaju u odjelu \nrecepcije spadaju (Jakovid, 2013, str. 91): \n doček gostiju na glavnom ulazu u hotel; \n ispradaj gostiju nakon napuštanja hotela; \n prijem gostiju na recepciji sa i bez rezervacije; \n16 \n \n upisivanje podataka u kompjuterski sustav; \n izdavanje ključa i pradenje gosta do sobe; \n pomod pri nošenju osobne prtljage gosta; \n davanje informacija gostima za vrijeme boravka; \n u hotelu - prenošenje poruka; \n davanje telefonskih i telefaks usluga u smislu; \n ulaznih i izlaznih linija; \n organiziranje prijevoza itd. \nU pomodne djelatnosti recepcije pripadaju poslovi poput mijenjanja valute, naplata \ngaraže, administrativne usluge te protok informacija među ostalim odjelima kako bi se \npostigla pravovremenost i što bolja i brža usluga gostu. Temeljni cilj rada odjela \nrecepcije je ostaviti što bolji prvi dojam o hotelu te primiti i brinuti se o gostu kao pravi \ndomadin. Obavljanje poslova i radnih zadataka prijemnog odjeljenja ovisi o veličini \nhotela, intenzitetu korištenja kapaciteta i tipu hotela. Svi djelatnici su svojim \npostupcima i radnjama, pravima i obvezama odgovorni menadžeru recepcije (Jakovid, \n2013, str. 91). \nHotel kao smještajni kategorizirani objekt pruža usluge na specifičan hotelijerski način, \nali predstavlja i okolinu čiji je smisao osigurati efikasne usluge te ugodan boravak. Cilj \npružanja takvih usluga je profitabilnost hotela s jedne strane te gostoljubivost i ugodna \natmosfera za goste s druge strane. Prijemni odjel je mjesto gdje se ostvaruje prvi \nkontakt gosta s hotelom, to je informativni centar za gosta tokom njegova boravka, a \nujedno i mjesto zadnjeg kontakta kada gost odlazi iz hotela. Oblik organizacije \nprijemnog odjela razlikuje se po hotelima, a ovisi o kategoriji hotela, kapacitetu te \nkarakteru poslovanja. Zbog toga svaki hotel treba sam odrediti najoptimalniju hotelsku \norganizacijsku strukturu (Jakovid, 2013, str. 96). U nastavku ovog rada demo ukratko \nobjasniti šta se to zahtijeva ili očekuje od zaposlenih na radnom mjestu. \n \n \n17 \n \n4 HIPOTEZE DIPLOMSKOG RADA  \nNa osnovu prethodnih rezltata istraživanja i teorija različitih autora, dolazimo do bitnih \nistraživačkih pitanja ili hipoteza koje smo ved naveli u dispoziciji. Odabrane hipoteze \ndemo koristiti u ovom teoretskom uvodu. One se baziraju na zadovoljstvo s odnosima \nizmeđu zaposlenih, te vođe na radnom mjestu koji bi trebali povedavati pozitivnu \nsamoocjenu emocionalnog rada. Pored toga demo još definisati dvije hipoteze; jedna \nse bazira na to da između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnog rada \nzaposlenog, a druga da doba starosti ne utječu na samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenog. U nastavku navodimo hipoteze koje demo upotrijebiti za istraživanje ovog \nrada. \n4.1 Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu \npovedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog \nPrema Uljanidu (2015), menadžment ljudskih potencijala predstavlja važnu kariku u \nsuvremenom poslovanju, a obuhvada više područja interakcije menadžmenta i \nzaposlenih, počevši od planiranja, nagrađivanja te održavanja i unapređenja sustava. \nOsnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim \nposlom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u \nmaterijalnom ili nekom drugom smislu. Zadovoljan radnik je produktivan radnik. \nUspješnost organizacije ne može se postidi s nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, \n2015, str. 5). \nZadovoljstvo na poslu usko je vezano s mogudnošdu zadovoljenja potreba zaposlenika. \nOno se može odnositi na faktore kao što su suradnici, sadržaj posla, nadređeni, plada, \nuvjeti rada, radno vrijeme, unapređenje, školovanje, priznanje, status, uspjeh, \nodgovornost, sigurnost, mogudnost razvoja i sl. Zadovoljstvo zaposlenika je \nterminologija koja opisuje jesu li zaposlenici sretni, zadovoljni te jesu li ispunjene \nnjihove potrebe i želje na poslu. Mnoge mjere kazuju da je zadovoljstvo zaposlenika \nčimbenik motivacije i postignuda zaposlenika te pozitivan stav zaposlenika o radnom \nmjestu (Uljanid, 2015, str. 5). \nZadovoljstvo zaposlenih sastavni je dio kvalitete posla, jer od stavova zaposlenih i \nnjihovog ponašanja ovisi kako de oni obavljati svoj posao, što direktno utječe i na \nperformanse organizacije u cjelini. Na poslu ljudi teže da ostvare ekonomsku sigurnost, \nda formiraju identitet i razvijaju se, da se samoostvare, da budu kreativni, da razviju \nsvoje talente i vještine, da radom postignu razultate prema kojima de ih prepoznati u \ndruštvu i u njemu ostvariti određeni status. Posao podrazumijeva ne samo obavljanje \nradnih zadataka, ved i interakciju s kolegama, rukovoditeljima, poštivanje pravila i \npolitika organizacije, dostizanje standarda radnog učinka, kao i funkcioniranje u svim \nradnim uvjetima koji često nisu idealni (Uljanid, 2015, str. 6). \nDa rezimiramo: ako je zaposlenik ili radnik zadovoljan s poslom koji obavlja u \norganizaciji, on pritom stvara pozitivnu sliku emocionalnog rada zaposlenog. Zato što \n18 \n \nzadovoljstvo na poslu u radniku budi pozitivne osjedaje kao što je nasmijanost, \nraspoloženost, ljubaznost i poštovanje do gosta, suradnika ili vođe. Samo zadovoljstvo \nposlom ima ulogu zadovoljstva s odnosima između zaposlenih na radom mjestu i \npozitivnu samoocjenu emocionalnog rada. \n4.2 Zadovoljstvo na poslu  \nNajvažniji među svim stavovima zaposlenika je stav prema njihovom poslu. Taj stav \nnaziva se zadovoljstvo poslom i možemo ga definirati kao složen stav koji uključuje \nodređene pretpostavke i vjerovanja o tom poslu (kognitivna komponenta), osjedaje \nprema poslu (afektivna komponenta) te ocjeni posla (evaluativna komponenta) \n(Uljanid, 2015, str. 5 i 6). \nZadovoljstvo s odnosima je dio šireg zadovoljstva, no međutim mi imamo dva dijela \nšireg zadovoljstva na poslu. Zadovoljstvo na poslu (»Zadovoljstvo s odnosima između \nzaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenog«) i zadovoljstvo s odnosima s vođom (»Zadovoljstvo s odnosima s vođom \nna radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«) \nove dvije definicije su od središnje važnosti. Iz datih definicija od ved prethodnih \nistraživanja proizlaze postavljena istraživačka pitanja ili hipoteze koje demo provjeriti \nza ovo naše istraživanje. \n»Zadovoljstvo poslom definiramo kao ugodan osjedaj koji proizlazi iz percepcije da \nnečiji posao ispunjava ili omogudava ispunjenje važnih poslovnih vrijednosti te osobe« \n(Uljanid, 2015). Ova definicija odražava tri važna aspekta zadovoljstva poslom (Uljanid, \n2015): \n Zadovoljstvo poslom je funkcija vrijednosti; definirana kao »ono što osoba \nsvjesno ili nesvjesno želi postidi«. \n Naglašava da različiti zaposlenici imaju različite poglede o tome koje su \nvrijednosti važne. \n Tredi važan aspekt je percepcija; nečija percepcija o sadašnjoj situaciji s obzirom \nna vrijednosti koje osoba cijeni. Percepcija mora biti odraz stvarnosti i različiti \nljudi mogu različito gledati na istu situaciju. Na percepciju ljudi utječe njihov \nokvir usporedbe, ali ona često odražava i prosječna prošla iskustva ali i \npercepciju iskustva drugih ljudi iz iste usporedne grupe. Zadovoljstvo poslom \ndakle, ovisi o individualnim stavovima zaposlenika o svom poslu, o tome kako \noni percipiraju određene situacije te kako se žele samoostvariti na poslu. \n »Ljudi su zadovoljni dok god smatraju da je njihov posao u skladu s njihovim \nvrijednostima« (Uljanid, 2015, str. 6). \nZadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu \nokolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada) (Uljanid, 2015, str. 6). \nOno može uključiti i obiteljske odnose, ali i zdravlje jer i to utječe na posao te je usko \nvezano s mogudnošdu zadovoljenja potreba zaposlenika. Zadovoljstvo poslom je stav. \n19 \n \nStav je stimulans ponašanja ili znanje koje priprema pojedinca za ponašanje. Stav ima \nvažnost zbog činjenice da je kontinuitet na osobnost pojedinca kao i smisao u \nsvakodnevnim aktivnostima i da olakšava pokušaje postizanja različitih ciljeva. Stavovi \nse sastoje od tri glavna elementa. To su emocije, misli i ponašanje. Element emocija je \npovezan sa stanjem pojedinca koje može biti pozitivno, negativno ili neutralno prema \nstvarima. Element misli se sastoji od individualnog znanja prema stvarima. Element \nponašanja povezan je s područjem djelovanja, što je vanjski izgled znanja i emocija. \nDakle, zadovoljstvo poslom kao stav pojedinca o vlastitom poslu se sastoji od \nkomponenti emocije, misli i ponašanja, a oblikovan je pod utjecajem okolišnih \nčimbenika (Uljanid, 2015, str. 6). \nDeshpande et al. (2012), tvrde da svaka organizacija u određenom scenariju želi \nprovesti povratnu informaciju o zadovoljstvu zaposlenika, a zatim poduzeti potrebne \nradnje na povratnim informacijama zaposlenika. Taj osjedaj utjecaja može biti vrlo \nkritičan element za zadovoljstvo zaposlenika u privredi. Također ovo može pomodi u \njačanju predanosti zaposlenika prema organizaciji. Dobro vođena poslovna organizacija \nobično prosječne zaposlenike smatra primarnim izvorom povedanja produktivnosti. Te \norganizacije smatraju zaposlenike a ne kapital temeljnim temeljom poslovanja i \ndoprinose razvoju tvrtke. Studija je otkrila odnos između razine zadovoljstva \nzaposlenika i uspješnosti zaposlenika na temelju njihove razine zadovoljstva. \nPrema Deshpande, Arekar, Sharma i Somai a (2012), istraživanje pokazuje da je \nzadovoljstvo zaposlenika terminologija koja se koristi za opisivanje jesu li zaposlenici \nzadovoljni i ispunjavaju li svoje želje i potrebe na poslu. Mnoge mjere smatraju da je \nzadovoljstvo zaposlenika čimbenik u motivaciji zaposlenika, postizanju ciljeva \nzaposlenika i pozitivnom moralu zaposlenika na radnom mjestu. Zadovoljstvo \nzaposlenika, iako je u organizaciji uglavnom pozitivno, može biti i pad ako osrednji \nzaposlenici ostanu jer su zadovoljni radnim okruženjem. Čimbenici koji doprinose \nzadovoljstvu \nzaposlenika \nuključuju \npostupanje \ns \nzaposlenicima, \nredovito \nprepoznavanje zaposlenika, osnaživanje zaposlenika, nudedi iznad - prosječne koristi i \nnaknade u industriji, pružajudi usluge zaposlenika te aktivnosti tvrtke i pozitivno \nupravljanje u okviru uspjeha i u okviru ciljeva, mjerenja i očekivanja (Deshpande et al., \n2012, str. 617). \nZadovoljstvo zaposlenika često se mjeri anonimnim anketama o zadovoljstvu radnika \nkoje se povremeno primjenjuju kako bi se utvrdilo zadovoljstvo radnika u područjima \nkao što su (Deshpande et al., 2012, str. 617): \n menadžment, \n razumijevanje misije i vizije, \n financijske koristi, \n radno okruženje, \n jasnoda uloga, \n dobrobit zaposlenika, \n razine stresa na poslu. \n20 \n \nDruga metoda koja se koristi za mjerenje zadovoljstva radnika i zadovoljstva s \nodnosima između zaposlenih je sastanak s malim skupinama zaposlenika i postavljanje \nistih pitanja usmeno. Ovisno o kulturi tvrtke, svaka metoda može pridonijeti znanju o \nzadovoljstvu zaposlenika menadžerima i zaposlenicima. Izlazni razgovori su još jedan \nnačin za procjenu zadovoljstva radnika zbog toga što zadovoljni zaposlenici rijetko \nnapuštaju tvrtke (Deshpande et al., 2012, str. 617). \nZadovoljstvo poslom isto tako je izraženo kao važna komponenta u mnogim teorijama \n(dvije teorije faktora, teorija jednakosti i Maslowjeva teorija hijerarhije potreba itd.) \n(Aziri, 2011). Također, provedeno je veliko istraživanje na temelju zadovoljstva poslom \nkoristedi krajnje ljestvice (zadovoljstvo u Minesoti skala, ljestvica opisa posla, skala \nPorter Need and Satisfaction itd.) koje su razvijene za mjerenje zadovoljstva poslom. \nNa primjer, skala zadovoljstva poslom u Minnesoti, koju je razvio Weiss et al. (1967), i \npoželjna ljestvica u istraživačkoj literaturi, sastoje se od tri dimenzije: unutarnja \n(vrijednost, odgovornost, uspjeh, društvena statua, položaj u poslu itd.) i vanjske \n(plade, napredovanje, odnosi s zaposlenicima, potpore, politike upravljanja i aplikacije \nitd.) odnosi zaposlenika i ukupno zadovoljstvo poslom (ukupno unutarnje i vanjsko \nzadovoljstvo). Istraživanje procjene organizacijske opredjeljenosti u Michiganu, \npodstaknuta zadovoljstvom poslom je još jedna ljestvica zadovoljstva radnim mjestima \nkoja se sastoji od tri pitanja i koja se uobičajeno koristi u istraživačkoj literaturi za \nopdenito ispitivanje zadovoljstva poslom. Razlog zašto se zadovoljstvo poslom toliko \nintenzivno istražuje je to što je važno i za tvrtke i za zaposlenike. Za poslovanje je važan \njer stvara produktivnost, performanse, financijske i mnoge druge rezultate. Za \nzaposlenike je također važno jer dobar radni vijek udovoljava potrebama zaposlenika i \npozitivno utječe na kvalitetu života (Üngüren i Doğan, 2010). \nIstraživanje zadovoljstva poslom započelo je 1930-ih i od tada je bio najviše \nusredotočen predmet organizacijskog ponašanja (Kim, Taviti aman i Kim, 2009). \nIstraživači (Judge i Locke, 1993; Hoppock, 1935) zadovoljili su posao na različite načine. \nJedna od prvih definicija koncepta bio je Hoppock (1935) koji je izjavio da psihološki, \nfizički i okolišni uvjeti djeluju na zaposlenike koji kažu: »Zadovoljan sam svojim \nposlom« (Hoppock, 1935). Locke (1976) je jedan od najopsežnijih i najprihvatljivijih \ndefinicija zadovoljstva poslom. Locke (1976) je izjavio da je zadovoljstvo poslom \npozitivna emocija koja se javlja kao rezultat premještanja vrijednosti zaposlenika u \nradno okruženje i radno okruženje i percepcijske interakcije, te je rezultat procjena \nzaposlenika u pogledu njihovih očekivanja od posla i stvarnog rada okoliša. Kad se \ndefinicije pregledaju, može se konstatirati da je zadovoljstvo poslom zadovoljstvo \nzadovoljstva zaposlenika (Çelik, Dedeoğlu i İnanir, 2015, str. 55). \n4.3 Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava \npozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog \nMnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema \norganizacijskoj posvedenosti. Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje \nvoditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu, i İnanir, 2015, str. 53). \n21 \n \nVođe mogu utjecati i voditi (upravljati) svojim zaposlenima, ali oni koji nisu etični, \npošteni i pouzdani imaju poteškode u zadržavanju svojih zaposlenika (Ulrich et al., \n2007; Toor i Ofori, 2009; Brown i Mitchell, 2010). Studije Vitell i Singhapakdi (2008) \npokazale su da otvoreno (jasno) etičko ponašanje menadžera pozitivno utječe na \nzadovoljstvo poslom i organizacijsku predanost. Dakle, zaposlenici bi se mogli \npridržavati svojih rukovoditelja i poduzeda uz pomod etičkog ponašanja menadžera i \nnamedudi njihovim zaposlenicima samopouzdanje zbog rada u korektnom okruženju \n(Schwepker, 2001; DeConinck, 2010). \nÇelik, Dedeoğlu i İnanir (2015), proveli su istraživanja o odnosu između etičkog \nvodstva, organizacijske opredjeljenosti i zadovoljstva poslom, ova povezanost nije \ndovoljno ispitana u pogledu hotelijerstva, kao jednog od najvažnijih sudionika \nturističkog sektora. Stoga je odnos etičkog liderstva, organizacijske predanosti i \nzadovoljstva poslom u hotelijerstvu i posrednička uloga organizacijskog opredjeljenja \nizmeđu etičkog vodstva i zadovoljstva poslom ispitivana u ovoj studiji. S tim u vezi, \nstudija je važna u smislu doprinosa literaturi i podizanju svijesti zaposlenika koji rade u \nturističkom sektoru. Također se nada da de uredi informirati zaposlenike i upravu o \netičkom liderstvu, organizacijskoj predanosti i zadovoljstvu poslom (Çelik, Dedeoğlu i \nİnanir, 2015, str. 53 i 54). \nBududi da vođe imaju mod i sposobnost da vode i utječu na ljude, oni utječu na \nraspoloženje (moral), motivaciju, rad i ponašanje zaposlenih. To povedava samoocjenu \nemocionalnog rada zbog radnog okruženja koje stvaraju i s aspekta motivacije rada \nkoje pridaju nadređeni svojim suradnicima. Stoga bi se vođe trebali ponašati etično i \njasno se izražavati kako bi zaposlenici zauzvrat djelovali etički (Thomas, Schermerhorn i \nDienhart, 2004; Brown i Mitchell, 2010; Den Hartog i Belschak, 2012). Razlog zašto su \nvrhunski ljudi uspješni je taj što su razumjeli etičke koncepte i ponašali se u skladu s \nnjima. Da bi poboljšali etičko ponašanje i da bi svaki dan radili više etično, menadžeri to \nmoraju voljno (Thomas et al., 2004). Uz to, etičan vođa važan je dio u stvaranju etičke \norganizacijske kulture i okruženja (Treviño i Weaver, 2003). Osim toga, poboljšanje \nprimijedeno u ponašanju etičkog liderstva pozitivno utječe na predanost, \norganizacijsku povjerljivost i međuljudske odnose zaposlenika (Brown et al., 2005; \nAhmadi et al., 2012). \nPredmet vođenja ili liderstva zanimljiv je mnogim istraživačima. Stalna potraga za \ndobrim vođama rezultirala je razvojem mnogih teorija vodstva. Provedena su \nispitivanja kako bi se utvrdilo na koji se način ponašanja rukovodstva može utjecati na \nzaposlenike za poboljšane organizacijske ishode (Kreitner, 1995.). U proteklih nekoliko \ndesetljeda stručnjaci za menadžment prošli su revoluciju u načinu definiranja vodstva i \nodnosa prema njemu. Prešli su od vrlo klasičnog autokratskog pristupa do vrlo \nkreativnog i participativnog pristupa. Ideje o upravljanju i vodstvu znatno su se \npromijenile posljednjih godina. Ljudi su danas bolje obrazovani i artikuliraniji. Njima se \nviše ne može zapovijedati na isti način kao prije. Na poslu treba biti mnogo više \nuključenosti i sudjelovanja (Stewart, 1994). \nUgostiteljske organizacije su pod pritiskom da poboljšaju svoje performanse, predvide \npromjene i razviju nove strukture. Stoga je važno vodstvo da se osigura da promjene \n22 \n \nvode ka povedanju učinkovitosti i profitabilnosti (Slattery i Olsen, 1984; Zhao i Merna, \n1992; Pittaway et al., 1998). Iako istraživači ne mogu pretpostaviti da bolje vodstvo \nvodi boljim poslovnim performansama, potrebno je razumjeti odnos između vodstva i \nuspješnosti poslovanja (Mullins, 1992; Pittaway et al., 1998). Ako su zaposleni \nzadovoljni kako se njihov vođa odnosi prema njima na radnom mjestu, time se \npovedava samoocjena emocionalnog rada zaposlenog. \nUgostiteljska industrija obično je naporna i sve su strožiji okolišni zahtjevi. Vještine \nliderstva pomažu organizacijama da učinkovitije koriste raspoložive ljudske resurse i \nuspješno se bave pritiscima na okoliš. Vođenje se može definirati kao proces \ndruštvenog utjecaja. To uključuje utvrđivanje ciljeva grupe ili organizacije, poticanje \nponašanja u ostvarenju tih ciljeva i utjecaj na održavanje i kulturu grupe ( ukl, 1994). \nTo je grupni fenomen; nema vođa bez sljedbenika. Učinkovita uporaba ponašanja vođe \npovedava učinkovitost i vođe i organizacije (Erkutlu i Chafra, 2006, str. 285). \n4.4 Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada \nzaposlenog \nU našem društvu je uglavnom prisutan stereotip o spolnim razlikama u agresivnosti, a \nnjih potvrđuju i istraživanja. U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu te su razlike male, \nali u predškolskoj dobi, kada djeca sve češde ulaze u interakcije s vršnjacima, postaje \njasno kako su dječaci skloniji agresivnom ponašanju od djevojčica (Stra er i Roberts, \n2004). Kasnije razlike postaju još vede te se održavaju kroz školsku dob, adolescenciju i \nodraslu dob (Buss i Perry, 1992; Keresteš, 2006). Björkqvist et al. (1992) nalaze da u \nsvim dobnim skupinama dječaci češde koriste fizičku agresiju, dok za verbalnu \nagresivnost nema razlike među spolovima. Međutim, neka druga istraživanja uglavnom \npokazuju da su dječaci i verbalno agresivniji od djevojčica (Salmivalli, Kaukiainen i \nLagerspetz, 2000). U dobi od tri godine vedi broj djevojčica nego dječaka postane sklon \nrelacijskoj agresiji, a ta se razlika povedava nastavkom sazrijevanja djece (Simmons, \n2002). Djevojčice koriste metode relacijske agresije da bi zastrašile svoju žrtvu, \nnametnule se kao »najpopularnije«, održale dobru sliku o sebi i istodobno kontrolirale \nsve ono što ih ugrožava. Nalazi istraživanja agresivnosti među odraslima upuduju na to \nda su muškarci fizički agresivniji (Buss i Perry 1992; Bailey i Ostrov, 2008), dok u \npogledu relacijske agresije ne postoje spolne razlike, odnosno muškarci i žene jednako \nsu skloni ovim oblicima agresivnosti (Linder et al., 2002; Loudin et al., 2003; Forrest, \nEatough i Shevlin, 2005; Bailey i Ostrov, 2008). Björkqvist et al. (1994) utvrdili su da \nmuškarci više koriste direktne strategije relacijske agresije, poput kritike, dok žene više \nkoriste indirektne strategije, poput ogovaranja. Dakle, može se zaključiti da ne postoje \nspolne razlike u ukupnoj razini indirektne, odnosno relacijske agresije, ved samo u \nuporabi pojedinih strategija, pa tako i ne postoje razlike između spolova u samoocjeni \nemocionalnog rada zaposlenog (Svoboda, 2013, str. 3). \nNo međutim, jedna od hipoteza autorice Svoboda (2013), je da postoje razlike u \nemocionalnoj inteligenciji između muškaraca i žena, tj, žene imaju vedu emocionalnu \ninteligenciju od muškaraca. Po njenom svjedočenju, dakle ima razlike između spolova \nsamo zato što žene imaju vedu emocionalu inteligenciju od muškaraca (Svoboda, 2013, \n23 \n \nstr. 7). Ako postoji razlika između spolova u emocionalnoj inteligenciji, onda možemo \nzaključiti da postoji i razlika između spolova u samoocjeni emocionalnog rada. \nKad je riječ o istraživanjima spolnih razlika u emocionalnoj inteligenciji, rezultati nisu \nsasvim jednoznačni. Nalazi vedine istraživanja (Ma er, Caruso i Salove , 1999; Mandell \ni Pherwani, 2003) ukazuju na superiornost ženskog spola u pogledu emocionalne \ninteligencije. Ipak, neka istraživanja pokazuju da postoje spolne razlike ovisno o \ndomeni emocionalne inteligencije koja se istražuje. Tako neki nalazi sugeriraju da su \nžene bolje od muškaraca u prepoznavanju emocija drugih, ali ne i u samoregulaciji \nvlastitih emocija (Ciarrochi, Chan i Bajgar, 2001). \nPregled literature o emocijama i EI daje jasnu predodžbu o značajnim razlikama između \nmuškaraca i žena u aspektima koji se odnose na emocionalni svijet. Konkretno, \nemocionalna dimenzija ljudskih bida tradicionalno je povezana u vedoj mjeri sa ženskim \nspolom, koji pozitivne i negativne emocije doživljava intenzivnije od muškog spola \n(Grossman i  ood, 1993). Ti su podaci, u stvari, hranili stereotip da je ženski rod \nemocionalniji (Salovey i Grewal, 2005). \nU ovom slučaju radi se o socijalnoj konstrukciji različitih rodnih uloga koje od žena i \nmuškaraca zahtijevaju različito ponašanje i postavljaju različita očekivanja u vezi \nemocije kod žena nego kod muškarca. Iskustvo je važan čimbenik samoocjene \nemocionalnog rada. \nZa objašnjavanje ove »feminističke vizije emocija« pozivaju se socijalni čimbenici \n(Nolen-Hoeksema i Jackson, 2001). U prilog ovoj ideji, određena područja mozga \nposvedena emocionalnoj obradi mogu biti veda u žena nego u muškaraca (Baron-\nCohen, 2002; Gur et al., 2002) i cerebralna obrada emocije se razlikuju između \nmuškaraca i žena (Jaušovec i Jaušovec, 2005; Craig i Sawrikar, 2009). Po prethodnim \nistraživanjima i definicijama možemo zaključiti da naša postavljena hipoteza nije dobro \nutemeljena, jer u svakom pogledu vidimo dakle da ima razlike između spolova. No \nmeđutim, tačne rezultate demo donijeti prilikom provjere hipoteze. \n4.5 Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenog \nOdnos između radne sposobnosti i namjere napuštanja ili stvarnog prestanka rada \nmože ovisiti o »istrošenosti« sadašnjeg ili dosadašnjeg radnog iskustva, a također i o \nnedostatku zdravlja - posebno kada rad ne doprinosi ili više ne postoji doprinos u \npromicanju zdravlja radnika (Molinié, 2005). Međutim, ono proizlazi iz radnih prilika ili \nživotnih uvjeta (Lewis i Tomas, 1987; De Cenzo i Robbins, 1996; Camerino et al., 2006). \nKao cjelina, osobni se stavovi prema kraju nečijeg radnog života razvijaju kroz čitavu \npojedinačnu povijest karijere (Ha ward et al., 1998). U određenoj mjeri na nečiji radni \nživot utječu pravila i mogudnosti određene širokim društvenim kontekstom (tržište \nrada, roditeljski društveno - ekonomski status, bračni status, članstvo u grupi itd.). Oni \ndefiniraju mogude granice uloga u bilo kojoj dobi, granice koje mogu varirati ovisno o \n24 \n \nodređenom povijesnom kontekstu. Unutar takvih osobno i društveno određenih \ngranica postoje pojedinci koji bi tijekom svog radnog vijeka mogli razviti odgovarajude \nvještine i znanje (McKnight et al., 2005) kako bi uspješno ispunili svoje potrebe za \nposlom. Pored kompetencija koje se odnose na posao, postoje i radnici koji su \nsposobni stedi sposobnosti koje de im omoguditi da zadrže kontrolu nad vlastitom \nkarijerom u organizacijama ili profesionalnim domenama (Van der Heijden, 2005). Ove \nsposobnosti mogu pomodi radnicima da se prepoznaju kao još uvijek zapošljiv, čak i u \nkasnijoj fazi karijere. Dakle, tim ljudima koji napuštaju posao mogu predstavljati način \nda poboljšaju vlastitu karijeru ili životne uvjete. Suprotno tome, postoje ljudi koji mogu \ndoživjeti ponavljajude nepravilnosti tijekom svog radnog vijeka ili situacije u kojima \nnjihov nadzornik ili uprava nisu u mogudnosti organizirati uvjete pogodne za \npoboljšanje svoje radne sposobnosti. To bi vjerojatno moglo rezultirati da osoba u \nodređenom trenutku svoje karijere shvati da je nečija radna uloga gotova i da je nečiji \nposao postao neadekvatan ili zastario. Za ove radnike može se pretpostaviti da je \nodlazak s posla palijativno ili čak konačno rješenje (Camerino et al., 2008, str. 3). \n4.6 Dob i emocionalna inteligencija \nS obzirom na relevantnost kritika o ispitivanju rodnih efekata u EI, prema teoriji \nsljededih autora, Fernández-Berrocal, Cabello, Castillo i Extremera (2012), ispituje se \nkako dob utječe na odnos između spola i EI, bududi da su prijašnja istraživanja \nidentificirala dob kao jednu od sociodemografskih varijabli koje su najrelevantnije za \nevoluciju EI, kao i za razvoj drugih vrsta inteligencije (Mayer, Caruso i Salovey, 1999). \nKako se navodi u postavljenoj hipotezi 5: »Doba starosti ne utječe na samoocjenu \nemocionalnog rada zaposlenog«, prepostavljamo da ima povezanosti s emocionalnim \nradom jer to ovisi o emocionalnoj inteligenciji pojedinca. Teorijski model EI kao \nsposobnosti (Mayer i Salovey, 1997) tvrdi da je to istinska inteligencija, koja se dijelom \ntemelji na opažanju koje se povedava s godinama i iskustvom (Kafetsios, 2004; \nExtremera et al., 2006). \nMnoge studije su analizirale test emocionalne inteligencije (MSCEIT), gdje pokazuju da \nse s godinama rezultati mijenjaju. No međutim, neke studije nisu uspjele pronadi bilo \nkakve značajne veze između dobi i MSCEIT dimenzija (Farrelly i Austin, 2007). Druge \nstudije su otkrile čak i negativnu povezanost između dobne i emocionalne percepcije \n(Day i Carroll, 2004; Palmer et al., 2005), što je u skladu s metaanalizom koja izvješduje \nda stariji ljudi imaju problema s prepoznavanjem emocija (Ruffman et al., 2008). \nSvi rezulteti zajedno ukazuju na važnost dobi za razvoj EI ne samo kod čimbenika koji je \npovezan s EI, ved i kao potencijalnog posrednika u vezi između spola i EI (Fernández-\nBerrocal et al., 2012, str. 80). \nKao što istražitelji rodne psihologije ističu, rod kao neovisna varijabla funkcionira u \nsloženim interakcijama s tredim varijablama poput dobi. Na primjer, studije analiziranja \nspolnih razlika u kognitivnim sposobnostima kao što su verbalne, numeričke i \nvizuospacijalne vještine pokazuju da se te razlike mogu pojaviti, nestati i ponovo se \n25 \n \npojaviti s godinama (Halpern et al., 2007). Ovo opravdava kombiniranu analizu spola i \ndobi kao neovisnih dimenzija, obje povezane s predviđanjem EI. \nPošto emocionalni rad ovisi o emocionalnoj inteligenciji pojedinca, bitno je spomenuti \npar argumenata vezana za emocionalni rad. Unatoč znatnom zanimanju za ulogu \ndemografskih karakteristika u procesu emocionalnog rada, posebno spola (Wharton i \nErickson, 1993), nijedno istraživanje do danas nije ispitalo kako je dob povezana s \nučinkom emocionalnog rada. Ovaj je propust vrijedan pažnje s obzirom na sve vedi broj \nstarijih odraslih osoba koje su ostale u radnoj snazi ili traže prekovremeno radno \nmjesto u dobi za umirovljenje koje često uključuje uslužne komponente (Adams i Rau, \n2004). \nS obzirom na to da istraživanje pokazuje da se afektivna iskustva, motivi regulacije \nemocija i sposobnost regulacije emocija mijenjaju tijekom života (Gross et al., 1997; \nMroczek, 2001; Carstensen, 2006), očekujemo da bi dob trebala predvidjeti strategije \nemocionalnog rada koje zaposlenici u službi koriste u interakciji s kupcima ili klijentima. \n \n \n26 \n \n5 ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA \nZa korištenje anketnog upitnika upotrebljavali smo literaturu iz prethodnih istraživanja, \nkoja su nam pomogla da dođemo do potrebnih rezultata. Na osnovu toga smo osmislili \ntri skupa indikatora, koje obuhvataju prije svega 32 glavne varijable ili tvrdnje \ncjelokunog istraživačkog rada, kao što su emocionalni rad, analiza zadovljstva \nzaposlenika u određenom preduzedu, te odnosi sa suradnicima i nadređenima. Tabele \nsu raspoređene na tri dijela i obuhvataju odabrane tvrdnje, korištene iz prethodnih \nistraživanja, koja demo da navedemo u nastavku. Ispitano je ukupno 100 ispitanika \nrazličitih doba starosti i populacije u hotelima Unsko-sanskog kantona. \nIstraživanje se temelji kao što smo ved naveli na tri skupa indikatora, s tim da svaki \nobuhvata različite tvrdnje, koje smo svrstali u 1–6 različitih stepena afirmacije, kao što \nsu: »Uopde se ne slažem«, »Ne slažem se«, »Niti se slažem/niti se ne slažem«, »Slažem \nse«, »Opdenito se slažem« i »Ne želim odgovoriti«. Pri oblikovanju skupova indikatora \nslijedili smo primjer prethodnih anketnih ispitanika. Pomodu te literature smo sastavili i \nindikatore. Usporedili smo prethodna istraživanja s našim anketnim podacima. Ukratko \ndemo predstaviti svaku upotrijebljenu tabelu iz prethodnih istraživanja za naše \nistraživanje. Svrstati demo sve tabele po redu onako kako po postavljene tvrdnje i u \nnašoj anketi. Ispod navodimo par istraživanja koja su temeljena na posebne dimenzije \niz svake tabele. \nSlika 1: Demografska analiza starost, spol i kvalifikacija \n \nIzvor: Riaz i Haider, 2010, str. 33 \nKorištena je literatura dvoje autora; jedino što smo odabrali iz ovog članka te primjenili \nu našu istraživačku analizu jeste demografska analiza koja se temelji na starosti, spolu i \nkvalifikaciji, prikazana u Tabeli 6 (Riaz i Haider, 2010, str. 33). \nU prvom dijelu anketne tabele smo uzeli za primjer rad İplik, Topsakal i Iplik (2014), \nautora koji su napravili skup indikatora koji je nama pomogao u radnji anketnog \nistraživanja. Njihovo istraživanje se temelji na ponašanju i stavovima zaposlenika na \nradnom mjestu, gdje smo upotrijebili njihove skupove indikatora pod nazivom \n»Rezultati faktorske analize emocionalnog rada«, koji obuhvataju našu cjelokupnu prvu \n27 \n \ntabelu, gdje smo naveli 15 tvrdnji ili varijabli, koji su vezani za Emotional Labor, \nodnosno emocionalni rad (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181). Te tvrdnje su prikazene \ni označene crvenim okvirom u Tabeli 1. \nSlika 2: Tvrdnje za varijablu emocionalnog rada \n \nIzvor: İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181 \nNadalje, u drugoj tabeli anketnog istraživanja za početak smo koristili tvrdnje ili \nvarijable, Hofmann i Stokburger-Sauer (2017), koje su prikazane u Tabeli 2. Iz tog \nčlanka smo upotrijebili skup indikatora vezane za zadovoljstvo na poslu sa dvije \ndimenzije (Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22). \n \n28 \n \nSlika 3: Dimenzija zadovoljstvo na poslu \n \nIzvor: Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22 \nNjihov rad se bazira na utjecaj emocionalnog rada na percepciju i predanost ravnoteže \nizmeđu posla i privatnog života zaposlenika. Njegove ljestvice daje pregled svih stavki \nzajedno sa njihovim mjerama uklapanja izvedenih iz analize pouzdanosti i potvrdnih \nfaktorskih analiza u smislu faktorskih opteredenja, pouzdanosti konstrukcije i izvađene \nprosječne varijable. Sama analiza ukazuje na zadovoljavajudu pouzdanost i valjanost \nmjera.  \nNadalje demo opisati nastavak druge tabele anketnog istraživanja, koja se bazira na \nprethodne tvrdnje ili varijable. Dakle, ispod prve dvije varijable od autora Hofmann i \nStokburger-Sauer (2017), navedene su sljedede varijable prikazane u Tabeli 3, gdje smo \nuzeli rad İplik, Topsakal i Iplik (2014) i iz njihovog istraživanja smo odabrali sljededih 5 \nvarijabli iz njihove tabele, koja obuhvata rezultate faktorske analize zadovoljstva \nposlom i emocionalnog iscrpljivanja, gdje smo uzeli u obzir također skup indikatora \n(İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181). \n \n \n \n \n \n29 \n \nSlika 4: Faktorska analiza zadovoljstvo na poslu \n \nIzvor: İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181 \nLee i Ok (2012) su upotrijebili tri varijable za naše anketno istraživanje, koje su \nprikazane u Tabeli 4. Skupovi indikatora su također vezani za zadovoljstvo na poslu ili \ndimenziju »Job satisfaction« (Cammann et al., 1979) koju smo ved naveli (Lee i Ok, \n2012, str. 1106). \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n30 \n \nSlika 5: Dimenzija zadovoljstvo na poslu \n \nIzvor: Lee i Ok, 2012, str. 1106 \nŠto se tiče dalje korištene literature, Janssen i Van  peren (2004) u njihovom radu smo \npronašli skupove indikatora ili tabelu rezultata vezanu za analizu glavnih komponenata \norijentacije majstorstva, orijentacije izvedbe, razmjene vodedih članova i zadovoljstva \nposlom (Slika 5), koji obuhvata tredu tabelu našeg anketnog istraživanja iz koje smo \nupotrijebili date varijable ili dimenzije za naše anketno istraživanje, a ima ih ukupno 7 i \nprikazane su u Tabeli 5 (Janssen i Van Yperen, 2004, str. 375). \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n31 \n \nSlika 6: Dimenzija odnosa sa suradnicima i nadređenima \n \nIzvor: Janssen i Van Yperen, 2004, str. 375 \nSvaka varijabla ili dimenzija daje veoma bitan značaj za naše anketno istraživanje, tako \nda smo prilikom prikupljanja svih rezultata dobili različite rezultate iz odabranih \npreduzeda. \n5.1 Hoteli, broj zaposlenih, intervjui \nOdabrano je ukupno 15 hotela koje smo koristili za ovaj anketni upitnik. Svaki hotel \nobuhvatao je otprilike od 10–15 zaposlenika na radnom mjestu. Hoteli su smješteni \nunutar Unsko-sanskog kantona, gdje smo imali 10 hotela u okolici grada Bihada, \nnadalje tri hotela u gradu Velika Kladuša i 2 hotela u gradu Bužimu. Unatoč, trenutom \nstanju pandemije, COVID-19, uspjeli smo ispitati ukupno 100 ispitanika, tj. radnika u \nuslužnim djelatnostima Unsko-sanskog kantona. \n32 \n \nOvo anketno istraživanje je poteklo uživo, s tim da smo napravljenu anketu isprintali u \n100 primjeraka, te podijelili sve zajedno u određenim preduzedima, tj. hotelima u \ngradovima Unsko-sanskog kantona. Prije ankete su bile predane vedinom u hotelu na \nrecepcijskom pultu gdje su zaposlenici bili obaviješteni o istraživačkom radu i bili su \nvoljni ispuniti ankete. Kada smo završili s tim istraživanjem, dobili smo određene \nrezultate iz svakog preduzeda. Kao što sam ved navela, anketa se sastoji s tri tabele. \nPrva tabela je bazirana na emocionalni rad, emocionalnu disonancu i emocionalni \nnapor. Ona se sastoji sa ukupno 15 tvrdnji, gdje su to zaposlenici tj. radnici uslužnog \nobjekta ispunjavali pod zaokruživanjem od broja 1 do 6 različitih stepena afirmacije. \nDruga tabela se sastoji od 10 tvrdnji, vedinom bazirana na zadovoljstvo na poslu. Te \nzadnja tabela se sastoji sa 7 tvrdnji, bazirana na zadovoljstvo s odnosima i s vođom. \nPored navedene tri tabele, imamo također i informacije o broju godina, tj. starost \nzaposlenika, spol, njhovu kvalifikaciju, te koliko godina rade u određenom preduzedu. \n5.2 Anketni podaci – spol, starost, obrazovanje \nŠto se tiče anketnih podataka o ispitanicima, podijelili smo na četiri dijeli i to starost \nzaposlenika, spol, kvalifikaciju ili obrazovanje i godine rada u određenom preduzedu ili \nradni staž. Dakle, došli smo do rezulata da je 37 godina prosječan broj godina \nzaposlenika u svim hotelima. \nKvalifikacija ili obrazovanje se svodi na najvedi procenat od 87%, završenih osnovnih i \nsrednjih škola, dok je univerzitetni studij ili fakultetski obrazovano otprilike 10% i \nostatak završenih magisterija. Zatim, što se tiče radnog staža ili godine trajanja radnog \niskustva u određenim preduzedima, uspostavilo se da imamo 15% zaposlenih za manje \nod godinu dana, onda najviše zaposlenika radi u preduzedu od 1–5 godina, tu je \nzabilježeno 70%, zatim od 6–10 godina radnog iskustva na 10% i ostatak tj. 5% su \nzaposleni 10 godina i više. \nTabela 1: Demografski podaci anketnih ispitanika \nDemografski podaci \nGodine  \n \n37,94 god \nSpol \nMuško  \n35% \nŽensko  \n65% \nKvalifikacija \nOsnovna škola ili manje  \n/ \nSrednja škola  \n87% \nFakultetsko obrazovanje \n10% \nMagisterij ili više  \n3% \nGodine s ovom \nfirmom/preduzedem \nManje od godinu dana \n15% \n1–5 godina \n70% \n33 \n \n6–10 godina \n10% \n10 ili iznad 5% \n5% \n \nDakle, broj popunjenih radnih mjesta za žene je vedi od muškaraca, što predstavlja \nisključivo velik broj za današnju populaciju, kada je pitanje radnih mjesta u hotelskim \npreduzedima. \n5.3 Analiza rezultata anketnog istraživanja \nDeskriptivna analiza opisuje statističke podatke,te koristi brojčane i grafičke metode \nkako bi prikupljene podatke prikazala na razumljiv i jasan način. Deskriptivna analiza se \nsastoji od sljededih podjela, a to su: \n Mean - artimetička sredina; \n Medijan - srednja vrijednost; \n Mode - dominantna vrijednost;  \n Standardna devijacija. \nSvaka od ovih funkcija nam daje specificne vrijednosti, tj, informacije o našim \npodacima koje smo prikupili sa izvršenom aneketom, pa stoga demo objasniti svaku \nredom. \nŠto se tiče funckije artimetičke sredine (mean) tu nam se traži srednja vrijednost kada \nse uzme u obzir svi odgovori ispitanika. Vidimo da je najviši broj procenata na odgovor \npod rednim brojem 4 i 3. Znači ispitanici se slažu sa pitanjem ili su neutralni. Niti se \nslažu niti ne slažu. \nNakon toga što imamo srednju vrijednost odgovora, koji je odgovor najfrekventiniji, \nprelazimo na radnju sa nazivom medijan ili srednja vrijednost. On nam govori koji je to \nbroj srednji, a to je također broj 4. To je numerička vrijednost koja niz dijeli na dva \njednaka dijela. Osobito jedinica statističkog niza. Dakle, 50% jedinica niza ima \nvrijednost medijana i manje od te vrijednosti, a 50% jedinica niza ima vrijednost \nmedijana i više od te vrijednosti. \nSa funkcijom dominantne vrijednosti (mode) smo vidjeli koji se broj najviše puta \nponavlja a to je broj 4 - sviđa mi se, dok drugi broj osciliraju. Nekada 3 a nekad broj 2, \ntj. odgovori pod rednim broj 3 i 2. Dominantna vrijednost (mode) mjeri vrijednost \nnumeričkog obilježja koja je obzirom na svoje susjedne vrijednosti najčešda. Također, \ndijeli distribuciju frekvencija na rastudu i padajudu stranu i analiza mjernih ljestvica \nobuhvata sve ljestvice. \nStandardna devijacija nam govori koliko neki rezultat odstupa od srednje vrijednosti. \nVidimo da se tu uvijek devijacija krede od 0,5–1. Znači da je odgovor vedinom 4 ili 3 ili \n5. \n34 \n \nPrilikom korištenja ove deskriptivne analize došli smo do rezultata da se najviše ističu \nafirmacije pod rednim brojem 3 (Niti se slažem/Niti se ne slažem), 4 (Slažem se) i 5 \n(Opdenito se slažem). No međutim, napraviti demo analizu rezultata do kraja kroz \nizračun prosječne ocjene tj. broja na zaokružene afirmacije. Ispod demo ukratko opisati \nsveukupno rezultate anketnog istraživanja navedenih kroz ved odabrane dimenzije ili \nvarijable skupova indikatora kojih ima ukupno 3 i temelje se na 32 tvrdnje. \nDakle, što se tiče tvrdnji koje obuhvataju skup indikatora varijable emocionalnog rada \nkorištenh iz literature İplik, Topsakal i Iplik (2014), koje možemo vidjeti u Tabeli 1, one \nse odnose na mjerenje emocionalnog rada u hotelima. Radnicima je u opisu posla \njedna vrsta obaveza da budu pozitivni, nasmijani i prijazni i da ne miješaju svoj privatni \nživot tj. da emocije iz privatnog života ne nose sa sobom na posao. Optimalni rezultati \nna poslu moraju imati ravnotežu između privatnog i poslovnog života, te zadovoljstvo \nposlom pokredu normativnu posvedenost zaposlenih. \nKroz navedene tvrdnje demo donijeti anketne rezultate. U prvom skupu indikatora \nimamo ukupno 15 tvrdnji iz kojih se izražavaju ukupno 8 za afirmaciju pod rednim \nbrojem 4 (Slažem se), a preostalih 7 tvrdnji su za afirmaciju 3 (Niti se slažem/Niti se ne \nslažem). Ispod navodimo tvrdnje i prosječnu vrijednost odnosno ukupan rezultat \ntvrdnji. \nUkratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za prvu tabelu iz excela koje smo \nizračunali za anketni upitnik. Što se tiče prvih 15 tvrdnji, baziraju se na varijablu \nemocionalnog rada, istražen je u stručnoj literaturi, gdje se uspostavlja da se prilikom \npozitivnog odnosa i rada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenata ili gosta u \nradnom objektu, u ovom slučaju hotelu. \nNapraviti demo tabelu koja obuhvata date tvrdnje za prvi skup indikatora iz našeg \nanketnog istraživanja. Ispod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na prvu \ndimenziju ili varijablu (emocionalni rad) i obuhvata ukupno 15 tvrdnji, koje sadrže \nsljedede istražene rezultate: \nTabela 2: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada \nTvrdnja \nProsječna \nocjena \nBroj važedih \njedinica \nStandardno \nodstupanje \n1. Ubacim lažne izraze lica, \nda bih odražavala prave \nemocije svog posla. \n4.27 \n100 \n0.55 \n2. Moram sakriti svoje \nistinske osjedaje kada \nimam posla s potrošačima. \n3.44 \n100 \n1.08 \n3. Pokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n2.88 \n100 \n1.05 \n4. Pokazujem lažne \nemocije kad imam posla s \nmeđusobnim odnosima \nzaposlenih. \n4.10 \n100 \n1.36 \n35 \n \n5. Prema zaposlenim \npokazujem emocije koje \nzapravo osjedam. \n4.32 \n100 \n0.57 \n6. Moja komunikacija s \nzaposlenim je poput \nrobota. \n3.21 \n100 \n1.07 \n7. Lažno glumim kako bih \nna pravi način imao/la \nposla sa zaposlenicim i \ngostima hotela. \n3.78 \n100 \n0.73 \n8. Ponašam se drugačije od \nonoga kako se zapravo \nosjedam. \n3.16 \n100 \n1.09 \n9. Iako se ne osjedam \ndobro, pokazujem dobre \nemocije potrošačima. \n3.97 \n100 \n0.67 \n10. Nastojim prema \nzaposlenim i gostima \nodražati pozitivne emocije. \n4.21 \n100 \n0.64 \n11. Kad sam bio/la \nspreman/na za posao, \nrekao/la sam sebi da de \ndanas biti dobar dan. \n2.83 \n100 \n1.22 \n12. Pokušavam istinski \nosjetiti emocije koje \nmoram pokazivati kada \nkomuniciram s gostima. \n3.52 \n100 \n0.81 \n13. Više se usredotočujem \nna svoje ponašanje kad \npokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n3.45 \n100 \n0.86 \n14. Obično razmišljam o \nugodnim stvarima kad \nzapočnem posao. \n3.90 \n100 \n1.11 \n15. Kada pomažem gostu, \npokušavam u sebi stvoriti \nemocije koje predstavljaju \nsliku mojih hotelskih želja. \n3.54 \n100 \n1.03 \nUkupna prosječna ocjena \n3.64 \n/ \n/ \n \nDakle, da rezimiramo: procenti nam govore u kojem intenzitetu se ispitanici slažu sa \ntvrdnjama i u kojem broju. Standardna devijacija mjeri odstupanje od artimetičke \nsredine. Iz brojnih razloga danas se najčešde koristi aritmetička sredina. Ispod demo \nukratko opisati rezultate za tvrdnje iz varijable emocionalnog rada. \nU gornjoj tabeli vidimo da se najviše ističe prosječna ocjena 3.64, što označava \nafirmaciju »Niti se slažem/niti se ne slažem«. \n36 \n \nza odabrane tvrdnje, što predstavlja blago odstupanje prema jačoj afirmaciji u smislu \nemocionalnog rada. \nKad uzmemo u obzir da je prosječna ocjena 3,64, tu vidimo da imamo par tvrdnji koje \nviše odstupaju od prosječne ocjene, a to su tvrdnje pod rednim brojevima: 1, 3, 4, 5, 10 \ni 11, koji odstupaju u smjeru od sljededeg prosjeka: 1 ima prosječnu ocjena 4.27, 3 koja \nima prosječnu ocjenu 2.88, 4 ima ocjenu 4.10, 5 ocjena je 4.32, 10 ima ocjenu 4.21, 11 \nprosječna ocjena 2.83. Možemo vidjeti da tvrdnje pod rednim brojem 3 i 11 pokazuju \nniži nivo emocionalnog rada, a tvrdnje pod rednim brojem 1, 4, 5 i 10 pokazuju viši nivo \nemocionalnog rada. \nTvrdnje 1 i 4 su o tome kako zaposleni daju neke lažne osjedaje ili emocije prema \ngostima, glume i pretvraju se samo da bi udovoljili i održali standard i opis posla, a to je \nljubaznost i nasmijanost. Tvrdnja 5 se ističe jer su vedinom radnici u turizmu po prirodi \nskloni tom poslu pa pokazuju emocije koje zapravo osjedaju, a to je lijepo ponašanje \nkao i tvrdnja 10 koja se također ističe da radnici nastoje održati pozitivne emocije jer se \nto i traži. \nTvrdnja koja se još ističe je pod rednim brojem 11. Radnici su najviše stavili odgovor \npod rednim brojem 3, tačnije ocjena je 2,8 a to je bliže odgovoru pod rednim brojem 3 \n(Niti se slažem/Niti se ne slažem), nego odgovoru pod rednim brojem 2 za tvrdnju »Kad \nsam bio/la spreman/na za posao, rekao/la sam sebi da de danas biti dobar dan«. Dakle \nteško je da prognoziraju kakav de im dan biti jer to nije lako predvidjeti pošto se uvijek \nsusredu sa drugim, novim gostima, stoga ne znaju da li de im dan biti dobar ili loš. \nDakle, kada smo ved analizirali prvi skup indikatora, nastavljamo dalje sa sljededim \nskupovima posebnih dimenzija ili varijabli, koje se temelje na analizi zadovoljstva. \nU drugom skupu indikatora imamo ukupno 10 tvrdnji koje su korištene iz 3 različite \nliterature, Hofmann i Stokburger-Sauer (2017), İplik, Topsakal i Iplik (2014) i Lee i Ok \n(2012). Ispod navodimo tvrdnje i njihovo značenje, te prosječnu vrijednost odnosno \nukupan rezultat tvrdnji. \nUkratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za drugu tabelu iz excela koje smo \nizračunali za anketni upitnik. Što se tiče prvih 10 tvrdnji, baziraju se na varijablu \nzadovoljstva na poslu, također je istražen u stručnoj literaturi, gdje se uspostavlja da se \nprilikom pozitivnog odnosa i rada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenata ili \ngosta u radnom objektu, tj. hotelu. \nIspod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na drugu dimenziju ili varijablu \n(analiza zadovoljstva) i obuhvata ukupno 10 tvrdnji, koje sadrže sljedede istražene \nrezultate. \n \n \n37 \n \nTabela 3: Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva \nTvrdnja \nProsječna \nocjena \nBroj važedih \njedinica \nStandardno \nodstupanje \n1. Osjedam se dobro \nradedi u ovom \npreduzedu. \n4.25 \n100 \n0.67 \n2. Svi moji talenti i \nvještine koriste se na \nmom radnom mjestu. \n3.69 \n100 \n0.94 \n3. Zaposlenici na ovom \nposlu obično razmišljaju \no prekidu ili otkazu. \n2.39 \n100 \n1.15 \n4. Zadovoljan/na sam \nvrstama poslova koje \nradim u ovom poslu. \n4.12 \n100 \n0.70 \n5. Često pomislim \nnapustiti posao. \n2.23 \n100 \n0.86 \n6. Generalno, \nzadovoljan/na sam ovim \nposlom. \n3.83 \n100 \n0.45 \n7. Vedina zaposlenika na \novom poslu zadovoljni \nsu svojim poslom. \n4.03 \n100 \n0.67 \n8. Sve u svemu, \nzadovoljan/na sam \nsvojim poslom. \n4.04 \n100 \n0.71 \n9. Opdenito, volim raditi \nu svojoj organizaciji. \n4.08 \n100 \n0.60 \n10. Opdenito mi se ne \nsviđa moj posao. \n1.97 \n100 \n0.69 \nUkupna prosječna \nocjena \n3.46 \n/ \n/ \n \nTvrdnja broj 1: »Osjedam se dobro radedi u ovom preduzedu«: radnici su ocijenili ovu \ntvrdnju prosječnom ocjenom 4 (Slažem se) što ukazuje da se slažu, što znači da radnici \nvole da rade u svom preduzedu i sviđa im se njihovo radno mjesto. \nNadalje, imamo tvrdnju pod rednim brojem 2: »Svi moji talenti i vještine koriste se na \nmom radnom mjestu«: prosječna ocjena je 3.6, u ovom slučaju bi bila afirmacija pod \nbrojem 3 (Niti se slažem/niti se ne slažem) gdje se radnici niti slažu, niti ne slažu. Dakle, \nmožemo redi da se ipak radnici vedinom slažu s tim da se svi njihovi talenti i vještine \nkoriste na poslu u hotelu. \n»Zaposlenici na ovom poslu obično razmišljaju o prekidu ili otkazu«: tvrdnja pod \nbrojem 3 obuhvata prosječnu ocjenu 2.39 što označava afirmaciju broj 2 (Ne slažem \n38 \n \nse), dakle svi radnici se opdenito ne slažu s ovom tvrdnjom. Dakle, uopde ne razmišljaju \no davanju otkaza na poslu. \nČetvrta tvrdnja je: »Zadovoljan/na sam vrstama poslova koje radim u ovom poslu«. \nOcjena je 4.12 i označava afirmaciju Slažem se, dakle radnici su zadovoljni datim \nradnim obavezama koje obavljaju u preduzedu. \nTvrdnja pod rednim brojem 5: »Često pomislim napustiti posao«: ima prosječnu \nocjenu 2.23, označava afirmaciju 2 (Ne slažem se), dakle radnici ne žele da napuste svoj \nposao, zbog toga se ne slažu s datom tvrdnjom. \nŠesta tvrdnja: »Generalno, zadovoljan/na sam ovim poslom«: označena je ocjenom \n3.83 što daje afirmaciju 3, dakle niti su zadovoljni niti su nezadovoljni s poslom koji \nobavljaju. No međutim, prosječna je ocjena blizu četvrte afirmacije gdje možemo \nzaključiti da su radnici ipak zadovoljni s poslom koji obavljaju. \nTvrdnja pod brojem 7: »Vedina zaposlenika na ovom poslu zadovoljni su svojim \nposlom«: daje ocjenu 4.03, svi se slažu s ovom tvrdnjom. \nTvrdnja broj 8: »Sve u svemu, zadovoljan/na sam svojim poslom«: radnici se slažu s \novom tvrdnjom. Ocjena je 4.04. \nPredzadnja tvrdnja 9: »Opdenito, volim raditi u svojoj organizaciji«: ima ocjenu 4.08 - \nradnici se slažu s ovom tvrdnjom. \n»Opdenito mi se ne sviđa moj posao« - došli smo do zadnje tvrdnje pod rednim \nbrojem 10 koja ima najmanju prosječnu ocjenu, a to je 1.97 označava afirmaciju 1 \n(Uopde se ne slažem), dakle radnicima je ova tvrdnja suprotno od toga da im se posao \nne sviđa. \nGledajudi deskriptivnu analizu rezultata možemo zaključiti da se najviše ističu \nafirmacije pod rednim brojem 2 i 4 što cjelokupno znači da se radnici ili slažu ili ne \nslažu s datim tvrdnjama. Prosječna ocjena je 3.46, no međutim, u ovom skupu \nindikatora najvedu pažnju nam namede prva tvrdnja koja također ima i najvedu \nprosječnu ocjenu (4.25) »Osjedam se dobro radedi u ovom preduzedu« što govori da se \nradnici dobro osjedaju radedi u svom preduzedu, dakle zadovoljni su obavljanjem svog \nrada u hotelu gdje nam sami rezultati ovog skupa indikatora analize zadovoljstva, \ntakođer pridaje njihovo definitivno zadovoljstvo na poslu. \nDošli smo i do zadnjeg, tredeg skupa indikatora gdje imamo najmanje broj tvrdnji, \nukupno 7 koje su korištene iz jednog članka, Janssen i Van  peren (2004) i predstavlja \nodnose sa suradnicima i nadređenima. Ispod navodimo tvrdnje i ukratko značenje, te \nprosječnu vrijednost odabranih tvrdnji. \nUkratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za tredi skup indikatora iz excela koje \nsmo izračunali za anketni upitnik. Što se tiče datih tvrdnji, baziraju se na varijabli \nodnosa sa suradnicima i nadređenima, također je istraženo u stručnoj literaturi. \n39 \n \nIspod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na tredu dimenziju ili varijablu \n(odnosi sa suradnicima i nadređenima) i obuhvata ukupno 7 tvrdnji, koje sadrže \nsljedede istražene rezultate. \nTabela 4: Rezultati skupa indikatora odnosi sa suradnicima i nadređenima \nTvrdnja \nProsječna \nocjena \nBroj važedih \njedinica \nStandardno \nodstupanje \n1. Moj vođa bi osobno \nbio sklon da mi \npomogne riješiti \nprobleme u radu. \n4.16 \n100 \n0.61 \n2. Moj radni odnos sa \nmojim vođom je \nučinkovit. \n4.28 \n100 \n0.57 \n3. Imam dovoljno \npovjerenja u svog vođu \nda bih branio/la i \nopravdavao \nnjegove/njene odluke \nako on ili ona nisu bili \nprisutni da to učine. \n3.70 \n100 \n0.77 \n4. Moj vođa razmatra \nmoje prijedloge za \npromjenu. \n4.36 \n100 \n0.85 \n5. Moj vođa i ja \nodgovaramo jedno \ndrugom. \n4.06 \n100 \n0.66 \n6. Moj vođa razumije \nmoje probleme i \npotrebe. \n3.95 \n100 \n0.91 \n7. Moj vođa prepoznaje \nmoj potencijal. \n4.39 \n100 \n0.67 \nUkupna prosječna \nocjena \n4.13 \n/ \n/ \n \nTvrdnja broj 1: »Moj vođa bi osobno bio sklon da mi pomogne riješiti probleme u \nradu«: ima ocjenu 4.16 što predstavlja afirmaciju »Slažem se«, dakle svi radnici tvrde \nda im njihov nadređeni pomaže u obavljanju posla ako dođe do nekih problema, voljan \nje riješiti situacije koje se dešavaju na radnom mjestu. \nNadalje tvrdnja 2: »Moj radni odnos sa mojim vođom je učinkovit«: također se \nradnici slažu s ovom tvrdnjom, prosječna ocjena je 4.28. Dakle, vođa ima efikasan \nodnos prema radnicima. \n40 \n \nTvrdnja 3: »Imam dovoljno povjerenja u svog vođu da bih branio/la i opravdavao \nnjegove/njene odluke ako on ili ona nisu bili prisutni da to učine«: prosječna ocjena \nje 3.70 dakle, niti se slažu/niti se ne slažu s određenom tvrdnjom koja znači da bi \npojedini radnici opravdavali sve odluke koje nadređeni nisu u prisutstvu, dakle ako nije \nu preduzedu, radnici su voljni odraditi sve što je im je nadređeni preporučio, no \nmeđutim neki i ne bi, zato su i zaokružili afirmaciju pod rednim brojem 3. \nTvrdnja pod brojem 4: »Moj vođa razmatra moje prijedloge za promjenu«: ima \nocjenu 4.36 - radnici se slažu s tim da njihov vođa ili nadređeni uzima u obzir prijedlog \nneke promjene koju traži radnik ili radnica na poslu. \n5. »Moj vođa i ja odgovaramo jedni drugima«: kao u gornjoj tvrdnji imamo afirmaciju \npod rednim brojem 4 gdje se radnici također slažu s ovom tvrdnjom, dakle kako \nnadređeni ima razumijevanja za njegove suradnike, tako i suradnicima odgovara \nnadređeni. Procječna ocjena je 4.06. \nTvrdnja 6: »Moj vođa razumije moje probleme i potrebe«. Ocjena je 3.95 približno \nafirmaciji »slažem se«, no međutim ipak označava »Niti se slažem/Niti se ne slažem«, \ndakle možemo otprilike proračunati postotak gdje se 85% radnika slaže s tim da njihov \nnadređeni razumije njihove probleme i potrebe, a ostalih 15% ved smatra da se njihov \nvođa ne razumije u njihove probleme i potrebe. \nDošli smo do zadnje tvrdnje 7: »Moj vođa prepoznaje moj potencijal«: ocjena je 4.39 i \noznačava afirmaciju gdje se suradnici slažu s tim da nadređeni prepoznaje njihov \npotencijal, njihovu sposobnost i rad na poslu i u organizaciji. \nDakle, dolazimo do zaključka da se svi suradnici slažu s nadređenim i njihov odnos je \npozitivan i efikasan, te na osnovu ovih i prethodnih rezultata vidimo da su suradnici \nzadovoljni s njihovim nadređenim. Prosječna ocjena ovog skupa indikatora odnosa \nizmeđu suradnika i nadređenih jeste 4.13. \n \n \n41 \n \n6 PROVJERA HIPOTEZA  \nHipoteza 1: Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava \npozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \nOsnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim \nposlom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u \nmaterijalnom ili nekom drugom smislu. Zadovoljan radnik je produktivan radnik. \nUspješnost organizacije ne može se postidi s nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, \n2015, str. 5). \nPrije samog istraživanja postavili smo određene hipoteze na temelju teoretske \nutemeljenosti kao što su (hipoteza 1): »Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na \nradnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«. \nIspod navodimo provjeru između teoretske utemeljenosti i analize anketnih \nistraživanja emocionalnog rada i analize zadovoljstva koje su također povezane u \nhipotezi 1. \nU suštini, ljudi koji su dali pozitivnije odgovore na tvrdnje iz prve ankete de vedinom i \ndati pozitivne odgovore u Tabeli 2, a ako su dali niže odgovore na tvrdnje, to znači da \nde vjerovatno dati niže odgovore na ostale tvrdnje u Tabeli 2, a to pokazuje da su \nodnosi između radnika veoma bitni i utječu direktno na njihovu samoocjenu \nemocionalnog rada. \nZa dokaz hipoteze korištene su tvrdnje iz Tabela 1 dimenzije emocionalnog rada i \ntabele 2 dimenzije analiza zadovoljstva. Relevantni podaci su uneseni u R programski \npaket i nad posebnim tvrdnjama urađen je SPSS (Spearmanov test korelacije). Ispod se \nnalazi slika s našim unesenim podacima anketnih rezultata na koje su odgovarali \nispitanici od ponuđenih 6 afirmacija. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n42 \n \nSlika 7: Uneseni podaci anketnog upitnika u R program \n \nIzvor: Vlastiti izvor \nSpearmanova korelacija je neparametrijska verzija Pearsonovog koeficijenta korelacije \nkoja mjeri stupanj povezanosti dviju varijabli na osnovu njihovog ranga. Korelacija \ntrenutka Pearsonovih proizvoda testira linearni odnos između dvije kontinuirane \nvarijable. Linearno znači odnos kada se dvije varijable mijenjaju u istom smjeru \nkonstantnom brzinom. \nKorelacija Spearmanova ranga procjenjuje monotonu vezu između rangiranih \nvrijednosti. U monotonom odnosu, varijable se također teže mijenjati zajedno, ali ne \nnužno konstantnom brzinom. U statistikama, Spearmanov koeficijent korelacije \npredstavljen je ili rs, ili grčkim slovom ρ (\"rho\"), zbog čega se često naziva Spearmanov \nrho. Koeficijent korelacije Spearmanova ranga mjeri snagu i smjer odnosa između \n43 \n \nredova podataka. To može biti bilo koja vrijednost od -1 do 1, a što je apsolutna \nvrijednost koeficijenta bliža 1, to je veza jača: \n 1 je savršena pozitivna korelacija, \n -1 je savršena negativna korelacija, \n 0 nije korelacija. \nSlika 8: Formula spearmanovog koeficijenta korelacije \n \nIzvor: Spearman, 1907 \nNa osnovu navedenih podataka iz Slike 7 smo pomodu testa Spearmanove korelacije \nizračunali odabranih 12 tvrdnji, 6 iz prve ankete i 6 iz druge ankete različitih dimenzija; \nu ovom slučaju dimenzije emocionalnog rada i analize zadovoljstva, te smo uporedili i \ndodali u R program s testom Spearmanovom korelacijom, odabranu jednu tvrdnju s \ndrugom tvrdnjom. Na osnovu Spearmanovog koeficijenta korelacije iznačunate u R \nprogramu smo provjerili da li je naša hipoteza tačna ili nije tačna, odnosno da li se ona \nodbacuje ili se ne može odbiti. Ispod demo navesti korištene tvrdnje, izračun tj. \nrezultate testa Spearmanovog koeficijenta korelacije s odabranim tvrdnjama, te iz toga \ndemo navesti provjeru naše hipoteze 1 koja glasi: »Zadovoljstvo s odnosima između \nzaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenog«. \nPrije svega možemo navesti da smo koristili prvo tvrdnju iz Tabele 1: Rezultati skupa \nindikatora emocionalnog rada, pa zatim tvrdnju iz Tabele 2: Rezultati skupa indikatora \nanalize zadovoljstva. \nU vedini analiza koristi se alfa od 0,05 kao granična vrijednost za značaj. Ako je p-\nvrijednost manja od 0,05, odbacujemo nultu hipotezu da nema razlike između \nsredstava i zaključujemo da značajna razlika postoji. Ako je p-vrijednost veda od 0,05, \nne možemo zaključiti da postoji značajna razlika. \nVrijednost 0 ukazuje na to da ne postoji povezanost između dvije varijable. Vrijednost \nveda od 0 ukazuje na pozitivnu povezanost; to jest, kako se vrijednost jedne varijable \npovedava, tako se povedava i vrijednost druge varijable. \nSpearmanov koeficijent korelacije, rs, može poprimiti vrijednosti od +1 do -1. Rs +1 \noznačava savršeno povezivanje rangova, rs nula označava nepovezivanje među \nrangovima, a rs -1 označava savršeno negativno povezivanje rangova. Što je rs bliži \nnuli, to je slabija povezanost između redova. \n44 \n \nŠto se tiče rezultata koji smo izračunali u R programskom paketu korisliti smo \nSpearmanov korelacijski test na 6 tvrdnji iz prve tabele dimenzije emocionalnog rada i \n6 tvrdnji iz druge tabele analize zadovoljstva. \nKorištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: \nTabela 5: Korelacija rezultata hipoteze 1 \n \nIzračun HIPOTEZE 1: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 2 \nSKUPOVI \nINDIKATORA \nSkup indikatora analize zadovoljstva \nSkup \nindikatora \nemocionalnog \nrada \nT3:Zaposlenici \nna ovom poslu \nobično \nrazmišljaju o \nprekidu ili \notkazu. \nT5:Često \npomislim \nnapustiti \nposao. \nT2:Svi \nmoji \ntalenti i \nvještine \nkoriste \nse na \nmom \nradnom \nmjestu. \nT1:Osjeda\nm se \ndobro \nradedi u \novom \npreduzedu\n. \nT6:Gene\n-ralno, \nzadovolj\nan/na \nsam \novim \nposlom. \nT7:Vedina \nzaposleni\nka na \novom \nposlu \nzadovoljni \nsu svojim \nposlom.  \nT4: Pokazujem \nlažne emocije \nkad imam \nposla s \nmeđusobnim \nodnosima \nzaposlenih. \nP-value \n0.00637** \nRho \n-0.27109 \nP-value \n0.01852*\n* \nRho \n-0.235141  \nP-value  \n0.7557*\n* \nRho \n0.03150\n536  \nP-value \n0.1799 \nRho \n0.1352008  \n \nP-value \n0.3 \nRho \n0.10467\n41  \nP-value \n0.2102 \nRho \n0.126381  \nT3:Pokazujem \nemocije koje \nuistinu ne \nosjedam. \nP-value \n1.335e-07** \nRho \n0.4981672  \nP-value \n0.06014*\n* \nRho \n0.188655 \nP-value \n1.288e-\n05** \nRho \n-\n0.42104\n65  \nP-value \n0.0937** \nRho \n0.1685348  \nP-value \n3.939e-\n06** \nRho \n-\n0.44292\n43  \nP-value \n0.1028 \nRho \n-\n0.164118\n3  \nT15:Kada \npomažem \ngostu, \npokušavam u \nsebi stvoriti \nemocije koje \npredstavljaju \nsliku mojih \nhotelskih želja. \nP-value \n0.005422** \nRho \n-0.2761248  \nP-value \n0.8408 \nRho \n-\n0.020335\n33 \nP-value \n0.08675\n** \nRho \n-\n0.17216\n14 \nP-value \n1.329e-\n05** \nRho  \n-\n0.4204465  \nP-value \n0.7008 \nRho \n0.03889\n81  \nP-value \n2.636e-\n06** \nRho \n-0.450004  \nT1:Ubacim \nlažne izraza \nlica, da bih \nodražavala \nprave emocije \nsvog posla.  \nP-value \n0.06229** \nRho \n0.1871222  \nP-value \n0.3648 \nRho \n-\n0.091578\n72  \nP-value \n0.03009 \nRho \n-\n0.21702\n3  \nP-value \n0.0002028\n** \nRho \n0.3633374  \nP-value \n0.07603\n** \nRho \n-\n0.17823\nP-value \n0.01503 \nRho \n0.242568\n5 \n45 \n \n6  \nT7:Lažno \nglumim kako \nbih na pravi \nnačin imao/la \nposla sa \nzaposlenicim i \ngostima \nhotela.  \nP-value \n3.754e-07** \nRho \n-0.4822933 \nP-value \n0.001237\n** \nRho \n-\n0.318571\n1  \nP-value \n0.1255 \nRho \n-\n0.15421\n84  \nP-value \n5.669e-\n07** \nRho \n-\n0.4757353  \nP-value \n0.03638 \nRho \n-\n0.20957\n32  \nP-value \n4.682e-\n14** \nRho \n-\n0.664671\n6  \nT9:Iako se ne \nosjedam \ndobro, \npokazujem \ndobre emocije \npotrošačima. \n P-value \n0.09342** \nRho \n-0.1686811  \nP-value \n0.1469 \nRho \n-\n0.146126\n5  \nP-value \n5.491e-\n05** \nRho \n-\n0.39202\n52  \nP-value \n0.002992*\n* \nRho \n-\n0.2939621  \nP-value  \n0.00015\n85** \nRho \n-\n0.36895\n91  \nP-value \n3.346e-\n13** \nRho \n-\n0.647477\n7  \n \n** Korelacija je statistički značajna s manjim rizikom od 5% \nU Tabeli 5, prvi primjer nam daje rezultat vrijednosti koji je ujedno i glavni rezultat, p-\nvrijednost koji iznosi 0.006, a rho ili rs iznosi -0.27. Rezultati nam pokazuju da je \nSpearmanov koeficijent korelacije negativan zbog toga što je rho približno -1. Bududi \nda je p-vrijednost manja od 0,05 (alfa nivo), ne odbijamo nultu hipotezu. Iz ovog \nizračuna smo dobili rezultat koji nam pokazuje da se hipoteza 1: Zadovoljstvo s \nodnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu \nemocionalnog rada zaposlenog, ne može odbaciti jer se zaključuje da postoji statistički \nznačajni podaci. \nSveukupno što se tiče provjere ove hipoteze, bazirane na 6 tvrdnji, dobili smo veoma \ndobre rezultate, gdje demo na kraju zaključiti da se ipak naša hipoteza ne može odbiti \nupravo zbog toga što nam tako rezultati govore. Proveli smo izračun drugih tvrdnji te \nsmo vidjeli da u više slučajeva postoji bitni statistički značajni rezultati, gdje nam se \nhipoteza nikako ne može odbaciti upravo zbog povezanosti između tvrdnji i sveukupnih \nrezultata naših ispitanika. Ispod navodimo primjere i provjeru sljededih tvrdnji gdje \ndemo u svakom R paketu dobiti tačan rezultat na osnovu kojeg demo provjeriti našu \nhipotezu 1 iz bitnih statističkih podataka kao što su p-vrijednost i rho ili takozvani rs- \nSpearmanov koeficijent korelacije ranga (statistička ovisnost između rangiranja dviju \nvarijabli). \nDrugi primjer obuhvata p-vrijednost 0,06 i Rho = 0,18. Naša p-vrijednost približno se \ngraniči s razinom značajnosti, ali pošto je alfa = 0,05 hipoteza se odbacuje. Rezultati su \nvrlo niski - hipoteza se odbacuje. \n46 \n \nU tredem primjeru imamo p-vrijednost = 0,08 i rho = -0,172. Rezultati su vrlo niski i \nslabi - hipoteza se odbacuje. \nU četvrtom primjeru imamo p=0,0002; rho=0,363. Rezultati pokazuju da nam je p-\nvrijednost manja od 0,05 i korelacija je približno umjerena. Zaključujemo da se \nhipoteza ne može odbaciti. \nPeti primjer pokazuje da p-vrijednost iznosi 0,036, a rho = -0,209. U ovom slučaju alfa \nje 0,05, a naša p-vrijednost je manja od 0,05 - zbog toga se hipoteza ne može odbaciti. \nŠesti primjer, ujedno i zadnji, obuhvata rezultate umjerene korelacije, te se naša \nhipoteza ne može odbaciti. \nDa sve rezimiramo: kada uzmemo u obzir naših 6 primjera za provjeru hipoteze, \nzaključujemo da se naša hipoteza 1: Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na \nradnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog, ne \nmože odbiti, jer imamo ukupno 4 primjera za provjeru hipoteze gdje se zaključuje da se \nhipoteza ne može odbiti i 2 gdje se hipoteza odbacuje; sveukupno dobijamo zaključak: \nNismo mogli odbiti ovu hipotezu i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom. \nIz rezultata anketnog istraživanja možemo zaključiti da komunikacija i odnosi između \nradnih kolega i zaposlenika istog preduzeda uveliko utječe na samoocjenu, kao i ocjenu \nemocionalnog rada. Radnici ne skrivaju emocije prema drugim zaposlenim; oni \npokušavaju održati pozitivne emocije prema zaposlenicima i gostima što mogu najbolje \nprikazati rezultati izračuna korelacije u datih 6 primjera. \nHipoteza 2: Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu \nsamoocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \nMnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema \norganizacijskoj posvedenosti. Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje \nvoditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu i İnanir, 2015, str. 53). \nNa osnovu generalne ocjene i na osnovu ocjene odnosa s vođom može se zaključiti \nkoliko to utječe na pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada kao i produktivnost \nosobe. \nU ovom dijelu smo uporedili 6 tvrdnji iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora \nemocionalnog rada i 6 tvrdnji iz Tabele 3: Rezultati skupa indikatora odnosi sa \nsuradnicima i nadređenima, gdje smo također kao i u provjeri prve hipoteze uzeli za \nprimjer 6 iz jedne tabele i 6 iz druge, te izračunali tvrdnje pomodu Spearmanove \nkorelacije. Ispod navodimo rezultate koje smo dobili. \n \n \n \n47 \n \nKorištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: \nTabela 6: Korelacija i provjera hipoteze 2 \n \nIzračun HIPOTEZE 2: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 3 \nSKUPOVI \nINDIKATORA \nSkup indikatora odnosa između suradnika i nadređenih \nSkup \nindikatora \nemocionalnog \nrada \nT6: Moj \nvođa \nrazumije \nmoje \nprobleme i \npotrebe.  \nT5: Moj \nvođa i ja \nodgovara\nmo jedno \ndrugom. \nT7. Moj \nvođa \nprepoznaj\ne moj \npotencijal. \nT1: Moj \nvođa bi \nosobno bio \nsklon da mi \npomogne \nriješiti \nprobleme u \nradu. \nT4. Moj \nvođa \nrazmatr\na moje \nprijedlo-\nge za \npromje- \nnu. \nT2. Moj \nradni \nodnos sa \nmojim \nvođom je \nučinkovit.  \nT9. Iako se ne \nosjedam \ndobro, \npokazujem \ndobre emocije \npotrošačima. \nP-value  \n0.0001112\n** \n \nRho \n-\n0.3768593  \nP-value \n0.01473** \nRho \n-\n0.2432787  \n \nP-value  \n0.9651 \nRho \n-\n0.0044351\n95  \nP-value \n0.2782 \nRho \n-0.109484  \n  \n \nP-value \n0.06643\n** \nRho \n-\n0.18429\n34  \nP-value \n0.9804 \nRho \n-\n0.002482\n903  \nT11. Kad sam \nbio/la \nspreman/na \nza posao, \nrekao/la sam \nsebi da de \ndanas biti \ndobar dan.  \nP-value \n0.03455** \nRho \n0.2116153  \nP-value \n0.02411 \nRho \n0.22546  \nP-value \n0.9297 \nRho \n-\n0.0089334\n97  \nP-value \n0.0006561*\n* \nRho \n0.3350366  \nP-value \n0.00017\n54** \nRho \n0.36665\n86  \nP-value \n0.06543*\n* \nRho \n0.184964\n7  \nT15.Kada \npomažem \ngostu, \npokušavam u \nsebi stvoriti \nemocije koje \npredstavljaju \nsliku mojih \nhotelskih \nželja. \nP-value \n0.002606*\n*  \nRho \n-\n0.2979536  \n \nP-value \n0.03463 \nRho \n-\n0.2115333  \nP-value \n0.3536  \nRho \n-\n0.0937338\n4  \n \nP-value \n0.005615** \nRho  \n-0.2750397  \nP-value \n0.1021 \nRho \n-\n0.16440\n56  \n \nP-value \n0.000344\n8** \nRho \n-\n0.350870\n6  \n \n48 \n \nT13. Više se \nusredotočim \nna svoje \nponašanje kad \npokazujem \nemocije koje \nuistinu ne \nosjedam.  \nP-value \n0.04846 \nRho \n0.1978602  \n \nP-value \n0.04034 \nRho \n0.205418  \nP-value \n0.3777 \nRho \n0.0891663\n3  \n \nP-value \n0.9627 \nRho \n0.00472976\n7  \n  \nP-value \n0.2544 \nRho \n0.11504\n91  \nP-value \n3.44e-\n05** \nRho \n0.401682\n5  \nT8. Ponašam \nse drugačije \nod onoga kako \nse zapravo \nosjedam.  \nP-value \n0.001498*\n* \nRho \n-0.313413  \nP-value \n0.0892** \nRho \n-\n0.1708592  \n \nP-value \n0.06206** \nRho \n-\n0.1872885  \nP-value \n0.3565 \nRho \n-\n0.09318553  \n  \nP-value \n0.00115\n**  \nRho \n-\n0.32051\n82  \nP-value \n0.6963 \nRho \n0.039507\n85  \nT5. Prema \nzaposlenima \npokazujem \nemocije koje \nzapravo \nosjedam.  \n P-value \n0.009212*\n* \nRho \n0.2592004  \n \nP-value \n0.002276*\n* \nRho \n0.3018026  \n \nP-value \n0.01765** \nRho \n0.2368831  \nP-value \n1.146e-\n07** \nRho \n0.5004375  \n \nP-value  \n0.01423 \nRho \n0.24448\n17  \n \nP-value \n7.822e-\n11** \nRho \n0.593249\n7  \n  \n \n** Korelacija je statistički značajna s manjim rizikom od 5% \nU prvom primjeru imamo rezultat p-vrijednosti koja iznosi 0.00011 i rho iznosi -0.37, \ngdje nam je p manje od 0,05 i zaključujemo da se hipoteza ne može odbiti. \nDrugi primjer datih tvrdnji ukazuje na rezultate koji pokazuje da je p= 0.024 i rho= 0.22 \nSpearmanova korelacija je snažna i naša hipoteza se ne može odbiti jer je p vrijednost \nmanja od 0,05. \nTredi primjer naše je p= 0.35, a rho= -0.093, korelacija ovog izračuna je slaba, također \np-vrijednost je veda od 0,05 i zaključujemo da se hipoteza odbacuje. \nČetvrti primjer obuhvata p-vrijednost koja iznosi = 0.9627, a rho= 0.0047, što znači da \nnam je ovdje vrijednost također veda od 0,05 i ovu hipotezu moramo odbaciti. \nPeti primjer, u ovom R paketu izračunu imamo p vrijednost koja je =0.0011 i rho= -\n0.320 kao što možemo vidjeti rezultati p-vrijednost su dosta manji od 0,05; dakle našu \nhipotezu ne možemo odbiti. \n49 \n \nŠesti primjer tj. zadnji izračun u ovoj provjeri hipoteze iznosi vrlo vrlo snažno \nodstupanje od vrijednosti, gdje ono iznosi 7.822e–11, a rho= 0.59, što znači da također \nni u ovom slučaju našu hipotezu ne možemo odbiti. \nAnalizirali smo odnose između poslodavca i radnika: kao što vidimo pozitivni impuls od \nposlodavca, odnosno pokazivanje razumijevanja od strane poslodavca kao i \nprepoznavanje potencijala radnika i kao sama komunikacija sa radnicima su vrlo bitni \nsamom radniku u njegovom obavljanju svakodnevnih obaveza i koliko generalno \npoboljšava produktivnost na poslu. \nDa rezimiramo: sveukupno uzevši, rezultati nam potvrđuju tačnost hipoteze jer u ovom \nslučaju imamo prva dva i zadnja dva primjera gdje nam se hipoteza nikako ne može \nodbaciti jer nam rezultati ocjenjuju njenu tačnost i naša hipoteza 2: Zadovoljstvo u \nodnosima s vođom na radnom mjestu, povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog \nrada zaposlenog, ne može se odbiti na datih 6 primjera. Znači da je radni odnos s \nvođom također učinkovit, tu se vedina ljudi ili slaže ili se opdenito slaže, pa s toga \nmožemo redi da su to isto jedni od faktora koji doprinose generalno boljem nivou u \nsamoocjenjivanju i emocionalnom stanju radnika na poslu. Zaključujemo da nismo \nmogli odbiti ovu hipotezu i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom. \nHipoteza 3: Između spolova nema razlike samoocjeni emocionalnoga rada \nzaposlenog.  \nU našem društvu je uglavnom prisutan stereotip o spolnim razlikama u agresivnosti, a \nnjih potvrđuju i istraživanja. U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu te su razlike male, \nali u predškolskoj dobi, kada djeca sve češde ulaze u interakcije s vršnjacima, postaje \njasno kako su dječaci skloniji agresivnom ponašanju od djevojčica (Stra er i Roberts, \n2004).  \nDemografski podaci nam prikazuju da imamo ukupno 100 ispitanika i od njih i 65% \nženskih i 35% muških ispitanika za analizu ovog rada. \nT-test za jedan uzorak upoređuje srednju vrijednost uzorka s datim brojem. Nezavisni \nuzorak t-test upoređuje razliku u srednjim vrijednostima iz dvije grupe sa datom \nvrijednošdu (obično 0). Dakle, ispituje se da li je razlika u srednjim vrijednostima 0. P \nvrijednost je manja od T. \nZnači, ovdje pronalazimo p-vrijednost testa. Da bismo izvršili test hipoteze na \nodređenoj alfa (značajnoj) razini, upotrijebili smo p-vrijednost na izlazu sa izabranom \nalfa razinom. \nU ovom slučaju umjesto Spearmanovog koeficijenta korelacije smo koristili SPSS t-test. \nDakle, nema koeficijenta, ali ima »t« ili T-kritično i p-vrijednost. \n \n50 \n \nTabela 7: SPSS-t test između spolova \nIzračun HIPOTEZE 3: Uparene date tvrdnje za spol (M/Ž) \nSkup indikatora emocionalnog rada \nT1. Ubacim lažne izraza lica, \nda bih odražavala prave \nemocije svog posla. \nP (T< = t) one – tail  \nt Critical one – tail \n \n0,087761344 \n \n1,660551218 \nT2. Moram sakriti svoje \nistinske osjedaje kada imam \nposla s potrošačima. \n \n0,000115647 \n \n \n1,660551218 \n \nT3. Pokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n \n0,360260569 \n \n \n1,660551218 \nT4. Pokazujem lažne emocije \nkad imam posla s \nmeđusobnim odnosima \nzaposlenih. \n \n4,90733E-06 \n \n \n1,660551218 \nT5. Prema zaposlenim \npokazujem emocije koje \nzapravo osjedam. \n \n0,253996882 \n \n \n1,660551218 \nT6. Moja komunikacija s \nzaposlenim je poput robota. \n \n0,020628275 \n \n1,660551218 \nT7. Lažno glumim kako bih na \npravi način imao/la posla sa \nzaposlenicim i gostima hotela. \n \n0,110167324 \n \n \n1,660551218 \nT8. Ponašam se drugačije od \nonoga kako se zapravo \nosjedam. \n \n0,049020125 \n \n \n1,660551218 \nT9. Iako se ne osjedam dobro, \npokazujem dobre emocije \npotrošačima. \n \n0,263061715 \n \n \n1,660551218 \nT10. Nastojim prema \nzaposlenim i gostima odražati \npozitivne emocije. \n \n0,330371477 \n \n \n1,660551218 \nT11. Kad sam bio/la \nspreman/na za posao, \nrekao/la sam sebi da de danas \nbiti dobar dan. \n \n0,250568052 \n \n \n1,660551218 \n51 \n \nT12. Pokušavam istinski \nosjetiti emocije koje moram \npokazivati kada komuniciram \ns gostima. \n \n0,418587665 \n \n \n1,660551218 \nT13. Više se usredotočujem na \nsvoje ponašanje kad \npokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n \n0,475807225 \n \n \n1,660551218 \nT14. Obično razmišljam o \nugodnim stvarima kad \nzapočnem posao. \n \n0,111623114 \n \n \n1,660551218 \nT15. Kada pomažem gostu, \npokušavam u sebi stvoriti \nemocije koje predstavljaju \nsliku mojih hotelskih želja. \n \n0,258712264 \n \n \n1,660551218 \n \nPrvi izračun iznad nam predstavlja da je p-vrijednost P=0,08, a T=1,66. Ako uzmemo \nvrijednost u obzir, možemo kazati da nam je ovaj rezultat ukazuje na jednostrano, \nodnosno mogudnost vrijednosti u jednom smjeru, gdje smo ispitali 35 muških i ostalo \n(65) žena. Za primjer smo uzeli tvrdnju 1. »Ubacim lažne izraze lica, da bih odražavala \nprave emocije svog posla« iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada, \nte smo na osnovu toga ispitali odabranu tvrdnju za muške i za žene i uradili smo two-\npaired t-test, te smo s tim rezultatima provjerili našu hipotezu, tj. uvidjeli smo da li ima \nili nema razlike između spolova. Isto tako smo izračunali i ostale postavljene tvrdnje za \novu hipotezu 3. \nŠto je vede T, vedi je dokaz protiv hipoteze. Ako je t=blizu 0, ne postoji velika razlika. \nAko je T približno ili jednako nuli, onda nema bitne razlike. Ako je veda pozitivna \nsamoocjena, vede je zadovoljstvo s radom. Ako je vedi emocionalni rad, onda je manje \nzadovoljstvo s radom. \nPošto je naše t stat =1,660551218, i spada u granice vrijednosti alfa (-2.26216, \n2,26216) i vrijedi t-stat < t kritično hipotezu na datu tvrdnju ne bismo mogli odbaciti, \nukazivala bi na prosječno bolje odgovore muške populacije po normalnoj raspodjeli. \nPošto je p<alfa, hipotezu odbacujemo jer nemamo dokaza o razlici u razmišljanju \nizmeđu testirane populacije muškaraca i testirane populacije žena. \nZaključak ove hipoteze 3: Između spolova nema razlike, samoocjena emocionalnog \nrada zaposlenog je sljededa: Hipoteza se odbacuje na datom izračunu iznad i \nzaključujemo da postoji statistički bitna razlika, te da je mean (prosjek) odgovora kod \nžena vedi nego kod muškaraca. Muškarci imaju u prosjeku manje rezultate i možemo \nzaključiti da žene imaju vedu samo-ocjenu emocionalnog rada. \nHipoteza 4: Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog. \n52 \n \nOdnos između radne sposobnosti i namjere napuštanja ili stvarnog prestanka rada \nmože ovisiti o »istrošenosti« sadašnjeg ili dosadašnjeg radnog iskustva, a također i o \nnedostatku zdravlja - posebno kada rad ne doprinosi ili više ne postoji doprinos \npromicanju zdravlja radnika (Molinie´, 2005). \nDemografski podaci prosječne starosti anketnih ispitanika iznose 37,94 godina \nprosječne starosti anketnih ispitanika. \nKao što vidimo iznad, u demografskim podacima imamo doba starosti tj. prosječnu \nstarost ispitanika zaokruženu na 37,94 godina, gdje smo dobili prosječnu vrijednost \nsvih ispitanika koji su ispunili našu anketu. Znamo da je ispitano ukupno 100 ispitanika, \nte na osnovu toga demo izračunati po Spearmanovom koeficijentu korelacije njihov \ndob starosti (gdje demo uzeti u obzir godine svih ispitanika od 1–100) i iz toga demo \ndobiti glavni rezultat kako bismo provjerili tačnost naše hipoteze 4, da li se ona \nodbacuje ili se ne može odbaciti.  \nTabela 8: Korelacija rezultata hipoteze 4 \nIzračun HIPOTEZE 4: Uparene dvije grupe za dati skup indikatora \nSkup indikatora emocionalnog rada \nT1. Ubacim lažne izraze lica, \nda bih odražavala prave \nemocije svog posla. \nPrva grupa dobi starosti od 18–35  \nDruga grupa dobi starosti od 36–60  \nP – value 0.2** \nRho -0.1843393  \nT2. Moram sakriti svoje \nistinske osjedaje kada imam \nposla s potrošačima. \nP – value 0.01321 \nRho 0.3482203  \n \n \n \nT3. Pokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \nP – value 0.0251 \nRho -0.3165799  \n \nT4. Pokazujem lažne \nemocije kad imam posla s \nmeđusobnim odnosima \nzaposlenih. \nP – value 0.2153** \nRho 0.1783516  \n \nT5. Prema zaposlenima \npokazujem emocije koje \nzapravo osjedam. \nP – value 0.06718** \nRho -0.2609575  \n \nT6. Moja komunikacija sa \nzaposlenima je poput \nrobota. \nP – value 0.1682** \nRho 0.197965  \n \nT7. Lažno glumim kako bih \nna pravi način imao/la posla \nP – value 0.1477** \nRho -0.207753  \n53 \n \nsa zaposlenicim i gostima \nhotela. \n \nT8. Ponašam se drugačije od \nonoga kako se zapravo \nosjedam. \nP – value 0.7082** \nRho 0.05425472  \n \nT9. Iako se ne osjedam \ndobro, pokazujem dobre \nemocije potrošačima. \nP – value 0.2365 \nRho -0.1705066  \n \nT10. Nastojim prema \nzaposlenima i gostima \nodražavati pozitivne \nemocije. \nP – value 0.7759** \nRho -0.04128661  \n \nT11. Kad sam bio/la \nspreman/na za posao, \nrekao/la sam sebi da de \ndanas biti dobar dan. \nP – value 0.003612** \nRho 0.4040775  \n \nT12. Pokušavam istinski \nosjetiti emocije koje moram \npokazivati kada \nkomuniciram s gostima. \nP – value 0.4785** \nRho -0.1025476  \n \nT13. Više se usredotočujem \nna svoje ponašanje kad \npokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \nP – value 0.3395 \nRho 0.1379148  \n \n \nT14. Obično razmišljam o \nugodnim stvarima kad \nzapočnem posao. \nP – value 0.4599 \nRho 0.1069049  \n \nT15. Kada pomažem gostu, \npokušavam u sebi stvoriti \nemocije koje predstavljaju \nsliku mojih hotelskih želja. \nP – value 0.5072** \nRho 0.09600072  \n \n \n \n** Korelacija je statistički značajna s manjm rizikom od 5% \nUzeli smo 15 postavljenih tvrdnji iz dimenzije emocionalnog rada i uporedili s prvom \ngrupom anketnih ispitanika od 18–35 godina i s drugom grupom ispitanika od 36–60. \nUparena jedna grupa mlađih s drugom grupom starijih na osnovu datih tvrdnji. \nRezultati ukazuju na statističku značajnost. Pošto je alfa = 0,05, hipoteza se ne može \nodbiti. Rezultati ukazuju da je odstupanje od p-vrijednosti manje od 0,05, jer iznosi \np=0.00113, a rho= -0.4471931 također pozitivan rezultat i hipoteza se ne može odbiti. \nŠto se tiče hipoteze 4: »Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenoga«, za provjeru smo koristili 15 tvrdnji iz tabele 1 dimenzije emocionalnog \nrada i unijeli smo odgovarajudu dob starosti anketnih ispitanika u R program za izračun \n54 \n \nkorelacije po Spearmanovom koeficijentu, te smo testirali date tvrdnje na našu \nhipotezu 4. Fokusirali smo se na dvije grupe ispitanika, gdje smo podijelili grupu \nispitanika dobi od 18–35 i od 35–60 godina starosti i uporedili smo mlade ispitanike sa \nstarim ispitanicima. Analizu rezultata pokazuje na negativnu Spearmanovu korelaciju, \nupravo zbog toga što su nam naše p-vrijednosti manje od alfa koje iznosi 0,05 i test \nkorelacije je pozitivan u mnogim primjerima gdje zaključujemo da se ova hipoteza ne \nmože odbaciti, te su rezultati u skladu sa očekivanom teorijom. \nHipoteza 5: Samoocjena emocionalnog rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s \nradom. \nZadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu \nokolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada). \nZa provjeru ove hipoteze koristili smo 6 tvrdnji iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora \nemocionalnog rada i 6 tvrdnji iz Tabele 2: Rezultati skupa indikatora analize \nzadovoljstva, kao i u prethodnoj provjeri hipoteze 1 i hipoteze 2, gdje smo također \nkoristili Spearmanov koeficijent korelacije kao i za izračun prethodne hipoteze 1 i 2, pa \nsmo odabrali preostale tvrdnje koje nismo koristili za izračun prilikom hipoteze 1 i \nzatim smo dobili veoma dobre rezultate za provjeru hipoteze 5. \nKorištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: \nTabela 9: Korelacija i provjera hipoteze 5 \n \nIzračun HIPOTEZE 5: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 2 \nSKUPOVI \nINDIKATORA \nSkup indikatora odnosa između suradnika i nadređenih \nSkup \nindikatora \nemocionalnog \nrada \nT2. Svi \nmoji \ntalenti i \nvještine \nkoriste se \nna mom \nradnom \nmjestu.  \nT10. \nOpdenito \nmi se ne \nsviđa moj \nposao. \nT5. Često \npomislim \nnapustiti \nposao. \nT9. \nOpdenito, \nvolim \nraditi u \nsvojoj \norganizacij\ni. \nT8. Sve \nu \nsvemu, \nzadovo- \nljan/ na \nsam \nsvojim \nposlom. \nT7. \nVedina \nzaposleni\nka na \novom \nposlu \nzadovoljni \nsu svojim \nposlom.  \nT2. Moram \nsakriti svoje \nistinske \nosjedaje kada \nimam posla s \npotrošačima. \nP-value  \n2.564e-\n05** \nRho \n-\n0.4076076  \nP-value \n0.03284 \nRho \n-\n0.2136228  \n \nP-value  \n0.07297** \nRho \n-0.1800955  \n \nP-value \n0.2542 \nRho \n0.1150927  \n \n \nP-value \n0.8443*\n* \nRho \n-\n0.01989\n276  \n \nP-value \n0.001874\n** \nRho \n-\n0.307252\n9  \n \n55 \n \nT3. \nPokazujem \nemocije koje \nuistinu ne \nosjedam.  \nP-value \n1.288e-\n05** \nRho \n-\n0.4210465  \n \nP-value \n0.003618*\n* \nRho \n-\n0.2883872  \n \nP-value \n0.06014** \nRho \n0.188655  \n \nP-value \n0.944** \nRho \n-\n0.0071173\n99  \nP-value \n0.5989*\n* \nRho \n-\n0.05323\n232  \n \nP-value \n0.1028 \nRho \n-\n0.164118\n3  \nT10. Nastojim \nprema \nzaposlenim i \ngostima \nodražavati \npozitivne \nemocije.  \nP-value \n0.7945** \nRho \n-\n0.0263726\n3  \nP-value \n0.4461 \n \nRho \n-\n0.0770497\n1  \n \nP-value \n0.0002499*\n* \nRho \n-0.3584884  \n \nP-value \n0.1217 \nRho  \n-\n0.1557888  \n \nP-value \n0.1396 \nRho \n0.14877\n82  \nP-value \n0.2736 \nRho \n0.110535\n2  \n  \n \nT14. Obično \nrazmišljam o \nugodnim \nstvarima kad \nzapočnem \nposao.  \nP-value \n8.992e-\n08** \nRho \n0.5040246  \n \nP-value \n0.02391 \nRho \n0.2257638  \n \nP-value \n0.4756 \nRho \n0.07216096  \n \nP-value \n0.08836** \nRho \n-\n0.1713036  \nP-value \n0.3325 \nRho \n0.09790\n249  \n \nP-value \n0.097902\n49** \nRho \n0.407155\n3  \nT6. Moja \nkomunikacija \nsa \nzaposlenima \nje poput \nrobota. \nP-value \n6.667e-\n12** \nRho \n-\n0.6190291  \n \nP-value \n0.0002512\n** \nRho \n-\n0.3583716  \n \nP-value \n0.1813 \nRho \n-0.1347579  \n  \nP-value \n0.6014** \nRho \n0.0528599\n6  \n  \nP-value \n0.9814*\n* \nRho \n0.00236\n2085  \n \nP-value \n3.488e-\n05** \nRho \n-\n0.401401\n4  \n  \nT7. Lažno \nglumim kako \nbih na pravi \nnačin imao/la \nposla sa \nzaposlenicima \ni gostima \nhotela. \n P-value \n0.1255 \nRho \n-\n0.1542184  \n \nP-value \n0.1424 \nRho \n-\n0.1477283  \nP-value \n0.001237** \nRho \n-0.3185711  \n \nP-value \n0.07126** \nRho \n-0.181165  \n \nP-value  \n4.818e-\n14** \nRho \n-\n0.66442\n87  \n  \n \nP-value \n4.682e-\n14** \nRho \n-\n0.664671\n6  \n  \n \n** Korelacija je statistički značajna s manjm rizikom od 5% \nPrvi primjer u izračunu iznad nam pokazuje da p-vrijednost iznosi p= 2.564e-05, a rho=-\n0.40, što pokazuje da smo dobili pozitivne rezultate i gdje možemo vidjeti da je naša \nvrijednost definitivno manja od 0,05, te se ova hipoteza nikako ne može odbiti. \n56 \n \nŠto se tiče ovog izračuna u drugom primjeru dobili smo p-vrijednost koja je također \nmanja od 0,05 i koja iznosi 0.0036 i rho= -0.288, što predstavlja vrlo snažno odstupanje \nod vrijednosti i u ovom slučaju naša hipoteza se također ne može odbaciti. \nRezultati u tredem primjeru nam ukazuju da je odstupanje od p-vrijednosti manje od \n0,05, jer iznosi = 0.00024, a rho= -0.358 te također i ova hipoteza se ne može odbiti. \nČetvrti primjer Spearmanov koeficijent korelacije ovog izračuna iznosi nam vrijednost \n0.088 i rho= -0.171, što predstavlja vede odstupanje od 0,05 tj. naše p- vrijednosti i ako \nje vede odstupanje, dakle hipoteza se odbacuje. \nPeti primjer nam daje rezultate p-vrijednosti koja iznosi 0.9814 i naše rho je \n0.002362085 i naše p-vrijednost je manje od 0,05, u tom slučaju se naša hipoteza ne \nmože odbaciti. \nŠesti rezultat obuhvata rezultate p-vrijednosti 4.682e-14 i rho iznosi -0.6646716. Ovdje \nvidimo da je rezultat korelacije umjeren i postavljena hipoteza se nikako ne može \nodbaciti. \nDa rezimiramo: ova 4 primjera nam ukazuju na to da naša hipoteza 5: Samoocjena \nemocionalnog rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s radom; ne može se odbiti, jer \nod 6 izračuna 5 nam variraju ka tačnosti naše hipoteza, a samo jedna se odbija. \nZaključujemo da ipak postoji statistički značajni podaci, te nismo mogli odbaciti ovu \nhipotezu na datih 6 primjera i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom. \n6.1 Diskusija \nOvo anketno istraživanje je provedeno na osnovu odabranih ukupno 15 hotela koje \nsmo koristili za naš upitnik. Ispitano je do 10 zaposlenika na radnom mjestu u jednom \nhotelskom preduzedu. Hoteli su smješteni unutar Unsko-sanskog kantona, gdje smo \nimali 10 hotela u okolici grada Bihada, nadalje 3 hotela u gradu Velika Kladuša i 2 \nhotela u gradu Bužimu. Unatoč stanju pandemije COVID-a 19, uspjeli smo ispitati \nukupno 100 ispitanika, tj. zaposlenih radnika u uslužnim djelatnostima Unsko-sanskog \nkantona. Na temelju prikupljenih rezultata našeg anketnog ispitivanja kroz analizu \nrezultata smo provjerili naših pet postavljenih hipoteza. \nHipoteza 1: »Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu \npovedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«. \nOsnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim \nposlom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u \nmaterijalnom ili nekom drugom smislu. Zadovoljan radnik je produktivan radnik. \nUspješnost organizacije ne može se postidi sa nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, \n2015, str. 5). \nRezultati hipoteze 1 nam ukazuju na provjeru tačnosti postavljene hipoteze. Analiza \nrezultata je sprovedena kroz urađen SPSS test izračun Spearmanovog koeficijenta \n57 \n \nkorelacije. Spearmanova korelacija najčešde je korištena metoda korelacije za mjerenje \nstupnja povezanosti linearno povezanih varijabli. Analiza rezultata nam pokazuje da \nsmo od datih anketnih rezultata ispitanika koristili ispitivanje povezanosti između dvije \nrangirane varijable i izračun nam je ukazao na postojanje identične povezanosti. \nRezultati korelacije su približno umjereni. Ispitanici se slažu s datim tvrdnjama, te \nrezultati sličnosti tvrdnji se podudaraju i dobiveni rezultati jesu bili statistički značajni \npodaci, te smo zaključili da se naša hipoteza nije mogla odbiti i rezultati su bili u skladu \ns očekivanom teorijom, koju ukratko navodimo ispod. \nNa osnovu datih definicija smo osmislili našu postavljenu hipotezu koju smo također \npovezali s datom teorijom i na osnovu toga vršili obradu i provjeru cjelokupnog \nanketnog istraživanja. \nNa zadovoljstvo zaposlenika utječu brojni faktori, uključujudi: plade, beneficije za rad, \ndostignuda, autonomiju, prepoznavanje, komunikaciju, radne uvjete, važnost posla, \nsuradnike, stupanj profesionalizma, organizacijsku klimu, međuljudske odnose, rad za \nuglednu agenciju, nadzornu podršku, pozitivna afektivnost, sigurnost posla, \nfleksibilnost na radnom mjestu, rad u timskom okruženju i genetski faktori. \nU skladu s datim definicijama autorima smo postavili našu hipotezu 1 i naši rezultati su \nu skladu s istraživanjem autora İplik, Topsakal i Iplik (2014, str. 181) analize \nemocionalnog rada. \nHipoteza 2: »Zadovoljstvo u odnosima s vođom na radnom mjestu povedava \npozitivnu samo-ocjenu emocionalnog rada zaposlenog«.  \nZa provjeru druge postavljene hipoteze korišteno je 6 tvrdnji iz varijable emocionalnog \nrada i 6 odabranih tvrdnjih iz varijable odnosa sa suradnicima i nadređenima. Izračun je \ntakođer rađen po Spearmanovom koeficijentu korelacije i dobiveni rezultati nam \nukazuju na to da iz izračunatih primjera naša p-vrijednost pokazuje da hipotezu ne \nmožemo odbaciti, a u drugih 15 izračuna hipoteza se odbacuje. No međutim, imamo \ndosta pozitivnu korelaciju gdje nam ukupni rezultati govore da se ova hipoteza 2 ne \nmože odbaciti. \nMnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema \norganizacijskoj posvedenosti. Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje \nvoditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu, i İnanir, 2015, str. 53). \nIzvori niskog zadovoljstva povezani su s radom s nekvalificiranim ili neprimjereno \nobučenim osobljem, napornim zadacima poput dokumentacije, ponavljanjem dužnosti, \nnapetostima unutar očekivanja uloga, nejasnodom uloga, sukobom uloga, brigom o \nposlu, osjedajem preopteredenosti, sve vedom potrebom da budu dostupni za \nprekovremeni rad, odnose sa suradnicima, osobne i organizacijske čimbenike (Blegen, \n1993; McNeese-Smith, 1999; Chu et al., 2003; DeLoach, 2003; Gigantesco et al., 2003; \nIlies i Judge, 2003; Koustelios et al., 2003; Thyer, 2003; Navaie-Waliser et al, 2004). \n58 \n \nU skladu s datim definicijama i autorima smo postavili našu hipotezu 2 i rezultati su u \nskladu s istraživanjem autora Hofmann i Stokburger-Sauer (2017, str. 22), İplik, \nTopsakal i Iplik (2014, str. 181) i Lee i Ok (2012, str. 1106). \nHipoteza 3: »Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada \nzaposlenog«. \nŠto se tiče ove postavljene hipoteze za provjeru korišten je SPSS t-test, dva uzroka pod \npretpostavkom testa jednakih varijabli. U ovom slučaju za primjer su korištene tvrdnje \niz dimenzije emocionalnog rada pomodu kojih smo dobili rezultat na pitanje da li je \ndata varijabla veda kod muškaraca ili kod žena. Dobiveni razultati nam ukazuju da je \nvarijabla veda kod žena, jer muškarci imaju u prosjeku manje rezultate. Rezultati jesu \nbili statistički značajni i ova hipoteza 3 se odbacuje, te zaključujemo da postoji \nstatistički bitna razlika. \nJedna od hipoteza autorice Svoboda (2013), je da postoje razlike u emocionalnoj \ninteligenciji između muškaraca i žena, tj, žene imaju vedu emocionalnu inteligenciju od \nmuškaraca. Po njenom svjedočenju, dakle ima razlike između spolova samo zato što \nžene imaju vedu emocionalu inteligenciju od muškaraca (Svoboda, 2013, str. 7). \nPregled literature o emocijama i EI daje jasnu predodžbu o značajnim razlikama između \nmuškaraca i žena u aspektima koji se odnose na emocionalni svijet. Konkretno, \nemocionalna dimenzija ljudskih bida tradicionalno je povezana u vedoj mjeri sa ženskim \nspolom, koji pozitivne i negativne emocije doživljava intenzivnije od muškog spola \n(Grossman i Wood, 1993). Ti su podaci ustvari hranili stereotip da je ženski rod \nemocionalniji (Salovey i Grewal, 2005). \nHipoteza 4: »Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada \nzaposlenog«. \nKao cjelina, osobni se stavovi prema kraju nečijeg radnog vijeka razvijaju kroz čitavu \npojedinačnu povijest karijere (Ha ward et al., 1998). U određenoj mjeri na nečiji radni \nživot utječu pravila i mogudnosti određeni širokim društvenim kontekstom (tržište \nrada, roditeljski društveno - ekonomski status, bračni status, članstvo u grupi itd.). Oni \ndefiniraju mogude granice uloga u bilo kojoj dobi, granice koje mogu varirati ovisno o \nodređenom povijesnom kontekstu. \nU analizi rezultata postavljene hipoteze 4 za provjeru je korišten Spearmanov \nkoeficijent korelacije koji obuhvata dvije grupe. Grupu starosti anketnih ispitanika od \n18–35, te drugu grupu starosti anketnih ispitanika od 35–60. Na postavljenih 15 tvrdnji \niz dimenzije emocionalnog rada smo uporedili s prvom grupom anketnih ispitanika od \n18–35 godina i s drugom grupom ispitanika od 36–60. Rezultati ukazuju da je korelacija \nrezultata p-vrijednosti manja od alfa i zaključujemo da se ova hipoteza ne može odbiti, \nte naši rezultati su u skladu s očekivanom teorijom iznad. \nIspitanici u anketi obuhvatili su 35% muškaraca i 65% žena. Vedina ispitanika bila je \nizmeđu 18 i 35 godina, što pokazuje 54% cijelog uzorka, dok je u dobi od 36 do 60 \ngodina bilo 34%. Nadalje, 87% ispitanika imalo je srednjoškolsko obrazovanja, a 10% \n59 \n \nFakultetski stupanj obrazovanja. Iznad zadnje razine ispitanika 3% je imalo magistarski \nstupanj obrazovanja. \nU skladu s datim definicijama i autorima smo postavili našu hipotezu 4 i naši rezultati \nsu u skladu s istraživanjem autora Riaz i Haider (2010, str. 33). \nHipoteza 5: »Samoocjena emocionalneg rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s \nradom«. \nZadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu \nokolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada). Zadovoljstvo poslom je \npresudno za zadržavanje i privlačenje visoko kvalificiranog osoblja. \nKao što smo i pretpostavili, rezultati provjere hipoteze 5 su bili u skladu s očekivanom \nteorijom. Za provjeru je također korišten izračun po Spearmanovom koeficijentu \nkorelacije i u ovom dijelu smo upotrijebili 6 tvrdnje iz prve varijable dimenzijem \nemocionalnog rada i 6 tvrdnje iz druge varijable dimenzije analiza zadovoljstva. \nRezultati su nam ukazali na to da je naša korelacija savršeno negativna i imamo nizak i \nslab nivo korelacije, te datu hipotezu 5 ne možemo odbaciti. \nU skladu s datim definicijama iznad i autorima postavili smo našu hipotezu 5 i naši \nrezultati su u skladu s istraživanjem autora İplik, Topsakal i Iplik (2014, str. 181) analize \nemocionalnog rada. \n \n \n60 \n \n7 ZAKLJUČAK  \nEmocionalni rad između zaposlenih u hotelima nam ukazuje na identifikaciju odnosa \nizmeđu zaposlenih i kako su povezani međusobni odnosi u radu s gostima, zatim koji su \nrazlozi lošeg emotivnog stanja između zaposelnih u hotelima. Emocionalni rad \npredstavlja širok pojam istraživanja koji ima veoma bitan značaj na radnom mjestu i \nradnom okruženju u kojem smo zaposleni. \nAutorica Hochschild (1979) je bila početnica i prva osoba koja je definisala emocionalni \nrad. Njena definicija: »Emocionalni rad je pokazivanje određenih emocija da bi se \nzadovoljile potrebe nekog posla«, motivirala nas je da istražimo koliko je zapravo \nemocionalni rad zastupljen u hotelima Unsko-sanskog kantona. \nMožemo zaključiti da emocionalni rad kod zaposlenika predstavlja veoma bitan pojam \nupravo zbog toga što je važno kako i na koji se način ponašamo i ophodimo s gostima, \nradnim kolegama, sa šefom i slično. Naše ponašanje potječe od onoga što osjedamo, \nkako se osjedamo. To ili pokušavamo prekriti ili jednostavno zaboravimo kontrolisati \nemocije i ponašamo se u skladu kako se trenutno osjedamo. Kako mislimo to govorimo, \nkako govorimo to radimo, kako radimo to nam predstavlja svakodnevne navike koje \nformiraju naš karakter ili ponašanje do kojeg emocionalno dotičemo drugu osobu. \nUpravo to nam predstavlja model kako da se odnosimo prema ljudima. Veoma je bitno \nkako se ponašamo na radnom mjestu. Na radnom mjestu i radnom okruženju od \nvelikog značaja jeste odnos sa suradnicima i nadređenima. Suradnici imaju ulogu u \ntome da svog klijenta ili gosta učine zadovoljnim, tako što de ih na ljubazan način s \nosmijehom na licu uslužiti, te im ponuditi proizvode i usluge koje preduzede posjeduje. \nAko je zadovoljan gost, zadovoljni su suradnici, a pogotovo nadređeni. Nadređeni \nnadgleda suradnike i opominje na lijepo ponašanje i na pravila kojih se treba \npridržavati na radnom mjestu. Što je vede zadovoljstvo veda je mogudnost do boljeg \nemocionalnog rada zaposlenog. Kako radimo tako se i osjedamo, ako radimo bezvoljno, \ns manjkom energije ili smo iscrpljeni, to nam izaziva odbojnost prema gostu, no \nmeđutim ako zračimo punom energijom, gdje smo nasmijani i ljubazni i sa suradnicima \ni nadređenima, i gostima, onda nam to predstavlja pozitivan emocionalni rad naspram \ngosta, radnika i vođe na radnom mjestu. \nNaš diplomski rad je obuhvatao analizu podstaknutu iz prethodnih istraživanja, \ndimenzija rada i teorija koje smo uzeli u obzir i provjerili u datim hotelima Unsko-\nsanskog kantona. Dimenzija emocionalnog rada ima važnu ulogu jer trenutno živimo i \nradimo u okruženjima gdje se konstantno na radnom mjestu dešavaju mnoge dileme, \nstalan stres, nezadovoljstvo, neslaganje, napetost, nervoza, ljutnja i mnoge druge \nčinjenice bazirane na emocijama i emocionalnom stanju jednog čovjeka i upravo zbog \ntoga tražimo riješenje za poboljšanje na poslu i napredak u radu u datom preduzedu. \nKako bi jedno preduzede ili hotel poslovao uspješano, bitno je da imamo ljude koji de \nbiti smireni, koji de znati šta žele i šta rade, kako se odnose prema drugima i koji su im \nciljevi u datoj organizaciji u kojoj su zaposleni. \n61 \n \nZa ovaj istraživački rad postavili smo ukupno 5 hipoteza koje se baziraju na emocionalni \nrad između zaposlenih na radnom mjestu i na samoocjenu emocionalnog rada, te na \nanalizu zadovoljstva, na odnose između suradnika i vođe, te spol i doba starosti. Ovo \npredstavlja jedan opširan pojam kojeg smo na osnovu postavljenih hipoteza pokušali \nprovjeriti na što jednostavniji način. Postavljeni anketni upitnik datih dimenzija rada \nima ukupno tri i pomodu njih smo ispitali radnike u ukupno 15 hotela koji se nalaze na \nUnsko-sanskom kantonu: \n• \nSkup indikatora emocionalnog rada; \n• \nSkup indikatora analize zadovoljstva; \n• \nSkup indikatora odnosa sa suradnicima i nadređenima. \nNa osnovu datih skupova zaključili smo da je emocionalni rad uspješan kod zaposlenih \nu hotelima, te zaposleni zapravo imaju razumijevanja jedni za druge na radnom mjestu, \nkomunikacija i dogovaranje na poslu je zastupljeno. Također pomažu jedni drugima u \ndatim dilemama koji se dešavaju U radnom okruženju i zaposlenici svoje osjedaje ili \nemocije i svoje emocionalno stanje nastoje držati na nivou na kojem se to od njih \nzahtijeva na radnom mjestu. Zaključili smo da su zaposleni u hotelima Unsko-sanskog \nkantona zadovoljni s emocionalnim radom i da su u dobrim odnosima s vođom. \nPomodu postavljena tri skupa indikatora ili dimenzija koji su obuhvatali ukupno 32 \nzasnovane tvrdnje ili varijable, analiziran je ovaj istraživački rad. Ukupno 15 tvrdnji u \nprvoj dimenziji, 10 u drugoj i 7 u zadnjoj dimenziji. Rezultati skupa indikatora \nemocionalnog rada imaju prosječnu ocjenu 3,64 - to predstavlja afirmaciju redni broj 3: \n»Niti se slažem/Niti se ne slažem«, a rezultati u izračunu korelacije za ovu dimenziju \nrada je savršeno pozitivna i zaključujemo da je emocionalni rad zastupljen u odabranim \nhotelima Unsko-sanskog kantona. Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva nam \npredstavljaju prosječnu ocjenu 3.46, gdje možemo zaključiti da su zaposlenici približno \nzadovoljni s poslom koji obavljaju u hotelu. Rezultati skupa indikatora odnosa sa \nsuradnicima i nadređenima proveden kroz anketno ispitivanje ima prosječnu ocjenu \n4.13 što predstavlja afirmaciju pod rednim brojem 4 »Slažem se«. Zaključujemo da su \nodnosi između suradnika i nadređenih pozitivni i da se međusobno slažu prilikom \nobavljanja posla u hotelu. \nNa osnovu datih hipoteza smo zaključili da se četiri hipoteze ne mogu odbaciti, a jedna \nse odbacuje, zbog toga što smo istraživali da li ima razlike između spolova u \nemociolnom radu. Rezultati su utvrđeni da ima razlike i zbog toga se hipoteza \nodbacuje. \nNaši rezultati su bili u skladu s sljededim prethodnim istraživanjima, a to su: faktorska \nanaliza rezultata emocionalnog rada (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181), zadovoljstvo \nna poslu (Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22), Rezultati faktorske analize \nzadovoljstvo poslom i emocionalna iscrpljenost (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181), \nzadovoljstvo na poslu (Lee i Ok, 2012, str. 1106), odnosi između suradnika i nadređenih \ntj. razmjena vođe - člana (Janssen i Van  peren, 2004, str. 375), te demografska analiza \nautora (Riaz i Haider, 2010, str. 33). \n62 \n \nAnaliza i interpretacija sveukupnih rezultata istraživanja jesu bili statistički značajni i \ndobiveni rezultati su bili u skladu s našim očekivanjima. \nEmocionalni rad ovisi o emocionalnoj inteligenciji koja je također zastupljena i \nkorištena u ovom istraživačkom radu. Redovni seminari na istu temu bi koliko - toliko \nupotpunili i aktivirali emocionalnu inteligenciju koja se nalazi kod sviju, samo što je \nnegdje potisnuta u podsvijesti. Seminari ili poslovni sastanci, kroz teoriju i praksu bi \noživjeli tu inteligenciju u čovjeku i povedali mu šanse za dobijanje posla ili zadržavanje \nposla kojeg ima. Glavni ključ emocionalne inteligencije je uspjeh na poslu i svom \nradnom mjestu. \nPrijedloge koje možemo dati jesu poboljšanje turizma na Unsko-sanskom kantonu, \nkrenuvši od hotela, do različitih turističkih mjesta koje možemo ponuditi turistima ili \ngostima hotela, kao što Terme Čatež u Sloveniji ima ponudu za obilazak grada Brežice. \nTako demo npr. mi dati prijedloge za obilazak nekog grada pored ponude smještaja, \nusluga hrane i pida, što je ved u ponudi u hotelima Unsko-sanskog kantona kako bi se \nsamim tim povedao dolazak gostiju, stvorili bolju atmosferu i ugođaj, te bismo tako \npridobili vedi broj gostiju, unaprijedili emocionalni rad i međusobne odnose između \nzaposlenih; to su ukratko neka od bududih istraživanja. \n \n \n63 \n \n8 LITERATURA I IZVORI  \nAdamovid Topolčid, M. (2000). Menadžment ljudskih potencijala. V F. Bahtijarevid Šiber \n(ur.), Revija za sociologiju, (str. 101–105). Zagreb: Golden Marketing. \nAdelmann, P. K. (1995). Emotional labor as a potential source of job stress. V S. L. \nSauter i L. R. Murphy (ur.), Organizational Risk Factors for Job Stress, (str. 371–\n381). Washington: American Psychological Association. \nAdams, G. i Rau, B. (2004). Job seeking among retirees seeking bridge \nemployment. Personnel Psychology, 57(3), 719–744. \nAhmadi, S., Ahmadi, F. i Zohrabi, M. (2012). Effect of the leadership styles on the \norganizational commitment given the staff personality traits (The case study: \nIran's state retirement organization). Interdisciplinary Journal of Contemporary \nResearch in Business, 4(1), 247–264. \nAllen, J. A., Pugh, S. D., Grandey, A. A. i Groth, M. (2010). Following display rules in \ngood or bad faith? Customer orientation as a moderator of the display rule-\nemotional labor relationship. Human Performance 23(2), 101–115. \nAustin, E. J., Dore, T. C. P. i O’Donovan, K. M. (2008). Association of personalit  and \nemotional intelligence with display rule perceptions and emotional labour. \nPersonaliy and Individual Differences 44(3), 679–688. \nAziri, B. (2011). Job satisfaction: A literature review. Management Research and \nPractice, 3(4). \nBakan, I. i Buyukbese, A. T. (2013). The relationship between employees' income level \nand employee job satisfaction: An empirical study. International Journal of \nBusiness and Social Science, 4(7), 18–25. \nBailey, C. A. i Ostrov, J. M. (2008). Differentiating forms and functions of aggression in \nemerging adults: Associations with hostile attribution biases and normative \nbeliefs. Journal of Youth and Adolescence, 37(6), 713–722. \nBatool, B. F. (2013). Emotional intelligence and effective leadership. Journal of business \nstudies quarterly, 4(3), 84. \nBaron-Cohen, S. (2002). The extreme male brain theory of autism. Trends in cognitive \nsciences, 6(6), 248–254. \nBazerman, M. (2014). The power of noticing: What the best leaders see. New York, NY: \nSimon i Schuster. \n64 \n \nBjörkqvist, K., Lagerspetz, K. M. i Kaukiainen, A. (1992). Do girls manipulate and boys \nfight? Developmental trends in regard to direct and indirect aggression. \nAggressive behavior, 18(2), 117–127. \nBjörkqvist, K., Österman, K. i Lagerspetz, K. M. (1994). Sex differences in covert \naggression among adults. Aggressive behavior, 20(1), 27–33. \nBlegen, M. A. (1993). Nurses' job satisfaction: A meta-analysis of related \nvariables. Nursing Research, 42(1), 36–41. \nBoyatzis, R. E. i Saatcioglu, A. (2008). A 20-year view of trying to develop emotional, \nsocial and cognitive intelligence competencies in graduate management \neducation. Journal of Management Development, 27(1), 92–108. \nBuble, M. (2006). Osnove menadžmenta. Zagreb: Sinergija. \nBuss, A. H. i Perry, M. (1992). The aggression questionnaire. Journal of personality and \nsocial psychology, 63(3), 452. \nBrown, M. E. i Mitchell, M. S. (2010). Ethical and unethical leadership: Exploring new \navenues for future research. Business Ethics Quarterly, 20(4), 583–616. \nBrown, M. E., Treviño, L. K. i Harrison, D. A. (2005). Ethical leadership: A social learning \nperspective for construct development and testing. Organizational behavior \nand human decision processes, 97(2), 117–134. \nCammann, C., Fichman, M., Jenkins, D. i Klesh, J. (1979). The Michigan Organizational \nAssessment \nQuestionnaire. \nPreuzeto \niz \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0001879108000122, \n11. 05. 2020. \nCamerino, D., Conway, P. M., Estryn-Béhar, M., Costa, G. i Hasselhorn, H. M. (2008). \nAge-dependent relationships between work ability, thinking of quitting the job, \nand actual leaving among Italian nurses: A longitudinal study. International \nJournal of Nursing Studies, 45(11), 1645–1659. \nCamerino, D., Conwa , P. M., Van der Heijden, B. I. J. M., Estr n‐Behar, M., Consonni, \nD. i Gould, D. (2006). Low‐perceived work abilit , ageing and intention to leave \nnursing: A comparison among 10 European countries. Journal of advanced \nnursing, 56(5), 542–552. \nCarstensen, L. L. (2006). The influence of a sense of time on human \ndevelopment. Science, 312(5782), 1913–1915. \nCerovid, \nZ., \nGaličid, \nV. \ni \nIvanovid, \nS. \n(2005). \nMenadžment \nhotelskog \ndomadinstva. Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija. \n65 \n \nCheung, F.Y. i Tang, C. S. (2009). The influence of emotional intelligence and affectivity \non emotional labor strategies at work. Journal of Individual Differences 302, 75–\n86. \nChu, C. I., Hsu, H. M., Price, J. L. i Lee, J. Y. (2003). Job satisfaction of hospital nurses: an \nempirical test of a causal model in Taiwan. International nursing review, 50(3), \n176–182. \nÇelik, S., Dedeoğlu, B. B. i İnanir, A. (2015). Relationship Between ethical leadership, \norganizational commitment and job satisfaction at hotel organizations. Ege \nAcademic Review, 15(1), 53–64. \nCiarrochi, J., Chan, A. Y. i Bajgar, J. (2001). Measuring emotional intelligence in \nadolescents. Personality and individual differences, 31(7), 1105–1119. \nCraig, L. i Sawrikar, P. (2009). Work and family: How does the (gender) balance change \nas children grow?. Gender, Work and Organization, 16(6), 684–709. \nDay, A. L. i Carroll, S. A. (2004). Using an ability-based measure of emotional \nintelligence to predict individual performance, group performance, and group \ncitizenship behaviours. Personality and Individual differences, 36(6), 1443–\n1458. \nDeshpande, B., Arekar, K., Sharma, R. i Somaiya, S. (2012). Effect of employee \nsatisfaction on organization performance: An empirical study in hotel industry. \nU Ninth AIMS International Conference on Management held at Pune, India, \nJanuary, (str. 1–4). Pune: FLAME University. \nDeLoach, R. (2003). Job satisfaction among hospice interdisciplinary team \nmembers. American Journal of Hospice and Palliative Medicine, 20(6), 434–440. \nDeConinck, J. B. (2010). The effect of organizational justice, perceived organizational \nsupport, and perceived supervisor support on marketing employees' level of \ntrust. Journal of business research, 63(12), 1349–1355. \nDe Cenzo, D. A. i Robbins, S. P. (1996). Human Resource Management. New York: John\n \nWiley and Sons. \nDen Hartog, D. N. i Belschak, F. D. (2012). Work engagement and Machiavellianism in\n \nthe ethical leadership process. Journal of Business Ethics, 107(1), 35–47. \nEiglier, P. i Langeard, E. (1999). Marketing usluga. Rijeka: Vitagraf. \nErkutlu, H. V. i Chafra, J. (2006). Relationship between leadership power bases and job \nstress of subordinates: example from boutique hotels. Management Research \nNews, 29(5), 285–297. \n66 \n \nExtremera, N., Fernández-Berrocal, P. i Salovey, P. (2006). Spanish version of the \nMayer-Salovey-Caruso Emotional Intelligence Test (MSCEIT). Version 2.0: \nReliabilities, age and gender differences. Psicothema, 18(Suppl), 42–48. \nFarrelly, D. i Austin, E. J. (2007). Ability EI as an intelligence? Associations of the \nMSCEIT with performance on emotion processing and social tasks and with \ncognitive ability. Cognition and Emotion, 21(5), 1043–1063. \nForrest, S., Eatough, V. i Shevlin, M. (2005). Measuring adult indirect aggression: The \ndevelopment and psychometric assessment of the indirect aggression \nscales. Aggressive Behavior: Official Journal of the International Society for \nResearch on Aggression, 31(1), 84–97. \nFernández-Berrocal, P., Cabello, R., Castillo, R. i Extremera, N. (2012). Gender \ndifferences in emotional intelligence: The mediating effect of age. Behavioral \nPsychology, 20(1), 77–89. \nGaličid, \nV. \n(2017). \nPoslovanje \nhotelskog \nodjela \nsmještaja. \nPreuzeto \niz \nhttps://www.fthm.uniri.hr/images/knjiznica/e-\nizdanja/Vlado_Galicic_Poslovanje_hotelskog_odjela_smjestaja.pdf, \n11. \n05. \n2020. \nGhosh, R., Shuck, B. i Petrosko, J. (2012). Emotional intelligence and organizational \nlearning in work teams. Journal of Management Development. \nGiardini, A. i Frese, M. (2006). Reducing the negative effects of emotion work in service \noccupations: emotional competence as a psychological resource. Journal of \nOccupational Heath Psychology 11(1), 63–75. \nGigantesco, A., Picardi, A., Chiaia, E., Balbi, A. i Morosini, P. (2003). Brief report: Job \nsatisfaction among mental health professionals in Rome, Italy. Community \nMental Health Journal, 39(4), 349–355. \nGoleman, D. (1995). Emotional Intelligence. New York: Bantam. \nGoleman, D. (2000). Working with Emotional Intelligence. New York: Bantam. \nGrandey, A. (2000). Emotion regulation in the workplace: A new way to conceptualize \nemotional labor. Journal of Occupational Health Psychology 5(1), 95–110. \nGrossman, M. i Wood, W. (1993). Sex differences in intensity of emotional experience: \na social role interpretation. Journal of personality and social psychology, 65(5), \n1010. \nGross, J. J., Carstensen, L. L., Pasupathi, M., Tsai, J., Götestam Skorpen, C. i Hsu, A. Y. \n(1997). Emotion and aging: experience, expression, and control. Psychology and \naging, 12(4), 590. \n67 \n \nGur, R. C., Gunning-Dixon, F., Bilker, W. B. i Gur, R. E. (2002). Sex differences in \ntemporo-limbic and frontal brain volumes of healthy adults. Cerebral \ncortex, 12(9), 998–1003. \nHayward, M. D., Friedman, S. i Chen, H. (1998). Career trajectories and older men's \nretirement. The Journals of Gerontology Series B: Psychological Sciences and \nSocial Sciences, 53(2), S91–S103. \nHalpern, D. F., Benbow, C. P., Geary, D. C., Gur, R. C., Hyde, J. S. i Gernsbacher, M. A. \n(2007). \nThe \nscience \nof \nsex \ndifferences \nin \nscience \nand \nmathematics. Psychological science in the public interest, 8(1), 1–51. \nHochschild, A. R. (1979). Emotion work, feeling rules, and social structure. American \njournal of sociology, 85(3), 551–575. \nHochschild, A. R. (1983). The managed heart. Berkeley: University of California Press. \nHofmann, V. i Stokburger-Sauer, N. E. (2017). The impact of emotional labor on \nemplo ees’ work-life balance perception and commitment: A study in the \nhospitality industry. International Journal of Hospitality Management, 65, 47–\n58. \nHoppock, R. (1935). Job Satisfaction. New York: Harper and Brothers. \nIlies, R. i Judge, T. A. (2003). On the heritability of job satisfaction: The mediating role \nof personality. Journal of applied psychology, 88(4), 750. \nİplik, F. N., Topsakal,  . i Iplik, E. (2014). The effects of emotional labor on job attitudes \nof hotel employees: Mediating and moderating roles of social support and job \nautonomy. International Review of Management and Marketing, 4(3), 175. \nJakovid, B. (2013). Organizacija rada u prijemnom odjelu hotela visoke kategorije na \npodručju Republike Hrvatske. Praktični menadžment: stručni časopis za teoriju i \npraksu menadžmenta, 4(1), 90–96. \nJames, N. (1989). Emotional labour: Skill and work in the social regulation of feelings. \nThe sociological review, 37(1), 15–42. \nJanssen, O. i Van Yperen, N. W. (2004). Employees' goal orientations, the quality of \nleader-member exchange, and the outcomes of job performance and job \nsatisfaction. Academy of management journal, 47(3), 368–384. \nJaušovec, N. i Jaušovec, K. (2005). Sex differences in brain activity related to general \nand emotional intelligence. Brain and cognition, 59(3), 277–286. \nJohanson, M. M. i Woods, R. H. (2008). Recognizing the emotional element in service \nexcellence. Cornell Hospitality Quarterly 49, 310–316. \n68 \n \nJohnson, H. A. M. i Spector, P. E. (2007). Service with a smile: Do emotional \nintelligence, gender, and autonomy moderate the emotional labor \nprocess?. Journal of occupational health psychology, 12(4), 319. \nJudge, T. A. i Locke, E. A. (1993). Effect of dysfunctional thought processes on \nsubjective well-being and job satisfaction. Journal of Applied psychology, 78(3), \n475. \nKafetsios, K. (2004). Attachment and emotional intelligence abilities across the life \ncourse. Personality and individual Differences, 37(1), 129–145. \nKeresteš, G. (2006). Children's aggressive and prosocial behavior in relation to war \nexposure: \nTesting \nthe \nrole \nof \nperceived \nparenting \nand \nchild's \ngender. International Journal of Behavioral Development, 30(3), 227–239. \nKim, H. J., Tavitiyaman, P. i Kim, W. G. (2009). The effect of management commitment \nto service on employee service behaviors: The mediating role of job \nsatisfaction. Journal of Hospitality and Tourism Research, 33(3), 369–390. \nKoustelios, A., Kouli, O. i Theodorakis, N. (2003). Job security and job satisfaction \namong Greek fitness instructors. Perceptual and motor skills, 97(1), 192–194. \nKreitner, R. (1995). Management. Boston: Houghton Mifflin. \nLaškarin Ažid, M. (2017). The impact of hotel emplo ee satisfaction on hospitabilit  \nperformance. Tourism and hospitality management, 23(1), 105–117. \nLee, J. J. i Ok, C. (2012). Reducing burnout and enhancing job satisfaction: Critical role \nof hotel employees’ emotional intelligence and emotional labor. International \nJournal of Hospitality Management, 31(4), 1101–1112. \nLewis, J. i Thomas, K. (1987). Occupational change and career development amongst \ngraduate \nengineers \nand \nscientists. British \nJournal \nof \nGuidance \nand \nCounselling, 15(2), 182–196. \nLinder, J. R., Crick, N. R. i Collins, W. A. (2002). Relational aggression and victimization \nin young adults' romantic relationships: Associations with perceptions of \nparent, peer, and romantic relationship quality. Social Development, 11(1), 69–\n86. \nLocke, E. A. (1976). The nature and causes of job satisfaction. V M. D. Dunnette (ur.), \nHandbook of industrial and organizational psychology, (str. 1297–1343). \nChicago: Rand McNally. \nLoudin, J. L., Loukas, A. i Robinson, S. (2003). Relational aggression in college students: \nExamining the roles of social anxiety and empathy. Aggressive Behavior: Official \nJournal of the International Society for Research on Aggression, 29(5), 430–439. \n69 \n \nMandell, B. i Pherwani, S. (2003). Relationship between emotional intelligence and \ntransformational leadership style: A gender comparison. Journal of business \nand psychology, 17(3), 387–404. \nMayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (1999). Emotional intelligence meets traditional \nstandards for an intelligence. Intelligence, 27(4), 267–298. \nMayer, J. D. i Salovey, P. (1997). What is emotional intelligence?. V P. Salovey i D. J. \nSluyter (ur.), Emotional Dvelopment and Emotional Intelligence: Educational \nImplications for educators, (str. 3–31). New York: Basic Books. \nMcBride, E. L. (september 2002). Employee satisfaction: Code red in the workplace?. V \nE. L. McBride (ur.), Seminars for Nurse Managers, (str. 157–163). Rockville Pike: \nBethesda, SAD. \nMcNeese-Smith, D. K. (1999). A content analysis of staff nurse descriptions of job \nsatisfaction and dissatisfaction. Journal of advanced nursing, 29(6), 1332–1341. \nMcKnight, R., Teaster, P., Watkins, J. i Lawrence, S. (junij 2005). Occupational choice \nand vulnerability in late life: An example of women in the USA. International \nCongress \nSeries. \nPreuzeto \niz \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S0531513105001615, \n25. 01. 2019. \nMihaljevid, A., Rafajac, O. i Poljac, K. (2016). Upravljanje emocijama u uslužnim \ndjelatnostima. Zbornik Veleučilišta u Rijeci, 4(1), 59–78. \nMisener, T. R., Haddock, K. S., Gleaton, J. U. i Ajamieh, A. R. A. (1996). Toward an \ninternational measure of job satisfaction. Nursing research, 45(2), 87–91. \nMolinié, A. F. (junij 2005). Feeling capable of remaining in the same job until \nretirement?. \nInternational \nCongress \nSeries. \nPreuzeto \niz \nhttps://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S053151310500066X, \n26. 01. 2019. \nMosadeghrad, A. M. (2003). Principles of Healthcare Administration. Dibagaran: \nTehran. \nMullins, L. J. (1992). Hospitality management: A human resources approach. Pitman: \nPublishing Limited. \nMroczek, D. K. (2001). Age and emotion in adulthood. Current directions in \npsychological science, 10(3), 87–90. \nNavaie-Waliser, M., Lincoln, P., Karuturi, M. i Reisch, K. (2004). Increasing job \nsatisfaction, quality care, and coordination in home health. JONA: The Journal \nof Nursing Administration, 34(2), 88–92. \n70 \n \nNolen-Hoeksema, S. i Jackson, B. (2001). Mediators of the gender difference in \nrumination. Psychology of women quarterly, 25(1), 37–47. \nPalmer, B. R., Gignac, G., Manocha, R. i Stough, C. (2005). A psychometric evaluation of \nthe \nMayer-Salovey-Caruso \nemotional \nintelligence \ntest \nversion \n2.0. Intelligence, 33(3), 285–305. \nPaus, M. (2018). Važnost emocionalne inteligencije na radnom mjestu. (Diplomski rad). \nFakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo Murkovid”, Sveučilište Jurja Dobrile u \nPuli, Pula. \nPetričevid, N. (2018). Utjecaj motivacije na zadovoljstvo zaposlenika u hotelima \nsplitskodalmatinske županije. (Doktorska disertacija). Ekonomski Fakultet, \nSveučilište u Splitu, Split. \nPizam, A. (2004). Are hospitality employees equipped to hide their feelings?. \nInternational Journal of Hospitality Management 23, 315–316. \nPittaway, L., Carmouche, R. i Chell, E. (1998). The way forward: Leadership research in \nthe \nhospitality \nindustry. International \nJournal \nof \nHospitality \nManagement, 17(4), 407–426. \nRad, A. M. M. i Yarmohammadian, M. H. (2006). A study of relationship between \nmanagers' leadership style and employees' job satisfaction. Leadership in \nhealth services. \nRadoš, K. (2015). Emocionalna inteligencija u specifičnim oblicima turizma. (Diplomski \nrad). Ekonomski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Rijeka. \nRuffman, T., Henry, J. D., Livingstone, V. i Phillips, L. H. (2008). A meta-analytic review \nof emotion recognition and aging: Implications for neuropsychological models \nof aging. Neuroscience and Biobehavioral Reviews, 32(4), 863–881. \nRiaz, A. i Haider, M. H. (2010). Role of transformational and transactional leadership on \njob satisfaction and career satisfaction. Business and Economic horizons, 1(1), \n29–38. \nSalovey, P. i Grewal, D. (2005). The science of emotional intelligence. Current directions \nin psychological science, 14(6), 281–285. \nSalovey, P. i Mayer, J. D. (1990). Emotional intelligence. Imagination, cognition and \npersonality, 9(3), 185–211. \nSalmivalli, C., Kaukiainen, A. i Lagerspetz, K. (2000). Aggression and sociometric status \namong peers: Do gender and type of aggression matter?. Scandinavian journal \nof psychology, 41(1), 17–24. \n71 \n \nSchwepker Jr, C. H. (2001). Ethical climate's relationship to job satisfaction, \norganizational commitment, and turnover intention in the salesforce. Journal of \nbusiness research, 54(1), 39-52. \nSenge, P. M., Scharmer, C. O., Jaworski, J. i Flowers, B. S. (2004). Presence: Human \npurpose and the field of the future. New York: Doubleday. \nSherwin, B. (januar 2018). Why and how to welcome emotions in the workplace. Socap \nGlobal. \nPreuzeto \niz \nhttps://consciouscompanymedia.com/workplace-\nculture/healthy-workplaces/welcome-emotions-workplace/, 25. 01. 2019. \nSiegel, D. (2010). The mindful therapist: A clinician’s guide to mindsight and neural \nintegration. New York: W. W. Norton. \nSimmons, R. (2002). Odd girl out: The hidden culture of aggression in girls. Houghton: \nMifflin Harcourt. \nSlattery, \nP. \ni \nOlsen, \nM. \n(1984). \nHospitality \norganisations \nand \ntheir \nenvironment. International journal of hospitality management, 3(2), 55–61. \nSpearman, C. (1907). Demonstration of formula for true measurement of \ncorrelation. The American Journal of Psychology, 18(2), 161–169. \nStewart, D. M. (1994). Handbook of Management Skills. (2nd Ed.). Aldershot, \nHampshire: Gower. \nStrayer, J. i Roberts,  . (2004). Empath  and observed anger and aggression in five‐\n ear‐olds. Social Development, 13(1), 1–13. \nSvoboda, T. (2013). Spolne razlike u agresivnosti, empatiji i emocionalnoj inteligenciji u \nstudentskoj \npopulaciji. (Doktorska \ndisertacija). \nJosip \nJuraj \nStrossmayer \nUniversity of Osijek, Faculty of Humanities and Social Sciences, Depatrment of \nPsychology. \nŠadl, Z. (2002). »We're out to make you smile«. Emocionalno delo v storitvenih \norganizacijah. Teorija in praksa, 1(39), 49-80. \nThyer, G. L. (2003). Dare to be different: Transformational leadership may hold the key \nto reducing the nursing shortage. Journal of Nursing Management, 11(2), 73–\n79. \nThomas, T., Schermerhorn Jr, J. R. i Dienhart, J. W. (2004). Strategic leadership of \nethical behavior in business. Academy of Management Perspectives, 18(2), 56–\n66. \nToor, S. U. R. i Ofori, G. (2009). Ethical leadership: Examining the relationships with full \nrange \nleadership \nmodel, \nemployee \noutcomes, \nand \norganizational \nculture. Journal of Business Ethics, 90(4), 533–547. \n72 \n \nTrejo, A. (2016). Project outcomes improved by emotional intelligence. Business \nPerspectives and Research, 4(1), 67–76. \nTreviño, L. K. i Weaver, G. R. (2003). Managing ethics in business organizations: Social \nscientific perspective. Stanford University Press. \nUljanid, L. (2015). Povezanost zadovoljstva zaposlenika i upravljanja odnosa s \nkorisnicima. (Doktorska disertacija). Fakultet ekonomije i turizma “Dr. Mijo \nMurkovid”, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula. \nUlrich, C., O’donnell, P., Ta lor, C., Farrar, A., Danis, M. i Grady, C. (2007). Ethical \nclimate, ethics stress, and the job satisfaction of nurses and social workers in \nthe United States. Social science and medicine, 65(8), 1708–1719. \nÜngüren, E. i Doğan, H. (2010). Beş  ıldızlı konaklama işletmelerinde çalışanların iş \ntatmin düze lerinin CHAID analiz  öntemi le değerlendirilmesi. Cumhuriyet \nÜniversitesi İktisadi ve İdari Bilimler Dergisi, 11(2), 39–52. \nVan der Heijden, B. I. (2005). No one has ever promised you a rose garden. Uitgeverij: \nVan Gorcum. \nVetrakova, M. i Osbua, P. K. H. (1998). Procjena kvalitete hotelskog osoblja. Tourism \nHospitality Management, 4(2), 383–390. \nVitell, S. J. i Singhapakdi, A. (2008). The role of ethics institutionalization in influencing \norganizational commitment, job satisfaction, and esprit de corps. Journal of \nBusiness Ethics, 81(2), 343–353. \nWeiss, D. J., Dawis, R. V. i England, G. W. (1967). Manual for the Minnesota Satisfaction \nQuestionnaire. Minnesota Studies in Vocational Rehabilitation, 22, 120. \nWharton, A. S. i Erickson, R. I. (1993). Managing emotions on the job and at home: \nUnderstanding the consequences of multiple emotional roles. Academy of \nmanagement Review, 18(3), 457–486. \nYukl, G. (1994). Leadership in Organizations. (3rd Ed.). Prentice-Hall: Upper Saddle \nRiver. \nZapf, D. (2002). Emotion work and psychological well-being. A review of literature and \nsome conceptual consideration. Human Resources Management Review 12(2), \n237–268. \nZhao, J. L. i Merna, K. M. (1992). »Impact analysis and the international environment«. \nU R. Teare i M. Olsen (ur.), International Hospitality Management, (str. 3–30). \nNew York: Pitman. \n73 \n \nŽigmundid, M. (2016). Utjecaj privrženosti na razvoj emocionalne inteligencije. \n(Doktorska disertacija). Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Faculty of \nHumanities and Social Sciences, Department of Psychology. \n \n \n1 \n \n9 PRILOZI \nPRILOG 1: Anketa o međusobnim odnosima zaposlenih u turizmu ............................ 1 \nPRILOG 2: Izračun korelacije postavljenih hipoteza ................................................... 5 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n1 \n \nPRILOG 1: Anketa o međusobnim odnosima zaposlenih u turizmu \nPoštovani, \nStudentica sam fakulteta za turizam, te Vas ovom prilikom molim da sudjelujete u \nprovođenju ankete na temu mog diplomskog rada, vezanog za međusobne odnose u \nhotelima. \nRezultati ankete su anonimni i služe u istraživačke svrhe. Veoma biste mi pomogli pri \nrealizaciji mojih studijskih obaveza. \nUnaprijed se zahvaljujem na Vašoj pomodi. \nStudentica: Mirsada Hebilovid \nMolim Vas odgovorite na pitanja. Navedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim \ntvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do 5, pri čemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \n\"opdenito se slažem\". Kako bih dobila što bolje rezltate ovog istraživačkog rada, molim \nVas da budite iskreni! \n \n \n \nUopde se \nne \nslažem. \nNe  \nsla- \nžem \nse. \nNiti se \nslažem/ \nniti se \nne \nslažem. \nSlažem \nse. \nOpdenito \nse \nslažem. \nNe \nželi\nm \nodgo\nvo- \nriti. \nUbacim lažne izraze lica, da bih \nodražavala prave emocije svog \nposla. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoram sakriti svoje istinske \nosjedaje kada imam posla s \npotrošačima. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nPokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nPokazujem lažne emocije kad \nimam posla s međusobnim \nodnosima zaposlenih. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nPrema zaposlenima pokazujem \nemocije koje zapravo osjedam. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoja komunikacija s \nzaposlenima je poput robota. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nLažno glumim kako bih na \npravi način imao/la posla sa \nzaposlenicima i gostima \nhotela. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nPonašam se drugačije od \nonoga kako se zapravo \nosjedam. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n2 \n \nIako se ne osjedam dobro, \npokazujem dobre emocije \npotrošačima. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nNastojim prema zaposlenima i \ngostima odražati pozitivne \nemocije. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nKad sam bio/la spreman/na za \nposao, rekao/la sam sebi da de \ndanas biti dobar dan. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nPokušavam istinski osjetiti \nemocije koje moram \npokazivati kada komuniciram s \ngostima. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nViše se usredotočujem na \nsvoje ponašanje kad \npokazujem emocije koje \nuistinu ne osjedam. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nObično razmišljam o ugodnim \nstvarima kad započnem posao. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nKada pomažem gostu, \npokušavam u sebi stvoriti \nemocije koje predstavljaju \nsliku mojih hotelskih želja. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n \nLjudi su različito zadovoljni sa svojim poslom. Molim Vas odgovorite na pitanja. \nNavedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim tvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do 5, pri \nčemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \"opdenito se slažem\".  \n \nUopde \nse ne \nslažem. \nNe \nslažem \nse. \nNiti se \nslažem/ \nniti se ne \nslažem. \nSlažem \nse. \nOpdenito \nse slažem. \nNe želim \nodgovoriti. \nOsjedam se dobro radedi \nu ovom preduzedu. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nSvi moji talenti i vještine \nkoriste se na mom \nradnom mjestu. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nZaposlenici na ovom \nposlu obično razmišljaju \no prekidu ili otkazu. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nZadovoljan/na sam \nvrstama poslova koje \nradim u ovom poslu. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nČesto pomislim napustiti \nposao. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n3 \n \nGeneralno, zadovoljan/na \nsam ovim poslom. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nVedina zaposlenika na \novom poslu zadovoljni su \nsvojim poslom. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nSve u svemu, \nzadovoljan/na sam \nsvojim poslom. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nOpdenito, volim raditi u \nsvojoj organizaciji. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nOpdenito mi se ne sviđa \nmoj posao. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n \nLjudi imaju različite odnose sa suradnicima i nadređenima. Molim Vas odgovorite na \npitanja. Navedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim tvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do \n5, pri čemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \"opdenito se slažem\".  \n \nUopde \nse \nne \nslažem. \nNe \nslažem \nse. \nNiti \nse \nslažem/ \nniti se ne \nslažem. \nSlažem \nse. \nOpdenito \nse \nslažem. \nNe \nželim \nodgovori- \nti. \nMoj vođa bi osobno bio sklon \nda mi pomogne riješiti \nprobleme u radu. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoj radni odnos sa mojim \nvođom je učinkovit. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nImam dovoljno povjerenja u \nsvog vođu da bih branio/la i \nopravdavao njegove/njene \nodluke ako on ili ona nisu bili \nprisutni da to učine. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoj vođa razmatra moje \nprijedloge za promjenu.  \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoj vođa i ja odgovaramo \njedno drugom. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoj vođa razumije moje \nprobleme i potrebe. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \nMoj vođa prepoznaje moj \npotencijal. \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n \nMolim Vas da zaokružite Vaš broj godina, koji ste spol, Vašu kvalifikaciju, te koliko \ngodina radite u preduzedu ili firmi u kojij ste zaposleni. Molim Vas da prilikom \nzaokruživanja odgovora budete iskreni! \n4 \n \nGodine (Napišete Vaš broj godina u prazan prostor.) \n \n____________ \n \n \n \nSpol \nMuško \n \n \nŽensko \nKvalifikacija \nOsnovna škola ili \nmanje \n \nSrednja škola \n \nFakultetsko \nobrazovanje \n \nMagisterij ili više \nGodine u ovoj firmi/preduzedu  \nManje od godinu \ndana \n \n1–5 godina \n \n6–10 godina \n \n10 ili iznad \n \n \n \nHvala Vam za odgovore!  \n \n \n \n5 \n \nPRILOG 2: Izračun korelacije postavljenih hipoteza \nHipoteza 1 \n> cor.test(mydata$V4,mydata$V18,method=\"spearman\") \nSpearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V4 and mydata$V18 \nS = 211827, p-value = 0.00637 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n     rho  \n-0.27109  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V4, mydata$V18, method = \"spearman\") \n: \nCannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V3,mydata$V20,method=\"spearman\") \nSpearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V3 and mydata$V20 \nS = 135211, p-value = 0.06014 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n     rho  \n0.188655  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V3, mydata$V20, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V15,mydata$V17,method=\"spearman\") \nSpearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V15 and mydata$V17 \nS = 195341, p-value = 0.08675 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \nrho  \n-0.1721614  \nWarning message: \nIn \ncor.test.default(mydata$V15, \nmydata$V17, \nmethod \n= \n\"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V1,mydata$V16,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V1 and mydata$V16 \nS = 106100, p-value = 0.0002028 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \n6 \n \nsample estimates: \n      rho  \n0.3633374  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V1, mydata$V16, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V7,mydata$V21,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V7 and mydata$V21 \nS = 201575, p-value = 0.03638 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.2095732  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V7, mydata$V21, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V9,mydata$V22,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V9 and mydata$V22 \nS = 274552, p-value = 3.346e-13 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.6474777  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V9, mydata$V22, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n \nHipoteza 2 \n> cor.test(mydata$V9,mydata$V31,method=\"spearman\") \nSpearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V9 and mydata$V31 \nS = 229454, p-value = 0.0001112 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.3768593  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V9, mydata$V31, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n7 \n \n> cor.test(mydata$V11,mydata$V30,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V11 and mydata$V30 \nS = 129077, p-value = 0.02411 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n    rho  \n0.22546  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V11, mydata$V30, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V15,mydata$V32,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V15 and mydata$V32 \nS = 182271, p-value = 0.3536 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n        rho  \n-0.09373384  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V15, mydata$V32, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V13,mydata$V26,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V13 and mydata$V26 \nS = 165862, p-value = 0.9627 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n        rho  \n0.004729767  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V13, mydata$V26, method = \"spearman\") \n: \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V8,mydata$V29,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V8 and mydata$V29 \nS = 220064, p-value = 0.00115 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.3205182 \nWarning message: \n8 \n \nIn cor.test.default(mydata$V8, mydata$V29, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V5,mydata$V27,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V5 and mydata$V27 \nS = 67785, p-value = 7.822e-11 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.5932497  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V5, mydata$V27, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n \nHipoteza 4 \n1. > cor.test(data2$x,data2$x.16,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x and data2$x.16 \nS = 24664, p-value = 0.2 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.1843393  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x, data2$x.16, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n2. > cor.test(data2$x.1,data2$x.17,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.1 and data2$x.17 \nS = 13573, p-value = 0.01321 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.3482203  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.1, data2$x.17, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n3. > cor.test(data2$x.2,data2$x.18,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.2 and data2$x.18 \nS = 27418, p-value = 0.0251 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n9 \n \n-0.3165799  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.2, data2$x.18, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n4. > cor.test(data2$x.3,data2$x.19,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.3 and data2$x.19 \nS = 17111, p-value = 0.2153 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.1783516  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.3, data2$x.19, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n5. > cor.test(data2$x.4,data2$x.20,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.4 and data2$x.20 \nS = 26259, p-value = 0.06718 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.2609575  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.4, data2$x.20, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n6. > cor.test(data2$x.5,data2$x.21,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.5 and data2$x.21 \nS = 16702, p-value = 0.1682 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n     rho  \n0.197965  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.5, data2$x.21, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n7. > cor.test(data2$x.6,data2$x.22,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.6 and data2$x.22 \nS = 25151, p-value = 0.1477 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n-0.207753  \nWarning message: \n10 \n \nIn cor.test.default(data2$x.6, data2$x.22, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n8. > cor.test(data2$x.7,data2$x.23,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.7 and data2$x.23 \nS = 19695, p-value = 0.7082 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n0.05425472  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.7, data2$x.23, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n9. > cor.test(data2$x.8,data2$x.24,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.8 and data2$x.24 \nS = 24376, p-value = 0.2365 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.1705066  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.8, data2$x.24, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n10. > cor.test(data2$x.9,data2$x.25,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.9 and data2$x.25 \nS = 21685, p-value = 0.7759 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n        rho  \n-0.04128661  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.9, data2$x.25, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n11. > cor.test(data2$x.10,data2$x.26,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.10 and data2$x.26 \nS = 12410, p-value = 0.003612 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.4040775  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.10, data2$x.26, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n11 \n \n12. > cor.test(data2$x.11,data2$x.27,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.11 and data2$x.27 \nS = 22961, p-value = 0.4785 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.1025476  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.11, data2$x.27, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n13. > cor.test(data2$x.12,data2$x.28,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.12 and data2$x.28 \nS = 17953, p-value = 0.3395 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.1379148  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.12, data2$x.28, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n14. > cor.test(data2$x.13,data2$x.29,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.13 and data2$x.29 \nS = 18599, p-value = 0.4599 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n      rho  \n0.1069049  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.13, data2$x.29, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n15. > cor.test(data2$x.14,data2$x.30,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  data2$x.14 and data2$x.30 \nS = 18826, p-value = 0.5072 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n0.09600072  \nWarning message: \nIn cor.test.default(data2$x.14, data2$x.30, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n \n12 \n \nHipoteza 5 \n> cor.test(mydata$V2,mydata$V17,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V2 and mydata$V17 \nS = 234578, p-value = 2.564e-05 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates:  \n rho  \n-0.4076076 \n Warning message: \nIn cor.test.default(mydata$V2, mydata$V17, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V3,mydata$V25,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V3 and mydata$V25 \nS = 214710, p-value = 0.003618 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.2883872  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V3, mydata$V25, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V10,mydata$V20,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V10 and mydata$V20 \nS = 226392, p-value = 0.0002499 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.3584884  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V10, mydata$V20, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V14,mydata$V24,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V14 and mydata$V24 \nS = 195198, p-value = 0.08836 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.1713036 \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V14, mydata$V24, method = \"spearman\") : \n13 \n \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V6,mydata$V23,method=\"spearman\")  \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V6 and mydata$V23 \nS = 166256, p-value = 0.9814 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n        rho  \n0.002362085  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V6, mydata$V23, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties \n> cor.test(mydata$V7,mydata$V22,method=\"spearman\") \n        Spearman's rank correlation rho \ndata:  mydata$V7 and mydata$V22 \nS = 277418, p-value = 4.682e-14 \nalternative hypothesis: true rho is not equal to 0 \nsample estimates: \n       rho  \n-0.6646716  \nWarning message: \nIn cor.test.default(mydata$V7, mydata$V22, method = \"spearman\") : \n  Cannot compute exact p-value with ties  \n \n"}
{"dc.title": "Osvrt na sigurnosni sistem u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Petrović, Borislav", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56518", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176653&dn=", "text": "3. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2002 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \nOSVRT NA SIGURNOSNI SISTEM U BOSNI I HERCEGOVINI \nBorislav Petrović,  \nPravni fakultet, Sarajevo \n \nUstavno-pravni sistem Bosne i Hercegovine vrlo je specifičan, može se reći – jedinstven u svijetu. On \nje plod Mirovnog sporazuma potpisanog krajem 1995 godine u Dejtonu (SAD), gdje je prioritet bio u \nzaustavljanju rata na prostoru bivše Jugoslavije. Stoga su i pojedina ustavno-pravna rješenja prevashodno \nbila u funkciji uspostavljanja mira, a manje u stvaranju modernog ustavno-pravnog sistema nove države. Iz \nsvega toga proizašao je jedan neuobičajen, u savremenom svijetu gotovo nepoznat, sistem sigurnosti, sa \nvelikom autonomijom raznih organa sigurnosti na lokalnom nivou, dok na državnom nivou ustvari ne postoji \norgan, odnosno služba sigurnosti.  \nI \nNamjera nam je da ukažemo na specifičnosti i, po našem mišljenju, neke nelogičnosti \nsigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini. Najveća nelogičnost je ta što Predsjedništvu (kolektivni \nšef države) Bosne i Hercegovine niti Predsjedavajućem Vijeća ministara (Premijeru) Bosne i \nHercegovine niko izravno ne podnosi izvještaje o stanju sigurnosti u državi, niti je bilo koja služba ili \norgan ovlašten za takvo nešto. Jednostavno, prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji niti jedan \ndržavni organ ili služba nadležni za bilo koji aspekt sigurnosti zemlje1. Nema, dakle, državnih organa \npolicije, tužilaštva, suda, niti obavještajnih službi.  \nBosna i Hercegovina se sastoji iz dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine2 i Republike \nSrpske3, i jednog distrikta: Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine. Svaki od pomenutih, sastavnih, \ndijelova Bosne i Hercegovine ima svoje, samostalne, organe sigurnosti, suda i tužilaštva, dok \nPredsjedništvo države i Premijer nemaju izravnih  ingerencija nad tim organima. Isto je i sa vojnom \nsigurnošću. Naime, ne postoji Vojska Bosne i Hercegovine, već egzistiraju dvije nezavisne vojske i to: \nVojska Federacije Bosne i Hercegovine (sastavljena iz dvije komponente – bošnjačke i hrvatske) i \nVojska Republike Srpske. U skladu s tim i vojne sigurnosne službe su podređene isključivo \nentitetskom vojnom rukovodstvu, dok državne institucije nemaju nikakvih, oficijelnih, ingerencija nad \nnjima.  \nS obzirom da se Bosna i Hercegovina priprema za ulazak u Partnerstvo za mir pod okriljem \nNATO saveza, očekuje se formiranje jedinstvene državne vojske. Taj proces, sigurno, neće ići brzo i \njednostavno, ali je neophodan kao jedna od sigurnosnih komponenti države Bosne i Hercegovine. \nI I \nPolazeći od pretpostavke da sigurnosni sistem jedne zemlje, pored obavještajnih službi, čine i \nslužbe javne sigurnosti, situacija u Bosni i Hercegovini se čini još složenijom i komplikovanijom. \nKako je sve organizirano na entitetskim nivoima, treba istaći da ne postoji nikakva simetričnost u \norganizaciji i funkcionisanju sigurnosnih službi u bosanskohercegovačkim entitetima.  \nPrvo, u Federaciji Bosne i Hercegovine egzistiraju dvije obavještajne službe: Agencija za \nistraživanje i dokumentaciju (AID) i Služba nacionalne sigurnosti (SNS) koje su sasvim neovisne u \nsvom radu. Ta neovisnost počiva na činjenici da su formirane od različitih organa: AID od strane \nPredsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, a SNS od strane Vlade Hrvatske Republike Herceg \nBosne. Kako su ove obavještajne službe osnovane prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno u \nranijoj Bosni i Hercegovini sa sasvim drugačijim ustavno-pravnim uređenjem, ostale su određene \n1 \n \nsplošna varstvoslovna in obrambna sekcija \nnejasnoće oko nadležnosti ovih obavještajnih službi, odnosno institucija koje imaju ingerencije nad \nnjima. U posljednje vrijeme, na inicijativu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vode se aktivnosti o \nujedinjenju ovih službi, odnosno formiranju jedinstvene službe sigurnosti u Federaciji Bosne i \nHercegovine (mogući naziv je «FOS» – federalna obavještajna služba). Krajnji cilj je da se, u \nbudućnosti, formira takva obavještajna služba koja bi bila u funkciji zaštite ustavnog poretka države \nBosne i Hercegovine, i kao takva potčinjena određenoj državnoj instituciji, npr., Predsjedništvu Bosne \ni Hercegovine. \nKada je u pitanju služba javne sigurnosti, u Federaciji Bosne i Hercegovine egzistiraju Federalno \nministarstvo unutrašnjih poslova (FMUP) i deset ministarstava unutrašnjih poslova u Kantonima. \nDakle, jedanaest nezavisnih MUP-ova, samo u jednom entitetu Bosne i Hercegovine. Pri tome, \nmeđusobni odnosi Federalnog MUP-a i Kantonalnih MUP-ova počivaju, uglavnom, na principu \nkoordinacije i saradnje4, dok princip subordinacije ne postoji. Nema sumnje da ovakva organizacija \nslužbe javne sigurnosti nije funkcionalna, niti može biti dovoljno efikasna na planu suzbijanja \nkriminala u ovom entitetu.   \nPored službe javne sigurnosti, u Federaciji BiH egzistira i sudska policija, koja je u ingerenciji \npravosudnih organa, te finansijska policija, kao organ u sastavu ministarstva finansija.  \nDrugo, u Republici Srpskoj egzistira jedna obavještajna služba i jedno ministarstvo unutrašnjih \nposlova, koji su podčinjeni Vladi Republike Srpske. Ovo je svakako prihvatljiviji model sigurnosti od \nonog u Federaciji BiH. \nI treće, u Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine egzistira ministarstvo unutrašnjih poslova, koje je \npotčinjeno Vladi Distrikta Brčko. \nI I I \nIz prethodno iznesenog vidljivo je da su u sva tri sastavna dijela Bosne i Hercegovine službe \nsigurnosti organizirane na drugačiji način i da su samostalne u svom radu. To je posljedica ustavnih \nodredbi prema kojima je sigurnost u nadležnosti entiteta, a ne države Bosne i Hercegovine. Ovakav \nstepen decentralizacije i heterogenost sigurnosnih komponenti daje za pravo da se postavi pitanje: \npostoji li sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine. Na ovakvo pitanje teško je odgovoriti. S obzirom da \nsu u Bosni i Hercegovini u toku značajne ustavne promjene, za očekivati je da će se i pitanje sigurnosti \nmorati riješiti na drugačiji način. \nLITERATURA \n1. Ustav Bosne i Hercegovine  \n2. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine \n3. Ustav Republike Srpske \n4. Zakon o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije \nBosne i Hercegovine», broj 1, od 01.02.1996.godine) \nOPOMBE\n \n1 Prema članu III. stav 1. tačka g. Ustava Bosne i Hercegovine “Bosna i Hercegovina će preuzeti \nnadležnosti za one poslove o kojima se entiteti saglase; mogu se po potrebi osnovati i dodatne \ninstitucije za obavljanje takvih nadležnosti”. Da bi, dakle, službe državne i javne sigurnosti prešle u \nnadležnost države Bosne i Hercegovine, potrebno je da se oba entiteta (Federacija Bosne i \nHercegovine i Republika Srpska) saglase o tome. Međutim, s obzirom na visok stepen autonomije, \nentiteti u Bosni i Hercegovini su, praktično, države u državi, bez ikakvih nagovještaja da se odreknu \nnekih od svojih nadležnosti, a sigurnost je jedna od najznačajnijih. Izuzetak čini Državna granična \nslužba (DGS) koja ima nadležnost kontrole i zaštite državne granice. Riječ je o službi koja, još \nuvijek, nije potpuno zaživjela. Njeno uspostavljanje teče postepeno, i do sada je preuzela kontrolu \n2 \n \nBorislav Petrović \n \n \noko 75% državne granice. Još uvijek su prisutni otpori entiteta, jer oni time gube “svoj dio državne \ngranice” a time i dio svoje entitetske samostalnosti. \n2 Prema članu III. stav 1. tačka g. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Federacija je nadležna za \n“Suzbijanje međunarodnog i međukantonalnog kriminala posebno terorizma, neovlaštene trgovine \ndrogom i organiziranog kriminala, te saradnju sa Interpolom”. U Ustavu se izričito ne pominje \norganizacija i funkcionisanje entitetskog sistema sigurnosti. \n3 Prema članu IV. stav 68. tačka 2. Ustava Republike Srpske, Republika Srpska je nadležna za poslove \n“odbrane i bezbjednosti”. \n4 Prema članu 26 Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine \nFederacije Bosne i Hercegovine”, broj 1/1996) “Međusobni odnosi između Federalnog MUP-a i \nKantonalnih MUP-ova zasanivaju se “…na uzajamnoj saradnji, međusobnom obavještavanju, \ndogovaranju, razmjeni iskustava i stručnoj pomoći”. \nO AVTORU \nBorislav Petrović, magistar pravnih nauka, viši asistent krivičnog prava na Pravnom fakultetu i \npredavač kriminalistike na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Bavi se \nnaučnoistraživačkim radom iz oblasti organiziranog narko-kriminala, prostitucije i korupcije. \n3 \n"}
{"dc.title": "Uticaj vremena i prostora kao geografskih pojmova na (kriminogeno) ponašanje ljudi", "dc.creator": "Milosavljević, Mladen", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "kazniva dejanja;kriminaliteta;samomor;klimatske spremembe;kriminal;info:eu-repo/classification/udc/343.98", "id": "dkum_56535", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176670&dn=", "text": "3. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2002 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n“UTICAJ VREMENA I PROSTORA KAO GEOGRAFSKIH POJMOVA \nNA (KRIMINOGENO) PONAŠANJE LJUDI” \nMladen Milosavljević \nFederalno ministarstvo unutarnjih poslova \n \n \nU ovom radu pokušava se dati odgovor postoji li uticaj vremena i prostora na (kriminogeno) \nponašanje ljudi. Ovaj problem već dugo zanima kriminaliste i druge znanstvenike svijeta. Međutim, njihova \nmišljenja su različita. Posebna pažnja posvećena je istraživanju samoubistava, kao i nekim drugim krivičnim \ndjelima, npr. silovanjima, provalnim krađama i ubistvima. Rezultati autorovog istraživanja drugačiji su nego \ndoasadašnja znanstvena iskustva, posebno sa samoubistvima. \nOsim što daje rezultate vlastitih istraživanja, autor prezentira i dosadašnja iskustva drugih \nznanstvenika, a između ostalog govori i o klimatskim promjenam i slavnim ljudima, ali i klimatskim \npromjenam i kriminalu uopšte. \nUVOD \nO uticaju vremenskih prilika na čovjekovo zdravlje i ponašanje postoje podaci stari preko 2500 \ngodina. Međutim, tek u posljednje vrijeme, tom problemu se posvećuje nešto veća pažnja. Provedena \nistraživanja su pokazala da se uticaj vremenskih prilika na čovjeka nikako ne smije zanemariti. \nPojedine bolesti su u direktnoj vezi sa atmosferskim promjenama, ali i ljudsko raspoloženje, emocije i \nsl. Kao faktori koji najviše utiču na promjene raspoloženja navode se velike vrućine i veće \ntemperaturne razlike u toku jednog ili više dana. Utvrđeno je takođe da vlažni dani utiču na pojavu \ndepresije. Čovjeka nervoznijim čine i periodi duvanja vjetra zvanog fen, kada u vazduhu ima više \npozitivnih nego negativnih jona. \nOdređene vremenske prilike pogoduju povećanom broju srčanih udara, moždanih udara, te nekim \ndrugim bolestima. Isto tako je utvrđeno da neke vremenske prilike utiču na povećanje broja \nsaobraćajnih nezgoda, samoubistava, te nekih drugih djela koja imaju obilježja krivičnog djela. \nSmetnje izazvane atmosferskim prilikama ne treba brkati sa sezonskim bolestima, koje se javljaju \nkada nastupa hladnoća ili vrućina. \nNe postoji jednoglasna teza da klimatske promjene, odnosno određeni klimatski elementi, utiču \nili ne utiču na kriminogeno ponašanje ljudi.Ipak, čini se da neka veza postoji. \nIzgleda da postoje jasne razlike u geografskom rasprostiranju kriminala, koje variraju od kantona \ndo kantona. \nPROMJENA VREMENA I  PSIHOLOŠKO STANJE ŽENA \nNeke nezvanične analize upučuju da se u posljednje vrijeme (nekoliko posljednjih godina) na \nteritoriji Bosne i Hercegovine povečao broj (krivičnih) djela u kojima su učestvovale žene. I ne samo \nto: zapažen je određeni rast slučajeva gdje su žene bile inicijatori navedenog ponašanja. Kao blaga \nislustracija navedenog ponašanja možemo navesti nekoliko slučajeva iz ljetnog perioda 1998. godine \nkada su na sarajevskim pijacama zabilježeni slučajevi tuče između dvije ili više žena ili žena i \nmuškaraca. Zanimljivo je i to da su upravo u situacijama tuče između muškaraca i žena, “dame” bile te \nkoje su izazvale tuču. Iako se u tim situacijama, uglavnom radilo o nanošenju lakših tjelesnih povreda, \nostaje zabilježeno da je broj navedenih slučajeva bio mnogo veći u odnosu na ranije godine. \nInteresantan je i podatak da je su u danima u kojima su se dešavali navedeni događaji zabilježene \nizuzetno visoke temperature (mnogo više nego ranijih godina; što će ubuduće biti redovna pojava). \n1 \n \nkriminalistična sekcija \nNe treba potpuno zanemariti ni podatak da se nisu baš svi slučajevi završavali sa nanošenjem \nlakših tjelesnih povreda. Naime, zabilježeno je i nekoliko slučajeva sa teškim tjelesnim povredama, u \nkojima je samo zahvaljujući nekim srećnim okolnostima izbjegnut tragičan ishod. \nOvakva zbivanja nametnula su temu za razmišljanje. Da li je razlog ovih (ali i mnogih drugih \nslučajeva) bio iz domena klasičnog uzroka ili je pak u pitanju nešto drugo? Evidentno je jedino da je \nženska agresivnost nešto češća, pogotovu u odnosu na neke ranije periode. Medicinski stručnjaci, koji \nsu se izučavanjem sličnih problema počeli zanimati i ranije, došli su do saznanja da promjenjljivo \nvrijeme utiče na psihološko stanje žena. U svojim istraživanjima i zaključcima oni su išli toliko daleko \nda su utvrdili da nagle promjene (kakve se u Bosni i Hercegovini događaju vrlo često) posebno \ndeprimirajuće djeluju na žene jer su psihički labilnije (o čemu postoje i drugačija mišljenja) od \nmuškaraca i ne reaguju funkcionalno na promjene vremena.  \nUpravo zbog toga liječnici sugerišu damama da ne razmišljaju o stvarima koje ih opterećuju, da \nse što više kreću u prirodi, te da konzumiraju bezalkoholne napitke i voće bogato vitaminom C. \nDa možda navedene tvrdnje liječnika i drugih specijalista nisu bez osnova, može poslužiti primjer \niz okoline Sarajeva (mjesto Kobiljača), kada je zbog ženinog neuravnoteženog ponašanja nesrećni muž \nsamo zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji izbjegao smrt. Naime, J.M. (1963) je nakon početne \nprepirke (koju je sama inicirala), sa svojim suprugom, u naletu bjesa uzela sjekiru i udarila supruga u \nleđa. Nesretnik je zadobio teške tjelesne povrede, a metereolozi su za taj period zapazili određene \nvremenske promjene (opet izuzetno visoke temperature). \nNesnosne vrućine, kakvim su posljednjih dana izložene sve zemlje Svijeta, uključujući i Bosnu i \nHercegovinu, sasvim sigurno će uzrokovati povećan broj krivičnih djela, posebno onih koji će biti \nposljedica konfliktnih situacija. \nDruga istraživanja govore, da pored porasta agresivnosti, žene u posljednje vrijeme pokazuju sve \nveču sklonost ka samopovrijeđivanju. Zapaženo je da im opada koncentracija, te da postaju nepažljive. \nNAUČNA GLEDIŠTA NAVEDENOG PROBLEMA \nDžems Rot, svjetski ekspert za promjene vremena, ali i čovjek koji se ne bavi isključivo \nmeteorologijom već i psihologijom o uticaju vremenskih prilika na čovjeka izjavljuje: “Uticaj \nvremenskih promjena na čovjeka je toliki da se ne smije nikako zanemariti. Pojedine bolesti su u \ndirektnoj vezi sa atmosferskim promjenama, ali i ljudsko raspoloženje, emocije. Vrijeme samo po sebi \nne može biti glavni uzrok mentalnih uznemirenja i izazova, ali može biti dodatni faktor u ponašanju \nčovjeka, bilo gdje: na poslu, vani, za vrijeme vožnje u kolima, u kući itd.”. \nU odgovoru na pitanje kakve atmosferske prilike imaju veći uticaj na promjene raspoloženja Rot \nnavodi: “Najviše velike vručine i veće temparaturne razlike u toku jednog ili više dana. Živimo u \nvelikim i urbanim sredinama gdje su živci na ispitu i bez jakih vrelina. Pije se, rashlađuje se i oblači \nbez kontrole, ne poštujući znanje i iskustvo naših predaka. Cjelokupan moderni urbani život stvorio je \nu gradovima daleko veći broj neurotika nego u prošlosti. Pri velikim žegama i naglim promjenama \nvremena ljudi postaju agresivniji. Vlažni dani više utiču na pojavu depresije. Konstatirano je da se \nposlije velikog pada vazdušnog pritiska povećava broj samoubistava i kriminala. Vreli, suhi vjetar, \nzvani fen, koji najviše puše u SAD, Švajcerskoj i Izraelu, direktno izaziva nervnu napetost i \ndepresivna raspoloženja”. Kao naučno objašnjenje navedene pojave ekspert Rot tvrdi: “ Za vrijeme \nduvanja fena u vazduhu ima više pozitivnih nego negativnih jona, što čovjeka čini nervoznijim. Veće \nprisustvo negativnih jona utiče na bolje raspoloženje, jer oni pomažu proizvodnji supstance koju \nnazivamo serotonin, odnosno ubrzavaju kretanje neurona, dok pozitivni joni djeluju suprotno”. \nSEZONA ZIME – FAZA NAJMANJE OTPORNOSTI  ORGANIZMA U GODIŠNJOJ \nRITMICI \nZnanstvenici koji  se bave problemom biološke ritmike kod čovjeka, poodavno su utvrdili da faza \n“biološke zime” predstavlja raztdoblje najslabije funkcionalnosti našeg organizma, pa prema tome i \nnajmanje otpornosti na sve vrste uticaja koji dolaze iz spoljašnje sredine: na nagle promjene vremena, \nna psihička opterećenja, na funkcionalna i infektivna oboljenja. \n2 \n \nMladen Milosavljević \n \nUticaj određenih vremenskih situacija, kao što su nagle promjene vremena, naočito snažno, pa \nčak i pogubno, izražava se ne samo u periodima sezonskog, već i dnevnog smanjenja reaktivnosti \nnašeg organizma.  \nObično se smatra da tegobe koje mnogi osječaju tom prilikom dolaze od pada vazdušnog pritiska \nili promjene spoljašnje temperature. Ne zanemarujući uticaj i ovih faktora, savremena istraživanja, \nmeđutim, ukazuju da je glavni uzrok tegobama u promjeni električnog naboja čestica vazduha. \nPrilikom nailaska hladnih vazdušnih masa, isto tako i pri pojavi fena ili južnih vjetrova, nastaje \npozitivna jonizacija vazdušnih čestica (atomi gube elektrone i postaju pozitivno naelektrisani). Kada \nse vremenske prilike stabilizuju, dolazi do povećanja negativno naelektrisanih čestica vazduha (atomi \ndobijaju elektrone i postaju negativno naelektrisani. Naročito je ona povećana u zimskim mjesecima u \ngradovima sa čestim smogom kada nastaju teški pozitivni joni, ili kako ih istraživači nazivaju “joni \nubice”. Taj se meteorološki period,poklapa sa najslabijim periodom našeg organizma u toku jedne \ngodine. U tom periodu je i smrtnost najčešća, o čemu govore podaci i iz zapadnoevropskih zemalja, ali \ni iz zemalja sa prostora eks Jugoslavije. \nŽivotinje izlagane u eksperimentu djelovanju pozitivnih jona uginu nakon 5 do 7 dana. Izlaganje \nnegativnim jonima vazduha one postaju živahne, bolje jedu, interesuju se za suprotni pol. Ogledi sa \ndobrovoljcima pokazali su da se slične manifestacije zapažaju i kod čovjeka. U uslovima pozitivne \njonizacije (onakvim kakvi nastaju pri pojavi fena ili pri pogoršanju vremena) čovjek osjeća \nmalaksalost, glavobolju, ubrzanje pulsa, otežano disanje, povećani krvni pritisak, reumatične tegobe, \npostaje razdražljiv, nemirno spava. U određenim komorama u kojima je povećana negativna jonizacija \nvazduha kod čovjeka svi ovi znaci tegoba nestaju: uravnotežava se krvni pritisak, rad srca, disanje \npostaje normalno, glavobolja nestaje, raspoloženje se znatno popravlja. U svemu,  negativni joni \nvazduha stimulativno djeluju na procese i funkcije čovjekovog organizma. \nIstraživanja su pokazala da je pozitivna jonizacija vazduha naročito izražena u sredinama sa \nvazduhom zagađenim izduvnim gasovima, česticama dima, čađi i prašine. \nSLAVNI LJUDI I KLIMATSKE PROMJENE \nIstraživanja su pokazala da je francuski filozof Voltaire ujesen patio od melankolije, a ona je \nobuzimala i velikog njemačkog glazbenika Richarda Vagnera, koji je plakao za suncem, smatrajući ga \nizvorom stvaralačke energije. Od različitih smetnji izazvanih promjenama vremena patio je i njemački \npisac Wolfgang Goethe i zbog toga samog sebe proglasio živim barometrom. Koliko god se Goethe \ntješio da upravo “plemeniti umovi više pate od štetnih atmosferskih uticaja”, danas je poznato da te \nsmetnje  povezuju milione ljudi iz svih zemalja svijeta, bez obzira na dob, društveni položaj ili \nkulturnu razinu. Pretpostavka je da će navedeno u budućnosti uzrokovati još veće teškoće. \n“Nema u tome ništa čudno, uzmemo li u obzir šta se događa s klimom na Zemlji”, uvjeren je \nklimatolog i meteorolog Vincenzo Ferrara, koji je zastupao Italiju na posljednjem simpozijumu o klimi \nu japanskom gradu Kiotu. On je dalje izjavio: “ Sve će biti češći ekstremni meteorološki fenomeni, te \npromjene klime kakve još nismo upoznali. A to će nedvojbeno izazvati niz zdravstvenih problema”. S \nobzirom da su već ove godine na prostorima eks Jugoslavije (posebno u Bosni i Hercegovini) \nzabilježene neuobičajeno visoke temperature (koje je pratilo mnoštvo konfliktnih situacija sa \nelementima krivičnih djela) tvrdnja navedenog eksperta kao da je našla svoje uporište. \nVeć sada u Italiji, te u Njemačkoj, gdje je meteoropatija službeno priznata kao bolest, svaki treći \nstanovnik pati od smetnji vezanih za vremenske prilike. Nijemac – meteoropat može se osloniti na \npomoć specijalista, istraživanja, lijekove i telefonska savjetovališta. “Svake godine savjetujemo \nmilojone osoba” tvrdi dr. Klaus Bucher, njemački liječnik iz Freiburga, koji se specijalizirao za \nmeteoropatiju. “S grijanjem i klimatizacijom sve smo manje izloženi poticajima prirodne klime i, zbog \ntoga, manje otporniji na njezine promjene”. Za razliku od Njemačke u Italiji i mnogim drugim \nzemljama, meteoropate smatraju umišljenim bolesnicima. \nSimptomi navedenog su lako uočljivi i neugodni: nenadane migrene, upale očiju, nadražaj dišnih \nputeva, bolni zglobovi, loša cirkulacija i probava, problemi sa kožom i ili alergije. Često se javljaju \nproblemi sa srcem, a srčanim bolesnicima stanje se pogoršava kada pušu hladni i topli vjetrovi. \nNadalje, topli zrak izaziva visoki krvni tlak, a ovaj postaje vjesnikom promjene vremena Pojačani \nelektricitet u zraku uzrokuje nemir, nesanicu, glavobolju, a sve smetnje traju dok se vremenske prilike \n3 \n \nkriminalistična sekcija \nponovo ne ustale. Jesen, pak utiče svojom vlažnom klimom na imunitetski sustav i čini nas \nosjetljivijim na prehlade. \nBolest vremenskih prilika, naime postoji. I uvijek je postojala. Starogrčki liječnik Hipokrat ju je \notkrio prije gotovo 2500 godina, a svojim pacijentima je savjetovao da se “klone klime koja im je \nuzrokovala bolest”. A sindrom široka (toplog vjetra što se na arapskom zove scharav) pogađao je \nIzraelce i spominje se u Bibliji. Današnji liječnici tek u posljednje vrijeme meteoropatiju počinju \nshvaćati ozbiljno i tragaju za mehanizmima koji je izazivaju, te mogućnostima liječenja. \nOPASNOST ZA VOZAČE \nPrema odluci federalnog ureda za red u prometu, u Njemčkoj je skupina istraživača četiri godine \nistraživala prometne nezgode i njihovu povezanost sa atmosferskim promjenama. Pokazalo se da je \nučestalost nezgoda 20% veća tokom magle i jakih kiša, ali i kada je lijepo vrijeme praćeno velikim \nhladnoćama ili vrućinama. Očigledno je da navedeni uvjeti smanjuju pozornost za volanom. Ali, to \nnije sve: naučnici njemačkog meteorološkog zavoda proučili su 2,3 milijona smrtnih slučajeva u \npokrajini Baden - Wurtemberg, od 1968. do 1993.godine, i zaključili da su velike promjene u \ntemperaturi zraka povećale stopu smrtnosti za više od 10%, u poređenju sa prosjekom. \nPravna je znanost prije medicine priznala uticaj vremena na ljude. U mnogim zemljama postoje \ninstituti posebnih olakšavajućih okolnosti za zločine i krivična djela počinjene u vrijeme određenih, \nkarakterističnih meteoroloških pojava. Takav je institut olakšavajućih okolnosti postojao i u krivičnom \nzakonu Kraljevine Jugoslavije, a vrijedio je za ograničeno područje crnogorskog primorja i \ndalmatinske otoke. Krivična djela, uglavnom krvni delikti, počinjeni tokom dužeg trajanja juga \npraćenog kišom, bila su blaže kažnjavana od onih u drugim krajevima ili onih koja nisu počinjena za \n“vremena za beštije” ili kako bi drugi rekli “pasije vrijeme”. \nKako je uopšte moguće da tako visoko sofisticiran i savršen biološki mehanizam, kakav je ljudski \n(koji iza sebe ima kompjuteriziranu realnost, moč programiranja i prognoziranja itd.), može narušiti \nbanalna promjena vremena? U svom objašnjenju navedenog talijanski liječnik dr. Roberto Peruli \nnavodi: “Čovjek je životinja stvorena da bi se prilagodila okolišu u kojem živi. Tijelo mu je protkano \nživcima, a oni što se nalaze u koži jako su osjetljivi na klimatske promjene”. Kako ti prijemnici \nprimaju informacije i odašilju ih u unutrašnjost organizma, poznato je odavno. Zna se, na primjer, da \nsvjetlost djeluje pozitivno na mehanizme što regulišu tjelesnu temperaturu. Preko očnog živca svjetlost \nstiže u mozak, spriječava stvaranje melatonina, hormona što izaziva opuštenost, ali i depresiju. U \nslučaju olujnog nevremena (kao što je već napisano), u igru ulazi i drugu hormon, serotonin, kojeg \nstimuliraju joni iz atmosfere, a koji zatim jednako utječu na nervi sistem. \nKako bi tijelo održavalo temperaturu od 370C, ono se mora uskladiti sa okolinom, stvarajući ili \noslobađajući toplinu. Ako iz kože počinju  stizati signali o velikoj vručini, mozak naređuje krvnim \nžilama da se šire, a žljezdama znojnicama da luče pojačane količine znoja. Ako prijemnici alarmiraju \nda je jako hladno, krvne žile se stežu kako bi tijelo sačuvalo potrebnu toplinu. Kod osjetljivijih osoba, \nili onih koje imaju lošu cirkulaciju, dolazi do poremećaja toga mehanizma od kojeg pati i središnji \nnervni sistem. Posljedice su groznica, srčane smetnje, ukočenost zglobova, bolovi i grčevi u mišićima. \nSmetnja najčešće uzrokuju skup utjecaja, od vremenskih prilika, do zagađenja okoline i \nneprozračenosti prostora u kojima boravimo. U zraku  ima mnogo štetnih tvari koje izazivaju upalu \nsluznice, alergije, astmu i bronhitis. Odrasla osoba svakoga dana udiše približno 20 kilograma smjese \nrazličitih plinova. To je razlog što mnogi liječnici smatraju da je čisti zrak spas za meteoropate, \nosobito one koji žive u velikim gradovima. \nSmetnje izazvane atmosferskim promjenama ne valja brkati sa sezonskim bolestima, što napadaju \nkad nastupa hladnoća ili vrućina. One se mogu javiti u bilo  koje doba godine, a samo zbog izrazite \npromjene klime. Napadaju zdrave osobe koje, zbog promjene klime, osjećaju niz simptoma, od \nglavobolje do mučnine, od ukočenosti mišića do nesanice. Sezonske su bolesti zapravo, sekundarna \nmeteoropatija. \n4 \n \nMladen Milosavljević \n \nZAGREBAČKA ISKUSTVA \nTokom 70-ih i 80-ih godina stručnjaci Državnog hidrometeorološkog zavoda, u suradnji sa \nliječnicima iz zagrebačkih bolnica, načinili su nekoliko istraživanja kako bi utvrdili povezanost \nvremenskih prilika i određenih bolesti, te samoubistava u gradu Zagrebu. Istraživala se pojačana \nučestalost cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti, astme, ozljeda na radu i čira na želucu. \nOdavno se srčani udar (infarkt) smatra jednom od bolesti kojima povodi mogu biti atmosferske \nprilike. Za istraživanje su korišteni podaci o 720 bolesnika s tek preboljelim infarktom srca, liječenih u \nzagrebačkim bolnicama tjekom 1976 i 1977. godine. Istraživanje je pokazalo da povećani broj srčanih \nudara možemo očekivati zimi, u razdobljima kada je područje grada pod djelovanjem nekog od tipova \nsniženog tlaka, zatim pod uticajem jugoistočnih i jugozapadnih vjetrova, te kada se tople i hladne \nfronte učestalo nižu jedna iza druge. Vrijeme je tada oblačno, često vjetrovito, kišovito ili snježno i \ndosta hladno. Ljeti su, ipak, “najopasniji” dani sa vrlo toplim i sparnim vremenom, visokim \ntemperaturama zraka, povišenom relativnom vlagom i slabim vjetrom. \nSlično istraživanje je provedeno i za moždani udar, odnosno “šlag”. \nNa uzorku od 1667 pacijenata zagrebačkih bolnica utvrđeno je da se povećana vjerovatnost \nmoždanih udara javlja u vrlo rijetkim vremenskim tipovima strujanja hladnog zraka sa sjevera i \nsjeveroistoka zimi i u proljeće. Tada se zbog niskih temperatura i povećane brzine vjetra pojačava \nosjećaj hladnoće. Opasne su i struje toplog zraka s juga i jugozapada u proljeće i jesen, kada se \norganizam, naviknut na hladnije uvjete, zbog povišene temperature i visoke relativne vlage mora \nprilagoditi povećanom osjetu topline. Povećan broj moždanih udara javlja se u svim sezonama pri \nprolazu hladne fronte, zatim u proljeće, dan ili dva prije i u samom danu s hladnom frontom, te ljeti u \ndanu s frontom i slijedećeg dana. \nIstraživanje, takođe napravljeno 1976. i 1977.godine, te dijelom 1983.godine, nosi naslov \n“Samoubistva i vremenske prilike u Zagrebu”. Rezultati tog istraživanja, provedenog na 220 slučajeva \nsamoubistava, ukazali  su na vezu s vremenskim frontom i to posebno toplim. Takođe, broj \nsamoubistava je povećan dan prije prolaza hladne fronte i dva dana nakon prolaza tople. Višednevna \nrazdoblja s mnogo samoubistava najčešće su obilježena povišenom temperaturom koja varira, \nsniženim ili promjenjivim tlakom zraka, povećanom naoblakom, maglom, često slabom kišom, a ljeti \npljuskovima i grmljavinom. \nU drugoj polovinu jula 2001.godine objavljene su informacije po kojima su istraživanja \nsamoubistava među ljudima starijim od 55 godina pokazala da je natprosječan broj suicida među \nljudima rođenim u julu i avgustu.  \nSkoro svi analitičari koji su pisali o problematici samoubistava nisu zaobišli pitanje koja su to \ngodišnja doba i mjeseci kada se najčešće javljaju samoubistva. Tako jedna velika anlitička studija \nMirka Pekovića “Izabrana smrt” (1995.) objedinjuje do tada poznate podatke, i prezentira da među tim \nstatističkim podacima nejkritičnije doba jeste proljeće, i to mjesec maj. Zašto baš proljeće i zašto baš \nmaj? Čak ni sam autor ne daje objašnjenje, a nedoumice na ovo kao i brojna druga pitanja koja prate \nsamoubistva ostaju do daljeg tražeći objašnjenja i istovremeno pružajući izazove za neka druga \nistraživanja. Mnogi autori, i poret toga, smatraju da se samoubistvo (najčešće) vjerovatno ne događa \nslučajno u proljeće i to posebno u maju. Uostalom, kažu oni, slučajnosti nema, a suicid i njegova \nprovalencija u proljeće i mjesecu maju skoro da je univerzalna pojava. \nNormalno, ima i disonantnih tvrdnji u odnosu na vrijeme samoubistva, gdje se navodi da ako \npravilnost postoji, ona isključivo važi za populaciju određenog regiona i istraživački uzorak na kome \nje ispitivanje vršeno. Ovakvo mišljenje, dakako, treba respektovati, a ona upućuju na značajnu \nimplikaciju kulturnih činilaca u incidenciji samoubistva, kada se radi o njegovim kalendarskim \nzakonitostima. Poret toga, zapaža se da se samoubistva, u odnosu na pol i neka druga \nsociodemografska obilježja, ne događaju u isto vrijeme. \nManji broj istraživača pokušava odrediti i traže i dan i čas samoubistva, a ima i znatan broj onih \nkoji tu vezu traže i u odnosu na neke meteorološke faktore (vlažnost vazduha, atmosferski pritisak, \nnadmorsku visinu itd.). U nekim od spomenutih istraživanja pojavljuju se vrlo interesantni podaci. \nTako Milutinović (1929) nalazi da se samoubistva dominantno dešavaju u proljeće, s tim što pojava \nkulminira u junu mjesecu. Šovljanski nalazi da incidencija suicida nije podjednako zastupljena u \nsvakom sedmičnom danu, pa navodi da su srijeda i nedjelja suicidogeno najrizičniji dani. Mitreva i \n5 \n \nkriminalistična sekcija \nsaradnici (1983) prevalenciju suicida također nalaze u proljećnim mjesecima i to aprilu i maju. Osim \nzapažanja da suicid prevalira u proljećnim mjesecima, statističko – epidemiološke studije slažu se u \njoš jednom, a to je da je njegova incidencija najmanja krajem i početkom godine. \nNavedena distribucija realizovanog suicida, koja je vezana za određena godišnja doba, vjerovatno \nje uslovljena činjenicom što njih pola otpada na psihijatrijske slučajeve, te tzv. meteoropate \n(depresivni i drugi bolesnici). Jedan broj njih se suicidalno ponaša (neurotičari), a zna se i da \nalkoholičari zloupotrebljavaju alkoholna pića određenim danima u nedjelji (najčešće vikend). Pored \nsvega, mora se respektovati i faktor bioritma, kao i menstrualni faktor kod žena. \nU smislu pokušaja pronalaženja odgovarajućih objašnjenja istraživanja samoubistava na teritoriji \nFederacije Bosne i Hercegovine pokazala su slijedeće parametre: \n \nTabela broj 1. Samoubistva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine za period 1995 – 2000,                \npo mjesecima i godinama \n \nGod \nI \nII \nIII \nIV \nV \nVI \nVII \nVIII \nI\nX \nX \nXI \nXII \n1995. \n10 \n  8 \n11 \n11 \n22 \n21 \n23 \n17 \n10 \n11 \n11 \n  5 \n1996 \n16 \n12 \n18 \n19 \n10 \n23 \n22 \n  6 \n  5 \n15 \n11 \n10 \n1997. \n  9 \n19 \n17 \n11 \n13 \n17 \n14 \n21 \n13 \n11 \n17 \n10 \n1998. \n10 \n  7 \n12 \n19 \n12 \n12 \n16 \n  9 \n  8 \n  9 \n  6 \n  6 \n1999. \n  6 \n12 \n11 \n13 \n17 \n15 \n21 \n  9 \n19 \n10 \n  3 \n12 \n2000. \n  3 \n 16 \n  9 \n19 \n20 \n13 \n24 \n15 \n18 \n10 \n14 \n11 \n2001. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n54 \n74 \n78 \n92 \n94 \n91 \n120 \n77 \n73 \n66 \n62 \n54 \n \nTabela broj 2. Samoubistva u Federaciji Bosne i Hercegovine po kantonima \n \n \n1995 \n1996 \n1997 \n1998 \n1999 \n2000 \nUkupno \nSarajevski \n53 \n54 \n49 \n41 \n47 \nNema \npodataka \n244 \nTuzlanski \n45 \n50 \n63 \n46 \n54 \nNema \npodataka \n258 \nZeničko  \ndobojski \n39 \n26 \n28 \n27 \n27 \nNema \npodataka \n147 \nSrednjebo\nsanski \n  9 \n10 \n14 \n  5 \n  1 \nNema \npodataka \n  39 \nUnsko \nsanski \n  4 \n15 \n  6 \n  1 \n13 \nNema \npodataka \n  39 \nHerc.neret\nvanski \n  8 \n12 \n10 \n  4 \n  4 \nNema \npodataka \n  38 \nBos.podri\nnjski \n  2 \n-  \n  2 \n  2 \n  1 \nNema \npodataka \n    7 \nPosavski \nNema \npodataka \nNema \npodataka \nNema \npodataka \nNema \npodataka \n  1 \nNema \npodataka \n    1 \n \nPrema podacima iz februara 2002. godine navodi se da su za slovenačke samoubice kritični \nproljetni mjeseci i dani vikenda, a da je najčešći metod – vješanje. Navodi se i podatak da je većina \nsamoubica stariji muškarci, ali i da godišnje samoubistva počini i tridesetek djece. Radi potpunije \ninformacije navodimo i podatak da je 2001. godine u Sloveniji (preme podacima policije) samoubistvo \nizvršilo 548 osoba, što je nešto manje nego 581 slučaj u godini prije toga, ali to još uvijek zemlju s dva \nmiliona stanovnika stavlja u sami svjetski vrh. \nPrema podacima iz februara 2002. godine u Hrvatskoj se ljudi više ubijaju u sjevernom dijelu \nHrvatske nego u Dalmaciji. Općenito, gleda li se geografska karta, što se ide sjevernije, veći je broj \nsamoubistava. \nPodaci do kojih je došao Peković, najbliži su podacima Lestera (1983) koji navodi da su \nnajkritičnija godišnja doba proljeće i jesen. Durkhem (1981) smatra da je samoubistvo najčešće u toku \n6 \n \nMladen Milosavljević \n \nproljećnijh i ljetnih dana (kada su dani najduži). Tako ispada da su nalazi autora, kada je u pitanju \nvrijeme izvršenja suicida, dosta različiti. \nNeka prijašnja istraživanja su pokazala da “ljetna” djeca češće pate od depresije i disleksije, dok \n“jesenja” i “zimska” djeca djeca češće oboljevaju od šizofrenije i Alzheimerove bolesti. \n \nTabela 2 a. Procjena ukupnog broja prisutnog stanovništva, po kantonima u Federaciji BiH, \nstanje 31.12.2000. \n \nKANTON \nUKUPN\nO \n0 – 14 \n15 - 64 \n65 i više \n1. Unsko – sanski \n299756 \n74532 \n195707 \n29517 \n2. Posavski \n43695 \n7238 \n32128 \n4329 \n3. Tuzlanski \n505053 \n110188 \n348510 \n46355 \n4. Zeničko – dobojski \n394566 \n89926 \n265327 \n39313 \n5. Bosansko – podrinjski \n35148 \n5552 \n25943 \n3653 \n6. Srednjobosanski \n236286 \n57818 \n156361 \n22107 \n7. \nHercegovačko \n– \nneretvanski \n216736 \n39173 \n150558 \n27005 \n8. Zapadno – hercegovački \n81343 \n17416 \n55004 \n8923 \n9. Kanton Sarajevo \n390534 \n69602 \n271006 \n49926 \n10. Hercegbosanski \n84507 \n12238 \n61684 \n10585 \nFEDERACIJA BiH \n2287624 \n483683 \n1562228 \n241713 \n \nU odnosu na dobijene rezultate (teritorija Federacija BiH) mogli bi se izvesti slijedeći zaključci. \n \n1. U posmatranom i analiziranom periodu juli mjesec je predstavljao mjesec sa najvećim brojem \nsamoubistava, \n2. Ako bi se isključivo posmatrao posmatrani i analizirani vremenski period (u cjelini) onda bi se \nmoglo konstatovati da broj samoubistava blago raste od početka godine (januar) ka sredini godine \n(juli – kada je zabilježen najveći broj samoubistava), te da nakon toga dolazi do postepenog pada \nka kraju godine (decembar), \n3. Kada je u pitanju teritorijalna zastupljenost (kantonalna teritorijalna organiziranost) na prvom \nmjestu je Tuzlanski kanton, Kanton Sarajevo, pa Zeničko – dobojski kanton  itd, dok je najmanje \nsamoubistava zabilježeno u Bosansko – podrinjskom kantonu; navedeni rezultati se i poklapaju s \npovršnim pregledom ukupnog broja stanovništva (najbrojniji je Tuzlanski kanton), međutim, u \novakvim procjenama to ne smije biti jedini kriteriji jer treba voditi računa i o: gustini stanovništva, \nindustrijskom rastu, ekonomskoj i socijalnoj situaciji, intelektualnom potencijalu itd. \nKLIMA I KRIMINAL \nKlimatski faktori odavno su zaokupljali pažnju naučnika koji su sa više ili manje uspjeha pokušavali, \nčak i u 19.stoljeću, utvrditi vezu između određenih klimatskih elemnata i kriminogenog ponašanja \nljudi. Primjeri koji slijede odslikavaju rezultate navedenih istraživanja i razmišljanja. \nQuetelet (1835), Gerry (prema:Mannheim 1960), Ferry (prema: Mannheim 1960), Aschaffenberg \n(1903) i neki drugi autori pokušali su primjenom statističkih metoda dokazati da se u Francuskoj, \nItaliji i Njemačkoj, u toplijim predjelima tih zemalja, u ljetnim mjesecima češće čine krvni delikti \n(povežite to sa zakonom stare Jugoslavije koji je važio za dalmatinske otoke i crnogorsko primorje \nkoji je prestupnike u tim periodima blaže kažnjavao), a da su imovinski delikti učestaliji u hladnijim \npredjelima i u zimskim mjesecima. Osim toga Sauer i Aschaffenberg su takođe statiistički utvrdili \npovećani broj seksualnih delikata u Alpskim dijelovima Austrije u vrijeme kada pušu južni vjetrovi i \nizazivaju povećanu razdražljivost. Quetelet je išao čak toliko daleko da je na takvim statističkim \npodacima postavio svoj “termički zakon delikvencije”, a Kropotkin je išao još i dalje postuliravši \nsvoju ekstravarijantnu formulu koja bi upućivala na postojanje korelacije između prosječne \ntemperature zraka, stupnja vlažnosti i učestalosti zločina, posebno ubistava. Takav pristup je pretrpio \nniz kritika koje su prije svega bile usmjerene na pristup pronalaženja uzroka kriminaliteta i ocjenile su \n7 \n \nkriminalistična sekcija \nga primitivnim. Kritičari su posebno naglasili da autori navedenih korelacija nisu vodili računa o nizu \nsocijalnih razlika između pojedinih regija, ekonomskih prilika, te kvaliteta i smjera djelovanja organa \ndetekcije zločina. Pod uticajem navedenih stanovišta u Engleskoj je  u izdanju Kriminalne statistike iz \n1983.godine, u zasebnom poglavlju, posvećena pozornost podacima na osnovu kojih se nastojala \npotkrijepiti teza da krvni delikti kulminiraju ljeti, a stagniraju zimi, dok imovinski delikti pokazuju \nsuprotnu tendenciju. \nU SAD je Dexter (1904), upoređujući hapšenja zbog krvnih delikata u New Yorku i Denver \nColoradu, nastojao dokazati kako su ti delikti češći u hladnijim nego u toplijim godišnjim razdobljima. \nProvjeravajući ovu tezu, Wolfgang (1958) je u seriji svojih ispitivanja ubojstava u Philadelphiji u \nperiodu od 1948. do 1952. godine utvrdio da nema statistički značajne razlike između toplih i hladnih \nmjeseci. \nOpćenito se može reći da novija istraživanja, koja su oslobođena svih predrasuda, i koja koriste \nkvalitetnije statističke metode, nisu mogla potvrditi ranija stanovišta o povezanosti klimatskih \nelemenata i različitih oblika kriminaliteta. Detaljnija istraživanja pokazuju da se oscilacije u opsegu i \nstrukturi kriminaliteta, koje u prvi mah kao da ovise o klimatskim uvjetima, mogu prvenstveno \npripisati upravo određenim radnim i kulturnim događajima u različitim godišnjim dobima. \n \nTabela broj 3. Provalne krađe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine \n \ngod \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n7 \n8 \n9 \n10 \n11 \n12 \n1998 \n310 \n879 \n740 \n818 \n735 \n852 \n665 \n719 \n884 \n879 \n1169 \n843 \n1999 \n729 \n926 \n884 \n864 \n916 \n820 \n808 \n776 \n901 \n1242 \n935 \n854 \n2000 \n529 \n998 \n1051 \n1102 \n765 \n997 \n907 \n927 \n920 \n934 \n1169 \n1019 \n \nNapomena: Podatak za 1998.godinu za prvi mjesec nije potpun. \n \nTabela broj 4. Krivična djela protiv dosojanstva osobe i morala (najčešće k/d silovanja) \n \ngod \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n7 \n8 \n9 \n10 \n11 \n12 \n1998 \n8 \n5 \n1 \n10 \n10 \n0 \n8 \n12 \n7 \n12 \n4 \n7 \n1999 \n3 \n8 \n5 \n7 \n5 \n8 \n5 \n18 \n12 \n13 \n11 \n6 \n2000 \n5 \n5 \n5 \n10 \n7 \n8 \n10 \n20 \n7 \n15 \n11 \n14 \nNapomena: Podatak za prvi mjesec 2000.godine nije potpun. \n \nTabela broj 5. Krivična djela protiv života i tijela (najčešće ubistva i teške i lake tjelesne \npovrede) \n \ngod \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n6 \n7 \n8 \n9 \n10 \n11 \n12 \n1997 \n19 \n20 \n25 \n22 \n26 \n20 \n14 \n27 \n23 \n36 \n20 \n24 \n1998 \n22 \n33 \n33 \n44 \n42 \n48 \n37 \n50 \n48 \n49 \n29 \n36 \n1999 \n24 \n42 \n37 \n47 \n44 \n48 \n44 \n55 \n41 \n39 \n33 \n44 \n2000 \n50 \n41 \n36 \n47 \n31 \n46 \n42 \n55 \n52 \n51 \n48 \n71 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nNapomena: Podaci za 1997.godinu nisu kompletni. \n \nPodaci koji se tiču Federacije Bosne i Hercegovine tretiraju slijedeće kantone: Sarajevski, \nZeničko – dobojski, Tuzlanski, Srednjobosanski, Bosanskopodrinjski, Unsko – sanski, Hercegovačko \n– neretvanski. \nNakon odluke da se pristupi analizi (analitičkoj i statističkoj) navedenih podataka ispostavilo se \nda na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine vođenje podataka nije sistemski, pa čak ni obavezujuće \nriješeno. Sve to je uticalo na kvalitet i kvantitet dobijenih podataka. Upravo taj nedostatak kompletnih \npodataka kroz duži vremenski period i umanjio je potpuniju analizu o navedenoj problematici. Upravo \n8 \n \nMladen Milosavljević \n \nnavedenu činjenicu treba imati na umu prilikom tumačenja i korištenja dobijenih rezultata. I pored \nsvega, dakle svih nedostataka i problema, pokušaće se dati neki, bar orjentacioni i inicijalni, zaključci: \n \n1. Provalne krađe nešto češće se dešavaju u nešto hladnijim mjescima, a posebno su izraženi u 11 i \n10 mjesecu, \n2. Krivična djela protiv dostojanstva osoba i morala (od kojih je najveći broj otpadao na k/d \nsilovanja) najčešće se dešavaju u avgustu mjesecu (koji je u sve tri posmatrane godine zabilježio \nnajveći broj slučajeva), ali se po raspodjeli navedenih krivičnih djela u toku godine ne bi moglo \ndecidno zaključiti da se ova krivična djela češće dešavaju tokom toplijih mjeseci, \n3. Kod krivičnih djela protiv života i tijela nije bilo moguće odrediti bilo kakvu pravilnost, jer se \nraspored i raspodjela ovih krivičnih djela iz godine u godinu (posmatranog perioda) pojavljuju u \nnepravilnim vremenskim intervalima. \n \nNapomena: Prilikom tumačenja autorovih zaključaka i iskustava potrebno je voditi računa o \nrelativno kratkom vremenu u kome su posmatrani različiti parametri. \nRazličiti znanstvenici su već dugi niz vremena proveli pokušavajući naći vezu između \nkriminogenog ponašanja i nekih drugih faktora. U narednom dijelu pratićemo vezu između \nkriminogenog ponašanja ljudi i punog Mjeseca. Naime, znanstvenicima je već poodavno poznata \nneumoljiva statistika koja kaže da za vrijeme punog mjeseca ljudi češće dižu ruku na sebe, a na \nputevima se događaju nesreće (najčešće bez vidljivog razloga)! Tako prema mišljenju dr. Arnolda \nLibera sa Medicinskog fakulteta u Majamiju (SAD), Mjesec zaista nije bezazleno nebesko tijelo. \n“Naša istraživanja pokazuju da Mjesec mijenja hemijsku strukturu našeg tijela i mi tu ne možemo \nučiniti ništa”, izjavio je dr. Liber. On je deset godina proučavao uticaj Mjeseca na ljude i došao je do \nslijedećih zaključaka: \n \n- \npri punom Mjesecu povečava se broj ubistava i samoubistava, \n- \nznatno su češće povrede tijela, \n- \ntragične saobraćajne nesreće događaju se u rekordnom broju u periodu između punog Mjeseca i \nprve četvrti! \n \nAmerički je znanstvenik još za vrijeme studija u Džeksonovoj memorijalnoj bolnici u Majamiju \nzapazio da se porodično pogoršava ponašanje pacijenata i to bez nekog vidljivog razloga. Tek negdje \n1966. godine, kao liječnik Psihijatrijske klinike u Majamiju, uspostavio je korelaciju između \nMjesečevih mijena i ponašanja bolesnika. Na navedenu korelaciju ukazivao je i sam medicinski \npersonal. Nije se isključivala mogućnost da postoji veza između krvarenja u želucu ljudi koji pate od \nčira na ovom organu i iznenadnih epileptičkih napada i Mjeseca. Upravo zbog toga dr. Liber je odlučio \nda se detaljnije posveti proučavanju ovog fenomena. Uz sve to počeo je da proučava i meteorološke \nstudije, te je tako na osnovu jedne dugoročne meteorološke studije zaključio da postoji uticaj \nZemljinog prirodnog satelita na stvaranje tropskih bura i uragana. Navedena studija ga je još više \nuvjerila da Mjesec može da utiče i na promjene osjećanja, a samim tim i na ljudsko ponašanje. Za \npolaznu fazu svojih istraživanja poslužio mu je dnevnik područnog liječnika Džozefa Dejvisa koji je \nzapisivao ne samo vrijeme nasilnih umiranja, već i vrijeme kada se koji zločin odigrao. Dr. Liber je \ntako proučio 1887 slučajeva zapisanih u dnevniku starog dr. Dejvisa. \n“Rezultati su bili viš nego iznenađujući. Broj ubistava u Dejdu bio je u očiglednoj zavisnosti od \nMjesečevih mijena. Ubistva su se najčešće događala u vrijeme punog mjeseca”, zapisao je dr. Liber u \nknjizi “Mjesečev efekt”. Mjesec, kako vjeruje američki znanstvenik, može da utiče i na san, tjelesnu i \nseksualnu aktivnost, apetit. Trudnoća i rađanje, kako su još svojevremno zaključivali znanstvenici \nAbraham i Valter Menaker, takođe, podliježu Mjesečevim mijenama. Vrijeme razvitka djeteta traje \ntačno devet mjeseci, što znači 266 dana. Pri punom mjesecu rađa se više djece nego u drugim \nprirodnim mijenama. Pouzdano je utvrđeno da Sunčeva aktivnost, kao erupcije i mrlje, izaziva \nmagnetske poremećaje na zemlji i utiče na vrijeme zgrušavanja ljudske krvi.. One mogu da utiču i na \npropustljivost krvnih sudova, što znači da su u vezi i sa nekim srčanim oboljenjima. Kako mjesec utiče \nna magnetsko polje naše planete, moglo bi se zaključiti da on može izazvati promjene na \npropustljivosti ćelija i krvnih sudova. Postoje i informacije da mnogi hirurzi izbjegavaju da vrše teže \noperacije pri nepovoljnim vremenskim prilikama, iz straha da ne nastupe teški oblici krvarenja. U \n9 \n \nkriminalistična sekcija \nkasno ljeto 1973. godine, dr. Liber je u znanstvenoj rubrici “Tajma” pročitao tekst o tome kako će se u \ntoku januara i februara 1974. godine Zemlja, Sunce i Mjesec naći jedno iza drugog i da bi tada moglo \nda dođe do katastrofalnih poplava. Navedeni podatak je podstakao dr. Libera da u tom periodu prati \nponašanje ljudi. “Danak u krvi u toku prve tri nedelje 1974. godine bio je tri puta veći nego u toku \njanuara 1773. godine. Policija je bila iznenađena surovošću većine zločina. U nekim slučajevima \npobude su ostale neobjašnjene”, pisao je kasnije dr. Liber. Konstelacija planeta iz 1974. godine, \nponavljala se 1982. godine, decembra 1990. godine i januara 1992. godine. Uvijek je dolazilo do \nenormno velikog povećanja broja zločina, saobraćajnih nesreća i samoubistava. Da se ovakve stvari \nmogu završiti nadasve zanimljivim informacijama pokazuje i slijedeći podatak. Tako neki znanstvenici \nnavode da nije isključeno da bi slavni Džon Lenon i danas bio živ da je njegov ubica poslušao savjet \ndoktora i tog tragičnog dana ostao kod kuće. Upravo u vrijeme dok je u Lenona ispaljivao četir \nsmrtonosna hica, na nebu je sijao puni Mjesec! \nSagledavajući sve do sada dostupne podatke iz navedene problematike ne može se odbaciti dojam \nda, kao i za većinu stvari u kriminalistici, postoje oni za i protiv. Samo će buduće vrijeme i velike \nserije eksperimentalnih istraživanja, koje će uvažavati prave uzorke oslobođene nekih drugih utjecaja i \nfaktora, moći dati odgovor na ovo/a zaista zanimljivo/a pitanje/a.  \nŽRTVE I POČINIOCI KRIVIČNIH DJELA \nBeogradski kriminolog dr Vukašin Pešić je analizirao preko 3 300 ubistava u periodu od 1960. do \n1964.godine, a osnovni cilj mu je bio da otkrije tajne zločinačkog poriva u eks Jugoslaviji. Iz \nnavedenog istraživanja navodimo podatke koji su interesantni za navedenu problematiku. Tako Pešić \nnavodi (za ovu klasifikaciju obrađeno je 1000 ubistava) da je najveći broj ubistava izvršen u periodu \nod devet do osamnaest časova, i to jajčešće u subotu ili nedelju, u jesenjim ili proljećnim mjesecima. \nSeptembar, je po dr Pešiću, najkobniji. Prosječne eks Jugoslovenske ubice su ljudi iz nižih društvenih \nslojeva: zemljoradnici (445), radnici (322), domaćice (56), službenici (81), zanatlije (57) i “ostali” \n(39). Skoro 70% zločinaca su ljudi u godinama od 21 do 41. Dakle, fiziološki su zreli i odrasli, ali ne i \nintelektualno, jer je među njima najviše onih sa osnovnom školom – 65% i onih polupismenih – 27%. \nU 79% slučajeva (od 1000 proučenih) ubicama je to bio prvi zločin; 23% ubica i žrtava bilo je u \ndrugarskim i prijateljskim odnossima, 24% su bile komšije, a 27% su bili rođaci. \nNa osnovu podataka analize ubistava u Hrvatskoj u periodu između 1946. do 1955.godine, a \nprema podacima Državne službe unutrašnjih poslova NR Hrvatske u ovom periodu je izvršeno 1256 \nubistava sa poznatim i 194 sa nepoznatim počiniteljima. Djela su izvršena načešće u jesen (septembar) \ni to nedeljom, a najčešće su ubistva počinjena nožem i sjekirom. Analize su pokazale da je prosječan \nhrvatski ubica u to vrijeme bio seljak sstar od 25 do 49 godina, sa završenom osnovnom školom ili bez \nnje, oženjen i nastanjen u Osjeku i okolini. Od 203 proučavanih ubica, na primjer, otkriveno je da je \n37,9% bilo iz nepotpunih obitelji, 36,5% iz obitelji alkoholičara, a 16,3% iz obitelji kriminalaca i 10% \niz duševno bolesne okoline. Svaki drugi hrvatski ubica je bio siromašan čovjek iz obitelji sa mnogo \ngladnih usta, u kojoj međuljudski odnosi nisu bili normalni. \nPrema podacima dr Mihajla Kuliša, koji je analizirao ubistva u Crnoj Gori počinjena u periodu \nizmeđu 1956. i 1980.godine, ubistvo je za Crnogorca tipično muška stvar. Među ubicama u tom \nperiodu bilo je 427 muškaraca i samo 28 žena. To su uglavnom seljaci (32,5%), radnici (28%), \nslužbenici (11%), umirovljenici (6,3%), i drugi. I struktura nastradalih je vrlo slična. I jednim i drugim \nje zajednički nizak novo obrazovanja. Crnogorci se, prema dr Kulišu, ubijaju iz emotivnih i časnih \nrazloga, danju, najčešće vikendom, i to u jesen. Kad ubijaju Crnogorci to rade uglavnom na vojnički \nnačin: pištoljem i puškom, licem u lice. \nMUĆITELJI ŽIVOTINJA \nKrajem 1997.godine u Americu su prezentirani podaci jednog veoma interesantnog istraživanja. \nTako je ustanovljeno da ljudi koji muče životinje pokazuju povećanu sklonost i prema napadima i \nnasilju nad ljudima. \nStudija američkog društva za humanost pokazala je da su u gotovo 30% slučajeva mučitelji \nživotinja nasilni prema ljudima. Istraživanjem su bile obuhvaćene agencije za primjenu zakona, \n10 \n \nMladen Milosavljević \n \ndruštva za zaštitu životinja i izvještaji medija, a obrađen je period između septembra 1996. i kraja \navgusta 1997.godine. \nU navedenoj studiji je posebno istaknuto: “U većini slučajeva (82%) radi se o namjernoj, a ne \nnehotičnoj okrutnosti ili mučenju”. Dalje se navodi: “Kada je u pitanju mučenje životinja i ljudi, u \n87% slučajeva počinitelji su muškarci, 84% su odrasli, 16% su adolescenti ili djeca”. \nIstraživanja su dalje utvrdila da su najčešće žrtve psi, koji su zlostavljani u 45% slučajeva. \nMučitelji su ih palili, pucali u njih, trovali ih i vješali. \nDodatna anketa, koju je provelo Društvo za humanost, pokazala je da u 81% slučajeva \nAmerikanci smatraju da bi kazne za mučitelje životinja trebale biti strožije. \nVOZAČI UBICE \nJedna studija urađena u SAD – u pokazuje da većina Amerikanaca vjeruje da su vozači danas \nmnogo opasniji i bezobzirniji nego prije pet godina.Studija pokazuje da su “bazobrazluku na \nputevima” najskloniji muškarci sa fakultetskom spremom, stari između 25 i 34 godine, a posebno oni \nkoji zarađuju više od 50 000 dolara godišnje. U neke od njihovih loših navika spadaju vožnja na \nmalom odstojanju i razgovori mobitelom iz automobila. Rezultat takvog ponašanja je čak 76 \npovrijeđenih svakog dana, a “bezobraznici na putevima” u Americi godišnje u prosjeku odnesu oko 28 \n000 života. Smatra se da su visokoškolovani najopasniji na cestama zato što su pod stalnom presijom i \nu stalnoj jurnjavi za novcem. \nMeđutim, vremena se mijenjaju, pa već samo nakon godinu dana od navedene teze, najopasniji \nvozači na američkim cestama nisu više užurbani biznismeni, razulareni srednjoškolci ili starci koji \njedva vide preko volana. Odjednom se na cestama pojavila nova vrsta ubica – vozači koji namjerno \nubijaju druge vozače, tjeraju ih sa ceste ili im jednostavno pucaju u glavu iz pištolja. Psihološki stres i \nnapetost otkrivaju nove ubice. \n“Zaboravite na alkohol, brzinu ili opasnost vezanu za starost”, izjavio je psiholog dr. Ervan Dop. \nZanimljivo je da je danas na cestama Amerike prisutno nešto što je mnogo opasnije, nešto što zovemo \nulično bjesnilo, i to “nešto” ubit će samo npr. 1998.godine oko 40 000 ljudi”, nastavio je dr. Dop, koji \ndalje navodi: “Toliko je vozača pod stresom da ih i najmanja provokacija na cesti tjera da reaguju \noštro, ponekad i upotrebom oružja. Situacija je izuzetno dramatična. U stvari, najmanje 50% nezgoda \nna cestama nisu prave saobraćajne nezgode, već ubistva. \nU ovom brzom i ludom svijetu, gotovo svako može postati jedan od vozača koji pate od sindroma \n“uličnog bjesnila”. Na primjer, u Teksasu se 42- godišnja nastavnica, koja nikad ranije nije napravila \nprometni prekršaj, toliko naljutila kad ju je minibus natjerao da uspori dok je žurila u školu, da ga je \nnamjerno gurnula, pa je minibus udario u zaštitnu ogradu na mostu. Zapanjeni vozač je poginuo, a \nšestero djece je povrijeđeno. U Kaliforniji, jedan hematolog je “izgubio glavu” kada mu se 28 – \ngodišnja pravnica u crvenom “ferariju” narugala zbog spore vožnje dok ga je preticala. Zauzvrat, \nliječnik je, dok se djevojka pokušavala vratiti u desnu traku, udario “ferarija” sleđa. Tom prilikom je \nuzrokovao lančani sudar osam automobila i troje nevinih ljudi je poginulo. Sedamdesetosmogodišnja \nstarica iz Čikaga bila je toliko bijesna kada je 26 – godišnji prodavač slučajno udario u njen automobil \ndok je čekala na semaforu da je napala bespomoćnog mladića i štapom mu prvo slomila nos, a zatim \nnapravila štetu pd 1600 dolara na njegovom automobilu marke “nisan sentra””. O toj situaciji \nisprepadani mladić kaže: “Stao sam na parkingu da vidim da li je sa njom sve u redu, a ona je došla za \nmnom noseći štap. Slomila mi je nos, a mislim da bi me ubila, samo da je mogla”. \nPrema riječima dr. Dopa, ovakvi vozači ne samo da su previše osjetljivi, nego to prelazi u \npatologiju. “Onog momenta kada sjednu za volan, svi koji im se nađu na putu postaju im smrtni \nneprijatelji. Zastrašujuće je što ima na desetine takvih ljudi i nikada ne znate kad možete naletjeti na \njednog od njih. Po mom mišljenju, oni su opasniji od bilo kog pijanog vozača, jer pijani ljudi \nuglavnom ubijaju slučajno. Ovakvi vozači, naprotiv, ubili bi namjerno, samo ako im se pruži prilika”. \nŠta reći za kraj? Sasvim je sigurno da će uticaj vremena kao geografskog pojma još dugi niz \ngodina zanimati, pa moglo bi se reći i zabavljati, različite istraživače, ali i obične građane. Samo \nvrijeme koje je pred nama pokazaće (ili neće) postoji li i koliki je taj, eventualni, utjecaj na \n(kriminogeno) ponašanje čovjeka. \n11 \n \nkriminalistična sekcija \nLITERATURA \n1. Achille – Delmas, F. (1939): Psycho – patologie du suicide, Paris Alcan. \n2. Baković, T.(1983): Uticaj crnogorskog etnosa na relativno mali indeks samoubistava, I Jug. \nKongres o prevenciji samoubistava, Zbornik radova, Ohrid 331 – 333. \n3. Biro, M.(1980): Samoubistvo – psihologija i psihopatologija, Nolit, Beograd, 86 – 87. \n4. Digon, E., Bock, B.H. (1966): Suicides and climatology, Arch. Environ, Health., 12 : 279. \n5. Grumley, E.F. (1979): Adolescent suicide attempts, JAMA, Vol. 241, No 22.junne 1. \n6. Hendin, H. (1969): The psychodinamics of suicide, J.Nerv.Ment.Dis. 136 : 236. \n7. Jerotić, V. (1983): Adolescentna suicidalna kriza u rizik života, I Jug. Kongres o prevenciji suicida, \nZbornik radova, Ohrid, 251. \n8. Jovanović, T. (1981): Samoubistva kao moralna i fenomenološka dilema, Engrami, 1 – 2 : 145. \n9. Kapamadžija, B. (1976): Suicidogeni faktori (dispozicija, uzroci, motivi, povod). II Jug. Simpoz. O \nprevenciji suicida, Zbornik radova, 9 – 16. \n10. \nKapamadžija, B. (1976): Suicid mladih, Psihijatrija danas, 361 – 370. \n11. \nLopušina, M. (1987): Najzagonetnije jugoslovenske ubice,Druga strana sveta, Knjiga 1. \n12. \nMaris, R. (1975): Sociology. A handbook for the study suicide (Ed. Perlin S.), London, 93 - 110. \n13. \nMilovanvić, M. (1929): Samoubistvo, Beograd, Scientia, 1 – 21. \n14. \nMilčinski, L. (1976): Razmišljanja o specifičnostima samoubistava u Jugoslaviji, II Jug. \nSimpozijum o prevenciji, Zbornik radova, Beograd, 99.Milčinski, L. (1980): Suicidalnost, \nPoglavlje u knjizi Psihijatrija (V. Hudolin), Zagreb. \n15. \nMilić, V. (1959): Samoubistva u Jugoslaviji, Anali pravnog fakulteta Beograd, 2 : 387 – 408. \n16. \nMonk, M. (1975): Epidemiology, a Handbook for the Study of Suicide (Ed. Perlin S.) London, 185 \n– 207. \n17. \nPeković, M.(1995): Izabrana smrt, Samoubistva u Crnoj Gori, Unireks, Nikšić. \n18. \nPerlin, S., Schmidth, W. (1975): Psychiatry. A Handbook for the Study of Suicide (Ed. Perlin, S.) \n147 – 161. \n19. \nSimon, W., Lumary, G.K. (1978): Suicide among physicianpatient, J. Nerv. Ment. Dis., 2 : 105, \n168. \n20. \nStengel, E. (1964): Suicid and Attempted Suicide. Harmondsworth: Penguin Books. \n21. \nStriković, J. (1982): Samoubistvo i apsurd, Partizanska knjiga, Ljubljana – Beograd, 17 35. \n22. \nWhitlock, F.A., Shapira, K. (1967): Attempted suicide in Newcastleu-po Tyne. Br.J.Psychiatry, \n113 : 423 – 434. \nO AUTORU \nDr. Mladen Milosavljević je doktor bioloških nauka (oblast kriminalistike), i izabrani docent \nPrirodno matematičkog fakulteta u Sarajevu. Zaposlen je u Federalnom ministarstvu unutarnjih \nposlova BiH na poslovima šefa odsjeka za mikrotragove i biološka vještačenja. Autor je pet knjiga iz \noblasti kriminalistike, te više od 6o stručnih i naučnih radova. Oblast njegovog istraživanja su \nkriminalistička tehnika, kriminalistika i kriminologija. Predstavnik je Bosne i Hercegovine u SECI \nCentru u Bukureštu, član mnogih domaćih i međunarodnih ekspertnih radnih grupa za spriječavanje \nrazličitih vidova kriminala. Saradnik je Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu i stalni sudski \nvještak za oblast kriminalistike. \n \n12 \n"}
{"dc.title": "Specifičnosti uviđaja kod silovanja", "dc.creator": "Modly, Duško", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "posilstvo;ogled;kazniva dejanja;ogled kraja kaznivega dejanja;kriminaliteta;info:eu-repo/classification/udc/343.54", "id": "dkum_56541", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176677&dn=", "text": "3. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2002 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \nSPECIFIČNOSTI UVIĐAJA KOD SILOVANJA \nDuško Modly \nFakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu \n \n U ovom članku govori se o specifičnostima uviđaja kod silovanja. Te specifičnosti vezane su uz \nkarakter krivičnog djela silovanja, mjesto, načine i stadije njegovog izvršenja, tipologiju silovatelja, karakter \ntragova i sudionika u djelu. Navode se specifičnosti kriminalističkih tehničkih i taktičkih mjera i radnji \nvezanih uz objekte uviđaja. Na kraju se navode najčešći propusti i greške kod provođenja uviđaja. \nKljučne rijeći: uviđaj, mjesto uviđaja, promatranje kod uviđaja. \nUVOD \nPozitivni propisi zakona o krivičnom postupku u pravilu ne reguliraju pitanja vezana uz način \nprovođenja uviđaja, iako je riječ o temeljnoj procesnoj radnji namijenjenoj izvođenju dokaza \nneposrednim opažanjem organa postupka i članova uviđajne ekipe. Osnovni razlog je u tome što su \npravne norme statične i obzirom na akceleracijski razvoj znanosti i tehnike ubrzo postaju prepreka \nprovođenju uviđaja lege artis. Propisi ZKP-a ne normiraju materiju uviđaja ni s taktičko-tehničkog, ni \ns metodičkog aspekta, nego samo određuju pravnu osnovu za njegovo provođenje. Neprecizno i \nnedovoljno riješeno pitanje provođenja uviđaja, dovelo je u kriminalističkoj i krivično pravnoj praksi \ndo toga da uviđajni organi «in concreto» postupaju na različite načine, i da otvorena pitanja rješavaju \nad hoc u «hodu» uviđaja prema vlastitom nahođenju. To nas je potaklo da se javimo s ovim radom. S \ndruge strane pravila kriminalističke znanosti pružaju niz organizacijsko-provedbenih načela i pravila \nza provođenje uviđaja. Raznovrsnost kriminalnih događaja i krivičnih djela u pogledu njihove forme i \nstrukture, promjenjivost njihovog toka , mnogobrojnost uzroka i posljedica, kao i stalno usavršavanje \nmetoda i sredstava za provođenje uviđaja, faktori su koji ne dopuštaju izvođenje stalnih, \nnepromjenjivih i krutih pravila za provođenje uviđaja. Kriminalistička pravila za provođenje uviđaja \npromjenjiva su kategorija i ovise od niza čimbenika objektivno-subjektivne prirode, kao što su : vrsta \nlokacije, opseg i veličina mjesta uviđaja, njegova eventualna plurilokalizacija i diskontinuitet, vrsta \nobjekata uviđaja, vrsta krivičnog djela, način i vrijeme izvršenja, vrste i oblici nastalih promjena u \nvidu tragova i predmeta u vezi s krivičnim djelom, atmosferski i klimatski uvjeti, konfiguracija i \ntopografija terena i sl. Konačno, navedena pravila ovise o razvoju suvremene znanosti i tehnologije. \nZato se može govoriti samo o relativnoj stalnosti pravila i načela  kriminalističke nauke koja se \nprimjenjuju kod provođenja uviđaja. Bez obzira na rečeno, uviđaj je uvijek procesna radnja s \nnaglašenim kriminalističkim sadržajima, osobito iz područja kriminalističke tehnike kao grane \nkriminalističke nauke. Riječ je o dijalektičkom jedinstvu forme i sadržaja. \nKombiniranje pravila znanosti i tehnologije i tradicionalnih kriminalističko tehničkih i taktičkih \nmetoda i sredstava nudi svakodnevno nove horizonte efikasnosti u provođenju uviđaja. Pri tome treba \nstalno imati u vidu da provođenje uviđaja spada u područje kriminalističkih istraživanja. \nPrimjena pravila kriminalističke znanosti u okvirima uviđaja je proces otkrivanja, utvrđivanja i \nspoznaje pravno relevantnih činjenica objektivne prirode u konkretnom kriminalnom slučaju. Danas je \nopće poznato da metodologija i tehnika pretraživanja mjesta uviđaja ovisi o vrsti krivičnog djela u \nsmislu sadržaja inkriminacije i mjesta i načina izvršenja. Navedeno vrijedi i kod silovanja. Zato u svim \npravno i kriminalistički složenijim slučajevima treba napraviti plan uviđaja i odrediti područja od \nneposredne otkrivačko-dokazne važnosti, od bliske važnosti i ostala područja. \nUviđaj spada u osnovne radnje prvog zahvata organa postupka, čija se funkcija i priroda \niscrpljuju u pronalaženju, fiksiranju, provjeravanju, tumačenju, ocjenjivanju i aserviranju dokaznih \ninformacija materijalne prirode. U toku uviđaja uviđajna ekipa obavlja niz kriminalističko-tehničkih \n1 \n \nkriminalistična sekcija \nmjera i radnji, kao niz predmetno-praktičnih operacija pri čemu se mora služiti metodikom provođenja \nuviđaja, dakle, postupanjem u vezi određene grupacije krivičnih djela predviđenih u pojedinim \nglavama krivičnih zakona. \nPROMATRANJE I OPISIVANJE KOD UVIĐAJA \nU toku uviđaja uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe nastoje promatranjem uz primjenu \nkriminalističkih misaonih procesa utvrditi uzročno posljedičnu povezanost nastalih posljedica s \nnjihovim uzrocima i utvrđene dokazne činjenice usporediti s drugim dokazima. Kriminalističko \nrazmišljanje uviđajnog organa i članova uviđajne ekipe je intelektualna i radna aktivnost sui generis, \nkojom moraju ovladati i razviti je oni, koji su tokom uviđaja obavezni razjasniti krivično djelo. Budući \nda uviđajna ekipa uviđajem mora utvrditi i razjasniti činjenično stanje i njegove specifičnosti \nneposrednim opažanjem svim osjetilima ( i produžecima osjetila) ona mora na poseban način \npromatrati činjenice i imati jasne i definirane pojmove kao pretpostavke svojih intelektualnih napora. \nKao što je vidljivo iz prethodne alineje kod uviđaja se ne radi o prostom opažanju, nego \npromatranju. Pod promatranjem kod uviđaja podrazumijevamo specijalno organizirano opažanje u \ntoku kojeg se selektivno odabire samo dio percipiranog materijala kao relevantnog, dakle koji je u vezi \ns izvršenim ili pokušanim krivičnim djelom. Metodološko određenje obrasca selekcije promatranih \nobjekata uviđaja je konstitutivan element promatračke uviđajne tehnike, a sastoji se u definiranju plana \npromatranja koji u osnovi obuhvaća: (1) predmet promatranja, (2) instrumentarij promatranja i (3) \nnačin registriranja opaženih činjenica (opisivanje, tehničke registracije i dr.). Promatranje članova \nuviđajne ekipe mora biti kvalificirano, objektivno i profesionalno. \nOpisivanje (deskripcija) kod uviđaja je prevođenje osjetilnih doživljaja, tj. opaženih činjenica \nkonkretnog predmeta promatranja i istraživanja u simbolički jezik pravne i kriminalističke znanosti. \nPri tome veliku ulogu igra pravilna upotreba pravnih i kriminalističkih pojmova i termina. Putem \nopisivanja dobiva se opći uvid u ono što se opisuje. Ono mora biti valjano(validno), potpuno, \nobjektivno, sistematično, precizno itd. Opisivanje je valjano, ako se podaci koje prikupljamo odnose \nna pojave i procese (promjene) koje želimo ili moramo opisati. Opisivanje je potpuno, ako promatrane \npojave i procese zahvaćamo u cjelini. Objektivnost opisivanja znači da ono ne smije ovisiti o onome \ntko vrši opisivanje, nego o onom što se opisuje. Opis koji nije objektivan ne može biti valjan. Zato iz \nprocesa opisivanja treba eliminirati sve subjektivne ocjene. Sistematičnost opisivanja se osigurava ako \nse u toku opisivanja pridržavamo plana koji je unaprijed stvoren. Opis je precizan, kad pomoću njega \nmožemo registrirati i manje razlike u obilježjima koja nas zanimaju. Treba precizno odrediti ono što \nželimo opisati. To mora biti pravno relevantno, dakle, u vezi s konkretnim krivičnim djelom ili \nkriminalnim događajem i to obzirom na njegove stadije izvršenja (ante delictum, tempore delicti i post \ndelictum). \nNerijetko će objekte opisivanja kod uviđaja trebati klasificirati i odrediti redoslijed opisivanja i \nprioritete, određujući njihovu vrstu i dovodeći ih u vezu s drugim pojavama i procesima. Drugim \nriječima trebat će posebno voditi računa o tzv. privremenim ili prolaznim tragovima, gledajući ih kroz \nprizmu gnoseološki kritičnog traseološkog vremena, tragu jezgru i sl. Pri tome uviđajni organ i članovi \nuviđajne ekipe trebaju nastojati pojave i procese koje promatraju u okviru retrospektivnog procesa \nobjasniti. Objasniti neku pojavu obično znači otkriti uzroke njenog nastanka, mijenjanja i nestanka. \nTreba nastojati dobiti odgovore(otkriti) uzročno-posljedičnu povezanost među objektima promatranja. \nRiječ je o kriminalističkim pitanjima: kako? i zašto? Odgovor na navedena pitanja uz ostalo se dobiva \nstvaranjem misaonog modela izvršenog krivičnog djela silovanja. Pri tome uviđajni organ iz \nraspoloživog fonda informacija smije koristiti samo relevantne informacije, a ne sve raspoložive \ninformacije. Da bi razlikovao relevantne od irelevantnih informacija on je prisiljen stvoriti navedeni \nmisaoni model krivičnog djela. Tako se odmah rješava informacijskog balasta u vidu irelevantnih \ninformacija. \nIz navedenog proizlazi da je provođenje uviđaja osjetilno-misaona djelatnost (i obratno) koja se \nne iscrpljuje u običnom opažanju (percepciji), već je to sistem radnji s bogatim kriminalističkim \nsadržajem, po čemu se i razlikuje od ostalih procesnih radnji. Drugim riječima uviđaj je jedan od \nprocesnih oblika primjene raznih metoda istraživanja objektivne stvarnosti, koji se ne može svesti \nsamo na osjetilno opažanje. Iako su kriminalističko tehnička sredstva i metode zastupljeni  oko 90 % u \n2 \n \nDuško Modly \n \nprovođenju uviđaja, složenost radnji tokom njegovog provođenja leži u složenosti i kompliciranosti \nmisaonih zadataka koji se javljaju u njegovom toku kao rezultat promatranja, a ne samo tehničkih \nzahvata. Kako ističe Vodinelić, V. (22)  promatranje kod uviđaja je vrsta praktične djelatnosti u \nodnosu na objekte uviđaja i istovremeno spoznajna metoda koja se sastoji u ciljanom osjetilnom \nopažanju predmeta i promjena na mjestu uviđaja, koje su uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe \nodabrali i odredili. Promatranje, kako je izloženo, po prirodi stvari povezano je s radnom djelatnošću i \nna taj način predstavlja aktivan odnos uviđajnog organa i članova ekipe prema objektima uviđaja. U \nvezi s navedenim Vodinelić, V. (ibidem) ističe, da je promatračka djelatnost o kojoj je riječ osjetilna i \nteorijska u smislu postavljanja ciljeva i zadataka uviđaja, planiranja verzija i sl. i organizacijsko-\npraktična (dolazak na mjesto uviđaja, organizacija uviđaja i sl.). Iz izloženog proizlazi da promatranje \nkod uviđaja nije pasivno opažanje, onako kako se nameće osjetilima članova uviđajne ekipe i prosto \nopisivanje, nego složena spoznajna djelatnost, koju obilježava isprepletenost osjetilnog i racionalnog. \nGlavna svrha uviđaja mora stalno biti u mislima članova uviđajne ekipe. Riječ je o traganju za \nuporištima i materijalnim dokazima po pitanju 9 zlatnih pitanja kriminalistike. Traganje se ne smije \nvršiti nasumice, već selektivno i sekvencijski. Stručnost članova uviđajne ekipe udružena s praktičnom \nobučenošću (trening) i iskustvom ukazuju što treba tražiti kod krivičnog djela silovanja. \nDa bi provođenje uviđaja bilo uspješno treba stalno voditi računa o osobitostima mjesta uviđaja i \nonome što treba tražiti. U praktičnom provođenju uviđaja zbog rutine često se gubi nužan \nprofesionalni pravac. Sposobnost da se otkriju i prepoznaju potencijalni materijalni dokazi na mjestu \nuviđaja preduvjet je za uspješno provođenje uviđaja. Prilikom promatranja mjesta budućeg uviđaja, \nuviđajni organ i članovi uviđajne ekipe trebaju razviti određeni koncept u pogledu tipa i prirode \ndokaza u konkretnom slučaju, koji trebaju biti objekt interesa. Kad je riječ o silovanju materijalni \ndokazi javljaju se u velikom dijapazonu u smislu njihovog porijekla, kvalitete, kvantitete, agregatnog i \nfaznog stanja, dokazne snage i sl. Kad je žrtva silovanja na raspolaganju, ovisno o njenom trenutnom \npsiho-fizičkom stanju treba ju iskoristiti kao personalni izvor informacija koji može uputiti na moguće \noslonce kod pretraživanja mjesta uviđaja. U vezi s navedenim treba istaći da uviđaj treba vršiti u \ncjelini, a ne fragmentarno, «na preskok.» Jordan, F. D. (5,41) upozorava, citiramo: «Nisam nikad vidio \nda je slučaj izgubljen ili odbačen na sudu, jer je bilo previše dokaza, nego upravo obratno.» Po autoru \nbolje je prikupiti sporne materijalne dokaze koji nisu potrebni, nego ih zanemariti i kasnije vidjeti da \nsu bili važni za istraživanje slučaja. \nWeston, P. B. i dr. (25 ,20) smatraju da ne treba opisivati metode pretraživanja mjesta uviđaja, \nnego ih samo naznačiti, jer je to prije svega naglašavanje tehnike, a ne svrhe uviđaja. Gdje treba tražiti \nmaterijalne dokaze primarno ovisi o tipu dokaza koji se traže. Kod silovanja se radi  uvjetno rečeno o \n«mješovitim» dokazima. To su oni koji upućuju na spolni odnošaj i oni koji upućuju na prinudu. \nNavedeno imperativno traži što točnije određivanje područja na kome se vjerojatno nalaze dokazi. \nŠTO TREBA ZNATI O KRIVIČNOM DJELU SILOVANJA RADI USPJEŠNOG \nOBAVLJANJA UVIĐAJA? \nObavljanje uviđaja kod krivičnog djela silovanja komplicira skoro svakodnevno javljanje novih \npojavnih oblika seksualno motiviranih krivičnih djela, počinitelja koji se nalaze izvan psihijatrijskih \nkategorija i ne pokazuju konstitucionalne aberacije spolnog nagona. K tome vrlo mali broj krivičnih \ndjela ovisi o materijalnim dokazima kao silovanje uz ostalo i zato, što se iskazi žrtava silovanja \nprihvaćaju s nepovjerenjem. \n«Napad» kod silovanja ima multidimenzionalan karakter, i mora biti neposredan. Pojedina \nsilovanja razlikuju se u kontekstu, načinu (obliku) izvršenja i posljedicama. Treba dobro poznavati \nnačine izvršenja silovanja u smislu tipičnih i atipičnih radnji izvršenja i propuštanja, kao i tipične \nsocijalno- psihološke i kriminološko-psihološke  karakteristike određenog tipa silovanja. Silovanjem \nse na izuzetno grub način vrijeđa najintimnija sfera žrtve i napada ne samo spolni nego ukupni \nintegritet i dignitet žrtve. \nUviđajni organ i članovi uviđajne ekipe moraju mnogo znati o krivičnom djelu silovanja, \nnačinima izvršenja, a posebno moraju poznavati silovanja obzirom na psihološke motive silovatelja. \nTreba poznavati način i vrste primjene sile i/ili prijetnje. Opće okolnosti pod kojima se vrše silovanja \nsu vrlo heterogene. Ipak u osnovi ih determiniraju tri vrste činjenica: (1) one koje se odnose na \n3 \n \nkriminalistična sekcija \nkarakter i modalitete upotrijebljene sile i/ili prijetnje, (2) one koje se odnose na osobna objektivna \n(tjelesni status) i subjektivna svojstva (karakter i dr.) počinitelja i žrtve i (3) one koje se odnose na \ndruge objektivne vanjske okolnosti neovisne od počinitelja i žrtve. \nKad je riječ o upotrebi sile treba utvrditi da li je ona u danim uvjetima primjene, bila podobna i \ndovoljna da žrtvu prinudi na spolni odnošaj, odnosno u slučaju otpora žrtve da ga anulira. Podobnost i \nintenzitet primijenjene sile u konkretnom slučaju treba cijeniti u odnosu na ličnost žrtve i počinitelja. \nKarakter prinude mora biti takav da presudno utječe na volju žrtve. \nKad je riječ o primjeni prijetnje treba prosuđivati njenu ostvarljivost u konkretnim uvjetima. Ako \nne postoji mogućnost njene neposredne primjene u konkretnim okolnostima dovodi se u pitanje njena \nozbiljnost, odnosno relevantnost. Pri tome treba imati u vidu da se načelno ne traži da je počinitelj \nimao realnu mogućnost da ostvari prijetnju. Drugim riječima, stalno treba imati u vidu kriterije \nobjektivne i subjektivne prirode koji govore u prilog ozbiljnosti ( ili neozbiljnosti ) prijetnje. \nPosebno treba dobro poznavati informacijsko-identifikacijske indicije kod silovanja, kao i \nmehanizme dobrovoljnog i nasilnog spolnog odnošaja ili s njim izjednačene spolne radnje. Isto tako, \ntreba poznavati «tehnike» izvršenja silovanja u smislu ponašanja prije, u toku i nakon silovanja, kao i \nkarakteristike mobilnih i imobilnih silovanja. \nTreba poznavati i načine protivljenja, odnosno otpora žrtve i njeno ponašanje u toku silovanja ili \nneposredno nakon toga. Osim poznavanja tipologije silovatelja, posebno treba dobro poznavati oblike \nseksualnog sadizma. Kad je riječ o tragovima, treba dobro poznavati tragove koji prate silovanja \ndanas. \nNa ovom mjestu treba upozoriti da se na temelju odredaba krivičnih zakona u okviru \nkriminalističke znanosti stvaraju tzv. kriminalističke karakteristike krivičnih djela, kao oblik \nmetodičkih preporuka. Te preporuke daju polazišne informacije kod pojedinih krivičnih djela, pa tako \ni silovanja. \nKOJE ODGOVORE TREBA DOBITI UVIĐAJEM KOD SILOVANJA? \nIz do sada izloženog proizlazi da uviđaj mora imati istraživački karakter u smislu, da mora biti \nneposredno istraživanje i proučavanje materijalnih objekata, uz istovremeno vršenje kriminalističkih \nradnji kao oblika primjene znanstvenih metoda i sredstava. Suvremeno provođenje uviđaja traži \nznanstveni pristup, osobito kod krivičnih djela kao što je silovanje. Primarno treba dobiti odgovore \nvezane uz krivično pravne i kriminalističke karakteristike krivičnog djela silovanja. U njih spadaju: \nnačin izvršenja (tehnički modus operandi), situacija izvršenja djela, svojstva ličnosti počinitelja i žrtve \nitd. Drugim riječima treba dobiti odgovor o svim tipičnim i individualnim obilježjima krivičnog djela \nsilovanja značajnim za primjenu kriminalističkih metoda, sredstava i postupaka. Pri tome posebnu \nulogu igra sklop strukture krivičnog djela silovanja u smislu prostora (okoline), vremena, sredstva i \nnačina izvršenja, sudionika u djelu, socijalnog okruženja i sl. Prostorni sklop u smislu užeg i šireg \ngeografskog prostora s topografijom kad je riječ o otvorenim prostorima igra važnu ulogu u vezi s \nnastankom i distribucijom tragova i predmeta. Važnu ulogu osim geografskog faktora igra i \nobjektivno-tehničko okruženje koje je pratilo silovanje po stadijima izvršenja. U toku uviđaja \nimperativno treba provesti «autopsiju» ponašanja silovatelja i žrtve misaonom rekonstrukcijom, a u \nslučaju potrebe i realnom, nakon dinamičkog stadija uviđaja. Način izvršenja silovanja «skida masku» \ns ličnosti silovatelja i žrtve. \nUviđaj treba tako provesti da se na temelju njegovih rezultata može postaviti kriminalistička \ndiferencijalna dijagnoza o slučaju. Po američkoj kriminalističkoj doktrini riječ je o «teoriji zločina. \n»Fitzgerald, J. D. i dr. ( 1,12) smatraju da tu teoriju čine svi raspoloživi podaci koji se spajaju u \nopću shemu koja povezuje međusobno sve činjenice i hipoteze o krivičnom djelu bez internih \nkontradikcija. Pri postavljanju navedene dijagnoze, važnu ulogu igraju obilježja krivičnog djela \nsilovanja stvarne i pravne prirode (prostorna, vremenska, modalna, instrumentalna, subjektivna i \ndruga). \nZbog specifičnosti krivičnog djela silovanja u smislu dane inkriminacije, posebnu pažnju tokom \nuviđaja treba posvetiti slijedećim elementima tragova: (1) vrsti, njihovoj dužini, širini, visini, dubini, \npočetku, toku i završetku tragova, (2) morfološkim karakteristikama (pojavni oblici) , (3) generatorima \n(izvorima) i mehanizmima njihovog nastanka (odražavanje i/ili separacija), (4) vrsti, svojstvima i \n4 \n \nDuško Modly \n \noblicima podloge (nositelji tragova), (5) pravcima kretanja tragova, (6) točnim mjestima pronalaska, \n(7) izmjerama i detaljnim mjerama itd. \nPravilno provođenje uviđaja u traseologijskom smislu je osobito važno kada se radi o \nslučajevima pedofilije (pedotropije) u kojima su žrtve vrlo mala djeca koja ne mogu poslužiti kao \ndobar izvor personalnih informacija. Isto tako, posebnu pažnju treba obratiti  utvrđivanju detalja koji \nupućuju na način pristupa žrtvi u smislu trenutačnog iznenadnog napada («Con», «Blitz» i \n«Surprise»), zloupotrebe povjerenja i otmice. Uviđaj treba biti osobito detaljan u slučajevima sumnji \nna primjenu hipnoze i omamljujućih sredstava. Treba naći uporišta materijalne prirode koja upućuju \nna psihološke motive silovatelja (sadističko silovanje, silovanje u bijesu, silovanje dominacije, \nzavođenje, etničko silovanje i sl.). \nS kriminalističko-tehničkog aspekta treba utvrditi i iskoristiti u otkrivačko-dokazne svrhe \nslijedeće informacijske elemente tragova : (1) mjesne (gdje?), (2) vremenske (kada?), (3) modalne \n(kako?), (4) subjektivno-identifikacijske (tko? s kim? koga?), (5) objektivne-identifikacijske (čime? \nšto?) i (7) motivacijske (što?). Uvijek treba imati u vidu da traganje za materijalnim dokazima u vidu \ntragova i predmeta stvarno počinje s efikasnom zaštitom mjesta zločina koje je u pravilu u ingerenciji \nuniformirane policije. \nNAČIN PROVOĐENJA UVIĐAJA KOD SILOVANJA \n \nMjesto uviđaja ne smije se pretraživati (istraživati) mehanički, po šabloni, rutinski, bez upotrebe \nmašte i intuicije vezane uz krivično djelo silovanja. Treba primjenjivati specifična sredstva \npromatranja i posebna sredstva za fiksiranje i aserviranje materijalnih objekata. Kako ističu Pavišić, B. \ni dr. ( 17 ,205 i dalje) pri tome posebnu ulogu igraju konceptualna sredstva kao što su: kriminalistički \npojmovi, traseologija, učenje o verzijama i sl. pomoću kojih se organizira i interpretira promatranje \ntokom uviđaja. Korištenje tih specijalnih materijalnih i konceptualnih sredstava daje promatranju kod \nočevida kvalitetu koja nedostaje svakodnevnom laičkom promatranju. \nUviđajem se ne promatra samo krivično djelo, nego njegove posljedice, situacija na mjestu \nuviđaja, rezultati uzajamnog djelovanja između sudionika u djelu, korištena sredstva i sl. Riječ je o \npromjenama koje su nastale u vezi s pokušanim ili izvršenim silovanjem. One traže interpretaciju radi \nodvajanja relevantnog od irelevantnog, značajnog od beznačajnog. Pfister, W. ( 18 ,45 i dalje) s \npravom upozorava da se kao informacije o krivičnom djelu ne javljaju osjeti i opažaji, nego rezultati \nnjihove racionalne obrade, kao sinteza osjetilnog opažanja i teoretskih predodžbi. \nKrivični događaj nije objekt neposrednog saznanja pomoću uviđaja, nego rezultat zaključivanja \nna temelju posljedica u vidu materijalnih promjena, vidljivih(aktualnih)  i nevidljivih(potencijalnih) \nkoje su se manifestirale u vidu tragova i predmeta. Karakter situacije na mjestu uviđaja diktira način \nprovođenja uviđaja. Pod pojmom mjesto uviđaja u ovom radu podrazumijevamo sva mjesta koja su u \nvezi s pokušanim ili izvršenim silovanjem obzirom na njegove faze izvršenja: ante delictum, tempore \ndelicti i post delictum. Iz kriminalističke prakse poznato je da izvori materijalnih (ali i personalnih) \ninformacija nisu ograničeni samo na tzv. «kriminalnu scenu», nego na sva mjesta i predmete koji su u \nvezi s izvršenim ili pokušanim silovanjem. \nTragovi i predmeti nađeni na mjestu uviđaja kod silovanja, rijetko se mogu koristiti neposredno u \notkrivačko-dokazne svrhe bez pomoći stručnih osoba i vještaka, tzv. stvarni dokazi. To zna rezultirati \npasivnim odnosom uviđajnog organa i članova uviđajne ekipe prilikom traseološke eksploatacije \nmjesta uviđaja. Prioritet se obično daje tragovima i predmetima koji mogu poslužiti za identifikaciju \npočinitelja i žrtve i utvrđivanje načina njihove participacije u djelu, a zanemaruju se tragovi i predmeti \nkoji govore u prilog načina i vremena izvršenja silovanja, dakle prirode krivičnog djela, a eventualno \nmjesne i stvarne nadležnosti organa postupka. Zaboravlja se pod pritiskom «psihoze mjesta uviđaja» \nda treba dati odgovor i na oblik krivnje (mens rea), dakle način ulaska u kažnjivu zonu i posebne \nelemente konkretnog krivičnog djela (actus reus, biće). \nStručna pomoć u izvođenju uviđaja je često neophodna. Dijapazon stručnih pomoćnika i \nsavjetnika kada je riječ o silovanju je vrlo velik. Ta pomoć mora biti potrebna (neophodna) u \nslučajevima koji ne trpe odlaganje. Nemoguće je na ovom mjestu enumerirati sve vrste i oblike \npomoći u toku uviđaja, jer imaju strogo individualni karakter i variraju od slučaja do slučaja i organa \n5 \n \nkriminalistična sekcija \ndo organa. S kriminalističkog stanovišta ona mora biti raznovrsna, nesebična i stalna. U osnovi može \nbiti direktna i indirektna. Neki oblici pružanja ove pomoći ustalili su se u praksi i često se ponavljaju \nkao tzv. kriminalističko-tehnička pomoć. Primarno je riječ o tzv. stručnim pomoćnicima, a rjeđe o \nstručnim savjetnicima. Rad stručnih osoba u vidu savjetnika ili pomoćnika može sadržajno biti jednak \nradu vještaka, ali bez jednake procesne vrijednosti. Kad je riječ o uviđaju kod silovanja na prvom \nmjestu bit će kriminalističko tehnička pomoć. Ona je posebno važna kod tzv. hitnih slučajeva u \ntraseološkom smislu. Ta pomoć koja se mora pružati uz aktualne kriminalističko-tehničke standarde, je \nu najužoj vezi s pronalaženjem, fiksiranjem, tumačenjem, aserviranjem i dr. tragova i predmeta i \ndrugih corpora delicti. U skladu s procesnim odredbama većine zemalja uviđajni organ može zatražiti \nod osobe odgovarajuće struke da mu radi objašnjenja pojedinih tehničkih pitanja ili drugih stručnih \npitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazima daju potrebna obavještenja. Objašnjenje se \nmože tražiti od pravne ili fizičke osobe. Riječ je o stručnim konzultantima uviđajnog organa. Odredbe \nZKP-a ne predviđaju stručne profile pomoćnika i konzultanata, nego samo mogućnost njihovog \nkorištenja. To znači da uviđajni organ može odabrati stručne pomoćnike i savjetnike onih stručnih \nprofila koji se u konkretnom slučaju, obzirom na vrstu tehničkih i drugih stručnih pitanja traže. Kad se \nuviđaj obavlja u prisutnosti stručnih osoba i vještaka govori se o kombiniranom uviđaju. Ukoliko su \nvještaci koji prisustvuju uviđaju u mogućnosti da u toku uviđaja ili neposredno iza njega daju nalaz i \nmišljenje govorimo o vještačenju u užem smislu. \nProstor nam ne dozvoljava da se opširnije osvrnemo na vrste vještačenja u toku uviđaja kod \nsilovanja. Ipak, ukazali bi na  važnost situacijskih i dijagnostičkih kriminalističkih vještačenja. Kod \nsituacijskog kriminalističkog vještačenja predmet vještačenja je situacija na mjestu uviđaja. Promjene \nna mjestu krivičnog djela, osobito kada je riječ o silovanju su najrazličitijim načinima prostorno, \nvremenski i uzročno posljedično međusobno povezane. Zato se situacijsko vještačenje javlja kao \nnužno kada god se traže integrativne analize. Prema Modly, D. (11,677-678) osnovni objekt \nsituacijskog vještačenja su informacije izvedene iz dinamičke strukture mjesta kriminalnog događaja u \ncjelini, a ne pojedinih njezinih izoliranih elemenata, kao što je slučaj kod tradicionalnih vještačenja. \nSituacijsko vještačenje utvrđuje kriminalni događaj ili krivično djelo s različitih stanovišta: mjesta, \nvremena, strukture, povezanosti između sudionika događaja, posljedica radnji u obliku tragova i \npredmeta krivičnog djela itd. Cilj je situacijskog vještačenja da se utvrdi kriminalni događaj ili \nkrivično djelo kao sistem, preko situacije mjesta događaja, kao njegovog podsistema. Vrši se \nsistematska analiza pripremanja, izvršenja i maskiranja krivičnog djela. Situacijskim vještačenjem \nrazvija se operativna dimenzija kriminalističkih vještačenja. Tim vještačenjem daje se dijagnoza \nmjesta događaja i posredno mjesta krivičnog djela. Situacijsko vještačenje je vrsta kompleksnog \nvještačenja. Pojedini vještaci kao članovi tima vještaka ispituju istovremeno pojedine pod strukture \n \n(elemente) situacije mjesta događaja (uviđaja), a vještak situolog, u ovom slučaju vodeći \nvještak, oblikuje mišljenje o mjestu događaja kao sistemu. On usmjerava i upravlja čitavim \nkompleksnim vještačenjem radi ostvarenja zajedničkog jedinstvenog cilja. Istovremeno se ispituju \nrazličiti objekti uviđaja na različitim nivoima, kao i situacija mjesta događaja u cjelini. Uzimaju se u \nobzir sve polazišne informacije kao i rezultati drugih procesnih radnji. Raspoloživi arsenal metoda \nsituacijskog vještačenja nije samo zbroj postojećih tradicionalnih metoda. Polazeći od teoretskih \nzasada o kriminalističkoj situaciji, stvara se posebna metodika. U ispitivanju trebaju sudjelovati \nravnopravno sve oblasti prirodno-znanstvene kriminalistike obzirom na vrstu krivičnog djela. Kad je \nriječ o silovanju  nužno je i sudjelovanje sudskog medicinara i sudskog psihologa, a nerijetko i \npsihijatra. \nMjesto događaja, u našem slučaju uviđaja, pruža stručnjacima dragocjene informacije \no ličnosti počinitelja i njegovim metodama, kao i o ličnosti žrtve. Vještak situolog mora raspolagati \ntemeljnim znanjima iz znanstvenih oblasti koje su značajne za teoriju kriminalističke situacije. \nNavedeno situacijsko vještačenje je kompleksno vještačenje sui generis. Kod ostalih kompleksnih \nvještačenja predmet vještačenja je uži u vidu traga ili predmeta, dok je ovdje totalan. Predmet \nvještačenja je cjelokupna materijalna situacija mjesta događaja s čitavim kompleksom tragova i \npredmeta. Ovo se vještačenje u pravilu provodi paralelno s dinamičkim stadijem uviđaja. \nDruga kategorija vještačenja koju treba provoditi u toku uviđaja su dijagnostička vještačenja. \nKako ističe Modly, D. (11,80) to su vještačenja u okviru kojih se ekspertizni zadaci rješavaju \ndijagnostički. Tu spada: utvrđivanje vremena izvršenja krivičnog djela, mehanizam njegovog \nizvršenja, način kriminalnog sudjelovanja određene osobe, utvrđivanje pojedinih osobina vezanih uz \nosobe, životinje i predmete itd. U okviru ovih vještačenja vještak dijagnosticira pojavu koju istražuje i \n6 \n \nDuško Modly \n \ndonosi argumentirani zaključak koji ima dokazno značenje, ako je uzročno-posljedično povezan s \ndogađajem koji se istražuje. Međutim, u zaključku dijagnostičkog vještaka nedostaje element \nkonkretnosti, koji je karakterističan za identifikacijska vještačenja. Zadaci dijagnostičkog vještaka \ntipični su za određene situacije. Danas se općenito smatra da su zadaci kriminalističkog dijagnostičkog \nvještaka uz ostalo: utvrđivanje mehanizma nastanka tragova, pravac i intenzitet djelovanja objekata \nkoji generiraju tragove, utvrđivanje vremena nastanka tragova i redoslijeda njihovog nastanka, \nutvrđivanje mehanizma međusobnog djelovanja objekata prema nađenim tragovima i dr. Specifična \nosobitost dijagnostičkih vještačenja je utvrđivanje tipičnih obilježja određenih objekata u danoj \nsituaciji. U dijagnostičke ekspertizne zadatke spada i određivanje mogućnosti obavljanja konkretnih \nradnji, što je osobito važno kod silovanja. Ekspertizna dijagnostika ima svoje podvrste: prezentalnu, \nprognostičku, kauzalnu i genetičku dijagnostiku. \nUspješno istraživanje u toku uviđaja, a i kasnije u toku tzv. operativne obrade policije traži \nplaniranje, koordinaciju u radu, kontinuirani rad i primjeren ritam operandi. Obzirom na specifičnosti \nkrivičnog djela silovanja u provođenju uviđaja neophodno je prisustvo istražitelja specijaliste za tzv. \nseksualne delikte, koji će kasnije nastaviti rad na slučaju. U vezi s rečenim čini nam se umjesnim na \novom mjestu citirati Jordana, F. D. ( 5, 40):» Staviti potpunu odgovornost za istraživanje mjesta \nkrivičnog djela u ruke nekoga tko će kasnije imati malo ili nimalo daljnjeg kontakta s istraživanjem ili \nodgovornošću s kasnijim istraživanjima van mjesta uviđaja, je poziv potencijalnim problemima.» \nSmatramo da je navedena konstatacija ispravna i da je vrijeme da se prekine sa «svaštarskim» \nuviđajnim ekipama koje su nadležne za sve delikte. To je negiranje postulata suvremenog \npoduzimanja uviđaja. Svakako da se specijalizirane ekipe   za vršenje uviđaja ne mogu stvoriti preko \nnoći i da zahtijevaju znatna materijalna sredstva i oblike obrazovanja, ali bi obavezno trebalo na uviđaj \nzvati specijalistu za tzv. seksualne delikte i to onog koji će raditi na konkretnom slučaju, bez obzira da \nli je riječ o nepoznatom ili poznatom počinitelju. \nNačin provođenja uviđaja ovisi o tome da li je silovanje izvršeno na otvorenim prostorima ili u \nzatvorenom prostoru. I u jednom i u drugom slučaju u praksi su često sporna određivanja mjesta \nuviđaja. Tako je npr. poznato da silovatelji koji ispoljavaju voajerističke crte promatraju jedno vrijeme \nsvoje žrtve prije napada. To promatranje gledano u vremenskim okvirima može varirati od nekoliko \nsati do nekoliko dana, pa i mjeseci. U takvim slučajevima područje izvan stana žrtve obavezno dolazi \nu obzir kao mjesto uviđaja. Isto tako, traseološki je relevantan put dolaska i odlaska počinitelja \n(itinerar). Obično prilikom odlaska mu popušta  pažnja pa može odbaciti neke predmete, vršiti veliku i \nmalu nuždu i sl. i ostaviti dragocjene tragove. Kad je silovanje izvršeno na otvorenom prostoru mjesto \nuviđaja može obuhvatiti veliki prostor. To su npr. slučajevi praćenja žrtve, bijeg žrtve i sl. Riječ je \nčesto o plurilokalizaciji i diskontinuitetu mjesta uviđaja. \nAko žrtva prisustvuje uviđaju njezina suradnja može biti od velike koristi. Pri tome treba imati u \nvidu da žrtvina sigurnost i dobrobit imaju prioritet. Na mjestu uviđaja često postoje brojna pitanja na \nkoja odgovor može dati samo žrtva, a koja mogu omogućiti detaljno istraživanje mjesta uviđaja. Iskaz \nžrtve može ukazati na izvjesne okolnosti silovanja koje uviđajnoj ekipi pružaju jasniju sliku mjesta \nuviđaja u odnosu na nastupile materijalne promjene. Prisustvo žrtve omogućava i provođenje tzv. \npreliminarnog intervjua, koja radnja ne spada u provođenje uviđaja, ali na temelju kojeg se dobiva \nuvid o ulozi žrtve u djelu i omogućava ocjena njenog psihofizičkog stanja. Žrtva može pokazati \npredmete koje je počinitelj dodirivao, pomicao ili poremetio njihov normalan položaj. Ona može \nukazati na predmete koji su nestali ili koji se nalaze na mjestu uviđaja, a ranije ih nije bilo. Svakako da \nprisustvo žrtve koja je iskrena i koja je dobro zapažala i dobro se prisjeća smanjuje rizik od propusta \n(previda) uviđajne ekipe koja ne poznaje okolinu mjesta uviđaja. Kako ističe Jordan, F. D. ( 5 ,43) \npomaganje žrtve u istraživanju mjesta uviđaja može koristiti i žrtvi, jer ona na taj način ima aktivnu \nulogu u hvatanju ili razotkrivanju počinitelja (poznatog ili nepoznatog) i to joj može omogućiti da \nuspostavi makar djelomičnu kontrolu nad svojim životom. Istovremeno na taj način žrtva stječe dojam \nda se na «njenom» slučaju radi i da će nešto biti učinjeno. Ova svojevrsna kontrola žrtve nad radom \nuviđajne ekipe ima pozitivnu ulogu na njen rad. Zbog prirode krivičnog djela silovanja žrtvi će koji \nputa trebati postaviti pitanja intimne prirode koja joj se na prvi pogled mogu činiti da nemaju veze s \nizvršenim djelom. Žrtvi treba objasniti svrhu tih pitanja. Na taj način izbjeći će se mnogi \nkomunikacijski nesporazumi. \nMjesto uviđaja: mjesto uviđaja kod silovanja uključuje svaki prostor ili predmet kao sistematsku \ncjelinu koji su objekt istraživanja u vezi s izvršenim krivičnim djelom silovanja. Da bi se mogle \n7 \n \nkriminalistična sekcija \nobjasniti okolnosti mjesta uviđaja treba prethodno odrediti (identificirati) njegovu preciznu lokaciju, \ngranice rasprostranjenosti, objekte koji ga čine, stanje koje na njemu vlada i okvirne odrednice \npristupa daljnjoj kriminalističko tehničkoj i taktičkoj obradi. U slučaju zaticanja žrtve silovanja i/ili \npočinitelja na mjestu uviđaja njih treba tretirati kao objekte uviđaja. Ukoliko su napustili mjesto \nuviđaja smatramo da ih se u razumnom roku, koji trebaju odrediti krivičnopravna i kriminalistička \nznanost, može tretirati kao dislocirano mjesto uviđaja. \nUnutar kriminalističke znanosti razlikuju se iz praktičnih razloga mjesta uviđaja na ona u užem i \nširem smislu. U užem smislu riječi to je prostor gdje je krivično djelo izvršeno ili pokušano. U širem \nsmislu to je bliža ili daljnja okolina, odnosno sva mjesta u vezi s krivičnim djelom. Mjesto uviđaja u \nužem smislu javlja se kao ogledalo počinitelja. Ono predstavlja ostvarenu psihologiju počinitelja i \nžrtve silovanja, jer se ljudska psiha izražava u djelatnosti. Sukladno kriminalističkoj postavci da je \ndjelo zrcalo počinitelja, mjesto silovanja je u mnogim slučajevima polazna i završna točka svih \nkriminalističkih istraživanja. \nMjesto uviđaja je glavni nositelj tragova i predmeta u vezi sa silovanjem. Ono ukazuje na \nkretanje i način djelovanja počinitelja. Opći izgled mjesta uviđaja može ukazati na pogodnost za \nizvršenje silovanja, na izvršene pripreme i sl. Najvažnije je što se pažljivim pregledom mjesta uviđaja \nmogu dobiti odgovori na pitanje: kakve je tragove morao i mogao ponijeti počinitelj na sebi i kakve je \nmorao i mogao ostaviti na mjestu izvršenja. Detaljno provođenje uviđaja može otkriti fingirano \nsilovanje. Mjesto uviđaja daje odgovor na modus operandi počinitelja. Uvjetno rečeno riječ je o \nsvojevrsnom potpisu ili tvorničkom znaku počinitelja. Utvrđeni modus operandi javlja se kao \nidentifikacijska karakteristika koja se kod serijskih silovanja koristi za izradu kriminalističkog profila \npočinitelja. Prema načinu izvršenja mogu se izvesti i zaključci o osobnim i karakternim crtama \npočinitelja. \nPravilnom kriminalističko tehničkom obradom mjesta uviđaja može se dobiti odgovor o načinu \npristupa počinitelja žrtvi silovanja, osobito da li je silovanje bilo planirano ili spontano izvedeno, o \nnačinu primjene prinude, načinu vezivanja žrtve i drugim oblicima imobilizacije i sl. Mogu se izvesti i \nzaključci u pravcu da li je sila primijenjena da se svlada žrtvu ili radi povećanja seksualne \nuzbuđenosti. Sve je to važno za utvrđivanje načina ulaska u kažnjivu zonu i kvalifikaciju djela. \nUspjeh budućeg postupka, osobito krivičnog, u znatnoj mjeri ovisi o kvaliteti i pravovremenosti \npronalaženja i osiguranja nositelja materijalnih informacija organske i anorganske prirode. U tom \nsmislu uviđaj se javlja kao temeljna procesna radnja koja služi toj svrsi. Tragovi i predmeti u vezi s \nkrivičnim djelom kao prirodno-materijalne forme signala u osnovi sadrže informacijske elemente u \npogledu 9 zlatnih pitanja kriminalistike. Danas unutar kriminalističke znanosti sve informacije \nmaterijalne prirode obzirom na njihovu dokaznu vrijednost dijele se na one s općom informacijskom \nvrijednošću i one s identifikacijskom vrijednošću. Iz tih se informacija otkrivaju i dokazuju krivično \npravno relevantne činjenice pod pretpostavkom da su te informacije osigurane u procesnom poretku, \ndakle, po normama zakona o krivičnom postupku, što je svakako uviđaj. \nProstor mjesta uviđaja treba uvijek precizno smjestiti u određeni geografski prostor. To \npretpostavlja lociranje u užem smislu, tj. određivanje prostora uviđaja kao cjeline. Riječ je o \norijentaciji. Na otvorenim prostorima orijentaciju treba ostvariti egzaktnim metodama kao što je npr. \nGP sistem. Sam prostor na kome se poduzima uviđaj može biti netaknut, neizmijenjen i izmijenjen. \nVažnu ulogu igra i pozicioniranje mjesta uviđaja u smislu određivanja prostornog odnosa cjeline \nmjesta uviđaja prema drugim objektima koji su značajni za obradu mjesta uviđaja. \nKod provođenja uviđaja važno je voditi računa o tragovima po vrstama informacija koje pružaju \n(sadrže). Tako razlikujemo tragove koji ukazuju: (1)  na postojanje krivičnog djela, (2) identitet \nsudionika u djelu, (3) način izvršenja (kriminalna tehnika počinitelja), (4) sredstva izvršenja \n(instrumenta sceleris), (5) na mjesto izvršenja djela, (6) na vrijeme izvršenja djela, (7) koji ukazuju na \nmotiv krivičnog djela i sl. Interesantna je podjela kontaktnih tragova koju daju Lee, H. C. i dr. ( 7 ,3-\n6). Oni kontaktne tragove razlikuju prema: (1) vrsti krivičnog djela, (2) prema vrsti materijala, (3) \nprema porijeklu, (4) prema agregatnom stanju, (5) prema pitanju na koje treba odgovoriti, (6) prema \nnačinu nastanka traga i (7) prema vrsti traga. Prioritet treba dati kratkotrajnim ili prolaznim tragovima, \nkao i uvjetnim (kondicionim) tragovima kao što su svjetlo, dim, vatra, položaj, vozilo, tijelo i sl. \nTragovima smo posvetili nešto više prostora, jer najmanje 90 % aktivnosti uviđajne ekipe otpada \nna kriminalističko-tehničke poslove prilikom pregleda mjesta uviđaja, a to nije ništa drugo nego rad s \n8 \n \nDuško Modly \n \ntragovima i predmetima u vezi s krivičnim djelom. Tehnička sredstva i metode koje se koriste u toku \nuviđaja kod silovanja primarno su uvjetovani načinom izvršenja i ostavljenim tragovima. \nTaktika izvedbe uviđaja \nKako ističe Modly, D. (11,753-754) pod taktikom izvedbe uviđaja treba podrazumijevati \norganizacijsko-taktičke principe istraživanja mjesta uviđaja, uz primjenu kriminalističkih i procesnih \npravila i načela. Pravila provedbe uviđaja promjenjiva su i ovise od niza čimbenika kao što su: \nlokacija, opseg i veličina mjesta uviđaja, vrsta krivičnog djela, način izvršenja, vrsta tragova i \npredmeta, klimatski uvjeti, doba dana, vidljivost, čujnost i sl. Kako je istaknuto postupak uviđajne \nekipe treba biti s tehničko-taktičkog stanovišta kontinuirani misaoni i dokazni radni proces u skladu s \npravilima kriminalistike i normama procesnog prava.  \nPrimjena pravila kriminalistike u okviru uviđaja je proces utvrđivanja i spoznaje relevantnih \nčinjenica i njihovog uzročno-posljedičnog objašnjenja i povezivanja s drugim dokazima u cilju \nutvrđivanja istine. Svaki oblik istraživanja mjesta uviđaja složena je i odgovorna djelatnost, određeni \nsistem diktiran metodološkim razlozima i odlikuje se time da među elementima koji ga čine, postoji \nniz povezanosti i odnosa. Način i redoslijed realizacije pojedinih mjera i radnji u toku uviđaja izaziva \nodređeni utjecaj na mogućnost nastajanja, efikasnost i svrsishodnost manifestiranja drugih elemenata \ndanog sistema. Neizbježan uvjet za pravilno odvijanje složenih radnih procesa tokom uviđaja jest \nizrada odgovarajućeg sistema njihove provedbe(organizacije) temeljenog na klasifikaciji radnji što \ntvore te procese u skladu s utvrđenim redom koji obuhvaća karakter, svrhu i mogućnost tih aktivnosti. \nPravilna organizacija rada tokom uviđaja uvjetovana je sadržajem inkriminacije, u našem slučaju \nkrivičnog djela silovanja. Način provođenja uviđaja mora biti takav da svede na minimum \nnepredvidive okolnosti koje mogu otežati ili onemogućiti pravilno provođenje uviđaja i da se postigne \nmaksimalna efikasnost u smislu pronalaska izvora dokaznih informacija materijalne prirode, ali i \npersonalne, i korištenja ljudskih efektiva i tehničkih sredstava. \nPo prirodi stvari kad je riječ o silovanju traži se posebna taktika postupanja kod uviđaja. Riječ je \no posebnoj metodici provođenja uviđaja. Kod složenih krivičnih djela relacijske prirode kakvo je \nsilovanje, postoje posebne tzv. «istražne situacije» u različitim varijacijama. Za svaku istražnu \nsituaciju potrebno je izraditi algoritam koji omogućava da se pravila kriminalističkih metodika, u \nnašem slučaju tzv. seksualnih delikata podignu na viši nivo. Tako se kod silovanja moraju uočavati \ntipične situacije na mjestu krivičnog djela koje su važne za pravilno provođenje uviđaja. Za takve \nsituacije izrađene su preporuke tehničko-taktičke prirode. Kad je riječ o uviđaju te preporuke u \nnajvećem dijelu imaju kriminalističko-tehnički karakter. \nDa bi se uviđaj pravovremeno i pravilno proveo treba voditi računa o zadacima uviđaja. U osnovi \nti zadaci su: (1) pronalaženje, prikupljanje i fiksiranje tragova i predmeta, radi očuvanja što vjernije \nslike mjesta uviđaja u cjelini i pojedinačno, (2) izučavanje okolnosti krivičnog djela. Taj zadatak se \npostiže logičkim i kronološkim povezivanjem svih objektivnih okolnosti djela. Riječ je o misaonoj \nrekonstrukcji koja ima za cilj provjeru postavljenih verzija o djelu i počinitelju i (3) pronalaženje \npočinitelja, ako je nepoznat ili određivanje kruga sumnjivih osoba.  \nIstraživanje i objašnjenje situacije na mjestu uviđaja kod silovanja kreativan je kriminalistički rad \nza koji nije dovoljna samo intuicija i veliko iskustvo, nego i znanstvena utemeljenost i orijentacija. \nZato se posebnim taktikama provođenja uviđaja(metodikama) poklanja posebna pažnja, osobito kod \ntipičnih istražnih situacija koje se javljaju u pojedinim etapama postupka. Kako ističe Modly, D.(13,1-\n2) riječ je o tipičnim radnjama ili sklopovima radnji. \nZAPISNIK O UVIĐAJU \nZapisnik o uviđaju je pismena isprava u kojoj se reproducira određeni misaoni sadržaj vezan uz \nutvrđivanje činjeničnog stanja tokom uviđaja. On je javna i službena isprava. S dokaznog stanovišta \nsadržaj zapisnika o uviđaju, ako bude prihvaćen od strane organa postupka, je dokaz ispravom. \nNeovisno od toga što je zapisnik o uviđaju javna i službena isprava, on sam po sebi nema neku \nposebnu dokaznu snagu u postupku, niti je njegov sadržaj isključen iz redovnog postupka ocjene \ndokaza. On treba imati neoborivu dokaznu snagu na temelju suštine svog sadržaja, a to su objektivno \n9 \n \nkriminalistična sekcija \nutvrđene činjenice u toku uviđaja. Objektivno utvrđene i adekvatno zapisnički fiksirane činjenice \nteško je s uspjehom pobijati, osim ako se ne raspolaže s činjenicama koje ove prve argumentirano \npobijaju. Ovo tim više, ako je stanje na mjestu uviđaja fiksirano i tehničkim, grafičkim i drugim \nnačinima. \nSmatramo da sadržaj zapisnika o uviđaju treba sadržavati sistematski, organizirani, temeljit i \ncjelovit i istovremeno detaljan opis objektivnog nalaza na mjestu uviđaja koji je rezultat kompleksne \ndjelatnosti tokom uviđaja. Osobno smatramo da se ne može prihvatiti kao opće pravilo posve slobodno \nsastavljanje zapisnika o uviđaju, dakle, da bude prepušteno organu postupka. Time bi se umanjila \nnjegova upotrebljivost u dokazne svrhe u postupku npr. zbog traganja za tematskom cjelinom gdje se \nodređena tematska jedinica obrađuje. Zapisnici bi bili glomazni uslijed nekritičkog gomilanja \ninformacija ili obratno, posve sumarni, uz moguće previde važnih činjenica tzv. « očiglednih \nokolnosti.»  \nBudući sadržaj zapisnika o uviđaju, osobito kada je riječ o silovanjima, na određeni način \nusmjerava način istraživanja na mjestu uviđaja radi objašnjenja određenog tipa silovanja. U zapisniku \no uviđaju se ne smiju nalaziti hipoteze, mišljenja organa postupka i članova uviđajne ekipe, zaključci i \nsl.  \nKad je riječ o silovanju, tematski zapisnik o uviđaju treba sadržavati prvenstveno okolnosti, kao \nskup uvjeta, bitne za objašnjenje dinamike i uzroka koji su pratili izvršenje delikta, tehnički modus \noperandi počinitelja i dr. Model standardnih dijelova zapisnika o uviđaju ima slijedeću kompoziciju: \n(1) uvodni (formalni) strogo standardizirani dio, s redoslijedom podataka koji su postavljeni \nzakonskim odredbama u pogledu organa, povoda, prisutnih osoba, vremena i sadržaja polaznih \nsaznanja, izlaska na mjesto uviđaja, vremena početka uviđajnih radnji, općih uvjeta u kojima se uviđaj \nprovodi i posebnih prilika itd. Riječ je o preambuli zapisnika o uviđaju, (2) opisni dio s prikazom \nutvrđenog objektivnog činjeničnog stanja tokom istraživanja mjesta uviđaja i (3) završni (zaključni) \ndio zapisnika. Završni dio osim odgovarajućeg formalnog sadržaja diktiranog odredbama ZKP-a kao \nšto su: vrijeme završetka uviđaja, eventualne primjedbe sudionika u uviđaju i drugih krivično \nprocesnih subjekata, mora imati detaljan opis, popis i pregled svih priloga zapisnika, oznake u prilogu, \nte njihove poveznice s pojedinim dijelovima teksta zapisnika o uviđaju. Posebno treba naglasiti \npostupak s corpora delicti. Ako zapisnik o uviđaju ispunjava sve procesne i kriminalističke zahtjeve u \npogledu forme i svog sadržaja on je u pravilu neoboriv dokaz ispravom u pogledu činjenica koje su u \nnjemu sadržane. \nU praksi se često zaboravlja da sadržaj zapisnika o uviđaju mora sadržavati poduzete mjere i \nradnje uviđajne ekipe obzirom na stadije uviđaja: organizacijsko- informacijski ili pripremni stadij, \nstatički, dinamički, kontrolni i završni i utvrđene uviđajne činjenice kao rezultat složene spoznajne \ndjelatnosti koju obilježava isprepletenost osjetilnog i racionalnog. \nNEKI PROPUSTI I POGREŠKE KOD PROVOĐENJA UVIĐAJA U SLUČAJEVIMA \nSILOVANJA \nUmjesto zaključnih razmatranja odlučili smo se za navođenje nekih najčešćih propusta i \npogrešaka kod provođenja uviđaja u slučajevima silovanja. \nIzlasci uviđajne ekipe nisu pravovremeni, tako da se ne može govoriti o intaktnom stanju na \nmjestu uviđaja. Budući da se kod silovanja radi i o biološkim tragovima, kod kojih zbog vanjskih \nutjecaja i/ili procesa u samoj materiji dolazi brzo do traseološke entropije(deficita), svako kašnjenje \nuviđajne ekipe je postupanje vitium artis. \nNe vodi se dovoljno računa o prirodi i individualnosti svakog konkretnog slučaja obzirom na \nnačin, mjesto i vrijeme izvršenja djela, sudionike u djelu i složenosti slučaja. Zbog toga organizacija \nprovođenja uviđaja nije dovoljno individualizirana i prilagođena uvjetima i specifičnostima \nkonkretnog slučaja. \nProvedbi uviđaja ne pristupa se mirno i staloženo. Na mjestu uviđaja nastupa se neorganizirano, \nbez potrebne podjele rada među članovima uviđajne ekipe. Ne ostvaruje se ni jedinstveno \nrukovođenje.  \n10 \n \nDuško Modly \n \nU složenijim kriminalnim slučajevima ne izrađuje se pismeni plan uviđaja. Ne čuva se tzv. tajna \nlica mjesta, nego članovi uviđajne ekipe glasno komentiraju verziju mogućeg toka silovanja, čime, uz \nostalo, onemogućavaju pravilno provođenje poligrafskog testiranja i utječu na buduće iskaze svjedoka.  \nNe vodi se računa o činjenici da je uviđaj neponovljiva radnja s traseološkog aspekta i pogrešno \nse smatra da se ponovnim provođenjem uviđaja mogu postići isti traseološki rezultati. \nNe traže se svi tzv. situacijski tragovi ili ih se ne klasificira prema stadijima izvršenja djela. \nPremalo pažnje posvećuje se interpretaciji tragova osobito u smislu daljnjeg trasiranja načina \nprovođenja uviđaja. Generalno članovi uviđajne ekipe se često ne trude da interpretiraju (dešifriraju) \nobjektivni nalaz na mjestu uviđaja. Parcijalno se interpretiraju pojedine čvorne traseološke točke. \nNe posvećuje se dovoljno pažnje objektivnom nalazu koji upućuje na način primijenjene prinude \ni izvršenog spolnog odnošaja. Ne analiziraju se već u statičkom stadiju uviđaja vrsta, priroda, vrijeme i \nslijed nastanka tragova iako te analize ukazuju na dopunske tragove. \nKad je prošlo dosta vremena od časa silovanja, u praksi se javlja  stav da uviđaj nije potrebno \nprovoditi, jer je traseološki kontraindiciran. Zaboravlja se da cilj uviđaja nije samo traseološke prirode, \nnego i dobivanje predodžbe o lokaciji, konfiguraciji i topografiji mjesta uviđaja kada je riječ o \notvorenim prostorima ili karakteristikama interijera kada je riječ o zatvorenim prostorijama. Navedeni \npodaci kasnije u postupku omogućavaju provođenje misaone rekonstrukcije, provjeru iskaza osoba i \nkorištenje poligrafa. \nOdređuje se premali perimetar mjesta uviđaja na otvorenim prostorima ili premali prostor u \nzatvorenim prostorima. Zanemaruje se pretpostavljeni put dolaska i odlaska počinitelja. Uviđaju ne \nprisustvuju tzv. linijski policijski inspektori specijalisti za seksualne delikte. Generalno često je \ntrajanje uviđaja prekratko, uviđaj se provodi površno, članovi ekipe se žure, ne traže se svi relevantni \ntragovi, nego se samoinicijativno postupa po nekakvom vlastitom sistemu uzoraka i sl. \nU pravno i kriminalistički složenim slučajevima, ne angažira se dovoljan broj kriminalističkih \ntehničara, a kada ih se i angažira ne djeluju uz nužnu podjelu rada. Isto tako, ne angažira se svaki puta \ndovoljan broj stručnjaka ili vještaka ili ih se uopće ne angažira, odnosno angažira ih se prekasno, iako \nsituacija to imperativno traži. Razlozi su ili nedostatak, odnosno trenutačna nedostupnost tih osoba ili \npogrešna primjena načela ekonomičnosti postupka. Nerijetko im uviđajni organ dopušta da u toku \nuviđaja preuzimaju dominirajuću ulogu. \nJavlja se praksa nepreciznog opisivanja tragova i mjesta njihovog pronalaska. U takvim \nslučajevima vrši se upućivanje na skicu ili fotoelaborat.  \nNe traže se ili ne dovoljno uporno tragovi koji ukazuju na pripremanje djela ili poduzimanje \nmjera predostrožosti  kojima se počinitelj želio zaštititi od iznenađenja, prepoznavanja i sl. ili radi \nlakšeg savladavanja fizičkih i tehničkih prepreka, kako bi se osiguralo uspješno izvršenje silovanja. \nIsto tako ne posvećuje se dovoljno pažnje pronalaženju i interpretaciji tragova koji omogućavaju \nizvođenje zaključka o vještinama, upornosti, drskosti i drugim nerijetko kvalifikatornim elementima u \nponašanju počinitelja. \nPovršno se utvrđuje točno mjesto izvršenja, položaj žrtve i počinitelja, kad je to relevantno za \nocjenu situacije i kvalifikaciju djela. Isto tako ne utvrđuje se približno vrijeme zadržavanja počintelja \nna mjestu uviđaja (alibi!). \nNe utvrđuje se koje je tragove počinitelj morao ponijeti na sebi s mjesta uviđaja i žrtve i koje je \ntragove morao ostaviti na mjestu uviđaja i žrtvi. Zanemaruje se i jedan metodologijski važan aspekt \nkod provođenja uviđaja, a to je korištenje retrogradne analize. Kod uviđaja mora se ići od posljedica \nprema uzrocima, kao činjenicama iz prošlosti. \nTrajanje uviđaja je prekratko obzirom na traseološku situaciju i dimenzije mjesta uviđaja. Često \nse iscrpnost uviđaja u pogledu njegovog trajanja i poduzetih mjera i radnji ne prilagođava uvjetima i \nspecifičnostima konkretnog slučaja. \nPronađeni  biološki tragovi humanog porijekla neadekvatno se izuzimaju, pakiraju i obilježavaju \n(aserviranje).  Isto tako, pronađene tragove se ne selekcionira  na one koji upućuju na postojanje \nkrivičnog djela silovanja, koji ukazuju na njegov tok, služe za pronalaženje počinitelja i sudionika u \ndjelu, upućuju na oblik krivnje i mogući motiv, služe identifikaciji žrtve i sl. \nKad raspoložive materijalne informacije kao signali to omogućavaju, ne postavljaju se sve \nmoguće verzije, iako one služe kao misaoni instrument za pronalaženje novih činjenica, vršenje \npotrebnih provjera i sl. \n11 \n \nkriminalistična sekcija \nNe utvrđuje se približno trajanje silovanja, odnosno zadržavanja počinitelja na mjestu uviđaja. Ne \nuzimaju se ili se neadekvatno uzimaju neutralni komparativni uzorci za potrebe vještačenja. Isto tako \nstatički i dinamički stadij uviđaja mehanički se odvajaju, iako se u hodu uviđaja naizmjenično \nizmjenjuju. \nUviđaj se završava prerano, iako nisu provjerene sve postavljene verzije itd. \nGeneralno ne nastoji se dobiti odgovor i razjasniti 20 osnovnih pitanja zbog kojih se uviđaj \npoduzima. Nažalost prostor nam ne dozvoljava da se na njih osvrnemo. \nSvojevremeno je Demokrit rekao: «Uzrok pogreške, je neznanje boljega.» Zato bi na kraju dali \njedan kratki podsjetnik za provođenje uviđaja: \n1. uviđaj treba shvatiti kao sukcesivno obavljanje pojedinih taktičko-tehničkih radnji i mjera. \n2. osnovna svrha uviđaja je pronalaženje i objašnjenje strukture krivičnog djela u vremenu i \nprostoru. \n3. pogreške učinjene u toku uviđaja su ireparabilne. \n4. način provođenja uviđaja ovisi o: mentalnom sklopu uviđajnog organa i članova uviđajne \nekipe, njihove stručnosti i iskustva i njihove intelektualne i praktične intuicije. \n5. pretpostavke za pravilno provođenje uviđaja su brojne, ali jedna od najvažnijih pretpostavki \nje poznavanje i pravilna primjena pravila kriminalističke znanosti i kriminalističkih misaonih \nprocesa. \n6. odgovori da li se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu dobivaju se kod silovanja \nčesto nakon obrade tragova u forenzičkim laboratorijima i liječničkih pregleda osumnjičenika \ni žrtve. \n7. zbog razloga hitnosti vezane uz gnoseološki kritično vrijeme i dobivanja podataka za \npoduzimanje mjera traganja za počiniteljem, provođenje uviđaja mora se imperativno \nprebaciti u predkrivičnu fazu postupka. \n8. mikrotragovi i njihova laboratorijska obrada odgađaju i onemogućavaju neposrednu osjetilnu \nspoznaju članova uviđajne ekipe u vrijeme provođenja uviđaja. Konačni odgovor daju \nvještaci. \n9. uloga stručnih pomoćnika i vještaka je svakim danom sve veća u provođenju uviđaja. \n10. uviđaj je osnovni element u okviru istraživanja mjesta krivičnog djela. \nLITERATURA \n1. Fitzgerald, J. D. I dr. : Metodologija istraživanja u kriminalističkim naukama, Sarajevo, 2001. \n2. Gibbons, D. C. : Changing the lawbreaker, Englewood Cliffs, N. J. : Prentice-Hall, Inc. 1965. \n3. Hazelwood, R. R.: The behavior-oriented intervju of rape victims: the key to profiling, FBI Law \nEnforcement Bulletin, LII, broj 9. september 1983. \n4. Hazelwood R. R. I Burgess, A. W.: Practical aspects of rape investigation- a multidisciplinary \napproach, Elsevier, N. Y.  1987. \n5. Jordan, F. D. : Seks crime investigations, Paladin Press-Boulder, Colorado, l996. \n6. Lanning, K. V. I dr.: Deviate and criminal sexuality, Quantico, V A: National center for the \nAnalysis of Violent Crime (NCAVC), FBI Academy, 1991. \n7. Lee, H. C. i dr. : Materijalni tragovi, zagreb, 1998. \n8. Levi, A. A. : Osmotr mesta proišestvia, Moskva, 1979. \n9. Miller, L. i dr. : Human evidence in criminal justice, Cincinnati, Ohio: Anderson Publishing \nCompany, 1983. \n10. \nModly, D. : Metodika provođenja uviđaja, Sarajevo, 1998. \n11. \nModly, D. : Kriminalistički leksikon, Sarajevo 1998. \n12. \nModly, D. : Metodika istraživanja silovanja, Zagreb, 1996. \n13. \nModly, D. : Kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog čudoređa na štetu djece i maloljetnika-\nuloga stvarnih dokaza, Zagreb, 1999. \n14. \nModly, D. i Korajlić, N. : kriminalistički rječnik, Tešanj, 2002. \n15. \nMoody, J. D. i dr. : Resposible reporting: the initial step in rape and sexual assault: management \nand intervention, ed. Carmen Germaine Warner(Rockville, Md: Aspen Systems Corp. 1980. \n16. \nPavišić, B. : Metodika istraživanja prometnih delikata, Zagreb, 1993. \n12 \n \nDuško Modly \n \n17. \nPavišić, B. i Modly, D.:Kriminalistika, Rijeka, 1999. \n18. \nPfister, W.:Prilog kriminalističkom misaonom procesu, Izbor, broj 1., Zagreb, 1981. \n19. \nRoebuck, J.: Criminal typology, Springfield, Ill: Charles C. Thomas, Publisher, 1967. \n20. \nShultz, L.:The sexual victimology of youth, Springfield: Charles C. Thomas, 1980. \n21. \nVodinelić, V.: Revidirani pojam uviđaja-uvjet forenzičke praktične djelatnosti, JRKK, br. 3, 1977. \n22. \nVodinelić, V. : Novo shvaćanje uviđaja u krivično procesnoj nauci i kriminalistici, Naša zakonitost, \nbr. 9, Zagreb, 1979. \n23. \nVodinelić, V.: Neka sporna pitanja u vezi s uviđajem, JRKK, broj 1-2, 1982. \n24. \nVodinelić, V. : Kriminalistika-otkrivanje i dokazivanje, I i II Skoplje, 1985. \n25. \nWeston, P. B. i dr. : Criminal investigation-basic perspectives, V izdanje, New Jersey, Prentice \nHall, Englewood Cliffs, 1990. \n26. \nWeston, P. I dr.: Criminal evidence for police, 2 nd ed. Englewood Cliffs, N. J. Prince Hall, Inc. \n1976. \n27. \nNational Center for the Analysis of Violent Crime(NCAVC), 1991. Deviant and Criminal \nSexuality, Quantico, V. A. FBI Academi. \nO AVTORU \nProf. dr. sc. Duško Modly, redovni profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu. \n13 \n"}
{"dc.title": "Izvještaji ovlaštenih službenika policije", "dc.creator": "Korajlić, Nedžad;Bojanić, Nebojša", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56692", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176995&dn=", "text": "4. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2003 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n1 \nIZVJEŠTAJI OVLAŠTENIH SLUŽBENIKA POLICIJE \nNedžad Korajlić \nNebojša Bojanić \nDugo godina nije se smatralo važnim elementom segmenti policijskog rada,kao što su  pisanje \nizvještaja o zapažanjima, informacijama dobijenim od različitih izvora, incidenti, pritužbe, krivične prijave, \ndokumentovanje lica mjesta krivičnog djela i sl. Uopšteno govoreći svrha bilježenja informacija vezanih za \nkrivično djelo treba da bude što preciznije i objektivnije izvještavanje sa lica mjesta događaja, počevši od \nprvih zabilješki pa do kompletiranja dokumentacije za formalno korištenje. Svrha pisanja dokumentacije se \nogleda u: očuvanju informacija, obezbjeđenja tačnih informacija, dokumentiranje aktivnosti i činjenju \ndostupnim službama i ovlaštenim osobama radi daljnjeg korištenja. \nKljučne riječi: izvještaj, službena zabilješka, kriminalistička obrada. \n 1  UVOD \nDokumentiranje saznanja koja su dobijena iz različitih izvora, incidenata, pritužbi, krivičnih \ndijela, mjesta gdje su počinjena krivična djela, pronalasci dokaza i drugi oblici informacija dugo \ngodina nijsu se smatrali važnim elementom policijskog rada. Populacija je bila mala i policija je \npraktično svakoga lično poznavala. Kada je prijavljeno krivično djelo, policajac bi svoje poznavanje \nlokalnih kriminalaca usporedio sa opisom i moguće osumnjičeno lice potom bi bilo privedeno. U \nrijetkim slučajevima kada je bilo neophodno, pozivana je kriminalistička policija, kojima bi se \nverbalno dale informacije (vrlo rijetko pismene)1   \nDanas je populacija velika i jako mobilna, posebno u gradovima. Kriminalisti više nisu u stanju \nda poznaju sve ljude i kriminalce koji žive na tom području. Toliko je izvršenih krivičnih djela da \nnema osobe koja bi se mogla sjetiti svih detalja. Dodatno, pravila suda koja se tiču svjedočenja i \npriznavanja dokaza i dokaznog materijala promjenila su se, tako da se sve češće policija nalazi u ulozi \nsvjedoka na sudu. Od kriminalista sada se traži da predaju detaljne, pouzdane informacije koje se tiču \nsvega što su vidjeli, svake akcije koja je poduzeta, i svakog obavljenog razgovora. Specifične detalje \nkoji se tiču pronalaženja svih dokaza je neophodno dokumentovati u smislu, ko ih je vidio prije no što \nsu pomaknuti, ko ih je podigao, ko se o njima starao, koliko dugo i sl.2. Ova se informacija također \nmora staviti na raspolaganje mnogim različitim strankama u postupku. Tokom suđenja nadležni tužilac \nće kao i advokati odbrane, razgledati dokaze i vršiti manipulaciju sa njima. \nRezultat ovoga je da kriminalisti moraju provesti zančajan dio njihovog vremena u pisanju \nizvještaja i u osiguravanju da razvoj kriminalističke obrade u svim njenim fazama bude pravilno \nubilježen. Mada je poznato da jedan znatan broj policajaca nije oduševljen kada treba da sjedi u \nkancelariji  kako bi pisao izvještaje. No, kako istiće uvaženi professor D. Modly.3 “da bi se uspješno \nsuprostavila suvremenom kriminalu tijela unutrašnjih poslova moraju biti adekvatno kadrovski \npopunjena (profilirana, tehnički opremljena i fleksibilno organizacijski postavljena). Samo tako ona će \nmoći udovoljiti zahtjevima novih koncepcija na planu borbe protiv kriminala. Posebnu ulogu ima \nedukacija policijskih službenika koja mora pratiti suvremene trendove u području edukacije”. \n2  SVRHA PISANJA IZVJEŠTAJA \nZa period 1997-2001. godina analizirajući 30% riješenih slučajeva ubistava od ukupno 89, na \npodručiju Sarajevskog kantona, uočili smo da policija u večini slučajeva nakon identifikacije izvršioca \nkrivičnog djela ne sačinjava izvještaje, a koji bi trebali da posluže kao analiza kriminalističke obrade, \ntj. hronološki opis i ocjena poduzetih operativnih i istražnih radnji u toku kriminalističke obrade.  \nNaročito za budući rad bilo bi od koristi  način na koji su policajci došli  do podatka ili zaključka o \n \nkriminalistična sekcija \n2 \nmogućem izvršiocu krivičnog djela, jer veoma često policija do tih saznanja dolazi na osnovu \npostojećih evidencija policije i ličnog iskustva, kako kriminalističke policije, tako i temeljne-\nuniformisane policije koja mora sa kriminalističkom policijom da bude “nokat i meso”, tj. moraju da \nsrastaju jedni sa drugima, a ne da budu jedno drugome “strano tijelo”, što se u praksi to često zna i \nvidno osjetiti. \nGeneralno govoreći, svrha izvještaja za policiju je da ubilježi informacije vezane za krivično \ndjelo ili neki drugi događaj, što pouzdanije i objektivnije moguće, a u cilju:  \n \nA. \nDa bi se sačuvalo saznanje (Ako se izvještaji, kao sječanje policijske ustanove ne \nodržavaju u spremno raspoloživoj formi, informacije koje se tiču aktivnosti, pritužbe, i \nmanji prekršaji, bili bi na raspolaganju samo ako bi kriminalisti bili u stanju da se sjete \nincidenta. Nekada i bezazlene prepirke na ulici ili u ugostiteljskom objektu mogu da budu \npovod za neko teže krivično djelo, pa čak i ubistvo. Iz tih razloga informacije o svim \nzapažanjima u toku službe policija treba da evidentira u formi koja će moći poslužiti \neventualno za slučajeve koji se mogu desiti u budućnosti.) \nB. \nDa bi se obezbjedili pouzdani detalji (Niko se ne može sjetiti svih detalja incidenta: šta \nje rečeno, šta je ukradeno, ko je osumnjičen, lokaciju svjedoka, šta je koji svjedok rekao. \nU izvještaju su takve informacije sačuvane.) \nC. \nDa bi se dokumentirale aktivnosti (Žrtve, svjedoci ili policija često reaguju na krivično \ndjelo na način koji bi bio sumnjiv da okolnsoti nisu poznate. Dobri izvještaji bilježe ono \nšto se desilo na licu mjesta, šta je rečeno ili šta je učinjeno). \nD. \nDa bi se informacije stavile na raspolaganje odgovarajućem osoblju (Ukoliko \nskupljene informacije nisu spremno raspoložive, one su male ili gotovo bez vrijednosti, jer \nukoliko informacija ne bude dostupna pravovremeno i na pravo mjesto, gubi svoj značaj. \nDodatno, ko ima pristup i kojim informacijama u kriminalističkoj obradi, mora biti \npažljivo kontrolisan te taj pristup treba biti dokumentovan. Pristup informacijama i \nraspoloživost istih su u nedavnoj prošlosti predstavljali veliki problem. Dolazak \nkompjuterizovanih akata i komunikacijskih sistema pospješila je sposobnosti kontrole, a \nistovremeno je omogućio širenje informacija kriminalističke obrade onima koji treba da \nznaju. Stoga unutar tijela unutrašnjih poslova posebnu ulogu danas ima analitička \ndjelatnost, jer “potrebno je pratiti vrijeme latentnosti kriminala i prirodu te latentnosti, \nučestalost pojedinih tipova krivičnih djela, nivo otkrivenosti i sl.”4) \n \nObzirom da je policija u BiH pod stalnom i rigoroznom kontrolom međunarodnih policijskih \nsnaga, policajci koji rade na konkretnim slučajevima znaju da konačan izvještaj o završetku \nkriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije, služi uz ostalo i za cjelovitu i djelotvornu  \nkontrolu njihovog rada, a naravno i kontrolu od strane njihovih pretpostavljenih, kao i drugih \nsubjekata postupka (branioca u kasnijem postupku), očekivati je da ti izvještaji budu ogledalo \nnjihovog rada. No, da li zbog same spoznaje da je identifikovan izvršilac ili zbog opterečenosti drugim \nslučajevima ili pak zbog nekvalitetne educiranosti, ti izvještaji veoma često izostaju. D. Modly5 ističe \nda, “kod delikata s poznatim izvršiocem planovi kriminalističke obrade rijetko su činjeni”, pa kako \nonda očekivati da se sačinjavaju i kvalitetni izvještaji o okončanju kriminalističke obrade ili o nekim \ndrugim provjerama.  \nTreba se držati pravila da bez obzira da li imamo, primjera radi ubicu sa lisicama na rukama ili \nonoga koji je ubio pa pobjegao, rad na razjašnjavanju činjenica i postupnost treba da bude ista. Svaki \nslučaj treba biti rukovođen pravilno, a istraga mora biti potpuna i kompletna. Ovo je bit (suština) \nistrage o ubistvu ili drugom profesionalnom deliktu. Istraga zahtijeva temeljit posao, tj. da stvari budu \nuređene kako treba od samog početka, a to zavisi od moći znanja koje je unaprijeđeno sa iskustvom i \nfleksibilnošću.  \nU praksi koristi se taktika, procedura i forenzička taktika u cilju pronalaska istine i onda se prati \nsam tok događaja kao i činjenice do konačnog zaključka. Kriminalistička obrada sa posljedicama smrti \nnosi posebnu odgovornost, ali se pravda mora zadovoljiti ne samo zbog žrtve nego i zbog  šire \ndruštvene zajednice, jer treba da znamo; «mi radimo Boga radi»6  \n \nNedžad Korajlić, Nebojša Bojanić \n \n3 \nStoga, obaveza je policije da pismena (zapisnici, izvještaji, službene zabilješke, planovi i dr.) \nmoraju imati permanentnu samokritičnu kontrolu sobzirom na pravilnost poduzetih mjera i radnji, \nkontrole pravilnosti njihovih operativnih taktičkih kombinacija i njihovog logičkog postavljanja, \nnaročito u pogledu mogućih verzija i načina osiguranjai izvođenja dokaza i to kako tokom same \nkriminalističke obrade, tako i na kraju prilikom pisanja izvještaja. \n3  OSNOVNI PRINCIPI PISANJA DOBROG IZVJEŠTAJA \nPolicija prilikom pisanja svojih izvještaja, da li o izvršenim provjerama, razgovorima, \nobezbjeđenju lica mjesta ili o ishodu kriminalističke obrade, trebala bi da se pridržava određenih \nprincipa prilikom sačinjavanja istih, kao i da sadrže osnovne podatke koji su potrebni za daljnje \nkorištenje u operativnom radu. Kako navode V. Krivokapić i O.Krstić7 “Dobar broj takvih izvještaja \nne sadrži čak ni imena lica sa kojima je razgovor obavljen, pa se najčešće navodi: “na licu mjesta \ndošlo se do saznanja…..”. Ovakvi klišei i njima slične stereotipne rečenice: “Nakon rada \nkriminalističkog tehničara predmet će biti odložen (dostavljen i sl)”, “Rad po ovom predmetu vodit će \nodeljenje….”, bez navođenja konkretno poduzetih mjera i radnji, nisu u duhu učenja o planiranju i \nsuprotni su taktičkoj metodi obezbjeđenja dokaznih informacija. Isto tako, izostaju podaci o izvršenju \nminimuma planiranih taktičkih radnji (operacija i kombinacija). Ovakvo kliširani, nesadržajni i šturi \nizvještaji slaba su osnova da specijalizovane službe preduzimaju ozbiljne mjere i radnje u fazi \nkriminalističke obrade” \nNeki od principa pisanja dobrog izvještaja bili bi:  \n \nA. \nPouzdanost \n1. Ne miješati činjenice sa nagađanjima, mišljenjima ili zaključcima. \n2. Ne koristiti riječi koje ne znače ono što se misli. \n3. Tačno pisanje pretpostavlja tačne opservacije i jasno razmišljanje. Biti sigurni da su \nčinjenice jasne prije nego što se pokušaju opisati.. \nB. \nKratkoća \n1. Unijeti samo informaciju koja je relevantna i važna za slučaj. \n2. Ukloniti suvišne informacije što je više moguće, ipak prepoznavajući, da neke \nsuvišnosti mogu biti neophodne, kada se želi fokusirati na poseban detalj/e. Treba \nzapamtiti, kratak, dobro napisan, i tačan izvještaj efektivniji je nego duži i suvišan \nizvještaj. \nC. \nJasnoća \n1. \nČinjenice moraju biti jasno prezentirane, logičnim i dosljednim slijedom. Večina \nizvještaja se daje hronološkim redom \n2. \nJasnoća je mnogo važnija od upečatljivosti. Koristiti  jednostavne i  poznate riječi. \n3. \nNe koristiti policijski žargon. \n   D. \nKompletnost \n1. \nDjelimične činjenice proizvesti će pogrešnu sliku. Treba biti siguran da su dobijene  \ni ubilježite sve činjenice. \n2. \nKada je očigledno da u izvještaju nedostaje esencijalne informacije uvijek ukazati \nzašto nisu uključene. \n3. \nNijedna činjenica ne bi trebala biti izostavljena iz izvještaja, bez obzira da li ide u \nkorist ili ne. \n4. \nČinjenice koje kriminalista čuva u glavi ili ličnoj biljžnici nisu vrijedne za nikoga \ndrugog ko radi na istrazi. \n   E.  \nProfesionalnost \n1. \nPrijaviti sve činjenice, čak i ako su od prednosti za izvršioca. \n2. \nEsencijalno je za kriminalistu da ima sve činjenice ako on ili ona želi da temeljno \nrazumije snagu ili slabost dokaznog materijala iznesenog u slučaju. \n3. \nKriminalisti koji podnose izvještaj bi trebali da izbjegnu pristrasnost i unaprijed \nzamišljene teorije u policijskim izvještajima. \n4. \nIzvještaj bi morao da bude potpuno objektivan i bezlično iznošenje činjenica. \n \nkriminalistična sekcija \n4 \n4  ZABILJEŠKE \nJedan od naj češćih oblika pismena koje policija koristi je forma službene zabilješke, kroz čiji se \noblik veoma često pišu i razni izvještaji po raznim osnovima. Zabilješke koje sačini kriminalista \nprimjera radi, na licu mjesta kriminalnog događaja lična su zapažanja i najčešće podatak od značaja za \ndaljnji tok kriminalističke obrade. Obično nejasne zabilješke ili pojedinačne riječi su podsjetnik na \nosnovu kojih se priziva sjećanje vezano za taj događaj i tada one poprimaju svoje puno i pravo \nznačenje. Ne postoji ni jedno pravilo koje bi se moglo primjeniti na metodu pravljenja tih zabilješki. \nMeđutim, osnovni zadatak je sačiniti zabilješke na način koji će biti jasan čak i nekoliko mjeseci \nnakon tog događaja. Često se dešava da je jedna takva zabilješka neposredno nakon zapisivanja jasna, \na nakon određenog vremena nerazumljiva.  \nVođenje zabilješki počinje od momenta zaduženja kriminaliste za vođenje određene \nkriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije i proteže se sve do njenog završetka. Naravno, \nukoliko je potrebno, sve te zabilješke su potkrijepljene fotografijama, skicama, crtežima i dr. \nprilozima. Sve zabilješke treba voditi hronološkim redom, te stoga nije potrebno da su logično \nporedane. Jedino je važno da su zabilješke kompletirane u ovoj fazi procesa dokumentiranja. \nKriminalista će prilikom pisanja izvještaja izvršiti neophodno preinačenje zabilješki.8 \n4. 1  Tehnika pravljenja pribilješki \nPribilješke su sistematski zapisi za našu upotrebu, te da bi se imale kvalitetne pribilješke \npotrebno je imati dobru tehniku. Navest ćemo neka osnovna pravila koja mogu pomoći u razvoju ove \ntehnike. Jedno od onovnih pravila je da ne treba pribilješke uzimati odmah, a koristeći slijedeću \nmetodu: \na) Slušati i razmišljati. \nb) Procjenjivati i koncetrirati se. \nc) Pribilježiti zabilješke.      \n          \n “Ovom prilikom za bilježenje poželjno je da se koristi papir standardne  (A4) veličine, koji se \npodijeli u tri okomite kolone. Širina kolone s lijeve strane trebala bi biti oko 2 cm, srednja 14, a desna \n5. cm. U srednjoj koloni treba se bilježiti ključne riječi, a u koloni sa desne strane bilježiti naslove \nodlomaka. Odlomke treba podijeliti s vodoravnom linijom, a između odlomaka  treba imati dovoljno \nprostora. U toku bilježenja mogu se koristiti skračenice, ali one koje se mogu razumjeti i nakon \nnekoliko dana” 9, kako bi se mogli sačiniti izvještaji i službene zabilješke za daljnje procesuiranje. \n4. 2  Koje informacije unijeti u zabilješke \nPopis koji slijedi sadrži esencijalne elemente informacija koje bi kriminalista trebao unijeti u \nsvoje zabilješke. Međutim, u ovaj popis nismo uključili sve kategorije podataka koji mogu biti od \nkoristi, a koje bi trebalo evidentirati: \n \n• \nDatum, vrijeme i lokacija. Datum i vrijeme kada je kriminalista počeo raditi na određenom \nslučaju, lice od koga je primio zaduženje i način na koji je to zaduženje izdato. Tačno vrijeme \ndolaska, tačna lokacija mjesta događaja, osvjetljenje, klimatski uslovi, imena policajaca sa \nkojima je stupio u kontakt i imena drugih lica koja su se zadesila na mjestu kriminalnog \ndogađaja u momentu dolaska kriminaliste zaduženog za vođenje kriminalističke obrade. \n• \nDetaljan opis žrtve i njene odjeće. Ime, starosna dob, visina, težina, boja kože, boja kose i \nočiju, jedinstveni matični broj (kada je to moguće) i datum rođenja žrtve. Pod \"vrsta i boja \nodjeće\" podrazumijeva se detaljan opis svih odjevnih predmeta. \n• \nZadobijene povrede žrtve. Tačan lokalitet rane ili povrede, priroda povrede, veličina i boja \n(ukoliko je to modrica). Na primjer, opis rane nastale metkom u predjelu čela: \"Rana od \nmetka, promjera 6,5 mm u liniji nosa i 2,5 cm iznad linije obrva. Tamno sivi krug promjera \n1,75 cm oko rane\". \n \nNedžad Korajlić, Nebojša Bojanić \n \n5 \n• \nGeneralni opis mjesta događaja. Zabilježiti svako oštećenje predmeta, svaki očito pomjeren \ndio namještaja ili nekog drugog predmeta i prisustvo svakog predmeta za koji postoji sumnja \nda pripada mjestu događaja. \n• \nVrsta foto aparata i filma korištenih za fotografisanje mjesta događaja. Nakon svakog \nnapravljenog snimka zabilježiti \"f\" stop (osjetljivost filma), brzinu otvaranja blende, \nudaljenost, smjer fotografisanja, blic (ukoliko je korišten), fotografisani predmet ili prostor i \nvrijeme fotografisanja. Upisati naziv laboratorije koja razvija film i izrađuje fotografije. \n• \nOtkrivanje svakog značajnog dokaznog predmeta. Opis predmeta, vrijeme pronalaženja, lice \nkoje ga je pronašlo, tačan lokalitet, oznaka, vrsta kutije u koju je smješten, način pečaćenja i \noznačavanja kutije, te destinacija na koju je upućen. \n• \n Nemogućnost utvrđivanja lokacije predmeta. Izostanak predmeta koji obično idu uz tu vrstu \nkrivičnog djela, to mjesto događaja ili takvu žrtvu. Primjer za ovo bio bi nedostatak odjeće sa \ntijela žrtve, čiji lokalitet ne može da se utvrdi na tom mjestu zločina. \n4. 3  Praktična primjena zabilješki od strane kriminaliste \nKako je poznato svakom policajcu-kriminalisti, zabilješke su od ogromnog značaja, ne samo kao \npomoćno sredstvo pri rasvjetljavanju događaja u procesu svjedočenja na sudu, već predstavljaju i \nkostur  pisanog izvještaja o tom slučaju. Važno je naglasiti da taj zvanični izvještaj u pisanoj formi ne \nmora da sadrži onaj nivo detalja i informacija koji može biti potreban na sudu prilikom svjedočenja \npolicajca. To znači da zabilješke sačinjene u toku kriminalističke obrade shodno čl. 143. st. 2. ZKP-a \nFBiH, sadržane su i u izvještaju (čl. 143. st. 6.) policajca-kriminaliste i služe za rasvjetljavanje \nodređenih detalja od strane advokata ili suda. \nU praksi policajaca na području FBiH, što smo i lično primjetili, kroz lična iskustvo provedena u \npoliciji, da jedan veći broj policajaca ima jednu veoma lošu naviku, da veoma malo bilježe podataka \nkoji sutra kako u kriminalističkim obradama u toku, tako i onim koje će doći mogu imati presudan \nznačaj za razrješenje slučaja. Obično su skloni da se oslanjaju na pamćenje pojedinih detalja, koji \nprilikom novih informacija se potiskuju i dolazi do «miješanja« podataka iz različitih predmeta. \nTakođe, primjećeno je da zabilješke i izvještaji koje policajci sačinjavaju sadrže dosta nebitnih \npodataka, a sve u cilju da napišu što više, zanemarujući kvalitet i smisao informacija. Razlog tome leži \ni u činjenici da je policija od 1992. godine, naročito kriminalistička policija u BiH prošla kroz jedan \nperiod gdje nije bilo prilike za educiranje i usavršavanje, jer prvi svršeni studenti sa Fakulteta \nkriminalističkih nauka u Sarajevu diplomirali su 1998. godine, a koji su trenutno najkompetetniji za \nsložene policijske poslove, tako da je u narednom periodu očekivati da dođe do poboljšanja kvaliteta \npismena (zabilješki, zapisnika,  izvještaja i dr.). \nOd manjeg značaja je vrsta notesa u koji se unose zabilješke, iako to ponekad može da \nprouzrokuje nedaće. Iako se za svaki slučaj koristi drugi notes, mnogo je prikladniji onaj iz kog se \nmogu lako istrgnuti listovi, od onog sa čvrsto uvezanim listovima. Ako se u jedan notes unesu \nzabilješke sa nekoliko uviđaja i takav bude predočen sudu radi obrade, onda postoji mogućnost \nneovlaštenog širenja informacija koje nisu vezane za dotični slučaj. A kada su zabilješke vođene u \nnotesu iz kog se lako mogu istrgnuti listovi koji se odnose na taj slučaj, mogućnost neovlaštenog \nširenja informacija je izbjegnuta. Rečeno pretpostavlja perforirane stranice, ali sve stranice od prve do \nzadnje moraju biti  numerisane. \nTe zabilješke trajno je potrebno čuvati na pouzdanom mjestu, jer sadrže informacije koje uvijek \nmogu zatrebati. Čak iako je lice osuđeno i upućeno na izdržavanje kazne uvijek postoji mogućnost da \nzbog uložene žalbe ili neke druge građanske parnice taj policajac dospije na sud i zabilješke opet \npostanu svrsishodne, u smislu osvježenja pamčenja, a i kao dokaz u neformalnom smislu. 10 \nBez obzira na sve, policajac mora voditi zabilješke o svim radnjama koje poduzme. Međutim, u \ntežim slučajevima, kada je prikupljeno mnogo fizičkih dokaza, a mjesto zločina dugo i detaljno \nispitivano, korištenje diktafona igra značajnu ulogu. Snimanje svega što je zapazio i otkrio  \nkriminalista može unijeti mnogo više zabilješki nego u svoj notes. Nedostatak ovog snimljenog zapisa \notežan je proces konsultovanja tj. teško ga je koristiti kao podsjetnik. Uglavno, snimljeni zapis se \ntranskribuje u pisanu formu i u tom obliku služi kao podsjetnik na sudu. \n \nkriminalistična sekcija \n6 \n5  FORMAT ZA PODNOŠENJE SLUŽBENOG IZVJEŠTAJA \nZavisno od faze postupka, forme izvještaja mogu da budu različite. Izgled i forma nigdje nisu \npropisani, bitan je kvalitet informacija koje se iznose. Obično se u praksi pojavljuju tri slijedeće forme \npodnošenja izvještaja: \n \na) Rukom napisani izvještaj (Uslijed nedostatka administrativne podrške, gotovo svi izvještaji \nse mogu napisati rukom. Iz ovog razloga cijelo je vrijeme neophodno pisati potpuno čitljivo). \nb) Kucani izvještaj (Kada god mogućnosti dozvoljavaju izvještaje treba predate u kucanoj formi \nu cilju osiguranja čitljivosti.) \nc) Kompjutersko unošenje (Sa dolaskom kompjutera, izvještaji se mogu kucati direktno na \nkompjuter. U mnogim slučajevima šabloni izvještaja programiraju se direktno u kompjuter, \ntako da se od policajaca traži da unesu odgovarajuće informacije u predodređene sekvence) \n6  ZAKLJUČAK \nNa kraju svake kriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije poželjno ju je okončati \nbilo službenom zabilješkom, bilo izvještajem, ovisno o složenosti slučaja koji je predmet \nizvještavanja.  \nPredloženi popis esencijalnih elemenata informacija koje bi kriminalista trebao unijeti u svoje \nzabilješke sadrži one komponente zabilješki koje su kritične u provođenju kako kriminalističke \nobrade, tako i drugih aktivnosti policije. No, praksa će nametnuti neke nove ili ove postojeće \nkorigovati ili pak eliminisati.  \nUvijek treba nastojati da izvještaji budu objektivni bez subjektivnih primjesa sastavljača i \nčinjenice koje su predmet provjere da se evidentiraju hronološki. U tim izvještajima ili pak \nzabilješkama treba da budu vidljivi izvori podataka (materijalni i personalni) i uslovi pod kojima su \nprikupljeni podaci. Jedna vrlo značajna konstatacija koja treba da se navede u tim izvještajima je \nstepen pouzdanosti i provjerenosti podatka, što se u praksi veoma često zanemaruje, a ne rijetko se \nprejudicira stanje.  \nPravilno treba izvršiti kvalifikaciju u vezi sa pozitivnim zakonskim propisima, jer na osnovu te \nkvalifikacije zavisit će opseg poduzetim mjera i radnji. \nJedan od ciljeva pisanja izvještaja je kontrola izvršenih postavljenih zadataka policije od strane \nrukovodnih radnika, kao i pravovremeno reagovanje na uočene propuste u radu, kao i izbjegavanje \nistih ili sličnih grešaka u narednim slučajevima. Nadalje, ovi izvještaji omogućit će novim radnicima \npolicije koji će doći u pojedine odjele, kako bi se u kratkim crtama, ne čitajući cijele spise, upoznali sa \nslučajem. \nTakođe, jedna od veoma bitnih odlika izvještaja policije je ta što se mogu  koristiti u \nistraživačkim projektima. \nOPOMBE\n \n1 Principios de Arqueologia Forensa, Roxana Ferllini Timms, Costa Rica, 1993, Editorial Universidad Estatal a \nDistancia. \n2 Ove i druge pojedinosti oko manipulacije sa dokazima najbolje je riješiti sa posebnim formularima-\nobrascima, koji bi pratili trag od momenta njegovog fiksiranja do suda, iz koga bi se vidjelo ko je \npronašao trag, fiksirao, pakovao, vještačio i sl.  \n3 Modly D., (1996), Da li pisati izvješće o dovršenoj kriminalističkij obradi, Policija i sigurnost \nbr.1/96, str. 26, Ministarstvo unutrašnjih poslova  Republike Hrvatske, Zagreb.  \n4 Ibidem, bilješka br. 5, str. 27. \n5  Modly D., (1998), Krvni delikti, str. 17, Sarajevo,  Fakultet kriminalističkih nauka. \n6  Korajlić N., (2003), Kriminalistička obrada kod ubistva, Magistarski rad (u rukopisu), Sarajevo, \nUniverzitet u Sarajevu, Fakultet kriminalističkih nauka,  \n \nNedžad Korajlić, Nebojša Bojanić \n \n7 \n \n7 Krivokapić V., Krstić O., (1999), Kriminalistička taktika, drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, str. \n57, Beograd, Policijska akademija,. \n8 Richard H. Fox, Carl L. Cunningham, (1997), Istraga mjesta zločina i priručnik za prikupljanje \nfizičkih dokaza, Ministarstvo pravosuđa SAD-a, Međunarodni istražni program pomoći u obuci \n(ICITAP) policije u BiH. Sarajevo. \n9 Dansko-Bosanski policijski program za upravu u prelazu, (1998), Tehnike pravljenja zabilješki, str. \n14. Sarajevo. \n10 Ibidem, bilješka br. 10.  \nLITERATURA   \n1. Dansko-Bosanski policijski program za upravu u prelazu, (1998), Tehnike pravljenja zabilješki, \nSarajevo. \n2. Korajlić N., (2003), Kriminalistička obrada kod ubistva, Magistarski rad (u rukopisu), Sarajevo, \nUniverzitet u Sarajevu, Fakultet kriminalističkih nauka,  \n3. Krivokapić V., Krstić O., (1999), Kriminalistička taktika, drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje, \nBeograd,   Policijska akademija,. \n4. Modly D., Korajić N., (2002), Kriminalistički rječnik, Tešanj, Centar za kulturu i obrazovanje \nTešanj. \n5. Modly D., (1996), Da li pisati izvješće o dovršenoj kriminalističkij obradi, Policija i sigurnost \nbr.1/96, Ministarstvo unutrašnjih poslova  Republike Hrvatske, Zagreb.  \n6. Modly D., (1998), Krvni delikti, str. 17, Sarajevo,  Fakultet kriminalističkih nauka. \n7. Principios de Arqueologia Forensa, Roxana Ferllini Timms, Costa Rica, 1993, Editorial Universidad Estatal \na Distancia. \n8. Richard H. Fox, Carl L. Cunningham, (1997), Istraga mjesta zločina i priručnik za prikupljanje \nfizičkih dokaza, Ministarstvo pravosuđa SAD-a, Međunarodni istražni program pomoći u obuci \n(ICITAP) policije u BiH. Sarajevo. \nO AVTORJIH \nNedžad Korajlić, Diplomirani kriminalist, asistent na katedri za kriminalistiku Fakulteta \nkriminalističkih nauka u Sarajevu. \n \nNebojša Bojanić, Diplomirani kriminalist, asistent na katedri za kriminalistiku Fakulteta \nkriminalističkih nauka u Sarajevu. \n"}
{"dc.title": "Incest - osnovne karakteristike", "dc.creator": "Milosavljević, Mladen", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56702", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177005&dn=", "text": "4. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2003 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n1 \nINCEST – OSNOVNE KARAKTERISTIKE \nMladen Milosavljević \n \nSeksualno nasilja nad djecom je veoma raširena pojava u posljednje vrijeme, skoro u svim semljama \nsvijeta. Primjeri koji se svakodnevno objavljuju u medijima nedvosmisleno govore o velikoj ekspanziji ove \npojave. Među različitim oblicima seksualnog nasilja nad djecom posebno se izdvaja incest. Njegova posebna \ntežina ogleda se i u činjenici, da po mišljenju nekih znanstvenika, on ostavlja najteže posljedice na žrtvu. \nOvaj rad govori o nekim karakteristikama incesta, pokušavajući naći bar neka rješenja. \nKljučne riječi: seksualno zlostavljanje djece, karakteristike, šteta, pravda,  istraživanje. \nUVOD \nPo jednoj definiciji pod pojmom rodoskrvnuća (incesta) podrazumijeva se spolni odnos između \nnajbližih srodnika, bilo da do toga dolazi voljno ili nevoljno (silovanje). Povijesno posmatrano, \nrodoskrvnuće predstavlja praiskonski oblik spolne zajednice koji je bio raširen kod starih kulturnih \nnaroda (Egipćana, Grka, Jevreja, Persijanaca). Incest (ili rodoskrvnuće) je riječ koja potiče od latinske \nriječi incestum (incestare) koja znači: blud, rodoskrvnuće, nečistoća, onećistiti, okaljati (latinska riječ \nincestus označava bludnost). Obično se pripisuje spolnom odnosu između članova iste porodice – otac \ni kćer, majka i sin itd, mada su antropolozi ovaj pojam proširili i primjenjuju ga na genitalnu zajednicu \nizmeđu članova istog plemena ili klana. Riječ je, dakle, o odnosu kojega latinska izvornica naznačava \nkao sramotan odnos. Incest između roditelja i djece smatra se intrafamilijarnom pedofilijom (neki ga \nkategorišu kao spolnu perverziju ili parafiliju). Incest može imati i homoseksualno značenje ako se \nodnosi na vezu između oca i sina. \nOsobe koje su preživjele incest dale su svoju definiciju i ona glasi ovako: \n \n\"Incest je kada odrasla osoba od povjerenja, koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za \ndijete, to dijete seksualno zlostavlja.\" \n \nTek je život u porodici učinio da društvo zauzme otpor i osuđujući stav prema incestuoznim \nvezama i odnosima. Rodoskrvnuće kao krivično djelo susrećemo još u rimskom pravu (incetus). \nPrema Tahoviću, rodoskrvnuće po svojoj prirodi, prije svega, predstavlja povredu morala i moralnih \nshvatanja o odnosima u porodici. Ovakav pojam ovog krivičnog djela razvija se naročito pod uticajem \nkanonskog prava, i vezan je za razvod braka i bračnih zabrana. Sa proširivanjem bračnih zabrana \nproširuje se i pojam rodoskrvnuća. Tako, pored zabrane spolnih odnosa između krvnih srodnika, \ndolazi do zabrane spolnih odnosa između srodnika po tazbini i duhovnih srodnika (kumstvo). \nU kasnijem razvoju, kod ovog krivičnog djela sve više je akcenat progona na povredi porodičnih \nodnosa i podrivanju zdravih osnova porodice. Smatra se da spolni odnosi između srodnika \npotkopavaju porodični život, i  da iz ovakvih odnosa dolazi do nezdravog potomstva. \nDakle, dosta česte su situacije kada kriminalnu obljubu djeteta ili maloljetne osobe izvrši osoba \nkoja je sa žrtvom u krvnom srodstvu. Incestuozne situacije nastale očevom zloupotrebom roditeljske \nuloge, ponekad se pojavljuju na tlu vrlo složene osobne i porodične patologije. Zaplašene \ndugogodišnjim agresivnim ekscesima, djevojčice se neće usuditi da traže pomoć, čak ni od majke, već \nće godinama podnositi seksualne nasrtaje. Obično se na takva stanja nadovezuju psihička oštećenja \nžrtve i različiti poremećaji u ponašanju. \nKada govorimo o incestu onda je potrebno napomenuti, da je riječ o odnosu koji u sebi integrirše \ndvostruku komponentu društvene nedopuštenosti: posmatrano s jedne strane tu je nedopušten sam \n \nkriminalistična sekcija \n2 \nspolni odnos s djetetom, a s druge strane taj fakat nedopuštenosti dodatno naglašava i posljedično \nusložnjava činjenica da je riječ o odnosu između bliskih krvnih srodnika. \nPosmatrano sa aspekta religioznosti, navedeno ozračje ga svrstava među najteže, tj. smrtne \ngrijehe. Međutim, snažna je zabrana incestnih težnji posljedica jakih i sveprisutnih rodoskrvnilačkih \nimpulsa. Zapravo, sve što je ljudsko društvo zabranilo pod prijetnjom bilo kakve kazne ili grijeha, \nprejaka je i preslatka potreba kojoj teško odolijeva slabi ego. U literaturi čak nailazimo i na \nrazmišljanja tipa: “Rodoskrvni su odnosi ‘normalni’ spolni odnosi; njihova je zastranjenost u tome što \nsu partneri u bliskoj rodbinskoj vezi”. Levy Strauss čak ističe da je incest prirodan – samo je \nprotvdruštven. \nOvakvo mišljenje (kako je incest prirodan samo protivdruštven) Levy Straussa zavrijeđuje \nodgovarajuće komentare. U tom smislu dr. Jakovac - Lozić ističe da on sasvim sigurno nije jedini s \ntakvim shvatanjem. No to da je protivdruštven odnos neprijeporno je. Ali sigurno je i protivprirodan. \nNe zna se šta bi ga to moglo činiti prirodnim. Možda za samu radnju možemo upotrijebiti taj atribut. \nAli za njene aktere, koji uz činjenicu krvo-srodničke bliskosti, vezuje i intimna spolna bliskost, \nsigurno ne možemo to reći. Najblaže rečeno – taj je odnos, bez tradicionalističkih i konvencionalnih \npolemiziranja, sve prije nego prirodan. Dapače, on je po svojoj naravi protivprirodan, izopačen i \nperverzan (ovu su mišljenja dr. Jakovac – Lozić sa kojima se  svakako slažem). \nKada se govori o incestu onda je potrebno istači i to da on nije samo zakonski zabranjen, već je \non u većini zajednica tabuiran, moralno najstrožije zabranjen, učinjen nepristupačnim. Tabuiranjem \nincesta, zapravo je riješen edipski kompleks (prema S. Freudu svako dijete u razdoblju između 3 i 5 \ngodine života postaje svjesno svoje spolnosti kada doživi visoku vrijednost spolnog organa: \nistovremeno se kod djeteta javlja želja za spolnim sjedinjenjem s pripadnikom suprotnog spola. \nNajbliži objekt toj želji jest roditelj. Edipski kompleks postaje prepreka daljnjem društvenom i \nduševnom razvoju djeteta. Zbog toga je uvedena institucija tabuiranja incesta,”). Sam tabu incesta \nmnogo je strožiji kada je u pitanju odnos sina i majke, nego kćeri i oca. Kada otac pokazuju spolnu \nnaklonost prema svojoj kćeri tada je riječ, najčešće, kako ističu hrvatski autori Zdenka i Vladimir \nGruden (u studiji Obitelj za obitelj), i o naklonosti prema djetetu, tj. pedofiliji. Nasuprot tome, dr \nMuradif Kulenović, poznati liječnik psihijatar (koji je dobar dio svog znanstvenog opusa posvetio \nseksualnom nasilju prema djeci), navodi, kako, iako se najveći broj slučajeva spolnog iskorištavanja \ndjece dešava upravo u obitelji, ipak se incest ne smije brkati s pedofilijom. “Dok je pedofilija \nseksualni poremećaj pojedinca, incest je naprosto društveno zabranjen spolni čin, koji nema veze sa \nseksualnom orijentacijom,”, ističe dr. Kulenović. \nKada se analiziraju neke čovjekove aktivnosti iz sfere protivprirodnog, iz sfere bezumlja, svjesno \ni nesvjesno, pokuašava se praviti paralele, odnosno poređenje sa animalnim (životinjskim svijetom), ili \nodgovoriti na pitanje: koliko je incest inherentan životinjskoj vrsti. \nVeć davno Aristotel u svom djelu Politika nije propustio istaknuti kako čovjek za razliku od \nživotinja ima razum i jezik te da je “nasuprot ostalim životinjama ljudima svojstveno da jedino oni \nimaju osjetilnu zamjedbu dobra i zla, pravednog i nepravednog i druga osjećanja istoga reda”. \nMeđutim, koliko je to zaista tako možemo vidjeti i iz slijedećeg navoda: deva je najrazbludnija \nživotinja koja uopšte postoji i mužijak bi išao hiljadu milja ravno za ženkom, no ako bude neprestano s \nmajkom ili sestrama, nikada ih ne dira, tako se zna dobro suzdržavati. \nPoznato je da i životinje izbjegavaju incestuozne odnose po evolucijskoj “mudrosti” \nspriječavanja genetskih poremećaja zbog konsanguiniteta: Kod nekih vrsta ženke napuštaju porodičnu \nskupinu kada spolno sazriju (češće ptice), dok kod drugih to čine mužjaci (češće sisari). \nOnda se s pravom postavlja pitanje, kako to da u incestuoznom postupku čovjek gubi ono \nrazumsko (što ga čini čovjekom) i zamjenjuje ga nagonskim, te obrnuto – koliko je kod životinja takvo \nuzdržavanje, koje etiolozi bilježe, odraz razumskog ili je to ipak, samo nagonska, instinktivna \nreakcija?!!! \nHardwig i Sievers (1959.) smatraju da zabrana incestuoznih veza vodi porijeklo od pradavnih, \nreligijom nametnutih tabua. Renert (1958.) navodi da incestuzne zabrane ne djeluju po prirodi stvari \nna osnovni instinkt, već da se stiču tokom socijalizaciije. Tobben (1940.) je utvrdio da u incestuozne \nveze sa svojom djecom najčešće stupaju muškarci u dobi između četrdesete i pedesete godine života. \nU toj dobi muškarci većinom imaju spolno zrele kćeri, a vlastite im supruge više nisu dovoljno \npoželjne. Isti autor konstatuje veliki udio slaboumnih izvršilaca, alkoholičara i psihopata, koji se \nnajčešće koriste odsutnošću supruge zbog bolesti, bračnim nesporazumima i skučenim stambenim \n \nMladen Milosavljević \n \n3 \nprilikama. Incest je često i simptom poremećenih porodičnih prilika - poratna situacija, ekonomska \nkriza, smrt ili odlazak supruge. Posebno su ugrožena kategorija djevojke koje u porodici preuzimaju \nniz obaveza majke, kako prema mlađoj djeci, tako i prema ocu. Ono što je karakteristično za \nincestuozne odnose je njihova dugotrajnost. \nRenert (1958.) smatra da incestuoznih veza ima i u višim socijalnim stratifikacijama, ali se one \nvrlo teško otkrivaju zbog nastojanja cijele porodice da se takvi sramni slučajevi zataškaju i prikriju, te \nda se ne naruši ugled porodice. \nIstraživanja o incestuoznim vezama na štetu djece i maloljetnih osoba, provedena u SAD, \npokazala su niz zanimljivih parametara. Istraživanja (koja je izvršio Baisden, 1971.) su tako pokazala \nda je izvršilac incestuoznog seksualnog delikta u oko 60% slučajeva otac djeteta, u 5% slučajeva \nmajka, u 8% slučajeva sestra, a zatim brat ili ostali srodnici. (Prema američkim istraživanjima novijeg \ndatuma, vezanim za seksualnu zloupotrebu djece, u 47% slučajeva, počinilac je član porodice -–otac, \nočuh, zastupljeni u 30% slučajeva). Ono što je posebno bilo zanimljivo je to da su očevi, koji su \nidentificirani kao izvršioci incesta na štetu maloljetnih kćeri, u pravilu bile stroge i autoritarne osobe. \nUtvrđeno je i to da su ti očevi mnogo prije incestuozne veze strogo nadzirali ponašanje svojih kćeri, \nbranili im izlaske, rekreacijske aktivnosti i kontakte sa vršnjacima. Takav su odnos često održavali i \nfizičkim kaznama. Često su se prema vlastitim suprugama odnosili  kao tirani. Oko 37% izvršilaca \nincesta ranije je osuđivano zbog nekih krivičnih djela. Važno je napomenuti da postoje i suprotni \noblici ponašanja: žrtva je izrazito razmažena, prohtjevna, a otac je obasipa pogodnostima i poklonima. \nNasilje u porodici često je popratna pojava incesta. U 47% incestuoznih porodica djeca su surovo \nfizički kažnjavana. Prema mišljenju američkih istraživača, incest nije ograničen na socijalne \nstratifikacije s nižim prihodima i slabijim obrazovanjem. Nisu rijetki slučajevi (po mišljenju Jacobson, \n1978.) incesta u porodicima u kojima se insistira na poštovanju svih društvenih normi. Incestuozna \nveza čuva se kao najstrožija tajna. Majke žrtava incestuoznih odnosa često su, u svakom pogledu,  \novisne o svom suprugu, te potiskuju svijest o postojanju incestuoznih veza u porodici. \nProvedena istraživanja u državi Minesota koncentrisala su se na karakteristike žrtve incesta  i \nuočene posljedice. Tako je utvrđeno da je u više od 50% posmatranih porodica incestuozno ponašanje \noca prelazilo sa starije kćerke na mlađu. Ono što je bilo karakteristično (ali i pogubno) je trajanje tih \nveza, što je predstavljeno vremenskim intervalom između tri i pet godina. Incestuozno ponašanje \nnajčešće počinje nad žrtvama u desetoj godini života. U prvoj fazi to su bludne radnje, a u kasnijoj \npotpun snošaj. Utvrđeno je i to da većina žrtava ima izražen osjećaj manje vrijednosti i pati od osjećaja \nkrivice. Zloupotrebljavane od očeva (a vrlo često zanemarene od svojih majki), one pokazuju jaku \nambivalenciju u odnosu prema oba roditelja.  \nU periodu puberteta i adolescencije, kod žrtava incestuoznih veza često se javljaju i poremećaji u \nponašanju, a nerijetko zapadaju u depresije koje znaju zavrašavati čak i pokušajima samoubistva. \nPo navodima Jamesa (1979.) za više od 50% mladih, smještenih u vaspitno-popravni zavod, on je \nutvrdio da su bili seksualno zloupotrebljeni u porodici. Veći dio tih djevojaka oda se prostituciji i \npromiskuitetu. \nKakve sve posljedice ostavljaju incestuozni delikti na žrtvu? Mnogobrojna istraživanja na tu \ntemu jasno navode da su posljedice vrlo izvjesne, raznovrsne i dugotrajne. Vestergard (1960.) je \nproučavao život 16 žena deset godina nakon incestuoznih radnji i utvrdio brojne poremećaje u \nnjihovom ponašanju i životu, koji se u pretežnoj mjeri mogu pripisati incestu. Jacobson (1978.) je \nutvrdio da pretežan broj žrtava incesta ima trajno poremećen odnos prema muškarcima. On navodi i \npodatak da je seksualna zloupotreba u porodici važan uzrok promiskuiteta i prostitucije mnogih \nmladih žena.  \nKazuistika \n42-godišnji šef računovodstva jedne ugledne beogradske privredne organizacije je redovno \nkupao svoju kćer, ne samo u predškolskom već i u školskom uzrastu.  Njegovo prvo interesovanje \nprema njoj, a koje bi se moglo okarakterisati kao perverzno, bilo je od djetetove 10-te godine, i \nispoljavalo se u milovanju i golicanju (što je optuženi pred sudom nazvao “maženjem”). Nakon toga \nono prerasta u pipkanje, pipanje grudi i spolnog organa, pa i zavlačenje prstiju u spolni organ, što je \nnajvjerovatnije dovelo i do defloracije, tako da prvi odnos u 13-godini života nije doveo do obilnijeg \n \nkriminalistična sekcija \n4 \nkrvarenja, a taj momenat je odbrana koristila u dokazivanju činjenice da li je prvi odnos bio prije \nnavršene 14-te godine ili kasnije, što je bilo relativno za postojanje pravne kvalifikacije kako je dala \njavna tužba. \nU drugom slučaju, 15-godišnja učenica, sa kojom je otac preko dvije godine održavao spolne \nodnose, uz stalnu prinudu, otkrila je to majci tek one noći kada je njen otac, došavši kasno kući pod \nuticajem alkohola, počeo pred majkom da je miluje na takav način da je ova reagovala; kada je \ndobila odgovor supruga: “zašto ne i nju”, pošto ga je smjestila da spava, majka je izvršila pritisak na \nkćerku i tek tada od nje saznala istinu. \nU trećem slučaju, kada je majka saznala za odnos svoje kćeri sa svojim suprugom, ona nije \nreagovala na očekivani način, već je tada zavela svoga sina i počela s njim da održava spolne odnose. \nU ovom slučaju incestnog četverougla, u koji su bila uvučena četiri člana porodice, došlo je do \nindukcije, i to je jedini takav slučaj za koji je to pouzdano utvrđeno. \n \nPrema podacima Barrya istraživanja pokazuju da je između 60.000 i 100.000 ženske djece \nseksualno zlostavljano, a samo je 20% tih krivičnih djela bilo prijavljeno. Stručnjaci navode da \nrodoskrvnuće obuhvaća više od 10% sveukupnih američkih porodica s najmanje 5000 slučajeva, gdje \nje rodoskrvnuće počinjeno između oca i kćeri. Analize iz 1965. godine navode da je više od 1000 žena \nstudentske dobi, tj. više od 25% objavljenih slučajeva, imalo seksualna iskustva prije navršene 13-te \ngodine života. Ono što je više nego zabrinjavajuće u svemu tome je podatak da je samo 6% tih \nslučajeva bilo prijavljeno policiji. Tada su nastale procjene da je jedna od svake četiri žene seksualno \nzloupotrebljena prije nego što je navršila 18 godina starosti. Ono što je također bitno (a o čemu smo \nveć ranije i govorili) je činjenica da, pošto se rodoskrvnuće događa u porodici, faktički i ostaje u njoj \n(ne prijavljuje se). Za razliku od silovanja ili napadanja, rodoskrvnuće je iniciralo ljubavlju i \npouzdanjem starijih, o kojima je dijete zavisno. Prema tome, dijete (žrtva) godinama nastavlja \naktivnost, a slučaj se ne prijavljuje policiji. Nisu rijetke situacije da, i kada dijete prijavi rodoskrvnuće, \nne bude adekvatno tretirano: ili mu se ne vjeruje, nekada se čak kažnjava, a u nekim situacijama majke \nprekorijevaju dijete što zavodi oca. Normalno je da postoje i situacije kada majka apsolutno vjeruje \ndjetetu i pokreće sve zakonske mehanizme da dijete zaštiti, a kazni izvršioca (svog supruga). Međutim, \novakve situacije ponekada ne ostaju ovakve do kraja postupka. Naime, nekada suočena sa situacijom \nda može izgubiti supruga (još pogotovo ako je od njega zavisna materijalno) supruga povlači svoju \ntužbu, a nerijetko prisiljava i kćerku da i ona to isto učini. Treća moguća situacija predstavlja \ndopuštanje djeteta za rodoskrvnuće, jer ono u tome vidi mogućnost da zadrži porodicu na okupu. \nDijete (djevojčica – žrtva) u takvom slučaju može predvidjeti eventualne posljedice, kao što su npr. \nrastavljanje porodice, i onda radije pristaje na akt rodoskrvnuća. Kod svih rodoskrvnuća ne postoji \nosjećaj krivnje. U određenim slučajevima kćerka pretpostavlja da je rodoskrvnuće normalna stvar, \nznači dopušteno ponašanje. Težina odgovornosti u gledanju na to da se rodoskrvnuće prijavljuje leži, \nmeđutim, u samom društvu. Savremena društva, pa čak i američko, imalo je određenih teškoća u \nprihvatanju činjenice da se rodoskrvnuće uopšte i događa. Rodoskrvnuće je izuzetno ozbiljan \ndruštveni problem koji će se nastavljati o određenom vremenskom razdoblju od jedne do druge \ngeneracije, te je stoga potrebno da se preduzmu odgovarajući potezi da se taj problem ublaži. Iako je \njedan dio svijeta izuzetno razvijen, to ne znači da je pravovremeno i na pravi način reagovao na \nodređene forme devijantnog ponašanja. Tako je za mnoge visoko razvijene zemlje rodoskrvnuće bilo \ntabu tema. Jedni su u šoku i užasavaju se od dojmom rodoskrvnuća, što kod njih stvara osjećaj \nnelagodnosti – oni se pretvaraju da ono ne postoji, ili pak misle da je ono plod dječije izmišljotine, \nodnosno pokvarene mašte. Druga grupa vjeruje da je rodoskrvnuće vrlo rijetko, te da se događa samo \nmeđu partnerima koji su emocionalno ili mentalno poremećeni. Neke teorije iznose porijeklo \nrodoskrvnuća kao zabranjenu – tabu temu. Jedan broj istraživača smatra da to etiketiranje nije rezultat \nprirodne odvratnosti prema seksu sa potomstvom (djecom), već da je to psihološka odbrana protiv \nprirodnog iskustva. Po nekim, i nije sasvim iznenađujuće da ljudi koji žive zajedno imaju i seksualne \nodnose. Odgovornost u definisanju ograničenja intimnosti leži i među samim roditeljima. Za određene \nroditelje tabu ih ne uvjerava da se i susreću s takvom odgovornošću. Često se vjeruje da djeca padaju \nkao žrtve stranaca koji su stereotipno prikazani kao mitski “prljavi stari čovjek u kišnom ogrtaču”. \n \nMladen Milosavljević \n \n5 \nZablude u pogledu rodoskrvnuća \nSlijedeće zablude u pogledu rodoskrvnuća mogu se dokazati kao netačne: \n \nOtac – napadač je u većini slučajeva inferioran u inteligenciji i obično je neurotičar.  \nOtac sa incestuznim sklonostima je obično polaznik crkvenih obreda, pobožan je, skrbnik, a \ninteligencija mu je prosječna. To dolazi do izražaja jedino onda kada se njegove sklonosti i aktivnosti \notkriju i kada se ponaša kao neurotičar. \n \nOtac sa incestualnim sklonostima je zaveden slobodnim ponašanjem svoje kćeri.  \nSlobodno ponašanje ili zavodljivost kćerke je često rezultat, ali ne nikada i primarni uzrok \nrodoskrvnuća.  \n \nDjeca rođena u rodoskrvnim odnosima većinom su zaostala i hendikepirana.  \nTa mogućnost, normalno, postoji, ali ipak sva djeca koja su rođena iz takvih odnosa ne moraju \nbiti abnormalni. Rodoskrvnuće je  većinom ograničeno samo na jedno dijete. Iako otac ima na “meti” \nsamo jedno dijete, zabilježeni su slučajevi u kojima otac ima seksualne odnose i sa više kćeri. Praksa \nje zabilježila i slučajeve kada otac ima seksualne odnose i sa sinovima i kćerima. \n \nRodoskrvnuće je neškodljivo.  \nIako kod rodoskrvnih odnosa u većini slučajeva ne postoji fizičko nasilje, proučavanja su \npokazala da pri takvom odnosu obično nastupaju emocionalni poremećaji. Oko 20% poremećene djece \nbilo je uključeno u rodoskrvne odnose. \n \nTakođer, u narodu prihvaćeno stajalište kako je incest jedinstven oblik spolnog iskorištavanja \ndjeteta i kako incestuozni očevi iskorištavaju samo svoju vlastitu djecu, a nikako djecu izvan svoje \nobitelji, doživjelo je debakl rezultatima koje je postiglo istraživanje o tom pitanju, napravljeno na \nteritoriji SAD krajem osamdesetih godina. Istraživački tim koji su činili Abel, Becker, Cunningham-\nRathner, Mittelman i Rouleau, došao je de veoma interesantnih saznanja kako je 49% incesuoznih \nočeva koji su upučeni na medicinski tretman, iskorištavalo svoju vlastitu djecu, ali i djecu izvan \nobitelji. 18% ovih muškaraca je silovalo odrasle žene u isto vrijeme kada su seksualno iskorištavali i \nsvoju vlastitu djecu. \nSvakao da postoje i mnoge druge zablude, ali o njima, zbog ograničenog prostora  u ovom \nslučaju ne gvorimo. \nU narednom dijelu govorićemo o nekim karakteristikama koje nezaobilazno učestvuju o procesu \nrodoskrvnuća. \nPorodica \nRodoskrvnuće se općenito događa u porodici gdje postoje mnogostruki problemi. Članovi \nporodice često su izolovani jedan od drugog, pa vlada veća usamljenost i neprijateljstvo prije nego što \ndođe do samog akta incesta. Rana seksualna zloupotreba nametnuta djeci može djelovati destruktivno \nna njihov razvoj. Po nekim autorima, npr. Barry (1986.), takva djeca će vjerovatno kasnije postati \novisnici o drogama, odavaće se prostituciji ili drugim lošim načinima života, što je sve posljedica \nupravo takvih zloupotreba. Postoje mnogi razlozi za seksualnim nagonom roditelja prema djeci. \nRoditelju s incestuoznim namjerama nedostaje impuls kontrole. Ovo pomankanje kontrole često je \nkombinovano s duševnom nestabilnošću, koja opet stvara potencijalno opasnu situaciju. Roditelji s \ntakvim namjerama često nadoknađuju propušteno i u konfuziji uloga pokušavaju bježati od stvarnih \nuloga starijih osoba. Na dijete gledaju  kao na drugačiju sličnost. Česti očev incestuozni nasrtaj \nposljedica je krize srednje starosne dobi. Problem se dalje zna komplicirati supruginim odnosom \nprema mužu, kombinovanim sa odbacivanjem nje same zbog ljubomore prema svojoj kćeri. Postoji \n \nkriminalistična sekcija \n6 \nčitava lepeza takvih postupaka u disfunkciji porodice. Ako se problem prijavi organima vlasti, \nporodica se može razdvojiti, odnosno razići. Zlostavljena kćerka odrasta očekujući zapostavljanje \n(odbacivanje), nepovjerenje,  u određenim slučajevima i kaznu. Sigmund Freud tvrdi da rodoskrvnuće \nčesto za posljedicu ima neuroze u kasnijem životu. Mnoga od te seksualno zlostavljane djece, kad \nodrastu, zlostavljaće svoju vlastitu djecu. Tipična porodica u kojoj se vrši rodoskrvnuće je izuzetno \nnesređena. Upravo takvo ponašanje je osnova za interakciju između članova porodice, i ona služe kao \nzamjena za direktnu komunikaciju. Takva atmosfera tendira prema poticanju narcisoidnih i \negocentričnih osoba. \nRodoskrvnuće s roditeljima \nIako su dinamike rodoskrvnuća roditelj – dijete i pedofilija dosta slične, ipak među njima postoje \ni razlike. Pedofilija primarno uključuje dinamiku jedne osobe, a u svakom slučaju roditeljskog \nrodoskrvnuća postoje izvjesni oblici porodične disfunkcije. Na osnovu određenih ispitivanja \nprovedenih u centrima za psihoterapijski i drugi tretman žrtava seksualnih zloupotreba u porodici, \nmoglo se zaključiti da je rodoskrvnuće između oca i kćeri veoma rašireno i da čak poprima epidemičke \nrazmjere. \nRodoskrvnuće s očuhom \nNeka istraživanja su pokazala da su pastorčad češće izložena rodoskrvnuću, i to iz više razloga. \nKao prvo, tabu rodoskrvnuća između dvaju partnera koji nisu u krvnom srodstvu može biti manje \nopasan. Kao drugo, očusi koji nisu poznavali svoju pastorčad kao malu djecu, imaju manji roditeljski \nosjećaj da djeluju zaštitnički i da ne počine rodoskrvnuće. Oni mogu biti u većoj mogućnosti od pravih \nočeva da izražavaju neobuzdane seksualne nagone. Kao treće, porodice sa očusima mogu biti jako \nneorganizovane. \nRanije navedeni činioci sugerišu da rodoskrvnuće s očuhom može imati dinamiku koja se \nrazlikuje od one kod koje se rodoskrvnuće vrši sa pravim ocem. Iako muškarac nije pravi otac, \ndinamika situacije ima izvjesne sličnosti s rodoskrvnućem u slučaju roditelj – dijete. Takvi odnosi \nstvaraju prolazan trokut konflikta i suparništva koje može biti krajnje opasno za povezanost porodice. \nSeksualni odnosi stavljaju djecu u odnose s njihovim mnogo starijim pouzdanijim osobama, te na taj \nnačin stavljaju djecu u veliki rizik. U nekim primjerima roditelji sami za sebe imaju osjećaj sukrivice, i \nto naročito u situacijama kad su svojom nemarnošću propustili da zaštite dijete. \nRodoskrvnuće između sestre i brata \nAko je išta u rodoskrvnućima neuobičajeno, onda je to odnos između sestre i brata. Smatra se da \nje ono i najmanje pokudno, pa se stoga o njemu malo piše i izvještava. Po Barryu (1986.) \nrodoskrvnuće između sestre i brata i nije tako traumatično, posebno ako su žrtve iste (ili približno iste) \nstarosne dobi i ako se za navedeni akt ne sazna. Ako se za akt ipak i dozna, onda tu obično vrijedi \nstaro pravilo: “Odaj ti mene, pa ću i ja tebe”. \nIstraživanja (Barry, 1986.) pokazuju da su najčešća rodoskrvnuća između sestre i brata ona u \nkojima dolazi do snošaja između starijeg brata i mlađe sestre. Budući da je sestra nevina, ona tada i \nnije svjesna da pri tome griješi. Ako je razlika u godinama veća, akt je traumatičniji i nasilniji. Odlike \nrodoskrvnuća između mlađeg brata i starije sestre vrlo su slične onom između sina i majke. Dječak je \nnesposoban i nesiguran da stupi u vezu sa ženom. Starija sestra vjeruje da je inferiornija, nezadovoljna \nosjeća se ugroženom u sličnim odnosima. Postoji i veći broj homoseksualnog rodoskrvnuća između \nbraće. Neka istraživanja pokazuju da brat održava seksualne odnose sa bratom tako često kao i sa \nsestrama. Utvrđeno je i da sestre također imaju popriličan broj lezbijskih iskustava. Kada su \nhomoseksualna iskustva nagomilana zajedno sa nekim heteroseksualnim, jasno se vidi da je seksualni \nakt među braćom i sestrama uobičajen.    \nOdređena iskustva pokazuju različite vrste prisile i kod dječaka i djevojčica. Upotreba sile nije \nograničena ni kod mlađih ni kod starijih partnera. Određena iskustva u tim odnosima sa braćom i \n \nMladen Milosavljević \n \n7 \nsestrama, koji su približno iste dobi, mogu izazvati prisilu i nasilje. Rodoskrvnuće između sestara i \nbraće ne bi se smjelo romantizirati, kao što se to ponekad navodi u literaturi. Stereotipne, nedužne \nseksualne dječije igre također imaju ograničenu primjenjivost. Seksualni odnosi između članova \nporodici su mnogo češći nego što bi se to moglo očekivati. \nRodoskrvnuće otac – kći \nSam čin rodoskrvnuća je uvijek razorno i emocionalno potresno iskustvo sa žrtvom. \nEmocionalno psihološko djelovanje je dugo vremena veoma prisutan i poznat problem. On može \ndjelovati na dijete tokom cijelog njegovog  života, uzrokujući različita depresivna stanja, povlačenje, \nuživanje alkohola i droge, bijednu i jadnu predstavu o samom sebi, pokušaj ubistva, (pre)slobodno \nseksualno ponašanje i homoseksualnost. Rodoskrvnuće zbunjuje dijete koje je napadnuto od ljudi, \nkoje ono voli, u koje ima povjerenje i o kojima na kraju ovisi. Takvo dijete se osjeća uhvaćenim u \n“stupicu”, za razliku od akta silovanja ili napada, jer u ovom prvom slučaju dijete se nema gdje sakriti, \nnema doma kuda bi se usudilo da ode. Ono, čak, ne osjeća ni sigurnost u vlastitom domu. Pri aktu \nrodoskrvnuća otac malokad upotrebljava fizičku silu ili nasilje. Snažna seksualna prinuda izgrađena je \nna relaciji otac – kći. Kćerka je odgojena da sluša svoga oca, jer joj je on u svemu moralni uzor. Osim \nnavedenih postoje i druge karakteristike koje se često javljaju kod kćerke, a ogledaju se prije svega u \nnjenoj pasivnosti i poslušnosti, te u njenom ponašanju da se uopšte ne suprotstavlja očevoj želji i \nzahtjevu. Istraživanja su zabilježila da incestualni odnosi stvaraju kod kćerke posebno osjećanje \nzadovoljstva i čežnje zbog privlačnosti, pažnje i fizičke vjernosti. U nekim drugim slučajevima, žrtva \nmože ostati povučena zbog straha da će biti kažnjena. Može se čak uplašiti da nije dovoljno \npovjerljiva, da će biti pretučena ili protjerana iz kuće. Ona je tada vrlo uplašena jer misli da zbog \ntakvog odnosa sa ocem može dovesti u pitanje održavanje porodice na okupu. I na kraju, ona može \nosjetiti da je za nastalu situaciju jedino ona kriva, ali nikako njen otac. Rodoskrvnuće često \nprouzrokuje bol, odvratnost i strah. Žrtva je svjesna da ono što se dogodilo nije dobro. Seksualni akt \nsam po sebi može prouzrokovati kako fizički, tako i psihički poremećaj. Rodoskrvnuće često rezultira \ndjevojčinim neprestanim odlaskom od kuće. Problematično seksualno ponašanje također je \nkarakteristično za seksualno zloupotrebljenu djecu. Takvo dijete će gotovo uvijek osjećati averziju \nprema seksu ili će se pak ponašati razulareno. Po navodima Barrya (1986.) više od 70% incestoznih \nveza traje više od jedne godine, a više od 10% njih traje čak više od tri godine. Jedno drugo \nistraživanje je pokazalo da je čak 70% takvih veza održavano i više od tri godine. Po mišljenju nekih \nautora, kako žrtva incesta postaje starijom, ona samu sebe kažnjava za zločin za koji misli da ga je \nizvršila. Ona može izgubiti potpuno povjerenje u sebe i nikada ga više neće povratiti. Kada se jednom \nnaruše odnosi dijete – roditelji, teško ih je kasnije uspostaviti. \n \nPrimjer iz Zenice govori o E.D. (41) radniku, stalno nastanjenom u Zenici, koji je osumnjičen da \nje više od šest godina fizički zlostavljao, a više od četiri godine prisiljavao svoju kćerku Đ.D. da sa \nnjim vrši bludne radnje. Porodična tragedija ove djevojčice počela je kada je ona imala samo 11 \ngodina. Kada je imala 13 godina otac ju je jednostavnop silovao, te nakon toga pune četiri godine \nnastavljao seksualno zlostavljati svoju kćer. Porodična drama je završena nezamislivom tragedijom. \nNaime, iz navedene «veze» nesretna djevojčic ja u Kantonalnoj bolnici u Zenici rodila dijete.  \nOtac \nIstraživanja pokazuju da je otac sa incestualnim namjerama takva osoba koja je kao dijete bila \nseksualno zloupotrijebljena ili je bila očevidac seksualnih odnosa između vlastitog oca sa sestrom. \nNjihova osobina je da dom napuštaju još u ranoj mladosti, te nastavljaju život u nesređenim \nporodičnim prilikama. Pomankanje autoritativne osobe u liku roditelja tjera ga na to da prezire incest – \ntabu, dok mu njegova iskustva govore i naglašeno ističu posebnu vrijednost odnosa roditelj – dijete. \nIncestualni očevi su većinom u mladosti bili lišeni svake ljubavi i nježnosti, te se napuštanje njihovih \nvlastitih očeva navodi kao prvi uzročni faktor. Jedna od uočenih karakteristika u incestu otac – kći \njeste hronični alkoholizam kod jednog dijela očeva. On je ponekad frustriran i inicira seksualni akt sa \nsvojom kćerkom zbog nemogućnosti da savlada svoj stres u sredini u kojoj se nalazi. Osjeća da ne \n \nkriminalistična sekcija \n8 \nmože živjeti svojim punim životom, a i muškost mu je također dovedena u pitanje. Tako on kroz \nincestualni akt uzdiže svoj ego (svoje “ja”) i ističe svoju mušku snagu, superiornost i dominantnost. \nSeksualnom vezom sa svojom kćerkom on pokušava naći svoju ljubav, pažnju i toplinu, budući da od \nsvoje žene nije prihvaćen. Da apsurd bude veći, incestualna veza mu se čini sigurnijom i više mu \nodgovara od bračnih obaveza. Incestualni otac je tipično autoritativno dominantan i ulijeva strah i \ntrepet svojoj porodici. \nOtac može zahtijevati da njegova kći dolazi kući odmah nakon završenih školskih obaveza, zatim \njoj zabranjuje da se druži sa vršnjakinjama. Ovakav otac često provodi kontrolu pretjeranim \ndisciplinskim mjerama ili pak specijalnim naklonostima i zaštitom prema žrtvi. Ovakvi očevi postupci \n(zaštita) otuđuju kćerku od majke i od braće, koja mogu biti ljubomorna i uočiti kako otac loše utiče \nna to dijete, odnosno žrtvu. U situacijama kada se incestuozna veza ipak otkrije, otac gotovo uvijek \nporiče svoju krivicu. Vrlo često prekorijeva svoju suprugu i kćerku, ali sebe nikad. Otac sa \nincestualnim sklonostima često se prikazuje kao simbiotska ličnost. On ispoljava snažnu nehotičnu \npotrebu za prisnošću, želi da bude intiman i povezan s nekim tko će ga podržavati. Ne zna kako bi \npostao prisan i odan bez seksualnog osjećaja, ne zna kako bi udovoljio svojim potrebama da pripada \nnekome i ima tople odnose na platonski način. Ovakav otac ponekad seksualni odnos koristi kao kanal \nza neprijateljstvo, netrpeljivost, stimulaciju, pa i razdraženost. \nPrema Barryu (1986.) postoje četiri simbiotske ličnosti: 1) silnik – tiranin; 2) racionalist; 3) \nintrovert i 4) alkoholičar. Tiranin se prema porodici ponaša jako disciplinirano. Često prijeti fizičkom \nsilom, zahtijevajući pokornost od svoje kćeri (žrtve). Međutim (iako se čini pomalo neobičnim), ona se \nobično pokorava bez upotrebe fizičke sile, jer otac često ima iskrene osjećaje ljubavi i ona je prisiljena \nna predaju zbog takve pažnje. Osoba koja bi se mogla ispriječiti između takvog oca i kćerke, plaši \nzlostavljača (oca). Takva ljubomora može stvoriti paranoidno ponašanje. Otac tiranin je nepovjerljiv \nprema ljudima. Karakteristično je da ga takvo ponašanje udaljava od drugih ljudi i stvara zabrinutost i \nzatvorenost pri prisilnim fizičkim osjećajima. Racionalist opravdava rodoskrvnu vezu sa svojom \nkćerkom, vjerujući da je to njegov način dokazivanja ljubavi prema njoj. Ovakav otac ima velike, \nneispunjene potrebe za toplinom i prisnošću i zbog toga često miješa seks s ljubavlju. Ostali \nracionalisti opravdavaju incestuoznu vezu kao seksualno obrazovanje koje oni daju svojim kćerima. \nKarakteristično je da se racionalist osjeća krivim zbog ovog delikta i pokušava ublažiti svoju krivicu \nrazborito glasnim objašnjenjem i opravdanjima za svoje ponašanje. Na taj način se pravi jedna vrsta \nsamoodbrambenog mehanizma. Introvert je čovjek zatvorene naravi. On se obraća porodici  za sve \npotrebe. Vrlo često je odsutan od kuće, najčešće zbog posla. Odlikuje ga rijetko kontaktiranje sa \nljudima. Na svoju kuću i dom gleda kao na “mirnu luku”, koja je uglavnom sagrađena vlastitim \ntrudom, radom i njegovom karijerom. Odlikuje ga često padanje u depresiju. Ako je njegov odnos sa \nsuprugom narušen (a seksualni odnosi među njima prekinuti), obraća se svojoj kćerki da bi zadovoljio \nsvoje seksualne potrebe. Ovakve očeve obično odlikuje nedruštvenost. Incestualni otac – alkoholičar \nzavisi od nekoga. On jednostavno želi imati nekoga ko bi se brinuo o njemu. Utjehu traži u alkoholu, i \nto koristi kao posredništvo prema ljudima, postaje zatvoren bilo emotivno bilo fizički. Tip oca koji \npije u određenim slučajevima pokušava izbrisati svoje potrebe za ovisnost, a u isto vrijeme obraća se \nkćerki da udovolji svoje potrebe. Jasno je da alkohol umanjuje njegovu samokontrolu, da bi kasnije \nublažavao i njegovu krivicu. Istovremeno alkohol umanjuje njegove inhibicije. Nakon seksualnog \nsnošaja, on za intenzitet krivi alkohol, a ne sebe. Dva važna faktora koja su prisutna u većini slučajeva \nrodoskrvnuća otac – kći, imaju za posljedicu stres i krizne situacije. Svaka promjena, dobra ili loša, \nkoja od osobe zahtijeva pomirenje, odnosno prilagođavanje, stvara novi stres. Veliki stresovi izazivaju \nteškoće. Istraživanja su pokazala da ljudi različito reaguju na stresne situacije. Jedan pada u tešku \ndepresiju, drugi dobija infarkt, treći pokušava tući svoju djecu, četvrti vrši akt rodoskrvnuća. Današnje \nprilike stresnih situacija u porodici često su u vezi sa izvršenjem incesta. Drugi važan faktor u \nrodoskrvnuću jeste postojeća situacija. Uslovi u kojima otac i kćerka žive sami dugo vremena upravo \nsu kao stvoreni za vršenje incesta. U porodicima gdje majka često izbiva iz kuće, otac i kći su često \nsami i zajedno. Ta okolnost, povezana sa stresom, uzrokuje da otac  traži utočište kod kćeri zbog \nonoga što ga u životu tišti. Kćerka, kojoj nedostaje materinska ljubav, okreće se prema ocu zbog \npružanja pažnje i ljubavi. Poneke majke stvoriće si namjerno priliku da rade noću ili da u društvo \nodlaze noću (što opet pogoduje nastanku ovakve situacije).      \n \nMladen Milosavljević \n \n9 \nNeka istraživanja, kada govore o počiniocu seksualnog nasilja iz kruga porodice (gdje navode \noca, ujaka ili starijeg brata), navode da on raspolaže autoritetom nad djetetom, a ono je naučilo da ih \nsluša.  \nKćerka \nJasno je da ličnost kćerke ima jednu od značajnih uloga u incestuoznim odnosima otac – kći. \nTipična kćerka s incestualnim sklonostima ima slabu vezu s majkom ili je uopšte nema. Ona se čak \nosjeća odbačenom od svoje majke. Ima osjećaj manje vrijednosti. Osjeća se neprivlačnom, \nnezadovoljnom, nevoljenom i zapostavljenom. Kćer traži ljubav i pažnju, ali je ne nalazi. Teško nalazi \ni prijatelje, jer se plaši da je neće prihvatiti. Ako otac prema njoj ispoljava seksualne želje, ona shvaća \nda može imati posebne privilegije stupajući s njim u seksualne odnose. Ona primjećuje očevu \nfrustriranost i manjkavost seksualnih odnosa sa njenom majkom. Kćeri zamjenjuju majku kao \nseksualnog partnera, kako bi spasile porodicu od raspadanja i zadovoljavaju svoje potrebe koliko god \nviše mogu. Kada se majka i otac međusobno tuku, kćerka pokušava smiriti oca, nudeći mu seksualnu \nvezu. Ona sebe smatra očevim spasiteljem, osjećajući da je on nesretan ili mu je potreban neko ko će \nga njegovati, ugađati i voljeti. Postoje dva tipa kćeri koje se upuštaju u seksualne odnose: 1) tip Lolite \n– zavodnice i 2) tip koji se nasilnički ponaša u prihvaćanju seksualnih odnosa. Savremene teorije o \nzlostavljanju i djeci su i one o Loliti, varavoj, čarobnoj zavodnici, ženi – djetetu, koja se upušta u \nzavođenje starijih muškaraca. To dotičnog muškarca oslobađa krivice kojom je bio stavljen u \niskušenje, a nakon toga traži oproštaj za takav akt. Mjerodavne ustanove se obično i ne slažu sa \nispravnošću teorije nezavođenja. Mnogo češće “da” nego “ne” kći udovoljava fizičkoj sili i psihičkoj \nprinudi. Mnoga od te djece odrastaju vjerujući da je njihov otac čaroban heroj koji porodicu drži na \nokupu. U takvoj atmosferi pravo sredstvo zastrašivanja, koje dolazi sa tabuom, zapravo i ne postoji. \nTako terorisane žene i odrastu vjerujući kako su bespomoćne. Postoji saznanje o tome da su stvari \nmnogo drugačije nego što izgledaju. Kritički faktor prisutnosti je strah.  \nVeoma je važno istači činjenicu kada kći preuzima ulogu majke. Zapravo, u slučaju incestuoznog \nodnosa, otac – kći, u kojem majke ne poduzimaju ništa i drže se po strani, može se dogoditi da dio \nnjenih majčinskih baveza padne na teret kćeri, koja tada preuzima dodatnu obavezu: držanje porodice \nna okupu. Iz ove situacije proizilazi još jedna moguća komplikacija. Naime, ova osobna obaveza može \nograničiti saradnju s policijom. \nDakako postoje i kćerke koje ne spadaju u ovu kategoriju, već se radi o posve normalnim \nosobama koje su na čin incesta jednostavnu prisiljene. \nKada se govori o ovakvim situacijama ne treba smetnuti s uma faktor bespomoćnosti.  Ako je \npočinilac seksualnog zlostavljanja jedan od roditelja (što u incestu svakako jest), dijete smatra da se \nnikome drugom ne može obratiti, da nema izlaza. Ono zatomljuje svoja osjećanja, koja nakon nekog \nvremena smatra sasvim normalnim. Dakako, u svemu ovome važna je uloga i ponašanje majke. \nMajka \nMajka predstavlja vrlo zagonetnu figuru u incestualnim odnosima otac – kćerka. Često je tihi \npartner, koji svjesno ili nesvjesno prihvaća takve odnose. Neke analize su pokazale da postoje tri tipa \nmajke žrtve incesta. Najčešći je tihi, pasivni tip, koji svoju ulogu zamjenjuje s kćerima. Takva majka \nje najčešće nesposobna da ima prisne odnose sa svojom porodicom. Kćerka preuzima odgovornost u \nporodici za emocionalne i sve ostale potrebe. Sav teret obaveze sa majke prelazi na kćerku, pa nakon \ntoga odmah slijede i seksualne veze s ocem. Majka je uključena u taj “prenos” obaveza, ignorišući ih \nili ih suptilno zagovarajući. Kćerka se osjeća iznevjerenom majčinim ponašanjem (propustom, \nneuspjehom ili popuštanjem) oko preuzimanja svoje obaveze i njenom nespretnošću da vjeruje više \nsuprugu negoli kćeri. Drugi tip je majka koja je aktivno uključena u stimulisanje incestuoznog odnosa \notac – kći. Ovakav tip majke je obično poremećen ili duševno bolestan. Ona je veoma zavisna i vezana \nza svoju kćer i supruga. Postaje svjesna činjenice da je kći zamjenjuje i to joj zamjera. Kako njene \nzamjerke rastu, pronalazi načine i sredstva za kažnjavanje i ponižavanje svoje kćeri. Tu se često \ndešavaju incidenti, gdje je majka očevidac kako otac siluje svoju (njihovu) kćer. Treći tip, koji je vrlo \nčest, je majka energična osoba koja je finansijski nezavisna od muža. Ovakva žena svoje obaveze \n \nkriminalistična sekcija \n10 \nshvaća ozbiljno. Kada se incestualna veza otkrije, ona ne oklijeva da napusti supruga, a ipak nalazi \nnačin da zaštiti kćer. Tipična majka, koja primijeti seksualne odnose između svoga supruga i kćeri, \nnalazi se u dilemi da li pristati uz muža ili kćer. Ona se u tom slučaju osjeća nezrelom, nepoželjnom i \nkrivom. Svoj bijes često iskazuje na kćeri. Majčino poimanje incesta obično se temelji na želji da \nporodicu održi na okupu ili je pak finansijski ili emocionalno ovisna o svom suprugu. U većini \nslučajeva ona je pasivna žena uz dominirajućeg supruga, pa je nesposobna da štiti svoju djecu. Njena \nnesposobnost da zaštiti svoju kćer, jednostavno je rezultat odsustva iz porodice zbog zaposlenosti, \nrazvoda, bolesti ili smrti. Ona čak za svoga supruga nalazi opravdanje, kao što je npr. opijanje, ili \njednostavno gubitak kontrole. Majčine reakcije mogu biti odlučujući faktor u cjelokupnom \npsihološkom oštećenju prouzrokovanom kod djece. Nažalost, takva reakcija je jedan vid izraza \nneprijateljstva, odnosno netrpeljivosti. \nRodoskrvnuće otac – sin \nU ovakvoj incestualnoj vezi vrši se homoseksualni akt. Sin je odgajan da mrzi oca. Tako se i \nrazvija, pa mrzi i sam sebe. On gubi osjećaj za muškost i samopoštovanje. \nIncest majka – sin \nOvakva veza između majke i sina nije tako česta. U velikoj većini slučajeva otac više nije glavni \nskrbnik u porodici, jer često izbiva iz kuće. Njegovu suprugu zbog toga sve navodi na to da traži \nsigurnog seksualnog partnera – svog sina. Ona ga tada zavodi, manevriše sa njim, dovodeći ga u ulogu \notac – sin. Iako shvaća da je incestualna veza pogrešna, njene vlastite emocije su jače od njenog \nrazuma. Takva žena ima veliki osjećaj krivice, shvaćajući pri tome da je njena veza specijalna vrsta \nljubavi. \nIma li nekih specifikuma (koji dobrim dijelom potvrđuju ranije iznesene tvrdnje), slučajeva koje \npo nekom osnovu treba izdvojiti? Svakako da ima, te u tom smislu navodimo pismo jedne majke koja \ntraži pomoć istovremeno priznajući svoju tragediju i bezumlje koje je prati. Ovo će istovremeno biti i \npotvrda proklamovane teze da seksualni zlostavljaći nisu samo muškarci. Majka piše: \n«Tridesetdevetogodišnjakinja sam, jedanaest godina rastavljena,  a već više od godinu dana \nodržavam redovne odnose sa svojim, sada osamnaestogodišnjim sinom. Kako se to dogodilo? \nPrije godinu i pol, zapazila sam da moj jedinac, inteligentan i pomalo povučen dječak, tone u \nduboku depresiju. Zabrinula sam se i pokušala ga privoljeti da mi se povjeri. Inače osobito privržen i \notvoren prema meni jedva mi je nekako priznao kako je zatajio u više pokušaja da prvi put u životu \nobljubi vršnjakinju i kako život za nj nema smisla od kako se uvjerio u svoju impotenciju. Pokušavala \nsam ga ohrabriti. Uzalud! Odvela sam ga na psihoterapiju tri četiri mjeseca, uzalud. Njegovo stanje \npostajalo je sve teže. Uplašila sam se da nešto ne učini sebi. Tada sam, nakon dugog premišljanja, \nodlučila da stvar uzmem u svoje ruke. Ukratko, naumila sam ga navesti na to da se na meni uvjeri \nkako nije impotentan. Iznenadio se, ali se nije opirao. Dalje je išlo lakše nego što sam se  nadala. Već \nnakon nekoliko pokušaja nestale su smetnje pri erekciji i ejakulaciji, doživljavao je normalan \norgazam. Bio je izliječen! \nBila sam sretna što sam mu pomogla. Smatrala sam prirodnim što je idućih dana pokazao \nneutuživu žeđ za mnom. \nOčekivala sam da će ona jenjati i da će uskoro naći partnericu među vršnjakinjama. To sam mu i \notvoreno rekla. Odlučno je odgovorio da to ne može ni zamisliti i da ne treba drugu od mene. Uporno \nje odbijao pokušaje da ga, ne povređujući njegovu tek razbuđenu muškost, odvojim od sebe. Što sam \nmogla učiniti? Popustila sam u nadi da je njegova opijenost mojom zrelom ženskošću ipak \nprivremena. Nakon nekoliko mjesci spoznala sam kako sam se prevarila. Pokazalo se da se stvar, \nmimo mog očekivanja, razvila u trajnu duboku  muškaračku potrebu za mnom kao ženom. \nSlično se dogodilo i sa mnom. Ispočetka zaokupljena posve majčinski za njegovo dobro, ubrzo \nsam osjetila kako se budi moja neizživljena ženstvenost. Pošto sam mu se u početku davala samo kao \nbrižna majka, počela sam ga sve više doživljavati kao muškarca i zaljubila sam se u svog sina strašću \nzrele žene, svjesne svojih intimnih potreba. \n \nMladen Milosavljević \n \n11 \nKamo to vodi? Pokušavam ne misliti na to, ali moram – u noćima dok on zadovoljno drijema uza \nme. I još nešto: sve češće hvatam sebe u pomisli koju se ne usuđujem priznati sebi: otkrivam kako \nintimno želim ostati trudna s vlastitim sinom. A jednom  će se i to dogoditi, jer ne upotrebljavam \nnikakva zaštitna sredstva. Nešto me tjera da se igram vatrom. Što ako se zaista dogodi to? Pobaciti? \nRoditi? Otići nekamo gdje nas nitko ne poznaje i živjeti ondje utroje sa zabranjenom ljubavi? Što da \nradim? Pitam vas to zbog sreće svoga sina!» \n \nPismo ove incestuozne majke govori o mnogostrukim zamkama, te višesložnosti problema u \nrelaciji incesta majka – sin. Namjena ovog rada ne dozvoljava nam da objašnjavamo uzroke, \nposljedice, mnoge specifičnosti seksualnog nasilja nad djecom, već nas vodi jednom više pokaznom \nprimjeru objašnjavanja složenosti ovog ljudskog prokletstva. \nIncest majka – kćerka \nIako je incest majka – kćerka dosta rijedak, ipak se dešava. Žene koje vrše takav akt obično su \nporemećene, jer na takav odnos sa kćeri gledaju kao na produžetak sebe same. O sebi samima one ne \nmisle kao o ličnostima. \nPsihički i emocionalni efekti \nU slučajevima kad dolazi do pretpubertetskog seksualnog snošaja, zdravstvene posljedice \nodraziće se na djeci. U takve posljedice najčešće se ubrajaju rektalne raspukline, razderana vagina, \nsmrt od gušenja, gonoreja, angina, venerične bolesti i trudnoća. Komplikacije kod poroda dostižu čak \n50% i to kod predtinejdžerskih majki, prouzrokujući na taj način cijelog života fizičko-psihološki \nstrah. Istraživanja su pokazala da u mnogim slučajevima do sada, incestualne veze nisu otkrivene kod \nnekoga ko nije član porodice, a to nije ni objavljeno. Kada pak javnost sazna o incestu, kći obično \nodlazi od kuće.  \nIstraživanja su pokazala da takvo dijete može samo sebe kažnjavati time da se odaje uživanju \ndroga, slobodnom seksualnom ponašanju  i besposličarenju. Jedno takvo istraživanje je dokazalo da je \nod 500 slučajeva maloljetnih uživalaca droge, njih više od 70% bilo izloženo seksualnim \nzloupotrebama u porodici. Drugo je pak istraživanje utvrdilo da se je 75% djevojčica pubertetske dobi \nodalo prostituciji, a sve su one ranije bile žrtve incesta. \nVećina naučnika se slaže da emocionalni uticaj incesta može imati dalekosežne posljedice. U \nnekim situacijama se psihološki učinioci incesta ne mogu odmah primijetiti. Žrtva može i odrasti prije \nnego što osjeti posljedice incesta. Kao odrasla osoba žena može imati teškoća da se prilagodi bračnom \nživotu, bez obzira na to koliko joj strpljenja i razumijevanja njen suprug pokazuje. Jednostavno, ožiljci \nod incesta sprečavaju je bilo u ljubavi bilo u mržnji prema ljudima. Ako je sama, žrtva može imati \nproblema u odnosu sa muškarcima. U nekim slučajevima ona postaje sadist – mazohist, a sve se to \njavlja kao rezultat njene potrebe da se okomi na nekoga, da se osvećuje, a kod nje se pojavljuje i želja \nda nekoga kažnjava. \nEmocije seksualno iskorištene djece \nDjeca koja su bila seksualno iskorištavana pokazuju mnoštvo različitih emocija: 1) strah (od \nizvršioca, od uzrokovanja nevolja, od gubitka odraslih osoba koje su im važne, od toga da će biti \nodvedena iz roditeljskog doma pa do toga da su različita); 2)ljutnju (prema izvršiocu, prema drugim \nodraslim osobama koje ga okružuju, a nisu ih zaštitili, prema sebi – jer osjećaju da su oni uzrok \nnevolje); 3) usamljenost (smatraju da nešto nije u redu s njima, osjećaju se usamljeni u svom iskustvu, \nimaju problema s pričanjem o spolnom iskorištavanju); 4) tugu (osjećaju da im je nešto oduzeto, kao \nda su izgubili dio sebe, kao da prebrzo odrastaju, kao da su izdani od nekoga kome su vjerovali); 5) \nkrivicu (jer nisu bili u stanju zaustaviti nedjelo, vjeruju da su pristali na spolno iskorištavanje, osjećaju \nkrivicu jer su nekom povjerili svoju tajnu, ili pak osjećaju krivicu zbog toga što čuvaju svoju tajnu); 6) \nstid (što su bili uključeni u takvo iskustvo, što je njihovo tjelo reagiralo na zlostavljanje); 7) konfuziju \n \nkriminalistična sekcija \n12 \n(jer možda još uvijek vole izvršioca – pogotovo ako je on njihov otac, brat, djed; osjećaju se konfuzno \nzato što se njihovi osjećaji stalno mijenjaju). \nNa ovom mjestu smatram primjerenim istači podatak da je u postupku saslušavanje spolno \niskorištenog djeteta potrebno uložiti mnogo znanja, vremena, ljubavi i pažnje. Znanstveno je dokazano \nda dijete od 4 godine i starije može relativno lako opisati seksualni kontakt sa starijom osobom. U \nnekim drugim slučajevima, kada se radi o mlađoj djeci koja daju neodređene i nejasne izjave ili kod \nozbiljno istraumatiziaren djece, utvrđivanje činjenica spolne iskorištenosti može biti krajnje \nproblematično. \nStručnjaci se slažu kako se najčešće o spolnom iskorištavanju djece dozna od njih na indirektan \nnačin, kroz dječije crteže (značajni su rezultati dr.sc. Flander koja na jednom mjestu ističe slučaj \nspolno iskorištavanih malih djevojčica koje su uvijek crtale svoje tate s ogromnim falusom), igre s \nlutkama i slično. \nREZULTATI ISTRAŽIVANJA \nPitanja (postavljena učenicima trećeg razreda srednje škole u Federaciji Bosne i Hercegovine): \n \n1. Da li znate šta je incest? \n2. Da li su vam roditelji govorili o seksualnosti? \n3. Da li ste zadovoljni kvalitetom informacija koje u školi, od nastavnika, dobijate o \nseksualnosti? \n \nPITANJE BROJ \nBROJ TEST. \nUČENIKA \nODGOVOR - DA \nODGOVOR – NE \n                1. \n              90 \n              89 \n                 1 \n                2. \n              90 \n              87 \n                 3 \n                3. \n              90 \n               - \n                90 \n \nPitanja (postavljena građanima u Federaciji Bosne i Hercegovine): \n \n1. Da li ste zadovoljni kaznenom politikom za seksualne delikte? \n2. Da li ste zadovoljni mjerema koje država preduzima u borbi protiv seksualnog \nzlostavljanja djece? \n3. Da li biste se lično angažovali na rješenju ovog problema? \n \nPITANJE BROJ \nBROJ TEST. \nGRAĐANA \nODGOVOR - DA \nODGOVOR – NE \n              1. \n                80 \n                 4 \n               76 \n              2. \n                80 \n                 7 \n               73 \n              3. \n                80 \n                 6 \n               74 \n \nIz površne analize navedenih istraživanja moguće je izvesti veoma jasne, ali i zabrinjavajuće \nzaključke: \n \n1. Mlada generacija je totalno neinformisana o seksualnosti i seksualnom zlostavljanju djece, \n2. Građanstvo je totalno nezadovoljno zakonskom regulativom u oblasti seksualnih delikata, \n3. Građanstvo nije zadovoljno mjerama koje poduzima država u borbi protiv seksualnog \nzlostavljanja djece. \n4. Građanstvo nije spremno za lično angažovanje u rješavanju navedenog problema. \n \nNa osnovu ovih pokazatelja moguće je veoma precizno definirati pravce djelovanja u borbi protiv \nseksualnog zlostavljanja djece. \n \nMladen Milosavljević \n \n13 \nOsnovne karakteristike incesta \nNakon mnoštva provedenih analiza, niza primjera, sučeljavanja mišljenja različitih znanstvenika, \nte upoređujući navedena stajališta sa vlastitim iskustvima i analizama kao osnovne karakteristike \nincesta ističem slijedeće: \n \n! \nIncest je jedna od tabu tema svakodnevnog življenja, \n! \nUvažavajući aktuelnu situaciju incest će još dugo biti tabu tema na ovim prostorima, \n! \nIncest je znatno raširenija pojava nego što se misli, \n! \nDominantno najčešći izvršilac incesta je otac, \n! \nGeneralno posmatrano roditelju s incestuoznim namjerama nedostaje impuls kontrole, \n! \nOvo pomankanje kontrole često je kombinovano s duševnom nestabilnošću, \n! \nČesti očev incestuozni nasrtaj posljedica je krize srednje starosne dobi, \n! \nNešto češći izvršioci incesta su očevi iz manjih sredina, \n! \nPosljedice incesta po žrtvu su izuzetno velike i različite, \n! \nRana seksualna zloupotreba nametnuta djeci može djelovati destruktivno na njihov razvoj, \n! \nTakva djeca mogu češće u kasnijem periodu postati ovisnici o drogama, odavati se prostituciji \nili drugim lošim načinima života, što je sve posljedica upravo takvih zloupotreba (ova djeca \nzapadaju i u različita depresivna stanja, uživaju alkohol, imaju jadnu i bijednu predstavu o \nsamom sebi, imaju preslobodno se ksualno ponašanje, ponekad su tu i slučajevi pokušaja \nubistva), \n! \nDjeca koja su bila seksualno iskorištavana pokazuju mnoštvo različitih emocija: 1) strah  2) \nljutnju 3) usamljenost 4) tugu 5) krivicu 6) stid 7) konfuziju. \n! \nPo mišljenju nekih znanstvenika (npr. Frojd) rodoskrvnuće ima za posljedicu neuroze u \nkasnijem životu (mnoga od te seksualno zlostavljene djece, kad odrastu, zlostavljaće vlastitu \ndjecu), \n! \nJedna od osnovnih karakteristika incesta je njihova dugotrajnost, koja u večini slučajeva ima \nvišegodišnje trajanje, \n! \nPočetak incesta vezan je za najranije uzraste žrtvi, gdje se donja granica spušta sve niže \n(zabilježeni slučajevi starosti žrtve od oko četiri godine), \n! \nU seksualnom nasilju nad vlastitom djecom ponekad se počinje sa različitim formama \nseksualnog zlostavljanja, da bi se kasnije prešlo na klasičan seksualni odnos (u formi \nsilovanja), \n! \nIncest se češće dešava u porodicama u kojim otac (izvršilac) nema skladan seksualni život sa \nsuprugom, \n! \nNeka istraživanja su pokazala da su pastorčad češće izložena rodoskrvnuću i to iz više razloga \n(tabu rodoskrvnuća između dvaju partnera koji nisu u krvnom srodstvu može biti manje \nopasan; očusi koji nisu poznavali svoju pastorčad kao malu djecu, imaju manji roditeljski \nosjećaj da djeluju zaštitnički i da ne počine rodoskrvnuće, te porodice sa očusima mogu biti \njako neorganizovane), \n! \nJedan od uzroka incesta jeste i odsutnost majke iz porodice po bilo kom osnovu (smrt, \ndugotrajno odsustvo zbog posla, liječenja itd.), \n! \nIncest je češći kod lošije situiranih porodica (što svakako ne znači da ga kod onih imučnijih \nnema), \n! \nPočinioci incesta često su na nižem stepenu školovanja, ili nešto nižem intelektualnom nivou \n(svakako ne neuračunljivi, ili idioti, glupani itd.), što ne isključuje one sa visokom školskom \nspremom, \n! \nRodoskrvnuće se općenito događa u porodici gdje postoje mnogostruki problemi, \n! \nU takvim porodicama članovi porodice često su izolovani jedan od drugog, pa vlada veća \nusamljenost i neprijateljstvo prije nego što dođe do samog akta incesta, \n! \nTipična porodica u kojoj se vrši rodoskrvnuće je izuzetno nesređena, \n! \nMjesto izvršenja incesta je u večini poznat prostor (stan, kuća u kojoj porodica živi), \n! \nSkoro redovna pojava je da počinilac (otac) prijetnjom (pa čak i prijetnjom fizičke likvidacije \nnje ili njoj drage osobe) žrtvi održava dugotrajnost veze, \n! \nIncestuozni otac je tipično autoritativno dominantan i ulijeva strah i trepet svojoj porodici, \n \nkriminalistična sekcija \n14 \n! \nKao dominantna žrtva incesta pojavljuje se žensko dijete (kći), \n! \nNajčešći vid incesta jeste: otac – kći, \n! \nKao kategorije incesta moguće je izdvojiti: rodoskrvnuće sa očuhom, rodoskrvnuće između \nsestre i brata, rodoskrvnuće otac – kći, rodoskrvnuće otac – sin, incest majka – sin, incest \nmajka – kći,                                            \n! \nNisu rijetki slučajevi da iz takvog odnosa žrtve rađaju djecu, \n! \nI kada odluče prijaviti incest žrtvama se obično ne vjeruje, \n! \nNisu rijetke situacije da se incest sa jedne kćerke prenosi na drugu, treću (primjer sa \nTrešnjevke govori o ocu koji je deflorisao svih pet svojih kćeri), \n! \nHistorijsko postojanje incesta datira u davnu prošlost (i neodvojivo je vezano za vremena kada \nje za neke sredine bilo normalno da kćeri moraju prvi put imati seksualni odnos s vlastitim \nocem, jer u protivnom ne bi mogle biti udate. To doba karakterišu shvatanja da djevojka koja \nnije prvi put spavala sa svojim ocem nije dobra i nije iz dobre kuće, te ne bi mogla pronaći \nmuža.), \n! \nRodoskrvnuće između sestre i brata i nije tako traumatično, posebno ako su žrtve iste (ili \npribližno iste) starosne dobi, te ako se za navedeni akt ne sazna, \n! \nIstraživanja pokazuju da su najčešća rodoskrvnuća između sestre i brata ona u kojima dolazi \ndo snošaja između starijeg brata i mlađe sestre, \n! \nRodoskrvnuće zbunjuje dijete koje je napadnuto od ljudi, koje ono voli, u koje ima povjerenje \ni o kojima na kraju ovisi.  \n! \nPri aktu rodoskrvnuća otac malokad upotrebljava fizičku silu ili nasilje (skloniji je verbalnim \nprijetnjama), \n! \nTipična kćerka s incestualnim sklonostima ima slabu vezu s majkom ili je uopšte nema.  \n! \nPonekad je majka svjesna postojanja incesta u porodici, ali svjesno ga prešučuje iz razno \nraznih ovisničkih razloga (nema vlastita sredstva za izdržavanje, nema vlastiti stan itd.), \n! \nU incestuoznim vezama uloga majke je specifična i različita, te se u tom smislu razlikuje i \nnekoliko tipova majke, \n! \nU analizi uzroka incesta ne trebaju se zanemariti: historijski razvoj čovjeka, soc.kulturni \nčinioci, blaga i neadekvatna kaznena politika, prosvječenost čovjeka, katastrofalno stanje \nporodice, neadekvatne reakcije društva, sunovrat svih moralnih vrijednosti, neodgovarajući \nodgojno-obrazovni sistem, zanemarivanje svih pozitivnih tradicionalnih vrijednosti itd., \n! \nSamo izuzetno mali broj slučajeva iz sfere incesta prijavi se nadležnim organima, \n! \nProcesuiranje navedenih slučajeva je vrlo teško i komplikovano, \n! \nOvakvim predmetima je potrebno dati apsolutni prioritet i okončavati ih u što je moguće \nkraćem roku uz maksimalno uvažavanje ličnosti žrtve, \n! \nPrevencija u vezi sa incestom faktički i ne postoji… \n \nŠta reći za kraj? Incest, kao jedan od oblika seksualnog nasilja nad djecom, svojevrstan je \nfenomen u životu današnjeg (i ne samo današnjeg) čovjeka. Pataologija ljudskog uma, kao i niz drugih \ndetalja vezanih za objašnjenje incesta još dugo će u sebi nosisti elemente mističnosti, tajnovitosti, \nponekog neobjašnjenog detalja, a kod ljudi sa naših prostora još dugo će biti tabu tema. I dok god \nbudemo svjesno proizvodili tabu teme, nikada nećemo izaći iz začaranog kruga i pronaći odgovarajuća \nrješenja i objašnjenja za ovu i slične pojave, svojstvene samo čovjeku. Pitanja: kako i zašto (sa \njedinstvenim stajalištem večine znanstvenika), još dugo će biti bez odgovora, te će primjer iz Hrvatske \n(sa Trešnjevke) gdje je otac deflorisao svih pet svojih kćeri, svoja objašnjenja tražiti neki drugi put u \nneka druga (bolja) vremena.  \nU ovom radu govoreno je samo o nekim aspektima incesta, a ograničenost prostora rada, \nonemogučila je šira razmatranja. \n \nMladen Milosavljević \n \n15 \nLITERATURA \n1. Abel, G. G. et Al. (1977): The components of rapists sexual arousal. Archives of general \nPsychiatry. 34: 385-903. \n2. Abel, G. G., et Al. (1981): Identifying dangerous child molestres. In R. B. Stuart (Ed.): Violent \nbehavior: Social learning approaches to prediction, management and tretment (pp. 116-137). New \nYork: Brunner – Mazel. \n3. Abel, G. G., Blanchard, E., Barlow, D. (1981): Measurement of sexual arousal in several \nparaphilias: The effects of stimulus modality, instructional set and stimulus conten. Behavior \nresearch and Therapy. 19:25-33. \n4. Adler, A. (1964a): Problems of neurosis. New York: Harper and Row. \n5. Adler, A. (1964b): Social interest: A shallenge to mankind. New York: Capricorn Rooks. \n6. Anderson, W. P., Kunle, J. T., and Rich, B. (1976): Sex offenders Thre personality types. Journal \nof Criminal Psychology. 35:671-676. \n7. Barry, R. (1986.): Rodoskrvnuće – posljednji tabu, Priručnik za stručno osposobljavanje radnika \nunutarnjih poslova, MUP Republike Hrvatske, Zagreb. \n8. Bataja, Ž. (1980.): Erotizam, BIGZ, Beograd. \n9. Bette, L. Bottoms, Gail, S. Goodman. Međunarodno stajalište o zlostavljanju djeteta i svjedočenju \ndjece. SAGE Publications, Thousand Oakes, London, New Delhi. \n10. \nBovoar, S. (1982.): Drugi pol, II, BIGZ, Beograd. \n11. \nBriere, J. N. (1992): Child Abuse Trauma, Sage Publications, London. \n12. \nBrier, J., Berliner, L., Jenny C., Reid, T. (1996) The APSAC Handbook on Child Maltreatment, \nSage Publications, London. \n13. \nBuljan, - Flander, G. (2000): Zlostavljanje djece, Potpora udruga za pomoć djeci i obiteljima, \nZagreb. \n14. \nCriminal Investigation of Child Sexual Abuse (1997): U.S. Department of Justice, Washington DC. \n15. \nDeblinger, E., Hefflin, A. (1996): Sexually abused Children and their Nonffending Parents, Sage \nPublications, London. \n16. \nEnglish, D. J. (1998): The Extent and Consequences of Child Maltreatment, The Future of \nChildren, Vol. 8, No. 1. \n17. \nEvans, R. (1987.): Graditelji psihologije, Nolit, Beograd. \n18. \nFrojd, S. (1969.): Uvod u psihoanalizu, Matica srpska, Novi Sad. \n19. \nFuko, M. (1982.): Istorija seksualnosti, Prosveta, Beograd. \n20. \nGray, J., Nielsen D. R., Wood, L. E., Andersen, :, Dolce, K. “Academic Progress of Children who \nAttended a Preschool for Abused Children: a follow – up of the Keepsafe Project.” \n21. \nHarnischmacher, R., Muther, J. (1988): das sexuell missbrauchte Kind, Kriminalistik 3, \nHeidelberg, str. 151 – 155. \n22. \nHembreg Kign Tl., C. Budiford Mc Neil (1995): Parent – child interaction therapy, CCP Library, \nNew York. \n23. \nHolmes, R., Holmes, S. (1997.): Pedofilija i psihološko profiliranje, Izbor članaka iz stranih \nčasopisa, MUP Republike Hrvatske, Zagreb. \n24. \nIdrizović, M., Jesenković, A., Knor, V. (1989.): Rječnik stranih riječi, Književna zajednica \nDrugari, Sarajevo. \n25. \nInterviewing Child Witnesses and Victims of Sexual Abuse, NCJ 161623. \n26. \nJ. Child Abuse and Neglect, vol. 24. N 1, 2000, 25: 33. \n27. \nJaković – Lozić, D. (1999): Spolno iskorištavanje djece kao oblik zlorabe roditeljskih dužnosti i \nprava i kao kazneno djelo, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, God. 36, broj 3-4 (55-56) str. \n527-553. \n28. \nKanon Leke Dukađinija, Stvarnost, Zagreb, 1986. \n29. \nKostelny K., J. Gabbarino, N. Dubrow (1991): No place to be child, Levingston books, Toronto \n30. \nKostić, A. (1968.): Osnovi medicinske seksologije, Medicinska knjiga; Beograd – Zagreb. \n31. \nKron, L. (1992): Seksualno nasilje – psihološka studija, ITGP “Prometej” i Institut za kriminološka \ni sociološka istraživanja, Beograd. \n \nkriminalistična sekcija \n16 \n32. \nKronja, T. (1981.): Psihopatologija seksualnog života, u: Ljubav, seks, porodica, Sloboda - \nBeograd, Dnevnik - Novi Sad. \n33. \nKulenović, M. (1986.): Metapsihologija nastranosti osobitosti, Naprijed, Zagreb. \n34. \nLewis M. (1991): Child and adolescent psychiatry a compremesive text book, Williams – Wilkins. \n35. \nMacfarlane, K., Waterman, J. (1986) Sexual Abuse of young Children, The Guilford Press, \nLondon. \n36. \nMilosavljević, M. (1999.): Seksualno zlostavljanje djece, Forum demokratske alternative BiH, \nSarajevo. \n37. \nMilosavljević, M. (2000): Seksualno nasilje nad djecom, UG “Obrazovanje gradi BiH”, Sarajevo. \n38. \nMoren, E. (1981.): Čovjek i smrt, BIGZ, Beograd. \n39. \nMyers, J. E. B. Djeca kao svjedoci. University of Pacific sacramento in Press. \n40. \nNil, A. (1979.): Slobodna djeca Samerhila, BIGZ, Beograd. \n41. \nPejčinović, R. (1990): Zapuštanje i zlostavljanje djece. Socijalna zaštita. 28 – 29. Zagreb. \n42. \nPeled, E., Jaffe, P. G., Edleson, J. L. (1995): Ending the Cycle of Violence, Sage Publications, \nLondon. \n43. \nPrema: Nauka o spolnosti, Interpres, Beograd, (1971.). \n44. \nRenfrew J. W. (1997): Aggresion and its causes, Oxford universeti pres. \n45. \nSinger, M. (1994.): Seksualno zlostavljanje mladih, Kriminologija, Nakladni zavod Globus, \nZagreb. \n46. \nStojanović, J. (1988.): Silovanje djece, Silovanje, Univerzitetska riječ, Nikšić. \n47. \nToh, H. (1978.): Nasilnici, Prosveta, Beograd. \nO AUTORU \nMladen Milosavljević je doktor bioloških nauka (smjer forenzičke – kriminalističke biologije) i \nzaposlen je u Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova BiH na mjestu načelnika Centra za \nkriminalističku tehniku. Do sada je objavio pet knjiga, 16 znanstvenih i preko 60 stručno – \npublicističkih radova iz različitih oblasti kriminaliteta. Oblasti njegovog interesovanja su: \nkriminalistička tehnika, nove tehnologije, seksualno zlostavljanje djece, zloupotreba droga itd. \n"}
{"dc.title": "Organizaciono i funkcionalno prilagođavanje obavještajnih službi savremenim sigurnosnim izazovima", "dc.creator": "Masleša, Ramo", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56704", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177007&dn=", "text": "4. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2003 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n1 \nORGANIZACIONO I FUNKCIONALNO PRILAGOĐAVANJE \nOBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI SAVREMENIM SIGURNOSNIM IZAZOVIMA \nRamo Masleša \n \nU članku će biti prezentirani problemi organizacino-funkcionalnog prilagođavanja obavještajnih \nslužbi savremenim demokratskim procesima. Apostrofirano je stanje ove problematike u državama u \ntranziciji sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. U tom smislu, posebno će biti dat akcenat na proces \ntranzicije obavještajnih službi i probleme koji se javljaju u pogledu orjentacije na sigurnosne izazove, \nodnosno redefiniranje obavještajne filozofije i prakse savremenoj sigurnosnoj zbilji u Bosni i Hercegovuni, \nsa svim porteškoćama koje se javljaju kao rezultat ranijeg političkog uređenja te ratnih prilika na ovim \nprostorima. \n1   UVODNE NAPOMENE \nU cilju naučnog prezentiranja fundamentalnih odrednica organizaciono-funkcionalnog \nprilagođavanja obavještajnih službi, nužno implicira nekoliko relevantnih napomena koje se odnose na \ndermokratsko-sigurnosne premise koje su od ključnog značaja za razvoj svakog savremenog \ndemokratskog društva. U tom smislu treba naznačiti i shvatiti da je sigurnost osnovna funkcija svake \ndržave, s obzirom da bez odgovarajućeg nivoa sigurnosti ne možemo govoriti o demokratskoj \nvladavini niti o stabilnosti društva u cjelini. Također ne možemo govoriti o pravnom poretku bez \ndemokratije i sistema ljudskih prava, sloboda niti o sigurnosnoj stabilnosti bez odgovarajuće \noblikovanih institucija koje je štite. Prema tome, sigurnost je uvjet potreba i cilj svake društvene \nzajednice. Međutim, nema organiziranog društva bez unutrašnjih konfliktnih situacija u raznim \nsegmentima, pa je i razumljivo potrebno reagiranje društva, kako bi se ostvario potreban nivo zaštite i \nsigurnosti, što se jedino može postići blagovremenim eliminiranjem svih onih tendencija koje bi \ndovele u pitanje funkcioniranje pojedinih podsistema u društvu. Svaka država kao nosilac sigurnosne \nfunkcije u društvu, pored sigurnosne kreira i atmosferu političke tolerancije, kulture razumjevanja s \nposebnim akcentom na svoju odgvornost pred građanstvom. Svaki građanin cijeni vrijednost i značaj \ndruštva u onoj mjeri u kojoj mu pravni poredak osigurava egistencijalne uvjete za skladan i civiliziran \nživot.  \nBez dosljednog poštivanja ustava i zakona, vladavine prava, ograničenja državne vlasti, uz \ndemokratsku kontrolu legitimne državne moći, te sprečavanje njene zloupotrebe, kao i potrebne zaštite \nprava na život, slobodu, vlasništvo, jednakost životnih prilika i ostvarenja ličnog dostojanstva, nema \npoželjnog nivoa sigurnosti, niti osnovnih prava i sloboda građana, a niti ambijentalnog demokratskog \nprostora za funkcioniranje demokratskih institucija. Dakle, da bi jedno društvo izgradilo opće \ncivilizacijske sigurnosne sadržaje, ono mora izgraditi optimalnu ravnotežu između sigurnosti i \nslobode. Na tom putu stoje brojni izazovi i razni oblici destrukcije koji dovode do konflikata i \nsigurnosne turbulencije, sukoba i opasnosti sa primjenom raznih oblika nasilja, koji dovode do \nsigurnosnih implikacija u raznim područjima života i rada.  \nNovo lice i priroda sigurnosnih izazova sa globalizacijom kriminala, sa daleko većim rasponom i \nvišedimenzionalnim oblicima ispoljavanja u vidu kibernetičkog kriminaliteta, pranja novca, korupcije, \nekološkog kriminaliteta, trgovine opojnim drogama i ljudima, međunarodnih prevara uključujući putne \nisprave i kreditne kartice, kriminaliteta putem interneta, krađa umjetnina i kulturnih nasljeđa, \nmeđunarodnog terorizma, nedozvoljene trgovine raznim vrstama oružja itd traži i pravovremeni \nsigurnosno-profesionalni odgovor odgovarajućih državnih organa , kako bi se vodila borba protiv svih \ndevijantnih prijetnji za sigurnost država koje su usmjerene od strane transnacionalnih kriminalnih \norganizacija, sa veoma naglašenim simbiotičkim vezama koje ostvaruju sa domaćim kriminalnim \n \nsplošna varstvoslovna sekcija \n2 \ngrupama. Ovim nikako ne želimo precjenjivati spomenute izazove. Naprotiv oni su konkretna realnost, \nčija internacionalizacija dovodi do sigurnosnih zapreka u razvoju svakog društva, naročito onih koji se \nkao i BiH nalazi u procesu tranzicije.  \nEvidentne karakteristike svih sigurnosnih izazova, način ispoljavanja, organizaciono ustrojstvo, \nsnage, sredstva i metode djelovanja, višedimenzionalnost, ofanzivnost, međusobna umreženost, \nkorištenje naučno-tehnoloških fenomena sve više dovode u pitanje dosadašnje mogućnosti i \nsposobnosti institucionalnih mehanizama u zaštiti temeljnih vrijednosti svakog društva. \nSavremena sigurnosna zbilja nedvojbeno ukazuje da su kriminalne organizacije kako na području \nBosne i Hercegovine, tako i na internacionalnom planu, za razliku od organa i službi sigurnosti, daleko \nefikasnije, efektnije i suptilnije istražile za njih pogodnost procesa tranzicije i globalizacije. Još uvijek \nje primjetno zaostajanje i nesposobnost odgovarajućih organa pojedinih država, pa tako i u BiH, da \nliberalnim okolnostima uspostave pravovremene, adekvatno-pravne i zaštitne mehanizme za \nusmjeravanje ekonomskih i drugih tokova. To je ostavljalo manevarski prostor za ispoljavanje raznih \nvidova organiziranog kriminaliteta, s posebnim težištem vještog involviranja njihovih nosilaca, u \nkomunikacijske i druge kanale koji vode prema pojedinim rukovodećim strukturama privredne i \ndržavne vlasti. Svojim involviranjem, obimom i raznovrsnošću, naročito u drskoj organiziranoj formi, \npoprima sve naglašenije sigurnosne razmjere, koji sve više uzrokuju i produciraju nesigurnost u \nraznim područjima života i rada. \nZnanstveno-tehnološki razvoj, a naročito dostignuća u oblasti vojne strategije i tehnologije, pri \nčemu su različiti tipovi sistema za konvencionalno, nuklearno, biološko i hemijsko naoružanje \ndostupni mnogim državama, pa čak i terorističkim grupacijama.Naglašen rast svih vidova informacija i \nkomunikacija, sa širokim spektrom metoda i sredstava, odnosno njihova zloupotreba u cilju nadziranja \nljudske djelatnosti. Traži se odgovor na pitanje kontrole tehnološkle moći, odnosno koji su to \nkontrolni i preventivni mehanizmi i modaliteti nadzora, kako se naznačena dostignuća ne bi pretvorila \nu svoju suprotnost. \nBosna i Hercegovina kao i svaka druga moderna demokratska i pravna država koja se nalazi u \nprocesu tranzicije sa svim poteškoćama političke, ekonomske, socijalne i druge naravi, nastoji \noblikovati i artikulirati novi model razvoja demokratije i njenih institucija, primjereno razvoju svih \nsavremenih civilizacijskih društava. U skladu sa ustavno-pravnom strukkturom organizacije vlasti, \nputem institucionallnih mehanizama nastoji osigurati zaštitu osnovnih vriojednosti pred svim oblicima \nvanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja. Sa svim državnim atributima ttrebaju se stvarati demokratsko-\nsigurnosni uvjeti za provođenje vladavine zakona, s osnovnim ciljem da se osiiigura opća klima za \ndruštveno-ekonomski, socijalni, kulturni i ini razvoj građana i bosanskohercegovačkog društva u \ncjelini. na taj način i oblast sigurnosti predstavlja jednu od ključnih ustavnih kategorija.  \nDakle, svaka opterećenost na području unutrašnje sigurnosti direrktno se odražava na sposobnost \nBiH da se akktivnije uključuje u već poznate integracione procese koji se odvijaju u raznim oblastima. \nPreciznije kazano, evidentni i složeni problemi na unutrašnjem planu svaku državu čine nepouzdanim \nsigurnosnim subjektom međunarodnih odnosa. Isto tako, nepravovremeno ili sporo reagiranje na te \nraznolike izazove, dovodi do improvizirajućih postupaka, što u krajnjoj instanci vodi ka \ndestabiliziranju sigurnosti u svakom društvu. U tim sigurnosnim prilikama i okruženju trebamo \nposmatrati i sveukupne aktivnosti koje su usmjerene na uspostavljanje i prilagođavanje obavještajnih \nslužbi novonastalim demokratskim okolnostima, kako bi organizaciono-funkcionalnim, tehničkim, \nkadrovskim, obrazovnim i drugim reformama bile sposobne da u procesu tranzicije, a i kasnije, \nobavljaju funkciju koja im je od društva povjerena. Taj proces se odvija ne samo u državama koje se \nnalaze u tranziciji, nego i u ostalim zemljama sa dugom demokratskom i sigurnosnom tradicijom. \n2   NEKI POLITIČKO-SIGURNOSNI ASPEKTI DJELOVANJA OBAVJEŠTAJNIH \nSLUŽBI U PROCESU TRANZICIJE  \nProučavanje obavještajnih službi i njihovo organizaciono i funkcionalno prilagođavanje \nsavremenim sigurnosnim izazovima treba prvenstveno tretirati prethodnom razumijevanju političkih \nsistema, kako bi se izbjegla bilo kakva jednostranost, improvizacija i parcijalizam, odnosno \nnedovoljna znanstvena spoznaja obavještajnih službi, posebno ako znamo da se sve promjene u \njednom društvu neminovno odražavaju na pojedine segmente funkcioniranja političke vlasti. \n \nRamo Masleša \n \n3 \nNacionalna sigurnost svake države je fundamentalna pretpostavka za ostvarenje međunarodnih \nsigurnosti, u okviru koje države prihvatanjem međunarodnih mehanizama i instrumenata sprovode niz \ncjelovitih mjera, normi i vrijednosti s ciljem zadržavanja optimalnog stanja u toj oblasti na \nmeđunarodnom nivou. Dakle, ukoliko nacionalnu sigurnost shvatamo kao integralni dio međunarodne \ni globalne sigurnosti, možemo jasno sagledati ulogu i značaj sigurnosne funkcije države. \nSvaka organizirana država svoju funkciju ostvaruje djelovanjem na društvo. Ona u sebi sublimira \nsveukupnu potrebnu djelatnost. Ostvaruje ih preko uspostavljenih pojedinih organa i službi radi \nodržavanja i suprotstavljanja svim vidovima ugrožavanja ustavno-pravnog poretka. Naime, nema \norganiziranog društva bez unutrašnjih konfuznih situacija i stihije u raznim segmentima, pa je i \nrazumljivo potrebno reorganiziranje države, kako bi se ostvario potreban nivo zaštite i sigurnosti, što \nse jedino može postići blagovremenim eliminiranjem svih onih tendencija koje bi dovele u pitanje \nfunkcioniranje pojedinih podsistema u svakom društvu. Dakle, ne mogu se planirani ciljevi u \nsigurnosnom pogledu do kraja ostvariti. Svaki politički sistem, odnosno njegova sigurnost i stabilnost \nse cijeni i po modelu i nivou povjerenja koji ima od strane građana, odnosno koliko su oni u poziciji \nda demokratsko-sigurnosnim okvirima mogu ostvariti i štititi svoja osnovna prava i interese. \nU razvoju svakog društva, postoje veoma složeni i isprepleteni i višestrani odnosi utjecaja između \npojedinih njegovih podsistema, tako da se i u okviru politike, političkih sistema i političkih procesa \nodvijaju mnogostruki oblici komunikacije i utjecaja, koji ponekad poprimaju i negativni diskurs. U tim \nkoordinatama trebamo posmatrati organizaciono i funkcionalno prilagođavanje obavještajnih službi \nsavremenim sigurnosnim izazovima, koje su u funkciji zaštite vitalnih vrijednosti svakog društva. Sve \nto dovoljno govori da se i obavještajne službe nalaze pred velikim izazovima i odgovornošću, \nnastojeći da u koordinatama između politike, države i zajednice oblikuju i izgrade autonomnost svog \ndjelovanja u onoj mjeri kako je to predviđeno Ustavom, Zakonom i drugim podzakonskim aktima.  \nDakle, i obavještajne službe se nalaze u fazi organizacionih i drugih preobražaja na što utječu \npravno-političke i druge promjene u društvu, kao i sam tempo savremenih procesa, koji su protkani \nzahtjevom za stalnim propitivanjem i traženjem efikasnijih puteva reorganizacije i strukturalnih \npromjena. \nDemokratske promjene koje su zahvatile zemlje srednje i jugoistočne Evrope, među kojima je i \nBiH, a samim tim i promjene iz jednopartijskih u parlamentarne političke sisteme, implicirale su \npotrebu raspuštanja i potpunu transformaciju ranijih sigurnosnih mehanizama, u koje spadaju i \nobavještajno-sigurnosne službe. Sami proces tranzicije tekao je u uslovima sve složenijih društvenih i \nunutarpolitičkih konflikata, protkani ekonomskim i socijalnim poteškoćama i nesigurnošću. \nIsprepletenost, dinamičnost i suprostavljenost u razvoju društava u tranziciji uzrokovali su i \nsigurnosne probleme, nesnalaženje u okolnostima političke pluralizacije društva, što je predstavljalo \njedan od centralnih pitanja savremene političke i sigurnosne teorije i prakse. Dakle, proces tranzicije, a \ntime i oblikovanje demokratskih institucija, moguće je posmatrati kroz prizmu otklanjanja prilika koje \nsu kočile i još uvijek koče proces ostvarenja savremenog demokratskog društva. Sva ta društva pa i \nBiH društvo su se našli u veoma specifičnim političko-sigurnosnim okolnostima. Promjenom \npolitičkog sistema građani u državama u tranziciji su bili uvjerenja da će se novouspostavljeni pravni \nmehanizmi, odnosno država kao nosilac sigurnosne funkcije u društvu i njene institucije uspješno \nmoći nositi sa svim izazovima koji su bili neminovni pratilac tih promjena. Međutim, \nnovouspostavljene institucije nisu mogle blagovremeno i efikasno reagirati, što je na drugoj strani \notvaralo prostor za razne unutarpolitičke krize i destabilizaciju pojedinih elemenata sistema sigurnosti. \nNapori koji su činjeni na oblikovanju sigurnosnih institucionalnih struktura, pa i obavještajnih službi i \nnjihovo konkretno usmjeravanje su vremenom poprimile simbiozu političko-obavještajnog suodnosa \nprimjeren ranijim sistemima. U takvim društvenim prilikama došlo je do jedne klime nepovjerenja \nnaročito prema obavještajnim službama.  \nPrema tome, i sigurnosni mehanizmi, odnosno obavještajne službe su došle u poziciju vlastite \ntransformacije i restrukturiranja, saglasno dinamici i potrebi sveukupnih tranzicijskih promjena, koje \nopredjeljuju izgradnju demokratskog, pravnog i civilnog društva. Komparativna analiza procesa \ntranzicije u državama, nedvojbeno ukazuju na oprečna gledišta oko relevantnih pitanja koja su od \nznačaja za političku stabilnost, a time i preduzimanje mjera sigurnosnog karaktera. U tim turbulentnim \npolitičkim, ekonomskim i socijalnim prilikama, koje nije bilo moguće u svim aspektima kontrolirati, \ndolazilo je do različitih kriza i ugrožavanje lične i imovinske sigurnosti građana. \n \nsplošna varstvoslovna sekcija \n4 \n3   ORGANIZACIONO-FUNKCIONALNO I OPERATIVNO PRILAGOĐAVANJE \nOBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI SAVREMENIM USLOVIMA \nU organizacionom smislu obavještajne službe prestavljaju jedan podsistem, odnosno element si-\nstema sigurnosti, sa odgovarajućom unutarorganizacionom specifičnom strukturom odnosa i djelova-\nnja. Početno oblikovanje, dogradnju, transformaciju u različitim segmentima i djelokrugu rada diktirao \nje razvoj društva i oblik društvenog uređenja. Znači, da je u skladu sa protivrječnostima i složenošću u \nsamom razvoju društva, tekao i proces organiziranja i metoda rada. Dovoljno je posmatrati bilo koju \norganiziranu strukturu (političku, ekonomsku, kulturnu, vojnu, policijsku itd.), pa da naznačimo da čo-\nvjek živi i radi u svijetu organizacija. Iz same integralne definicije obavještajnih službi, eksplicitno \nproizlazi potreba uspostavljanja takvog modela organizacije sa unutrašnjom strukturom i hijerarhi-\njskim nivoima, koji će odgovoriti potrebama i zahtjevima političkih vlasti. Međutim, bez obzira što ve-\nćina autora nastoji ukazati na opće zajedničke elemente organizacione strukture po vertikalnoj i hori-\nzontalnoj ravni, ostaje činjenica da se radi o naglašenoj složenosti istraživanja pomenutog fenomena. \nDakle, ne možemo nikad proniknuti u sve elemente i aspekte unutrašnjeg organizacionog ustrojstva \nobavještajnih službi, jer to sama priroda tajnosti izvršavanja poslova apsolutno ne dozvoljava. Ako bi \nse to desilo, onda se ne može apsolutno govoriti o tajnosti njihovog djelovanja. Iako se u osnovi može-\nmo složiti sa stajalištima pojedinih autora, ali se zaboravlja ključna stvar, da svaki koncept organizaci-\nje obavještajnih službi implicira unutarorganizirane mreže, sa divergentim organizaciono-funkciona-\nlnim, specijaliziranim i drugim odnosima, na koje utječe niz faktora, različiti oblici uspostavljanja \nunutrašnjih formi organiziranja, koji nisu dostupni javnosti. Zato i ne možemo govoriti o unificiranom \nmodelu organizacionog ustrojstva. Tako da se za obavještajnu službu može reći da predstavlja složen i \nrazrađen organigram, sa uspostavljenim unutrašnjim odnosima, koji u skladu sa oblikovanim i verifici-\nranim pravilima ponašanja i programskim ciljevima koji prizlaze iz politike sigurnosti, prikuplja, ana-\nlizira, procjenjuje i dostavlja relevantne podatke i informacije koje su od značaja za sigurnost države. \nNaravno, u zavisnosti od ciljeva obavještajnog interesa, opredjeljivat će i strukturu i metodološki pri-\nncip, kao i druge metode i instrumentarije istraživanja.  \nDakle, organizacionu strukturu koju čine neposredne organizacione veze ljudi u organizaciji rada \nobavještajnih službi, sa preraspodjelom poslova i zadataka, predstavlja onaj generički faktor koji je \nuglavnom skoro identičan kod svih organizacija. Međutim, organizacija i unutrašnja međusobna pove-\nzanost po vertikalnoj i horizontalnoj ravni, jasno ukazuje da poimanje i razmatranje organizacione \nstrukture i ustrojstva kao dijela sistema sigurnosti, trebamo posmatrati u vremenskom, prostornom i \nstrukturalnom smislu. To zavisi od mnogostrukih vanjskih i unutrašnjih faktora u razvoju svakog dru-\nštva. Sve to nedvojbeno govori da obavještajno organizacijska struktura kao jedan dinamičan, specifi-\nčan, specijaliziran element većeg sigurnosnog mehanizma, treba u kontinuitetu svoje organizacijske i \ndruge oblike i forme djelovanja prilagođavati u cilju ostvarenja odgovorajućih rezultata, jer, dinamika \nnjenog funkcioniranja u značajnoj mjeri zavisi od komunikacijskih puteva koji se obično nazivaju \nmrežom povezivanja između različitih organizacionih jedinica, na različitim hijerarhijskim nivoima, \nali sa specifičnim odnosima.  \nPrema tome, stepen unutrašnje organiziranosti i sposobnosti po raznim linijama rada, opredjeljuje \ni stvarno funkcioniranje obavještajnih službi. Posebno treba doći do izražaja međusobna usklađenost u \noperativnom djelovanju organizacionih jedinica, te eliminisanje bilo kakvih zapreka koje mogu utjeca-\nti na postizanje odgovarajućih rezultata. Ovim želimo posebno naznačiti da su obavještajne službe u \nsvom organizacionom smislu povezani sistem veza, odnosno specifičnih kanala, sa više mikro podsi-\nstema koji je čine veoma kompleksnom i složenom organizacionom strukturom. Upravo iz tih razloga, \nte logike sigurnosnih izazova u savremenim uslovima nameće potrebu kontinuiranog praćenja i savre-\nmenog organiziranja, uvažavajući sva naučna i stručna dostignuća koja mogu biti od posebnog značaja \nza globano oblikovanje plana obavještajnog istraživanja prema drugoj državi. Na taj način se pruža \nmogućnost za dogradnju postojećih i iznalaženje novih metoda obavještajnog istraživanja i funkcioni-\nranja. \nIz navedenog proizlazi da unutrašnja organizacijska struktura obavještajne službe, predstavlja je-\ndan realni, jedinstven, specifičan i složen organigram, što svakako zavisi od niza faktora i okolnosti, \nmeđu koje svakako trebamo naznačiti njen položaj u državnom aparatu, ulogu u obavještajnom siste-\nmu, nadležnost i ovlaštenja koja su strogo utvrđena zakonom, uredbama i drugim propisima. Otuda se \n \nRamo Masleša \n \n5 \ni nameće potreba da se saglasno interesima državnih vlasti u kontinuitetu sagledavaju organizacijske i \ndruge mogućnosti u cilju blagovremenog i adekvatnog prilagođavanja obavještajnog istraživanja, radi \npostizanja odgovorajućih rezultata. U savremenim uslovima taj proces uslovljava jednu sistemsku te-\norijsko-naučnu i stručnu podlogu. Znači sistemskim pristupom uz sadržajnu analizu postojećih i izna-\nlaženje optimalnih organizacionih oblika uvažavajući determinisane odnose i raspored mikrosistema, \nkao i njihovu ulogu i položaj u obavještajnoj strukturi.  \nPrema tome, sistemski karakter je najbitnije obilježje organizacione strukture obavještajne slu-\nžbe, s obzirom da na njenu organizaciju i djelovanje utječe razvoj ljudskog društva, kojeg determinišu \npolitički, ekonomski, pravni, sigurnosni i drugi faktori. Stoga i obavještajna služba, kao i sve druge \norganizacione strukture, saglasno svom položaju, dužnostima i nadležnostima, mjestu u državnom \naparatu, okruženju, te drugim relevantnim utjecajima koji djeluju na sigurnost države, postavlja sebi \nsistem ciljeva i prioriteta koji proizlaze iz globalne politike sigurnosti jedne države. Međutim radi se o \nspecifičnim i delikatnim ciljevima. Osim toga, s obzirom na prostor djelovanja, odnosno obavještajnog \nistraživanja obavještajne službe ne mogu odrediti samo jedan cilj koji bi u sebi sublimirao sve skladne \ni racionalno planirane težnje koje se tokom operativnog rada namjeravaju ostvariti. Tako da svaka re-\nsorna služba u okviru svojih nadležnosti postavlja prioritetne ciljeve, čije ostvarenje iz više izvora oba-\nvještajnog rada omogućuje tačnost i objektivnost u prezentiranju podataka i informacija. U tom smislu \ntreba postojati jedan međuodnos i jedan maskimalan stepen korelacije na svim vertikalnim i horizonta-\nlnim nivoima i sa jednim konzinstentnim sistemskim naporom zasnovan na naučnoj osnovi, otklanjati \ni prevazilaziti eventualne probleme. Međutim, da bi se uspješno mogli rješavati problemi, posebno \noperativnog karaktera, potrebna je njihova pravovremena i sadržajna identifikacija. \nOrganizacijski i drugi problemi u radu obavještajnih službi se ne mogu uspješno prevazilaziti bez \nkvalitetnog rukovođenja, niti se može razmišljati o postizanju strategijskih ciljeva. To nalaže potrebu \npunog angažovanja, konkretnog usmjeravanja i usklađenog djelovanja svih podsistema, uz naglašenu \nodgovornost, za blagovremeno uočavanje i prevazilaženje eventualnih zapreka u konkretnom radu. \nTreba znati da sveukupna strategija djelovanja obavještajnih službi, čija se planirana aktivnost, prije \nsvega temelji na izboru glavnih pravaca i općih, specifičnih i delikatnih metoda, predstavlja najreleva-\nntniji faktor, posmatrano sa stanovišta obavještajnog istraživanja.  \nDakle, organizacija obavještajno-sigurnosnih službi u novim pluralističkim demokratskim \nokolnostima i pluralizmu interesa sa nizom protivrječnosti, zahtjevali su i novi pristup, a posebno kada \nje u pitanju političko-parlamentarna kontrola nad tim aparatom državne vlasti. U takvoj društvenoj \nzbilji naučni pristup i istraživanje obavještajne problematike predstavlja prioritet u konkretnom radu. \nOsim toga, uspostavljanjem odgovarajućih informacionih sistema, sa jedinstvenom metodologijom \nprikupljanja, sistematizacije i analize prikupljenih informacija i podataka, vodeći prevashodno računa \nu njihovoj tačnosti i pouzdanosti, kako bi se na bazi toga sa naučno-stručnog i operativnog stanovišta \nmogle predlagati i donositi ključne odluke, su od vitalnog značaja za sigurnost. U tom smislu, do \npunog izražaja, treba da dođe pravilna upotreba moderne informatičke tehnologije sa svim aspektima \ntajnosti i zaštite.  \nShvatanje same prirode obavještajnog fenomena, kao dijela sveukupnih dinamičnih političkih \nprocesa, kao realnost sa posebnom organizacijskom, rukovodnom, komunikacijskom, informativnom, \noperativnom, naučno-tehničkom strukturom, te pravcima i metodama, sredstvima i snagama \nkonkretnog zakonitog djelovanja i njihovo struktuiranje u savremena društvena zbivanja, upućuju na \nzaključak da funkcioniranje naznačenih službi treba pratiti tempo promjena koje se odvijaju u \norganizaciji državne vlasti. Također, i sami način prikupljanja podataka korištenjem tajnih i legalnih \nmetoda i sredstava, čine je jednim dijelom i relevantnim instrumentom u zaštiti i realizaciji vitalnih \ninteresa, čije sveukupne aktivnosti moraju biti rezultat oblikovane i donesene sigurnosne politike. Da \nbi se pomenute aktivnosti odvijale saglasno potrebama državne vlasti, njihova prava, dužnosti i \novlašćenjima su strogo normativno regulisana sa načinom i oblicima demokratske civilne kontrole. \nData ovlaštenja obavezuju obavještajne službe da se prikupljanje, analize, procjene i prezentiranje \npodataka, odvija u ustavno-zakonskim i podzakonskim okvirima. \nOrganizacijska forma, njen organigram, a posebno savremena rješenja u pogledu efikasnosti \nrealizacije postavljenih zadataka, obavještajne službe kao operativno-stručni organ sigurnosti države, \nodnosno organizacije društva, predstavlja specifičan i relevantan faktor u održanju stabilnog \nsigurnosnog stanja u društvu.Zahtjevi državnih vlasti prema obavještajnim službama u savremenim \nuslovima, traže da se oblikovanje i razvoj, uz iznalaženje metoda i sredstava u obavještajno-\n \nsplošna varstvoslovna sekcija \n6 \noperativnom postupanju, zasniva na permanentnim širim naučnim i stručnim postulatima. Novi način \nizgrađivanja međusobne korelacije na temelju zakonskih i drugih propisa, stvara povoljne uslove da \nobavještajne službe u datim prilikama prikupljajući i poznavajući sve relevantne činjenice sa stručnim \ni profesionalnim razmišljanjem, dostavljaju relevantne informacije i predlažu konzistentne prijedloge, \nsaglasno oblikovanoj sigurnosnoj politici i ciljevima koji se trebaju postići u društvu. \nU Ustavu Bosne i Hercegovine, tačnije u članu III tačka 5 se kaže da je “Bosna i Hercegovina \nnadležna i u stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke \nnezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti \nmeđu institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za \nvršenje ovih nadležnosti.” Naznačenim odredbama Ustava su otvorene široke mogućnosti koje \nimpliciraju obrazovanje sigurnosnih i drugih zaštitnih mehanizama koji egzistiraju i ostvaruju svoju \nfunkciju u svim modernim demokratskim državama, s osnovnim ciljem zaštite njihovih temeljnih \nvrijednosti od svih oblika vanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja. Stoga nema potrebe objašnjavati \nvažnost pomenutih institucija za razvoj svakog društva. Sve države koje se nalaze u procesu tranzicije, \nnastojale su da poseban značaj poklone upravo redefiniranju sigurnosne politike i strategije, te \nuspostavi adekvatnih institucionalnih policijskih, obavještajno-sigurnosnih i ostalih zaštitnih \nmehanizama koji će se u novonastalim prilikama moći nositi sa svim oblicima devijantnih ponašanja. \nDosadašnje, organizacione, kadrovske, tehničko-tehnološke, operativno-stručne i ostale pripreme nisu \nrezultirale ostvarenju poželjne sigurnosne klime koja je neophodna za odvijanje svih ostalih društvenih \ntokova. Dakle, evidentne su mnogostruke poteškoće i zapreke, što na drugoj strani dovodi do raznih \nnezakonitih djelovanja, čime se uzrokuje destabilizacija razvojnih perspektiva u pojedinim \npodručjima. \nBosna i Hercegovina se nalazi u veoma specifičnim političko-sigurnosnim, ekonomskim, \nfinansijskim i drugim okolnostima zbog raznih poteškoća i opstrukcija, osobito kada je u pitanju \ndonošenje pravnih zakona na nivou države, u cilju efikasnijeg funkcioniranja zajedničkih institucija. \nUstavom se Bosna i Hercegovina obavezala na implementaciju svih međunarodnih dokumenata koji \nupućuju na svu ozbiljnost koja se pridaje zaštiti osnovnih ljudskih prava u izgradnji međunarodne \nzajednice. Međutim, današnja međunarodna politička zbilja pokazuje da nije dovoljno samo \ndeklarativno isticati ljudska prava nego je nužno uspostaviti nove oblike ponašanja i institucije koje će \nse efikasno baviti rješavanjem problema sigurnosnog karaktera, koji uzrokuju izvjesna ograničenja na \ntom području. Nema dvojbe, da se u tim uslovima samo interakcijskim i ustavno-zakonskim \ndjelovanjem svih podsistema oslobođenih bilo kakvih političkih utjecaja, mogu zaštiti i očuvati \ntemeljne vrijednosti bosansko-hercegovačkog društva. Ukoliko se u Bosni i Hercegovini bude \nnastojalo ubrzati i afirmirati općeprihvaćene odrednice civilnog društva, morala bi se obezbjediti \nadekvatna zaštita svih fundamentalnih vrijednosti, kao adekvatan odgovor na sve izazove današnjice \nkoji sve više postaju otvorenom prijetnjom za nacionalnu i međunarodnu sigurnost. Svaki oblik \nugrožavanja sigurnosnih vrijednosti se neminovno odražava na funkcioniranje demokratskih \ninstitucija. \nRazvojem BiH društva, kao i specifičnost i djelokrug rada obavještajnih službi, te njihovu \nodgovornost pred državnim organima i tijelima, kao i transnacionalni sigurnosni izazovi, neophodno je \nuspostaviti obavještajno-sigurnosnu službu na nivou države BiH. Dakle, potrebno je donijeti zakon iz \nove oblasti. Ali obavještajno-sigurnosna služba čiji će se rad temeljiti na savremenim principima rada \nkoji će služiti da se i njihova aktivnost prati, analizira, procjenjuje, istražuje sve relevantne aspekte i \nvidove ugroženosti, na temelju čega će blagovremeno odgovarajući organi moći preduzimati \nprevashodno mjere preventivnog karaktera.  \nSavremena obavještajno-sigurnosna služba koja će na sistemskim, sveobuhvatnim, kontinuiranim \ni permanentnim osnovama svoje zakonom propisane obavještajne aktivnosti implementirati i koje će \nomogućiti odgovarajućim tijelima na nivou države da mogu na adekvatan način donositi relevantne \nodluke koje su od vitalnog značaja za političku stabilnost i međunarodni nastup. Savremeno \nrukovođenje i autonomnost rada koja treba da se odvija u ustavno-pravnim okvirima, i da proizlazi iz \nspecifičnog mjesta i uloge obavještajne službe u državnom aparatu kao i zbog tajnosti i važnosti \npodataka koji se prikupljaju i dostavljaju odgovarajućim nadležnim organima. Obavještajno-\nsigurnosna služba koju će karakterisati naglašena operativnost koja zahtjeva brzinu, tačnost i \nefikasnost u ostvarenju planiranih zadataka, specijalizacija u radu, a osobito unošenje kreativnih \nsadržaja i savremenih metoda u radu.  \n \nRamo Masleša \n \n7 \nDakle, kao imperativni zadatak se nameće normativno-pravno uređenje ove oblasti na nivou \ndržave, kao i značaj savremenog modela obavještajno-sigurnosne službe, odnosno njene organizacione \nstrukture primjerene BiH društvu, s obzirom da sadašnje ustrojstvo obavještajno-sigurnosnih službi na \nnivou entiteta, predstavlja zapreku u efikasnijoj zaštiti i suprostavljanju svim sigurnosnim izazovima \nkoji opterećuju BH sigurnosnu zbilju. \nO AUTORU \nProf. dr. Ramo Masleša, Fakultet kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu, šef katedre za \nsigurnosne studije. \n"}
{"dc.title": "Neke karakteristike narko-kriminala u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Petrović, Borislav", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56720", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177026&dn=", "text": "4. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2003 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n1 \nNEKE KARAKTERISTIKE NARKO-KRIMINALA U BOSNI I \nHERCEGOVINI \nBorislav Petrović \nPo završetku rata na prostoru bivše Jugoslavije (1991-1995), Bosna i Hercegovina se našla u žiži \nmnogih aktuelnih tema ne samo na regionalnom već i na globalnom planu. Na žalost ta je aktuelnost često \nkarakterisana negativnim konotacijama, prije svih onim kriminalnog karaktera. Tako su danas za ime Bosne \ni Hercegovine vezani kriminalni fenomeni kao što su korupcija, trgovina ljudima, prostitucija, trgovina \ndrogom, trgovina oružjem i krađa i trgovina automobilima. Ako znamo da je riječ o temeljnim djelatnostima \norganiziranog kriminala, onda se postavlja pitanje u kojoj mjeri je organizirani kriminal prisutan u Bosni i \nHercegovini, te koje su njegove karakteristike s obzirom na geopolitički položaj ove zemlje. Kao mogući \nodgovori često se nude određene procjene, a ponekad i paušalne, kontradiktorne ocjene pojedinaca i \ninstitucija, što navodi na zaključak da je pravo stanje, u određenoj mjeri, nepoznanica i za relevantne \ndržavne institucije. Dva su razloga zbog kojih je teško precizno se odrediti u pogledu ocjene o postojanju i \nkarakteristikama organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini, a to su: (1) nepostojanje jedinstvenih \ndržavnih organa policije, tužilaštva i suda, i (2) izostanak naučno-istraživačke djelatnosti. Istina, na oba \nsegmenta predstoji perspektivnija budućnost, ali, još uvijek nema dovoljno relevantnih pokazatelja o ovoj \nproblematici. \n \n1   UVOD \nOvaj rad primarno je posvećen nekim karakteristikama narko-kriminala u Bosni i Hercegovini. \nMeđutim, zbog boljeg razumijevanja ove teme smatrali smo da je svrsishodno prethodno se osvrnuti \nna genezu kriminalne scene u Bosni i Hercegovini. Stoga smo, na temelju empirijskog materijala iz \nkriminalističke prakse, napravili kraći osvrt na genezu podzemlja1 na ovim prostorima.  \n2   OSVRT NA PODZEMLJE NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE \nTerminima kao što su mafija, zločinačka organizacija, zločinačko udruženje, banda ili grupa, \nobjašnjava se kriminalni milje na određenom području. Sam termin «mafija» u posljednje vrijeme se \nčesto upotrebljava na ovim prostorima. Po našem mišljenju taj termin se olako i paušalno koristi i to \nnerjetko kada se govori o kriminalnim skupinama na prostorima zemalja nastalim raspadom bivše \nJugoslavije. Određena istraživanja u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini \npotvrđuju postojanje organiziranog kriminala, ali nema decidnog određenja o tipu kriminalnih \norganizacija. U prilog tome govore i rezultati istraživanja u Srbiji koji ukazuju da ne postoji mafijaški \noblik organizovanja, međutim, kako ističe Bošković (1998), to nikako ne znači da ne prijeti opasnost i \nod tog oblika organiziranog kriminala. Ovaj autor smatra da bi bili primjereni termini gangsterske \nbande ili podzemne gangsterske organizacije, ističući istovremeno da i to nije pojmovno razjašnjeno.  \nPrema našem mišljenju na području zemalja bivše Jugoslavije najprimjereniji su termini banda2 i \ngangster3, ali se ni pomoću njih ne može u dovoljnoj mjeri klasificirati organizirani kriminal na ovim \nprostorima. Ovome treba dodati stanovište Boškovića (1998: 111), prema kojem je «gangsterska \nbanda družina koja se organizirano bavi kriminalnom djelatnošću na drskiji i perfidniji način od \nobične kriminalne organizacije, dok gangsterizam predstavlja društveno negativnu pojavu koja \noznačava kriminalnu djelatnost gangsterskih bandi u kontinuitetu i na određenom području». \nPrema našem mišljenju Jugo-podzemlje (underground – podzemlje; ilegalnost. engl.) čine \ngangsterske bande i manje kriminalne organizacije koje djeluju po nepisanim kriminalnim zakonima, \nodnosno običajima podzemlja. U organizacionom smislu Jugo-podzemlje, svakako, ima mnoge \nmafijaške atribute, ali se, ipak, razlikuje od mafije u pravom smislu riječi. Nemamo istraživačke \n \nkriminološka sekcija \n2 \npokazatelje, ali imamo dovoljno empirijskih argumenata za tvrdnju da postoji hijerarhija Jugo-\npodzemlja, koja nije na vojnom principu, već je zasnovana na autoritetu pojedinih vođa kriminalnih \nskupina. Naša empirijska istraživanja ukazuju na postojanje tzv. lokalnih podzemlja u pojedinim \ngradovima bivše Jugoslavije, kao npr., Beograd, Sarajevo, Zagreb. Korijeni tih podzemlja vezani su za \npojedine gangstere koji su svoju gangstersku reputaciju sticali u podzemljima pojedinih \nzapadnoevropskih zemalja, kao što su Njemačka, Italija, Francuska i Holandija. U sredinama iz kojih \nsu potekli vremenom su postajali idolima lokalnim kriminalcima koji su se organizirali po principu \nimitacije, odnosno identifikacije sa idolima. Tako su, u jednom dugotrajnom procesu, u pojedinim \ngradovima bivše Jugoslavije nastajale kriminalne grupe i gangsterske bande koje su, u početku, svoju \nreputaciju gradile, pored ostalog i na međusobnom rivalitetu. Krajem osamdesetih godina, rivalitet je \nsve više slabio a jačale su međusobne veze, što je neminovno vodilo ka sve većem stepenu \norganiziranosti, a samim tim i društvene opasnosti. U tom smislu se, sa velikom izvjesnošću, može \ngovoriti o organiziranom jugo-podzemlju. \nNaša empirijska iskustva govore da pojedine kriminalne organizacije porijeklom iz bivše \nJugoslavije djeluju i u nekim zemljama Zapadne Evrope, a posebno u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj. \nNjihova kriminalna djelatnost obuhvata reket, razne vrste prevara, prostituciju, trgovinu djecom, \nvršenje teških krađa, posebno džepnih, te krijumčarenje i preprodaju cigareta i alkohola. Krajem \nšezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježena je velika ekspanzija džepnih \nkrađa u mnogim evropskim zemljama, a najopasniji su bili grupe i pojedinci (džeparoši) iz Jugoslavije, \npogotovo \niz \nBosne \ni \nHercegovine. \nOno \nšto \nje, \npored \ndžepnih \nkrađa, \nkarakterisalo \nbosanskohercegovačke kriminalce tog perioda jeste vršenje prevara na razne načine. Većinu svoje \nkriminalne djelatnosti, bosanskohercegovačke kriminalne grupe džeparoša i prevaranata obavljali su u \nNjemačkoj, Italiji i Francuskoj. Naravno, ni naša zemlja nije bila pošteđena. Međutim, interesantno je \nistaći da je postojala podjela na «strance» i «domaće», odnosno na strani i domaći teren. To je značilo \nda oni koji su vršili krivična djela u inostranstvu, nisu ih u značajnijoj mjeri vršili u svojoj zemlji i \nobratno. Naravno, za prave profesionalce i specijaliste teritorija nije bila limitirana. Tome treba dodati \njoš dvije kriminalne djelatnosti, a to su ilegalna trgovina drogom i krađa i trgovina automobilima. \nOrganiziranost u vršenju ilegalne trgovine drogom od strane pojedinih ogranaka jugo-podzemlja \nvezana je za period kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je, kao što smo rekli, krađa i \ntrgovina automobilima započela u ratnom periodu (1991-1995).  \nBez obzira što je raspad Jugoslavije označen međusobnim ratom, to nije bitnije uticalo na jugo-\npodzemlje. Ono i dalje postoji, bilo kao kriminalne organizacije koje su vezane za neku od zemalja \nnastalih raspadom Jugoslavije ili kao transnacionalne kriminalne organizacije koje djeluju u svojoj \nzemlji, ali i na širem području, tj. na Balkanu ili u Zapadnoj Evropi. \n2.1   Osvrt na bosansko-hercegovačko (BH) podzemlje \nU prethodnom kontekstu, kao bivši ogranak jugo-podzemlja, smatramo da postoji i BH-\npodzemlje koje značajan dio svoje kriminalne djelatnosti vrši upravo u Bosni i Hercegovini. \nNapomene o genezi jugo-podzemlja u potpunosti važe i za BH-podzemlje. Prema strukturi \norganiziranog i masovnog kriminala (Clages, 1991; Schauble, 1991), odnosno svakidašnjeg uličnog \nkriminala4 vršenog od strane bosansko-hercegovačkih pojedinaca i kriminalnih grupa, naziru se i neke \nspecifičnosti vezane za naše podneblje. Tako bi se moglo reći da su bosansko-hercegovačkom \norganiziranom kriminalu prethodili pojedini delikti masovnog, odnosno svakidašnjeg uličnog \nkriminala, i to džepne krađe, krađe iz stanova, krađe iz vozova, razbojništva, prevare putem igara \nšibicama i kartama, kao i posredovanje u vršenju prostitucije. Pri tome, džepne krađe i prevare putem \nigara šibicama i kartama su delikti po kojima se, pogotovo u inostranstvu, prepoznavalo tadašnje BH-\npodzemlje. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća zapažen je proces transformacije u \npojedinim sferama BH-podzemlja. \nNaime, postepeno su pojedini od vođa kriminalnih grupa, pogotovo onih koje su djelovale u \ninostranstvu, počeli vršiti i nova krivična djela, dok su neki mijenjali kriminalnu djelatnost. Ta nova \nkriminalna djelatnost uglavnom se odnosila na narko-kriminal, ilegalnu trgovinu automobilima, \ntrgovinu ljudima i krijumčarenje djece, dok je kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošlog \nstoljeća bio obilježen ilegalnom trgovinom oružjem. Potom dolazi rat (1991.g.), koji je za mnoge \n \nBorislav Petrović \n \n3 \nkriminalce bio svojevrsna škola organiziranog kriminala, iz koje su izašli maksimalno osposobljeni, \nkako u organizacionom tako i ekonomskom smislu. U postratnom periodu može se govoriti i o \npostojanju organiziranih gangsterskih bandi koje su, tokom rata, izrasle iz manjih kriminalnih grupa.  \nFenomen genocida i ratnih zločina izvršenih na prostorima bivše Jugoslavije ne može se, u \nkrajnjoj liniji, potpuno odvojiti od organiziranog zločina. Pojedini delikti bili su toliko isprepleteni da \npored kvalifikacije genocida i ratnih zločina imaju i mnogobrojna obilježja organiziranog kriminala. \nMoglo bi se reći da je u periodu od 1991 do 1995 godine na prostoru biše Jugoslavije organizirani \nkriminal bio, u određenoj mjeri, supsidijaran genocidu i ratnim zločinima. Pored takve konstatacije, \norganizirani kriminal je egzistirao i kao samostalna pojava o kojoj se, bez konkretnih rezultata \nistraživanja, može govoriti u vidu određenih procjena.  \nU postratnom periodu može se govoriti o «formiranju» samostalnog BH-podzemlja koje u \npostojećem ustavno-pravnom uređenju Bosne i Hercegovine ima mnogo prostora za ostvarivanje \nsvojih kriminalnih ciljeva. Zato ne trebaju čuditi mnogobrojni napisi u sredstvima javnog informisanja \nu kojima se redovno pominje i organizirani kriminal. Takođe, u najnovije vrijeme zapažena je \npovećana kriminalna djelatnost bandi maloljetnika, koji vršeći ulična krivična djela masovnog \nkriminala, ispoljavaju veliki stepen nasilja i brutalnost, ne poštujući nikakve običaje podzemlja. \nNajzad, ono što karakteriše jugo-podzemlje, naravno i BH-podzemlje, u posljednjih nekoliko \ngodina, jeste sve češće prisustvo kriminalaca visokog ranga u matičnoj zemlji. Razlozi za to su sasvim \njasni. U zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini i Srbiji, te donekle u \nHrvatskoj, ustavno-pravno uređenje s jedne strane, a funkcionisanje državnih organa s druge, nije na \nzadovoljavajućoj razini što, uveliko, pogoduje kriminalu i kriminalcima. Oni se, jednostavno, u takvim \nsredinama osjećaju dovoljno sigurnim. Na žalost, bosansko-hercegovački (entitetski) krivičnopravni \nsistem učinio je Bosnu i Hercegovinu pravim Eldoradom za kriminalce. \n3   NEKE KARAKTERISTIKE NARKO-KRIMINALA \nU kontekstu prethodnih napomena, na prostoru jednog administrativnog dijela Bosne i \nHercegovine (entitet Federacije Bosne i Hercegovine) izvršeno je istraživanje policijske i sudske \nprakse iz oblasti suzbijanja narko-kriminala. Analizom rezultata tog istraživanja došlo se do zaključka \nda postoje određeni faktori koji govore u prilog konstatacije da u Bosni i Hercegovini postoji \norganizirani narko-kriminal. Riječ je o internacionalizaciji, kriminalnoj strategiji i ustavno-pravnom \nuređenju Bosne i Hercegovine. Stoga je ovaj rad baziran upravo na elaboraciji ova tri faktora, a krajnji \ncilj je davanje relevantne ocjene o narko-kriminalu u Bosni i Hercegovini.  \n3.1   Internacionalizacija \nRat, kao faktor u etiologiji kriminala oupšte, odigrao je ključnu ulogu u etiologiji narko-kriminala \nu Bosni i Hercegovini. Sve se, na žalost, dešavalo upravo u skladu sa teorijskim postavkama ovog \nkriminogenog faktora. Počev od predratnog i ratnog, a nastavljajući se u poratnom periodu, narko-\nkriminal u Bosni i Hercegovini poprimao je postepeno pojedine karakteristike organiziranog \nkriminala, a posebno udruživanje, organiziranost, izvjesne elemente hijerarhije u kriminalnim \ngrupama, te internacionalizaciju kao jednu od ključnih komponenti. \nInternacionalizacija je veoma značajna karakteristika organiziranog narko-kriminala u našoj \nzemlji a ogleda se kroz negativne uticaje pojedinih grupa iseljeničkih lobija. Kao što je poznato, za \nvrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, određen broj stanovništva sa ovih prostora \nemigrirao je, pored ostalih, i u zemlje Južne Amerike, Njemačke, Švajcarske i Turske. Razlozi za \nemigriranje bili su političke, ekonomske i kriminalne prirode. Postepeno su se u navedenim državama \nstvarali emigrantski lobiji, među kojima i oni koji su se bavili raznim vidovima kriminala. Logično je \nda su vremenom ostvarili i određenu saradnju sa domicilnim kriminalnim organizacijama. Izbijanjem \nrata na prostorima bivše Jugoslavije, pojedini kriminalni lobiji su nastojali iskoristiti priliku za \nstvaranje novog narko-tržišta.  \nTako se procjenjuje da su neki od kolumbijskih narko-kartela, zahvaljujući upravo saradnji sa \npojedinim iseljeničkim lobijima sa ovih prostora, počeli realizovati vlastiti plan ekspanzije na \nevropsko narko-tržište gdje nisu dovoljno zastupljeni. Zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, a \n \nkriminološka sekcija \n4 \nposebno Bosna i Hercegovina i Srbija, bile su najpogodnije kao prva destinacija na relaciji Kolumbija \n– Evropa5. Slična situacija je i sa emigracijom u Turskoj koju sačinjavaju bivši žitelji Sandžaka i \nKosova. Vremenom je stvoren albansko-sandžački kriminalni lobi koji ima veliki uticaj na Balkanu. \nTaj lobi ima najznačajniju ulogu u povezivanju Albanske i Turske mafije, pa se često stiče utisak da je \nriječ samo o jednoj mafiji sa dva ogranka. Procjenjuje se da su pojedinci iz tog kriminalnog miljea \nstekli takve pozicije, da su po dolasku u Bosnu i Hercegovinu i uzimajući njeno državljanstvo, \nnastavili djelovati kao produžena ruka Turske mafije. Pažljivo analizirajući zapljene velikih količina \nheroina na prostorima bivše Jugoslavije, te ličnosti učinilaca ovih delikata, neke procjene govore da je \ndio Turske mafije, počev od 1995 godine, praktično dislociran u Bosnu i Hercegovinu.  \nKada su u pitanju Njemačka i Švajcarska, onda se može reći da kriminalci našeg porijekla služe \nkao veze za distribuciju heroina i kokaina na Zapadnoevropsko narko-tržište. Što se tiče Češke \nRepublike, to je zemlja u koju je emigrirao veći broj naših državljana, u periodu od 1992 do 1995 \ngodine. Među njima, naravno, i jedan broj kriminalaca. Upravo zbog rata na prostorima bivše \nJugoslavije došlo je do prekida trase balkanskog suvozemnog puta droge, tj. «Balkanske rute». U \niznalaženju novih, alternativnih puteva, teritorija Češke Republike je, uz Rumuniju i Mađarsku, \nposlužila kao jedna od alternativa za Jugoslaviju. U tom kontekstu došlo je do komunikacija između \nkriminalaca, bosansko-hercegovačkih emigranata u Češkoj Republici sa pripadnicima Turske i \nAlbanske mafije, također našeg porijekla, i saradnje u transportu heroina sa Istoka na Zapad.  \nI najzad, procjenjuje se da je Bosna i Hercegovina kako tranzitna, tako i zemlja u kojoj se droga \nskladišti do nastavka daljnjeg transporta. Ponajviše zahvaljujući nepostojanju kontrole državnih \ngranica6 gotovo je nemoguće sa sigurnošću reći koji su sve putevi droge preko naše zemlje. U prilog \ntome je i činjenica da se na našim graničnim prelazima droga gotovo i ne otkriva, kako u ulasku tako i \nizlasku. Sve veće zapljene desile su se u unutrašnjosti zemlje, i to uglavnom na području bosansko-\nhercegovačkog entiteta Republike Srpske, ili na linijama razgraničenja između entiteta Republike \nSrpske i Federacije BiH. Prema dosadašnjim saznanjima droga u Bosnu i Hercegovinu najčešće ulazi \niz južne Srbije i Crne Gore u pravcu Sarajeva, Mostara i Banja Luke, gdje se skladišti do nastavka \ntransporta u zemlje Zapadne Evrope, a za transportovanje droge koriste se i naši državljani. Situaciju \ndodatno usložnjava činjenica da se dio usluga našim kuririma plaća drogom koja se, potom, prodaje \novdje. U tom kontekstu treba istaći da je ilegalni transport droga sa Dalekog i Bliskog Istoka u \nZapadnu Evropu, suvezemnim putem, jedna od tradicija balkanskog podzemlja. Već nekoliko desetina \ngodina obavlja se ilegalni transport droge tzv. «Balkanskom rutom» koja ide preko teritorije bivše \nJugoslavije. Prema podacima Interpola «Balkanska ruta» ima tri trase, sjevernu, južnu i centralnu \n(Bošković, 1998). Sjeverna trasa ima nekoliko pravaca, ali se uglavnom svodi na put preko Turske, \nBugarske, Rumunije, Mađarske, Austrije (ili Slovačke i Češke), Njemačke, do Holandije koja je jedan \nod glavnih centara za uvoz i distribuciju droge u Evropi. Južna trasa ide preko Turske, Grčke (feribot) \nu Italiju. Za nas je najinteresantnija centralna trasa koja ide preko Turske, Bugarske, Srbije, Hrvatske i \nSlovenije za Italiju. Na žalost, u tu centralnu trasu je u posljednje vrijeme uključena i Bosna i \nHercegovina. Jedan od glavnih faktora je nejedinstvenost državne granice, odnosno nepostojanje \njedinstvene zaštite i kontrole naše državne granice. Uz to, i znatno smanjena frekvencija prometa na \nautocesti Beograd – Zagreb uticala je da se balkanski centralni narko-koridor postepeno usmjerava \nkroz južnu Srbiju i Kosovo ili Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru, prema Bosni i Hercegovini, a potom \npreko Hrvatske i Slovenije prema Zapadnoj Evropi. Pri tome značajnu ulogu ima i Makedonsko-\nAlbanski region koji je pogodan za proizvodnju opijata i kanabisa.  \n3.2   Ustavno-pravni ustroj Bosne i Hercegovine \nKao što je poznato, Bosna i Hercegovina se sastoji od Brčko Distrikta i dva entiteta  - Federacije \nBiH i Republike Srpske, koje su de facto dvije države u jednoj državi, sa praktično odvojenim i \nnezavisnim pravosuđem, tužilaštvom i policijom, čija saradnja tek u posljednje vrijeme dobija \nodređeni značaj. Ta činjenica daje nam za pravo da konstatujemo kako je gotovo nemoguće \norganizovati i provoditi bilo kakvu jedinstvenu aktivnost suzbijanja narko-kriminala, jer ne postoje \njedinstvene nadležne državne institucije. Daljnja posljedica ovakvog ustavno-pravnog ustroja Bosne i \nHercegovine je doskorašnje nepostojanje jedinstvene kontrole državne granice, koja je praktično bila \nnemoguća, s obzirom na to da su nadležni organi vlasti u svakom entitetu kontrolisali (ispravnije bi \n \nBorislav Petrović \n \n5 \nbilo reći da su pojedini od njih opstruirali i sabotirali kontrolu u pravom smislu riječi) samostalno i \nnezavisno određeni dio «svoje» teritorije, pa samim tim i «svoj» dio državne granice. \n3.3   Taktika kriminalnog djelovanja \nKriminalci koji se bave narko-kriminalom osjetno su opremljeniji od policije. Presudan je, \nnaravno, finansijski faktor, koji se ogleda kako u posjedovanju materijalnih sredstava i objekata, tako i \nvelikih količina novca koji im služi za iznajmljivanje prevoznih sredstava za transport droge. Ne treba \nzanemariti značaj ličnih veza sa uticajnim pojedincima stečenim tokom rata u periodu 1991 do 1995 \ngodine. Takva poznanstva pogodna su za zloupotrebljavanje, u najmanju ruku prilikom rutinskih \nkontrola, kada se i samim pominjanjem imena određenog funkcionera vlasti može, naizgled neosjetno, \nizdejstvovati povoljnija pozicija, ili otkloniti trenutna sumnja policije. \nKriminalistička prognostika govori da je organizovanost narko-podzemlja u Bosni i Hercegovini \nna zavidnom nivou. U taktičkom smislu, prilikom kriminalnog djelovanja, organizatori koriste veći \nbroj kurira, dilera, te automobila i mobitela.  \nKada je u pitanju transport droge, bez obzira na relaciju, organizator angažuje veći broj kurira, \nodnosno transportera. Kao kuriri angažuju se, kombinovano, od ranije poznati kriminalci, ali i oni koji \nnisu poznati policiji. Slično je i sa dilerima droge na sitno gdje se kombinuje trenutna postava na način \nda se kao osiguranje koriste policiji nepoznate osobe, a kao diler od ranije poznat kriminalac. \nMeđutim, radi se i obrnuto, kada poznati kriminalci simuliraju dilanje droge, a ustvari su u ulozi \nstražara, pa njihovo otkrivanje i hapšenje predstavlja upozorenje za pravog dilera kojeg policija i ne \npoznaje, a kriminalistička aktivnost završava neuspješno. Procjenjuje se da dodatnu pogodnost za \nangažovanje mlađih osoba za kurire i dilere droge predstavlja nezaposlenost i siromaštvo.  \nPosebna pažnja prilikom transporta i dilanja droge posvećuje se upotrebi automobila kako bi se \npostigao što veći stepen zaštite i onemogućilo otkrivanje od strane policije. Pri tome koriste se vlastiti, \niznajmljeni i pozajmljeni automobili. Vlastiti automombili su kupljeni, uglavnom, na punomoć od \nratnih invalida tako da prve policijske provjere uvijek vode do fiktivnog vlasnika7, i usporavaju rad \npolicije. Nadalje, od različitih rent-a-kara se iznajmi nekoliko automobila i to iste marke, pa se u toku \nvožnje mijenjaju registarske tablice. Automobil se, uglavnom, iznajmljuje na ime osobe koja nije \npoznata policiji, a u pojedinim slučajevima te osobe samo iznajme automobil, a koriste ga sasvim \ndruge osobe. Ukoliko policija posumnja da se konkretni automobil koristi za transport droge, veliku \npažnju mora posvetiti utvrđivanju vlasnika a potom i korisnika. Osim putničkih automobila \niznajmljuju se kombiji, kamioneti i kamioni kako bi se osigurao što veći stepen konspiracije. Najzad, \nponekad se od prijatelja i rodbine pozajmljuju automobili koji se koriste za izvršenje kriminalne \ntransakcije. Tome treba dodati i automobile koje kupci droge, u nedostatku novca, kao jemstvo \nostavljaju trgovcima drogom, pri čemu se, takođe, najčešće radi o automobilima registrovanim na \npunomoć.  \nKorištenje mobitela postalo je nazamjenjivo u kriminalnoj taktici transportovanja i rasturanja \ndroga. Svi učesnici u kriminalnoj transakciji snabdjeveni su mobitelima, koji služe kao osnovno i \njedino sredstvo veze. U cilju maksimalne zaštite, kuriri se snabdjevaju sa većim brojem kartica za \nmobitele (3 - 5), a uz to još i karticama različitih mreža mobilne telefonije. Pri tome se kupuju kartice \nza ograničenu upotrebu ili se kupuju kartice na tuđa imena, ili se, pak, pozajmljuju mobiteli od \nprijatelja i poznanika. Na području Sarajeva su zabilježeni slučajevi da su kriminalci, posredstvom \nsvojih poznanika i rodbine, na određeno vrijeme iznajmljivali mobitele od trećih osoba uz određenu \nproviziju i obećanje plaćanja računa utroška8. Kuriri u većem broju slučajeva ni sami ne znaju koje \nbrojeve telefona imaju na svojim karticama čime se njihova kriminalna djelatnost čini dodatno \nkonspirativnijom9.  \nČlanovi jedne kriminalne grupe, od kojih većina može biti i ad hoc formirana, snabdjeveni \nautomobilima i mobitelima na prethodno opisani način, prolaze kraći trening da bi besprjekorno \nuvježbali svoje kriminalne zadatke. Zadatke najčešće dobijaju preko mobitela, čime se isključuje \nneposredna komunikacija sa glavnim organizatorom, kojeg i ne moraju poznavati. U toku vršenja \nkrivičnog djela organizator putem mobitela diriguje cijelu akciju, po sistemu navođenja, kada ni sami \nkuriri unaprijed ne znaju svoj sljedeći zadatak niti pravac kretanja. Naravno, cijelo vrijeme \nkomunikacije, na dogovoreni znak mijenjaju se telefonske kartice kako bi se osujetilo eventualno \n \nkriminološka sekcija \n6 \nprisluškivanje i na taj način onemogućilo otkrivanje kriminalne djelatnosti. Vrlo često se mijenjaju \nautomobili koji se koriste u konkretnoj kriminalnoj transakciji, odnosno vrši se zamjena vozača u \nnjima. Putem specijalne opservacije, tj. tajnog praćenja, utvrđeno je da kriminalci ništa ne prepuštaju \nslučaju, pa se koriste i posebnim trikovima i zaštitom prilikom vožnje automobilima. Tako se, uz \nkonstataciju da se prilikom transporta droge uvijek koristi veći broj automobila, vožnja odvija u \nodređenim formacijama. Minimalni konvoj čine tri automobila, i to prethodnica i zaštitnica, a u \n«sendviču» je glavno vozilo. Pri tome, posade se često mjenjaju, tako da isto vozilo nije uvijek u ulozi \nglavnog. Te izmjene najčešće se obavljaju na benzinskim pumpama ili pred uličnim trafikama za \nprodaju štampe. Na dužim relacijama vrši se izmjena kompletne postave kurira. Zaštitnicu uglavnom \nčine iskusni kriminalci koji ujedno imaju i zadatak kontra-pratnje, tj. da otkriju prati li policija njihovo \n«glavno» vozilo. Slično je i sa prethodnicom, koja ukoliko otkrije nešto sumnjivo odmah upozorava \nglavnu posadu. Zapaženo je da se na dužim relacijama ponekad koriste dupli konvoji, jedan pravi i \njedan fiktivni. Članovi fiktivnog konvoja su kriminalci koji imaju zadatak da pozornost policije \nusmjere na sebe i time omoguće nesmetano kretanje konvoja koji transportuje drogu.  \nMjere opreza se podrazumijevaju i u svim slučajevima kada kuriri prenose drogu na kraćim \nrelacijama u jednom gradu, npr., iz stana do uličnog dilera. Takve transakcije se obavljaju sa \nautomobilima, ali sve započinje primjenom određenih trikova kako bi se otkrilo eventualno policijsko \npraćenje. Ti trikovi se sastoje u izmjenama posada u automobilima, vožnji u suprotnom smjeru kroz \njednosmjernu ulicu, prolaskom kroz crveno svjetlo na semaforu, naglom ubrzanju i usporavanju \nprilikom vožnje i sl., a često se služe fotoaparatom i videokamerom u cilju otkrivanja eventualnog \npolicijskog praćenja. Takođe je uočeno da podzemlje tajno nadzire kretanje policije, pogotovo \nprilikom odlaska i dolaska iz službenih prostorija10. Na taj način moguće je upozoriti kriminalce koji \ntrenutno vrše krivična djela, da budu dodatno oprezni, ili da obustave kriminalne djelatnosti koje su \neventualno u toku. \n4   ZAKLJUČAK \nNema sumnje da je policijska profesija, u današnje vrijeme, veoma delikatna. I ne samo \npolicijska. Naime, ukoliko je policiji, zbog dobre organizacije podzemlja, otežano prikupljanje dokaza, \nutoliko će biti teži posao i za organe tužilaštva i suda. Pogotovo sud će imati složen zadatak da u \nsvakom konkretnom slučaju okonča postupak i donese presudu, ukoliko svi dokazi nisu dovoljno \npouzdani ili ih ima u maloj mjeri, što daje manevarski prostor odbrani osumnjičenog, odnosno \nokrivljenog koja će, svakako, težiti oslobađajućoj presudi ili blagoj kazni zatvora.  \nU ovom radu eleborirane karakteristike narko-kriminala govore u prilog permanentnog \nusavršavanja kriminalne taktike od strane vođa organiziranog podzemlja. Gotovo ništa se ne prepušta \nslučaju, kako u trenutnim situacijama vršenja kriminalne djelatnosti, tako ni na globalnom planu \nkriminalne strategije. Zato bi permanentno usavršavanje kriminalističke taktike i strategije trebao biti \nimperativ prevashodno policije, ali i tužilaštva i suda. Bez dobro educiranih kadrova pomenutih \ndržavnih organa teško je zamisliti uspješno suzbijanje organiziranog narko-kriminala (ali i drugih \nvidova organiziranog kriminala) u bilo kojoj zemlji svijeta. \nOPOMBE \n \n1 Od mnogobrojnih termina opredjelili smo se za termin «podzemlje» smatrajući ga najadekvatnijim za \ntemu o kojoj govorimo, posebno imajući u vidu činjenicu da u Bosni i Hercegovini nije izvršeno niti \njedno kompleksno naučno istraživanje obima, dinamike i strukture organiziranog kriminala na \ntemelju kojeg bi se mogli definisati određeni pojmovi. \n2 Prema Modlyu (1998: 37) banda je udruženje više osoba (najmanje tri) koje su se udružile radi \nvršenja krivičnih djela koja po broju, mjestu, vremenu i načinu izvršenja nisu određena. \n3 Prema Riječniku stranih riječi (1999: 468) «gangster je pripadnik mafije; onaj koji kriminalne radnje \ni pljačke organizirano izvodi izravnim nasiljem i upotrebom vatrenog oružja; razbojnik». \nIz prethodne definicije se vidi da se termini gangster i mafija isprepliću, što nije nelogično. U prilog \ntome zorno govori primjer ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića. U vrijeme nastanka ovog \n \nBorislav Petrović \n \n7 \n \nteksta, u javnosti su poznate činjenice iz policijskih izvještaja, prema kojima je utvrđena osnovana \nsumnja ko su ubice premijera. S obzirom na organiziranost tzv. «Zemunskog klana», način vršenja \nmnogobrojnih krivičnih djela, ciljeve te kriminalne organizacije, transnacionalnost, te njihovu \npovezanost, odnosno infiltriranost u državni aparat vlasti, nema sumje da ih krase mnogobrojni \nmafijaški atributi.  \n4 Pod masovnim kriminalom u užem smislu podrazumijevaju se krađe, oštećenja tuđih stvari, kao i \nodređeni oblici prevara. Međutim, u širem smislu, tu, svakako, spadaju i razbojništva, seksualno \niskorištavanje djece, tjelesne povrede, podmetanje požara i prestupi protiv okoliša. Termini \n«masovni», «svakidašnji» i «ulični» kriminal nisu, naravno, zakonske definicije, ali s obzirom na \nkarakteristike pojedinih krivičnih djela, mjesto i vrijeme izvršenja, postepeno su ušle u \nkriminološko-kriminalistički vokabular.  \n5 Nimalo nije slučajna izravna povezanost tzv. «Zemunskog klana» sa jednim od narko-kartela iz \nKolumbije. Bez obzira što se informacije temelje na istrazi tužilaštva i policije iz Srbije, nesumnjivo \nje da su pojedini od kriminalnih vođa iz Zemuna i Beograda u više navrata boravili u Kolumbiji \nzbog ugovaranja isporuke droge u Srbiju i Evropu.  \n6 Tek krajem 2002 godine Državna granična služba je preuzela kontrolu cjelokupne granice Bosne i \nHercegovine, a do tada je to bilo fragmentarno. \n7 Riječ je, naravno, o osobama, tj. ratnim vojnim invalidima, koji su prodali svoju povlasticu za uvoz \nautomobila bez plaćanja carinskih dažbina, ali je automobil registrovan na njihovo ime. Često \nvlasnici povlastice i ne poznaju pravog vlasnika automobila, s obzirom da se ovakve transakcije \nobavljaju i posredno. \n8 Takvo pozajmljivanje ponekad se za vlasnika mobitela (i kartice) završavalo loše. Naime, pošto su \nbili uvjerenja da mobitel posuđuju svom poznaniku ili prijatelju, a ne nekoj trećoj osobi i u \nkriminalne svrhe, dešavalo se da su im stizali enormno visoki novčani iznosi na računima za \nplaćanje potrošenih impulsa, a reklamacijom u pošti samo je potvrđeno takvo stanje. \n9 Riječ je o karticama na kojima je unaprijed, preko određene telekom službe, ukinuta prezentacija \nbroja, što znači da nakon poziva na displeju pozvanog mobitela nema prezentiranog broja s kojeg se \npoziva. Stoga ni vlasnici takvih mobilnih kartica nisu u stanju provjeriti sopstveni broj. \n10 Na pitanje «Postoji li organizirani kriminal, odnosno postoji li u Republici Srpskoj organizirano \npodzemlje», Siniša Karan, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske \nodgovorio je: «Ako imamo određeno krivično djelo gdje su povezane kriminalne grupe iz \nRepublike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore u jednom \npredmetu, šta je to ako ne organizirani kriminal. Nadalje, kriminalci nas prisluškuju, prate, \nfotografišu, imaju svoje doušničke mreže, kupuju naše saradnike, a sve to bi trebalo mi njima da \nradimo». Intervju sa Sinišom Karanom objavljen je u «Nezavisnim novinama» iz Banja Luke, broj \n248, od 29. decembra 2000 godine, a u povodu zapljene 166 kilograma kokaina u Banja Luci, te \npojave organiziranog podzemlja u Republici Srpskoj.  \n \nLITERATURA \n1. Abadinsky, H. (1994). Organized Crime. Chicago. \n2. Aleksić, Ž., Škulić, M. (2000). Kriminalistika. Beograd: Dosije \n3. Anić, V., Goldstein, I. (1999). Rječnik stranih riječi. Zagreb: Novi liber. \n4. Block, A., Chambliss, W. (1981). Organizing Crime. New York. \n5. Bošković, M. (1998). Kriminalistika Metodika I. Beograd: Policijska akademija \n6. Bošković, M. (1998). Organizovani kriminalitet. Beograd: Policijska akademija. \n7. Clages, B. (1991). Massenkriminalitet. Kriminalistik, 8-9, 551-562. \n8. Clages, B., Stullenberg, H. (1992). Strassenkriminalitet. Kriminalistik, 2, 384-397. \n9. Dobovšek, B. (1995). Analiza poizkusov definiranja organiziranega kriminala. Zbornik strokovno-\nznanstvenih rasprav, Ljubljana: Visoka policijsko-varnosna šola. \n10. \nDobovšek, B. (1997). Organizirani kriminal. Ljubljana: Unigraf. \n11. \nIgnjatović, Đ. (1998). Organizovani kriminalitet. Beograd: Policijska akademija. \n \nkriminološka sekcija \n8 \n12. \nInicardi, J. (1984). The War on Drugs: Heroin, cocaine, crime and public policy. Palo Alto. \n13. \nMartin, J., Romano, A. (1992). Multinational Crime – Terrotism, Espionage, Drug and Arm \nTrafficking. Newbury Park. \n14. \nModly, D. (1998). Priručni kriminalistički leksikon. Sarajevo: Fakultet kriminalitičkih nauka. \n15. \nPetrović, B. (1998). Kriminalistička metodika istraživanja krivičnih djela zloupotrebe droga. \nSarajevo: Fakultet kriminalističkih nauka \n16. \nPietrzik, W. (1980). Der International organisierte Rauschgifthandel. Kriminalistik, 7-8 \n17. \nSchauble, W. (1991). Alltagskriminalitet – ein massenphenomen. Die polizei, 11, 286 – 295. \n18. \nSinger, M. (1998). Organizirani kriminal. Hrvatrski ljetopis za kazneno pravo i praksu, 2. \n19. \nŠačić, Ž. (1997). Organizirani kriminal u Hrvatskoj. Zagreb: MUP R. Hrvatske \nO AUTORU \nDr. Borislav Petrović, docent Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na predmetu krivično \npravo. Pored toga angažiran je i na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu na predmetima \nKriminalistika – Taktika i Kriminalistika – metodika istraživanja i dokazivanja narko-kriminala. Bavi \nse naučnoistraživačkim radom u vezi organiziranog kriminala i korupcije.  \n \n"}
{"dc.title": "Sistem privatne sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine", "dc.creator": "Muratbegović, Elmedin", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56733", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177042&dn=", "text": "4. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2003 Visoka policijsko-varnostna šola, Ljubljana \n1 \nSISTEM PRIVATNE SIGURNOSTI FEDERACIJE BOSNE I \nHERCEGOVINE \nElmedin Muratbegović \n \nStupanjem na snagu Zakona o zaštiti ljudi i imovine u Federaciji BIH započinje historija jedne sasvim \nnove djelatnosti. Iako je ova problematika, Zakonom o osnovama društvene samozaštite iz 1986. godine \ndjelomično tretirana, rješenja koja su bila ponuđena nisu bila dostatna za savremene sigurnosne izazove i \npotrebe tržišta danas. Kao dio ukupnog zaštitnog mehanizma u zajednici, pojavljuje se zaštitarska djelatnost. \nNjena aktivnost primarno je usmjerena na zaštitu osoba i imovine koja se izvodi putem tjelesne, tehničke ili \nkombinovane (integralne) zaštite. \nObzirom na nepostojanje tradicije privatne zaštitarske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, bilo je nužno \ndonijeti Zakon koji bi u potpunosti legitimirao ovu kompleksnu oblast pružanja sigurnosnih usluga. \nDonošenjem zakona o Zaštiti ljudi i imovine dolazi i do formalnih razdvajanja poslova sigurnosnih službi i \ndrugih tijela državne vlasti, koja su nadležna za poslove sigurnosti, od tzv. zaštitarske ili čuvarske djelatnosti \nkoja se, ovim zakonom, u potpunosti privatizira.  \nNovoosnovane zaštitarske firme pojavljuju se kao nositelji aktivnosti dodatnog nadzora kriminaliteta u \nZakonom izričito naznačenim područjima, a svoje usluge mogu, u tom kontekstu, ponuditi i prodati i na \nsamom tržištu rada. Utvrđeni standardi obavezuju firme na profesionalizaciju kadrova, samu specijalizaciju \nte poštivanje strukovnog i etičkog kodeksa obavljenja zaštitarske djelatnosti.  \n1   UVOD \nNeizvjesnost i permanentna ugroženost, predstavljaju stalnog pratioca čovjeka u savremenim \nživotnim uslovima. Kao racionalno biće, čovjek egzistira okružen tehničkom i društvenom okolinom. \nUpravo ta okolina produkuje izvore njegove ugroženosti u vidu procesa koji, svojom egzistencijom, \nugrožavaju socijalni poredak, materijalna dobra i ekološke sisteme uopšte. Ako nije u mogućnosti \nzaštititi sebe, čovjek postaje žrtvom i kod najmanjeg intenziteta ugroženosti. Zbog svega navedenog \nčovjek teži što kvalitetnijoj zaštiti jer će njome i sam život biti kvalitetniji i sigurniji. \nKao dio ukupnog zaštitnog mehanizma u zajednici, javlja se zaštitarska djelatnost. Njena \naktivnost primarno je usmjerena na zaštitu osoba i imovine koja se izvodi putem tjelesne, tehničke ili \nkombinovane (integralne) zaštite. Privatni sistem osiguranja (zaštitarska djelatnost) javlja se paralelno \nsa industrijskom revolucijom te se upravo ova činjenica vrlo često koristi kao floskula u etiologiji \novog zanimanja. Naime, stalni nesrazmjer između sigurnosti koju trebaju pojedinci u društvu i faktičke \nusluge sigurnosti koju nudi država, producira nove trendove i pojave u tzv. «privatizaciji sigurnosnog \nsektora». Ovakvim trendovima sužavaju se poslovi policije tj. teži se što više delegirati odgovornost u \nprivatni sektor zaštite, čime bi se sistemski trebao ograničiti monopol države, koja je putem policije i \ndrugih organa formalnog državnog nadzora isključivo obavljala ovu djelatnost. Sam pojam sistema \nprivatne sigurnosti, zaštitarske djelatnosti nije legislativni ali se u praksi koristi za označavanje svih \nvrsta zaštitnih mehanizama u poslovima zaštite osoba i imovine koji se organiziraju izvan državnih \norgana. Iako svjetska iskustva u ovoj oblasti, kako sadržajno tako i formalno sežu još u samom \npočetku XX stoljeća1 ne postoji univerzalni naziv za djelatnost niti za njene aktere. On varira od \nprvobitnih «private police»2 pa do današnjih fraza «special protection» koje trebaju da označe uslugu \nfizičke i tehničke zaštite ljudi i imovine. U literaturi južnoslavenskih jezika nailazimo na različite \nnazive za ovu djelantnost. Preovladavaju opisne kategorije od kojih bismo trebali naznačiti «zasebno \nvarovanje», «zaštitarska djelatnost», «čuvarska djelatnost», «posebno osiguranje» i slično. \nProces sam po sebi definira određena načela i u neku ruku predstavlja polazište za stvaranje \ntržišta sistema privatne sigurnosti i u Bosni i Hercegovini. U prvobitnom stadiju, koji evoluira još od \n90 tih godina XX stoljeća, ova vrsta djelatnosti fokusirala se isključivo na poslove fizičkog osiguranja \nosoba i imovine. Nerijetko se ova, tada još zakonski ne tretirana, djelatnost zloupotrebljavala i \n \nzasebno varnostna sekcija \n2 \nprerastala u poslove latentnih prinuda, iznuda, naplate dugovanja i slično. Nakon ovog perioda \nnastanka zaštitarske djelatnosti, nastupa period agresije i četverogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini. \nNakon rata zaštitarska djelatnost ponovno doživljava procvat kroz prizmu velikih tržišnih potreba za \nnjom. Sama po sebi ova djelatnost uveliko zavisi od potreba korisnika usluga kao i zakonskih odredbi \nkoji je uređuju. Nažalost u BIH i ovo pravilo nije se pokazalo kao nužno. Naime, ova djelatnost se \nobavljala na spontanoj razini. S jedne strane dolazila je potreba za uslugama posebne zaštite (bilo \nosoba ili imovine) dok je s druge strane reakcija države u vidu legistaive uveliko kasnila. Kao produkt \novakvog stanja, koje je trajalo punih sedam godina, otvarale su se velike mogućnosti za zloupotrebe \nkompletnog sektora privatne sigurnosti. Nemogućnost kontrole u punom smislu riječi, kako ljudskih, \nmaterijalnih tako i organizacionih resursa, doveli su u situaciju da je aktivnost (pojedinih) agencija \nizmicala kontroli.  \nTeorijski i uopšteno društveni smisao postojanja agencija polako se pretvarao u svoju suprotnost. \nIonako složena sigurnosna situacija u smislu sigurnosnog menadžmenta u cijeloj državi dodatno je \nzakomplicirana sa novim, supsidijarnim, sigurnosnim službama u privatnom vlastištvu za koje nije \npostojao pravni propis o regulisanju njihove aktivnosti3. Zbog toga je bilo neminovno konačno \nlegitimirati ovu djelatnost i dovesti je u sklad sa nomenklaturom zanimanja koje bi trebalo prizaći iz \nnje same. Ako bismo govorili i o primarnoj prevenciji kriminaliteta i subjektima koji je provode, onda \nbismo zasigurno mogli konstatovati da je veliki dio ovakve vrste preventivnih djelatnosti u rukama \nupravo ove profesionalne kategorije - zaštitara. \n2   ZAŠTITARSKA DJELATNOST U FEDERACIJI BOSNI I HERCEGOVINI (FBIH) \nDonošenjem Zakona o zaštiti ljudi i imovine u Federaciji BIH4 započinje istorija jedne sasvim \nnove djelatnosti. Iako je Zakonom o osnovama društvene samozaštite iz 1986. godine djelomično \ntretirana ova problematika, rješenja koja su bila ponuđena nisu bila dostatna za savremene sigurnosne \nizazove i potrebe tržišta danas. Ovim zakonom uređeni su uslovi za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i \nimovine, njihova djelatnost, uslovi za sticanje certifikata, način poslovanja agencije, obavezno \nosiguranje službe zaštite, unutrašnje služba zaštite, evidencije i druga pitanja od značaja za \norganiziranje i rad agencija na teritoriji FBIH.5 Sve navedeno dovodi do zaključka da je Federaciji \nBIH, obzirom na nepostojanje tradicije u privatnoj zaštitarskoj djelatnosti, bio nužan Zakon koji bi u \npotpunosti legitimirao ovu kompleksnu oblast pružanja sigurnosnih usluga.  \nUsvajanjem ovog Zakona, dolazi i do formalnih razdvajanja poslova sigurnosnih službi i drugih \ntijela državne vlasti, koja su nadležna za poslove sigurnosti, od tzv. «zaštitarske ili čuvarske \ndjelatnosti» koja se, ovim zakonom, u potpunosti privatizira. Novoosnovane zaštitarske firme \npojavljuju se kao nositelji tek dodatnog oblika nadzora kriminaliteta u zakonom izričito naznačenim \npodručjima, a svoje usluge mogu, u tom kontekstu, ponuditi i prodati i na samom tržištu rada. \nUtvrđeni standardi obavezuju firme na profesionalizaciju kadrova, samu specijalizaciju te poštivanje \nstrukovnog i etičkog kodeksa obavljenja zaštitarske djelatnosti. Poslove zaštite ljudi i imovine \nprivrednih društava, ustanova i drugih pravnih lica, se prema ovom Zakonu, obavljaju putem osnivanja \nposebnih agencija za te poslove ili putem organiziranja unutrašnje službe zaštite u pravnom licu, u \nskladu sa navedenim zakonom.6 Ove agencije ne mogu obavljati poslove zaštite ljudi i imovine za \npotrebe vojske FBIH, organa unutrašnjih poslova, niti poslove zaštite rukovodioca tijela izvršne vlasti \ni organa uprave kao niti drugih tijela na nivou Federacije, kantona, gradova ili opštine. Vrlo bitan \nsegment ovog Zakona je taj što agencije (čl 2) ne mogu obavljati poslove zaštite političkih partija te \nnjihovih predstavnika.  \nU djelatnost agencije, prema ovom Zakonu, ubrajaju se poslovi koji se odnose na zaštitu ljudi i \nimovine. Ova djelatnost obavljala se kao fizička i tehnička zaštita. Fizička zaštita, prema odredbama \novog Zakona, predstavlja zaštitu ljudi i imovine od uništenja, oštećenja, krađe i drugih oblika opasnog \nili štetnog djelovanja na zdravlje i život ljudi, odnosno na imovinu,7 dok tehnička zaštita predstavlja \nzaštitu ljudi i imovine tehničkim sredstvima i opremom koja je namijenjena za te potrebe. Agencija ne \nmože imati policijska ovlaštenja niti ovlaštenja pravosudnih organa (sudova, tužiteljstva..), niti može \nobavljati poslove za domaće ili strane državne odbrambene, sigurnosne ili kontraobavještajne službe, \nkao ni poslove koji ulaze u nadležnost organa unutrašnjih poslova.8 Prilikom obavljenja poslova iz \n \nElmedin Muratbegović \n \n3 \nsvoje nadležnosti agencije ne mogu primjenjivati operativne metode i sredstva koje na temelju \nposebnim propisa primjenjuju organi unutrašnjih poslova. \nAgenciju za zaštitu ljudi i imovine u FBIH mogu osnovati samo domaće pravne i fizičke osobe. \nOva odredba isključuje političke partije kao i rukovodioce u tijelima izvršne vlasti te organima uprave \nkao niti drugim tijelima na nivou Federacije, kantona, gradova ili općina. U samom postupku \nosnivanja agencije, osnivač je dužan pribaviti odobrenje za rad od nadležnog kantonalnog organa \nunutrašnjih poslova. Nakon dobijanja ovog odobrenja osnivač podnosi zahtjev nadležnom \nkantonalnom sudu za upis agencije u sudski registar.9 Odobrenje za rad agencije može se izdati samo \nonom osnivaču koji ispunjava uslove prema kojima je obavezan: imati najmanje pet osoba sa validnim \ncertifikatom za obavljenje poslova zaštite;10da posjeduje odgovarajuća tehnička sredstva i opremu za \novu vrstu djelatnosti; da je državljenin BIH,11da se protiv nje/ga ne vodi krivični postupak i da nije \nosuđivan/a za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ili za prekrsšaj protiv javnog reda i \nmira s obilježjem nasilja; da nije isključen/a od strane komesara IPTF12 iz policijskih snaga; da nije \nsmijenjen/a iz vojne službe od strane COMSFOR-a. \nAgencija počinje sa radom datumom upisa u sudski registar a njeno odobrenje za rad prestaje \nvažiti ako ne počne sa radom u roku od šest mjeseci od dana dobijanja odobrenja. Sve poslove iz \nnadležnosti agencije mogu obavljati samo osobe koje ispunjavaju slijedeće uslove: da su državljani \nBIH, da imaju certifikat za obavljanje poslova zaštite, da su tjelesno i duševno sposobne za obavljanje \nposlova zaštite, da posjeduju najmanje srednju školsku spremu (tehničkog smjera za tehničku zaštitu \ndok odgovorne osobe moraju imati najmanje višu školsku spremu), da se protiv njega/nje ne vodi \nkrivični postupak i da nije osuđivan/a za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ili za \nprekrsšaj protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja, da nije isključen/a od strane komesara IPTF13 \niz policijskih snaga, da nije smijenjen/a iz vojne službe od strane COMSFOR-a. \nCertifikat za obavljanje poslova zaštite može steći ona osoba koja obavi odgovarajuću obuku za \nobavljenje navedenih poslova i položi ispit iz te obuke. Program obuke utvrđuje federalni ministar \nunutrašnjih poslova u saradnji sa dekanom Fakulteta kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. \nOrganiziranje i izvođenje obuke obavlja Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Fakultet \nkriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. \n3   FIZIČKA ZAŠTITA \nPoslove fizičke zaštite obavljaju čuvari tako što neposredno poduzimaju ovim zakonom \ndopuštene mjere, radi sprečavanja i otkrivanja štetnih pojava i protivpravnih radnji koje mogu nanijeti \nštete imovini ili ugroziti život ili tijelo osoba koje su predmet zaštite. Agencija koja se bavi fizičkom \nzaštitom može u ovu svrhu posjedovati vatreno oružje14 (kratke cijevi) za najviše 1/5 svog osoblja. \nPomenuto oružje čuvari nose u svrhu samoodbrane. Čuvari koji obavljaju poslove fizičke zaštite \nobjekata, prostora i imovine ovlašteni su za poduzimanje slijedećih radnji: upozoriti osobu da se udalji \nsa prostora ili objekta koji se štiti a radi se o neovlaštenom pristupu, spriječiti neovlaštenom licu ulaz u \nprostor ili objekat koji se osigurava, zadržati osobu koja je zatečena u vršenju krivičnog djela na \nštićenom objektu do dolaska policije, spriječiti neovlašten ulazak, odnosno izlazak, vozila ili lica s \nprtljagom iz čuvanog prostora te pregled tih vozila. \nU slučaju zadržavanja lica, čuvar je dužan sačiniti zapisnik i odmah o tome obavjestiti policiju i \nupoznati je sa razlozima zadržavanja. U obavljanju svojih poslova čuvar može upotrijebiti i fizičku \nsilu samo ako na drugi način ne može odbiti protupravan napad i neposredan napad kojim se ugrožava \nnjegov život ili život osoba koje štiti. Naravno ovaj napad podrazumjeva i uništenje, oštećenje ili \notuđenje imovine koja se štiti.15 Upotreba fizičke snage podrazumjevala bi korištenje zahvata koji se \nkoriste u vještini odbrane radi savladavanja otpora osoba koje fizički napada čuvara ili osobu, odnosno \nimovinu koju čuvar štiti.  \nČuvar koji je ovlašten da prilkom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti nosi vatreno oružje \nmože prilikom obavljenja tih poslova upotrijebiti vatreno oružje samo kad je to nužno radi zaštite \nživota lica koje čuva ili svoga života te ako se neposredni protivpravni napad prema njemu ili štičenoj \nosobi nije mogao odbiti upotrebom fizičke snage, odnosno nije mogao na drugi način odbiti \nneposredan napad na imovinu koja se štiti. Prilikom obaveze upozorenja, prije nego li je neposredno \nupotrijebio vatreno oružje, čuvaru je zabranjeno pucati u svrhu upozorenja.16 Nakon što upotrijebi \n \nzasebno varnostna sekcija \n4 \nvatreno oružje, čuvar je obavezan sačiniti pismeni izvještaj i podnijeti ga odgovornoj osobi u agenciji. \nOdgovorna osoba agencije, u što kraćem roku, proslijeđuje izvještaj o upotrebi fizičke snage ili \nvatrenog oružja prema nadležnom tužiteljstvu i kantonalnom organu unutrašnjih poslova. \n4   TEHNIČKA ZAŠTITA \nPoslovi tehničke zaštite, prema odredbama ovog Zakona, obavljaju se putem tehničkih sredstava \nza sprečavanje protivpravnih radnji koje su usmjerene prema osobama ili imovini koja se štiti a odnose \nse na: protivprovalne, protivprepadne, protivdiverzijske tehnike; zaštitu ljudi i čovjekove okoline; \nzaštitu podataka i dokumentacije; zaštitu nedopuštenog pristupa u štičeni prostor; zaštitu od unošenja \neksplozivnih, jonizirajućih i drugih opasnih stvari, zaštitu od iznošenja, odnosno otuđenja štićenih \npredmeta i stvari; Ovakva vrsta zaštite provodi se na području štićenog područja, štićenih zgrada i \ndrugih objekata kao i u pratnji i osiguranju prilikom prevoza štićenih osoba, novca, vrijednosnih \npapira i dragocjenosti uopšte; Vrste tehničkih naprava, sredstava, opreme i zaštitnodojavnih sredstava \nkoja je dozvoljeno koristiti za obavljenje poslova tehničke zaštite propisuje Federalni ministar \nunutrašnjih poslova.17 \nLica koja neposredno obavljaju poslove fizičke i tehničke zaštite dužna su posjedovati službenu \niskaznicu koju osigurava agencija. Iskaznicu, na zahtjev agencije, izdaje kantonalni organ unutrašnjih \nposlova, a njen oblik i sadržaj propisuje Federalni ministar unutrašnjih poslova. Na isti način, ova lica \nmoraju nositi i službenu uniformu, koja prema boji, kroju i oznakama ne smije biti jednaka uniformi \npolicije niti uniformi drugog državnog organa. Ova uniforma može se nositi samo u slučajevima \nneposrednog obavljanja poslova na osnovu izdatog radnog naloga \nOvim zakonom obuhvaćene su i neke odredbe koje tretiraju obligaciju na organiziranje službe \nzaštite. Prema tim odredbama, sve pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi sa radioaktivnim \nstvarima, nuklearnim gorivom, otpadom i drugim, za ljude i okolinu, opasnim materijama i sredstvima, \nodnosno koji se bave čuvanjem arhiva i druge dokumentacije koja predstavlja kulturno naslijeđe od \nznačaja za nauku, historiju, dužna su organizirati unutrašnju službu zaštite. Ovakva zaštita \npodrazumjeva alternativno ili vlastitu službu zaštite ili zaključenje ugovora sa privatnom agencijom. \n5   EVIDENCIJE \nNavedene odredbe ne bi imale svrhu postojanja bez tačno određenih nivoa evidencija koje je \nneophodno ažurirati u toku pomenutih aktivnosti. Ova djelatnost kvalitativno je podijeljena na tri \nnivoa. Prvi predstavlja Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova koje vodi računa o evidencijama o: \nosobama kojima je izdat certifikat za obavljanje poslova fizičke i tehničke zaštite, izdatim posebnim \nodobrenjima za pratnju i prevoz novca, vrijednosnih papira i slično, saglasnosti za nabavku vatrenog \noružja; \nKantonalni organi unutrašnjih poslova vodi evidenciju o: agencijama kojima je izdato odobrenje \nza rad, pravnim osobama kojima je izdata saglasnost na akt o organiziranju unutrašnje službe zaštite, \nosobama kojima je izdata službena iskaznica, odobrenjima za nabavku vatrenog oružja za potrebe \nagencija te sklopljenim ugovorima.. \nAgencija, odnosno pravna osoba koja ima vlastitu službu zaštite, vodi evidenciju o: zaposlenim \nlicima (posebno za fizičku i tehničku zaštitu), vatrenom oružju nabavljenom za potrebe lica koja \nneposredno osiguravaju štićena dobra, licima koja su zadužena za službene uniforme, objektima i \nprostorima koji se štite tehničkom zaštitom; \nGeneralni nadzor nad radom ovih agencija vrši Federalno ministarstvo i kantonalni organi \nunutrašnjih poslova. U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora inspektor može privremeno, do roka \npredviđenim za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, rješenjem zabraniti agenciji obavljenje poslova \nfizičke i tehničke zaštite. Ovakav postupak predviđen je u slučajevima kada se utvrde teži propusti \nprilikom implementiranja zakonskih propisa, kada se obavlje djelatnost koja upisom u sudski registar \nagencije nije predviđena, ako su angažirane osobe za rad bez propisanog certifikata, da nema \nodobrenja za rad agencije te ako nije zaključen ugovor o radu u pisanoj formi; \n \nElmedin Muratbegović \n \n5 \n6   OBUKA ZA STICANJE CERTIFIKATA18 \nObuka čuvara sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela a provodi se prema programu obuke. \nObuka traje 50 nastavnih sati, od čega je 40 sati teorijski dio a 10 sati praktični dio obuke. Obuku \nčuvara provode Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Fakultet kriminalističkih nauka i \nkantonalna ministarstva unutrašnjih poslova. O završenoj obuci za čuvara kantonalno ministarstvo \nizdaje potvrdu. Potvrda se se ne izdaje u slučajevima kada kandidat nije odslušao teorijski dio obuke i \nnije s uspjehom završio praktični dio obuke. Nakon završene obuke kandidat polaže stručni ispit. Uz \nzahtjev za polaganje stručnog ispita prilaže se i potvrda o završenoj obuci, propisanoj ovim \npravilnikom. Stručni ispit se polaže pred ispitnom komisijom Federalnog ministarstva unutrašnjih \nposlova. \nStručni ispit se sastoji od usmene provjere znanja iz teorijskog dijela obuke. Uspjeh kandidata na \nispitu ocjenjuje se ocjenama: «položio», «položio s odlikom» ili «nije položio». Kandidat se ocjenjuje \nocjenom «položio» ako je pokazao zadovoljavajuće znanje, a ocjenom «položio s odlikom» ako je \npokazao izvrsno znanje iz svih predmeta teorijskog dijela programa obuke. Kandidat koji na stručnom \nispitu ne zadovolji iz najviše dva predmeta, stiče pravo na polaganje «popravnog ispita» u roku koji \nodredi ispitna komisija. Rok za polaganje «popravnog ispita» ne može biti duži od dva mjeseca od \ndana polaganja ispita. Kandidat koji je ocjenjen ocjenom «nije položio» može pristupiti ponovnom \npolaganju ispita najranije 30 dana od dana zadnjeg polaganja. Kandidatu koji je položio stručni ispit, \nispitna komisija izdaje certifikat. \n6.1   Program obuke \nƒ \nUvodne kolokvijalne teme ( 4 nastavna sati) \nSigurnosni sistem Bosne i Hercegovine; Ljudska prava i temeljne slobode; \nƒ \nFizička zaštita ( 18 nastavnih sati) \nƒ \nUpotreba sredstava i uređaja tehničke zaštite ( 2 nastavna sata) \nƒ \nOdabrana poglavlja iz kriminalistike ( 6 nastavnih sati) \nƒ \nVještine komuniciranja ( 4 nastavna sata) \nƒ \nOdabrana poglavlja iz Krivičnog prava ( 3 nastavna sata) \nƒ \nDržanje, nošenje i pravilna upotreba vatrenog oružja ( 7 nastavna sata) \nƒ \nSpecijalna tjelesna obuka ( 8 nastavnih sati) \nƒ \nIzvođenje gađanja vatrenim oružjem ( 2 nastavna sata)19 \n7   ZAKLJUČAK \nOpšti značaj i generalno-preventivni aspekt ovog Zakona ne treba posebno apostrofirati. Sama \nčinjenica da je veliki broj do sada zaposlenih u pomenutim agencijama, prije stupanja na snagu ovog \nZakona, odustao već kod same formalne selekcije kandidata, prilikom provjera u krivičnim \nevidencijama, govori sam po sebi o značaju ovog projekta. Privatni sektor sigurnosti zasigurno \npredstavlja veliku perspektivu ravoja BH društva uopšte. Podizanje sigurnosne kulture građana na viši \nnivo jedan je od zadataka koji stoje pred BIH. Ovaj korak, možda ne toliko veliki, predstavlja \npionirski pokušaj uređenja jedne latentno opasne sfere koja vrlo lako može izmaći kontroli zvaničnih \norgana. \nU perspektivi, nakon donošenja novih odredbi u krivičnom zakonodavstvu BIH (materijalnom a \nposebno procesnom dijelu) moglo pristupiti izradi i Zakona o detektivskoj djelatnosti kao jednoj \nkvalitativno osjetljivijoj djelatnosti koja, u sigurnosno-legioslativnom smislu, nesumnjivo predstavlja \nkorak naprijed u procesu evropskih integracija. \n \nzasebno varnostna sekcija \n6 \nOPOMBE \n \n1 SAD – mnogobrojna preduzeća za pružanje usluga zaštite (Pinkerton Agency..); GERMANY – još \nod 1901. godine počinju s radom neka preduzeća koja pružaju usluge ove vrste ali tek 1927. se \ndonose propisi koji uređuju ovu oblast; ........ \n2 Pod navedenim pojmom su u SAD označavali samostalne i vlasničke komercijalne organizacije koje \nsu u svoju djelatnost uključivale istraživanje, osiguranje osoba i imovine, otkrivanje i istraživanje \nkriminaliteta… (Dictionary of Criminal Justice Data Terminology, U.S. Department of Justice, 1991. \nstr 169) \n3 Samo u Sarajevu, prema podacima Kantonalnog suda bilo je registrovano (po različitim osnovama) \npetnaest agencija i to kao: DOO za pružanje usluga zaštite, traženja nestalih lica, posredovanje i \nzastupanje, privredno društvo za deminiranje, osiguranje lica i objekata, društvo za video-sigurnosne \ni druge sisteme zaštite, društvo za trgovinu sigurnosnom opremom itd.. \n4 Službene novine FBIH, god IX, br 50, 14.oktobar 2002. godine \n5 Član 1, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, \n14.oktobar 2002. godine) \n6 Član 2, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, \n14.oktobar 2002. godine) \n7 Član 4, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, \n14.oktobar 2002. godine) \n8 Član 5. \n9 Upis agencije u sudski registar obavlja se kod nadležnog kantonalnog suda prema sjedištu agencije. \n10 Ovdje ubrajamo i odgovornu osobu \n11 Fizičke osobe  \n12 IPTF – International Police Task Forces (OUN) – nastavak misije EUPM (Europe Union Police \nMission) \n13 IPTF – International Police Task Forces (OUN) – nastavak misije EUPM (Europe Union Police \nMission) \n14 U smislu ovog zakona, pod vatrenim oružjem kratke cijevi smatra se oružje čija cijev ne prelazi \ndužinu od 20 cm, a cijela dužina oružja 30 cm, koje se automatski puni nakon svakog ispaljenog \nmetka te koje ispaljuje samo jedan metak jednim pritiskom na obarač. Kalibar ovog oružja ne smije \npreći 9 mm I ne smije posjedovati prigušivač \n15 Član 23, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, \n14.oktobar 2002. godine) \n16 Član 24,  \n17 Član 26, \n18 Pravilnik o obuci radi sticanja certifikata za obavljenje poslova fizičke ili tehničke zaštite ljudi I \nimovine – Službene novine, god IX-br 54, 02.11.2002. godine \n19 Gađanje sa 8 komada streljiva (3 probna + 5 za ocjenu) u stojećem stavu - Distanca 10 m - Meta – \nkružna 50x50 cm - Kandidat je uspješno izveo praktično gađanje ukoliko je od 5 komada streljiva \npostigao najmanje 3 pogodka u propisanu metu \n \n \nLITERATURA \n1. Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, 14.oktobar \n2002. godine) \n2. Pečar, J. (1992) Institucionalizirano nedržavno nadzorstvo, Radovljica, Didakta \n3. Ostojić A, Horvat D. (1997) Zakonske osnove za ustrojstvo zaštitarske službe, Zagreb; LAS \n \nElmedin Muratbegović \n \n7 \nO AUTORU \nElmedin Muratbegović, asistent na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu, \nkandidat za magistra kriminalističkih nauka. Član mješovite komisije za izradu Zakona o agencijama \nza zaštitu ljudi I imovine kao I podzakonskih propisa I opštih akata za sprovođenje Zakona. \n \n"}
{"dc.title": "Korupcija u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Datzer, Darko;Deljkić, Irma", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56781", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177152&dn=", "text": "6. SLOVENSKI DNEVI VARSTVOSLOVJA \n© 2005 Fakulteta za policijsko-varnostne vede, Ljubljana \n1 \nKORUPCIJA U BOSNI I HERCEGOVINI \n(značajke i inicijative suzbijanja) \n \nDarko Datzer \nIrma Deljkić  \n \nGovoriti o korupciji, tako kompleksnoj i polivalentnoj pojavi, posebice u tranzicijskoj i postratnoj \nzajednici, poput Bosne i Hercegovine, bremenitoj krupnim  problemima ekonomske, političke, socijalne, itd.  \nnaravi, i kao takvoj u dobroj mjeri vulnerabilnijoj od nekih drugih kolektiviteta, doista je teško. U takvom, \nnajprije, socijalnom i ekonomskom ambijentu, poduzeti efikasne i produktivne mjere borbe protiv pošasti \nkoja prijeti samim temeljima demokratije i jednakopravnosti, i više je nego teška zadaća. Bilo bi neozbiljno \nočekivati redukciju koruptivna ponašanja na razinu njezina potpuna absensa (što je uostalom slučaj sa \nkriminalitetom općenito), ali sa BiH se, nažalost, dešava upravo opozitno: konzultirajući provedene studije, \ndolazi se do porazna zaključka da je BiH zajednica u kojoj korupcija izlazi iz sistema kontrole i prijeti postati \nsveprisutnim, gotovo konformnim modusom operandi i vivendi. 1 \nIntencija je autorâ ovoga referata ukazati na neke aspekte fenomenologije korupcije, koji se baziraju \nna aktualnim studijama (provedenim  u zadnjih par godina, pa makar se radilo o poglavito tzv. policy \nrelevant studijama) u BiH, ali se osvrnuti i na poduzete antikorupcijske inicijative u Bosni i Hercegovini.  \nKljučne riječi: korupcija, tranzicija, značajke koruptivnog ponašanja, strategije suzbijanja.  \nUVOD \nKorupcija se ne može denotativno odrediti, kako je to slučaj sa drugim oblicima protupravnog \nponašanja. Korupcija je, naime, višeobrazan, polivalentan (heterogen u svojim pojavnim oblicima) i \nambivalentan fenomen (različiti stavovi ljudi glede onoga šta je korupcija).2 Korupcija je, naime, i \npravni i moralni prekršaj.3 Korupcija je općeljudski, antropološki, psihološki, sociološki, religijski, \nmoralni, gospodarski, politički i tek naposljetku pravni problem (Derenčinović, 2001: 33). Ona je i \n„...patološka pojava, sustavna aberacija...nemoralna i štetna za političku konstituciju društva.“ (Kregar, \n1999: 91). Rasprave o njezinoj rasprostranjenosti, uzrocima, oblicima pojavnosti, strategijama \nsuzbijanja čine se življim i aktualnijim nego ikada. Međutim, kao što je to slučaj i sa drugim formama \nkriminaliteta koje se ne nalaze u domeni tradicionalnog (posebice sa organiziranim kriminalitetom, s \nkojim korupcija stoji u najtješnjoj svezi),  tako i u pogledu koruptivnih praksi ne postoji konsenzus \nkoje oblike kažnjivih ponašanja obuhvata, i ono što je za korupciju karakteristično, je li ona isključivo \n(protu) pravni fenomen, (i) ili pak forma socijalne patologije. Mišljenja smo (kao i neki drugi autori: \nKregar, 1999; Anžič i Sotlar, 2000; Derenčinović, 2001), da se radi o formi socijalne patologije. Na \novom ćemo mjestu (djelomice i zbog navedenih stanovišta ispitanika u istraživanjima u BiH) napraviti \nmalu digresiju i razmotriti stajalište jednog od klasika kriminološke i sociološke misli uopće, Emile \nDurkheima. Po Durkheimu, naime, neki kvalitet zovemo patološkim na temelju toga da li odstupa od \nprosjeka (što je, opet, teško utvrditi radi relativnosti ljudskih stavova glede toga šta je prosječno i \nopćenito, a šta ne) i njegove korisnosti. Korisnost je, čini se, onaj momentum koji čini neku činjenicu \npatološkom: „...da bi se činjenicu odredilo kao normalnu, valja vidjeti je li ona nužna ili korisna u  \nodnosu na normalni tip... Pojam korisnoga nadilazi pojam normalnoga; on je u odnosu na potonji to \nšto je rod za vrstu.“ (Durkheim, 1999: 69). Kriterij, dakle, kvalifikacije nekog faktuma normalnim ili \npatološkim jest  njegova korisnost i funkcionalnost, a ne moralna osuda ili činjenica da se radi o \npravno kažnjivom ponašanju, koje bi onda, po inerciji, trebalo ulaziti u korpus društveno patoloških \nfenomena.4 „Tko funkciju koristi za osobni probitak, ugrožava sam temelj struktura vlasti i \nekonomije“ (Kregar, 1999: 5). Korupcija, naime, šteti redovitim, poglavito političkim i ekonomskim \nprocesima u društvu, narušava legitimitet vlasti, jasno lišava zemlju njezinih potencijala i dovodi do \n \nkriminološka in penološka sekcija \n2 \nstanja opće nesigurnosti, dezorganiziranosti i nepovjerenja u zakone i vlast. „...Za korupciju se smatra \nda odvraća ulaganja, potkopava dobru vladavinu, iskrivljuje državnu politiku i vodi zloporabi  \nresursa...“(Doig i Theobald, 2000: 1).5 Ne želeći stoga dalje ulaziti u rasprave o korisnosti ili \nnormalnosti, zaključit ćemo da korupcija jest definitivno fenomen koji ima poglavito negativne \nkonzekvente, i akcesija eventualnih benignih atributa ovoj pojavi činila bi se potpunom nesuvislošću u \nsvakom smislu (opaske o  eventualnoj pozitivnoj funkcionalnosti koruptivna ponašanja, pogledati \nDerenčinović, 2001).  \nJoš bi nam se u ovom uvodnom dijelu valjalo osvrnuti na određenje korupcije.  Određenja \nkorupcije postoji gotovo koliko i onih koji se bave njezinim istraživanjem. Sve bi se, pak, mogle \npodijeliti na pravne i vanpravne (sukladno percipiranju korupcije socijalnom patologijom ili isključivo \npravnim fenomenom). Kao što je već naznačeno, ne radi se o jednoznačno određenom terminu, nego o \nskupu ponašanja u čijem materijalnom (pojavnom) supstratu stoji instrumentalizacija pozicije \nzaradi protupravna probitka. Svjesni smo toga da ovako definiran pojam ostavlja prostora za \nsupsumciju pod pojam korupcije i nekih drugih  pojava koje nemaju potrebnu esenciju korištenja \npoložaja u nezakonite svrhe. No, po nama, differentia specifica korupcije od drugih formi \nprotupravnog i društveno patološkog ponašanja, jest neredovito, neordinarno (po poglavito pravnim \nuzusima) obavljanje povjerene dužnosti (u privatnom ili javnom sektoru), koje za svrhu ima vlastitu ili \ntuđu korist, bilo materijalne ili ine prirode. Na taj je način moguće izvršiti razlikovanje korupcije od \nrecimo obične krađe ili primanja dara u službi: upravo je element nelegitimna utjecaja na redovito \nobavljanje službe onaj materijalni momenat koji ju odvaja od navedenih ili inih formi \nkriminala. No, svakako da ostaje suditi u svakom slučaju in concretum da li se radi o ponašanju koje \npo svojim formalnim, objektivnim, ali i subjektivnim elementima (svijest i namjera kao bitan osnov \nkaznene odgovornosti za kaznena djela korupcije) odgovara značajkama koruptivna ponašanja.6 \n 1   KORUPCIJA U BIH \n1.1 Kratak historijski, politički i ekonomski background BiH \nBosna i Hercegovina egzistira kao entitet i politička činjenica sui generis, kao region specifična \nidentiteta već deset stoljeća. U ovom dugom periodu ona je taj svoj identitet mjenjala, ali vječito \nopstajući kao specifičan faktum međunarodne zbilje. Najzad je svoju neovisnost obnovila marta 1992 \ngodine; iste godine u aprilu stekla je međunarodnopravno priznanje većine europskih država, a u \nčlanstvo UN-a je primljena u maju 1992. Nakon stravične ratne traume koja je opustošila ionako \nekonomski nerazvijenu državu (BiH je pored Makedonije, bila najsiromašnija republika bivše \nJugoslavije), odnijela stotine tisuća života i jednako toliko doživotno traumatizirala (u svakom smislu), \nu BiH je i danas situacija sve osim progresivne. BiH još uvijek nije dostigla nivo prijeratnih \nekonomskih kapaciteta (sic!), BiH se i dalje nalazi među tranzicijskim zemljama sa najnižim bruto \ndomaćim proizvodom po glavi stanovnika (Transparency International BiH [b],  2004: 28), još uvijek \nje nacija, etničko i  religijsko primarna politička kategorija, još uvijek nam predstoji put tranzicije od \nranijih privrednih tijekova na one sa tržišnim značajkama (iako bi neki htjeli nazvati ono što imamo \neuropskim modelom: čini se da smo još daleko od zaživljavanja ravnopravne tržišne utakmice kakva \npostoji u zapadnim demokratijama): još nam dakle predstoji tranzicija uma na sustav vrijednosti \neuropskih država, kojom se barem geografski smatramo, te proklamiramo strategijskim ciljem postati \ndijelom europskih političkih i ekonomskih asocijacija.  \nDobrim dijelom je postojeće stanje rezultat kompromisa koji su napravljeni da bi se zaustavio rat. \nNajveći problem za BiH, pored političkih previranja, sa kojima stoji u direktnoj vezi, jest inertan \nekonomski napredak. Ovo je razlog velike stope nezaposlenosti u društvu (preko 40 %), koja se \nredovito stavlja na prvo mjesto problema sa kojima se BiH suočava. S druge strane, nezaposlenost i \nsiromaštvo građani BiH doživljavaju kao osnovne uzroke koruptivnog ponašanja u BiH društvu \n(Transparency International BiH [a], 2004: 38). BiH je pored balasta najrazličitije naravi, naslijedila iz \nbivše države i glomazan birokratski aparat, te ju, pored ovoga, karakteriziraju i: još uvijek \nnedefinirana vlasnička prava u državi; ogroman vanjski dug; ogroman trgovinski deficit; neadekvatna \nprivatna inicijativa; niska razina stranih ulaganja; netransparentnost rada političkih i sudskih \n \nDarko Datzer, Irma Deljkić \n \n3 \ndužnosnika, itd., dakle, još uvijek jako puno problema na makro razini sa kojima se BiH zajednica \nsuočava, a koji svaki na svoj način, doprinose nivou, oblicima i posljedicama socijalne patologije i \nkriminaliteta, te dakako i korupcije. \nJasno je da je korupcija omniprezentna; ona nije ekskluzivitet epohe ili regiona, postojala je i bit \nće  činjenicom u svim dijelovima svijeta. To dakako vrijedi i za BiH. Korupcija je zasigurno bila \nprisutna i u BiH i prije dešavanja s početka zadnjeg desetljeća prošlog milenija. Međutim, BiH je \niskusila ono što druge zemlje tranzicije nisu: istodobno prelazeći iz socijalističkog društveno-\nekonomskog ustroja, centralistički vođene ekonomije u demokratske i liberalno-tržišne tijekove, ona je \ni bila žrtvom stravična ratna konflikta. To je dodatno učinilo stvari još kompleksnijim, i očito \nonemogućilo integraciju zemlje u evropske trendove za dug period vremena. Istodobno je i stvorila \nambijent procvata korupcije, kojoj je stanje društvene dezorganiziranosti i anomije iznimno plodno tlo. \nStoga nam valja primjetiti da je stanje u BiH, najblaže rečeno, daleko od sjajnog, te da BiH, ukoliko \nželi napredovati, mora poduzeti sveobuhvatnu inicijativu revitalizacije postojećih i stvaranja novih \ndruštvenih kapaciteta, u kojem procesu borba protiv korupcije predstavlja značajan segment napretka. \n1.2  Rasprostranjenost i značajke korupcije u BiH \n„O raspostranjenosti korupcije u svijetu teško je govoriti s obzirom da ne postoje pouzdani i \nprovjerljivi podaci kao ni metode mjerenja raspostranjenosti njezinih pojavnih oblika. Korupciju je \nteško kvantificirati“ (Derenčinović, 2001: 45). U BiH, po podacima Transparency Internationala, „u \nodređenim profesijama, institucijama i organizacijama koje predvode veoma dugačku listu, obim \nkorupcije dosiže tzv. nivo 'zarobljene države'“ (Transparency International BiH [b], 2004: 22).7  \nStudijâ koje se sa različitih apekata bave koruptivnim ponašanjem u Bosni i Hercegovini ima, u \nzadnjih par godina, poprilično. Međutim, većina ih se suočava sa ozbiljnim metodološkim \nograničenjima, tako da je jako teško govoriti o znanstveno utemeljenom istraživanju ovog fenomena. \nImajući u vidu da za iole zaokruženu sliku o kriminalitetu trebamo konsultovati kako oficijelne \nstatistike državnih organa (statistiku policijskih organa, tužilaštava, te sudsku: dakle, kompletan sustav \nkaznenog pravosuđa), tako i tzv. viktimizacijske studije, te studije o samoprijavama (o prednostima i \nnedostacima svakog od njih postoji znatna literatura: između ostalih, i Conklin, 2001: 32-55), \naproksimacija rasprostranjenosti kriminaliteta uopće, a posebice korupcije, u BiH je zbog političkih \nrješenja i specifična teritorijalno-administrativnog ustroja države utoliko teža što:  \n \n• \nUslijed kompleksna ustroja države, i odgovarajuće organizacije izvršne i sudske vlasti, ne \npostoje jedinstvene evidencije policijskih organa o prijavljenim kaznenim djelima korupcije; \nne postoje (ili postoje, ali se podaci ne dostavljaju, što se na kraju svodi na isto), jedinstveni \nregistri slučajeva koji se nalaze pred tužilaštvima (bilo u fazi istrage, bilo nakon potvrđivanja \noptužnice), niti jedinstvene statistike sudskih organa. Zbog podijeljenih nadležnosti između \ndržave Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona (okruga), kao oblika regionalnog (lokalnog) \nustroja i bitna elementa decentralizacije državne vlasti, vrlo je teško doći do sveobuhvatnih \npodataka. Ovo je jedan od krupnih nedostataka organizacije svih kategorija i razina vlasti u \nBiH, te zbog svojih disfunkcionalnih efekata, zahtijeva urgentne modifikacije.   \n• \nViktimizacijske studije su u BiH doduše provođene od 2002 godine, ali uglavnom na lokalnim \nrazinama, pri tome se baveći vrlo malo netradicionalnim oblicima kriminaliteta, tako da \npodataka o koruptivnim protupravnim ponašanjima u ovom smislu zapravo i nema. S druge \nstrane, različite su domaće i strane organizacije provodile studije, stvarajući činjenični supstrat \nkoji bi donekle imao karakter viktimizacijske studije, ali ne one koje udovoljava kriteriju \nznanstvene. Stoga je i njihova uporaba ograničena i treba se uzeti sa popriličnom dozom \nrezerve, poglavito zbog metodoloških nedostataka.  \n• \nStudije samoprijave (samooptuživanja), kao oblik prikupljanja podataka  o kriminalitetu, još \nnisu provođene na teritoriju BiH, ali će prva najvjerojatnije biti poduzeta do kraja 2005 \ngodine, tako da se nadamo da ćemo u skoroj budućnosti imati i podatke ovakve naravi, te da \nćemo upotpuniti sliku o kriminalitetu općenito, te dakako i korupciji.  \n \n \nkriminološka in penološka sekcija \n4 \nStoga je moguće samo uz velike rezerve govoriti o fenomenu korupcije u BiH. Ubrzo nakon rata \nu BiH, koja je najveći konzument stranih donacija u regionu, postalo se svjesno da ogromne sume \nnovca odlaze u nezakonite svrhe, kao rezultat pronevjera i koruptivnih praksi domaćih dužnosnika. \nOvo je uzrokovalo da se vrlo brzo poduzmu studije procjene ekstenzije i oblika korupcije, tako da je \njoš 1998 Transparency International izradio Preliminarni izvještaj o stanju u BiH; USAID je iste \ngodine sponzorirao procjenu situacije koju je poduzeo am. advokat Stephen A. Mansfield; CAFAO \nprogram Europske komisije je izradio više izvješća o korupciji i prijevarama u BiH tijekom 1997 i \n1998. Treba pomenuti i izvješća i ocjene: Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine \nzakona (International Crisis Group, 2002, Izvještaj br. 127);  Uređivanje organa reda: Dalji plan \nreforme u BiH (International Crisis Group, 2002, Izvještaj br. 130); Prosecuting Corruption: A Study \nof the Weaknesses of the Criminal Justice System in BiH (United Nations Mission in Bosnia and \nHerzegovina, Thematic Report 8, 2000); Anticorruption in Transition: A Contribution to the Policy \nDebate (World Bank, 2000); Bosnia and Herzegovina: General Assessment Report (Stability Pact \nAnti-Corruption Initiative, 2001); Evaluation Report on Bosnia and Herzegovina (GRECO, 2002, \nIzvještaj 10E). \nPored ovoga su, i domaći su parlamenti u par navrata organizirali Komisije za evaluaciju situacije \nu svezi sa koruptivnim praksama, ali ove Komisije, dijelom i zbog izloženih nefunkcionalnih rješenja, \nnisu ispunile cilj s kojim su osnovane. Zaključci svih ovih studija su uglavnom ukazivali na visok \nstupanj korupcije u svim razinama vlasti, kao i u svim sektorima javne službe. Tako u Izvješću USAID \niz 1998 stoji: „Bankovne prijevare, carinske prijevare, poreske prijevare, prijevare u svezi sa javnim \nnabavkama, mito, iznuda i aktivna mreža organiziranog kriminala snažno potkopava ekonomske i \ndemokratske reforme. Gubici koji proizilaze iz prijevara i korupcije su ogromni, ali ne mogu biti \nkvantificirani zbog nedostatka transparentnosti u vladinim i poslovnim operacijama.“ (u GRECO, \n2002: 5). U istraživanju Svjetske Banke se iznosi: „...gotovo polovica tvrtki u BiH plaćaju mito javnim \ndužnosnicima da bi izbjegli poreze i pravila, kao i doprinose na temelju  privatnih interesa političkim \nstrankama. Druge koruptivne prakse koje utječu na poslovno okruženje su prodaja sudskih i \narbitražnih odluka i prodaja predsjedničkih uredaba i parlamentarnih glasova (za oko 30 % tvrtki)“ (u \nGRECO, 2002: 5). Mi ćemo u ovom kratkom pregledu navesti statističke podatke za Federaciju BiH, a \nzatim pozorniju pažnju obratiti na već pomenuti Diagnostic Survey Svjetske Banke, te na istraživanja \nTransparency International BiH, koji je svoju poznatu Studiju percepcije korupcije poduzeo 2002 i \n2004 godine.8 \nPrava se slika o pojavnim oblicima korupcije u BiH, nažalost, ni u kom slučaju ne može steći na \ntemelju zvaničnih podataka. Oni ili ne postoje, ili nisu dostupni. Stoga uvijek iznova ističemo \nnefunkcionalnost ustroja BiH organa. 9 Konzultirajući dostupne statističke podatke za Federaciju \nBosne i Hercegovine (za BiH na  državnoj razini, napominjemo, podaci ne postoje, odnosno podaci iz \ndruga BiH entiteta, Republike Srpske, nisu dostupni) brojke u svezi sa kaznenim djelima sa \nelementima korupcije, izgledaju sljedeće:  \n \nDarko Datzer, Irma Deljkić \n \n5 \nTabela 1. Učinitelji kaznenih djela podmićivanja, protiv  službene i druge odgovorne dužnosti u \nFederaciji BiH 2001-2003 \n \n \n2001 \n2002 \n2003 \nPrijavljene punoljetne \nosobe za kaznena djela \npodmićivanja, protiv \nslužbene i druge \nodgovorne dužnosti \n509 \n613 \n374 \nOptužene punoljetne \nosobe za kaznena djela \npodmićivanja, protiv \nslužbene i druge \nodgovorne dužnosti \n131 \n119 \n151 \nOsuđene punoljetne \nosobe za kaznena djela \npodmićivanja, protiv \nslužbene i druge \nodgovorne dužnosti \n83 \n72 \n75 \n \nIzvor: Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine 2004 i Statistički bilten (2004) \nPrijavljene, optužene, i osuđene punoljetne i maloljetne osobe i privredni/gospodarski prijestupi u \nFederaciji Bosne i Hercegovine u 2003. \n \nNažalost, niti Statistički godišnjak Statističkog zavoda Federacije BiH, niti njegovi Statistički \nbilteni (kao ni zvanični kontakti i obraćanja ovom Zavodu) ne osiguravaju npr. podatke koja djela \npreovladavaju u strukturi korupcijskih delikata, koja je struktura počinioca, kakve su sankcije izrečene \nonima za koje se utvrde da su kazneno odgovorni, itd. Sirovi brojevi (o glavi kaznenih djela \npodmićivanja i dr., ne i za pojedine delikte) kojima raspolažemo očito nisu upotrebljivi sa stanovišta \niole ozbiljnijeg zaključivanja o strukturi i dinamici korupcijskog kriminaliteta, niti za eventualne \nkomparacije sa drugim državama. Nama stoga daljnja elaboracija ove problematike sa stanovišta \nzvaničnih statističkih podataka nije moguća, te zbog činjenice da raspolažemo samo segmentom \npodataka o ovoj oblasti kriminaliteta, niti validna za državu BiH.10 \nIstraživanja koje su poduzele neke strane i domaće nevladine organizacije donekle su \nupotrebljive sa stanovišta analize (specifičnih) pojavnih formi korupcije u Bosni i Hercegovini, ali i \nnjezinih značajki općenito. \nDiagnostic Survey Svjetske Banke (World Bank, 2001) vrši podjelu korupcije u BiH na \nkorupciju na visokoj razini, te na administrativnu.11 U istoj studiji se navodi da glavne značajke \nkorupcije u BiH glase: visok stupanj zabrinutosti javnosti sa korupcijom; nizak stupanj javnog \npovjerenja u vlade; korupcija na visokoj razini; neefikasnost javne administracije, reflektirane u široko \nrasprostranjenom podmićivanju javnih ureda; poremećeni poslovni ambijent; značajno opterećenje na \nsiromašna domaćinstva, pogoršavajući oskudnost i nejednakost (World Bank, 2001: 12).  \nGotovo se 100 % respondenata (sic!) izjasnilo da korupcija u BiH postoji, te preko polovice \nsvake od kategorija ispitanika drži da je korupcija široko raspostranjena. Daljnje značajke korupcije u \nBiH bi, prema ovoj studiji, bile: već pomenuta „Prodaja parlamentarnih glasova i vladinih uredaba \nzbog privatnih interesa“, koja je označena kao „najznačajnija prepreka za posao u BiH“ (World Bank, \n2001: 18); „nezakonito finansiranje političkih partija“ je označeno kao „snažan indikator korupcije na \nvisokoj razini“ (World Bank, 2001: 19); „19, 6 % respondenata koji su bili konzumenti usluga u \nzdravstvu, obrazovanju, policiji, sudstvu i nekim drugim institucijama, davali su mito (novac, darove, \nili protuusluge) (World Bank, 2001: 28). Od iznimne važnosti su podaci Diagnostic Survey-a Svjetske \nbanke o pojavnim oblicima korupcije u BiH (posebice zbog činjenice da se radi o pitanjima sa \notvorenim krajem). Najzastupljeniji odgovori na pitanje: Što je, po vama, korupcija? bili su: „davanje \nmita“ (oko 80 % svih kategorija ispitanika); „zloporaba položaja radi stjecanja materijalne koristi ili \nneke druge prednosti“ (preko 55 % respondenata) i „preferencijalizam prijatelja ili rodbine“, odnosno \n \nkriminološka in penološka sekcija \n6 \n„stjecanje dobiti prijevarom“, također sa značajnim procentima zastupljenosti odgovora (World Bank, \n2000: 63).  \nTransparency International BiH (u daljnjem tekstu TI BiH) u svojoj „Studiji percepcije korupcije \n2004“ navodi niz ponašanja za koje respondenti navode da po njima spadaju u pojavu korupcije: \n \n1) Ponuditi novac saobraćajcu da vam ne uzme vozačku dozvolu;  \n2) Davanje novaca državnom činovniku radi umanjenja poreza;  \n3) Zloupotrebiti službeni položaj da bi svojoj privatnoj firmi obezbjedili dodatni profit;  \n4) Odavanje poslovnih informacija drugima u cilju sticanja lične koristi;  \n5) Koristiti veze da bi nekog bliskog oslobodili vojne obaveze;  \n6) Intervenisati kod nekog visokog činovnika da bi zaposlio vašeg rođaka;  \n7) Dati poklon ljekaru da bi posebno brinuo o vama; \n8) Dodatna naknada advokatu za pomoć pruženu na sudu;  \n9) Ponuditi protivuslugu da bi se obezbjedilo odsustvo s posla;  \n10) Davanje predizbornih priloga političkim partijama; \n11) Lično se obratiti opštinskom službeniku radi dobivanja građevinske dozvole (Transparency \nInternational BiH [a], 2004: 20).  \n \nOhrabrujuća je činjenica da je preko polovice respondenata označilo sve navedene situacije kao \nkorupciju. Ovo su uglavnom oblici administrativne (tzv. de minimis)  korupcije. Iznimke su kategorije \n„Odavanje poslovnih informacija drugima u cilju sticanja lične koristi“, i „Zloupotrebiti službeni \npoložaj da bi svojoj privatnoj firmi obezbjedili dodatni profit“, koje bi se mogle  tumačiti i u smislu \nkorupcije na visokoj razini. Interesantna je kategorija „Davanje predizbornih priloga političkim \npartijama“, koja se ne čini u prvi mah ponašanjem sa elementom korupcije, ali koja bi se mogla \nsvrstati u tzv. posrednu korupciju, koju je teško razlikovati u odnosu na tradicionalnu. U ostalim \nslučajevima se radi o manje-više jasnim aktima podmićivanja. Uvjetno bi se ovi odgovori mogli \npodijeliti na dvije kategorije: tamo „gdje se interakcija osoba odmah tako usmjerava da obe strane \nostvare određenu ličnu korist. U drugu skupinu, nešto manje izraženih kategorija spadaju oni oblici \nkorupcije gdje se koriste već postojeća poznanstva, ili položaj osobe, ili koji bar u predstojećem \nperiodu donosi jednoj od strana određenu korist“ (Transparency International BiH [a], 2004: 19). \nPogledamo li klasifikaciju koju iznosi Holz (Holz, 1998: 269), vidjet ćemo da njegova podjela na \nsituacijsku i strukturalnu nalazi svoju primjenu i na ovom mjestu. U pogledu raspostranjenosti i ostalih \nznačajki korupcije u BiH, respondenti su se TI BiH istraživanja izjasnili da ih je 42 % bilo u prilici da \ndâ mito (od toga veliki broj su znali ustaljene „cjenovnike“); postoje i određeni silazni trendovi u \nstepenu korupcije u pojedinim oblastima (među ljekarima, policajcima, poreskim službenicima itd.); \nzabrinjava činjenica da se oko 20 % ispitanika izjasnilo o korupciji kao drugim najvećim problemom u \nBiH. Uz ograničenja indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala, ova se studija čini \nvažnim izvorom podataka o koruptivnim praksama u BiH.  \nJedna je konstanta, i pored različite koncipiranosti i svrhâ provedenih istraživanja, prisutna: BiH \ngrađani (većina) ipak prepoznaju disfunkcionalnost i štetnost koruptivnih praksi u BiH. Neizostavno \nse nameće i zaključak da se radi o praksama koje su široko raspostranjene u svim oblastima društva. \nNo, izvjesne tendence (percepcije) reduciranja korupcije u BiH društvu, nazivanje određenih \nponašanja njihovim pravim imenom, kao i trendovi smanjenja onih koji su spremni odbiti i osuditi \nkoruptivno ponašanje, signal je da ipak postoje zdrave snage u društvu, i da se treba dalje boriti za \nperspektive BiH zajednice. U nastavku slijedi pregled poduzetih antikorupcijskih mjera i inicijativa u \nBiH.  \n \nDarko Datzer, Irma Deljkić \n \n7 \n2   ANTIKORUPCIJSKE INICIJATIVE U BOSNI I HERCEGOVINI \nIako je korupcija uveliko prisutna u Bosni i Hercegovini, domaća je vlast uložila  malo truda da \nse istraži i spriječi korupcija, a razlog toga je nedostatak političke volje i podrške od većine političkih \npredstavnika vlasti u državi. \n1997 godine Zastupnički i Dom naroda Federacije BiH osnovao je Komisiju koja bi se bavila \nproblemom korupcije i identifikovala moguća područja korupcije. Međutim, Komisija koja je počela \nfunkcionisati 1998. godine nije imala dovoljno ovlasti kako bi radila efikasno, niti  je bila u stanju da \nostvari saradnju sa vladinim agencijama, pa je učinak izostao. Formirana je i druga Komisija od strane \npredsjedavajućeg Predsjedništva BiH s ciljem da se istraže slučajevi prijevare i korupcije, ali ova \nKomisija nikada nije postala operativna. \nObzirom na ovakve neuspjele pokušaje državnih vlasti da se bore sa problemom širenja korupcije \nu oba entiteta, reagovao je Ured Visokog predstavnika Međunarodne zajednice u BiH(OHR) \nosnivanjem Odjeljenja za otkrivanje prijevara i korupcije u aprilu 1998. godine. U februaru 1999 \ngodine ovo Odjeljenje je predstavilo „Sveobuhvatnu anti-korupcijsku strategiju za Bosnu i \nHercegovinu“, koja ima dvije razine: pojedinačni i sistemski pristup. \nPojedinačni pristup se odnosio na pružanje direktne podrške i pomoći lokalnim organima u istrazi \ni gonjenju slučajeva korupcije, prijevare i privrednog kriminala, dok sistemski pristup obuhvata četiri \nstuba: eliminacija mogućnosti, transparentnost i izvještavanje, kontrola i kaznene mjere, te edukacija i \njavna informisanost (na kojima počivaju instrumenti potrebni za utvrđivanje, izradu i provedbu \nizmjena u strukturi i postupcima vladinih organa u cilju značajnog smanjenja korupcije i pokretanja \nkampanje javne informisanosti) (OHR, 1999). \nPredviđeno je da Strategija bude fleksibilan dokument, koji će biti podvrgnut reviziji i \nmodifikacijama, odražavajući ono sto je naučeno u toku provedbe. Ova Strategija, između ostalog, \nuticala je na  izmjene krivičnog zakonodavstva u entitetima. Naime, usvojeni su novi Krivični zakoni i \nza Federaciju BiH i Republiku Srpsku, Zakoni o krivičnom postupku, te je usvojena legislativa za \npranje novca u Federaciji BiH. Zahvaljujući dijelom i ovoj Strategiji. Bosna i Hercegovina je potpisala \ni ratifikovala neke od najznačajnijih međunarodnih dokumenata koji tretiraju ovu oblast, a to su: \nKrivičnopravna konvencija o korupciji iz 1999, Građanskopravna konvencija o korupciji iz 1999, i \nKonvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog  organiziranog kriminala iz 2000. \nNakon što je OHR 2002 godine restruktuiran, Odjeljenje za otkrivanje prevara i korupcije je \npromijenilo ime i sada glasi: Jedinica za borbu protiv kriminala i korupcije (ACCU). Primarna \nnadležnost ove Jedinice je koordinacija i nadgledanje postupaka domaćih vlasti tokom krivičnih \nistraga i krivičnog gonjenja u slučajevima u kojima se radi o krivičnim djelima koja bi mogla \npredstavljati prepreku u provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i ostalih  značajnih procesa \nreformi. Ova Jedinica predstavlja sredstvo za smanjenje uticaja kriminalnih radnji i korupcije na \npozitivne procese u BiH. \nImajući u vidu činjenicu da je Jedinica za borbu protiv kriminala i korupcije sastavni dio OHR-a, \nvlade nemaju drugog izbora nego da sarađuju, dijelom i stoga što Visoki predstavnik ima mandat da \nsmjenjuje zvaničnike bez obzira na njihovu funkciju. \nGlobalni program Ujedinjenih naroda protiv korupcije GPAC – Bosna i Hercegovina je član \nnavedenog programa, koji je uspostavljen u toku 1999 godine, a iniciran je od Centra UN-a za \nmeđunarodnu prevenciju kriminaliteta. Od 1999 do aprila 2004, ovaj program je svoje aktivnosti \nusmjerio najvećim dijelom na četiri ključna područja: (1) obezbjeđivanje tehničke asistencije \nzemljama članicama u jačanju njihovih zakonskih i institucionalnih anti-korupcijskih struktura; (2) \npodrška i servisiranje međunarodne grupacije „šefova pravosuđa“ u jačanju sudskog integriteta; (3) \nrazvoj i distribucija antikorupcijskih politika i instrumenata; i (4) poboljšanje integracije \nantikorupcijske koordinacije.  \nBosna i Herecegovina je pristupila  GRECO programu u toku 2000. godine, koji ima \nisključivi zadatak uspostavljanja proceduralnih odredbi koje se tiču saradnje na suprotstavljanju \nkorupciji. GRECO program je sporazum država za borbu protiv korupcije, usvojen od strane Komiteta \nministara Savjeta Evrope iz 1999. godine. Kao rezultat učešća BiH u ovom programu treba pomenuti \nGRECO „Evaluation Report on Bosnia and Herzegovina“, iz 2003.  \n  \n \nkriminološka in penološka sekcija \n8 \nSPAI- Antikorupcijska inicijativa Pakta stabilnosti - Bosna i Hercegovina je član \nAntikorupcijske inicijative Pakta stabilnosti (SPAI). U Sarajevu je 2000, usvojen Sporazum i Akcioni \nplan Antikorupcijske incijative u okviru III radnog stola Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu. \nCiljevi ove inicijative usmjereni su na poticanje saradnje policijskih i pravosudnih organa, \nzemalja potpisnica, u suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala. Prva faza provedbe inicijative je \nzavršena izradom izvještaja, po zemljama, u okviru svih pet stubova (usvajanje europskih i \nmeđunarodnih instrumenata; promocija dobrog upravljanja i pouzdanih javnih uprava; osnaživanje \nzakonodavstva i promocija pravne države; promocija transparentnosti i integriteta u poslovnim \noperacijama; razvitak aktivnog civilnog društva). U drugoj fazi, sve zemlje sudionice predlažu \nprioritetne projekte koji bi trebali pronaći izvore finansiranja (Budimlić, Maljević i Muratbegović, \n2004) U Sarajevu je 2003 uspostavljen Sekretarijat SPAI, koji, međutim, još uvijek nije u cjelosti \nprofunkcionisao. \nProgram OCTOPUS- Radi se o programu protiv korupcije i organizovanog kriminaliteta, koji je \nosnovan od strane Evropske komisije i Vijeća Evrope 1996. Bosna i Herecegovina je učestvovala, u \nulozi posmatrača, u programu Octopus II, koji je realizovan od februara 1999 do decembra 2000. \nProgram Octopus II ima isključivo svrhu pružanja pravno-tehničke pomoći (savjetima, preporukama, \nedukacijom  državnih službenika, provedbom seminara uz prethodno upoznavanje eksperata Vijeća \nEvrope sa stanjem nacionalnog zakonodavstva, organizacijom državne uprave, stanjem u sudskoj \nvlasti i sl.), za države članice Vijeća Evrope koje su bile zahvaćene procesom tranzicije društvenih i \nekonomskih odnosa, u borbi protiv korupcije, organiziranog kriminaliteta i pranja novca.  \nBosna i Hercegovina je uzela učešće i u projektu koji je lansiran od strane Savjeta Evrope pod \nnazivom “Program za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u jugoistočnoj Evropi“ \n(PACO), koji bi se bavio ovim pitanjima, te doprinio Inicijativi SPAI  i Inicijativi Pakta stabilnosti za \nborbu protiv organiziranog kriminala (SPOC). Glavni cilj ovog projekta je da se unaprijedi primjena \nzakonskih propisa o konfiskaciji imovine koja potiče od organiziranog kriminala, korupcije i pranja \nnovca. \nDonatorske antikorupcijske inicijative – Donatorske organizacije koje su prisutne u Bosni i \nHercegovini ( USAID, Savjet Evrope, UNDP, EU, Svjetska banka, SIDA, EC, OEBS, i dr.) takođe \nprovode niz aktivnosti, kao što su: organizacija seminara, konferencija i obuke iz oblasti borbe protiv \nkorupcije. \nŠto se daljih domaćih antikorupcionih inicijativa tiče, možemo reći da su se one uglavnom \njavljale u toku predizbornih kampanja, a radilo se uglavnom o antikorupcijskim komisijama pri \nuredima entitetskih vlada, kantonalnih vlada, itd. Za sve njih je karakteristično da su ostale samo \nmrtvo slovo na papiru. Entitetske vlade su  u saradnji sa OHR-om usvojile strategije za borbu protiv \nkorupcije na svom nivou, ali one nisu nikad implementirane. Najbolji primjer ove političke \nneodgovornosti je i državni Akcioni plan borbe protiv korupcije iz 2000, koji je sačinilo Vijeće \nministara BiH u saradnji sa Svjetskom Bankom i Uredom Visokog predstavnika (OHR). Plan kojim se \nnaglašava spremnost države da se obračuna sa nedozvoljenim pojavama u društvu, prezentovan je više \nputa, ali je nažalost u već dobro poznatom stilu ostao  samo mrtvo slovo na papiru.  \nZbog ovakve nesposobnosti domaćih vlasti, u sklopu svog mandata Visoki predstavnik se aktivno \nuključio u zakonodavni proces u BiH, i nametnuo neke od zakona koji su direktno povezani sa borbom \nprotiv korupcije, poput Zakona o ministarskim i drugim imenovanjima Savjeta ministara BiH, Zakona \no sukobu interesa BiH, Zakona o zaštiti svjedoka, itd. \nProvedena je i reforma pravosuđa i zakonodavstva (od 2002), s ciljem uspostavljanja jakog \nsudskog sistema, te jasnih i funkcionalnih zakona. Posljedica ove reforme je i to da su krivična djela \nkorupcije pored entitetskih krivičnih zakona, propisana i Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine, pa \nsudsku nadležnost za ova pitanja ostvaruje Sud Bosne i Hercegovine, odnosno nadležnost za krivični \nprogon ostvaruje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. U okviru Tužilaštva BiH formirano je i posebno \nOdjeljenje za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju. Takođe, Državna agencija za \nistrage i zaštitu (SIPA), jeste institucija nominirana za otkrivanje i asistenciju u rasvjetljavanju \nkrivičnih djela korupcije. U okviru Ministarstva sigurnosti na državnoj razini postoji Odjel za \norganizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju (koji bi trebao surađivati sa Tužilaštvom), koji \nmeđutim, do sada ima skromne učinke. Poseban značaj ima Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i \n \nDarko Datzer, Irma Deljkić \n \n9 \nHercegovine, koji vrši imenovanja sudija i tužilaca, nadležan je za pitanja disciplinske odgovornosti \nsudija i tužilaca itd.  \nImajući u vidu činjenicu da su nevladine organizacije od izuzetne važnosti za borbu protiv \nkorupcije, 12 treba naglasiti da je u BiH počela sa radom nevladina organizacija Transparency \nInternational BiH. Ova nevladina organizacija osnovana je 2001, a punu akreditaciju kao rezultat \nuspješnog djelovanja dobila je 2002. U protekle tri godine Transparency International je razvio \nkonkretne mehanizme za praćenje korupcije u BiH, mjerenje napretka u radu vlasti i informisanje \njavnosti kroz redovne izvještaje o korupciji. Međutim, do danas, Transparency International je jedina \nantikorupcijska nevladina organizacija u BiH. \nIz svega proizilazi da nepostojanje antikorupcijskih strategija u Bosni i Hercegovini, odnosno \nneimplementiranje onih strategija koje su usvojene, te ne (ili slaba) operativnost vladinih istražnih \nagencija, predstavlja ozbiljnu prepreku borbi protiv korupcije u Bosni i Hercegovini. Također, \nproblem predstavlja i aplikacija postojećih mehanizama za borbu protiv korupcije. Naime, Bosna i \nHercegovina je usvojila veliki broj zakona (neki nametnuti i od strane OHR-a) koji su direktno \npovezani sa borbom protiv korupcije, ali je problem u njihovoj implementaciji i usklađenosti na \nrazličitim nivoima vlasti. Kako bi poboljšala svoj kredibilitet, Bosna i Hercegovina mora  stvoriti i \nimplementirati što djelotvorniju državnu strategiju za borbu protiv korupcije, jer  učešće isključivo \nu međunarodnim inicijativama i naporima u ovoj oblasti, koji su uglavnom ad hoc karaktera (bez \nsnažne vlastite volje i riješenosti za provedbom zakona i dobre vladavine), ne predstavlja kvalitetno i \ntrajno rješenje.  \nOPOMBE\n \n1 Prema podacima Svjetske Banke i njezina Diagnostic Survey-a provedenog 2000 godine, 73% \nispitanika iz široke javnosti i 71% javnih dužnosnika u BiH doživljavaju korupciju kao dio kulture i \nmentaliteta. Možemo li u tom smislu govoriti i o kulturi korupcije kao inherentnom dijelu moralnog i \npolitičkog života čovjeka današnjice, posebice u BiH?  \n2 Prema podacima Studije percepcije korupcije koju je poduzeo Transparency International BiH, oko \n30 % ispitanika u BiH doživljava korupciju kao „nešto trajno i neuništivo ili nužno zlo koje može biti i \nkorisno“ (Transparency International BiH [a], 2004: 17). Uz naprijed navedeno, ne ostaje nam drugo \nnego konstatirati da svijest glede njezine disfunkcionalnosti i destruktivnih efekata na, posebice, \npolitički i ekonomski sustav u BiH, još nije razvijena.  \n3 „...Za razliku od onih kaznenih djela koja se počinjaju bez osobitog moralnog odnosa prema kršenju \nzakona, primjerice kockanja, korupcija u svim svojim pojavnim oblicima implicira moralne \nposljedice...“(Noonan, J. T., u Derenčinović, 1999:155).  \n4 „Daleko od toga da su svi pojavni oblici korupcije pokriveni pravom. Legalistički \nkonzekvencijalizam, tj. obrazac po kojem određena pojava postaje pravnom kategorijom tek a \nposteriori, uči nas da određeni, napose aktualni pojavni oblici korupcije postaju zakonskim \nkategorijama tek po donošenju političke odluke, socijalnog konsenzusa ili tome slične šire društvene \nodluke“ (Derenčinović, 2001: 36). „Kao relevantni prekršaji (korupcije, nap. a. ) vrijede također takvi \nnačini ponašanja, koji su neprihvatljivi već s moralnog gledišta, te koji ne nužno, ali ipak vrijeđaju \nneku pravnu normu.“ (Holz, 1998: 269-270). Ovdje se jasno  ukazuje na to da nisu svi pojavni oblici \nkorupcije zahvaćeni pravnim odredbama, tako da se i po tom osnovu, naime činjenici da se radi o \nfenomenu čije pojavne forme nisu u potpunosti pravno određene, korupcija ima smatrati socijalno-\npatološkim faktumom. Da ovo u BiH itekako ima temelja, pogledati studije Transparency International \nBiH i Svjetske Banke o korupciji u BiH, dijelom izložene i u ovom uratku.  \n5 Slikovitu ekonomsku cijenu korupcije iznosi Derenčinović: „Korupcija negativno utječe i na \nsigurnost stranih ulaganja. Ako želite ulagati u strana gospodarstva, obratite pozornost na sljedeće \nupozorenje- mogućnost da vam cjelokupna investicija u potpunosti propadne u roku od pet godina \nprocjenjuje se sa 80 do 100 % -tnom sigurnošću ako ulažete u visokokorumpirane države poput \nKolumbije, Iraka i Libije, 60 % u Egipat ili Siriju i oko 50 % u Alžir, Jordan, Maroko ili Tursku“ \n(Derenčinović, 1999: 157).  \n \nkriminološka in penološka sekcija \n10 \n \n6 I sam termin „ponašanje“ u naprijed navedenom određenju nije slučajno izabran, upravo radi \nčinjenice da se radi o nizu pojavnosti koje treba promatrati u cjelini njihovih subjektivno-objektivnih i \nmaterijalno-formalnih elemenata. Ovime se jasno aludiralo na šire socijalno-patološke momente u \npromatranju korupcije, ne limitirajući se samo na formalno-objektivne, striktno određene \nmanifestacije, nego se ostavio prostor za nazivanje radnji koje su u biti koruptivne njihovim pravim \nimenom. O subjektivnim momentima u kvalificiranju koruptivna ponašanja kao takva, pogledati, \nizmeđu ostalog i Konvenciju UN protiv korupcije (posebice članak 28.), te Derenčinović, 2001.  \n7 O metodološkim ograničenjima istraživanja Transparency International-a pogledati na www. \ntransparency. de. Već smo u uvodnom dijelu ukazali na to da nemali broj građana BiH korupciju \ndoživljava kao nužno zlo (iz čega se posredno može zaključiti da se korupcija percipira svojevrsnim \nneformalnim instrumentom društvene regulacije). No, incidenca korupcije u BiH zasigurno prelazi \nDurkheimovu granicu (dis) funkcionalnosti jedne socijalne činjenice, što je vidljivo iz podataka da \nneke procjene o gubitku javnih sredstava zbog korupcije iznose godišnje u BiH 80 miliona KM \n(podatak sa press konferencije Transparency International, decembar 2004);implicira povećane \ntroškove života (u prosjeku 10-20% dodatnih troškova koji su direktna posljedica mita, neprirodnih \nmonopola itd.); korupcija povećava inostrani dug, sprječava inostrana ulaganja (koja bi se, po nekim \nprocjenama, mogla udvostručiti, ukoliko se korupcija kontrolira); nepostizanje željenog razvoja \nprivatnog sektora koji bi bio sličan onome u naprednijim zemljama u tranziciji; trošenje sredstava na \nneproduktivne sektore, a naročito na glomazan i složen državni aparat; etc. (Transparency \nInternational BiH [b], 2004: 21-22).   \n8 Dakako da se na ovaj način ne iscrpljuje lista poduzetih istraživanja u svezi sa pojavnim oblicima i \nuzrocima korupcije u BiH, ali su naznačeni najčešće citirani u vladinim i nevladinim izvješćima, te \nsluže kao polazna osnova za procjenu stanja u svezi sa korupcijom u BiH.  \n9 Ovo ne koristimo kao izliku. Međutim, nepobitna je činjenica da se u BiH vrlo malo može napraviti \n(u istraživačkom smislu) ako pripadate nevladinom sektoru, pogotovu ako se radi o neovisnom \nistraživaču pojedincu.    \n10 Na slične probleme u svom radu često nailazi i glasoviti Transparency International, pa i njegov \nnacionalni odjeljak u BiH (pogledati Transparency International BiH [b]).   \n11 „Korupcija na visokoj razini se odnosi na aktivnosti pojedinaca, skupina ili firmi i u privatnom i \njavnom sektoru, koje smjeraju utjecanju na donošenje zakona, odredaba, uredbi ili inih vladinih \nodluka u njihovu vlastitu korist sredstvima nezakonita i netransparentna osiguranja privatne koristi \njavnim dužnosnicima... Administrativna korupcija se odnosi na distorziju u implementaciji postojećih \nzakona, pravila i odredaba da bi se osigurala  privatna korist javnim dužnosnicima. Jasna distinkcija \nizmeđu ovih dvaju oblika korupcije se može podvući na temelju naravi političkog odnosa koji leži u \nnavedenim formama korupcije. Naime, i korupcija na visokoj razini i administrativna se mogu pronaći \nna svim razinama vlasti, i jednu i drugu mogu potaknuti državni dužnosnici, biznismeni il drugi \nnedržavni akteri. U slučaju prve, akteri donose pravila u svoju vlastitu korist, što zatim povlači i  \nnevaljane akcije drugih. Administrativnom korupcijom, akteri stječu pojedinačna izuzeća ili \npovoljnosti u primjeni pravila. Glavna je, dakle, razlika  u tome kako duboko korupcijska akcija ulazi \nu  postupanje države i razmjere u kojima su prednosti korupcijskih akcija institucionalizirane u \nosnovna rješenja koja reguliraju rad državnih organa“ (World Bank, 2000: 1-2).  \n12 Da bi jedna antikorupcijska strategija bila uspješna, mora imati, između ostalih, i podršku nevladinih \norganizacija, jer su one često u boljoj poziciji da  prate koruptivne aktivnosti. \nLITERATURA \n1. Ackermann, S. R. (1999). Corruption and Government (Causes, Consequences and Reform). \nCambridge: Cambridge University Press. \n2. Anžič, A. i  Sotlar, A. (2000).  Internal Policing- Possibilities and Opportunities af a Struggle \nAgainst Corruption. V: (ed. Meško, G.) Corruption in Central and Eastern Europe at the Turn of \nMillenium. Str. 11- 22.  \n3. Bohara, A. K. Mitchell, N. J. i Mittendorff, C. F. (2004). Compound Democracy and the Control of \nCorruption: A Cross-Country Investigation. The Policy Studies Journal,32 (4), 481-499.  \n \nDarko Datzer, Irma Deljkić \n \n11 \n4. Bošković, M. (2004). Metodika otkrivanja i dokazivanja krivičnih djela korupcije. Bezbednost, 46 \n(1), 8- 20. \n5. Budimlić, M., Maljević, A., Muratbegović, E. (2004). Ocjena stanja u Bosni Hercegovini o \nproblemima vezanim za integraciju u Evropsku Uniju iz oblasti “Pravosuđe i unutrašnji poslovi”. \nPreliminarni izvještaj vanjskog eksperta. Sarajevo.  \n6. Conklin,  E. John. (2001). Criminology. Needham Heights: Allyn & Bacon.  \n7. Derenčinović, D. (1999). Kaznenopravni apekti korupcije sa elementom inozemnosti.  Hrvatski \nljetopis za kazneno pravo i  praksu, 6 (1), 155-190.  \n8. Derenčinović, D. (2001).  Mit(o) korupciji.  Zagreb: Nocci.  \n9. Dobovšek, B. (2004). Kako meriti korupcijo? Varstvoslovje, 6 (1), 18-26.  \n10. \nDurkheim, E. (1999). Pravila sociološke metode (ur. Kalanj, R.). Zagreb: Naklada Jesenski i Turk: \nHrvatsko sociološko društvo.  \n11. \nGRECO. (2003). Evaluation Report on Bosnia and Herzegovina. Strasbourg: Council of Europe \nPublishing.  \n12. \nHoffman, F., Zimmermann, B. (2003). Borba protiv korupcije. Izbor članaka iz stranih časopisa, 1-\n2,  71-76. \n13. \nHolz, K. (1998). Korupcija u policiji. Izbor članaka iz stranih časopisa, 7 (4), 267- 279.   \n14. \nKregar, J. (1999). Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija. Zagreb: Rifin. \n15. \nNoack, P. (1996). Politička dimenzija korupcije: Ili kakvu štetu može korupcija nanijeti \ndemokratskom društvu? Izbor članaka iz stranih časopisa, 2 (1-2), 100-108. \n16. \nOffice of the High Representative (OHR) Economics Department –Anti-Fraud Unit. (1999). A \nComprehensive Anti-Corruption Strategy for Bosnia and Herzegovina. Sarajevo : Author. \n17. \nSačić, Ž. (1998). Korupcija i njezino suzbijanje u svijetu i Hrvatskoj. Policija i sigurnost, 7(1-2).  \n18. \nSPAI Steering Group. (2001). Bosnia and Herzegovina General Assessment Report. Strasbourg: \nCouncil of Europe Publishing. \n19. \nFederalni zavod za statistiku.(2004). Statistički godišnjak/ ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine. \nSarajevo: Autor.  \n20. \nFederalni zavod za statistiku. (2004). Prijavljene, optužene, i osuđene punoljetne i maloljetne \nosobe i privredni/gospodarski prijestupi u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2003. Sarajevo: \nAutor.  \n21. \nÜberhofen, M. (1999). Kaznenopravno suzbijanje korupcije. Izbor članaka iz stranih časopisa, 7 \n(4),  317- 323.  \n22. \nVukotić, V. (ur.).  Sistem i korupcija. (2000). Beograd: Institut društvenih nauka. \n23. \nWorld Bank. (2000). Anticorruption in Transition: A Contribution to the Policy Debate. \nWashington D. C. : Autor.  \n24. \nWorld Bank. (2001). Bosnia and Herzegovina: Diagnostic Surveys of Corruption. Washington D. \nC. : Autor.  \n25. \n Transparency International BiH [a]. Studija percepcije korupcije 2004. (2004). (ur. Divjak, B.). \nBanja Luka/Sarajevo: Autor.  \n26. \nTransparency International BiH [b]. Studija sistema nacionalnog integriteta. (2004). (ur. Divjak, \nB.). Banja Luka/Sarajevo: Autor. \n27. \nTratnik, M.V. (2000). Korupcija v policiji. Varstvoslovje. 2 (2), 177-186.  \nO AVTORJIH \nDarko Datzer, dipl. kriminalist, asistent na na katedri za kriminalistiku  Fakulteta \nkriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu; Područje interesiranja: fenomenologija i etiologija \nkorupcije, strategije njezina suzbijanja.  \n \nIrma Deljkić, dipl. kriminalist, asistentica na katedri za kriminalistiku Fakulteta kriminalističkih \nnauka Univerziteta u Sarajevu. Područje interesiranja: politika Europske Unije na području suzbijanja \ndroga. \n"}
{"dc.title": "Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja", "dc.creator": "Mulaomerović, Jasminko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "?", "id": "rung_678", "pdf_url": "http://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=2612&dn=", "text": "UNIVERZA V NOVI GORICI\nFAKULTETA ZA PODIPLOMSKI ŠTUDIJ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDETERMINANTE I EFEKTI SPELEOTURIZMA NA RAZVOJ \nNERAZVIJENIH PODRUČJA \n \n \nDETERMINANTE IN UČINKI JAMSKEGA TURIZMA NA  \nRAZVOJ NERAZVITIH PODROČIJ \n \nDISERTACIJA \n \n \n \n \nJasminko Mulaomerović\n \n \n \n \n \n \n \n \n \nMentorja: Van. prof. dr. Jasmina Osmanković\nDoc. dr. Andrej Mihevc \n \n \n \nNova Gorica, 2009\nIzjavljujem, da je doktorska disertacija u cjelini moje autorsko djelo.\n\u0018\nZahvala\nDisertaciju sam uradio u Centru za istraživanje i održivi razvoj krša zahvaljujući razu­\nmjevanju članova Odjeljenja za prirodne nauke ANUBiH, a posebno akad. dr. Midha­\ntu Uščupliću i akad. dr. Boži Matiću. Zahvalnost ide i Amri Avdagić, rukovoditeljici \nSlužbe za naučno-istraživačke projekte i međunarodnu saradnju ANUBiH. \nPoticaj za disertaciju o ublasti turizma dao mi je red. prof. dr. Nikola Grabovac, a \nzajednički rad sa dr. Jasminom Osmanković na ocjeni mogućnosti pojedinih pećina \nkao turističkih destinacija bio je presudan u odabiru uže oblasti istraživanja. Oboma se \niskreno zahvaljujem. \nDisertacija je urađena pod mentorstvom doc. dr. Andreja Mihevca i van. prof. dr. Ja­\nsmine Osmanković, i ja im se, na ovom mjestu, još jednom zahvaljujem. Njihovo \nrazumijevanje za moje dileme i nedoumice tokom rada spominjem sa dužnim pošto­\nvanjem. \nZahvalnost ide akad. dr. Andreju Kranjcu, doc. dr. Dejanu Cigaleu i doc. dr. Draženu \nPerici, koji su pregledali neuvezani tekst i dali više korisnih savjeta i primjedbi. \nVrata Inštituta za raziskovanje krasa u Postojni uvijek su mi bila širom otvorena, a \nsrdačnost i susretljivost svih zaposlenih već skoro 30 godina tolika da su bilo kakve \nriječi zahvalnosti stvarno nedostatne. \nMoji prijatelji Simone Milanolo, Ilhan Dervović, Behudin Alimanović i Kenan Pašić \nbili su sa mnom na brojnim terenskim ekskurzijama. Zahvalan sam im i na strpljenju i \nna pomoći oko fotografiranja. \nZahvaljujem se Sabi Risaluddin za prevod u engleski jezik, Alenki Auersperger za \nprevod u slovenački jezik i kolegici Amini Krivošić koja je rad jezički pregledala. \nIII\nDeterminante i efekti speleoturizma \nna razvoj nerazvijenih područja\nSažetak: U Dinarskom kršu Bosne i Hercegovine posmatra se razvoj speleoturizma u \nlokalnim zajednicama koje čine općine Hadžići, Sanski Most, Velika Kladuša,  Teslić, \nTrnovo, Kladanj, Ilijaš, Ravno, Bosansko Grahovo, Drvar, Prača – Pale, Pale, Šipovo, \nStolac, Foča, kao mogućnost lokalnog razvoja s obzirom da nabrojane općine karak­\nterizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, nezaposlenost, neisokorištenost \nprirodnih resursa, ispodprosječan nivo infrastrukture i loša demografska struktura. \nIako sa skromnom tradicijom speleoturizma u Bosni i Hercegovini, pećine kao kva­\nlitetne turističke destinacije nude mogućnosti značajnog udjela u lokalnom razvoju, \nprije svega zbog trendova u savremenom turizmu i promjeni navika i zahtjeva turi­\nsta, trendovima i razvoju speleoturizma u svijetu i susjednim državama. Analizirane \nsu speleoturističke mogućnosti većeg broja pećina u spomenutim općinama, a za tri \nodabrane pećine (Vjetrenicu u općini Ravno, Ledenicu u općini Bosansko Grahovo i \nHrustovaču u općini Sanski Most) koristeći situacionu analizu, PEST, SWOT i cost \nbenefit analizu te ekonometrijski model utvrđeni su direktni efekti speleoturizma u \nrazvoju općina (povećanje broja radnih mjesta i porast ukupnog domaćeg proizvoda \nlokalne zajednice). Date su i mogućnosti realizacije speleoturizma kroz pregled izvora \nstrane pomoći (programi, projekti i fondovi koji podržavaju lokalni razvoj).\nKljučne riječi: krš, speleoturizam, turistička pećina, lokalni razvoj, izvori strane po­\nmoći, pećine Vjetrenica, Ledenica, Hrustovača, Bosna i Hercegovina\nDeterminante in učinki jamskega turizma \nna razvoj nerazvitih področij\nIzvleček: V dinarskem krasu Bosne in Hercegovine obravnavamo razvoj jamskega \nturizma kot možnosti  lokalnega razvoja v lokalnih skupnostih, ki jih sestavljajo ob­\nčine Hadžići, Sanski Most, Velika Kladuša, Teslič, Trnovo, Kladanj, Ilijaš, Ravno, \nBosansko Grahovo, Drvar, Prača – Pale, Pale, Šipovo, Stolac, Foča, glede na to, ker je \nv naštetih občinah značilna podpovprečna raven ekonomske razvitosti, nezaposlenost, \nIV\nneizkoriščenost naravnih virov, podpovprečna raven infrastrukture in slaba domograf­\nska struktura. Čeprav s skromno tradicijo jamskega turizma v Bosni in Hercegovini, \nponujajo jame kot kvalitetne turistične destinacije možnosti pomembnega deleža v \nlokalnem razvoju, predvsem zaradi trendov v sodobnem turizmu in sprememb navad \nter zahtev turistov, trendih in razvoju jamskega turizma v svetu in sosednih državah. \nAnalizirane so speleološke možnosti večjega števila jam v omenjenih občinah, pri treh \nizbranih (Vjetrenici v občini Ravno, Ledenici v občini Bosansko Grahovo in Hrusto­\nvači v občini Sanski Mosta) pa so z uporabo situacijske analize, analiz PEST, SWOT \nin kost benefit ter ekonometrijskega modela, ugotovljeni direktni  učinki  jamskega \nturizma v razvoju občin (povečanje števila delovnih mest in porast bruto domačega \nproizvoda lokalne skupnosti). Dane so tudi možnosti realizacije jamskega turizma z \nviri tuje pomoči (programi, projekti in skladi, ki podpirajo lokalni razvoj).\nKljučne besede: kras, jamski turizem, turistična jama, lokalni razvoj, viri tuje pomoči, \njama Vjetrenica, Ledenica, Hrustovača, Bosna i Hercegovina\nDeterminants and effects of speleotourism \non the development of sub developed regions\nAbstract: The development of speleotourism in the Dinaric karst of Bosnia and \nHerzegovina is considered in the local communities consisting of the municipalities of \nHadžići, Sanski Most, Velika Kladuša, Teslić, Trnovo, Kladanj, Ilijaš, Ravno, Bosan­\nsko Grahovo, Drvar, Prača – Pale, Pale, Šipovo, Stolac and Foča, as an opportunity \nfor local development in the light of the problems of these municipalities: a below-\naverage level of economic development, higher than average unemployment, under-\nexploitation of natural resources, below-average infrastructure facilities, and an unsat­\nisfactory demographic structure. Though the tradition of speleotourism in Bosnia and \nHerzegovina is modest, caves as a tourist destination of quality offer the opportunity \nof making a significant contribution to local development, especially in the light of \ncurrent trends in tourism and the changing habits and demands of tourists, as well as \nthe development of tourism globally and in neighbouring countries. The speleotourism \nopportunities of several caves in these municipalities are analyzed, and three caves \n(Vjetrenica near Ravno, Ledenica near Bosansko Grahovo, and Hrustovača, near San­\nski Most) are the subject of special study, using situation analysis, PEST, SWOT and \n\u0018\ncost benefit analyses as well as an econometric model, to identify the direct impacts of \nspeleotourism on the development of the municipalities (increased employment and a \nrise in the GDP of the local community).  The potential for speleotourism is also shown \nthrough an overview of sources of foreign aid (programmes, projects and funds sup­\nporting local development).\nKey words: karst, speleotourism, show cave, local development, sources of foreign \naid, Vjetrenica cave, Ledenica cave, Hrustovača cave, Bosnia and Herzegovina \nVII\nSadržaj\nPredgovor . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n1\n1. \t\nUvod . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n3\n1.1 \t\nPredmet i problem istraživanja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . \t\n10\n1.2 \t\nHipoteze istraživanja  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n11\n1.3  \t\nSvrha i ciljevi istraživanja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . \t\n11\n1.4  \t\nTeorijski kontekst istraživanja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . \t\n12\n1.5  \t\nDosadašnja istraživanja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n13\n1.6  \t\nPrimjenjene metode istraživanja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t\n17\n1.7  \t\nStruktura disertacije .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n22\n2. \t\nPojmovna određenja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n25\n2.1 \t\nTurizam .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n25\n2.2  \t\nSpeleologija .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n26\n2.3  \t\nSpeleologija u Bosni i Hercegovini  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . \t\n28\n2.4  \t\nSpeleoturizam  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n33\n2.5  \t\nLokalni razvoj  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n33\n3  \t\nRazvoj speleoturizma  . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n37\n3.1  \t\nRazvoj speleoturizma u svijetu .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . \t\n37\n3.2  \t\nRazvoj spelEoturizma u Evropi .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . \t\n39\n3.3  \t\nRazvoj speleoturizma u Sloveniji  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t\n41\n3.3.1 \t Uloga Postojnske jame u razvoju speleoturizma .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . \t\n46\n3.4  \t\nRazvoj speleoturizma u Hrvatskoj  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . \t\n48\n3.5  \t\nRazvoj speleoturizma u Srbiji .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . \t\n52\n3.6  \t\nRazvoj speleoturizma u Crnoj Gori .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . \t\n54\n3.7  \t\nRazvoj speleoturizma u Bosni i Hercegovini .  .  .  .  . . . . . \t\n56\n4.  \t\nStanje speleoturizma i trendovi  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n64\n4.1  \t\nStanje speleoturizma u svijetu i trendovi .  .  .  .  .  . . . . . . \t\n64\n4.2  \t\nMeđunarodna organizacija turističkih pećina .  .  . . . . \t\n66\n4.3  \t\nSpelEoturizam u Sloveniji  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . \t\n67\n4.4  \t\nSPELEOTURIZAM U HRVATSKOJ  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . \t\n69\n4.5  \t\nSPELEOTURIZAM U SRBIJI .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n70\n4.6. \t\nSpeleoturizam u Crnoj Gori .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . \t\n71\n4.7 \t\nSpelEoturizam u Bosni i Hercegovini .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . \t\n72\n5.  \t\nPEĆINE KAO TURISTIČKI RESURSI \n\t\nBOSNE I HERCEGOVINE . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t\n74\n5.1  \t\nMEGARA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n74\n5.2  \t\nHRUSTOVAČA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n77\nVIII\n5.3  \t\nHUKAVICA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n83\n5.4  \t\nRASTUŠA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n86\n5.5  \t\nKLOKOČEVICA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n88\n5.6\t\nDJEVOJAČKA PEĆINA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n90\n5.7 \t\nPećine u zaštićenom pejsažu Bijambare  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . \t\n95\n5.7.1\t\nSrednja (Glavna) Bijambarska pećina .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . \t\n96\n5.7.2\t\nĐuričina pećina .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n98\n5.7.3\t\nGornja Bijambarska pećina  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t\n99\n5.8  \t\nVJETRENICA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 100\n5.9  \t\nLEDENICA  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 105\n5.10  \t TITOVA PEĆINA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 108\n5.11  \t MRAČNA PEĆINA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 110\n5.12 \t\nORLOVAČA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 112\n5.13  \t VAGANSKA PEĆINA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 116\n5.14  \t BADANJ  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 117\n5.15  \t LEDENJAČA  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 120\n6.  \t\nLOKALNI RAZVOJ I SPELEOTURIZAM \n\t\nU BOSNI I HERCEGOVINI . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 123\n6.1  \t\nLOKALNI RAZVOJ  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 123\n6.2  \t\nLOKALNI POTENCIJALI  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 125\n6.2.1 \t Općina Hadžići (Megara), Kanton Sarajevo .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t 126\n6.2.2\t\nOpćina Sanski Most (Hrustovača), Unsko-sanski kanton  .  .  .  .  . . . . . \t 127\n6.2.3\t\nOpćina Velika Kladuša (Hukavica), Unsko-sanski kanton .  .  .  .  . . . . . \t 127\n6.2.4\t\nOpćina Teslić (Rastuša), Regija Doboj .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . \t 128\n6.2.5\t\nOpćina Trnovo (Klokočevica), Kanton Sarajevo .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . \t 129\n6.2.6\t\nOpćina Kladanj (Djevojačka pećina), Tuzlanski kanton  .  .  .  .  . . . . . . \t 130\n6.2.7\t\nOpćina Ilijaš (Bijambare), Kanton Sarajevo .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t 131\n6.2.8\t\nOpćina Ravno (Vjetrenica), Hercegovačko-neretvanski kanton .  . . . \t 132\n6.2.9\t\nOpćina Bosansko Grahovo (Ledenica), Kanton 10 .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . \t 133\n6.2.10\t Općina Drvar (Titova pećina), Kanton 10 .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . \t 134\n6.2.11\t Općina Prača – Pale (Mračna pećina), Sarajevska regija  .  .  .  .  . . . . . \t 134\n6.2.12\t Općina Pale (Orlovača), Regija Istočno Sarajevo .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . \t 135\n6.2.13\t Općine Šipovo (Vaganska pećina) – Kupres, Kanton 10 .  .  .  .  .  . . . . . . \t 136\n6.2.14\t Općina Stolac (Badanj), Hercegovačko-neretvanski kanton .  .  .  . . . . \t 137\n6.2.15\t Općine Foča (Ledenjača) – Trnovo, Regija Istočno Sarajevo  .  .  . . . . \t 138\n6.3  \t\nIZAZOVI I PRILIKE SPELEOTURIZMA I LOKALNOG RAZVOJA . \t 139\n7.  \t\nPROFIL LOKALNOG RAZVOJA IZABRANIH OPĆINA  . .  .  .  .  .  . \t 142\n7.1  \t\nOPĆINA RAVNO (VJETRENICA) .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . \t 143\n7.2  \t\nOPĆINA BOSANSKO GRAHOVO (LEDENICA)  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . \t 145\n7.3  \t\nOPĆINA SANSKI MOST (HRUSTOVAČA) .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t 148\n7.4  \t\nREZIME .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 151\n8.  \t\nANALIZA RAZVOJA PEĆINA KAO TURISTIČKIH RESURSA  . \t 153\n8.1  \t\nEFEKTI TURISTIČKIH PEĆINA NA LOKALNI RAZVOJ .  .  .  .  . . . . . \t 153\n8.2  \t\nSITUACIONA ANALIZA  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 159\n8.3  \t\nPEST ANALIZA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 161\nIX\n8.3.1  \t Uticaj političkog okruženja  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 161\n8.3.2  \t Uticaj ekonomskog okruženja .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 162\n8.3.3  \t Uticaj socio-kulturnog okruženja  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . \t 162\n8.3.4  \t Uticaj tehnike i inovacija .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 163\n8.4  \t\nSWOT MATRICE I ALTERNATIVNE STRATEGIJE .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . \t 163\n8.4.1  \t Pećina Vjetrenica .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 165\n8.4.2  \t Pećina Ledenica  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 170\n8.4.3  \t Pećina Hrustovača  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 175\n8.5  \t\nKOMPARATIVNA ANALIZA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 180\n8.6  \t\nCOST BENEFIT ANALIZA  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 182\n8.7  \t\nMOGUĆNOSTI RAZVOJA .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 185\n8.8  \t\nPROCJENA EFEKATA SPELEOTURIZMA NA LOKALNI RAZVOJ . \t 188\n9.  \t\nMOGUĆNOSTI REALIZACIJE  . .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 191\n9.1  \t\nINSTITUCIJE .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 191\n9.1.1\t\nVijeće evropskih općina .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 192\n9.1.2\t\nKomitet ili Odbor regija .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 192\n9.1.3\t\nKongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t 193\n9.1.4\t\nSkupština evropskih regija  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 193\n9.1.5\t\nAsocijacija evropskih prekograničnih regija .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . \t 194\n9.1.6\t\nMreža nacionalnih asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope  . . \t 195\n9.1.7\t\nRadna zajednica Alpe-Jadran .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 196\n9.2  \t\nFONDOVI, PROGRAMI I PROJEKTI .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . \t 196\n9.2.1\t\nPropuštene prilike .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . \t 196\n9.2.2\t\nPrilike koje ne bi trebalo propustiti (period 2007.–2013.)  .  .  .  .  . . . . . \t 200\n10.  Zaključak  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 205\nSummary .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 208\nPovzetek  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 212\n11.  Literatura .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  .  . \t 216\nXI\nPopis slika\nSlika 1. \t\nDinarski krš u Bosni i Hercegovini \nSlika 2. \t\nNacrt za cisternu u kršu.  \nSlika 3. \t\nRegulacija Velikog ponora kod Čaića na Livanjskom polju \nSlika 4. \t\nStari potpisi u Hrustovači (foto: J.Mulaomerović).\nSlika 5. \t\nPozicioniranje na SWOT matrici.\nSlika 6. \t\nForma prikaza prilika i prijetnji iz vanjske, te snaga i slabosti u unutrašnjoj \nokolini. \nSlika 7. \t\nForma zaključaka situacione analize i strateške alternative iz SWOT analize \npećine. \nSlika 8. \t\nPodručja istraživanja speleologije. \nSlika 9. \t\nZaglavlje najstarijeg austrijskog speleološkog časopisa.\nSlika 10. \t Nacrt  Vjetrenice J. Vavrovića.\nSlika 11. \t Prvi nacrti stalagmita i sigastih kada J. Vavrovića.\nSlika 12. \t Dopisnica za žigom vojnog odjeljenja za istraživanje pećina.\nSlika 13. \t Članovi “Prijatelja prirode” na povratku iz posjete Bijambarskim pećina­\nma (foto: M. Krivošić).\nSlika 14. \t Poleđina gornje fotografije. Tekst na poleđini: Na izletu Krivaljevičkim spi­\nljama slika u šumi na putu u povratku kroza šumu 3./VI. 1920. M. Krivošić. \nSlika 15. \t Mammoth Cave prema staroj razglednici.\nSlika 16. \t Wokey Hole (UK) prema staroj razglednici.\nSlika 17. \t Sveta jama na crtežu iz 18. st. \nSlika 18. \t Sveta jama (foto: J. Mulaomerović). \nSlika 19. \t Postojnska jama – Plešišče (razglednica putovala marta 1921. godine).\nSlika 20. \t Postojnska jama – razglednica poslata 8. XII 1945.\nSlika 21. \t Potpisi Josipa Broza Tita, Jovanke Broz i Nikite Hruščova u Zlati knjigi \nobiskovalcev (foto: J. Mulaomerović),\nSlika 22. \t Pećina Karle kod Dubrovnika (razglednica iz 30-tih godina 20. st.).\nSlika 23. \t Pećina Golubnjača, Plitvička jezera (razglednica - sredina 20. st.).\nSlika 24. \t Rajkova pećina kod Majdanpeka (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 25. \t Lipska pećina (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 26. \t Najstariji nacrt Vjetrenice. \nSlika 27. \t Mračna pećina u kanjonu Prače (prema razglednici iz 1961. godine).\nSlika 28. \t Vrelo Bune na razglednici sa početka 20. stoljeća.\nSlika 29. \t Martelov crtež vrela Bune. \nSlika 30. \t Ulaznica za Vjetrenicu.\nSlika 31. \t Dnevnik transverzale.\nSlika 32. \t Dnevnik transverzale po turističkim pećinama Hrvatske.\nSlika 33. \t Ulaz u pećinu Ravništarku (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 34. \t Položaj pećine Megare.\nSlika 35. \t Fotografija iz Megare – najstarija fotografija iz neke pećine u BiH. \nSlika 36. \t Stalagmit “Lav” iz Megare (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 37. \t Položaj pećine Hrustovače.\nXII\nSlika 38. \t Absolonov potpis iz 1922. godine u posljednjoj dvorani Hrustovače (foto: J. \nMulaomerović). \nSlika 39. \t Prostrani ulaz je bio idealno mjesto za prethistorijsko naselje (foto: J. Mulao­\nmerović).\nSlika 40. \t Ženski idol.\nSlika 41. \t Slavonska keramika.\nSlika 42. \t Završna dvorana pećine Hrustovače (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 43. \t Položaj pećine Hukavice.\nSlika 44. \t Saljev iz Velike dvorane (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 45. \t Vrata na prvom pregradnom zidu (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 46. \t Otvor na drugom pregradnom zidu (foto: J. Mulaomerović). \nSlika 47. \t Položaj pećine Rastuše.\nSlika 48. \t Ulazni dio pećine (foto B. Alimanović).\nSlika 49. \t Položaj pećine Klokočevice.\nSlika 50. \t Jeleni – bronzano doba (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 51. \t Jahač iz pećine – srednji vijek (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 52. \t Lik žene sa naglašenim polnim karakteristikama (foto: J. Mulaomerović). \nSlika 53. \t Djevojački grob sa darovima (peškir, tespih) (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 54. \t Improvizirano osvjetljenje u pećini tokom godišnje molitve (foto: J. Mulao­\nmerović).\nSlika 55. \t Položaj Bijambarskih pećina.\nSlika 56. \t Međusobni položaj pećina.\nSlika 57. \t Ulazna dvorana (foto: S. Milanolo).\nSlika 58. \t Đuričina pećina (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 59. \t Gornja Bijambarska pećina (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 60. \t Položaj Vjetrenice.\nSlika 61. \t Ulazna kapija (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 62. \t Reljef na ulazu (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 63. \t “Tipični” izgled kanala Vjetrenice (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 64. \t Kostur pleistocenog leoparda (fotografija iz 1968. godine).\nSlika 65. \t Položaj pećine Ledenice.\nSlike 66. i  67. Po bogatstvu ukrasa Ledenica je među prvima u BiH (foto: S. Milanolo).\nSlika 68. \t Ulaz sa pristupnom stazom (foto: S. Milanolo).\nSlika 69. \t Položaj Titove pećine.\nSlika 69. \t Pećina prije intervencije na ulazu (razglednica iz perioda pred Drugi sv. rat).\nSlika 70. \t Titova pećina prema razglednici iz 70-tih godina.\nSlika 71. \t Položaj Mračne pećine.\nSlika 72. \t Ostaci starog mosta kod pećine Govještice (foto: B. Alimanović).\nSlika 73. \t Jedna od četiri razglednice Mračne pećine u izdanju PD “Romanija”.\nSlika 74. \t Položaj pećine Orlovače.\nSlika 75. \t Masiv Orlovače sa novim (prirodnim) ulazom (foto: B. Alimanović). \nSlika 76. \t Naljepnica iz 1992. kao prvi turistički suvenir pećine Orlovače.\nSlika 77. \t Položaj Vaganske pećine.\nSlika 78. \t Prva dvorana (foto: B. Alimanović).\nSlika 79. \t Položaj Badnja.\nSlika 80. \t Položaj Badnja iznad kanjona Bregave (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 81. \t Gravura konja (jelena?) (foto: J. Mulaomerović).\nSlika 82. \t Položaj Ledenjače.\nXIII\nSlika 83. \t Gravure ljudskih figura (jedna sa atributima sunca) (foto: K. Pašić).\nSlika 84. \t Gravure tačkastih polja i ljudskih likova (foto: K. Pašić).\nSlika 85. \t Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva.\nSlika 86. \t Položaj izabranih općina na karti Bosne i Hercegovine.\nSlika 87. \t Kretanje broja učenika u osnovnim školama u općini Ravno i Hercegovač­\nko-neretvanskom kantonu.\nSlika 88. \t Kretanje broja zaposlenih u općini Ravno.\nSlika 89. \t Struktura nezaposlenih. \nSlika 90. \t Kretanje broja turista u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. \nSlika 91. \t Kretanje broja učenika u osnovnim školama općine Bosansko Grahovo i \nKantona 10.\nSlika 92. \t Kretanje broja zaposlenih u općini Bosansko Grahovo.\nSlika 93. \t Struktura nezaposlenih u općini Bosansko Grahovo. \nSlika 94. \t Kretanje broja turista u Kantonu 10.\nSlika 95. \t Kretanje broja učenika u osnovnim školama općine Sanski Most i Unsko-\nsanskog kantona.\nSlika 96. \t Kretanje broja zaposlenih u općini Sanski Most.\nSlika 97. \t Struktura nezaposlenih općina Sanski Most. \nSlika 98. \t Kretanje broja turista u Unsko-sanskom kantonu.\nSlika 99. \t Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\nSlika 100. \t Speleoturizam Vjetrenice na SWOT matrici.\nSlika 101. \t Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Vjetrenicu.\nSlika 102. \t Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\nSlika 103. \t Speleoturizam pećine Ledenice na SWOT matrici.\nSlika 104. \t Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Ledenicu.\nSlika 105. \t Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\nSlika 106. \t Speleoturizam Hrustovače na SWOT matrici.\nSlika 107. \t Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Hrustovaču.\nSlika 108. \t Speleoturizam pećina Hrustovače, Vjetrenice i Ledenice na SWOT matrici.\nSlika 109. \t Evropske prekogranične regije u Bosni i Hercegovini.\nSlika 110. \t Prostori BiH i Crne Gore uključeni u prekograničnu saradnju.\nSlika 111. \t Prostori BiH i Hrvatske uključeni u prekograničnu saradnju.\nSlika 112. \t Prostori BiH i Srbije uključeni u prekograničnu saradnju.\nXIV\nPopis tabela\nTabela 1. \t Faktori vanjske okoline i njihova procjena.\nTabela 2.  \t Faktori unutrašnje okoline i njihova procjena.\nTabela 3. \t Evolucija lokalnog ekonomskog razvoja. \nTabela 4. \t Pregled razvijenosti općina.\nTabela 5. \t Nivo razvijenosti i potencijal općine Hadžići. \nTabela 6. \t Nivo razvijenosti i potencijal općine Sanski Most.\nTabela 7. \t Nivo razvijenosti i potencijal općine Velika Kladuša. \nTabela 8. \t Nivo razvijenosti i potencijal općine Teslić.\nTabela 9. \t Nivo razvijenosti i potencijal općine Trnovo.\nTabela 10. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Kladanj.\nTabela 11. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Ilijaš.\nTabela 12. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Ravno.\nTabela 13. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Bosansko Grahovo.\nTabela 14. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Drvar (Titova pećina).\nTabela 15. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Prača – Pale.\nTabela 16. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Pale.\nTabela 17. \tNivo razvijenosti i potencijal općina Šipovo i Kupres.\nTabela 18. \tNivo razvijenosti i potencijal općine Stolac.\nTabela 19. \tNivo razvijenosti i potencijal općina Trnovo i Foča.\nTabela 20. \tOkvirni speleoturistički potencijali Bosne i Hercegovine.\nTabela 21. \tStarosna struktura stanovništva. \nTabela 22. \tStarosna struktura stanovništva. \nTabela 23. \tStarosna struktura stanovništva. \nTabela 24. \tKvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.\nTabela 25. \tKvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.\nTabela 26. \tKvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Ledenicu.\nTabela 27. \tKvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Ledenicu.\nTabela 28. \tKvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Hrustovaču.\nTabela 29. \tKvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Hrustovaču.\nTabela 30. \tProsječne vrijednosti unutrašnjih i vanjskih faktora.\nTabela 31. \tProsječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora.\nTabela 32. \tProsječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora (kriterij najve­\nće vrijednosti).\nTabela 33. \tProsječne plate u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.\nTabela 34. \tPovećanja broja radnih mjesta.\nTabela 35. \tRast zaposlenosti u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.\n\u0018\nPredgovor\n“Ako bih morao najkraće opisati stanje današnje Bosne i njenih ljudi, onda bih upo­\ntrijebio riječi: razbijenost, pometenost ili haotičnost. Ono što fizičari ili hemičari, a \nko će više znati ko je šta u modernoj nauci, zovu Braunovo kretanje, stalno sudaranje, \nodbijanje ili kretanje, što bi naš čovjek rekao, ni tamo ni amo, moglo bi se primjeniti i \nna našu sadašnju situaciju. Ako bi ih pogledali iz visine bosanski ljudi liče na roj pčela \npred kišu. Odozdo, žabljim pogledom, liče na šašu koja se ljulja čas na jednu, čas na \ndrugu stranu, pa se povija, pa taman žaba pomisli: slomi se sve, a ona se uspravi, pa \nopet tamo – amo. A iz normalne perspektive, ako takva još uopće postoji, šta se vidi? \nPrazni pogledi, tupo zurenje, izgubljenost, nesnalaženje, iščekivanje, polaženje a ne­\ndolaženje, jednom riječju – pometenost. Možda će neko reći da stanje bolje opisuje \nsintagma ‘ne zna se ni ko pije, ni ko plaća’, ali bojati se da je, po pitanju plaćanja \nceha, historija neumoljiva.”\nGornje sam riječi napisao na početku eseja Štap u knjizi Mjesec i jabuka (Izd. BZK \n”Preporod”, Sarajevo, 2008.) u kome govorim o štapu prikazanom na brojnim stećci­\nma kao jednom od simbola govora svetog predanja. Štap simbolizuje osu, središte, ono \nšto danas nedostaje Bosni i Hrecegovini, svejedno radi li se o ekonomiji, kulturi, du­\nhovnosti. Nepostojanje bilo kakve ideje o razvoju u malim sredinama koje sam na svo­\njim terenskim ekskurzijama obilazio, mrtvilo koje zrači jednako kako iz ljudi, tako i iz \nzapuštenih stambenih četvrti, fabrika i rudnika, govori samo o čekanju, o iščekivanju \npomoći iz regionalnog centra ili partijske ”centrale”. San o željezarama, kombinatima, \nSOUR-ima još uvijek je živ u glavama većine običnih radnika, sada uglavnom zapo­\nslenih ”na crno”. Ideal većine je zaraditi samo ”za cekera”, za puko preživljavanje. \nSarađujući duži niz godina sa prof. dr. Izetom Avdagićem u speleološkoj organizaciji, \nnaučio sam da se od malih ideja mogu napraviti veliki poslovi. Izeta već odavno nema \n\u0018\nmeđu živima, ali njegov duh, koji je krasila inicijativnost dok god je mogao micati, \nprati me nekako kao sjena. \nJedna od zajedničkih ideja (dok smo još radili u Earth Science Institute) bila je i pri­\nvođenje Djevojačke pećine turističkoj eksploataciji. S obzirom na tadašnju društvenu \ninfrastrukturu (nefunkcionalnost općina) do realizacije ove pećine kao speleoturističke \ndestinacije nikada nije došlo. Na ovu ideju se kasnije nastavilo moje zanimanje za turi­\nstičke pećine, a onda kroz saradnju sa dr. Jasminom Osmanković i za lokalni razvoj.  \nVrijeme velikih donacija koje su strane vlade odobravale općinama ili Bosni i Herce­\ngovini već je odavno prošlost. Vrijeme je za male ideje, koje ne zahtijevaju velika fi­\nnansijska ulaganja i koje zapošljavaju dovoljan broj stanovnika neke lokalne zajednice \nda ona vidi korist. Pećine kao izgrađene turističke atrakcije u svim našim promišljanji­\nma su bile baš to: poticajna i izgledna mogućnost za lokalni razvoj. \nZbog toga mi se i ideja izrade disertacije koja će dokazati ili opovrgnuti hipotezu da \nspeleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih uslova i određenja uz potpunu integra­\nciju u prirodno, kulturno i humano okruženje te uvažavanje faktora identiteta i intere­\nsa lokalne zajednice, snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpu­\nnog razvoja nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine učinila privlačnom i na \nteorijskom i na aplikativnom planu.\nU Sarajevu, avgusta 2009. godine\n\u0018\n1. Uvod\nKrš Bosne i Hercegovine dio je svjetski slavnog i bogatog dinarskog krša, koji je una­\ntoč mnogim kasnijim otkrićima, još uvijek jedan od najbogatijih krških kompleksa u \nsvijetu. Pored dinarskog krša u užem smislu, tzv. Vanjskih Dinarida, a to su područja \njugozapadno od linije Gacko, Ključ, Bihać, u Bosni i Hercegovini postoji i druga krška \ncjelina koja se naslanja na ovu prema sjeveroistoku, tzv. Unutrašnji Dinaridi (slika 1). \nOni su plići, i u većem dijelu izoliraniji dijelovi krša. Iako nastajali u drugačijim uslo­\nvima, sa stanovišta istraživanja, korištenja i zaštite podjednako su važan dio bosansko-\nhercegovačke teritorije. O tome koliko je teritorija BiH pod kršem nema jedinstvenog \ngledišta: od 28 % (Ostojić et al., 1979), oko 50 % (Ržehak, 1965b), blizu 60 % (Jova­\nnović & Avdagić, 1981) do čak 65 % (Čičić, 1998). Dinarski krš smatra se najvećom \nspecifičnom prirodnom vrijednosti ne samo Bosne i Hercegovine nego i susjednih \nzemalja. Kao cjelina sadrži svjetski značajne elemente prirodne baštine. \nSlika 1. Dinarski krš u Bosni i Hercegovini (prema: Andrić, 1978).\n\u0018\nVrijednosti dinarskog krša su višestruke: prirodne, privredne, kulturne, naučne, obra­\nzovne, rekreacijske itd. Krški oblici brojni su i raznoliki, od sitnih škrapa do krških \npolja i krških zaravni. Živi svijet Dinarida po biljnom bogatstvu i raznolikosti nema \npremca u Evropi, a s pojedinim skupinama faune, poput podzemne, čak ni u svijetu. \nKrš je omogućio razvoj posebnih naučnih disciplina speleologije i karstologije. Kar­\nstologija je izučila i opisala mnoge krške pojave od kojih su neke od njih dobile stručne \nnazive po lokalnim dinarskim izrazima, poput polja, doline, uvale, ponora, kamenice, \npa čak i samog naziva za vrstu reljefa – karst, koji je nastao germaniziranim oblikom \nimena za pokrajinu Kras u Sloveniji (Kranjc, 2001). Na kršu su nastali brojni mitovi \no njegovom podzemlju. Pećine i danas čuvaju najstariju kulturnu historiju čovječan­\nstva, o čemu svjedoče brojna nalazišta i u Bosni i Hercegovini. Također, pećine čuvaju \nsedimente pogodne za istraživanja prošlosti koji su na drugim mjestima uništeni. Sve \nto našem kršu daje veliku kulturnu, obrazovnu i naučnu važnost, a prije svega bitno \nuslovljava život na ovom području. Uvođenjem okolišnih pristupa u mnogim sferama \nživota zadnjih nekoliko desetljeća, ponuđena je bitna promjena percepcije krša. To će, \nza očekivati je, iznimno povećati vrijednost krša u Bosni i Hercegovini. Sa tog stajali­\nšta se posmatra i razvoj speleološkog turizma.\nSpeleoturizam u Bosni i Hercegovini ima skromnu, ali dugu tradiciju. Kao i većina \ndrugih društvenih i ekonomskih pojava koje su bile prisutne na evropskom zapadu, i \nturizam je kod nas došao sa austro-ugarskom okupacijom, a kasnije upravom (krajem \n19., odnosno, početkom 20. stoljeća). Do tog vremena Bosna i Hercegovina je bila dio \nOtomanskog carstva koje je imalo feudalno uređenje i, na neki način, orijentalnu orga­\nnizaciju privrede i društva. Istovremeno, u drugim dijelovima monarhije, u našem naj­\nbližem susjedstvu, Sloveniji i Hrvatskoj, speleoturizam nije nepoznanica. Postojnska \njama (Adelsberger grötte) je destinacija poznatih javnih ličnosti ondašnjeg političkog \ni javnog života monarhije, a i neke pećine u Hrvatskoj već su poznate na  turističkim \nputevima Evrope. \nPećine u Bosni i Hercegovini od samog početka zanimanja za njih nisu gledane iz vi­\ndika turističke eksploatacije, već prije svega (a što je i razumljivo s obzirom na prilike) \nkao vojni (rezerve šalitre), odnosno, privredni potencijal – rezerve vode za ubrzani \nrazvoj privrede (Ballif, 1896) Već na početku svoje uprave nove vlasti ulažu ogromne \nnapore u cilju obezbjeđenja vode i regulaciju plavljenja kraških polja (slike 2 i 3). U \n5\nradove na terenu uključuju se brojni pojedinci, uglavnom strani radnici, koje je nova \nuprava dovela u Bosnu i Hercegovinu, a koji onda istražuju i njene prirodne rijetkosti. \nNjihove potpise (slika 4) i danas je moguće naći u brojnim skrivenim hodnicima naših \npećina. Ljepota i divlja privlačnost nove zemlje, koja je do samo kojih dvadesetk godi­\nna prije bila “terra incognita” za Evropljane, potakli su osnivanje podružnice “Austrij­\nskog turističkog kluba”. Članovi tog kluba, zajedno sa različitim stručnjacima (šumari, \nvojni inžinjeri, arheolozi) počinju svojim prijateljima otkrivati svijet bosansko-her­\ncegovačkog podzemlja i tako činiti prve turističke korake na ovom polju. Značajna \nspeleološka otkrića koja je načinio Čeh Karel Absolon pred Prvi svjetski rat u pećini \nVjetrenici, potakla su daljnja istraživanja nakon rata, a kasnije i izgradnju turističke \nstaze u dužini od oko 1.700 metara. Drugi svjetski rat prekinuo je značajniji turistički \nrazvoj ove pećine.\nSlika 2. Nacrt za cisternu u kršu (prema: Baliff,  1896).\n\u0018\nSlika 3. Regulacija Velikog ponora kod Čaića na Livanjskom polju (prema: Baliff,  1896).  \nSlika 4. Stari potpisi u Hrustovači.\n\u0018\nIza Drugog svjetskog rata, poslije prvih napora u obnovi, 60-tih godina dolazi do iz­\ngradnje velikih hidro-energetskih kapaciteta u kraškim oblastima što je neminovno \npovuklo za sobom i značajan razvoj speleoloških istraživanja. U isto vrijeme, razvoj \nturizma u pećinama Slovenije (Postojnska jama, Škocjanske jame, jama Vilenica), Hr­\nvatske (Cerovačke pećine, pećina Vrlovka), Srbije (Resavska pećina), potiče i slična, \nistina stidljiva, nastojanja u Bosni i Hercegovini. U bivšoj Jugoslaviji aktivne su bile \n42 turističke pećine, od čega 16 u Sloveniji. Bijambarska pećina kod Olova (Centralna \nBosna) i Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina) su glavne destinacije speleoturizma \nsa kojima bosansko-hercegovačka turistička ponuda izlazi na tržište. Obje spomenute \npećine date su na upravljanje lokalnim organizacijama, koje nisu imale ni kadrovskih \nni ekomomskih resursa da ih prezentiraju, a pogotovo ne da ih dalje razvijaju kao turi­\nstički potencijal. Politička podrška razvoju speleoturizma, koja je u socijalističko vri­\njeme bivše Jugoslavije bila od presudnog značaja, potpuno je izostala. Možda je tome \ndoprinijela i recepcija pećina i jama kao mjesta nesreće, s obzirom na živa iskustva \nDrugog svjetskog rata na ovim prostorima (Pervan, 1993; Božičević, 1991; Mihevc, \n1995, 2001). \nDo posljednjeg rata (1992.–1995.) u Bosni i Hercegovini uređeno je i otvoreno još ne­\nkoliko pećina za turističke posjete, ali isključivo zalaganjem lokalnih zajednica, bez da \nje ukupna turistička privreda (agencije, hoteli, republičke turističke asocijacije) poka­\nzala bilo kakvog interesa. Procjena i inventarizacija potencijalnih turističkih pećina u \nBosni i Hercegovini i valorizacija njihove upotrebne vrijednosti i mogućnosti namjene \njesu teme koje zahtijevaju ozbiljnu analizu.\nU Bosni i Hercegovini je evidentna koncentracija razvoja u regionalnim urbanim cen­\ntrima, dok se ostala područja izvan najužih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, \nMostar, Tuzla) suočavaju sa brojnim problemima odsustva razvoja.  Pitanje je šta ovi \nprostori nude za razvoj, kakve su stvarne mogućnosti ovih prostora, kakve su njihove \nprirodne prostorne karakteristike i jesu li one potencijalno interesantne na turističkom \ntržištu? Stanje razvoja, preciznije rečeno odsustvo razvoja ili siromaštva bosansko-\nhercegovačkog društva je takvo da traži adekvatno i urgentno rješenje. Kao što je \npoznato, nezavisno od tipa siromaštva, u krajnjoj liniji jedino pravo i trajno rješenje \nproblema je ekonomski razvoj. Pri tome se misli  na ekonomski razvoj održiv u svim \nsvojim dimenzijama: ekonomskoj, ekološkoj, tehnološkoj i socijalnoj, a također, i eko­\nnomski human razvoj. S druge strane, razvoj prihvatljiv za rješavanje problema bo­\n\u0018\nsansko-hercegovačkog siromaštva treba da ima sva obilježja potpunog razvoja onako \nkako ga definiraju Stiglitz i Sen (prema: Todaro & Smith, 2006). \nTurizam bi mogao imati značajnu ulogu u generiranju i/ili akceleriranju ovako shva­\nćenog ekonomskog regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine. U teorijama endogenog \nrazvoja Romera (1990, 2008) i Krugmana (1993), kao i prema iskustvima drugih ze­\nmalja na jednoj strani, i bosansko-hercegovačkim turističkim potencijalima na drugoj, \nmogu se naći argumenti za ovakvo pozicioniranje turizma. Turizam, koji bi bitno do­\nprinosio održivom, humanom i potpunom razvoju ima utemeljenje u bosansko-herce­\ngovačkim potencijalima kraških područja, određenije rečeno u pećinama. \nDomaći i međunarodni eksperti, naučne i druge institucije i organizacije kao adekvat­\nno ili dovoljno dobro rješenje za rješavanje razvojnih problema Bosne i Hercegovine, \nsiromaštva i nejednakosti u razvoju vide, između ostalih, a veoma često na prvom \nmjestu, u turizmu. Često se ističe da turizam, uvažavajući njegovu ambivalentnu priro­\ndu, može pozitivno i snažno doprinijeti društveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, \nukoliko se eliminira potencijalna opasnost od degradacije okruženja i gubitka lokalnog \nidentiteta. Jednako se naglašava da su resursi na kojima se zasniva turizam osjetljivi i \nda postoji rastuća težnja za poboljšanjem kvaliteta okruženja. Kada su pećine u pita­\nnju, to je pitanje od suštinke važnosti. \nPri tome se uvažava spoznaja da turizam pruža priliku za putovanje i upoznavanje sa \ndrugim kulturama, odnosno, da razvoj turizma može pomoći u uspostavljanju čvršćih \nveza i mira između naroda, kao i da je gradivni elemenat u stvaranju svijesti koja \npoštuje raznolikost kultura i načina života.  To posebno treba naglasiti s obzirom na \nskorašnja dešavanja u Bosni i Hercegovini i očekivanja od budućnosti. Kod pozicio­\nniranja turizma kao rješenja problema siromaštva u nerazvijenim krajevima, međuna­\nrodne institucije, organizacije i eksperti  respektuju potrebu za razvojem turizma koji \nzadovoljava ekonomska očekivanja i zahtjeve okruženja, uz poštovanje ne samo druš­\ntvene i prostorne strukture destinacija, već, također, i lokalnog stanovništva, očuvanje \ni jačanje ljudskog dostojanstva lokalnih zajednica i turista.\nAnaliza speleoturizma u svijetu, našem bližem okruženju i Bosni i Hercegovini kao i \ntrendova u razvoju speleoturizma, posebno u svjetlu “novog” turizma treba da pokaže \nkoje sve mogućnosti nudi ova vrsta turizma kao dio alternativnog turizma, a sve u \nkontekstu načela održivog turizma.\n\u0018\nKoliki je interes za speleoturizam? Prema Zhangu & Jinu (1996) u svijetu postoji oko \n800 turističkih pećina, a prema web stranici www.showcaves.com oko 1.200. Procjene \nsu da pećine godišnje posjeti preko 150 miliona posjetilaca te da se ostvari prihod od \noko 2,3 bilona US$ (Cigna & Burri, 2000). Za bosansko-hercegovačke prilike pose­\nban potencijal speleoturizma čine mladi različitih školskih uzrasta. Prema statističkim \npodacima u Bosni i Hercegovini ima djece osnovnoškolskog uzrasta 480.531, djece \nsrednjoškolskog uzrasta 256.799 i mladih univerzitetskog uzrasta 274.698 (Statistički \ngodišnjak, 2005). Više od polovine njih kao dio obaveznog obrazovanja pohađa razli­\nčite vidove škole u prirodi. Posjete turističkim pećinama sa odgovarajućim obrazov­\nnim programom predstavljaju značajan potencijal u turističkoj ponudi. \nU 2004. godini registrovano je u Bosni i Hercegovini oko 418.000 dolazaka i preko \nmilion noćenja, mada analitičari smatraju da je taj broj tri puta veći (samo Međugorje \nposjeti oko 1,2 miliona gostiju godišnje). Svjetska turistička organizacija (WTO) je \nsvrstala Bosnu i Hercegovinu u skupinu zemalja sa najvećim anticipiranim godišnjim \nrastom, procjenjujući godišnju stopu rasta od 10,5 % (Istraživanje, 2004). \nBosna i Hercegovina predstavlja izuzetno zanimljivu turističku destinaciju, što je re­\nzultat njenog geografskog položaja, prirodnih ljepota, kulturno-historijskih vrijedno­\nsti i pogodnih klimatskih uslova. Ovo je područje ukrštanja različitih kultura, religija \ni tradicija, što daje dodatnu vrijednost kreiranju specifičnog turističkog proizvoda i \nobogaćuje turističku ponudu. Na području Bosne i Hercegovine postoje potencijali za \nrazvoj kulturnog, planinskog, ruralnog, avanturističkog, religijskog, zdravstvenog  i \nprimorskog turizma. Speleoturizam je amalgam nekoliko pobrojanih oblika turizma sa \nsvim indirektnim razvojnim efektima na razvoj pratećih djelatnosti, obnovu zajednica, \nrazvoj nerazvijenih područja, održivi razvoj te očuvanje okoliša i lokalne tradicije.\nIz naprijed navedenog je jasno zašto se speleoturizam vidi kao razvojni elemenat lo­\nkalnih zajednica i regija. Gradivni elementi nove osvježene i podmlađene strategije \nrazvoja speleoturizma Bosne i Hercegovine trebali bi biti, između ostalog: uvažava­\nnje kriterija održivosti, što znači da on mora biti dugoročno ekološki podnošljiv, ali i \nekonomski vitalan te etički i društveno pravičan za lokalne zajednice. Održivi razvoj \nje vođeni proces koji predviđa cjelovito upravljanje resursima tako da se obezbijedi \nnjihova vitalnost, uz očuvanje našeg prirodnog i kulturnog bogatstva, uključujući i za­\nštićene oblasti. Kao moćan instrument razvoja lokalnih zajednica speleoturizam može \n10\ni treba da aktivno učestvuje u strategiji održivog razvoja. A za to je potrebna analiza \nsvih preduslova (prostornih, demografskih, ekonomskih, razvojnih, historijskih) ra­\nzvoja pećina kao turističkih resursa. \n1.1 Predmet i problem istraživanja\nU Bosni i Hercegovini registovano je preko 4.000 pećina i jama (Mulaomerović et \nal., 2006). Gotovo svi ovi objekti su značajni speleološki i karstološki fenomeni. Je­\ndan broj je zbog svojih unutrašnjih morfoloških karakteristika ili kulturno-historijskih \nosobenosti značajan i sa stanovišta estetske, odnosno, kulturne vrijednosti. Ta vrijed­\nnost može biti valorizirana i iz vizure potencijalnog turističkog objekta, a u kontekstu \nočekivanja da njihova turistička eksploatacija dadne direktne i indirektne efekte na \nprivredni razvoj zajednice. Predmet istraživanja će biti nekoliko takvih pećina u nera­\nzvijenim područjima Bosne i Hercegovine.\nSadašnji ekonomski profil Bosne i Hercegovine, kao i mnogih drugih zemalja u razvo­\nju, a posebno zemalja u tranziciji, određuje siromaštvo, nezaposlenost i nejednakost. \nOko 20 % stanovništva je ispod međunarodno priznate linije siromaštva, a njih još oko \n30 % može biti gurnuto ispod ove linije na najmanji potres na tržištu. Broj nezaposle­\nnih, zavisno od izvora koji se koristi, procjenjuje se u rasponu od 740.000 do preko \nmilion. Siromaštvo u BiH je raširenije nego u svim drugim zemljama bivše Jugoslavije \n(jedino je rasprostranjenije na Kosovu), a nekih 20 % siromašnih izrazito oskudijeva u \nsvim ili gotovo svim ključnim aspektima standarda. Obzirom na situaciju u zemlji, sa­\ndašnja relativno niska stopa siromaštva među stanovništvom rezultat je potrošnje koja \nnadilazi mogućnosti sadašnjeg nivoa proizvodnje. Ona  se financira iz međunarodne \npomoći. Pitanje je koliko dugo? S obzirom na realnu opasnost od vrtoglavog porasta \nstope siromaštva, neophodno  je ubrzati ekonomski razvoj. \nPojedina područja Bosne i Hercegovine, posebno područja izvan najužih regional­\nnih centara posebno su pogodjena problemom siromaštva ili, drugim riječima rečeno, \nstanovnici prostora izvan najužih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, \nTuzla) izloženi su većem rizku od siromaštva. \nProblem istraživanje je: da li speleoturizam sa svojim određenjima može dati pozitivne \nefekte na razvoj nekih nerazvijenih područja u Bosni i Hercegovini? Danas je valjana tu­\nristička eksploatacija neodvojiva od kvalitetnog ekonomski održivog razvoja u skladu sa \n11\nočekivanim ekološkim, tehnološkim i socijalnim dimenzijama i standardima uz potpuno \nprihvatanje takvog razvoja od strane lokalne zajednice. Drugim riječima, problem istra­\nživanja je u određivanju faktora i uslova koji neki speleološki objekt (pećinu) u odgova­\nrajućem prostoru determiniraju kao resurs za turistički, ali i ekonomski razvoj tog kraja. \n1.2 Hipoteze istraživanja\n1. Pećine kao turistički objekti nude kvalitetan turistički doživljaj i u skladu su sa \nafirmacijom kriterija ekološkog kapaciteta prostora kao jedne od karakteristika novog, \nalternativnog turizma.\n2. Pećine kao turistički objekti nude višeslojan turistički proizvod sa kumulativnim \natrakcijama (prirodni fenomeni podzemlja, estetski doživljaj, avantura, kulturno-hi­\nstorijske vrijednosti, rekreacija).\n3. Pećine kao turistički objekti su resurs koji je zanimljiv sudionicima različitih druš­\ntvenih slojeva i interesa. On je po tome i “masovni” (školska populacija) i “novi” \nturizam, pa je kao takav, vrlo “životan” turistički resurs.\n4. Pećine kao turistički objekti u potpunosti se uklapaju u koncept novih oblika turiz­\nma jer isključuju kriterij fizičkog prihvatnog kapaciteta prostora (a samim tim i velikih \ngrađevinskih zahvata). Iz toga slijedi da i vrlo ograničena ulaganja omogućavaju odr­\nživ razvoj turizma.\n5. Odnos ulaganja u razvoj pećine kao turističkog objekta i dobiti po osnovu cijene \nostvarenog radnog mjesta je neuporedivo povoljniji od drugih turističkih objekata ili \nprivrednih kapaciteta.\nIz gore pobrojanih pomoćnih hipoteza moguće je izvesti sljedeću radnu hipotezu:\nSpeleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih uslova i određenja uz potpunu integra­\nciju u prirodno, kulturno i humano okruženje te uvažavanje faktora identiteta i interesa \nlokalne zajednice, snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpunog \nrazvoja nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine. \n1.3  Svrha i ciljevi istraživanja\nSvrha doktorske disertacije je analiza karaktertistika kraškog prostora, posebno pećina \nkao njegovih najpoznatijih morfoloških fenomena, pronalaženje odrednica koje po­\n12\njedine pećine opredjeljuje za mogućnost privođenja turističkoj namjeni te, na osnovu \ntrenutnog stanja speleoturizma u svijetu i kod nas, analizirati mogućnosti i efekte ra­\nzvoja speleoturizma i njegove razvojne efekte na nerazvijena područja. \nGlavni ciljevi istraživanja su: \n1. Analiza kraškog prostora sa aspekta fizičkih, ekonomskih, saobraćajnih i demograf­\nskih karakteristika te implikacije tih analiza na njegove ukupne turističke perspektive.\n2. Analiza speleoturizma u svijetu, našem bližem okruženju i Bosni i Hercegovini kao \ni trendova u razvoju speleoturizma, posebno u svjetlu “novog” turizma, mogućnosti \nkoje nudi alternativni turizam, a sve u kontekstu načela održivog turizma.\n3. Procjena i inventarizacija potencijalnih turističkih pećina u Bosni i Hercegovini te \nvalorizacija njihove upotrebne vrijednosti i mogućnosti namjene.\n4. Analiza svih preduslova (prostornih, demografskih, ekonomskih, razvojnih, historij­\nskih) razvoja pećina kao turističkih resursa. \n5. Procjena direktnih razvojnih efekata speleoturizma na zapošljavanje, rast dohotka i \nplatnu bilansu te investiranje.\n6. Procjena indirektnih razvojnih efekata speleoturizma na razvoj pratećih djelatnosti, \nobnovu zajednica, razvoj nerazvijenih područja, održivi razvoj i očuvanje okoliša i \nlokalne tradicije. \n7. Predstavljane različitih programa, projekta i fondova za razvoj turizma koji omogu­\nćavaju različite aktivnosti i realizaciju speleoturističkih resursa.\n1.4  Teorijski kontekst istraživanja\nTeorijski okvir za istraživanje determiniraju savremeni modeli razvijenosti i nerazvi­\njenosti, savremene teorije razvoja turizma i teorijske postavke na kojima se temelje \nodrživi, humani, potpuni i kompetitivni razvoj.\nSavremeni modeli razvijenosti i nerazvijenosti pomažu usavršavanju strategije lokalnog \nrazvoja nerazvijenih područja i razumijevanju politika i načina međunarodne pomoći \n(Todaro & Smith, 2006). Nova teorija rasta pruža teorijski okvir za analizu endogenog \nrazvoja (Romer, 1990, 2008; Todaro & Smith, 2006), koji je u osnovi doktrine evropskog \nregionalnog i lokalnog ekonomskog razvoja, rasta koji je određen više endogenim nego \n13\negzogenim silama. Istraživanje će se referirati i na teorijske stavove koji nerazvijenost \nobjašnjavaju kao neuspjeh ili greške u koordinaciji, uključujući model velikog poticaja \n(Rosenstein–Rodan, 1961; Krugman, 1993) i model O-prestena (Kremer, 1993). \nIstraživanje će respektirati savremene teorije turizma koje naglašavaju interakciju pro­\nstora i sadržaja, teorije koje imaju izraziti razvojni i ekonomski akcent (McIntosh et \nal., 1995; Mill & Morrison, 1992), teorije sa ekološko-zaštitarskim aspektom u ra­\nzvoju turizma (Pearce & Barbier, 2000), te teorije koje naglašavaju objektivnu turi­\nstičko-tržišnu verifikaciju (Kotler et al., 2002). Istraživanje se temelji i na uvažavanju \nformalno-neformalne dihotomije (Michaud, 2000). S obziron da se u središtu interesa \nistraživanja nalazi turizam kao potencijalni generator lokalnog ekonomskog razvoja \nnerazvijenih područja, istraživanje će se referirati i na teorije prostornog razvoja tu­\nrizma u nerazvijenim područjima (Pearce, 1982; Britton 1982, 1989). Istraživanje će \nuzeti u obzir i teorijske stavove koji brojne sociološke, kulturološke, ekološke i druge \nsadržaje inkorporiraju u teoriju turizma.\nTeorijski okvir ovog istraživanja je i tzv. humaniji turizam, odgovorniji turizam, tu­\nrizam sa uviđavnošću i budućnošću, održivi, kompetitivni turizam harominiziran sa \npotpunim razvojem.\nIstraživanje se temelji na slijedećim teorijskim stavovima:\n•\t Endogeni razvoj – razvoj fokusiran na optimalno korištenje endogenih faktora – \nmože generirati razvoj nerazvijenih područja; \n•\t Koordinacija je preduslov za pokretanje razvoja nerazvijenih područja;\n•\t Turizam na temelju objektivne turstičko-tržišne verifikacije može odigrati značajnu \nulogu u presjecanju začaranog kruga siromaštva.\nU naznačenom teorijskom okviru u istraživanju će se pokušati provjeriti potencijali, \nšanse, mogućnosti i rizici orijentacije na speleoturizam kao izlaznu strategiju za savla­\ndavanje ili izbjegavanje zamke nerazvijenosti izabranih nerazvijenih područja u Bosni \ni Hercegovini.\n1.5  Dosadašnja istraživanja\nValorizacija turističkih mogućnosti pećina u literaturi javlja se u bosansko-hercegovač­\nkoj literatiri dosta kasno, iako je njihov turistički potencijal prepoznat mnogo ranije.\n14\nPrvi doprinos ovoj temi nalazi se u opisu K. Gujića (1942) o turističkim mogućnostima \nHercegovine. On posebno podvlači turističke vrijednosti Vjetrenice, uz napomenu da \nje pećinu prije rata posjećivalo više domaćih i stranih turista, ali da je i dalje razvoj \nturizma ograničen slabim cestama. Autor je mišljenja da bi uređena i pristupačna Vje­\ntrenica predstavljala najljepše turističko mjesto Hercegovine. \nBaveći se zaštitom prirode u okviru Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture \ni prirodnih rijetkosti NR BiH, P. Fukarek i V. Ržehak se na početku svog rada susre­\nću sa problemom zaštite pećina, odnosno njihove valorizacije, između ostalog i kao \nturističkih objekata. Oni ih dijele na tri grupe: prvu, u koje spadaju pećine koje pred­\nstavljaju vanredan interes za nauku i turizam (Vjetrenica, Hrustovača, Vilinska pećina, \nBijambarske pećine i Megara) i za koje je turističko uređenje jedini način čuvanja \n(kroz stalni nadzor), drugu, u koju svrstavaju pećine koje još uvijek ne privlače “široke \nnarodne mase” (Novakuša kod Nevesinja, Banja Stijena, Dusina kod Fojnice) i treću, u \nkoju svrstava sve ostale pećine (Fukarek & Ržehak, 1956). Oni, također, konstatuju da \nu Bosni i Hercegovini ne postoji ni približna evidencija pećina i da se izrada katastra \nnameće kao prioritetna obaveza.\nPod uticajem Prvog jugoslovenskog speleološkog kongresa, ali i opšte klime među \nspeleolozima (od kojih su neki kao V. Ržehak radili i u republičkim institucijama za \nzaštitu prirode), javlja se ideja o uređenju pećina kao turistički interesantnih atrakcija. \nLokalno stanovništvo u tome vidi potencijal za razvoj, ali objektivne okolnosti, prije \nsvega položaj i razvoj putne infrastrukture, limitiraju njihov turistički potencijal. Tako \nse već pedesetih godina spominju kao moguće turističke pećine Pećina kod Dobrih \nVoda u općini Kalinovik (Petrović et al., 1956), Vilinska pećina u Sebešiću i  Bijam­\nbarske pećine kod Olova (Ržehak, 1957). \nPrvi stvarni doprinos speleoturizmu u bosansko-hrcegovačkoj literaturi jesu radovi o \nBijambarskoj pećini. Prvo je V. Ržehak o Bijambarskoj pećini kao turističkoj atrakciji \ngovorio u svom referatu na Drugom jugoslovenskom speleološkom kongresu održa­\nnom u Splitu 1958. godine, navodeći dosadašnje aktivnosti na uređenju, ali i one koji \nslijede (Ržehak, 1961a). Godinu kasnije Baučić i Ržehak (1959) pišu detaljno o Bi­\njambarskim pećinama. Rad je rezultat istraživanja koji su autori napravili kao pripre­\nmu za uređenje prostora Bijambara kao turističkog kompleksa. Oni daju opširan prikaz \nprostora, klimatskih i meteoroloških prilika, nastanka pećina i opise svakog pojedinog \n15\nspeleološkog objekta. Poseban dio rada se odnosi na zaštitu i uređenje Srednje Bijam­\nbarske pećine kao turistički najinteresantnije, ali i okolice budući da autori turističku \npećinu vide samo kao dio većeg turističkog kompleksa. \nNa mogućnost turističke eksploatacije pećina u Bosni i Hercegovini osvrće se ponovo \nRžehak (1965b) u svom referatu na 4. međunarodnom speleološkom kongresu u Lju­\nbljani. Ističe Vjetrenicu u Popovu polju i Bijambarske pećine kod Olova, ali i ostale: \nHrustovaču kod Sanskog Mosta, Rastušu kod Teslića, Propastvu kod Višegrada, Le­\ndenicu kod Bosanskog Grahova i Banju Stijenu u kanjonu Prače. Stavlja ih u kontekst \nukupnih vrijednosti krša Bosne i Hercegovine sa brojnim pećinama, kraškim vrelima, \nnakupinama sedre, ponorima. \nIdeju o značajnijem razvoju speleoturizma uređenjem Vjetrenice, Bijambarske peći­\nne, Hrustovače, Vaganske pećine, Ledenice, Vilinske pećine ponovo potencira Ržehak \n(1975), ali, budući da ne vidi ko bi mogao biti nosilac te ideje, predlaže da planove za \nuređenje i sve aktivnosti prema lokalnim zajednicama (komunama) preuzme Speleo­\nloško društvo SR BiH. \nPovećanje broja turista koje je u Vjetrenicu dovodila Turistička agencija “Atlas” iz \nDubrovnika potakli su Turistički savez Bosne i Hercegovine da krajem sedamdesetih \ngodina renovira unutrašnje uređenje pećine. Program mjera za intenzivnije turističko \nkorištenje izrađen je u Speleološkom društvu “Bosansko-hercegovački krš” Sarajevo \n(Avdagić, 1979) koji je obuhvatio prirodne karakteristike, unutrašnje uređenje i dina­\nmiku radova te marketinške aktivnosti. Uz neznatne izmjene dijelovi elaborata objav­\nljeni u časopisu Naš krš (Petrović et al., 1979). \nVrlo kratak pregled bosansko-hercegovačkog speleoturizma, u okviru jedne panora­\nme speleološkog turizma u Jugoslaviji, daje J. Marković (1981) u svom referatu na \nOsmom jugoslovenskom speleološkom kongresu održanom na Borskom jezeru 1980. \ngodine. \nKrajem sedamdesetih godina ponovo se javlja interes za speleoturizam. Turističko \ndruštvo iz Sanskog Mosta poziva članove Jamarskog kluba “Željezničar” da pregleda \nHrustovačku pećinu i ocijeni mogućnosti za njeno turističko uređenje. Izvješataj koji \nje predat turističkom društvu sadrži i prijedlog turističkog uređenja pećine i okoline u \nnekoliko faza (Lajovic & Malečkar, 1983).\n16\nNa turističke mogućnosti pećina Vjetrenice i Ledenice, posebno u kontekstu razvoja \nlokalnih zajednica upozorio je J. Svoboda (1980) apostrofirajući njihov pogodan po­\nložaj: Vjetrenice u zaleđu Dubrovnika i na putu prema Mostaru, a Ledenice blizinom \nTitove pećine u Drvaru (koja je u to vrijeme privlačila veliki broj posjetilaca) i prirod­\nnim zaleđem Šibenika. \nProblemom boljeg korištenja Vjetrenice kao turističke destinacije bavi se i R. Bokan \n(1983). On upozorava da izdvajanje Vjetrenice kao destinacije, kako je do tada gleda­\nna, ne može donijeti pozitivan rezultat bez njenog uključivanja u širi prostor tog dijela \nHercegovine, konkretno prostora Čapljina – Trebinje i Čapljina – Stolac – Ljubinje \n– Zavala – Trebinje, sagledavanjem svih turističkih resursa u okviru posebnog plana \nprostornog uređenja. Unutar takvog plana turizam Vjetrenice je samo dio ukupnog \nagroindustrijskog kompleksa Popovog polja.  \nO turističkim mogućnostima pećina u okolini Lušci Palanke piše R. Davidović (1984), \nali više u smislu dopune sadržaja postojećeg Memorijalnog kompleksa Korčanica (pe­\nriod Drugog sv. rata), nego li kao samostalnih turističkih objekata. Autor i sam uviđa \nda su estetke ili prirodne vrijednosti (npr. brojne čovječije ribice u Suvaji) nedostatne \nza ozbiljniji turistički razvoj.  \nVrlo brzo po otkriću pećine Orlovače (Savine pećine) u općini Pale, uočen je značaj i \nmogućnosti koje ova pećina pruža za turizam. Načinjen je jedan od rijetkih elaborata \n(Avdagić et al., 1985) kojim su obuhvaćene sve aktivnosti vezane za istraživanje, za­\nštitu i turističko korištenje  Pećine Orlovače.   \nIza posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) speleoturizam kao razvojna \nšansa nekoliko lokalnih sredina bio je u fokusu interesa manjeg broja autora (Lazare­\nvić, 1995; Lučić, 2005; Mulaomerović, 2000, 2000–2001, 2001, 2007;  Osmanković \n& Mulaomerović, 2000–2001, 2006, 2007, 2008, 2009; Osmanković et al., 2006; Pe­\ntrović, 1999; Petrović et al., 1999). \nU okviru svoje doktorske disertacije H. Kurtović (2002) se u jednom poglavlju dotiče \ni speleoturizma, ali vrlo paušalno i neuvjerljivo (Mulaomerović, 2002b). \nIako nije direktno vezan za bosansko-hercegovački krš važan je teorijski doprinos \nrazvoju turizma na “unutrašnjem dijelu krša” (pa tako i bosansko-hercegovačkom) D. \nAlfiera (1971) koji potencira ukupne vrijednosti krša anticipirajući “novu kategoriju \nturističkih posjetilaca”.  \n17\n1.6  Primjenjene metode istraživanja\nU disertaciji će biti primjenjeno, u skladu sa najboljom praksom naučno-istraživačkog \nrada, više naučnih i istraživačkih metoda prikupljanja i obrade podataka kako bi se po­\nstigla egzaktnost rezultata u provjeri postavljenih hipoteza. Kombinacija kvalitativnih \ni kvantitativnih metoda treba doprinijeti višem nivou spoznaje predmeta disertacije i \nrelevantnosti dobijenih rezultata.\nU postupku provjere postavljenih hipoteza bit će primjenjene slijedeće opšte i posebne \nnaučne metode:\n•\t metoda kompilacije,\n•\t metoda analize,\n•\t metode PEST i SWOT analize,\n•\t metoda sinteze,\n•\t metoda indukcije,\n•\t metoda dedukcije,\n•\t metoda komparacije,\n•\t statistička metoda,\n•\t ekonometrijski modeli.\n1. U teorijskom dijelu disertacije bit će korištene metode analize, bilo da se radi o \ndeskriptivnim, eksplikativnim ili strukturalnim analizama radi objašnjavanja karakte­\nristika prostora i speleoloških objekata. U ovom će dijelu biti korištena i metoda kom­\npilacije. U empirijskom dijelu koji se odnosi na istraživanje determinanti i efekata, te \nanalizu resursa bit će, također, korištena metoda analize.\n2. Metoda sinteze bit će korištena i u teorijskom i u empirijskom dijelu disertacije, po­\nsebno u završnom poglavlju gdje će biti objedinjeni dobijeni rezultati koji će potvrditi \nili negirati (odbaciti) postavljene hipoteze.\n3. Metoda indukcije treba da na osnovu dobijenih rezultata istraživanja omogući donoše­\nnje nekih općih zaključaka relevantnih za speleoturizam kao faktor razvoja kod nas, ali i \nza opće zaključke relevantne za druge zemlje u tranziciji u našem okruženju. U daljem, \nona treba da doprinese i obogaćivanju teorije izučavanja alternativnih vidova turizma. \n4. Metoda dedukcije bit će primjenjena za dobijanje zaključaka o speleološkom turiz­\nmu u našem okruženju, a na osnovu općih znanja prisutnih u postojećoj literaturi.\n18\n5. Metodom komparacije analizirat će se turistička valorizacija odabranih bosansko-\nhercegovačkih pećina. \n6. S obzirom da će u istraživanju biti korišteni kvantitativni i statistički pokazatelji, \nnužno je korištenje statističke metode. To se posebno odnosi na analizu sredine u kojoj \nse nalaze potencijalne turističke pećine. Ekonometrijski modeli će biti upotrijebljeni \nza ustanovljavanje značenja koje pojedine determinante imaju na efekte razvoja.\nPosebno je korišten metod PEST i SWOT analize. Za PEST analizu (Politička, Eko­\nnomska, Sociološka, Tehnološka analiza okoline – dostupno na: http://www. mindto­\nols.com/pages/article/newTMC_09.htm) treba imati u vidu da ona služi kao metoda za \nanalizu promjena u okolini. PEST analiza omogućava da se uoči kojim intenzitetom i \nkojim pravcem će se odvijati buduće promjene (koje će stvarati nove prilike za razvoj, \nodnosno predstavljati prijetnje za postojeće aktivnosti).\nU primjeni SWOT analize polazi se od slijedećeg:\n•\t Vanjska okolina (prilike i prijetnje) procjenjuje se u vremenskoj dimenziji buduć­\nnosti – do 2013. godine, dok se unutrašnja okolina (snage i slabosti) procjenjuje \nu sadašnjosti). Tako se dobije gap između vanjske i unutrašnje okoline, koji treba \npopunjavati odgovarajućim strategijama.\n•\t Kod vanjske okoline identificiraju se i procjenjuju oni elementi nad kojima vlada \nlokalne zajednice i upravitelj ili potencijalni upravitelj pećine, odnosno akteri priv­\nre­đivanja u ovom sektoru nemaju kontrolu i ne mogu uticati. \n•\t U vanjskoj okolini je posebno važno jasno diferencirati uticaje makrookoline (eko­\nnomska, pravna, socijalna) od uticaja poslovne okoline (tržište, izvori resursa, kon­\nkurencijski kontekst te razvijenost povezanih i pratećih industrija). \n•\t Kod unutrašnje okoline (snage i slabosti) treba procjenjivati faktore nad kojima vla­\nda lokalne zajednice i akteri biznisa imaju kontrolu i mogu na njih uticati u smislu \nmijenjanja situacije. \n•\t Sa velikom pažnjom se diferencira vanjska od unutrašnje okoline. \n•\t SWOT analiza će biti urađena za tri izabrane pećine (Vjetrenicu, Ledenicu i Hru­\nstovaču). \nFaze rada na procjeni uključuju:\n•\t Prikupljanje ideja o faktorima koji determiniraju SWOT i PEST analizu,\n•\t Prikupljanje i analiza informacija o identificiranim faktorima,\n19\n•\t Izvođenje zaključaka o uticajima tih faktora u okviru SWOT ili PEST analize.\nRezultati analize PEST su sintetizirani na osnovu prikaza modela koji se može dobiti \nna web stranici http://www.mindtools.com/pages/article/worksheets/PEST Analysis \nDownload.htm. Na isti način se sintetizira i rad na SWOT analizi.\nKvantificiranje procjena SWOT analize vršeno je tako da se faktori vanjske okoline \nodmah ne klasificiraju u prilike i prijetnje, nego se to radi prema visini ocjene pojedi­\nnih faktora koristeći se tabelom 1. Faktori se ocjenjuju od 1 do 10. \nFaktori vanjske okoline\nPećina\nVjetrenica\nLedenica\nHrustovača\nNapomena\n1.\n2.\n3.\n4.\n5.\n6.\n7.\n8.\nU k u p n o\nProsjek\nTabela 1. Faktori vanjske okoline i njihova procjena.\nKlasifikacija prema ocjenama na skali od 1 do 10 je slijedeća:\n•\t Prilike: ocjene od 7 do 10,\n•\t Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n•\t Neutralni uticaj: od 4 do 6.\nNa sličan način se i faktori unutrašnje okoline odmah ne klasificiraju u snage i slabosti, \nnego se to radi prema visini ocjene pojedinih faktora koristeći se tabelom 2. Faktori se \nocjenjuju u rasponu od 1 do 10.\n20\nFaktori unutrašnje \nokoline\nPećina\nVjetrenica\nLedenica\nHrustovača\nNapomena\n1.\n2.\n3.\n4.\n5.\n6.\n7.\n8.\nU k u p n o\nProsjek\nTabela 2.  Faktori unutrašnje okoline i njihova procjena.\nKlasifikacija prema ocjenama na skali od 1 do 10 je slijedeća:\n•\t Snage: ocjene od 7 do 10,\n•\t Slabosti: ocjene od 1 do 3,\n•\t Neutralni uticaj: od 4 do 6.\nZa svaku pećinu bit će napravljena SWOT matrica kao što je prikazano na slici 5. \nSlika 5. Pozicioniranje na SWOT matrici.\n21\nVeza SWOT analize sa socio-ekonomskom analizom lokalne zajednice je uspostav­\nljena za svaku izabranu pećinu (Vjetrenica – Ravno, Ledenica – Bosansko Grahovo, \nHrustovača – Sanski Most). Rezultati SWOT analize se rezimiraju kao na slici 6.\nSlika 6. Forma prikaza prilika i prijetnji iz vanjske, te snaga i slabosti u unutrašnjoj okolini. \nNa osnovu rezultata SWOT analize dolazi se do strateške alternative za pećinu koja je \npredmet analize kao što je prikazano na slici 7.\nSlika 7. Forma zaključaka situacione analize i strateške alternative iz SWOT analize pećine. \n22\nOd istraživačkih metoda na prikupljanju podataka za izradu disertacije bit će upotri­\njebljeni:\n1.\t teorijski rad na literaturi (analiza knjiga, časopisa, studija i projekata) iz oblasti spele­\noturizma;\n2.\t korištenje sekundarnih podataka koji se odnose na prikupljanje, agregiranje i obra­\ndu podataka iz različitih izvora i baza podataka.\n1.7  Struktura disertacije\nDoktorska disertacija sadržavat će devet glavnih dijelova kroz koja se provjerava \nosnovna radna i pomoćne hipoteze, i to: 1) Uvod, 2) Pojmovna određenja,  3) Razvoj \nspeleoturizma u svijetu i kod nas, 4) Stanje speleoturizma i trendovi, 5) Pećine kao \nturistički resursi Bosne i Hercegovine, 6) Lokalni razvoj i speleoturizam u Bosni i \nHercegovini, 7) Profil lokalnog razvoja izabranih općina, 8) Analiza razvoja pećina \nkao turističkih resursa, 9) Mogućnosti realizacije i 10) Zaključak.\nU Uvodu su date metodološke odrednice o istraživanju: definisan predmet i problem \nistraživanja te svrha i ciljevi istraživanja. Postavljene su pomoće i radne hipoteze i \npredstavljena metodologija koja će se koristiti za postupak njihove provjere, odnosno \ndokazivanja ili negiranja. \nDrugo poglavlje Pojmovna određenja treba da pojasni neke osnovne karakteristike \nspeleologije kao nauke i prostora istraživanja s jedne strane i turizama sa druge, odno­\nsno njihov međuodnos u oblasti speleoturizma kao posebne discipline i u speleologiji \ni u “novom” ili alternativnom turizmu. \nTreće poglavlje Razvoj speleoturizma u svijetu i kod nas odnosi se na historijsku per­\nspektivu ove grane turizma s posebnim naglaskom na stalni rast i razvoj ovog vida tu­\nrizma. Posebno je istaknuta uloga Postojnske jame kao značajnog turističkog lokaliteta \nunutar Austro–Ugarske koja je poticajno djelovala na razvoj sličnih destinacija. Bit će \ndat i osvrt na prve početke speleoturizma u Bosni i Hercegovini koji se vremenski tra­\nkođer poklapaju sa aneksijom i upravom Austro-Ugarske i brojnim stranim radnicima \nkoji dolaze u našu zemlju te uporedba sa razvojem u susjednim zemljama. \nČetvrto poglavlje Stanje speleoturizma i trendovi posvećeno je prikazu stanja speleo­\nturizma u svijetu, a posebno kod naših zapadnih susjeda, Slovenije i Hrvatske, gdje je \ndošlo do otvaranja velikog broja turističkih pećina. Zbog svojih specifičnosti, spele­\n23\noturizam je postao zasebna disciplina među speleolozima, a ta se specifičnost ogleda \ni kroz Međunarodnu organizaciju turističkih pećina (ISCA). Posebna pažnja u ovom \npoglavlju bit će posvećena analizi trendova razvoja speleoturizma i njegovim novim \npojavnim oblicima.\nU petom poglavlju Pećine kao turistički resursi Bosne i Hercegovine je data inventari­\nzacija potencijalnih turističkih pećina (Megara kod Hadžića, Hrustovača kod Sanskog \nMosta, Hukavica kod Velike Kladuše, Rastuša kod Teslića, Klokočevica na Igmanu, \nDjevojačka pećina kod Kladnja, Bijambarske pećine kod Olova, Vjetrenica kod Rav­\nnog, Ledenica kod Bosanskog Grahova, Titova pećina kod Drvara, Mračna pećina kod \nRogatice, Vaganska pećina kod Šipova, Badanj kod Stoca, Ledenjača kod Miljevine, \nOrlovača kod Pala) i analizirane mogućnosti za njihovu turističku eksploataciju. \nU šestom poglavlju Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa fokus je na odabra­\nne tri pećine: Vjetrenicu kod Ravnog, Ledenicu kod Bosanskog Grahova i Hrustovaču \nkod Sanskog Mosta.  Sve tri pećine su u nerazvijenim općinama, i na tim primjerima \nprovedena je analiza pećina kao turističkih resursa. Analiziraće se prostorni predu­\nslovi (pećina i okolni prostor kao turistički resurs, položaj i saobraćajni preduslovi i \nsistematizacija/tipologija prostora), demografski i ekonomski preduslovi, ekonomske \ni razvojne politike te dosadašnji razvitak i stepen razvijenosti turizma.\nProfil lokalnog razvoja izabranih općina: Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most \nje sadržaj sedmog poglavlja. U prezentiranju profila težište je na dostignutom nivou \nekonomske razvijenosti, mjerenom ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku, \nstepenom zaposlenosti i stepenom nezaposlenosti stanovništva. Za svaku od pećina \nidentificirani su potencijali lokalne zajednice, ali i regije.\nOsmo poglavlje Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa se odnosi na analizu \nefekata koje bi pećine kao turistički proizvod i destinacija imali na razvoj lokalnih i re­\ngionalnih zajednica. Bit će analizirani direktni efekti (zapošljavanje, rast dohotka, in­\nvestiranje na lokalnom i regionalnom nivou, kao i efekti na platni bilans) korištenjem \nekonometrijskog modela. U okviru ovog poglavlja biće analizirani i brojni indirektni \nefekti (razvoj pratećih djelatnosti, razvoj nerazvijenih područja, smanjenje siromaštva, \nodrživi razvoj i odgovornost za okoliš, zaštita ili revitalizacija tradicionalnih vrijed­\nnosti.\n24\nU devetom poglavlju pod naslovom Mogućnosti realizacije je dat pregled izvora stra­\nne pomoći kroz različite programe, projekte i fondove koji podržavaju lokalni razvoj, \nrazvoj nerezvijenih i razvoj općina (sredina) sa povratničkom populacijom.\nNa kraju, u Zaključcima su sistematizirane mogućnosti speleoturizma, dato tumačenje \nempirijskih nalaza i njihova sinteza sa ciljem konačne evaluacije postavljenih hipoteza \nu vezi sa određenjima i efektima razvoja speleoturizma (turističkih pećina) u nera­\nzvijenim krajevima Hercegovine i zapadne Bosne. Nude se i preporuke za praktično \ndjelovanje na realizaciji ideje razvoja speleoturizma u Bosni i Hercegovini. \n25\n2. Pojmovna određenja\n2.1 Turizam\nPrema definiciji Međunarodnog udruženja naučnih eksperata u turizmu AIEST-a \n(Association Internationale d’Experts Scientifiques du Tourisme) i Svjetske turističke \norganizacije WTO (World Tourism Organization), turizam je skup odnosa i pojava \nvezanih za aktivnosti osoba koje putuju i borave u mjestima izvan mjesta boravka, i to \nneprekidno i najviše do godine dana radi provođenja slobodnog vremena, poslovnih i \ndrugih razloga (Vukonić & Čavlek, 2001). Turizam je globalni proces migracija koje \nsu nastale kao rezultat ostvarenih društvenih i ekonomskih sloboda čovjeka i uvijek \nse vezuje s pojmom blagostanja (viška vrijednosti), bilo da je to na strani onih koji \nga imaju ili na strani onih koji ga dobijaju. Potreba za putovanjem koja nije rezultat \nprimarne potrebe, fiziološke ili sigurnosne (Maslov, 1964) javlja se u industrijskom \ndobu kao društvena potreba za promjenom svakodnevnog života. Njeno instituciona­\nliziranje i industrijaliziranje pretvara je u sistem koji vremenom dobija nevjerovatan \npotencijal danas uokviren u svjetski sistem turizma. Iako po svojoj prirodi protivrje­\nčan, jer ne postoji vrijednost koja se razmjenjuje u klasičnom smislu (novac, roba), \nturizam je danas predmet globalne razmjene. U turizmu se kupuje/prodaje očekivanje \ni doživljaj kroz mjesto (turističku destinaciju) kao najvažniji proizvod,  ali i nekoliko \ndrugih proizvoda: usluge, aktivnosti, pogodnosti, osobe, informacije, ideje i fizičke \nproizvode (Kotler et al., 2006). Ukratko turizam je zbir slobodnog vremena + raspolo­\nživ dohodak + pozitivna lokalna potpora (Smith, 1989).   \nAlternativni turizam podrazumijeva, po definiciji usvojenoj na međunarodnoj kon­\nferenciji o turizmu Ujedinjenih naroda u Rimu 1963. godine, poslovna turistička pu­\ntovanja, konvencije, hodočašća, porodična okupljanja, posjete banjama te turistička \nputovanja izletnika i onih skupina turista koji putuju radi “općeg razgledavanja” (Vu­\nkonić & Čavlek, 2001). Pojam je trebao napraviti distinkciju prema pojmu masovnog \nturizma, odnosno prema pojmu konvencionalni i komercijalni turizam. U literaturi \nse alternativni turizam često naziva i meki, odgovorni ili održivi turizam. U vezi sa \novim posljednjim nazivom upravo je razvoj i stalni rast turizma kojeg prate promjene \n26\nu povećanoj izgradnji turističkih objekata, novim oblicima saobraćaja, povećanju i \nvrsti zagađenja, negativnim sociološkim i kulturološkim posljedicama, proizveo kod \nturističkih stručnjaka potrebu za razumijevanjem korjenitih promjena u postojećem tu­\nrističkom fenomenu u pravcu isticanja promjena koje je turizam doživio, od promjena \nu ponudi samih turističkih resursa do promjena u motivima putovanja, potrebama i po­\nnašanju turista. Navedene promjene rezultat su zahtjeva da se poštuju ekološki princi­\npi, zaštite prirodne vrijednosti, posebno rijetkosti, različiti oblici kulturno-historijskog \nnaslijeđa, autohtoni okoliš i kultura lokalnih zajednica, posebno u smislu obostranog \nrazumijevanja potreba gostiju i domaćina. Kao što se vidi alternativni turizam je samo \njedan segment ideje održivog razvoja.   \nMeđu teoretičarima turizma postoji još uvijek nedoumica da li se pod alternativnim \nturizmom radi prije o alternativnim oblicima turizma (kao novim oblicima poznate \npojave) ili o alternativnom turizmu u smislu nove pojave? \nOdrživi turizam se definiše (Vukonić & Čavlek, 2001) kao sposobnost turističke desti­\nnacije da ostane u ravnoteži sa okruženjem, odnosno da ostane konkurentna na tržištu \nusprkos pojavi novih i manje posjećenih destinacija te da podjednako privlači nove \nposjetioce, ali i one koji se ponovo vraćaju. Ovdje se jasno vidi da se održivost vidi \nkao ekonomska održivost na jednoj strani, a na drugoj ravnoteža sa okruženjem kao \n“podnošljivo zadiranje” tehnologije (ekonomskog interesa) u prirodu. Budući da je \npećina već sama po sebi okruženje, odnosno priroda, održivi turizam se mora potpuno \ndrugačije definirati. Ukratko, kao turizam koji će donijeti samo onoliko prihoda koliko \npriroda “može podnijeti”, a da ni na koji način ne bude ugrožena regeneracija i djelo­\nvanje prirodnih procesa koji su i doveli do stvaranja prirodnih fenomena kao turistič­\nkih destinacija ili atrakcija, pri čemu je taj prihod dovoljan za razvoj lokalne zajednice, \nprovođenje zaštite, istraživanje i promociju prirodne cjeline (prirodnog fenomena, npr. \npećine).  \n2.2  Speleologija\nVeć sam naziv, koji potiče od grčkih riječi spelaion – šupljina i logos – učenje, upu­\nćuje da se radi o zasebnoj nauci koja u središtu svog intersa ima šupljine, konkretno \npodzemne šupljine stvorene prirodnim procesima u površinskim stjenovitim dijelovi­\nma zemljine kore. J. Petrović (1968) smatra da je predmet speleologije proučavanje \n27\nmorfologije podzemnih šupljina i njihove geneze. On je vidi kao posebnu, samostalnu, \nnaučnu disciplinu, koja zbog svoje širine objedinjuje i druge, prije svega prirodnjačke, \na od društvenih samo arheologiju (!?). \nPrema definiciji u Encoklopediji Leksikografskog zavoda (1964) speleologija je “na­\nuka o prirodnim šupljinama u Zemljinoj kori, koje se mogu neposredno istraživati. \nSpeleologija je kompleksna nauka; obuhvaća geografiju, geologiju, paleontologiju, \nmeteorologiju, hidrologiju, biologiju i antropologiju. U speleologiju ulaze i tehnička \nistraživanja podzemlja”. \nSpeleologija je, prema definiciji iz Oxford Dictionary, nauka koja proučava i istražuje \npećine. Kako je pećina kao fenomen sama po sebi kompleksna, od medija u kome \nnastaje (u našoj zemlji su to uglavnom krečnjaci i dolomiti) preko vlastite morfologije \ni sadržaja u njenoj unutrašnjosti do društvenog konteksta istraživanja, to je za mnoge \nistraživače sažeta definicija speleologije nedovoljna. Šira definicija speleologije (Gams, \n1980) obuhvata i dijelove drugih nauka kao što su geologija, geomorfologija, biologi­\nja, historija te društvene nauke. U takvom okruženju sadržaj speleologije je najlakše \nobjasniti glavnim poljima istraživanja i njihovim međusobnim vezama prema shemi \n(slika 8) koju je sačinio Shaw (1992): poljoprivreda i šumarstvo na kršu, površinske \nforme i zemljište, kraška vrela, podzemni vodni tokovi, fizičko istraživanje i ronjenje u \npećinama, mjerenje i fotografisanje, biospeleologija, speleoarheologija, paleontologija, \nrudarenje, meteorologija, ledene pećine, pećine u nekrečnjačkim stijenama, speleoge­\nneza, speleotemi, speleo­\nlogija kao sport, folklor i \nturizam. Na sličnom tragu \nje i definicija koju daje \nHerak (1974).\nŠirenje polja istraživanja \ndovelo je i do brojnih di­\nlema oko definicije spele­\nologije (Šušteršič, 1984, \n1991), ali za razumijeva­\nnje teme speleoturizma \nnemaju značaja.\nSlika 8. Područja istraživanja speleologije (prema: Shaw, 1992).\n28\n2.3  Speleologija u Bosni i Hercegovini\nTradicija speleoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini seže u srednji vijek. Začet­\nkom se mogu smatrati radovi znanstvenika i filozofa Jakova Sorkočevića (1534.–1604.) \n(Grmek & Balabanić, 2000) i Nikole Gučetića (1549.–1610.) (Dadić, 1984). Gučetić u \ndjelu pod naslovom Sopra le Metheore d’Aristotile (objavljeno u Veneciji 1584. godine) \nobjašnjava pojavu vjetra na ulazu u jednu pećinu u Popovu polju, koju ne imenuje, ali je \njasno da se radi o pećini Vjetrenici kod Zavale. O pećinama, ponorima i ponornicama \nu Hercegovini piše i A. Boué u velikom putopisu La Turquie d’Europe (Paris, 1840). \nTreba spomenuti i isusovca A. Ayalea koji u svom pismu članovima središnjeg Savjeta \nza širenje vjere u Parizu opisuje pećinu Vjetrenicu (Korade, 1983; Zorić, 1989). \nVeliki napredak u speleološkim istraživanjima nastupio je nakon tzv. Berlinskog kon­\ngresa kada je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i uspo­\nstavi svoju upravu. Po uspostavljanju uprave počeo je Vojnogeografski institut iz Beča \nsa kartografskim snimanjem cijelog područja Bosne i Hercegovine. Za vrijeme sni­\nmanja uočeno je mnogo kraških fenomena (ponora, pećina, jama, estavela, sniježnica, \nledenica). Prva istraživanja i opise kraških pojava, a samim tim i pećina, u značajnijem \nobimu nalazimo u radovima koji se publikuju 1884. godine u drugom broju časopisa \nSpeleološke sekcije Austrijskog turističkog kluba (slika 9). \nKrajem 19. stoljeća u Sarajevu se osniva Zemaljski muzej koji pokreće značajna teren­\nska istraživanja. Viktor Apfelbeck i Franjo Fiala, kustosi u muzeju, započinju pretraži­\nvanja pećina, prvi kao staništa podzemne faune, a drugi kao prethistorijskih nalazišta. \nApfelbeck (1889) u svom prvom radu o kukcima pećinarima navodi da je obišao dva­\ndeset pećina u Bosni, a Fiala provodi prva arheološka iskopavanja u pećinama Megari \nna Bjelašnici i Marino­\nvoj pećini kod Rogouši­\nća (1892). U isto vrije­\nme Hristofor Mihajlović \n(1889, 1890) daje prve \nopise unutrašnjosti Vje­\ntrenice. Josip Vavrović \n(1993) istražuje Vjetre­\nnicu radi vodoopskrbe \nSlika 9. Zaglavlje najstarijeg austrijskog speleološkog časopisa.\n29\nželjeznice i donosi prvi tehnički nacrt pećine \n(slika 10) i crteže pećinskih ukrasa (slika 11). U \nto vrijeme počinju i intenzivna geološka i hidro­\nloška istraživanja kraških područja radi melio­\nracija i vodoopskrbe. Treba spomenuti radove J. \nKarlinskog, Ph. Baliffa, F. Riedla, E. Doležala, \na kasnije, početkom 20 st. i F. Katzera, A. Pen­\ncka, A. Grunda i V. Havelke. \nOtkrića zanimljive i jedinstvene podzemne \nfaune V. Apfelbecka potakla su brojne istra­\nživače da se okrenu ovom području (Mikšić, \n1979). Od značajnjih treba spomenuti A. No­\nseka, K. N. Verhoefa i L. Genglbauera. Nešto \nkasnije u naše krajeve dolazi poznati češki \nistraživač pećinske faune Karel Absolon. Prvu \nekskurziju je napravio 1908., a potom još \nosam puta (zadnji put je bio 1922. g.). Obišao \nje kraške terene Bjelašnice, Visočice, Treska­\nvice, Lebršnika, Bjelašnice (u Hercegovini), \nVrana, kanjon rijeke Prače, Nevesinjsko, Ga­\ntačko i Popovo polje. Samo u Pećini Vjetrenici bio je 27 puta. U njoj je, u to vrijeme, \nnapravio najveća speleološka istraživanja u svjetskim razmjerama prošavši tzv. (kasni­\nje nazvan) ”Absolonov kanal”. \nSlika 10. Nacrt  Vjetrenice J. Vavrovića.\nSlika 11. Prvi nacrti stalagmita i sigastih kada J. Vavrovića.\n30\nSlika 12. Dopisnica za žigom vojnog odjeljenja za istraživanje pećina.\nBrojnost i značaj pećina i drugih prirodnih spomenika u Bosni i Hercegovini potaknuli \nsu pitanje njihove zaštite (Ržehak, 1967). Prvi svjetski rat je spriječio tu inicijativu, ali \nje zato 23. 2. 1914. godine donešena Naredba zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu \no zaštiti bosansko-hercegovačkih pećina (Naredba, 1914). Broj pećina je motivirao au­\nstro-ugarske vojne vlasti da tokom Prvog svjetskog rata formiraju posebno vojno odje­\nljenje koje će se baviti istraživanjem pećina ”K. u. K. Höhlenforschungs-Detachement” \n(slika 12). Kao pripadnik jednog takvog odjeljenja radio je i J. Daneš, koji je 1917. i \n1918. godine istraživao u kanjonu Prače i na Glasinačkom polju (Daneš, 1921).\nIzmeđu dva svjetska rata speleološka istraživanja su skoncentrisana na južnu Hercego­\nvinu, a izvode ih beogradski geografi i geolozi A. Lazić, S. M. Milojević, J. Cvijić i M. \nS. Radovanović. Ovaj posljednji je i autor značajne morfološko- hidrografske studije o \npećini Vjetrenici. Od domaćih ljudi koji su aktivni u speleologiji treba spomenuti pla­\nninare, među kojima prednjače članovi sarajevskog turističkog društva “Prijatelj pri­\nrode” (Korjenić, 1970, 1971) koje je jedno vrijeme imalo i speleološku sekciju (Rže­\nhak, 1967) te HPD “Bjelašnica” (Čaušević, 1967). Članovi ovih društava su se, osim \nistraživanjem, bavili i zaštitom pećina, a za članove su organizovali i obilaske pećina \n(Megara, Banja Stijena, Bijambare, Novakova pećina na Romaniji). Slika 13 prikazuje \nučesnike jednog takvog izleta u Krivajevićke (danas Bijambarske) pećine.\nPred sam Drugi svjetski rat A. Polić istražuje pećinu Hrustovaču kod Sanskog Mosta.\n31\nNakon rata prva speleološka istraživanja rade arheolozi Zemaljskog muzeja iz Sara­\njeva. A. Benac vrši arheološka iskopavanja u pećini Hrustovači, a nešto kasnije i u \nZelenoj pećini iznad vrela Bune.\nSlika 13. Članovi “Prijatelja prirode” na povratku iz posjete Bijambarskim pećinama.\nSlika 14. Poleđina gornje fotografije. Tekst na poleđini: Na izletu Krivaljevičkim \nspiljama slika u šumi na putu u povratku kroza šumu 3./VI. 1920. M. Krivošić. \n(Privatna kolekcija A. Krivošić).\n32\nPedesetih godina 20. stoljeća počinju u Jugoslaviji zamašna istraživanja kraških obla­\nsti budući da je skoro polovica zemlje pod kršem. Brojni kraški fenomeni zahtijevaju \ni specijalistička istraživanja, posebno pećina i jama (Milanović, 1979). Na inicijativu \nJugoslavenske organizacije za ispitivanje krša, krajem 1953. godine, u svim republi­\nkama se osnivaju speleološke sekcije pri geografskim društvima. Godinu dana kasnije \nna Prvom speleološkom kongresu u Postojni (Slovenija) zaključeno je da se u svim \nrepublikama osnuju speleološke organizacije. \nPrva speleološka organizacija osnovana u Bosni i Hercegovini je Speleološko društvo \n”Bosna” iz Tuzle (osnovano početkom 1956. g.), a nešto kasnije  iste godine osniva \nse i Speleološko društvo NR BiH koje okuplja sve speleološke sekcije i podružnice u \nBiH. Zahvaljujući radovima koji se otvaraju pri tehničkom i ekonomskom rješavanju \nprivrednih problema hercegovačkog krša dolazi do naglog razvoja speleologije, tim \nprije što su u Speleološkom društvu BiH osnivači i članovi bili istaknuti stručnjaci iz \nEnergoinvesta, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zemaljskog Muzeja, \nUniverziteta u Sarajevu: S. Mikulec, V. Ržehak, A. Polić, T. Kanaet, A. Buturović, \nR. Gašparović, I. Bušatlija, B. Petrović, H. Riter–Studnička, O. Zupčević. Osnivaju \nse sekcije i podružnice u Travniku, Mostaru i Zavali, a u planinarskim društvima, \nposebno sarajevskim, osnivaju se sekcije koje su veoma aktivne i čiji članovi izvode \nvećinu tehničkih osvajanja. Posebno se ističu sekcije u PD ”Bjelašnica”, ”Željezni­\nčar”, ”Ozren”, ”Bukovik” i ”Energoinvest”. 1962. godine osnovana je i Komisija za \npećinarstvo pri Planinarskom savezu BiH. Uskoro se osniva i Savez speleologa BiH.\nNa inicijativu Speleološke družine iz Travnika 1967. godine počinje adaptacija šumar­\nske kuće nedaleko od Vilinske pećine na Sebešiću u prvi Speleološki dom u Bosni i \nHercegovini. Kasnije će speleolozi iz SD ”Zelena Brda” iz Začule (Trebinje) od zgra­\nde stare željezničke stanice Hum napraviti drugi speleološki dom.  \nSedamdesetih godina osnivaju se nova speleološka društva, a SD ”Bosanskohercego­\nvački krš” koje baštini aktivnosti nekadašnjeg Speleološkog društva NR BiH počinje \nsa izdavanjem svog stručnog biltena pod nazivom ”Naš krš”. Njegovo izlaženje po­\nsebno dobija na kvalitetu kada za predsjednika društva i glavnog urednika dolazi Izet \nAvdagić. \nDo 1992. godine u Bosni i Hercegovini su djelovala speleološka društva: ”Bosansko­\nhercegovački krš” i ”Speleo Dodo” u Sarajevu, ”Zelena brda” u Začuli kod Trebinja, \n33\n”Ursus spelaeus” u Foči, ”Ponir” u Banja Luci i ONIK ”Atom” u Zavidovićima.  Među \nplaninarima posebno su bile aktivne speleološke sekcije u PD ”Bukovik” i PD ”Jaho­\nrina” u Sarajevu.\nPoslije rata (1992.–1995.) u BiH su aktivni speleolozi u Sarajevu, Zavidovićima, Ba­\nnja Luci, Trebinju, Kreševu i Tomislavgradu (Mulaomerović, 1998). Dom na Sebešiću \nje tokom rata sravnjen sa zemljom. Nastavljena je publicistička aktivnost. Ponovo \nizlazi časopis ”Naš krš”. Organizuju se speleološki kampovi i zajednička istraživanja. \nUspostavljena je ponovna saradnja sa speleolozima iz Hrvatske, Slovenije i Srbije \nte sa speleolozima iz Francuske, Engleske i Italije. 2007. godine se osniva Centar za \nistraživanje i održivi razvoj krša pri ANUBiH. \n2.4  Speleoturizam \nRječnik turizma (Vukonić & Čavlek, 2001) ne poznaje riječ speleoturizam ili špiljski tu­\nrizam. Autori u pećinama vide prirodne fenomene koji privlače turiste i radi čega imaju \nznatnu turističku vrijednost.\nRanije navedena definicija turizma od strane AIEST-a i WTO-s može se primjeniti i na \nspeleoturizam. To je skup odnosa i pojava vezanih za aktivnosti osoba koje i putuju i \nborave u mjestima sa pećinama, radi provođenja slobodnog vremena, poslovnih i dru­\ngih razloga. Iz ove definicije jasno proizlazi da se speleoturizam može odvijati i bez \nuređenih turističkih pećina. \n2.5  Lokalni razvoj\nLokalni ekonomski razvoj je proces putem kojeg akteri u okviru malih i velikih grado­\nva, lokalnih zajednica, rade zajedno sa partnerima iz javnosti, poslovnog i nevladinog \nsektora sa ciljem stvaranja boljih uslova za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta. \nPutem procesa lokalnog ekonomskog razvoja uspostavljaju i održavaju dinamičnu po­\nduzetničku kulturu i stvaraju novu zajednicu te poslovno blagostanje u cilju poboljša­\nnja kvaliteta života za sve članove zajednice (Svjetska banka, 2001). \nLokalni partneri involvirani u proces su druge državne i javne institucije i organizacije, \npredstavnici biznisa i nevladinog sektora. Lokalne vlasti su odgovorne za stvaranje \nuslova za lokalni ekonomski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Temeljni princip \n34\nje da se bogatstvo, razvoj i kvalitet života lokalne zajednice temelje na privatnom \nsektoru. Uloga lokalnih vlasti i javnog sektora je da osigura i stvori povoljno poslov­\nno i ukupno okruženje za uspješno poslovanje privatnog sektora. Lokalna zajednica \nposebno promovira porodična, mikro, mala i srednja poduzeća kako bi mogla preuzeti \nliderstvo u generiranju novih radnih mjesta i bogatstva lokalne zajednice, a indirek­\ntno i proširenja poreske osnovice. Sve to u konačnici vodi  povećanju mogućnosti \nza razvoj efikasnih socijalnih programa (Anon., 2000b). To je potpuno u skladu sa \nosnovnim elementima novog (“Santiago”) konsenzusa koji se iskristalizirao početkom \n1998. godine. Njegova suština je da se razvoj mora temeljiti na tržištu, ali uz svijest \no neuspjesima tržišta, i bez, po pravilu,  direktnog uključivanja vlada u proizvodnju. \nKonsenzus je otvorio mogućnost učešća vlada svih nivoa, saglasno nadležnostima i \nodgovornostima, u slijedećim oblastima: ekonomska stabilnost zajednice, infrastruk­\ntura, javno zdravstvo, obrazovanje, transfer tehnologije, osiguravanje okolišno održi­\nvog razvoja i zaštite prirode, osiguranje izvoznih poticaja, pomoć privatnom sektoru \nu prevladavanju neuspjeha koordinacije, osiguravanje “zajedničkog rasta” preko sma­\nnjenja siromaštva i nejednakosti, osiguravanje participacije svih stanovnika (posebno \nsiromašnih) u ekonomskom rastu, kontinuiranog, ali umjerenog podržavanja finan­\ncijskog sektora, te osiguravanja osnovnih javnih dobara kao što je pravna struktura \n(Todaro & Smith, 2006). \nLokalni razvoj podrazumijeva osnaživanje pojedinaca i grupa kako bi se promijenila i \nrazvila njihova zajednica. Ove vještine se često koncentriraju na profiliranje zajednič­\nke agende ili vizije lokalne zajednice. Lokalni razvoj se mora razumijeti dvojako: kao \nunutrašnji razvoj i kao nova pozicija lokalne zajednice u okruženju.\nLokalni razvoj označava i angažman civilnog sektora, građana i eksperata na pobolj­\nšavanju različitih aspekata života lokalne zajednice. Proces razvoja održive lokalne \nzajednice, utemeljen na socijalnoj pravdi i poštovanju, podrazumijeva participaciju \nnosilaca interesa sa područja lokalne zajednice u svim pitanjima života zajednice. Lo­\nkalna administracija mora participirati u ovim procesima, respektirajući odnose unutar \nzajednice, ali i poziciju zajednice u okruženju.\nVažna dimenzija lokalnog razvoja je odgovornost za ublažavanje i/ili eliminiranje si­\nromaštva i nejednakosti u lokalnoj zajednici, kao i promoviranje vrijednosti poput \njednakosti, mogućnosti izbora, participacije, reciprociteta, kontinuiranog učenja itd. \n35\nLokalni ekonomski razvoj je u periodu od šezdesetih godina naovamo doživio značaj­\nnu evoluciju koja se može vidjeti u tabeli 3 (Svjetska banka, 2001).\nFokus\nInstrumenti\n60–80-te godine\n• Privlačenje proizvodnih investicija iz \nokruženja\n• Privlačenje direktnih stranih investicije\n• Investiranje u infrastrukturu\n• Investiranje u javni sektor\n• Nepovratna sredstva, oslobađanje od \nporeza, subvencionirani zajmovi \n• Subvencionirana ulaganja u čvrstu \ninfrastrukturu\n• Smanjeni proizvodni troškovi kroz \nzapošljavanje jeftine radne snage\n80–90-te\n• Zadržavanje i povećavanje lokalnih \nposlovnih grana\n• Naglasak na privlačenje investicija\n• Koncentracija na konkretne sektore\n• Koncentracija na određena geografska \npodručja na temelju javnog sektora\n• Direktna plaćanja pojedinim poslovnim \ngranama\n• Poslovni inkubatori/radni prostor\n• Savjeti i obuka za mala i srednja \npoduzeća\n• Tehnička potpora\n• Potpora za pokretanje poslovanja/\nbiznisa\n• Investicije u tešku i laku infrastrukturu\nKasne 90-te\n• Fokus na poslovnom okruženju koje bi \ntrebalo biti povoljno\n• Investicije u laku infarstrukturu: kadrovi, \nregulatorna racionalizacija\n• Naglasak na javno-privatnom partnerstvu\n• Ciljano privlačenje investicija\n• Izgradnja kompetitivnosti lokalne \nzajednice predvođene javnim sektorom\n• Cjelovita strategija za osiguravanje \nkomptitivnosti lokalnog poslovnog \nokruženja i stimuliranje rasta lokalnih \nfirmi\n• Umrežavanje među zajednicama \n• Saradnja\n• Razvoj radne snage\n• Pružanje potpore poboljšanju života\nTabela 3. Evolucija lokalnog ekonomskog razvoja (Izvor: Svjetska banka, 2001)\nPostoje različiti pristupi lokalnom razvoju. Neki od njih su posebno relevantni za ovaj \nrad, i to (Community development, n.d.): \n•\t Lokalni ekonomski razvoj,  \n•\t Izgradnja kapaciteta lokalne zajednice, \n•\t Participatorni razvoj, \n•\t Ekološki održivi razvoj,    \n•\t Lokalni razvoj baziran na vrijednostima,\n•\t Aktivan lokalni razvoj,    \n•\t Plan zajednice,\n•\t Mobliziranje lokalne zajednice,\n•\t Osnaživanje lokalne zajednice,\n36\n•\t Participacija lokalne zajednice.\nLokalni ekonomski razvoj je alternativa konvencionalnom ekonomskom razvoju. On \nse usredsređuje na nezaposlenost, siromaštvo, radna mjesta, okoliš i monitoring. Nje­\ngova osnovna odrednica je holistički i participativni pristup razvoju.\nBrojne međunarodne organizacije, često iz sistema UN, podržavaju izgradnju kapaci­\nteta lokalne zajednice preko programa tehničke pomoći kao što su: World Bank, In­\nternational Monetary Fund (IMF), United Nations Development Programme (UNDP), \nFood and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), ali i brojne državne \nagencije za tehničku pomoć (npr. Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenar­\nbeit – GTZ, Swedish International Development Cooperation Agency – SIDA, Interna­\ntional Cooperation Agency – JICA) kao i različite NGO. UNDP, posebno njegov ILDP \nprogram (Integrated local development planning – program integriranog lokalnog pla­\nniranja), pruža snažnu podršku lokalnom razvoju.\n37\n3  Razvoj speleoturizma \n3.1  Razvoj speleoturizma u svijetu\nKao prvi speleoturisti mogu se uzeti ljudi koji su putovali kao trgovci u 14. i 15. sto­\nljeću po Evropi, a u kasnijim stoljećima vojna lica koja su do svojih postaja ili koloni­\njalnih posjeda često morali odsjedati u krajevima sa zanimljivim pećinama (posebno \nulogu je imao Trst kao važna luka i ishodište turista za Postojnsku jamu u Sloveniji). \nU prve speleoturiste treba ubrojati i studente koji su išli na evropske univerzitete i koje \nje zanimalo sve što je bilo novo, a onda posebno istraživači i naučnici, među kojima je \nbilo najviše botaničara i zoologa, budući da su krške oblasti i pećine obilovali novim i \ndo tada nepoznatim vrstama. Kao kuriozitet treba spomenuti da su pećine posjećivane \nkao prirodne atrakcije još u najstarijoj historiji. Tako je zabilježeno da je Tiglath Pile­\nser, kralj Asirije posjetio pećinu kod vrela Tigrisa 1100 g. p. n. e., a također i jedan od \nnjegovih nasljednika, kralj Shalmaneser III u 9. st. p. n. e. (Shaw, 1976). Iz vremena \nstare Kine, Grčke i Rima postoji više zapisa o posjetama pećinama.  \nRazvoj turizma u Sjevernoj Americi vezuje se za istraživanje pećina sa ciljem eksploa­\ntacije šalitre i štampanja nacrta pećina radi lakšeg snalaženja rudara početkom 19. sto­\nljeća (Shaw, 1992). Najpoznatiji takav plan je “Eye Draught” plan Mammoth cave iz \n1810. godine. Na bazi njega pedesetak godina kasnije će nastati nacrti koje će koristiti \nprvi turisti. 1853. godine u blizini California Caverns (danas Mammoth Cave) gradi \nse hotel (danas Cave City) pa mnogi gosti posjećuju i pećinu. 1870. godine nastaje i \nprva knjiga koja opisuje ovu pećinu (danas je to najduža pećina na svijetu sa preko \n500 km istraženih kanala – slika 15) sa prvim fotografijama nastalim u podzemlju \nkoje je načinio Charles Waldack. Diamond Caverns (sada također dio Mammoth Cave \nNational park) otvorene su za posjetioce 1859. godine, a u koje je 1917. uvedena elek­\ntrična rasvjeta. Crystal Cave (Pennsylvania) otvara se za posjetioce 1872. godine, a \nistoimena pećina u državi Misourri 1893. godine. Slijedi otvaranje Cave of the Winds \n(Colorado) 1875. godine, a 1882. godine počinje razvoj Dunbar Cave (Tennessee) kao \nturističke atrakcije (četiri godine kasnije pećina se osvjetljava strujom sa električnog \ngeneratora). Na kraju treba spomenuti i Bethlehem Cave (South Dacota) u kojoj su \nprve organizovane posjete zabilježene 1892. godine. \n38\nSlika 15. Mammoth Cave prema staroj razglednici.\nU Srednjoj Americi je vrijedno spomenuti razvoj speleoturizma na otoku Bermuda. Tu \nje već 1843. godine za posjetioce otvorena pećina Devil‘s Hole. Poznata Crystal Cave \notvorena je za turiste 1908. godine, da bi već 1912. godine bio prokopan vještački tunel \nradi omogućavanja boljeg pristupa. Iste godine otvara se Wonderland Cave kao turistička \npećina (danas Fantasy Cave). U Meksiku se prve turističke pećine otvaraju 1920. godine \n(Cacahuamilpa, država Guerrero), odnosno 1923. godine (Grutas Karmidas, Pueblo).\nPočetkom 20. stoljeća turističke pećine se otvaraju u mnogim zemljama Južne Amerike.\nU Australiji Jenolan Caves su stavljene pod državnu zaštitu već 1866. godine, a već \nslijedeće godine su izdate kao koncesija (25 funti godišnje) za turističku eksploataciju. \nSlično je bilo i sa Wombeyan Ceves, Cathedral Cave, a i brojnim drugim pećinama u \nNew South Walesu koje država izdaje pod koncesiju. Za mnoge od njih detaljne pla­\nnove napravio je Oliver Trickett (uz upotrebu teodolita) i publikovao u vodičima za \nobilazak pećina (četiri izdanja 1899.–1906.). \nU danas najpoznatije turističke pećine u Južnoafričkoj Republici, Cango Caves, prva \nvođena grupa ulazi 1891. godine. \nU Aziji, među najstarije turističke pećine svrstava se kompleks Batu u Maleziji u kojima \nje 1892. godine izgrađen hram i od kada počinju masovne posjete u toku godišnjih vjer­\nskih ceremonija. U samo nekoliko dana ove pećine posjeti oko 700.000 posjetilaca.  \n39\n3.2  Razvoj spelEoturizma u Evropi\nSvoj najznačajniji razvoj speleologija, pa samim tim i speleoturizam doživljavaju u \nEvropi. U Sloveniji se prvi turisti u današnjem obliku pojavljuju već u 17. stoljeću, \niako grupe posjetilaca (ili istraživača) ostavljaju znake svojih posjeta mnogo ranije – u \nPostojnskoj jami, u 13. i 14. stoljeću (Kranjc & Malečkar, 1988). \nU Njemačkoj su prve posjete pećinama u turističkom smislu zabilježene već početkom \n16. stoljeća. Herceg Urlich won Württenberg je 1516. godine posjetio Sontheimer Hö­\nhle (Schwabische Alb). Prva zabilježena organizovana posjeta sa vodičem zabilježena \nje 1646. godine u Baumannshöhle (Rübeland). 1649. godine Heimkehle pećinu (Har­\ntz) posjetio je Princ od Anhalta, a 1729. godine su u Einhornhöhle (Hartz) izgrađene \nstepenice radi posjete kralja Georga II. Treba još spomenuti i posjetu Velikog hercega \nStefana 1811. godine Erdmannshöhle – Haseler (Hasel) koja, na neki način, najavljuje \notvaranje velikog broja pećina za turiste u Njemačkoj:\n•\t 1825. godine u Sontheimer Höhle priređena je svečanost posvećena posjeti hercega \nUrlich won Württenberga;\n•\t 1826–28. godine otvorena za posjetioce pećina Großes Schulerloch (dolina Altmühl);\n•\t 1834. godine otvorena je kao turistička Sophienhöhle (Nürnberg);\n•\t 1853. godine otvorena je za javnost Maximilian'sgrotte – Windloch (Nürnberg); \n1878. godine počela sa radom stalna vodička služba; \n•\t 1868. godine je osvjetljena sa bakljama i otvorena kao turistička pećina Dechen­\nhöhle (Iserlohn); 1872. g. osvjetljena sa 200 gasnih lampi, a 1926. sa električnom \nrasvjetom;\n•\t 1874. godine otvorena je za javnost Iberger Tropfsteinhöhle (Hartz);\n•\t 1875. godine uređen su ulaz, put kroz pećinu i rasvjeta svijećama u Olgahöhle \n(Schwabische Alb); 1884. godine uvedena je električna rasvjeta; \n•\t 1884. godine počelo je vođenje turista u Kluterhöhle (Wüppertal);\n•\t 1888. godine za javnost je otvorena Bilsteinhöhle (Sauerland);\n•\t 1890. godine otvorene Gutenberger Höhle (Ulm) i Hermannshöhle (Rübeland) \n(koja je osvjetljena električnom rasvjetom);\n•\t 1891. godine otvorena je Gusmannshöhle (Ulm);\n•\t 1892. godine otvorena Zweifaltendorfer Tropfsteinhöhle (Schwabische Alb); u već \nspomenutu Baumannshöhle (Rübeland) uvedena električna rasvjeta;  \n40\n•\t 1893. godine otvoren je vještački ulaz, uvedena električna rasvjeta i otvorena kao \nturistička Charlottenhöhle (Schwabische Alb), u čast kraljice Charlotte koja je te \ngodine posjetila pećinu; \n•\t 1894–96. godine uređena je kao turistička Kittelsthaler Tropfsteinhöhle (Thuringen); \n•\t 1895. godine u već spomenutu Barbarossahöhle (Hartz) uvedena električna rasvjeta. \nU Engleskoj se za javnost prvi put otvara jedna pećina 1630. godine, i to Mother \nShipton's Cave u Yorku. U Wookley Hole pećini u pokrajini Somerset (slika 16) prvi \nobilazak sa vodičem zabilježen je 1703. godine . 19. stoljeće je ipak zlatno doba za \npočetak speleoturizma:\n•\t 1800. godine dio Treak Cliff Cavern (Shefild) je otvoren za  javnost; \n•\t 1812. godine otvara se za javnost Great Rutland Cavern (Derbyshire); \n•\t 1827. godine St. Clements Cave je otvorena za posjete uz osvjetljenje svijećama i \nuz pratnju vodiča; \n•\t Cox's Cave u sistemu Cheddar Caves otvorena je za turiste već 1837. godine; \n•\t U kanjonu Chedar za posjet turista otvorena je 1899. godine i Gough's Cave; \n•\t 1840. godine otvorene su za turističke \nposjete Bauwel Bone Caves (North \nSommerset); \n•\t 1844. otvorene su za posjetioce Gre­\nat Masson Cavern (Derbyshire);  \n•\t 1854. godine pećina Poole's Cavern \n(Buxton) zaštićena od strane 6th \nDuke of Devonshire, a tri godine ka­\nsnije instalirano je gasno osvjetljenje \n(pećina je 1965. zatvorena za posjet, \nda bi 1976. godine bila ponovo otvo­\nrena).  \nU drugoj polovici 19. stoljeća otvaraju \nse mnoge pećine za turiste jer političke \nprilike toga doba u Evropi idu na ruku \nslobodnim putovanjima za određene \ndruštvene slojeve. \nSlika 16. Wokey Hole (UK) prema staroj \nrazglednici.\n41\nIako je prva posjeta jednoj pećini u današnjoj Mađarskoj zabilježena još 1549. godine \n– u Baradla pećini, tek početkom 19. st. prave se prvi projekti za njenu turističku upo­\ntrebu (el. rasvjeta uvedena je 1935. godine). Snažniji razvoj speleoturizma desiće se \ntek početkom 20. stoljeća (1913. godine otvara se Topolcai Tavas pećina (kod jezera \nBalaton) sa električnom rasvjetom, 1919. Pàl–Völgyi pećina (u Budumpešti), 1927. \nAnna pećina i 1928. godine Szt. Istvan pećina (Bukk planine).\nU današnjoj Češkoj Republici kao prva turistička pećina otvara se 1868. godine \nChynovska pećina, tri godine nakon što je otkrivena tokom radova u kamenolomu. \n1881. godinen otvaraju se za turiste Sloupsko-Šošuovske pećine (kod Brna). 1884. \ngodine za javnost je otvorena Pećina na Špičaku, pećina koju je još 1430. godine opi­\nsao Antonius Walle iz Krakova u svojim instrukcijama za rudarenje zlata. Katerinska \npećina kod Brna je otvorena 1910. godine, a 1914. godine otvorena je Punkevni pećina \nkao dio pećinskog sistema Macocha. \nPrva posjeta jednoj pećini u Francuskoj zabilježena je u 13. stoljeću, u Grotte des \nDemoiselles. Grotte de la Glaciere (Besancon) u Francuskoj se za turiste otvara 1886. \ngodine. Iste godine otvorene su Grottes des Echelles (Grenoble), a od 1891. godine u \npećini Dargilan se organizirano izvode posjete (1910. uvedena je el. rasvjeta). \nKao i u ostalom dijelu Austro-Ugarske, i u Austriji se turističke pećine otvaraju u dru­\ngoj polovici 19. stoljeća. Koppenbrullerhöhle se 1820. godine spominje kao čuvena \nturistička pećina u jednom turističkom vodiču o Salzkamergutu, ali je zvanično otvo­\nrenje bilo tek 1910. godine. 1868. godine otvara se za turiste Hermannshöhle, a 1882. \ngodine Kraushöhle (Hieflau).  \nPoznata Zmajeva pećina (Cueva del Drach) u Španiji za turiste biva otvorena 1878. \ngodine, a 1891. engleski turisti istražuju pećinu Cueva del Vento. \nU Belgiji su pećina u Hanu (Grotte de Han) sa svojim podzemnim vodenim tokom \nrijeke Lesse i pećina Remouchamps najvećim dijelom istražene krajem 19. stoljeća i \nvrlo brzo otvorene za posjetu turista.\n3.3  Razvoj speleoturizma u Sloveniji\nTradicija speleoturizma u Sloveniji vezuje se za godinu 284. A. D. i Svetu ili Socer­\nbsku jamu u kojoj je te godine izgrađena crkva kao spomenik mrtvima (Kranjc,  2004). \nCrkva odmah postaje mjesto koje brojni vjernici posjećuju. Sličnu ulogu je imala i \n42\ncrkva u Landarskoj jami. Hroz historiju obje su crkve postale značajna hodočasnička \nmjesta (slike 17 i 18). Iako je Postojnska jama najznačajnija za razvoj speleoturizma, \n(još je Valvazor u svojim opisima Vojvodine Kranjske spomenuo vodiče po pećini), \nprva zvanična turistička pećina u Sloveniji je Vilenica na Krasu. Prema dokumentima \nulazak u pećinu se plaćao već 1633. godine, a pećinu je 1660. posjetio i car Leopold \nI. Polovinom 18. stoljeća u radovima Nagela i Hacqueta spominju se organizirane \nposjete Vilenici, uz opasku da vodič odlično poznaje pećinu. Krajem 18. stoljeća prvi \nposjetioci se spuštaju i u Veliku dolinu u Škocjanskim jamama (Kečkemet, 1978). \nPočetak 19. stoljeća je i početak modernog speleoturizma u Sloveniji (Kranjc, 2004). \n1808. godine J. Eggenhofner otkriva Jamu na Hudem letu kod sela Padriče i uređuje je \nza turističke posjete. Bila je aktivna svega nekoliko godina kad je došlo do urušavanja \ni uništenja instalacija. Za zvanični početak speleoturizma ipak se uzima 1819. godina, \nkada se, godinu dana nakon što su istraženi novi dijelovi Postojnske jame, ona svečano \notvara 17. augusta kao turistička pećina. Tom prilikom pećinu je posjetio i austrij­\nski princ Ferdinand (Shaw & Čuk, \n2002). Za tu priliku napravljena \nje staza za posjetioce, urađeno \nosvjetljenje, zaposleni uniformisa­\nni vodiči, a pećina je imala i svoj \nadministrativni odjel. Postojnsku \njamu je te godine posjetilo 114 \nturista (Habe, 1977). Podzemlje \nŠkocjanskih jama, iako je bilo na­\nseljeno još od neolitskih zajednica, \ntek je postalo poznatije početkom \n19. stoljeća. Začetkom turističkog \nuređenja može se smatrati izgrad­\nnja stepenica do Tominčeve jame u \nVelikoj dolini. Značajniji turistički \nrazvitak počinje sa uključivanjem \nu istraživanje Speleološke sekci­\nje “Küstenland” koja se, između \nostalog, brinula o uređenju novo­\nSlika 18. Sveta jama.\nSlika 17. Sveta jama na crtežu iz 19. st. (prema \nKranjc, 2004).\n43\notkrivenih pećinskih prostora za turistički obilazak. Sporazum sa lokalnim općinama \n(1884.) unapređuje daljnja istraživanja. Od tog vremena pa do 1905. godine u Ško­\ncjanskim jamama izgrađeno je preko 7 km turističkih i istraživačkih staza (Mihevc, \n2004a). To je imalo za rezultat i sve veći broj posjetilaca (Habe, 1974a). \nDakle, na početku 19. stoljeća može se govoriti o tri turističke pećine u Sloveniji: Vile­\nnici, Postojskoj jami (slika 19) i Škocjanskim jamama. Međutim, i druge pećine su bile \nna raspolaganju posjetiocima. Tako se Jama pod Gradom (ispod Predjamskog grada) \nposjećuje u okviru posjete tvrđavi u organizaciji vlasnika W. Windischgratza (knjige \nposjetilaca postoje od sredine 19. st.). U isto vrijeme za turistički obilazak uređene su \ni Zelške jame u kraškoj dolini Rakovog Škocjana, porodica Auersperg uređuje malu \npećinu u blizini Turjaka, u blizini Bleda, u Jami pod Babjim zubom izgrađena su dva \nmosta na turističkoj stazi. I Križna jama kod Cerknice prve posjetioce praćene vodiči­\nma prima polovicom stoljeća.\nSlika 19. Postojnska jama – Plešišče (razglednica putovala marta 1921. godine).\nU periodu između polovice 19. stoljeća i Prvog svjetskog rata dijelovi Slovenije su bili \npod upravom Austro-Ugarske i Italije, pa su i različite organizacije iz matičnih zemalja \n(Section Küstenland des Deutschen und Österreichishen Alpenvereins, Societa Alpina \ndelle Giulie) uređivale pećine za turističke posjete. U njihovoj organizaciji uređene su \nDivaška jama (Kronprinz-Rudolf-Grotte) kod Divače, te Škocjanske jame i Vilenica. \n44\nJama Dimnice kod Kozine otvorena je 1914. godine zahvaljujući spiralnim stepeni­\ncama i stazi koja je usječena u 35 m dubokoj ulaznoj vertikali. Od početka je poznata \npo igrankama u ulaznoj Velikoj dvorani. Domaći ljudi uređuju pećinu Pekel kod Žale­\nca, počev od 1860. godine (Štorman, 1991) i pećinu Huda Luknja kod Velenja 1894. \ngodine (Ravljen & Šafarič, 1991). Za svo ovo vrijeme jedino su Postojnska jama i \nŠkocjanske jame donosile stvarnu ekonomsku korist za širu zajednicu. To se nastavilo \ni između dva svjetska rata. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije otvara se još Županova \njama (Kranjc, 1987) nedaleko od sela Ponova vas (Dolenjska), te ponovo otvara Huda \nLuknja. Do Drugog svjetskog rata uređene su za turistički obilazak još Pivka i Črna \njama (1926) kod Postojne.      \nSlika 20. Postojnska jama – razglednica poslata 8. XII 1945; \nTekst Grotte di Postumia preštampan.\nTuristički razvoj Postojnska jama dobija na zamahu u novoj Jugoslaviji, jer je broj do­\nmaćih turista naglo porastao (slika 20), tako da je 1949. godine bilo skoro 200.000 po­\nsjetilaca, a 1952. godine Postojnsku jamu je posjetio milioniti posjetilac (Habe, 1981). \nZa početak savremenog jugoslovenskog turizma obično se uzima 1962. godina, kada \ndolazi do naglog povećanja broja inozemnih gostiju. U periodu 1960.–71. godina Po­\nstojnsku  jamu je posjetilo skoro 5.000.000 turista, od čega je samo u 1971. godini bilo \npreko 600.000 hiljada. Najbrojniji su Nijemci, Italijani, Austrijanci, Englezi i Nizo­\n45\nzemci. U isto vrijeme broj domaćih turista se zadržao na oko 200.000 (Habe, 1981). \nGlavna turistička sezona za Postojnsku jamu su ljetni mjeseci, od maja do septembra \n(preko 90 % posjetilaca), sa maksimumom u julu i augustu kad je dnevna posjeta i \ndo 10.000 turista (što je i maksimalna receptivna sposobnost). U junu 1978. godine \nPostojnsku jamu je posjetio 15-milioniti posjetilac. Početkom 80-tih broj posjetilaca \nse popeo na 17 miliona, a 1984. godine Postojnska jama bilježi dvadeset-milionitog \nposjetioca (Šajn, 1984).  Postojnska jama, odnosno grad Postojna postaje centar turiz­\nma na Krasu oko kojeg se razvijaju i druge destinacije kao Predjama, Rakov Škocjan, \nPlaninska jama i Cerkniško jezero, a u daljem i Škocjanske jame. I u slijedećem deset­\nljeću nastavio se trend povećanja broja posjetilaca, pa je tako između 1981. i 1990. go­\ndine broj posjetilaca bio skoro 8,5 miliona, a samo u 1990. godini bilo je oko 900.000 \nposjetilaca Postojnske jame.\nŠkocjanske jame su, također, u novoj državi doživjele značajan razvoj. 1958. godine \nurađena je elektrifikacija pećine. Na javnoj debati u Lipici, 1978. godine, došlo je do \nprve inicijative da se Škocjanske jame uključe u listu svjetske baštine UNESCO-a, što \nse i dogodilo 1986. godine. Prosječan broj posjetilaca je između 40 i 50 hiljada godiš­\nnje od čega su oko polovice stranci. Do pred posljednja ratna događanja na prostorima \nbivše Jugoslavije broj posjetilaca se povećao na oko 100.000. \nU neposrednoj blizini Postojnske jame nalaze se Pivka i Črna jama. Između Postojn­\nske i Črne jame probijen je 1922. godine vještački tunel, a kasnije i između Črne i \nPivka jame, tako da je to jedinstven pećinski sistem. Međutim, ove dvije pećine se \nobilaze posebno. Posjeta je, s obzirom da većina posjetilaca obilazi Postojnsku jamu i \nPredjamski grad, mnogo skromnija i kreće se između 5.000–6.000 godišnje, od čega \nsu većina strani turisti. \nOd pećina koje su otvorene u ranijim periodima nastavile su raditi Vilenica sa oko 10.000 \nposjetilaca godišnje, pećina Dimnice i Taborska jama (nekada Županova jama). \nKrižna jama kod Loža je otvorena 1956. godine i jedinstvena je po tome što je obilazak \nmoguć samo prenosivim gumenim čamcima. Zbog toga je obilazak pećine relativno \ndug i traje oko 4 sata. To uslovljava i mali broj posjetilaca, oko 600 godišnje i to uglav­\nnom stranaca. Francetova jama kod Ribnice je najmanja turistička pećina u Sloveniji. \nObilazak traje svega desetak minuta, ali zato se mogu vidjeti neke vrste pećinskog na­\nkita u nevjerovatnim oblicima. Otvorena je 1960. godine, a pećinom upravlja Jamarsko \n46\ndruštvo iz Ribnice. Železnu  jamu, dugu svega 120 m, su za turistički obilazak uredili \nčlanovi lokalnog speleološkog društva iz Domžala. Posjeta traje 15 minuta. Za turiste \nje otvorena 1963. godine, svega dvije godine nakon otkrića. Pećina Pekel u općini \nŽalec ponovo je otvorena tek 1972. godine, a za turiste je uređeno 400 metara staze \nkoja prolazi kroz prostorije veoma bogate pećinskim nakitom. 1971. godine otvorena \nje za posjetioce Kostanjevška jama  u neposrednoj blizini gradića Kostanjevice na putu \nZagreb – Ljubljana (Habe, 1972). I ovu pećinu su za turističku upotrebu uredili članovi \nlokalnog speleološkog društva. Broj posjetilaca je oko 8.000 godišnje. \n3.3.1 Uloga Postojnske jame u razvoju speleoturizma\nNajstariji potpis nekog posjetioca zabilježen u unutrašnjosti Postojnske jame su inici­\njali CM iz 1213. godine. Od tada su posjete zasvjedočene potpisima brojnih posjeti­\nlaca i većina ih je u tzv. “Rovu starih podpisov” (Shaw, 2008). Dva potpisa su iz 14., \na najviše ih je iz 16. i 17. stoljeća. Prvi nacrt poznatih kanala Postojnske jame potiče \niz sredine 18. stoljeća. Izradio ga je J. N. Nagel, dvorski matematičar, po narudžbi \ncara Franje I. Iz njegovog nacrta se vidi da se tada poznata Postojnska jama sastojala \nsamo iz Rova starih podpisov i Velike dvorane. Krajem stoljeća nove kanale istražuju \nB. Hacquet i T. Gruber. Već početkom 19. stoljeća njemački književnik J. G. Seume \nu svom putopisu navodi da postoji primitivna vodička služba (Habe, 1981). Lokalni \nbezemljaši su uvodili strance i sa upaljenom slamom osvjetljavali pećinu. Sve do tada \nje pećina bila otvorena, nezaštićena, neosvijetljena i bez stalnih vodiča. \nKada je prestolonasljednik Ferdinand najavio da bi ponovo obišao Postojnsku jamu, \nlokalna administracija je za tu priliku htjela posebno osvijetliti pećinu. Taj je posao po­\nvjerila lokalnim vodičima, od kojih je Luka Čeč, baš tom prilikom otkrio nove, dotad \nnepoznate dijelove pećine, danas poznate kao “Paradiž” (Raj). Nova otkrića pročula \nsu Postojnsku jamu po cijelom svijetu i ona na velika vrata ulazi u svijet turizma. \nIzgrađen je drveni most preko rijeke Pivke, pješačke staze, postavljeno osvjetljenje i \nuvedeni stalni vodiči. Pećina se uspostavlja kao ekonomska jedinica sa svojim uprav­\nnikom. Pećina je i zvanično otvorena kao turistički objekat 17. avgusta 1819. godine, \na tom je prilikom, kako je već spomenuto, pećinu obišao i prestolonasljednik (kasnije \ncar) Ferdinand. Tada je po prvi put u svijetu speleoturizma uvedena i Knjiga gostiju \nkao početak turističke dokumentacije. 1921. godine štampa se prvi turistički vodič Po­\n47\nstojnske jame (Habe, 1968). Položaj Postojnske jame pored značajnog evropskog puta, \nkoji je povezivao Ljubljanu i Trst, uticao je na veliki porast broja posjetilaca. \nAtraktivnost Postojnske jame dovodi do velikog razvoja novih istraživanja u pećini \ntako da se rade sve precizniji nacrti pećine (J. Fercher, A. Schmidl, I. Rudolf, P. Euni­\nke), ali i otkrivaju novi dijelovi (Ruski rov, Tartar, Rov bez imena, Male jame, Pisani \nrov). Posebnu ulogu u razvoju Postojnske jame, u drugoj polovici 19. stoljeća, ima \ngradonačelnik Postojne Anton Globočnik koji je bio i predsjednik Komisije za peći­\nnu. Uređuje se i dopunjuje infrastruktura (udobnije staze za turiste), zaštićuje njena \nprirodna vrijednost i širi putem različitih medija njena čuvenost. Uvodi se osvjetljenje \nna petrolej i otvara novi ulaz (služio je sve do prije nekoliko godina) (Mihevc, 2004). \nDo pećine se gradi Jamska cesta i sadi aleja kestenova. 1872. godine polažu se tračni­\nce za pećinsku željeznicu (mali otvoreni vagon sa dva sjedišta koji je gurao vodič) i, \nna kraju, gradi prvi hotel (Proglerjev hotel) pored samog ulaza. Deset godina kasnije \nosniva se i Turističko društvo u Postojni, kao drugo takvo društvo u Sloveniji. 1884. \ngodine  u pećini je postavljena električna rasvjeta (Habe, 1981). Iza Prvog svjetskog \nrata postavlja se nova rasvjeta, a izgrađena je i nova upravna zgrada. \nPostojnska jama ima jednu od najdužih tradicija pisanih pećinskih turističkih vodiča. Od \n1821. godine (kada je izdat prvi) do danas izdato je preko 100 štampanih vodiča na mno­\ngim svjetskim jezicima. Svojevrsna reklama Postojnskoj jami u svjetskim razmjerama je \nveliki broj posjetilaca iz kraljevskih kuća, državnika (slika 21) i velikih naučnika. Uku­\npno je 146 pripadnika “plave krvi” posjetilo pećinu od 1819. do 1945. godine (Shaw & \nČuk, 2002). Između ostalog, to je i razlog što je Postojnska jama prva među turističkim \natrakcijama Slovenije (48 % u 2000. godini) za inozemne posjetioce (Paternost, 2004).\nSlika 21. Potpisi Josipa Broza Tita, Jovanke Broz \ni Nikite Hruščova u Zlati knjigi obiskovalcev.\n48\nBroj posjetilaca Postojnske jame je stalno rastao (izuzev perioda ratova). Iz Knjige po­\nsjetilaca se može vidjeti da je po otvaranju, u prvoj polovici 19. stoljeća, broj gostiju u \nprosjeku bio oko 1.000 godišnje. Sredinom stoljeća taj broj se povećao na 5.000–8.000 \ngodišnje. Pred Prvi svjetski rat broj posjetilaca je bio između 25.000 i 40.000. To \nje uzrokovalo i podizanje većeg broja hotela u Postojni. Ukupno je u doba austro-\nugarske uprave (1819.–1918.) Postojnsku jamu posjetilo preko 525.000 turista. Za \nvrijeme italijanske i njemačke okupacije (1919.–1945.) proj posjetilaca se povećao na \n50.000–80.000 godišnje (1929. godine broj je bio najveći – 110.600), a ukupno je u \novom periodu pećinu posjetilo preko 1.400.000 posjetilaca (Habe, 1981). \nZnačaj Postojnske jame za turizam ogleda se i u njenoj referentnosti kao turističke \npećine ili referentnosti njenih estetskih vrijednosti. Pećine koje se uređuju u Bosni \ni Hercegovini i Hrvatskoj uređuju se sa svrhom koju već ima Postojnska jama, ali i \nestetsko i tehničko uređenje izvodi se po uzoru na Postojnsku jamu (Božić et al., 1981, \nHabe & Sajevic, 1981). Sličnu ulogu je Postojnska jama imala i za otvaranje turistič­\nkih pećina u Mađarskoj (Dénes, 1981) i Austriji (Trimmel, 1981). Vrlo je znakovito \nupoređivanje pojedinih ukrasa u pećinama sa onima u Postojnskoj jami (ili cijele pe­\nćine), npr. orgulje u Vilinskoj pećini u Sebešiću (Ržehak, 1957), Resavske pećine u \nSrbiji (Habe, 1983) ili u Lipskoj pećini kod Cetinja (Vučinić, 1966). I speleoturistička \npublicistika (vodiči) na jugoslovenskim prostorima su na neki način imali uzor u vo­\ndičima Postojnske jame.  \nNa drugoj strani, značaj Postojnske jame ogleda se u afirmaciji speleologije općenito, \nbudući da je pećina taj prirodni fenomen oko kojeg se razvija speleologija u Sloveniji, \nkasnije Institut za raziskovanje krasa, a u novije vrijeme i sjedište Međunarodne spele­\nološke unije. To je posebno značajno sa aspekta vraćanja pozornosti svjetske speleolo­\ngije na klasični krš Dinarida, a time i na temeljne prirodne vrijednosti Hrvatske, Bosne \ni Hercegovine i Crne Gore, zemalja kojima je u tranzicionom periodu zaštita prirode \nna posljednjem mjestu prioriteta. \n3.4  Razvoj speleoturizma u Hrvatskoj\nPrve posjete pećinama u Hrvatskoj, u smislu savremene definicije turizma, potiču s \nkraja 16. stoljeća. M. Orbini u svom djelu Kraljevstvo Slavena kaže kako prilikom \nobilaska otoka Lastova namjerava posjetiti i pećinu Raču i “vidjeti jednu veoma veliku \n49\nspilju koja je jedna divota u odnosu na škrtu prirodu...” (Božić, 1984). Iz 17. stoljeća \npostoji veći broj potpisa posjetilaca na zidovima Kraljičine pećine na Visu. Iz 18. sto­\nljeća ostali su opisi Rudelića pećine na izvoru Cetine A. Fortisa, i Gospodske pećine, \ntakođer kod izvora Cetine, I. Lovrića. Fortis je Rudelića pećinu obišao dva puta sa \nengleskim biskupom F. Harveyem (Božić, 1984). I Fortisova i Lovrićeva knjiga su na \nneki način bili vodiči za posjetioce Dalmacije. Do sredine 19. stoljeća i mnoge druge \npećine po Hrvatskoj su bile posjećivane (Hirc, 1900), a u nekima od njih, kao što je \npećina Samograd kod Perušića u Lici ili već spomenuta Gospodska pećina, izgrađena \ni odgovarajuća infrastruktura (npr. stepenice, prilagođen ulaz i sl.). \n1875. godine je car Franjo Josip I posjetio Zelenu pećinu na Ravniku, što je uz brojne \nnapise po novinama dovelo do daljeg razvoja speleoturizma. Sredina druge polovice \n19. stoljeća posebno je značajna jer počinje organizirano uređivanje pećina. Tako je \nbečki baron Eugen von Ransonnet eksplozivom proširio ulazni otvor Modre špilje na \nBiševu (1884.) i tako je učinio pristupačnom za posjetu i razgledanje iz čamaca (Pede­\nrin, 1975). To je bila takva reklama za pećinu da počinje njeno masovno posjećivanje \nkoje traje bez prekida sve do naših dana. Odjek posjete Modroj špilji odmah se odrazio \nna susjednom Visu, što 1886. godine navodi općinu Komiža da uredi pristupni put do \npećine, postavi vrata i organizuje vodiče i do pećine i po pećini. Iste godine uređuje se i \nSparožna pećina kod Rijeke. Dvije godine kasnije uređena je pećina Sića kod Karlovca, \nnapravljene su stepenice i postavljena ograda oko jezera “da budući posjetioci ne padnu \nu vodu”. Ova pećina je bila interesantna prije svega krajiškim oficirima stacioniranim u \nkasarni u Bariloviću koji su, na neki način, i vodili brigu o pećini (Ott, 1971). Za vodu iz \npećinskog jezera se vjerovalo da je ljekovita. Članci u lokalnim novinama popularizira­\nju obilazak pećine radi ljekovite vode, ali i pećinskih ukrasa. Karlovački fotograf Hinko \nKrapek postavlja stepenice u pećini i ogradu oko jezera za sigurniji obilazak, a pravi \ni prve fotografije. Organizuje i posjete, tako da je o pećini Siči 1889. godine izašao \nčlanak i u jednim bečkim novinama. 1889. godine uređena je i osvijetljena te svečano \notvorena već spomenuta pećina Samograd kod Perušića (Božić, 1984).  \nZa početke speleoturizma u Hrvatskoj posebno su značajne Baračeve pećine kod Kr­\nšlja (Rakovica u blizini Ogulina, Lika) (Kovačević, 2003). One se spominju već 1874. \ngodine u djelu o vodi na kršu  I. T. Buneka, a desetak godina kasnije M. Kišpatić vrši \narheološka i paleontološka istraživanja, tako da i kulturna javnost, preko njegovih iz­\nvještaja, biva obaviještena o ovom značajnom kraškom fenomenu. Potaknut njihovom \n50\niznimnom estetskom i kulturnom vrijednošću dr. Kišpatić potiče osnivanje ”Odbora za \nistraživanje i uređenje Baračevih špilja” koji već 1892. godine postavlja željeznu kapi­\nju na ulazu, uređuje stazu i gradi mostove na opasnijim mjestima. Pećine su i zvanično \notvorene za posjetioce 14. augusta 1892. godine uz bogat kulturni program. Za osvjet­\nljenje pećine korištene su baklje. Uređenje pećina je obnovljeno 1898. godine. Kroz \ndvadesetak godina pećine su imale značajnu posjetu turista, da bi pred Prvi svjetski rat \nveć bile zapuštene, a infrastruktura porušena. \nI mnoge druge manje pećine bile su uređene za posjetu turista (Božić, 1984). Tako se \nu Narodnim novinama iz 1897. godine može vidjeti da su Golubinjačke pećine kod \nLokava u Gorskom Kotaru privlačile veliki broj turista, posebno stranaca. I ovdje su \nbili organizirani vodiči koji su turiste vodili do različitih kraških fenomena na površini \ni drugi, koji su turiste vodili u Veliku pećinu. Uređenje pećine je obnovljeno 1923. go­\ndine. Na Dugom otoku su članovi Planinarsko-turističkog društva “Liburnija” iz Zadra \n1900. godine uredili put do Strašne peći, postavili vrata na ulaz i proveli turističku \nstazu kroz pećinu. Sa vlasnikom zemljišta je napravljena pogodba o ustupanju pećine \nna korištenje, pa su tu dovodili turiste iz Zadra slijedećih desetak godina. U Gorskom \nKotaru je 1911. godine otkrivena pećina Lipa (danas poznata kao Lokvarka)  i već \nslijedeće godine uređena za turističke posjete. Ponovo je uređena 1935. godine kada je \ndobila i električnu rasvjetu. Na kraju treba spomenuti i malu pećinu Karle kod Dubrov­\nnika. Ona se nalazi u dvorištu kuće porodice Kordić u naselju Gruž i otkrivena je 1911. \ngodine. Već 1914. godine postala je prava turistička pećina sa betonskim stepenicama \nkroz pećinu, električnom rasvjetom, vodičem, razglednicama (6 motiva) (slika 22) i \nreklamnim oglasom u Dubrovačkom listu. Turistički je bila aktivna do Drugog svjet­\nskog rata kada je zatvorena. M. Kusijanović 1919. godine opisuje Močiljsku pećinu \nkod Dubrovnika i pokušava je urediti za posjetu turista (Božičević, 1961). Zahvaljuju­\nći radu splitskog speleologa U. Giromette 1926. godine je, uz svečanost, otvorena za \nturističke posjete pećina Vranjača kod sela Kotlenice (Grimani 1971). Bila je otvorena \ndo Drugog svjetskog rata kada je uništena kompletna električna instalacija u pećini. \nČlanovi Planinarskog društva “Runolist” iz Zagreba  uredili su pećinu Vrlovku kod \nsela Kamanja u blizini Ozlja (gradić nedaleko od Karlovca) i otvorili je 1927. godine. \nTom je prilikom štampana i brošura Spilja Vrlovka u Kamanju kod Ozlja. I Plitvička \njezera su imala svoje turističke pećine: Golubnjaču (slika 23), Pećinu Vile Jezerkinje, \nKostelčevu pećinu, Šupljaru i Pećinski park nad jezerom Okrugljak. Njih je 1928. \n51\ngodine uredio ing. Premužić, graditelj poznate planinarske staze po Velebitu. U nekim \npećinama postavljena je i električna rasvjeta. Kao i u drugim pećinama u Hrvatskoj, \nrasvjeta je uništena u Drugom sv. ratu.  Električnu rasvjetu je dobila između dva sv. \nrata i pećina Biserujka na otoku Krku. U sklopu uređivanja puteva kroz Paklenicu \n1937. godine, u Manitoj peći su izgrađene stepenice i ograde.\nPoslije Drugog svjetskog rata osim pećina Golubnjače na Plitvicama, Vranjače na Mo­\nsoru (kod Klisa) i Lokvarske pećine, koje su bile aktivne i ranije, a u kojima je infra­\nstruktura u ratu potpuno uništena, posebno električne instalacije, otvorene su i druge \npećine za posjet, a i tri spomenute su revitalizirane. Božić (1974) navodi da je 1971. \ngodine u Hrvatskoj postojalo samo pet turističkih pećina koje imaju osvjetljenje, vodiča \ni upravitelja (osim spomenutih još Vitezić pećina na Krku i pećina Vrelo kod Fužina). \nPored njih postoji još jedan broj pećina (13) koje imaju uređene staze kroz pećinu, ali \nje potrebno vlastito svjetlo. \nCerovačke pećine (Gornja i Donja) kod Gračaca u Lici otkrivene su tridesetih godina \n20. stoljeća, a za turizam su uređene i elektrificirane 1976. godine. To su najduže i \nSlika 22. Pećina Karle kod Dubrovnika.\nSlika 23. Pećina Golubnjača, \nPlitvička jezera.\n52\nnajljepše turističke pećine u Hrvatskoj sa 1.100 m staze za posjetioce u Donjoj i 850 m \nu Gornjoj Cerovačkoj pećini. U neposrednoj blizini nalazio se i istoimeni motel. Ne­\ndaleko od Cavtata 1978. godine otvorena je pećina Šipun. Iako mala – turistička staza \nduga je svega 80 m, pećina ima vodiča i bogatu ponudu suvenira. J. Grgos je minira­\njući kamen na imanju 1973. godine otvorio ulaz u pećinu veoma bogatu nakitom, koja \nje po njemu dobila i ime. Već slijedeće godine pećina je elektrificirana i uređena staza \ndužine 30 m. Obilazak traje desetak minuta. Pećina Vrelo kod Fužina u Gorskom ko­\ntaru otkrivena je 1950. godine, također poslije miniranja u kamenolomu. Za turiste je \nuređeno 180 m staze 1965. godine. Ispred pećine je napravljen lijep rekreacioni park. \nPećinom upravlja lokalno turističko društvo. Veternica pećina na obroncima Sljemena \nu neposrednoj blizini Zagreba, iako poznata još od kraja 19. stoljeća i sa bogatim arhe­\nološkim i paleontološkim nalazima, za posjetioce je otvorena tek 1977. godine. Uprav­\nljanje pećinom je povjereno Komisiji za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske. \n3.5  Razvoj speleoturizma u Srbiji\nHistorijske okolnosti nisu pogodovale razvoju speleoturizma u Srbiji. Najbogatije \noblasti sa kraškim fenomenima, pećine, jame i prerasti nalaze se u istočnoj Srbiji. \nIznenađuje, međutim, da istraživanja koja je provodio J. Cvijić, a poslije njega i brojni \nistraživači pećina, nisu povukli za sobom i razvoj speleoturizma. Razlog tome je, vje­\nrovatno, saobraćajna izolovanost ovog kraja.\nPrve pećine u Srbiji uređene za posjete turista su Prekonoška pećina kod Svrljiga i \nLazareva pećina kod Zlota u Kučaju (Lazarević, 1978). Iako je Zlotska pećina poznata \nkao arheološko nalazište još od kraja 19. stoljeća (iskopavanja Hofmana, Žujovića, \nCvijića), obje su otvorene tek 1959. godine. U Lazarevoj pećini je za turiste uređena \nstaza duga 695 m u dijelovima bogatim pećinskim nakitom. Postoji stalna vodička \nslužba, a u blizini se nalazi i motel istog imena. Pećinu je nakon otvaranja posjećivalo \noko 6.000 turista (Gavrilović, 1960).  R. Lazarević je napisao malu monografiju o ovoj \npećini, a postoji i bogata ponuda suvenira. Prekonoška pećina kod Svrljiga je nakon \nuređenja vrlo brzo napuštena. U kompleks Zlotskih pećina pored Lazareve pećine ula­\nzi još nekoliko pećina, ali je zbog svoje ljepote za posjete uređena samo Vernjikica. \nPo vremenu postanka ubraja se u najstarije formirane pećine u kršu Balkana, sa izu­\nzetnim bogatstvom pećinskog nakita i ogromnim dvoranama. Do ulaza u pećinu po­\ntrebno je pješačiti više od jednog sata stazom uklesanom u litice atraktivnog kanjona \n53\nLazareve rijeke, tako da je za obilazak ove pećine potrebno 3 sata. Resavska pećina \nje najpoznatija turistička pećina u Srbiji pa samim tim i najposjećenija. Istraživana je \nod 1963.–1966. godine, a turistički uređena 1972. godine. Do 1991. godine po broju \nposjetilaca bila je na drugom mjestu među turističkim pećinama u Jugoslaviji. Dužina \nuređene staze je 960 metara. Imala je redovnu autobusku liniju sa Beogradom, a brigu \no pećini vodila je istoimena ugostiteljsko-turistička organizacija koja je imala bife, \nrestoran i prodavnicu suvenira.\nUređenje Resavske pećine je na neki način pokrenulo aktivniji odnos prema speleo­\nturizmu u Srbiji. Do 1980. godine uređeno je još šest pećina: Rajkova pećina (slika \n24), Lazareva pećina, Vernjikica, Ceremošnja, Užička i Mermerna pećina (Lazarević, \n1981). Pećina Ceremošnja u Kučevu je, kao jedna od najljepših pećina u Srbiji, bila \nmeđu prvima predviđena za turističku upotrebu – još 1950. godine, ali je zbog nemo­\ngućnosti prilaza otvorena tek 1980. godine. Za posjetioce je uređeno 520 m turističke \nstaze, a uz pećinu su izgrađeni još restoran i etnopark koji dopunjuju turističku po­\nnudu. Rajkova pećina kod Majdanpeka, iako istraživana vrlo rano (1894. g. za po­\ntrebe vodosnabdijevanja rudnika), uređena je i otvorena za posjete tek 1975. godine \n(Lazarević, 1981). Zbog obilja ukrasa i zanimljivih fenomena obilazak pećine traje \n60 minuta stazom dugom 633 metra, koja prolazi dijelovima i riječnog i suhog hori­\nzonta pećine. Posjeta je zbog nedostatka bilo kakve reklame bila skromna – oko 5.000 \nSlika 24. Rajkova pećina kod Majdanpeka.\n54\nposjetilaca godišnje. Pećina Risovača kod Aranđelovca je značajna kao arheološko i \npaleontološko nalazište pa je uređena kao podzemni muzej paliolitske (kamenodob­\nne) kulture sa rekonstruisanim prizorima iz života prahistorijskog čovjeka. Otvorena \nje 1987. godine, a za obilazak turista uređeni su gotovo svi pećinski kanali (ukupna \ndužina pećine je 167 m). \nSve navedene turističke pećine nalaze se u istočnom dijelu Srbije. Jedina turistička \npećina u zapadnom dijelu je Potpećka pećina kod Užičke Požege. Kako pristupna \ncesta do pećine nije bila asfaltirana, pećina kao turistički objekat nije dugo bila u \nfunkciji. Možda su i zbog toga podaci o dužini staze (400/976 m) ili godini otvaranja \n(1981./1984.) u litaraturi različiti (Krešić, 1988; Obradović, 1988). \nJedina turistička pećina na prostoru Kosova je Mermerna pećina, u blizini Prištine (Pe­\ntrović, 1975). Ukupna dužina kanala iznosi 1.260 m, a za turiste je uređeno 440 m. To je \njedina do sada poznata pećina ovakvih dimenzija formirana u mermerima na ovim prosto­\nrima, a možda i u svijetu. Zbog toga, a i zbog jedinstvene morfologije sa brojnim ukrasi­\nma (aragonit) i jezerima, posjeta je bila vrlo značajna – oko 40.000 turista godišnje, što ju \nje svrstavalo među najposjećenije turističke pećine Jugoslavije. Pećinom je od otvaranja \n1976. godine upravljala posebna radna organizacija “Mermerna pećina” iz Lipljana. \n3.6  Razvoj speleoturizma u Crnoj Gori\nZa razvoj speleoturizma u Crnoj Gori najznačajnija je Lipska pećina (slika 25) kod \nCetinja (Habe, 1980). Ona se prvi put spominje u izvještajima sa putovanja ruskog \ngeografa Rovinskog osamdesetih godina 19. stoljeća te francuskog speleologa E. A. \nMartela koji je 1893. godine posjetio Crnu Goru i obišao nekoliko pećina, a svoja za­\npažanja objavio u poznatom djelu Les Abimes (Paris, 1894). Sredinom stoljeća Crnom \nGorom je prošao i W. Ebel koji u svom putopisu spominje Lipsku pećinu i Njegoševo \noduševljenje njenim ukrasima. Prva ekskurzija u Lipsku pećinu u kojoj su bili i akredi­\ntovani strani predstavnici organizovana je 1896. godine (Vučinić, 1966). Slijedeće su \ngodine napravljene kamene stepenice koje su omogućile sigurniji ulazak. Za turističko \nkorištenje Lipske pećine posebno je značajan rad G. Gessmanna,  sekretara Zemalj­\nskog muzeja u Gracu. On je 1905. godine istražio pećinu, napravio nacrt i snimio \nprve fotografije sigastih nakupina te detaljno opisao morfologiju pećine u svom radu \nDie Tropfsteinhöhle von Lipa in Montenegro. Iz naslova se vidi da je autor u pećini \n55\nprepoznao veoma značajan turistički potencijal, a u samom tekstu navodi i konkretne \npodatke o dužini staze za posjetioce i načinu na koji bi trebalo izgraditi i osigurati sta­\nzu, uraditi osvjetljenje (acetilenskim svjetiljkama – način na koji je u to vrijeme bila \nosvijetljena i Postojnska jama). Značaj Lipske pećine za turizam posebno je naglasio \ni njemački speleolog dr. B. Wolf (1910), koji je, od 1908. do 1910. godine, istraživao \ncrnogorske pećine i o tome objavio rad Höhlenforschungen in Montenegro. Posebno \npoglavlje tog rada posvećeno je značaju koji pećine mogu imati za turizam i to, prije \nsvih, Lipska pećina. I on spominje da ovu pećinu posjećuju strani turisti koji borave u \nCrnoj Gori, ali da posebnu pažnju treba posvetiti reklamiranju ove pećine u hotelima \nu Boki Kotorskoj. \nSlika 25. Lipska pećina.\nLipska pećina je dugačka 2.500 m, a za turiste je uređeno oko 500 m staze. Najveća \nposjećenost pećine bila je u godinama pred Drugi svjetski rat. Za osvjetljenje su kori­\nštene karbidne lampe (acetilensko svjetlo). Kasnije je zapostavljena, a umjetni rov se \nna nekim dijelovima zarušio (Mihevc, 1983).\nZa vrijeme Prvog svjetskog rata po naredbi austro-ugarske okupacione vlasti (slično \nkao i u Bosni i Hercegovini) istraživane su pećine i u Crnoj Gori sa namjerom da se \notkriju izvori pitke vode. Poznati austrijski speleolog iz Linca G. Lahner u toj je ak­\n56\nciji istražio Boljanovića pećinu na ivici Njeguškog polja (Habe, 1980). Zbog iznimno \nbogatih sigastih ukrasa, zasiganih stijena i pećinskih draperija rijetke ljepote brzo je \nprivukla pažnju posjetilaca, pa su okupacione vlasti u Negušima osnovale komitet \nkoji se brinuo oko otvaranja pećine za posjet turista. Izrađena su stepeništa i staze, a \npet velikih električnih reflektora osvjetljavalo je glavne pećinske prostorije. Pećina je \nsvečano otvorena 14. maja 1916. godine. \nOsim Lipske i Boljanovića pećine, za posjetioce su bile interesantne i pećine na koje \nsu prizidani poznati crnogorski manastiri: Ostroški i Cetinjski manastir te manastir u \nDajbapskoj gori.\nU periodu poslije Drugog svjetskog rata, u Crnoj Gori jedino je Lipska pećina kod Ceti­\nnja bila turistički aktivna negdje do 1960. godine. Posjetioci su koristili karbidne lampe \nza osvjetljenje. Napravljen je i projekat uređenja Cetinjske pećine (Petrović, 1982), ali \non nikad nije realiziran.\n3.7  Razvoj speleoturizma u Bosni i Hercegovini\nPrve potvrđene posjete jednoj pećini u Bosni i Hercegovini potiču iz 16. stoljeća i \nučinili su ih Dubrovčani, pisac J. Sorkočević i naučnik N. Gučetić. Oba su posjetili \nVjetrenicu u Popovu polju. Turski putopisac Evlija Čelebija prošao je kroz naše kra­\njeve dva puta, 1660. i 1664. godine. Boravio je i u Popovu polju, za koje kaže da ima \n“preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. ... Čovjek može sići u ove jame i šetati \npo njima” (Čelebija, 1996). Vjetrenicu, međutim, posebno ne spominje. Značajan je \npodatak pravoslavnog kaluđera J. Pamučine koji u svom ljetopisu donosi opis svoje \nšestosatne posjete Vjetrenici sa Hadži-begom Rizvanbegovićem 1830. godine (Pamu­\nčina, 1976). Iguman samostana u Zavali Hristofor Mijailović (1889, 1890) opisuje \nprvih 600 metara pećine Vjetrenice i crta plan prvih 250 m kanala, što je ujedno i naj­\nstariji nacrt jedne pećine kod nas (Mulaomerović, 1992). U to vrijeme brojne posjete \nsu rezultirale i velikim uništavanjem pećinskog nakita.\nIako bi neke od posjeta Vjetrenici  danas okarakterisali kao turističke posjete, ipak se \no speleoturizmu može govoriti tek od kraja 19. stoljeća. Kao i većina drugih društve­\nnih i ekonomskih pojava koje su bile prisutne na evropskom zapadu, i turizam je kod \nnas došao sa austro-ugarskom okupacijom, a kasnije upravom (krajem 19., odnosno, \npočetkom 20. stoljeća). Pećine u Bosni i Hercegovini na početku istraživanja nisu \n57\ngledane kao mogući turistički objekti \nveć, prije svega (a što je i razumlji­\nvo s obzirom na prilike), kao vojni \n(rezerve šalitre), odnosno, privred­\nni potencijal. U ovakva istraživanja \nuključuju se kasnije i brojni pojedin­\nci, uglavnom strani radnici, koje je \naustro-ugarska uprava dovela u novu \nzemlju. Ljepota i divlja privlačnost \nnove zemlje, koja je do samo kojih \ndvadesetak godina prije bila “terra in­\ncognita” za Evropljane, potakli su u \nSarajevu osnivanje društava “Bosnis­\nch – hercegovinisch. Touristenklub in \nSarajevo” (osnovano 1892.) i “Natur­\nfreunde” (osnovano 1906.), po uzoru na ostatak Austro-Ugarske. Prema Naputniku po \nSarajevu (Anon., 1913) ova su društva 1912. godine imala 200, odnosno 219 članova. \nOni, zajedno sa različitim istraživačima (šumari, vojni inženjeri, arheolozi, biolozi) \npočinju svojim prijateljima otkrivati svijet bosansko-hercegovačkog podzemlja i tako \nčiniti prve turističke korake na ovom polju. Potpisi kao svjedočanstva njihovih posjeta \nnašim pećinama nalaze se  u velikom broju na zidovima pećina. \nPrva pećina koja je zainteresovala domaće vlasti bila je baš pećina Vjetrenica u okvi­\nru obimnih istraživanja kraških prostora Vojno-geografskog instituta (Jedlicka, 1884), \nbudući da je trebalo osigurati prijeko potrebnu vodu za uskotračnu prugu Čapljina \n– Trebinje koja se tada gradila, a čija je trasa prolazila neposredno ispred pećine. Me­\nđutim, već tad su, osim potencijala vode, u njoj viđene i estetske vrijednosti (Riedel, \n1888). Nastavak istraživanja proveo je J. Vavrović (1893, 1895) i napravio tehnički \nnacrt pećine za prvih 700 metara. Kasnije su (1904.) inženjeri sarajevske željezničke \ndirekcije došli do Velikog jezera, snimili dio glavnog kanala i napravili plan. I pored \ntih saznanja pećina Vjetrenica još uvijek ne privlači pažnju posjetilaca. Tako Turistički \nvodič po Bosni i Hercegovini iz 1910. godine od znamenitosti na pruzi između Gabele \ni Dubrovnika kod stanice Zavala spominje samo pravoslavni manastir, ali ne i pećinu \n(Pojman & Neufeld, 1910). Na spomenuta istraživanja nastavljaju se speleološka ot­\nSlika 26. Najstariji nacrt Vjetrenice \n(prema Mihajlović, 1890)\n58\nkrića novih kanala koja je načinio Čeh Karel Absolon pred Prvi svjetski rat i koja su, \nuz brojnu novootkrivenu pećinsku endemsku faunu, učinila ovu pećinu svjetski pozna­\ntom. Prvi svjetski rat je prekinuo daljnja istraživanja u pećini.\nJedine pećine koje se u tom vremenu spominju u nekoj vrsti vodiča (Bosanski glasnik \niz 1914. godine) jesu Hrustovača, kao pećina sa lijepim ukrasima, i obližnja Dabarska \npećina. Pored pećina spominju se i stari grad Kamengrad, vodopad na rijeci Blihi i \ntermalno vrelo u selu Tomina.\nSlika 27. Mračna pećina u kanjonu Prače (prema razglednici iz 1961. godine).\nIz vremena pred Prvi svjetski rat potiču i prva nastojanja da se neke pećine urede za \nturističku posjetu. O tome govore kamene stepenice koje od ulaza vode do velike dvo­\nrane u pećini Klokočevici (Klokotnici), nedaleko od Babinog dola na Igmanu. Igman \nje vrlo rano otkriven kao vazdušna banja za Sarajevo, a probijene su i brojne trase \nza željeznicu koja je služila za eksploataciju šume. I ulaz u Klokočevicu nalazi se uz \nsamu trasu šumske pruge. Drugi primjer je Mračna pećina u kanjonu Prače. \nOvaj kraj je detaljno istražio J. Daneš 1917. godine po nalogu vojne uprave, obišao \nmnoge pećine i zabilježio brojne posjete austrijskih speleologa, ali i tradiciju po kojoj \nsu “Mračnu pećinu često posjećivali turisti iz Sarajeva” (Daneš, 1921). U pećini su i \n59\ndanas sačuvane betonske stepenice sa željeznom ogradom (slika 27) kojima se od ulaza \nsilazi 8 m naniže do prve velike dvorane dugačke 40 m, široke 10 m i visoke od 6 do 8 m. \nZasigurno su napravljene prije Prvog svjetskog rata, u vrijeme kad se gradila uskotračna \npruga kroz kanjon Prače. Iz tog vremena zasigurno potiče i staza usječena u stijenu koja \nvodi od rijeke uz strmi obronak od ulaza pećine, kao i vještački prošireni ulaz. \nPoseban vid speleoturizma dokumentiraju nam prve razglednice vrela Bune u Blagaju \nkod Mostara. Vrelo je velika pećina promjera desetak metara. Pored izvora Bune sagra­\nđena je halvetijska tekija vjerovatno još u 16. st. Iznad vrela se nalazi srednjevjekovni \ngrad Blagaj koji je bio stolno mjesto vlastelina Stjepana Vukčića Kosače. U stijenama \nsu se gnijezdili brojni lešinari – bjeloglavi supovi. Sve je to već od početka austro-\nugarske uprave priskrbilo Blagaju značaj važnog izletišta, odnosno turističke desti­\nnacije. Upravo su brojni turisti, koji se mogu vidjeti gotovo na svim razglednicama \nBlagaja, željeli obići i unutrašnjost pećine. To im je omogućeno malim čamcem kojim \nje upravljao neki domaći čovjek, a osiguranje čamca je bila sajla koja je povezivala \ntekiju i unutrašnjost pećine (slika 28). Prve razglednice sa ovim motivom pojavljuju se \njoš krajem 19. stoljeća. Da li je na ovakav vid turizma domaće ljude potakao francuski \nspeleolog A. Martel, koji je 1893. godine sa čamcem istraživao vrelo Bune (slika 29) \n(Martel, 1894; Andre et al., 1997; Kranjc, 1988) ili sličan obilazak Modre špilje na \notoku Biševu, koja je također u to vrijeme bila “hit” u monarhiji, teško je reći. U puto­\npisnoj literuturi tog vremena o vrelu Bune se govori kao o “čudu” (Trevor, 1911).\nSlika 28. Vrelo Bune na razglednici sa početka 20. stoljeća.\n60\nU periodu Kraljevine Jugoslavije nastavljena \nsu istraživanja Vjetrenice, kada nastaje i prva \nmonografija Pećina Vjetrenica u Hercegovini \nautora Mihaila S. Radovanovića (1929). Po­\nred Radovanovića, Vjetrenicu su proučavali i J. \nCvijić, S. Milojević, K. Vilke i N. Janković. Oni \nsu 1934. godine izvršili i nivelmansko snimanje \nVjetrenice od ulaza do Velikog jezera. Sva ova \nistraživanja, uz vjerovatni uticaj otvaranja broj­\nnih turističkih pećina u Sloveniji i Hrvatskoj, \npotakla su izgradnju turističke staze u dužini od \noko 1.300 metara. Drugi svjetski rat prekinuo je \nznačajniji turistički razvoj ove pećine.\nO speleoturizmu u ostalim pećinama najviše \nnam govore potpisi posjetilaca koji su brojni u \nHrustovači kod Sanskog Mosta, Pećini kod Golubovića (Rogatica), Bijambarskoj pećini, \nVaganskoj pećini kod Šipova, Rastuši kod Teslića, Megari na Bjelašnici i mnogim dru­\ngim. Osim potpisa i rijetke fotografije pokazuju turističke obilaske naših pećina. \nIza Drugog svjetskog rata, poslije prvih napora u obnovi, 50-tih godina dolazi do iz­\ngradnje velikih hidro-energetskih kapaciteta u kraškim oblastima, što je neminovno \npovuklo za sobom i značajan razvoj speleoloških istraživanja. U isto vrijeme, razvoj \nturizma u pećinama Slovenije, Hrvatske i Srbije potaknut jednim općim zamahom spe­\nleologije, nakon što je u Postojni 1954. godine održan Prvi jugoslavenski speleološki \nkongres, potakao je slične aktivnosti i u Bosni i Hercegovini. Nosilac speleoloških \nistraživanja, zaštite i uređenja pećina bio je Zavod za zaštitu spomenika kulture i pri­\nrode BiH i Speleološko društvo Bosne i Hercegovine (osnovano 1956.). \n1954. godine je tadašnjem Narodnom odboru sreza Trebinje skrenuta pažnja na izu­\nzetan značaj i privredni potencijal Vjetrenice radi njene zaštite, a upućuju se pozivi \nTurističkom društvu u Trebinju, Turističkom savezu BiH i Direkciji željeznica da se \nzajednički pristupi njenom uređenju. Već slijedeće godine postavljen je čuvar da bi \nse omogućila posjeta samo u pratnji vodiča. 1955. i 1956. godine vršeni su pripremni \nradovi u Zavali, da bi 1958. godine bila završena Studijska osnova za idejni projekat \nSlika 29. Martelov crtež vrela Bune \n(prema.: ��������\nAndre et al., 1997)\n61\nuređenja i otvorenja pećine Vje­\ntrenice u Zavali. Predviđeni rado­\nvi odvijali su se na samom ulazu u \npećinu i na dijelu ranije izgrađene \nstaze. Napravljeno je novih 270 m \nstaze do Velikog jezera i urađeno \nelektrično osvjetljenje za prvih \n600 m pećinskog kanala. Pećina \nje otvorena za turističke posjete \n1964. godine (Ržehak, 1965a). U \nsamoj Zavali napravljen je manji \nugostiteljski objekat RO ”Leotar” \niz Trebinja na koji se naslanjala \nturistička eksploatacija (slika 30). \nOdmah po otvorenju pećine zanimanje za posjetu je bilo veliko pa je i broj posjetilaca \nrastao. Nastavljeni su i radovi na osvjetljenju pećine do Malog i Velikog jezera kao \nnajljepših pećinskih objekata (Ržehak, 1966).\nNekako u isto vrijeme Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode BiH pokreće ak­\ntivnosti na uređenju Bijambarske (srednje) pećine kod Olova (Ržehak, 1961, 1963) i \nMračne pećine u kanjonu Prače (Ržehak, 1963). \nMračna pećina je detaljnije istražena 1957. godine i, što je posebno interesantno, prvi \nput njena unutrašnjost izmjerena preciznim teodolitima (Salihović, 1963). O ovome \nje bilo govora na Trećem jugoslavenskom speleološkom kongresu u Sarajevu 1962. \ngodine. Iz diskusije nakon referata vidljivo je da su ove aktivnosti bile podloga za \nuređenje pećine i njenu turističku ekspoloataciju, jer se iz diskusije koja je vođena vidi \nda je u njoj prepoznata prirodna “atrakcija prvog reda” (Kanaet, 1963). S tim su se, s \nobzirom na blizinu Sarajeva, pristupačnost i bogatstvo ukrasa, složili i drugi učesnici \nkongresa.  Međutim, do realizacije uređenja ove pećine nikada nije došlo.\nPrvi istraživački radovi u Bijambarskim pećinama u cilju njihovog uređenja i repre­\nzentiranja za potrebe turizma počinju 1957. godine. Izvršeno je istraživanje svih pećina \n(Donje, Srednje i Gornje Bijambarske pećine i Đuričine pećine) te napravljeni planovi \nzaštite i uređenja (Baučić & Ržehak, 1959). Sa radovima se počelo 1961. godine, ali \nSlika 30. Ulaznica za Vjetrenicu.\n62\nod planiranih turističkih sadržaja na cijelom području Bijambara (jezero, manja hidro­\ncentrala, manji hotel sa restoranom ) malo je učinjeno. I pored početka radova, već tad \nje bilo dilema oko njenog uređenja – od otvaranja potpuno novog ulaza do problema \nosvjetljenja (Ržehak, 1961b). U sredini krečnjačkog amfiteatra (u kome su smještene \npećine) 1971. godine je napravljan planinarski dom koji je dat na upravljanje PD “Zvi­\njezda” iz Ilijaša. Ova planinarska organizacija je upravljala i turističkom pećinom, i u \nnajvećoj mjeri je krivac za brojna oštećenja pećine (pećina je bila pod nadzorom samo \nu dane vikenda). Posjeta je isključivo zbog neadekvatne propagande bila dosta skro­\nmna – 1973. godine Vjetrenicu je posjetilo 6.120, Srednju Bijambarsku pećinu 1.200 i \nTitovu pećinu 3.500 turista (Habe, 1974b).\nSvojevrstan “speleoturistički zanos” tog vremena najbolje ilustruje slučaj pećine Pro­\npastve na ušću rijeke Lim u Drinu, na zapadnim padinama planine Bujak. Mada je \npećina prilično nepristupačna, već je samo bogatstvo nakita (i očita speleoturistička \neuforija oko Vjetrenice, Bijambara, Mračne pećine) bila dovoljna da se za njeno ču­\nvanje i održavanje zainteresuje Turističko društvo “Drina” iz Višegrada (Tadić, 1958). \nPrilikom kasnijih istraživanja (Kulenović, 1979) nije prepoznat nikakav turistički po­\ntencijal ove pećine, prije svega zbog udaljenosti od komunikacija i većih naselja. \nDo posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini uređeno je i otvoreno još nekoliko pećina \nza turističke posjete, ali isključivo zalaganjem lokalnih zajednica i grupa, bez da je \nukupna turistička privreda (agencije, hoteli, republičke turističke asocijacije) pokazala \nbilo kakvog interesa. Tako je općina Bosansko Grahovo potaknuta paleontološkim \nistraživanjima M. Maleza (Malez et al., 1978) i uz poticaj mještana sela Resanovci \nodlučila da uredi pećinu za turističke posjete. Detaljna istraživanja pećine, a kasnije i \nprojekat njenog uređenja, napravio je R. Lazarević (Lazarević, 1982) sa speleološkom \ngrupom iz Valjeva. Pećina je za turiste otvorena 1979. godine. U turističke pećine \nsvakako treba ubrojati i Titovu pećinu kod Drvara, mada posjeta ovoj pećini nije pred­\nviđala obilazak i same pećine, već isključivo barake na ulazu u kojoj je bio namješten \nmali muzej sa eksponatima koji su vezani za boravak maršala Tita i njemački desant \n1944. godine. Hrustovačka pećina kod Sanskog Mosta (u dužini 300 m) i Rastuša peći­\nna kod Teslića (u dužini 180 m) bile su u pripremama za turističku upotrebu (Dujako­\nvić, 2004), ali te aktivnosti nisu nikad realizovane do kraja. Nije do kraja realizovana \nni ideja turističke speleološke transverzale koju je početkom osamdesetih pokrenuo \nSavez speleologa Bosne i Hercegovine (Avdagić, 1983; Grbelja, 1980). Pred sami \n63\nposljednji rat (1992.–1995.) Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš” iz Sa­\nrajeva uredilo je i otvorilo pećinu Orlovaču (ukupna dužina kanala 2.500 m) u selu \nSinjevo (općina Pale). Za turistički obilazak otkopan je stari prirodni ulaz, napravljena \nkapija, a u pećini izgrađeno 220 m staze koja je obezbjeđivala budući nesmetan razvoj \npećinskih ukrasa (posebno bigrenih kada). Uz ulaz bila je sagrađena i mala drvena \nprijemna kuća. Kao turistička pećina radila je svega nekoliko mjeseci.  \n64\n4.  Stanje speleoturizma i trendovi \n4.1  Stanje speleoturizma u svijetu i trendovi\nKoliko stvarno ima interesa za speleoturizam u svijetu? Broj turističkih pećina u svije­\ntu nije moguće precizno odrediti, budući da se neke od pećina zatvaraju, a neke nove \notvaraju. Zhang & Jin (1996) navode da u svijetu postoji oko 800 turističkih pećina. \nPrema podacima sa web stranice www.showcaves.com (koja se ipak mora uzeti sa \nizvjesnom rezervom), može se govoriti o skoro 1.200 turističkih pećina, od čega naj­\nveći broj imaju SAD (176), Francuska (110), Japan (91), a zatim slijede Španija (65), \nAustralija (61), Njemačka (52), Italija (50), Kina (39), Velika Britanija (27), Grčka \n(24), Austrija (24). \nProcjene su da pećine godišnje posjeti preko 150 miliona posjetilaca, a da je prihod \noko 2,3 bilona US$ (Cigna & Burri, 2000). Neke od njih imaju stvarno zadivljujući \nbroj posjetilaca koji je u svakom pogledu koliko zavodljiv toliko i poticajan. Halli­\nday (1981) navodi da samo tri poznate američke pećine (Karsbad Caverns, Mammoth \n \nCave i Wind Cave) posjeti 2.500.000 turista svake godine. Treba reći da su ove tri \npećine i američki nacionalni parkovi. \nMeđutim, lista od 150 turističkih pećina koju donose Cigna & Burri (2000) pokazuje \nda održivost (isplativost) neke turističke pećine ne zavisi isključivo od broja posjetila­\nca. Dok na jednoj strani slovenački nacionalni park Škocjanske jame posjeti godišnje \n50.000 turista, u isto vrijeme Postojnsku jamu posjeti 800.000 turista godišnje. Pećine \nWee Jasper sa 3.000 posjetilaca i Murrindal u Australiji sa 2.000 posjetilaca, pećina \nAngelica u Brazilu sa 3.000 posjetilaca, pećina San Michele na Sardiniji (Italija) sa \n3.000 posjetilaca ili pećine Metro, Te Hahi i Babylon koje zajedno posjeti 5.000 turista \ngodišnje, obezbjeđuju dovoljan prihod lokalnim zajednicama koji ih čini samoodrži­\nvim. Za primjer može poslužiti Snežna jam na Raduhi (Slovenija). Prilikom zadnje \nposjete, u junu 2008. godine, podaci o posjeti se kreću oko 4.000 do 6.000 godišnje sa \nstalnim rastom (Naraglav, 2008). Pri tome treba napomenuti da ovom pećinom uprav­\nlja lokalno speleološko društvo iz Prebolda (općina Žalec), da se pećina nalazi na \npreko 1.600 m n. v., da do pećine vodi makadamski put dug više od 20 km i da nije na \n65\nglavnim turističkim pravcima u Sloveniji. To pokazuje da samo pravilno upravljanje, \nuz stalne marketinške aktivnosti na promociji i popularizaciji destinacije, svaku turi­\nstičku pećinu može učiniti razvojnim faktorom lokalne zajednice.\nIako se posljednjih godina dešavaju brojne turbulencije u turizmu (Župan Rusković, \n2008), speleoturizam dobija na zamahu, jer je on od svojih početaka bio preteča novog \nturizma, odnosno alternativnog turizma. Nekoliko nasumice odabranih akvizicija spe­\nleoturizma, bilo da se radi o novim ulaganjima ili otvaranju novih turističkih pećina, \nto najzornije pokazuje (prema: www.showcaves.com):\n•\t 1990. godine ponovo otvorena, nakon renoviranja električnih instalacija, pećina \nTopolcai Tavas kod jezera Balaton u Mađarskoj;\n•\t U Kanadi se 1990. godine otvara kao turistička La Grotte de Saint-Elzear (Quebec), \na 2008. godine pećina Tyendruaga (Ontario); \n•\t 1995. godine ponovo se otvara pećina (Mahharet) Jeita u Libanu;\n•\t 1995. godine počinju radovi na restauraciji Cathedral Caverns (Alabama), a 2000. \ngodine bivaju ponovo otvorene;\n•\t U Brazilu se 1998. godine otvara za javnost Gruta de Botuvera (država Santa Catarina);\n•\t 1999. godine otvoren je speleološki muzej u Bellamar pećini (nedaleko od grada \nMatanzas, Kuba);\n•\t 1970. godine zatvorena, da bi se 2000. godine ponovo otvorila sa novom el. rasvje­\ntom Goetz-Höhle (Meiningen, Njemačka);\n•\t Nakon što je 2002. godine zatvorena, Einhorn pećina se 2003. godine ponovo otva­\nra sa novom administracijom (Njemačka);\n•\t 2002. godine ponovo se sa novom administarcijom otvara i Sophiehöhle (Nürnberg, \nNjemačka);\n•\t 2004. godine otvara se Schillathöhle kod Hessisch Oldendorfa (Njemačka);\n•\t 2006. godine ponovo se otvara Cub Run Cave  (u Mammoth Cave National Park, \nKentucky, USA);\n•\t 2006. godine otvara se Two Sisters Cave kao turistička pećina na Jamajci (Karipski \notoci);\n•\t 2007. godine u Carsbad Caverns (USA) gradi se novi centar za posjetioce koji košta \n76 miliona $;\n•\t 2008. godine otvorena Herbstlabyrinth-Advent höhle (Hessen, Njemačka);\n•\t 2006. godine otvara se Al Hotta pećina u Omanu; \n66\n•\t 2008. godine Ministarstvo turizma Omana donosi plan da za turističke posjete ob­\nnovi pećinu Majlis-Al-Jin;\n•\t 2002. godine ponovo otvorena sa novim objektima Grotte des Demoiselles (Fran­\ncuska);\n•\t 2003. godine otvara se Grottes de Maxange (Dordogne, Francuska);\n•\t U Austriji se 2007–2008. godine izvodi kompletno renoviranje pećina Dachstein-\nReiseneishöhle, Dachstein-Mammuthöhle i Koppenbrullhöhle; \n•\t 1991. godine otvara se za publiku Obir Tropfssteinhöhle (Austrija, uz granicu Slovenije); \n•\t 1994. godine otvara se za turiste Spannagelhöhle (Tirol, Austrija);\n•\t Pećina Katerloch (Steiermark, Austrija) se od 2004. godine otvara samo za male \ngrupe posjetilaca (i to za 30 eura po osobi!);\n•\t 2008. godine otvaraju se Slough caverns (zapadno od Londona, UK).\nI u našem bližem okruženju ulaganja i osavremenjivanje speleoturističke ponude su \nstalna: 2002. godine gradi se novi ulaz (ulazna zgrada) u Postojnsku jamu sa vivariu­\nmom (Mihevc, 2004b), u Hurvatskoj su 2003. godine potpuno obnovljene Baračeve \npećine kod Rakovice na cesti Zagreb – Plitvice, a 2007. godine Turistička zajednica \nopćine Kučevo u Srbiji uređuje za turističke posjete pećinu Ravništarku i gradi veliki \nprijemni objekat (restoran, prodavnica, infocentar).\nKao što se može vidjeti ulaganja u nove turističke pećine su stalna i značajna, među­\ntim, osim “klasičnog” speleoturizma “novom” turizmu je blizak i alternativni turizam \nna kršu, posebno u pećinama, gdje se pojedinim skupinama obezbjeđuje posjeta ne­\nturističkim dijelovima pećina ili drugim kraškim fenomenima (Malečkar, 1991). Pri \ntome ipak treba imati u vidu da alternativni speleoturizam u vidu trekinga po pećinama \ni masovne speleološke posjete (organizovane ili neorganizovane) predstavljaju najve­\nću opasnost za pećine (Kranjc, 1991).\n4.2  Međunarodna organizacija turističkih pećina\nMeđunarodna asocijacija turističkih pećina – The International Show Caves Associa­\ntion (I.S.C.A.) je osnovana u novembru 1990. godine u Gengi (Italija) gradiću pozna­\ntom po svjetski poznatoj pećini Frasasi. Ciljevi organizacije su:\n1. Promocija i podrška organizacijama, pojedincima i kompanijama koje su vlasnici ili \nupravljaju turističkim pećinama;\n67\n2. Promocija zaštite i očuvanja pećina i jačanje javnog interesa za turističke pećine;\n3. Promocija i poticaj razvoju duha saradnje i susretljivosti između upravitelja pećina.\nČlanice ISCA-e su: 26 turističkih pećina iz Australije (najpoznatije su Jenolan Caves) \ni 4 pećine sa Novog Zelanda (najpoznatije su Waitomo Caves), Eisriesenwelt pećina \niz Austrije, 2 pećine sa Bermuda (Srednja Amerika), 9 turističkih pećina iz Kine, 14 \npećina iz Češke Republike, 11 pećina iz  Francuske, 2 pećine iz Njemačke, Perama \npećina iz Grčke, 9 pećina iz Mađarske (najpoznatija je Baradla pećina u Aggtelek \nnacionalnom parku koji je na UNESCO listi svjetske baštine), 11 pećina iz Italije, Slo­\nvačka administracija za pećine sa 12 pećina, Postojnska jama i Park Škocjanske jame iz \nSlovenije, Cango Caves iz Južnoafričke Republike, Hwanseon pećina iz Južne Koreje, 4 \npećine iz Španije, Lummelunda pećina iz Švedske, Dim Magarsi pećina iz Turske, White \nScar Cave iz Velike Britanije i 11 turističkih pećina iz Sjedinjenih Američkih Država.  \nOva asocijacija svake četiri godine organizuje kongrese koji tematiziraju različite pro­\nbleme zaštite, uređenja i upravljanja turističkim pećinama. \n4.3  SpelEoturizam u Sloveniji\nRaspad Jugoslavije i ratna događanja unazadila su sve bivše republike unutar Jugoslavije. \nTo se osjetilo i na broju turista (Habe, 1991; Mihevc, 1993). Tako je, nakon posjete skoro \n900.000 turista Postojnskoj jami u 1990. godini (većinom stranaca), taj broj u 1991. bio \nsvega 153.000 (Paternost, 2004), i to uglavnom u prvim mjesecima (oko polovice su \nbili stranci). Kroz slijedećih deset godina taj se broj povećao na nešto više od 460.000 \nposjetilaca. Nastavljen je i razvoj i unapređenje Škocjanskih jama koje su 1999. godine \nupisane na Ramsarsku listu vlažnih staništa kao prvo evropsko podzemno stanište. \nPrema podacima za 2000. godinu (Paternost, 2004), Postojnska jama među turističkim \natrakcijama Slovenije zauzima prvo mjesto sa 48 % udjela u broju posjetilaca, Predja­\nmu posjeti 7 % inozemnih posjetilaca, a Škocjanske jame 5 %. To znači da 60 % svih \ninozemnih turista posjeti 3 turističke pećine kao slovenačke atrakcije (ostale atrakcije \nsu: Ljubljanski stari grad, bolnica Franja, muzej u Kobaridu, Muzej u Ptuju, Savinjski \ngaj u Mozirju, ergela Lipica i tvrđava na Bledu).  \nPored turističkih pećina koje su otvorene u prethodnim godinama uređeni su i neki \nrudnici u kojima je eksploatacija prestala te nekoliko novih turističkih pećina. Zvani­\nčno se u turističke pećine Slovenije ubrajaju slijedeće (Ramšak, 2004):\n68\n1. Dimnice, Matarsko podolje, Markovščina, Koper \n2. Divaška jama, Divača, Sežana; \n3. Pekel, Donja Savinjska dolina, Šempeter; \n4. Jama pod Predjamskim gradom, Predjama, Postojna; \n5. Kostanjeviška jama, Kostanjevica na Krki; \n6. Križna jama, Cerknica; \n7. Otoška jama, Postojna; \n8. Pivka i Črna jama, Postojna; \n9. Planinska jama, Planina, Postojna; \n10. Rudnik olova i cinka Mežica, Mežica;\n11. Rudnik žive Idrija – Antonijev rov, Idrija; \n12. Snežna jama, Gornja Savinjska dolina, Raduha; \n13. Sveta jama, Socerb, Postojna – Koper;  \n14. Škocjanske jame, Divača, Sežana; \n15. Vilenica, Divača, Sežana; \n16. Zelške jame, Rakov Škocjan, Rakek; \n17. Železna jama, Gorjuša, Domžale; \n18. Županova jama, vel. Lipljenje, Grosuplje; \n19. Aragonitna Ravenska jama, Ravne, Cerkno; \n20. Rotovnikova jama, Mozirje, Velenje; \n21. Postojnska jama, Postojna;\n22. Dantejeva jama, Tolmin; \n23. Huda luknja, Velenje; \n24. Jama pod Babjim Zobom, Bled; \n25. Rudnik lignita Velenje, Velenje; \n26. Velika ledenica u Paradani, Lokve. \nPećine do rednog broja 21. čine transver­\nzalu Turistične jame Slovenije (slika 31), \notvorenu 1995. godine (Anon.,  1995).\nInteresantno je naglasiti da u ukupnom bro­\nju posjetilaca slovenačkih turističkih pećina \nudio Postojnske jame opada u korist manjih \ni manje poznatih turističkih pećina. Tako je \nSlika 31. Dnevnik transverzale.\n69\nu 1990. godini Postojnsku jamu posjetilo 90 % svih posjetilaca, Škocjanske jame 5,5 \n%, pećinu Pekel 2,4 %, a sve ostale 2 %. U 2001. godini Postojnsku jamu posjećuje \n69,67 %, Škocjanske jame 8,7 %, rudnik žive Idrija 3,48 %, jama Pekel 2,24 %, Pred­\njamu 2,1 %, rudnik u Mežici 2,02 %, pećinu Vilenicu 1,66 %, Kostanjevšku jamu 1,6 \n% turista, dok je ostale turističke pećine posjetilo 4,68 % turista (uz napomenu da je i \nrudnik lignita u Velenju otvorio svoje podzemne hodnike turistima i imao udio u po­\nsjeti od 4,08 %) (Ramšak, 2004).\n4.4  SPELEOTURIZAM U HRVATSKOJ\nU novoj Hrvatskoj došlo je do značajnog razvoja speleoturizma, posebno kroz inici­\njative lokalnih zajednica i pojedinaca. U speleoturizam može se ubrojati i nekoliko \npodzemnih atrakcija koje su djelo čovjeka, i koje, i u Evropi, posebno poslije Drugog \nsv. rata, postaju zanimljivi turistički objekti (stari rudnici, kamenolomi, vojne fortifi­\nkacije, podzemni vodovodi i sl.). Radi popularizacije speleoturizma, posebno među \nplaninarima i izletnicima, uređena je i transverzala po uređenim i pristupačnim peći­\nnama Hrvatske (slika 32).\nPećinsku turističku ponudu Hrvastke čine (Božić, 1999):\n1. pećina Veternica, Sljeme, Zagreb; \n2. Grkosova pećina, Samobor; ponuda \nproširena poučnom stazom “Otruševac”;\n3. pećina Vrlovka, Kamanje, Ozalj; \n4. pećina Lokvarka, Lokve, Delnice; \n5. pećina Vrelo, Fužine, Gorski Kotar; \nnakon Domovinskog rata obnovljeni su \nputevi i rasvjeta;\n6. jama Baredine, Nova vas, Poreč; nova \nturistička jama (i jedina u Hrvatskoj – du­\nboka 132 m) koju je uredio vlasnik ze­\nmljišta Silvio Legović (speleolog) i 1995. \ngodine otvorio za turističke posjete; \nSlika 32. Dnevnik transverzale po turističkim \npećinama Hrvatske\n70\n7. pećina Biserujka, otok Krk; el. rasvjeta obnovljena 1997. godine;\n8. Baračeve pećine, Rakovica, cesta Zagreb – Plitvice; potpuno obnovljene 2003. godine\n9. Plitvičke pećine (Gornja i Donja Kaluđerova pećina, Šupljara, Modra pećina, pećina \nMilke Trnine), Plitvička jezera;\n10. pećina Samograd, Perušić, Lika; 1990. godine obnovljeni rasvjeta i staze u pećini;\n11. Manita peć, Nacionalni park Paklenica; električna rasvjeta uvedena je 1991. godi­\nne, a obnovljene su i staze u pećini;\n12. Cerovačke pećine, Gračac;\n13. pećina Vranjača, Kotlenica, planina Mosor;\n14. Zmajeva pećina, Murvica, Brač; manja pećina, zanimljiva po velikom reljefu na \nkome su prikazani zmaj i drugi prizori iz religijskog života; na ulazu u pećinu tragovi \nkapelice; 1997. godine pećina je djelimično uređena;\n15. Modra pećina, Biševo;\n16. Talijanova buža – tunel za vodovod, Novalja, Pag; tunel za vodovod izgrađen u \n1. st. n. e. kojim se voda iz Novaljskog polja dovodila u Novalju (rimski grad Kissa); \ndužina tunela je 1.160 m, ima osam ozračnika, a za turiste je osvijetljeno nekoliko \nstotina metara; \n17. Tunelsko sklonište “Bunkeri”, Nacionalni park Paklenica; sklonište izgrađeno \n1950. godine za sklanjanje ljudi u slučaju atomskog rata; ukupna dužina hodnika i \ndvorana 550 m; otvoreno za turiste nakon Domovinskog rata kada je eksplozivom \nsrušen ulaz; ukupna dužina za turistički obilazak 200 m.\nPotrebno je posebno upozoriti na jamu Baredine kod Poreča koja je, iako morfološki \nvrlo zahtjevna za turističku prezentaciju i otvorena u vrlo nepovoljno vrijeme za turi­\nzam, pokazala svu vitalnost speleoturizma i njegove perspektive uz dobro vođenje i \npravilnu propagandu.\n4.5  SPELEOTURIZAM U SRBIJI\nU periodu poslije raspada Jugoslavije nastavile su sa radom Zlotske pećine (Lazareva \npećina i Vernjikica), pećina Ceremošnja, Rajkova pećina, Resavska pećina i pećina \nRisovača. \n71\nPećina Ravništarka uređena je za turističke posjete prije dvije godine po projektu dr. \nR. Lazarevića. Nalazi se kod sela Ravnište, udaljenog 12 km od općinskog središta \nKučeva, na padinama Homoljskih planina. Od mnogo poznatije pećine Ceremošnje \nudaljena je svega nekoliko kilometara. Pećinom upravlja Turistička organizacija Ku­\nčeva, koja je osim uređenja pećine u neposrednoj blizini izgradila i prijemni objekat sa \nrestoranom, prodavnicom suvenira i infocentrom. \nHadži-Prodanova pećina kod Ivanjice je u fazi uređenja za turističke posjete. Pećina je \nbogata ukrasima od kojih se posebno izdvajaju debeli stalaktiti i stalagmiti te saljevi \n(“okamenjeni vodopadi”). Uz to je ova pećina i bogato arheološko nalazište iz sred­\nnjeg i mlađeg kamenog toba te starijeg željeznog doba. \nSlika 33. Ulaz u pećinu Ravništarku\n4.6. Speleoturizam u Crnoj Gori\nIako je u više navrata istican značaj i mogućnosti speleološkog turizma u Crnoj Gori \n(Lješević et al., 1981), ni u periodu nakon ulaska u tržišnu privredu nije došlo do \nuređenja bilo koje pećine za turizam. Cetinjska pećina koja je u većem stepenu bila \n72\nopremljena za turističke posjete, u posljednje vrijeme je u značajnoj mjeri devastirana. \nPa ipak razmišljanja na temu turističkog aktiviranja pećina u Crnoj Gori nisu zamrla. U \nperspektivi speleoturizma vide se, pored Lipske pećine (A. Mihevc, usmeno saopštenje), \ni Pećina nad Vražijim firovima (općina Bijelo Polje) i  Cetinjska pećina (Barović, 2003).\n4.7 SpelEoturizam u Bosni i Hercegovini\nČetverogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) doveo je do potpune devasta­\ncije svih turističkih pećina u Bosni i Hercegovini. U poslijeratnoj obnovi vrlo je malo \npažnje posvećeno mogućnostima speleoturizma. \nSrednja Bijambarska pećina bila je prva pećina koja je poslije rata ponovo obnovljena \nsa ciljem obogaćivanja turističke ponude Kantona Sarajevo i unapređenja lokalnog ra­\nzvoja. Prilikom obnavljanja (1998.–2000.) nisu izvršene nikakve konsultacije sa stuč­\nnim ljudima za ovu oblast, pa je, iako su uložena znatna materijalna sredstva, rezultat \nbio katastrofalan. Obnovljena je rasvjeta u pećini, koja je vrlo brzo bila van funkcije, a \ni okolno uređenje izvedeno je ne vodeći računa o prirodnom okruženju (iako je pećina \nradila samo u dane vikenda i sa zadnjom posjetom u 14:00 sati, duž staze do ulaza u \npećinu su postavljene svjetiljke, kao u sarajevskim parkovima, koje nisu imale nika­\nkvu funkciju). U Gornjoj Bijambarskoj pećini koja je vrlo značajna za kulturnu histo­\nriju, jer sadrži ostatke kamenih alatki starih oko 20.000 godina, postavljeni su stolovi \nna kulturnim sedimentima. Uz to je upravljanje pećinom ponovo povjereno lokalnom \nplaninarskom društvu, koje nije imalo ni edukovanih vodiča ni plana upravljanja. Pe­\nćina je za turističke posjete praktično bila zatvorena već nakon nekoliko mjeseci. \nNakon što je područje Bijambara proglašeno zaštićenim pejsažem odlukom Skupštine \nKantona Sarajevo (Anon., 2003), a briga o njemu povjerena JKP “Sarajevo šume”, \nponovo se javila ideja o potpunoj rekonstrukciji pećinske infrastrukture i neposredne \nokolice. Projekat je finansirala Evropska Komisija, a predviđao je detaljna istraživanja \nspeleoloških objekata (Milanolo & Mulaomerović, 2007), izgradnju nove betonske \nstaze, postavljanje cijevi za električnu rasvjetu, novo sektorsko osvjetljavanje, izgrad­\nnju info kuće i savremenih sanitarija te novu vizuelnu identifikaciju. Projekat je u pot­\npunosti realiziran i Bijambarske pećine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine. \nTitova pećina u Drvaru obnovljena je u sklopu obnavljanja Muzeja “25. maj” i svečano \notvorena 25. maja 2006. godine (Borić, 2006). Ideja za obnovu historijskog kompleksa \n73\njedne od najpoznatijih turističkih destinacija (200.000 posjetilaca prije rata) u bivšoj \nJugoslaviji potekla je od udruženja “Drvarska drenjina” koju su podržale lokalne vla­\nsti, ali ponajviše Američka organizacija za međunarodni razvoj (USAID). Cilj obnove \nje isključivo ponovni razvoj historijskog i tranzitnog turizma. \nU pećini Orlovači, u selu Sinjevo (općina Pale), ponovno uređenje turističkih staza po­\nčeto je  2002. godine, po novom projektu koji je napravljen na Filozofskom fakultetu \nu Istočnom Sarajevu (Dujaković, 2004). Napravljen je novi prilazni put i stepenište do \nulaza u pećinu, betoniran nastavak turističke staze u ukupnoj dužini od 560 m i obnov­\nljena rasvjeta. Zbog slabe posjećenosti nema stalno radno vrijeme. Na usluzi je lokalni \nvodič, a ne postoji nikakva ponuda suvenira ni drugih turističkih sadržaja. \nZauzimanjem Speleološke udruge “Vjetrenica – Popovo polje” zadnjih desetak godina \nskrenuta je pažnja domaće javnosti na neadekvatan tretman pećine Vjetrenice kod Za­\nvale (općina Ravno) kao jedne od najvećih prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine. \nU toku posljednjeg rata potpuno je uništena električna instalacija, a i područje oko pe­\nćine je minirano. Za promociju pećine Vjetrenice vrlo vrijedan prinos je monografija \nIve Lučića Vjetrenica – pogled u dušu zemlje, koja je ocijenjena najboljom knjigom iz \noblasti speleologije u svijetu za 2003. godinu. Zahvaljujući sredstvima Federalnog mi­\nnistarstva kulture obnovljena je rasvjeta, pokrenuta je kampanja nove valorizacije pećine \ni inicijativa za upis na listu svjetske baštine (Šimić, 2004), ali ostaje i dalje neriješen pro­\nblem čuvanja i upravljanja ovom pećinom (Lučić, 2005; A. Du., 2008, 2009; Arifagić, \n2008a, 2008b; Bećirbašić, 2008; Radoš, 2008). Većoj turističkoj posjeti najveća smetnja \nje loš prilazni put u dužini od 4 km između općinskog središta Ravno i Zavale. \n74\n5.  PEĆINE KAO TURISTIČKI RESURSI BOSNE I HERCEGOVINE\nU prethodnom poglavlju je spomenuto nekoliko pećina koje su vrlo rano počele privla­\nčiti pažnju posjetilaca: planinara, izletnika ili turista (Vjetrenica, Hrustovača, pećina \nna vrelu Bune). Jedan broj pećina u Bosni i Hercegovini svojom veličinom i estetskim \nvrijednostima može biti turistička atrakcija, ali je nepristupačnost i velika udaljenost \nod glavnih putnih pravaca glavna prepreka za njihovu turističku eksploataciju. Kao \nmogući turistički resurs za dalje razmatranje izabrane su samo one pećine koje imaju \npovoljan položaj u saobraćajnom pogledu, neku vrstu turističke tradicije, značajne \nestetske ili kulturne vrijednosti. To su: Megara u općini Hadžići (paleontološke i estet­\nske vrijednosti), Hrustovača u općini Sanski Most (estetske i kulturne vrijednosti), \nHukavica u općini Velika Kladuša (kulturne vrijednosti), Rastuša (estetske vrijedno­\nsti), Klokočevica u općini Trnovo (lokacijska vrijednost), Djevojačka pećina u općini \nKladanj (kulturne i religijske vrijednosti), Srednja Bijambarska pećina u općini Ilijaš \n(estetske i kulturne vrijednosti), Vjetrenica u općini Ravno (estetske, kulturne, pale­\nontološke i biološke vrijednosti), Ledenica u općini Bosansko Grahovo (estetske vri­\njednosti), Titova pećina (historijske vrijednosti), Mračna pećina u općini Prača – Pale \n(estetske vrijednosti), Orlovača u općini Pale (estetske i paleontološke vrijednosti), \nVaganska pećina u općini Šipovo (estetske vrijednosti), Badanj u općini Stolac (kul­\nturne vrijednosti), Ledenjača u općini Foča (kulturne vrijednosti).\n5.1  MEGARA\nPećina Megara, poznata još i pod nazivom Kuvija, nalazi se u blizini Sarajeva (slika 34) \nu zapadnom dijelu planinskog sklopa Bjelašnice (Preslici planina, na sjeverozapadnoj \npadini brda Orlovca). Najlakši pristup je od Tarčina, dolinom potoka Bioča (Bjelaš­\nnica) u početku asfaltnom, a kasnije dobrom makadamskom cestom prema Mehinoj \nLuci i dalje, do Laništa, širokog proplanka gdje su se nekad nalazile šumarske kuće, a \ndanas uređeno izletište sa ognjištima i nadstrešnicama. Odatle do pećine vodi šumska \nstaza. Ulaz u pećinu nalazi se na 1.290 m apsolutne nadmorske visine. Od Laništa do \npećine je oko 500 m vazdušne linije, ali za uspon treba oko pola sata hoda.\n75\nU morfološkom pogledu pećina \nje vrlo jednostavnog oblika i sa­\nstoji se od jednog jedinog kana­\nla ukupne dužine od nešto preko \n220 metara. Od ulaza koji je do­\nsta prostran pećina se pruža pre­\nma sjeveroistoku u obliku širo­\nkog i prostranog hodnika. Dužina \ntog dijela je oko 30 m. Odatle se \nprvac pružanja naglo mijenja i do \nkraja pećine zadržava generalni \npravac prema jugoistoku. Na 60 m od ulaza hodnik se širi u prostranu dvoranu dužine \noko 70, najveće širine 25 i visine preko 10 metara. To je tzv. “Fialina dvorana”. Iza \nove dvorane pećina nastavlja nešto užim hodnikom u dužini od oko 30 m do završne \ndvorane. Dimenzije ove dvorane su, također, impresivne: dužina oko 40 , širina 27 i \nvisina preko 13 metara.\nPećina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazišta pećinskog medvjeda \n(Ursus spelaeus). Prva iskopavanja izvršio je F. Fiala (1892, 1893) iz Zemaljskog \nmuzeja Bosne i Hercegovine. Otkrića su imala velikog odjeka u tadašnjem naučnom \nsvijetu u Evropi, posebno zbog nalaza najveće lubanje pećinskog medvjeda (Fiala, \n1892; Ćurčić, 1940) u ovom dijelu Evrope (radi poređenja, lubanje iz Megare veće su \nod svih poznatih lubanja pećinskog medvjeda). Zbog toga je ovu pećinu kasnije posje­\ntio i poznati hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gorjanović Kramberger (Truhelka, \n1907), čuveni otkrivač krapinskog pračovjeka (neandertalca). Značaj nalaza potakao \nje i paleontološka iskopavanja koja je u 1970. godini izvršio M. Malez (1971) sa In­\nstituta za geologiju kvartata JAZU (danas HAZU) iz Zagreba, ali i kasnije obrade \nprikupljenog materijala (Malez et al., 1979; Malez, 1980, 1990; Malez & Slišković, \n1984, 1989; Malez, 1983).\nInteresantno je napomenuti da upravo iz tog vremena (kraj 19. st.) potiče, odnosno da \nje u ovoj pećini snimljena, i prva fotografija (slika 35) u unutrašnjosti jedne pećine u \nBosni i Hercegovini (Malez & Lenardić – Fabić, 1988). Na fotografiji se vidi i ženska \nosoba koja je pećinu očito posjetila kao turista.\nSlika 34. Položaj pećine Megare.\n76\nGotovo cijela unutrašnjost pećine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama: \nstalagmitima, stalaktitima, stubovima, raznobojnim saljevima sa pojavom pećinskog \nmlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadržavaju vodu. Posebno \nje karakterističan saljev koji svojim izgledom \npodsjeća na neku mitsku životinju i koji bi mogao \nbiti zaštitni znak pećine, pa čak i speleoturizma u \novom dijelu BiH (slika 36). Po svom bogatstvu \npećinskih ukrasa pećina Megara se ubraja među \nnajljepše pećine u Bosni i Hercegovini. Osim \ntoga, na tlu pećine i danas se mogu naći brojne \nkosti pećinskih medvjeda, a na bočnim zidovima \nmogu se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji da­\ntiraju od početka 20. stoljeća do naših dana.\nMogućnosti uređenja pećine za privođenje turi­\nstičkoj namjeni su više nego povoljne (Mulaome­\nrović, 2001). Tlo je u pećini je uglavnom ravno \nSlika 35. Fotografija iz Megare – najstarija fotografija iz neke pećine u BiH \n(foto arhiv Zemaljskog muzeja u Sarajevu).\nSlika 36. Stalagmit “Lav” iz Megare.\n77\n(ukupna razlika nivoa između ulaza i završne dvorane je oko 7 metara), izuzevši hodnik iz­\nmeđu “Fialine dvorane” i završne dvorane koji se blago uspinje i gdje bi bili potrebni manji \nzahvati na izgradnji turističke staze. Na ostalom dijelu bilo bi potrebno izvršiti samo manja \nporavnavanja terena u završnoj dvorani, budući da je ona doslovno prekopana tokom pale­\nontoloških istraživanja, ali i kasnijih “traganja” vojnika SFOR-a za sakrivenim oružjem.\nTuristička staza bi bila jednosmjerna, osim u dvoranama koje zbog svoje monumental­\nnosti i bogatstva pećinskih ukrasa dozvoljavaju postavljanje i dvije staze. Tako bi uku­\npna dužina turističke staze bila oko 350 m, a trajanje posjete između 35 i 45 minuta. \nŠto se pristupa do same pećine tiče, na Laništu postoje svi preduslovi za izgradnju pri­\njemnog objekta (suveniri, snack bar) i prostranog parkinga. Već postoji i dobra šumska \nstaza prema pećini u dužini od oko 300 metara (širine oko 2 m) koja se može obogatiti \nedukativnim panoima. U ostalom dijelu pristupa trebalo bi popraviti sadašnju šumsku \nstazu i napraviti najmanje dva odmorišta.\nI prometni položaj pećine Megare je izuzetno povoljan. Pećina se nalazi nedaleko od ma­\ngistralnog pravca Sarajevo – Mostar, glavne prometne i turističke komunikacije u Bosni \ni Hercegovini. Do sela Gornja Bioča vodi dobra asfaltna cesta, a dalje do Laništa maka­\ndamska. Ovaj dio bi trebalo bolje održavati kako bi bio omogućen pristup i autobusima.\n5.2  HRUSTOVAČA\nPećina Hrustovača predstavlja najveći i najznačajniji speleološki objekat na području \nopćine Sanski Most (slika 37). Njena veličina, značajni kulturni ostaci, pećinski ukra­\nsi i lagan pristup čine je veoma \ninteresantnom za moguću turi­\nstičku prezentaciju i eksploata­\nciju. Pećina se nalazi na oko 12 \nkm vazdušne linije od Sanskog \nMosta, a oko 1 km od sela Hru­\nstovo. Od sela do pećine ima još \noko 700 m seoskog puta kojim \nza suhog vremena mogu saobra­\nćati putnički automobili, a onda \nse nastavlja široka pješačka sta­\nSlika 37. Položaj pećine Hrustovače.\n78\nza do same pećine. Pred ulazom u pećinu napravljene su kvalitetne drvene stepenice \n(vjerovatno u toku arheoloških iskopavanja iza Drugog sv. rata).\nHrustovačka pećina smještena je u brdu Strane, otprilike na polovini njegove visine, \na iznad izvora potoka Glibaje. Širu okolinu pećine čine trijaski i kredni krečnjaci. \nNastanak pećine može se vezati uz rasjednu zonu  pravca pružanja SW–NE koja je, \nkao i rasjedi koji su predisponirali druge kraške fenomene u okolini. Opšti izgled pe­\nćine uvjetovan je, pored rasjedne zone koja je bila od presudne važnosti, i poprečnim \npukotinama čiji je pravac pružanja N–S. Upravo na jednoj takvoj pukotini formiran \nje današnji ulaz u pećinu. Budući da se pećina nalazi na početku jedne suhe doline na \nčijem dnu je vrelo potoka Glibaja, gotovo je sigurno da je pećina nastala  djelovanjem \nvodenog toka koji se vremenom spustio u niže horizonte, a pećina ostala kao fosilni \nkanal nekadašnjeg podzemnog toka.\nPrvi opis pećine Hrustovače objavio je O. Krifka (1886) u ondašnjem speleološkom \nčasopisu Austrijskog turističkog kluba. R. Maldini (1906) opisuje Hrustovaču u Hrvat­\nskom planinaru. Prva istraživanja u Hrustovači, kao i u većini naših pećina, izveli su \nspeleobiolozi, pa se ona spominje u radovima Apfelbecka, Jeanela i Racovitze (Wolf, \n1934–37). Potpis poznatog češkog speleologa i speleobiologa K. Absolona iz 1922. \ngodine nalazi se na zidu pri kraju pećine (slika 38). Osim speleobiologa i planinara \nkoji su se interesirali samo za specifične vidove sadržaja Hrustovačke pećine, prva \nozbiljna speleološka istraživanja izveo je dr. A. Polić (1940) sa saradnicima I. Tome­\ntinovićem i A. Kučanom. Pećina je istražena u dužini 1075 metara, od čega na glavni \nkanal otpada 650 m, a na sporedni 425 m. Rezultat njihovog rada je geološka osnova \nokoline pećine, morfološki opis pećine, tlocrt pećine i profil glavnog kanala.\n1979. godine su članovi Jamarskog kluba “Željezničar” iz Ljubljane ponovo izvrši­\nli mjerenja cijele pećine (Lajovic & \nMalečkar, 1983) i našli da je dužina \n \nglavnog kanala (“Veliki rov”) 725,5 \nm, a sporednog kanala (“Zvezni rov”, \n“Kanalizacija” i “Rov suhih ponvic”) \n1.492 m. \nSlika 38. Absolonov potpis iz 1922. \ngodine u posljednjoj dvorani Hrustovače. \n79\nPo svom obliku pećina Hrustovača je vrlo jednostavna i čine je dva dugačka podzemna \nkanala. Glavni kanal ima pravac pružanja NE–SW koji u svojoj zadnjoj četvrtini pre­\nlazi u pravac SE–NW. Kanal uglavnom blago krivuda sa pojedinim odsjecima koji su \ndugi oko 50 m. Sporedni kanal je vrlo izlomljen, a generalni pravci  pružanja su kao i \nkod glavnog kanala. \nUlaz  pećine ima znatne dimenzije, širinu 15 i visinu 7 m, sa nadslojem od oko 30 \nmetara. Ispred ulaza se nalazi zaravnjeni prostor većih dimenzija koji se blago sužava \nna širinu ulaza. Upravo ovakav prostor kao i širok ulazni dio pećine omogućili su in­\ntenzivno korištenje tokom više historijskih perioda (slika 39).  \nGlavni kanal je skoro cijelom dužinom ravan, sa neznatnim podizanjem od ulaza pre­\nma kraju pećine. Širina hodnika se kreće oko 10 m, ali na nekoliko mjesta kanal je \nširok 20, odnosno 30 metara. Visina kanala kreće se od 3 m na ulazu (kod vrata) do \n20-tak metara u prostoriji koja se nalazi otprilike na kraju prve trećine kanala. Pro­\nsječna visina kanala je oko 15 metara, a u poprečnom presjeku ima oblik kupole. Na \nkraju glavnog kanala došlo je do urušavanja i kasnijeg zasigavanja što je dovelo do \nprekida jednakomjernog pružanja kanala po širini i visini. Iza barijere glavni kanal je \npo dimenzijama sličan i završava se kao izdužena dvorana. \nSlika 39. Prostrani ulaz je bio idealno mjesto za prethistorijsko naselje.\n80\nTlo pećine je uglavnom ravno. Manje neravnine uzrokovane su povremenim, manjim to­\nkovima nastalim kada se poveća količina vode koja se procjeđuje kroz tavanicu pećine. Tlo \nje pokriveno crvenkasto-smeđom do crnom pećinskom ilovačom i pijeskom. Na nekoliko \nmjesta primjećuje se kalcitna kora i manje bigrene kade kao i veći broj stalagmita. \nPećina nije bogata pećinskim nakitom ali je, na nekoliko mjesta, gdje se veća količina \nvode procjeđivala sa površine u pećinu, došlo do formiranja velikih kalcitnih saljeva \ni velikih stubova nastalih srastanjem stalagmita i stalaktita (na tri mjesta). Posebno je \npećinskim nakitom bogata predzadnja dvorana u kojoj ima veći broj saljeva i stubova \nvelikih dimezija. Ovi stubovi mogu biti zaštitni znak pećine.\nPećina Hrustovača je i značajno arheološko nalazište. Dojava o pojavi interesantnih \nnalaza zemljanih posuda potakla je kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu M. Mandi­\nća da izvede probno iskopavanje (Mandić, 1940). Značaj nalaza (Korošec, 1946) po­\ntakao je arheologe da odmah, nakon završetka rata, pristupe obimnom iskopavanju na \nprostoru ulaznog dijela pećine (Benac, 1948). Pronađeni nalazi, prije svega keramika \nsa karakterističnim načinom ukrašavanja i bijelom inkrustacijom (slike 40 i 41), poka­\nzuju da su pećinu nastanjivali pripadnici slavonske kulturne skupine za koje se smatra \nda pripadaju periodu prelaska iz kamenih u metalna doba prethistorije, konkretnije \nnegdje početku bronzanog doba (okvirno oko 2.500 godina p. n. e.). \nPored veoma značajnih arheoloških nalaza po kojima je ova pećina poznata u arheo­\nloškim krugovima u Evropi, u samoj pećini je, u probnim sondama, otkopano više ko­\nmada kostiju pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus). Paleontološka iskopavanja obavio \nje u dva navrata, 1984. i 1987. godine M. Malez (Malez et al., 1988). \nSlika 40. Ženski idol.\nSlika 41. Slavonska keramika.\n81\nPored tragova kultura iz daleke predhistorije u pećini se nalaze i tragovi boravka ljudi \nkoji su u zadnjih stotinjak godina posjećivali pećinu (potpisi na zidovima na kraju \nglavnog kanala) kao i tragovi boravka ljudi tokom posljednje agresije na Bosnu i Her­\ncegovinu.\nPrema datumima ostavljenim na zidovima pećine prvi se posjetioci pojavljuju već \nkrajem 19. st., dakle svega nekoliko godina poslije okupacije Bosne i Hercegovine. \nPočetkom 20. stoljeća pećinu posjećuje dovoljan broj posjetilaca da već 1914. godine \nbude uvrštena u “opštu priručnu i adresnu knjigu” za Bosnu i Hercegovinu Bosanski \nglasnik u kome se kaže da je Hrustovača “pećina osobito lijepog izgleda, preko dva km \nduga sa lijepim sigama” (Anon., 1914). \nM. Mandić u svom radu iz 1940. godine izričito navodi da je Hrustovačka pećina u \nturističkom svijetu bila poznata, ali i da je, pored toga, ostala “posve neistražena”. \nNije poznato na osnovu čega iznosi tu tvrdnju, osim ako ga na to nije naveo veliki broj \npotpisa posjetilaca. \nBroj posjetilaca koji su samoinicijativno dolazili u pećinu radi estetskih vrijednosti, a \nkasnije i spoznaja o kulturnim ostacima, potvrdili su njen značaj za Sanski Most, pa je \nSlika 42. Završna dvorana pećine Hrustovače.\n82\nu svojim raspravama o ovom kraju spominju M. Karanović (1930) u svojoj raspravi o \nSaničkoj župi i B. Bokan (1974) o Sanskom Mostu. Sve spomenute aktivnosti dovele \nsu i do prvih ozbiljnijih pokušaja organiziranog pristupa uvođenja Hrustovačke pećine \nu turističke tokove. Tako je s kraja 70-tih godina prošlog stoljeća, na poziv Turističkog \ndruštva Sanski Most, Hrustovačku pećinu posjetila grupa članova Jamarskog kluba \n“Željezničar” iz Ljubljane, topografski snimila pećinu i dala prijedlog uređenja pećine \ni okolice. Na poziv općine Sanski Most sa istim ciljem je 2000. godine, osim pećine \nHrustovače, istraženo još nekoliko pećina u okolici, u sklopu istraživanja speleoloških \nobjekata na području pregradnog mjesta buduće hidroelektane na Sani (Mulaomero­\nvić, 2000–2001).  \nPećina Hrustovača ima gotovo idealne preduslove za turističku prezentaciju i eksplo­\nataciju s obzirom da, pored estetskih i kulturnih vrijednosti, ima i veoma pogodan \npoložaj zbog blizine većeg gradskog središta (Sanski Most) i zaleđa (Unsko-sanski \nkanton). Pristupne ceste i putevi postoje i potrebne su samo male popravke. Postojeću \nmakadamsku seosku cestu trebalo bi asfaltirati u dužini od 700 metara do prostora za \nparking. Vlasnik obližnje vikendice je spreman da objekat ustupi za prijemni punkt i \nmanji restoran. U tom dijelu bi trebalo zabraniti bilo kakvu dalju izgradnju jer bi bila \nnarušena estetika prostora (Milašinović et al., 2008) – vidici prema dolini Sane. Blizi­\nna sela Hrustovo omogućava zapošljavanje lokalne radne snage (za izgradnju, kasnije \nvodiči, čuvari i sl.). \nVeličina pećine (hodnika i sala), pećinski ukrasi (slika 42), mogućnost jednostavnog \nprovođenja staze koja ne zahtijeva značajne intervencije ili bilo kakva oštećenja spe­\nleotema, mogućnost izgradnje odgovarajućih svjetlosnih efekata u dijelovima bez pe­\nćinskog nakita jesu sa estetskog aspekta sasvim dovoljni za eksploataciju. Uski kanal \nomogućava obilazak za manje grupe koje traže više nego turisti. Zbog značajne kolo­\nnije šišmiša Rhinolophus sp. posjetu bi trebalo ograničiti na grupe do 20 posjetilaca \ni na maksimalni godišnji broj do 15.000. Također, osvjetljenje bi u dijelu pećine sa \nšišmišima trebalo maksimalno prilagoditi njihovoj zaštiti. \nTragovi kultura, posebno slavonska keramika sa početka bronzanog doba mogu, uz \nodgovarajuću prezentaciju na ulazu (panoi, vitrine, modeli ljudi), veoma efektno do­\npuniti sadržaj ponude ovog objekta. Isto se to može uraditi i sa tragovima pećinskog \nmedvjeda (dijelovi kostura, model u prirodnom okruženju i sl.).\n83\nPećina Hrustovača uz to ima, kao rijetko koji speleološki objekat na širim prostorima, \nveoma bogato prirodno i kulturno-historijsko okruženje koje može upotpuniti turistič­\nku ponudu (pećina na vrelu Dabra, Fajtovačka pećina, vodopad Blihe, vrelo Zdene, \nstari gradovi Kamengrad i Kamičak, termalne vode).\n5.3  HUKAVICA\nNa području općine Velika Kla­\nduša postoji nekoliko speleološ­\nkih objekata, ali samo je pećina \nHukavica s obzirom na veličinu, \nkulturne ostatke, pećinske ukra­\nse i lagan pristup pogodna za \nmoguću turističku prezentaciju \n(Osmanković & Mulaomerović, \n2000–2001). Pećina se nalazi na \noko 13 km od Velike Kladuše \n(slika 43), u neposrednoj blizini \nsela Gornja Vidovska, u podnožju \nbrda Glavica. Od magistralnog puta Velika Kladuša – Cazin pećina je udaljena oko 7 km. \nPećina Hukavica formirana je u krečnjacima koji pripadaju formaciji tzv. karbonatnog \nfliša gornje krede. Nastanak pećine predisponiran je tektonskom pukotinom pravca \npružanja NE–SW. \nOblikom je vrlo jednostavna i čini je jedan dugački pećinski kanal. Ukupno istražena \ndužina je 281 m. Izgled kanala dozvoljava da se pećina može podijeliti na četiri cjeli­\nne: Ulazni kanal, Velika dvorana, Veliki kanal i Niski kanal. \nUlazni kanal se prostire od ulaza u pećinu do prvog kamenog zida. Dužina mu je oko \n33 metra. Širina kanala se kreće od 3,5 do 13 metara, a visina od 2 do 3 metra. Ula­\nzni kanal gotovo cijelom dužinom ima oblik tunela, da bi se na kraju proširio u malu \ndvoranu. Dno kanala pokriveno je kamenom drobinom i na manjem dijelu pećinskom \nilovačom. Na kraju kanala je masivni kameni zid debljine 1,8 m. Od pećinskih ukrasa \nu ovom dijelu pećine treba izdvojiti jedan lijep saljev. \nSlika 43. Položaj pećine Hukavice.\n84\nVelika dvorana počinje odmah iza kamenog zida. Znatnih je dimenzija, širine oko 22 \nm, dužine 33,5 m i visine oko 12 m. Od pećinskih ukrasa značajnih za Veliku dvoranu \ntreba posebno izdvojiti veliki saljev bogat kalcitnim kristalima i bigrenim kadama koji \nzauzima gotovo cijelu lijevu stranu iza ulaza u dvoranu (slika 44). Ovaj saljev je po \nsvojim dimenzijama i ljepoti najmarkantniji morfološki oblik i pećinski ukras u Huka­\nvici i mogao bi biti zaštitni znak pećine. Veća skupina stalaktita i manjih saljeva nalazi \nse i na zidu dvorane iznad kamenog zida. \nVeliki kanal se nastavlja na veliku dvoranu u pravcu sjeveroistoka. Na početku kanal \nima znatne dimenzije – širina 11 m i visinu 10 m, da bi se, prema kraju, postepeno \nsmanjivao do dimenzija: širina oko 5 m i visina oko 4 m. Veliki kanal se završava \nkamenim zidom debljine 1,1 m koji ga u potpunosti zatvara. Na dnu zida ostavljen je \nkvadratni propust dimenzija 1 x 0,5 m. Ukupna dužina ovog kanala je oko 80 m. U \novom dijelu pećine nema nekih značajnijih ukrasa, tek nekoliko manjih skupina sta­\nlaktita formiranih duž pukotine na stropu.\nNiski kanal je ustvari prirodni produžetak Velikog kanala. U opisu je izdvojen isključi­\nvo zbog fizičkog pregrađivanja kamenim zidom, a i zbog naglog smanjenja dimenzija. \nOd tragova kulture čovjeka treba posebno izdvojiti kameni zid na ulazu i dva kamena \npregradna zida (slike 45 i 46). Ovi zidovi su  vjerovatno ostatak neke hidrotehničke \nSlika 44. Saljev iz velike dvorane\n85\ngrađevine. Ostaci maltera na stropu ulaza indiciraju mogućnost da je i cijeli ulaz bio \nzazidan ili zatvoren zidom neke građevine, vjerovatno mlina. Takvi objekti su poznati \nza povremenih ponora i vrela na našim hercegovačkim kraškim poljima. Spomenuti \npregradni zidovi su prema dostupnoj speleološkoj literaturi jedinstvena pojava u peći­\nnama na širem prostoru jugozapadnog Balkana.\nNa prvom zidu nalazi se veći otvor kvadratnog oblika koji svojim dimenzijama omo­\ngućava nesmetan prolazak u Veliku dvoranu. Dimenzije otvora (gledano sa strane ula­\nza u pećinu) su: visina 1,6 i širina 0,64 m. Takve dimenzije omogućavaju siguran i \nnesmetan prolazak čovjeka. Na pola debljine zida prolaz se, pravilno sa obje strane, \nproširuje na širinu 0,88 m. Na početku proširenja, sa strana u zidu, na polovici visine, \nnalaze se otvori kvadratnog oblika dimenzija 0,13 x 0,17 i dubine 0,13 i 0,50 m. Ulo­\nga ovih proširenja je, može se pretpostaviti, da budu oslonac za osigurače zatvarača \n(vrata) ovog otvora. Vrata su mogla biti uglavljena u prošireni dio, a njihova debljina \nje bila maksimalno 0,15 m. Drugi zid, nešto tanji od prvoga, ima debljinu 1,1 metar. I \nna njemu je izgrađen otvor dimenzija 1 x 0,5 m na prednjoj strani odnosno 1 x 0,8 m \nna stražnjoj strani. I ovdje se širina otvora smanjuje na pola debljine zida, vjerovatno \nza pridržavanje neke vrste zatvarača (vrata). \nSlika 45. Vrata na prvom pregradnom zidu.\nSlika 46. Otvor na drugom pregradnom zidu. \n86\nKvalitet izrade zidova, njihovo današnje stanje, oblik i dimezije otvora upućuju na \nmoguću namjenu neke vrste zatvarača podzemnih vodenih akumulacija iz kojih se \nregulisanim protokom ispušta voda kroz duži period. Kao jedinstveni kulturni tragovi \nu pećinama naših krajeva oni trebaju zauzeti centralno mjesto u budućoj turističkoj \nprezentaciji pećine.\nPećina Hukavica ima dobre preduslove za turističku prezentaciju i eksploataciju. Što \nse prometnog položaja tiče, ona se nalazi na “vratima” Bosne i u blizini većih gradskih \nsredišta (Velika Kladuša, Cazin, Bihać) i zaleđa (Unsko-sanski kanton). Pristupne ceste \ni putevi postoje i potrebne su samo male popravke. Od zadnjih kuća do pećine trebalo \nbi urediti jasno omeđenu stazu budući da se radi o privatnom zemljištu. Blizina sela \nGornja i Donja Vidovska omogućava zapošljavanje lokalne radne snage. Morfologija \npećine (hodnika i sala) i položaj pećinskih ukrasa pružaju mogućnost jednostavnog \nprovođenja turističke staze. Građevinske intervencije bi bile minimalne. \nTragovi hidrotehničkih objekata mogu, uz odgovarajuću prezentaciju na ulazu (panoi, \nvitrine), veoma efektno dopuniti sadržaj same pećine, pogotovo ako bi se napravila \nrekonstrukcija starog mlina na ulazu koji bi mogao poslužiti i kao prihvatni punkt \ni prodavnica suvenira. Zbog dimenzija objekta i pristupa (kroz uska kamena vrata), \ngrupe posjetilaca treba ograničiti na maksimalno 15–20, što je i u skladu sa trajanjem \nposjete (do 20 minuta). \nTuristička pećina Hukavica bi učinila i raznovrsnijom sadašnju turističku ponudu kul­\nturnih i prirodnih atrakcija (brojni srednjovjekovni gradovi, termalna vrela, šume pito­\nmog kestena) u okolici Velike Kladuše.\n5.4  RASTUŠA\nPećina Rastuša nalazi se u neposrednoj blizini istoimenog sela (zaselak Subotići, od \nzadnjih kuća stotinjak metara), na padinama Hrnjinog brda, 12 km zračne linije od \nTeslića (slika 47). Pećina je nastala zahvaljujući tektonskim pokretima u tercijaru i \nkasnijim erozionim i korozionim procesima u krečnjačkim slojevima koji pripadaju \nmlađem srednjem trijasu.  \nMorfologija pećine je jednostavna – glavni pećinski kanal sa nizom dvorana koji se \ngeneralno proteže u pravcu sjever–jug i izlomljeni bočni kanal sa pravcima NE–SW \n87\ni NW–SE. U glavnom kanalu \ndvorane su spojene širokim hod­\nnicima. Strop i bočne strane su \nna pojedinim mjestima, posebno \nu drugom dijelu kanala, bogato \nzasigane pećinskim nakitom. Na \nnekoliko mjesta u hodnicima ve­\nlike površine zidova su prekrive­\nne “leopardovom kožom” ili “hi­\njeroglifima”, rijetkom pojavom u \npećinama. Na završetku glavnog \nkanala nalazi se velika dvorana \nsa većim brojem sigastih nakupina, stalagmita i stalaktita te brojnih malih draperija \nizlučenih duž pukotina na bočnim zidovima. Stropove glavnog kanala na više mjesta \nnaseljavaju velike kolonije slijepih miševa. Tlo kanala je većim dijelom pokriveno \nhiropteritom (guanom šišmiša). Bočni kanal je mnogo uži, nije tako bogat pećinskim \nukrasima, ali u završnom dijelu na većem broju mjesta se lijepo mogu vidjeti uglačane \nstijene, tzv. “medvjeđa brušenja”, mjesta koja su pećinski medvjedi koristili kroz duži \nvremenski period.\nKvartargeološka i paleontološka istraživanja, koja je izvršio M. Malez 1970. i 1972. \ngodine (Malez, 1971, 1973), pokazala su da je pećina Rastuša veoma značajan paleon­\ntološki i arheološki lokalitet (Malez et al., 1974, 1978, 1979). U iskopanim sondama \nnađene su brojne kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus) te jedna kost pleistocen­\nskog vuka (Canis lupus). U sondi najbližoj ulazu, pored kostiju pećinskog medvjeda, \nnađeni su i komadići drvenog ugljena zajedno sa nekoliko kamenih alatki  koje pripa­\ndaju kulturi orinjasijena (procjenjena starost oko 20.000 godina), što pokazuje da su \novu pećinu, kao svoje stanište, koristili i paleolitski lovci tokom posljednjeg ledenog \ndoba (Würm 3). Kasnijim iskopavanjima u ulaznom dijelu nađena je keltska keramika \ni tragovi predhistorijske talionice željeza. \nNakon speleoloških i kvartargeoloških istraživanja na ulazu u pećinu je stavljena že­\nljezna kapija (slika 48), a djelimično je uređena i turistička staza. Dovedena je i elek­\ntrična rasvjeta, ali prave turističke upotrebe nikad nije bilo.  U posljednje vrijeme \nSlika 47. Položaj pećine Rastuše.\n88\npećina je služila za uzgajanje gljiva (Dujaković, 2004) što je narušilo mikroklimatske \ni speleobiološke odnose u pećini.\nPećina bi zbog svojih estetskih vrijednosti i bogate kulturno-historijske prošlosti mo­\ngla postati značajna turistička atrakcija ovog kraja. Sadašnje stanje neposredne okoli­\nce pećine bi trebalo maksimalno zaštititi od bilo kakve izgradnje u budućnosti, a sve \naktivnosti prijema gostiju trebale bi se odvijati u obližnjem selu. U samoj pećini bi \nprostore za uzgoj gljiva trebalo obavezno očistiti od nanešenog materijala. \n5.5  KLOKOČEVICA\nPećina Klokočevica ili Klokotnica se nalazi u blizini Sarajeva (slika 49), na istočnim \npadinama Bjelašnice, u blizini hotela “Maršal” (Babin do). Ulaz u pećinu je na 1.340 \nm n. v. (radi poređenja spomenuti hotel je na 1.300 m n. v.). Da bi se došlo do pećine \ntreba od hotela krenuti asfaltnom cestom prema selu Šabićima i nakon stotinjak metara \nskrenuti lijevo na šumsku stazu koja je u početku teško vidljiva jer je dobrim dijelom \nzatrpana obrušenim materijalom prilikon gradnje nove ceste. Već nakon pedesetak me­\ntara staza izlazi na trasu nekadašnje šumske pruge široku oko 2 m, kojom se dolazi na \nsvega 10 m od ulaza. Od hotela do pećine važdušna udaljenost je oko 1 km. Dakle, što \nSlika 48. Ulazni dio pećine.\n89\nse tiče položaja pećine i pristupa \ndo nje, može se reći da je on go­\ntovo idealan, jer je, sa neznatnim \nintervencijama na malom dijelu \nterena, moguće urediti pristupni \nput kojim se od hotela do pećine \nstiže laganom šetnjom za dvade­\nsetak minuta.\nMorfologija pećine je vrlo jedno­\nstavna – sastoji se od dva dijela: \nulaznog kanala i velike dvorane \n(Ćurić & Ognjeva, 1950; Mulaomerović, 1991). Ulaz u pećinu ima izgled vrtače i \nnastao je urušavanjem dijela pećine koji je imao najtanji strop. Ulazni kanal je skro­\nmnih dimenzija, dužine oko 10 m i širine svega nekoliko metara, sočivastog presjeka, \nali koji na sredini omogućava normalan prolazak. Na kraju kanala otvara se dvorana \nnepravilnog kružnog oblika dimenzija 30 x 40 metara i visine preko 10 metara.\nPećina Klokočevica je značajna za bosansko-hercegovačku speleologiju jer se, osim \nšto se vrlo rano spominje među speleobiolozima (Wolf, 1934–37): Kulczynski, Fage, \nKratochvil (kao Kočovica pećina), Bezzi, Absolon (kao Klek kokovica pećina), vezuje i \nza početke speleoturizma, budući da je, uz pećinu na vrelu Bune, čini se, jedna od prvih \npećina u našoj zemlji uređena za posjetu turista (Mulaomerović, 1991). Iako skromnih \ndimenzija, njen je položaj na Igmanu kao privlačnom izletištu i vazdušnoj banji, potakao \nnekoga, možda članove austro-ugarske “Section für Höhlenkunde des Oesterreichischen \nTouristen Club”, da izgrade stepenice od lomljenog kamena koje su se sačuvale do našeg \nvremena. Njihova dužina je oko 30 metara, a pružaju se od ulaza do male zaravni, otpri­\nlike na sredini pećine, sa koje se pogledom može obuhvatiti cijela dvorana. \nPećina nije bogata ukrasima, što je sa speleološkog gledišta i normalno budući da se \nradi o mlađoj pećini, koja je u najvećem dijelu nastala urušavanjem stropa. Ono što je \nkarakteristično za ovu pećinu, i na šta treba uputiti buduće posjetioce, jesu, pored histo­\nrijata pećine i endemske faune, debeli stalagmiti. Oni su nastali na nekoliko mjesta gdje \nvoda intenzivnije prokapava sa stropa. U daljem razvoju ovog morfološkog oblika, na \nnekim su se stalagmitima formirale i male kamenice u kojima se sakuplja voda.  \nSlika 49. Položaj pećine Klokočevice.\n90\nZa uređenje pećine Klokočevice radi turističke upotrebe dimenzije hodnika i dvorane \nnisu presudan faktor. Poznate su pećine od svega nekoliko desetina metara (pećina \nŠipun kod Cavtata koja uspješno radi već 20-tak godina; pećine na Malti otkrivene \nkopanjem bunara i u koje se ulazi uskim spiralnim stepenicama, sličnim onima u mu­\nnarama džamija, do jedne jedine dvorane; Grgosova pećina kod Samobora i sl.) koje \ngodinama funkcioniraju kao turističke pećine.\nMogućnosti uređenja pećine za turističko razgledanje su više nego povoljne. Već su \nranije spomenuti lagan pristup i izgrađeno ulazno stepenište. Preostali dio staze po \ndvorani mogao bi se lako izgraditi od materijala iz same pećine budući da je dno pokri­\nveno obrušenim kamenjem, a i konfiguracija tla – blagi nagib, ide tome na ruku. Staza \nbi mogla ići duž zida dvorane i imati kružni tok, sa početkom i završetkom na zaravni \ndo koje vode stepenice. Za osvjetljenje bi se mogao koristiti mali el. agregat (kako to \nrade u Snežnoj jami na Raduhi u Sloveniji)  smješten u objektu negdje pored staze (u \nšumi). Ukupna dužina turističke staze bi bila oko 100 metara, a trajanje posjete izme­\nđu 15 i 20 minuta. U sklopu izgradnje staze bilo bi potrebno očistiti vrijedne pećinske \nukrase od naslaga čađi.\nPosebna pogodnost pećine Klokočevice je njena blizina nekolicini planinarskih domo­\nva na šta je već ranije bilo upozoreno (Semiz, 1966), a posebno olimpijskim borilišti­\nma. Pećina kao turistička ponuda u mnogome bi dopunila turističku ponudu Igmana i \nBjelašnice, izletišta koja godišnje posjeti preko 100.000 posjetilaca, a koja osim sport­\nskih aktivnosti ne nude nikakve druge sadržaje, posebno u ljetnjim mjesecima. Ogra­\nničenje ove pećine su male dimenzije – jedna velika dvorana, čemu se mora prilagoditi \ni veličina grupe posjetilaca. \nPristupni prostor može biti u okviru postojećeg hotela “Maršal” tako da se okolina \npećine može ostaviti netaknuta. Od hotela prilaz je regionalnom cestom prema selu \nŠabići i tu bi trebalo napraviti odgovarajuću horizontalnu saobraćajnu signalizaciju i \nupozorenja. Od asfaltne ceste do trase stare pruge potrebno je napraviti odgovarajući \nprilaz koji ne zahtijeva posebno velike troškove. \n5.6  DJEVOJAČKA PEĆINA\nDjevojačka pećina se nalazi zapadno od Kladnj, gradića na magistralnom putu Saraje­\nvo–Tuzla (slika 49), nedaleko od sela Brateljevići. Pećina se u literaturi spominje kra­\n91\njem 19. stoljeća kao ”mjesto ljet­\nnjeg klanjanja kladanjskih mu­\nslimana” (Lilek, 1899). U pećini \nse, posljednji utorak pred Aliđun \n(2. august), učila dova (posebna \nmolitva za kišu). Lilek spominje \ni ”u krš utesane merdevine koje \nsluže kao mimbera” odakle je \nimam govorio ”hudbu”. Pažnju \nnaučne javnosti na pećinu je ka­\nsnije skrenuo V. Ržehak (1958), \nali bez značajnijeg odjeka među \nistraživačima. Tek kasnije će to poći za rukom M. Hadžijahiću (1997, 1981). \nPećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze se urezani crteži. Desna strana \nje prekrivena mahovinom pa se tek na nekim mjestima crteži primjećuju. Nekoliko \nnjih pri samom dnu možda pripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini. Li­\njeva strana je slobodna i na njoj se nalazi više skupina crteža (slike 50 i 51) ukupne \ndužine oko 10 m, a sadržaj čine prikazi konjanika, jelena, muškaraca, žene te različitih \nsimbola. Dosta crteža i potpisa iz kasnijeg vremena je urezano preko onih nastalih \nranije, a dosta je i oštećeno od kasnijih posjetilaca, budući da pećina sve do najnovijeg \nvremena služi kao obredno mjesto bosanskih muslimana.\nSlika 49. Položaj Djevojačke pećine.\nSlika 50. Jeleni – bronzano doba.\n Slika 51. Jahač iz pećine – srednji vijek.\n92\nHadžijahić je iz pećine u Brateljevićima prikazao tri skupine crteža: konjanike, uokvi­\nrena istačkana polja sa mačem i štitom te “konjanika na izduženom konju.” Vremenski \nih je odredio kao srednjovjekovne – od 14. do 16. stoljeća. Potaknut crtežom mača \nkojeg je objavio Hadžijahić arheolog Đ. Basler (1980) je, prihvatio srednji vijek kao \nvrijeme nastanka “mača”, ali je polja sa tačkama stavio u razdoblje 7.–8. stoljeće. U \ndrugom radu, u kome se osvrnuo na ovu pećinu, M. Hadžijahić (1981) prikaz mača \nvezuje uz priču o svetom Gralu. Kasnija detaljnija istraživanja crteža (Basler & Mu­\nlaomerović, 1984) pokazala su da je Hadžijahićev “mač”, ustvari, lik čovjeka kakvih \nima još nekoliko. Polja sa rupicama, kao i prikazi jelena, vremenski su određeni u \nbronzano doba, a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahača ostalo je otvoreno. \nZa srednji vijek govori ukupni prikaz sa likovima vrlo sličnim onima sa stećaka, a za \nranije vrijeme urezivanja način na koji su prikazani konjanici. Posljednja istraživanja \npokazuju da se u Djevojačkoj pećini može izdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova \npećina služila kao obredno mjesto. \nPećinu su, možda, koristili već paleolitski lovci jer neki prikazi po potezima neobično \nsliče na ureze u Pećini pod lipom kod Sokoca koji pripadaju najmlađem razdoblju \nmlađe paleolitske umjetnosti. Ranom bronzanom dobu pripadaju polja sa tačkama i \nvjerovatno neki jednostavni prikazi jelena. Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na \njelenu, ali kojem vremenu to pripada, teško je reći. Simbolika jelena je, kako je već \nrečeno, prisutna u protohistorijskim periodima. Slični jeleni nalaze se na knemidama \n(dijelu opreme koji štiti potkoljenicu) nađenim u jednom tumulu na Glasincu koji pri­\npada halštatskom periodu. Izdvojeni prikazi konjanika vjerovatno pripadaju razdoblju \nsrednjeg vijeka. Ono što je zanimljivo kod prikaza konjanika jeste da i jedan i drugi \nizlaze iz pećine.\nPosebno su zanimljive tri ljudske figure. Jedan lik je žena koja je prikazana sa dugom \nkosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji pada do zemlje. Od pojedinosti najizra­\nženije je, pored ogrtača, lice na kome su prikazane oči i nos. Drugi lik žene ima jasno \nizražene grudi i vulvu, iako jednostavno naznačene (slika 52). Teško je ovom liku \nodrediti značenje i vrijeme nastanka. Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom \ncrtežu “anđela” iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno vremen­\nski određen u historijsko vrijeme (Diethelm, 1986). Treći lik, muškarac prikazan je sa \nnedvosmislenim atributima šamana. Za sve ove likove željezno doba se čini najbližim \n(Mulaomerović, 1998).\n93\nKao što se vidi po crtežima, Djevojačka pećina \nje služila kao sveto mjesto zasigurno od ranog \nbronzanog doba pa sve do srednjeg vijeka. Ka­\nsnije se poštovanje ovog mjesta nastavlja u ulo­\nzi dovišta koje pripada jurjevskom krugu koje \ntraje do našeg vremena. To ovoj pećini daje \nizuzetan značaj kao jedinstvenom kulturnom \nspomeniku. \nNakon posljednjih demokratskih izbora krajem \nosamdesetih godina 20. stoljeća obnovljena je \ntradicija Djevojačke pećine kao dovišta. Danas \nje to, uz Ajvatovicu kod Prusca, najveće mjesto \nzijareta (hodočasničke posjete) bosansko-her­\ncegovačkih muslimana. Uvedene su i promjene \ntako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učila na kraju pećine (u dijelu \nkoji se zove ”mihrab”) sada se uči napolju. Objekat kulta postao je ”djevojački grob” \n(slika 53) koji posjećuju uglavnom žene i na koji ostavljaju zavjetne darove. U vrijeme \ndove, krajem augusta (dova je pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu po­\n  Slika 52. Lik žene sa naglašenim \npolnim karakteristikama. \nSlika 53. Djevojački grob sa darovima (peškir, tespih).\n94\nsjeti između 20.000–30.000 posjetilaca što je potaklo razmišljanja i o njenoj turističkoj \nvalorizaciji (Mulaomerović & Osmanković, 1998). \nZa realizaciju Djevojačke pećine kao turističke destinacije nisu potrebni veliki infra­\nstrukturni zahvati. Od sela Brateljevići (do kojeg od Kladnja vodi asfaltna cesta) do \npećine postoji dobra makadamska cesta koju bi trebalo redovno održavati (sad se odr­\nžava samo u vrijeme godišnje dove – molitve). Postojeće stepenište do ulaza je kva­\nlitetno, ali bi trebalo obnoviti dva odmorišta (drvene klupe) koja je za starije osobe \nnapravio autor (J. Mulaomerović) u sklopu zaštite crteža (iskopani kanal sa sigurno­\nsnom ogradom) prije nekoliko godina. U međuvremenu je lokalna zajednica napravila \nimproviziranu rasvjetu do djevojačkog groba (slika 54), koju bi trebalo demontirati i \nnapraviti novu u okviru osvjetljenja cjelokupne pećine. Prostor za parkiranje vozila \ntreba napraviti nekoliko stotina metara dalje, na prostoru napuštenih vojnih objekata. \nPristupni objekat bi trebalo napraviti odmah ispod pećine (na početku stepeništa). Ne­\nposrednu okolinu treba osloboditi improviziranog mobilijara koji se svake godine po­\nstavlja prigodom godišnje molitve i izgraditi prostor za odmor sa stolovima i klupama. \nS obzirom na dvije vrste posjetilaca (oni koji dolaze radi kulta – velika većina i oni \nkoji dolaze da vide crteže, predmet kulta i samu pećinu) trebalo bi prilagoditi i stazu \nSlika 54. Improvizirano osvjetljenje u pećini tokom godišnje molitve.\n95\ni osvjetljenje. Zbog veličine pećine nema potrebe za ograničavanjem broja posjetila­\nca. Udaljenost od magistralne ceste Tuzla – Sarajevo (6 km) garantira da bi samo od \nđačkih ekskurzija koje iz sjevero-istočne Bosne dolaze u Sarajevo, kao i od đaka koji \niz Sarajeva dolaze na časove u prirodi na obližnje izletište “Muška voda”, ova pećina \nimala izuzetnu posjetu.\n5.7 Pećine u zaštićenom pejsažu Bijambare \nPodručje Bijambara (koje je \n2003. godine proglašeno zaštiće­\nnim pejzažom) nalazi se oko 40 \nkm sjeverno od Sarajeva (slika \n55). Ovo područje obuhvata 370 \nha, a prosječna nadmorska visina \niznosi 950 m. Srednja Bijambar­\nska pećina je jedna od glavnih \natrakcija ovog područja, a radovi \nusmjereni na njeno uređenje za \nposjete turista počeli su sredinom \n20. stoljeća.  \nPejzaž karakteriše crnogorična šuma uz povremenu pojavu alpskih pašnjaka, ali su se \nna aluviju i riječnim sedimentima na dnu doline stvorile male bare i jezerca. Samo ime \n”Bijambare” podsjeća na zemljište pokriveno manjim i većim barama, ili zemljište \nkoje se stalno ili povremeno plavi. \nSve pećine nastale su na mjestu kontakta između nepropusnih stijena i masivnih sred­\nnjetrijaskih krečnjaka. Voda koja se nakuplja na području Bijambara, zajedno sa poto­\ncima Brodić i Bjelila, izvire na vrelu Orlje. \nTeško je reći kada su započela prva speleološka istraživanja Bijambarskih pećina. Naj­\nstariji potpisi u unutrašnjosti pećine ukazuju na kraj 19. stoljeća. Nakon njih pećine po­\nsjećuju i istražuju članovi prvih bosanskoherceogovačkih planinarskih klubova kao što \nsu: ”Prijatelji prirode”, ”Kosmos” i HPD ”Bjelašnica”, koji su ostavili svoje potpise u \novoj pećini, kao i u mnogim drugim pećinama u bližoj okolini Sarajeva. Nažalost, ovi \nprvi istraživači nisu ostavili nikakve pisane dokumente, crteže ili fotografije iz pećine. \nSlika 55. Položaj Bijambarskih pećina.\n96\nKao i mnoge druge pećine u Bosni i \nHercegovini, Bijambarske pećine prvi \nput spominju u svojim radovima spe­\nleobiolozi (Apfelbeck, 1901), nakon \notkrića novog tvrdokrilca (Antroher­\npon stenocefalum). \nPrve popularne tekstove o Bijambara­\nma donose poznati bosanski planinari \nVejsil Ćurčić (1940) i Eugen Kurmi­\nčić (1944) u planinarskoj periodici, ali \nu vrlo nesretno vrijeme – u godinama \nDrugog svjetskog rata. Prva ozbiljnija \nnastojanja da se kompleks Bijamba­\nra valorizira na pravi način potiču iz \nsredine pedesetih godina 20. stoljeća, \nu okviru rada Republičkog zavoda za \nzaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine. Nastavljajući se \nna radove I. Baučića, V. Ržehaka i H. Pašića, M. Malez vrši prva značajna speleološka \nistraživanja Gornje, Donje i Srednje Bijambarske pećine sa iskopavanjima u svrhu \npaleontoloških i arheoloških istraživanja (Malez, 1968). \nNa području Bijambara postoji osam speleoloških objekata (slika 56): Srednja (Glavna) \nBijambarska pećina, Ledenjača, Donja Bijambarska pećina, Đuričina pećina, Gornja \nBijambarska pećina, Dimšina pećina, Ledenica i Nova pećina (Milanolo & Mulaome­\nrović, 2007). Za turističku upotrebu interesantne su samo Srednja Bijambarska pećina, \nGornja Bijambarska pećina i Đuričina pećina. Ostale mogu, zbog svojih morfoloških \nosobina (aktivni ponori, jame) biti dio šire turističke ponude (edukativni sadržaji za­\nštićenog pejsaža). \n5.7.1  Srednja (Glavna) Bijambarska pećina\nOvo je najduža pećina na ovom području (533 m) i uređena je za turističke posjete \n(staze i rasvjeta). Treba napomenuti da se više od pola ove pećine trenutno nalazi izvan \ngranica zaštićenog područja, te stoga njena zaštita nije u potpunosti zagarantovana. \nSlika 56. Međusobni položaj pećina.\n97\nPećina se pruža duž vertikalne pukotine koja je i uzrokovala njen nastanak. Pećina je \nu prošlosti služila kao ponor, drugim riječima kao odvod za vodu koja se akumulirala \nunutar šireg područja Bijambara. Danas u pećini nema vode (jer ponire u Donjoj peći­\nni), a samo povremeno se stvaraju mala jezerca tokom kišnih perioda. \nSrednja Bijambarska pećina je morfološki jednostavna i sastoji se od ulaznog dijela \n(slika 57) i tri duge dvorane koje su međusobno povezane. Ova podjela na 4 dvorane \npotječe iz prvih opisa pećine, i sa morfološkog stanovišta je dosta proizvoljna. Ustvari, \nprve tri dvorane su dio jedinstvenog kanala koji se pruža u smjeru sjeverozapada, sve \ndok se ne sastavi sa drugim hodnikom koji se pruža iz pravca zapada. Nakon uskog \nprolaza, koji je djelomično povećan putem uklanjanja sedimenata tokom ranijih ure­\nđenja u turističke svrhe, pećina se naglo širi. Ovaj dio (četvrta dvorana) je zbog svoje \nakustičnosti nazvan “Muzička dvorana”, a vjerovatno je nastala spajanjem različitih \nkanala (većina njih sa kružnim presjekom) čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti na \nplafonu dvorane. \nDužina dvorana kreće se od 30 do 80 metara, a njihova širina je od 18 do preko 30 \nmetara. Njihova visina doseže u Muzičkoj dvorani preko 12 metara. Cijela pećina je \nSlika 57. Ulazna dvorana \n98\nprekrivena debelim slojem pećinske ilovače po kojoj su se istaložili različiti pećinski \nukrasi, bigrene kade, stalagmiti i kalcitne prevlake.\nOsim po veličini, Srednja Bijambarska pećina se izdvaja i po bogatstvu sigastih tvore­\nvina i pećinskih ukrasa. Većina ih je izlučena duž zidova, a u zadnjoj dvorani i na tlu i \npo stropu. Neki od njih su vrlo reprezentativni kao orguljasta zavjesa koja je izlučena \nu kupolastom udubljenju. Ono što je još jedna od karakteristika Srednje Bijambarske \npećine je veliko bogatstvo stalaktita na stropu. Boje sigastih tvorevina variraju, od \nmliječno bijele, preko sive i crne do crvenkastosmeđe. \nVelike dvorane, bogatstvo sigastih ukrasa, neposredna okolica bogata šumama kao i \ndobar prometni položaj na komunikaciji Sarajevo – Tuzla bili su i osnovni motivi da se \nSrednja Bijambarska pećina valorizira i kao turistički objekt u sklopu jednog rekreaci­\nonog centra. Radovi su započeti krajem šezdesetih godina 20. stoljeća i sa prekidima \ntraju do danas sa različitim intenzitetom i kvalitetom.  \n5.7.2  Đuričina pećina\nGlavni ulaz u pećinu je na širokom i strmom udubljenju terena. U prvom dijelu tlo \npokrivaju drveće i trava, dok je u nižem dijelu još uvijek vidljivo originalno urušeno \nkamenje, tako da je pravi ulaz u pećinu \nna dnu vrtačastog udubljenja (nekadaš­\nnjeg ponora). Nakon nekoliko metera, \npećina vodi do SZ–JI pukotine na kojoj \nse nastavlja preostali dio pećine. Ovaj \ndio je velika dvorana koja se proteže \nuzduž pukotine sa širokim otvorom na \npovršini stropa pećine, tako da se prvi \ndio pećine čini zapravo jedan prirodni \nkameni most (slika 58).\nZbog same morfologije pećine, snijeg \nkoji pada kroz otvor na plafonu se na­\nkuplja tokom zime, a drveće oko ulaza \ni visoki zidovi pećine ga štite od sun­\nca. Pored toga, u pećini se vjerovatno \nSlika 58. Đuričina pećina.\n99\nnakuplja hladni zrak koji omogućava stabilnu termalnu stratifikaciju. To sve skupa \nomogućava da led i snijeg traju sve do kasnog proljeća i ranog ljeta, a ponekad i tokom \ncijele godine. Upravo taj rijetki fenomen u kršu može biti interesantan i u ukupnoj \nturističkoj ponudi Bijambara.\n5.7.3  Gornja Bijambarska pećina\nGornja pećina je najstarija pećina na prostoru Bijambara. To nije veliki speleološki \nobjekat, ali je veoma značajno arheološko nalazište (slika 59). Istraživanja je proveo \nhrvatski paleontolog M. Malez 1967. godine.    \nUlaz u pećinu, širine 16 i visine 12 metara kao i jugozapadna orijentacija, nudi odlične \nuslove za boravište prahistorijskih ljudi. Lijevi hodnik i ulazna dvorana su ispunjeni \nsedimentima, dok je u desnom hodniku tlo sastavljeno od stijena na kojima su se to­\nkom vremena natoložile debele sigaste tvorevine. \nNajstariji sedimenti vidljivi na presjeku probne sonde iskopane na ulazu lijevog hod­\nnika pripadaju Würm II–III interstadijalu. U sloju iznad njih, sačinjenom od različitih \nilovača i sitnog oštrobridnog kamenja, a nastalom tokom zahlađenja Würm III, nađeni \nSlika 59. Gornja Bijambarska pećina.\n100\nsu brojni ostaci kvartarne faune, ali i kameno oruđe predhistorijskih stanovnika ovih \nkrajeva (kultura epigravetiena). U najgornjem sloju sa humusom nađeni su ostaci ke­\nramike iz bronzanog doba.\nU sklopu daljnjeg uređenja svakako treba ukloniti dvije postojeće masivne klupe koje \nsu izgrađene na sedimentima koji sadrže ostatke kulture čovjeka, ali i povećati prisu­\nstvo službenika parka u ovom prostoru (Mulaomerović & Osmanković, 2009).\n5.8  VJETRENICA\nPećina Vjetrenica je jedana od \nnajznačajnijih pećina, ne samo \nu Bosni i Hercegovini ili prosto­\nrima Balkana, već u svjetskim \nrazmjerama (Lučić, 2004). Jedin­\nstveni prirodni fenomeni (jak vje­\ntar koji ljeti puše iz pećine, a zimi \nu pećinu), raznovrsna morfologi­\nja, podzemna jezera i ponajviše \njedinstveno bogatstvo podzemne \n(u većini slučajeva endemične) \nfaune i njena brojnost, učinili su \nda Vjetrenica bude jedan od prvih spomenika prirode iz Bosne i Hercegovine na putu \nkandidature za UNESCO-ovu listu svjetske prirodne baštine (Lučić et al., 2005). \nVjetrenica se nalazi nedaleko od zadnjih kuća Zavale, seoceta udaljenog oko 4 km \nod općinskog središta Ravno smještenog u zapadnom dijelu Popova polja (slika 60). \nIako putne komunikacije danas predstavljaju dobar dio problema slabe posjećenosti \nVjetrenice – uski makadamski put od Ravnog, malogranični promet prema Slanom \n(Hrvatska) – one će u bliskoj budućnosti biti jedan od važnih činilaca izuzetne atrak­\ntivnosti, jer će dobrom asfaltnom cestom povezivati Mostar sa Dubrovnikom (najkraći \nput), i tako postati važnom destinacijom za sve turiste koji posjećuju ova dva grada, \nodnosno Međugorje. \nUlaz u pećinu udaljen je od Zavale 300 m u pravcu istoka, nekadašnjom trasom stare \nželjezničke pruge, a danas uskom asfaltnom cestom. Pred ulazom je prostrani plato \nSlika 60. Položaj Vjetrenice.\n101\ndovoljan da primi i najveću grupu posjetilaca. Već na platou se osjeća jak vjetar, a sa \npribližavanjem ulazu njegovo strujanje se sve više pojačava.   \nDanašnji ulaz ima dimenzije 7 x 3 metra i zaštićen je željeznim rešetkastim vratima \n(slika 61). Odmah iza vrata na desnom zidu se nalaze dva plitka reljefa sa predstavama \nlova (slika 62) i viteškog turnira. Predstave su kopoziciono, stilski i simbolički identič­\nne likovnim predstavama \nna stećcima, srednjovje­\nkovnim spomenicima pri­\npadnika Crkve Bosanske, \ntako da se sa sigurnošću \nmogu staviti u period sred­\nnjeg vijeka (14.–15. st.). \nNjihova simbolika, ma ko­\nliko na prvi pogled govo­\nrila o profanim situacijama \niz života na srednjovjekvo­\nnim dvorovima, u suštini \nSlika 61. Ulazna kapija.\nSlika 62. Reljef na ulazu.\n102\nsimboličkim jezikom govori o doktrinarnom načelu Crkve bosanske – o svijetu u ko­\njem se vodi neprekidna borba dobra i zla, svjetla i tame. Tumačenje uloge tih likovnih \npredstava ide od grobnne oznake (zamjena za stećak), simboličkog znaka da je to ulaz \nu svijet mrtvih (Wenzel, 1961), do pretpostavke da je na ulazu u pećinu nekad bila hiža \nBosanske crkve (Mulaomerović, 1998).\nOdmah iza ovog dijela pećinski kanal se sužava, a i visina se smanjuje. Na tom dijelu \nosjeća se najveći vjetar koji obavezno gasi svaku acetilensku rasvjetu. Dužina ovog \ndijela je oko 30 m. Kanal se zatim širi u prvu dvoranu Vjetrenice. Njena dužina od oko \n40 m i širina 10–15 metara pokazuju već na početku glavne morfološke karakteristike \nkanala Vjetrenice (slika 63): tlo pokriveno drobinskim materijalom, relativno malo \nsigastih ukrasa, razvoj dvorana duž slojnih ploha, impresivne dimenzije. Slična je, \npo morfologiji, i slijedeća dvorana u kojoj su stari pisci prepoznali različite zvukove, \npa otuda i dali imena ovom dijelu pećine “Žrvanj”, “Mlin” i “Bubanj” (Sorkočević, \nPamučina, Mihajlović). Ova dvorana završava se suženjem koje se u nastavku širi u \nkanal u kome se pojavljuju prve značajnije skupine sigastih ukrasa, prije svega stubova \nSlika 63. “Tipični” izgled kanala Vjetrenice.\n103\ni stalagmitskih saljeva. Na stubovima su brojni potpisi posjetilaca s kraja 19. – početka \n20. stoljeća jer se ovdje završavala njihova posjeta Vjetrenici. \nU nastavku iza stubova dolazi se do prva dva manja jezera koja su aktivna samo poslije \nvelikih kiša i koja uglavnom presuše. Ovdje se turistička staza izgrađena prije Drugog \nsv. rata račva, od čega jedan krak ide prema Donjoj Vjetrenici u koju se spušta preko \ndesetak metara visokih kamenih stepenica. Završetak stepenica je i kraj vještačke staze \nu ovom dijelu i do prvog jezera u Donjoj Vjetrenici silazi se preko kamenih blokova. \nUz nekoliko lijepih saljeva ovdje se može vidjeti i sva raskoš vodene erozije. Ulazak \nu Donju Vjetrenicu ipak treba biti rezervisan samo za male ili specijalističke grupe \nposjetilaca.   \nU nastavku drugog jezera cijelom dužinom kanala prostiru se sigaste kade. Ljeti su \nsuhe, a u kišnim mjesecima voda se prelijeva iz jedne u drugu. Kod H. Mihajlovića, \nkoji je u svom opisu Vjetrenice donio i prvi nacrt pećine, ovaj dio se naziva “pjati” kao \njedan od prvih naziva kod nas za neki pećinski ukras nastao taloženjem. Nešto ranije u \nsvom opisu on stalaktite naziva “čejreci” zbog sličnosti sa obješenim komadima suhog \nmesa. Na mjestu gdje se završavaju sigaste kade glavni kanal skreće pod uglom od 90o \nu pravcu jugozapada, dok se u njihovom produžetku nalazi jedna od najljepših dvora­\nna Vjetrenice – Zlatna dvorana. Iako duga svega oko 45 metara, veliki žuti saljev koji \nzauzima gotovo cijelu lijevu stranu zida i koji prema tlu prelazi u sigaste kade takvog \nje volumena i estetskih vrijednosti da predstavlja simbol Vjetrenice.\nGlavni kanal se nakon spomenutog skretanja pruža pravolinijski u dužini od oko 180 \nmetara. Tlo je pokriveno kamenjem, a od ukrasa vrijedno je spomenuti nizove stakal­\ntita na stropu. Pri kraju ovog kanala nalazi se još jedno manje jezero. Na mjestu gdje \nkanal skreće pod pravim uglom prema jugoistoku nalazi se jedna od najljepših naku­\npina stalagmita, prepoznata već od prvih istraživača kao “Tursko groblje”. Najveći od \nnjih dostiže visinu od 3,5 m. U nastavku staza vodi da tzv. “Hajdučkog stola”, skupine \nkamenih blokova koji su postavljeni kao sto i stolice i imaju turističku namjenu – kao \nzavršetak turističkog dijela staze. \nOd “Hajdučkog stola” izgrađena je staza koja vodi glavnim kanalom sve do Velikog \njezera, najveće površine pod vodom u Vjetrenici. Staza vodi do dva mjesta na obali \njezera na kojima su izgrađena mala pristaništa. Još uvijek se u glavnom kanalu mogu \nvidjeti ostaci starih čamaca koji su istraživačima služili za prelazak ovog jezera.    \n104\nOsim po dužini – Vjetrenica je najveća pećina u Bosni i Hercegovini – ona je značajna \nu svjetskim razmjerama po bogatstvu podzemne faune. Tu spada u sami svjetski vrh sa \npreko  90 troglobionata. Upravo je bogatstvo podzemne faune učinilo da istraživanja \nVjetrenice bude skoro pa životno opredjeljenje najvećeg češkog speleologa i biologa \nKarela Absolona koji Vjetrenicu istražuje 27 puta počevši od 1912. godine. Da Vjetre­\nnica još uvijek ima šta ponuditi speleobiolozima pokazuju i najnovija otkrića novog \ninsekta Nauticella stygivaga (Mlejnek & Moravec, 2003a, 2003b).\nNa kraju od posebnosti Vjetreneice treba spomenuti i nalaz leoparda (Panthera par­\ndus) koji je živio u ovim krajevima krajem posljednjeg ledenog doba (Malez & Pepeo­\nnik, 1969). Nađen je cijeli kostur, što je prava rijetkost među nalazištima ove životinje \nu Evropi (slika 64). \nNeposredna okolica pećine Vjetrenice je veoma bogata i kulturnim i prirodnim spome­\nnicima. Od kulturnih spomenika prije svega treba spomenuti ostatke srednjevjekovne \ncrkve sv. Petra u Zavali, nekropolu stećaka te manastir i crkvu Vavedenja Presvete \nBogorodice koja je prizidana na pećinu, a od prirodnih spomenika: brojne pećine (po­\nnore), vrela i rijeku Trebišnjicu.\nSlika 64. Kostur pleistocenog leoparda (fotografija iz 1968. godine).\n105\n5.9  LEDENICA\nPećina Ledenica se nalazi neda­\nleko od sela Resanovci na magi­\nstralnom putu od Drvara prema \nBosanskom Grahovu (slika 65). \nPripada geomorfološkoj cjelini \nResanovačkog kraškog polja (sa \nPašića poljem čini Grahovsko \npolje ukupne dužine 29 km). Na \nsjevernoj strani polje omeđuje \nStražbenica (1.184 m), na čijim \nse padinama nalazi nekoliko pećina: Skakića pećina, Ledenica, Čađava pećina, Vode­\nna pećina, Sabljića jama, ponor Struge.\nSve pećine su formirane u slojevitim krečnjacima koji pripadaju donjoj kredi, a bile su \ndio sistema koji je nekada odvodio vode Resanovačkog polja (današnja rijeka Struga) \nprema vrelu Bastašice ili prema dolini Une. \nPećine ovih krajeva prvi put spominje engleski arheolog A. Dž. Evans koji je u ovim \nkrajevima boravio tokom ”Bosanskog ustanka” i osim društveno-političkih događa­\nja u svojim izvještajima (1878. g.) spominje i brojne kulturne i prirodne vrijednosti \n(Evans, 1967). Prva speleološka istraživanja Resanovačkih pećina izvršio je M. Malez \nkao dio svojih obimnih istraživanja geologije kvartara Dinarskog krša. On je 1971. \ngodine obavio sondažna iskopavanja u Ledenici i Čađavoj pećini i dao prve opise ne­\nkih dijelova unutrašnjih kanala (Malez,  1972a, 1972b). U obje pećine našao je bogat \npaleontološki materijal, prije svega kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus). U vo­\ndoderini ispod Čađave pećine pronašao je i jednu kamenu alatku koja pripada kulturi \nsrednjeg paleolita. Taj nalaz govori da su ove krajeve nastanjivali najstariji stanovnici \ndanašnjeg teritorija Bosne i Hercegovine. Vrlo detaljna speleološka istraživanja izveo \nje R. Lazarević sa speleolozima iz Valjeva 1977–78. godine, u okviru priprema za tu­\nrističko uređenje pećine Ledenice (Lazarević, 1982).   \nPećina je morfološki jednostavna – čini je samo jedan kanal generalnog pravca pruža­\nnja sjever–jug koji je predisponiran glavnim tektonskim pukotinama. Ono što pećinu \nipak čini složenom jest njena vertikalna raščlanjenost, budući da se kanal kaskadno \nSlika 65. Položaj pećine Ledenice.\n106\nspušta, a u samoj pećini postoji i veći broj jama (dimenzije od 15 do 37 m dubine). \nUkupna dužina poznatih kanala iznosi 695,5 m pri čemu je dužina glavnog kanala 564 \nm. Na toj dužini morfološki se može izdvojiti 13 dvorana čije dužine se kreću od 24 m \ndo 186 m. Širina glavnog kanala varira od 2 do 40 m, a visina od 1 do 25 m.  \nLedenica je posebno bogata pećinskim nakitom, odnosno, bolje je reći da je pećina \n \ndoslovno ispunjena pećinskim nakitom tako da se na rijetkim mjestima može vidjeti \nosnovna krečnjačka stijena, osim na tavanici (slike 66 i 67). I izdvojene dvorane su u \nosnovi nastale pregrađivanjem glavnog kanala pećinskim nakitom. Može se sa sigurni­\nšću reći da su u Ledenici zastupljene sve forme pećinskog nakita: stalagmiti, stalaktiti, \npećinski stubovi, salivi, bigrene i kalcitne kade, koralne forme, baldahini, draperije, \nrazličite erozivne forme, ponori, dimnjaci. I dimenzije pojedinih pećinskih formi su \nizuzetne i po visini i po volumenu. Nisu rijetki stalagmiti i stubovi visoki i po 10–15 \nmetara i stalaktiti dužine do 4 metra. I boje pećinskog nakita su raznovrsne, od snijež­\nno bijele, preko okera i crvene do sive i crne boje. Uz kristale kalcita koji na velikom \nbroju mjesta pokriva osnovnu sigastu površinu, nije ni čudo što su pećinu Ledenicu, \nod njenog otvaranja, stavljali po bogatstvu nakita i njegovih formi uz bok Postojnskoj \njami. Posebnu draž pećini daju i brojne bigrene kade u donjim dijelovima koje su is­\npunjene vodom zahvaljujući stalnoj vodi koja prokapava kroz pukotine na stropu. Na \nSlike 66. i  67. Po bogatstvu ukrasa Ledenica je među prvima u BiH.\n107\ndrugoj strani, na ulazu se, u toku zimskim mjeseci, stvara veliki broj ledenih stalaktita \ni stalagmita fantastičnih oblika koji ponekad i zapriječe dalji prolaz. Zbog položaja \nulaza (na dnu vrtače) i šume koja ga zaklanja, led na ulazu se zadržava duže vremena \npo čemu je pećina i dobila naziv.  \nPećina je lokalnom stanovništvu služila kao sklonište još od davnina, pa su bile pozna­\nte i njene estetske vrijednosti. Pećina je zaštićena kao spomenik prirode 1959. godine \nrješenjem ondašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode. Ra­\nzlozi zaštite su bogatstvo nakita, ali i brojna oštećenja.  Već 1968. godine, zahvaljujući \nlokalnoj zajednici napravljena je željezna kapija na ulazu da bi se pećina zaštitila od \nnesavjesnih posjetilaca. Nakon Malezovih istraživanja, pojavljuje se i nekoliko popu­\nlarnih članaka koji afirmativno pišu o pećini apostrofirajući ljepotu pećinskog nakita. \nNa inicijativu tadašnjeg predsjednika SO Bosansko Grahovo Đ. Bursaća pokrenuta je \nakcija za istraživanje pećine, a onda i njeno uređenje za turističke posjete.  \nOd lokalnog puta Resanovci – Lička Kaldrma do parkinga, nedaleko od pećine, na­\npravljena je asfaltna cesta u dužini od 960 m. U nastavku do pećine napravljena je \ndvosmjerna betonska staza – stepenište (slika 68). Uz parking je izgrađen i prijemni \nobjekat sa malim restoranom. \nSlika 68. Ulaz sa pristupnom stazom.\n108\nUlaz u pećinu je zatvoren masivnim zidom da bi se spriječio štetni uticaj spoljašnjih \nklimatskih promjena. U pećini je izgrađeno 650 m staze, od čega od betona 150 m i \n500 m od drveta. Drvo je izabrano radi lakše izgradnje staze i zaštite pećinskog nakita. \nU velikom dijelu pećine staza je dvosmjerna, a na nekoliko mjesta napravljena su i \nproširenja koja imaju funkciju vidikovaca i okupljanja posjetilaca. Pećina je osvijet­\nljena sa preko 100 rasvjetnih tijela. Da bi se očuvala mikroklima pećine korištene su \nhalogene i fluorescentne svjetiljke, a i napajanje je izvedeno u četiri sektora. \nPećina je svečano otvorena 1979. godine. U početku je pećinu, zbog izuzetne ljepote \npećinskih ukrasa, posjećivao veliki broj turista, da bi se, od 1987. godine pa dalje, \nustalio na oko 6.000 posjetilaca godišnje. To je prije svega rezultat nepostojanja bilo \nkakve propagande, iako je blizina (Titovog) Drvara, u koji je godišnje dolazilo nekoli­\nko stotina hiljada turista, pružala izvanredne mogućnosti razvoja. \nDanašnje stanje pećine karakteriše zapuštenost prijemnih objekata, staza u pećini za­\nhtijeva obnovu (većeg dijela staze od drveta), a i rasvjeta je potpuno van upotrebe. \nTuristički potencijal pećine Ledenice leži osim u izuzetnim estetskim vrijednostima i u \nnjenom prometnom položaju. Od puta Bosansko Grahovo – Drvar udaljena je 2,5 km, a \nod puta Resanovci – Lička Kaldrma 1 km. Od Drvara je udaljena samo 18 km, a od zna­\nčajnih turističkih središta srednje Dalmacije, Splita i Šibenika, 155, odnosno 110 km.  \nU sklopu ponovnog aktiviranja pećine kao turističkog resursa potrebno je lokalnu as­\nfaltnu cestu do pećine djelimično popraviti i očistiti neposrednu okolinu od naraslog \ndrveća i grmlja. Pristupni objekat je u znatnoj mjeri devastiran i trebalo bi ga obnoviti. \nOd parkinga do ulaza, betonske staze su relativno dobro očuvane, osim metalnih ruko­\nhvata koji su odnešeni. Što se tiče staze ona je jednim dijelom upotrebljiva, a jednim \ndijelom (drvena stepeništa) uništena. Rasvjeta pećine bi se, također, morala uraditi \nponovo koristeći sijalice koje zrače manje energije. S obzirom na klimatske promjene, \nodnosno smanjenu količinu leda u pećini, veličine grupa i njihov broj tokom sezone \ntreba ograničiti na nivo održivosti objekta. U svakom slučaju je potrebno uspostaviti \nsistem monitoringa klime pećine.\n5.10  TITOVA PEĆINA\nTitova pećina kod Drvara (slika 69) je najpoznatiji takav objekat u Bosni i Hercegovi­\nni. U toku Drugog svjetskog rata maršal Tito je koristio nekoliko pećina za sklanjanje: \n109\nu selu Bogovići (Pale), kod sela \nPlahovići (Kladanj), u Bastasi­\nma (Drvar) i Zabrđanska pećinu \n(Glavatičevo) (Grbelja, 1980), ali \nje jedino pećina u Drvaru, zbog \ndramatičnosti događanja (nje­\nmački desant, boravak Vrhovnog \nštaba), uređena kao dio vojnog \nmuzeja. Do posljednjeg rata bila je \nvrlo posjećena – svake godine ne­\nkoliko stotina hiljada posjetilaca.\nTitova pećina se nalazi na padini brda Gradina na oko 23 metra iznad korita rijeke \nUnac (slika 69). Od centra grada je udaljena svega 1 km. Sadašnje dimenzije pećin­\nskog ulaza su 6 m širina i 7 m visina, i posljedica su vještačkog proširivanja radi po­\nstavljanja baraka (slika 70). Pred pećinom se nalazi zaravnjeni plato, ukupne dužine \n18 m, na kojem su postavljene dvije barake dužine 12 i 4 m i širine 5 m. U nastavku \npećinu čini horizontalni kanal dužine 16 m, visine 4 m i širine 2,5–4 m. Na kraju ovog \nSlika 69. Pećina prije intervencije na ulazu.\nSlika 69. Položaj Titove pećine.\nSlika 70. Titova pećina prema razglednici \niz 80-tih godina.\n110\nhodnika nalaze se željezna vrata postavljena još 1938. godine prilikom istraživanja pe­\nćine radi vodosnabdijevanja. Duž ovog dijela kanala postavljene su daske radi lakšeg \nrazgledanja pećine. Ukupna dužina pećine je 85 m (Božićević, 1961).\nPećina je nastala korozivnim i erozivnim djelovanje podzemnih voda duž dvije vrlo \nizražene dijaklaze smjera S–N (ravni dijelovi pećine) i NW–SE (strmi dijelovi pećine). \nVoda u jezeru na dnu se za vrijeme kišnih perioda može podignuti do izlaza iz pećine, \nkada se prelijeva u vidu slapa visokog 12 m.   \nObjekti pred pećinom su u posljednjem ratu potpuno uništeni, da bi prije dvije godine bili ob­\nnovljeni (Borić, 2006). Za raznovrsniju turističku ponudu, osim muzejske postavke u baraci i \nulaznog dijela, bilo bi poželjno obnoviti i stazu i drvene stepenice do sifonskog jezera. \n5.11  MRAČNA PEĆINA\nMračna pećina je, kao što je to već ranije rečeno, bila među prvima koje su uređene za \nturističku posjetu. Danas je ona na posljednjem mjestu po turističkom potencijalu koji \nnudi. Razlog je nesigurnost prilaza pećini, budući da je kompletan prostor oko pećine \nminiran u posljednjem ratu (Dujaković, 2004). Pa ipak, u nekoj izglednoj budućnosti, \nona zbog svoje atraktivnosti može biti zanimljiva u turističkom smislu. Naime, mnogi \nposjetioci iz inostranstva koji obilaze naše planine, pa i pećine, po povratku u svoje \nmatične zemlje na internet forumima obavezno stavljaju fotografije na kojima su pri­\nkazane crvene table koje upozoravaju na minirana područja. Avanturistički turizam \nmože imati vrlo razruđene oblike.\nMračna pećina je poznata i kao \npećina Banja stijena (uglavnom \nu biospeleološkoj literaturi) po \nnajbližem selu, mada se i obli­\nžnja pećina Govještica često na­\nziva Banja stijena ili Donja veli­\nka pećina (Ržehak, 1966). Nala­\nzi se u kanjonu Prače (slika 71), \ndvadesetak metara iznad korita \nrijeke. Najlakši prilaz pećini je \nod stare željezničke stanice Ba­\nSlika 71. Položaj Mračne pećine.\n111\nnja Stijena, makadamskim putem uzvodno oko 600 metara do drugog tunela (na bivšoj \ntrasi uskotračne pruge) gdje se treba spustiti do rijeke. Nakon oko 300 metara uz vodu \ndolazi se do Govještice (slika 72). Na ovom mjestu je nekada postojao pješački most \nkojeg bi u budućoj turističkoj eksploataciji trebalo, prije svega, ponovo izgraditi. Od \nGovještice do Mračne pećine ima još oko 100 metara staze. \nSlika 72. Ostaci starog mosta kod pećine Govještice.\nUlaz u pećinu je na početku vještački proširen i zaštićen metalnom kapijom. Od kapije \ndo prve dvorane vodi uski kanal dužine 15 metara, koji je također na mjestima proširi­\nvan do profila od oko 1 m2. Za buduću turističku eksploataciju bi bilo neophodono pro­\nširiti ovaj dio za normalnu komunikaciju ili otkopati nekadašnji prirodni ulaz koji je \nvremenom zatrpan. Od kraja ulaznog kanala do prve dvorane treba se spustiti 8 metara \nnaniže niz betonske stepenice. Odatle je glavni pećinski kanal uglavnom horizontalan, \nosim u posljednjem dijelu. Postoji i više sporednih kanala koji omogućavaju izgradnju \ndvosmjernih turističkih staza. \nPećina je vrlo bogata svim vrstama pećinskog nakita, a ovdje treba posebno istaći tzv. \n“pećinsko mlijeko”, vrlo rijedak pećinski ukras u našim pećinama. Osim po pećin­\nskom nakitu, Mračna pećina je i bogato paleontološko nalazište pećinskih medvjeda i \nnekoliko endemičnih vrsta podzemne faune. \n112\nKoliki je nekada bio interes za Mračnu pećinu pokazuje, prije svega, broj potpisa koje \nsu posjetioci ostavili na zidovima pećine, posebno u centralnoj dvorani, počevši još \nod austro-ugarskih vremena, preko prvih nastojanja da se ova pećina približi turistima \nizmeđu dva rata, ali i prva teodolitska mjerenja u jednoj pećini u Bosni i Hercegovi­\nni izvedena šezdesetih godina kao prethodnici jednog ozbiljnog pristupa turističkom \nuređenju. O tadašnjem svojevrsnom turističkom entuzijazmu ilustrativno govore i ra­\nzglednice (slika 73) koje je Planinarsko društvo “Romanija” izdalo povodom II. sleta \nplaninara BiH u Jajcu 1961. godine. Zbog svog položaja bi turističku eksploataciju pe­\nćine trebalo vezivati za druge turističke sadržaje, kao što su ribolov i vožnja kajakom \nza šta je kanjon Prače idealan.\nSlika 73. Jedna od četiri razglednice Mračne pećine u izdanju PD “Romanija”.\n5.12  ORLOVAČA\nPećina Orlovača nalazi se kod sela Donje Sinjevo, 1 km od Sumbulovca na cesti Sa­\nrajevo – Mokro. Od Sarajeva je udaljena 12 km vazdušne linije (slika 74). Unutrašnji \ndijelovi pećine su otkriveni relativno kasno, osamdesetih godina 20. stoljeća. Naime, \nulaz u glavni kanal je u neko vrijeme (vjerovatno u nekom ranom historijskom peri­\nodu holocena) bio zatrpan debelom naslagom osipine. Do glavnog kanala se moglo \n113\ndoći samo pužući uskim i niskim \n(speleogenetski mlađim) kana­\nlom dugačkim 206 m. Na kraju \ntog kanala bio je uski otvor koji \nsu proširili prvi speleolozi i tako \nbili prvi posjetioci unutrašnjih \ndijelova pećine (Kurtović, 1977). \nTo je istovremeno značilo i da su \npećinski ukrasi i svi paleontološ­\nki nalazi bili u potpunosti očuva­\nni (Mulaomerović, 1985). U toku \nkasnijih istraživanja o čuvanju pećinskog nakita se posebno vodilo računa.\nPećina je nastala u srednjetrijaskim krečnjacima i to na rubu grebena brda Orlovača \n(slika 75) ispod kojeg su starije verfenske naslage. Na obodu brda se pored pećine \nOrlovače u nizu nalazi nekoliko manjih pećina (Zohara, Vasina i Okrugla pećina), a na \nkontaktu krečnjaka i verfenskih naslaga nekoliko vrela od kojih je najveće vrelo rijeke \nSinjave. Njen tok se može pratiti i unutar pećine u zadnjim dijelovima glavnog kanala. \nSlika 75. Masiv Orlovače sa novim (prirodnim) ulazom \n(u desnom dijelu se vidi stijena obrušena prije 3 godine).\nSlika 74. Položaj pećine Orlovače.\n114\nZa formiranje pećine presudan je bio sistem pukotina po dva osnovna pravca: NNW–\nSSE i N–S. Duž tih pukotina dolazilo je do proticanja vode čija se eroziona baza spu­\nštala sve niže, a više položeni hodnici su postajali suhi. U njima je tad nastupila faza \nkorozivnog djelovanja vode i trošenja stijena. Rezultat korozije u glavnom kanalu je \npećinska ilovača, a velika količina kamenih blokova i kamene drobine (posebno izra­\nžena u pojedinim dijelovima pećine) produkt su korozije i mehaničkog djelovanja. \nMirko Malez je 1986. godine izveo prva iskopavanja kvarstarnih naslaga i istražio \nkronostratigrafske odnose. Na osnovu pećinskih sedimenata je zaključio da je formi­\nranje pećine Orlovače započelo tokom gornjeg i srednjeg pleistocena, budući da je u \ngornjem pleistocenu pećina već sadržavala crvenosmeđu ilovaču u kojoj su nađeni \nskeletni ostaci pećinskog medvjeda, crvenog alpskog vuka i kozoroga kao tipičnih \npredstavnika gornjopleistocenih sisavaca (Malez et al., 1987).  \nPodzemni sistem kanala pećine Orlovače rasprostire se na četiri međusobno povezana \nnivoa. Ukupna dužina do sada istraženih kanala je oko 2.500 m, ali postoje perspektive \nza nastavak istraživanja.\nVrijednost pećine Orlovače je u iznimnom bogatstvu i jedinstvenoj očuvanosti pećin­\nskih ukrasa i bogatom paleontološkom materijalu. Sigaste tvorevine zastupljene su \nrazličitim formama stalagmita i stalagmitskih kristaličnih ploča čije debljine idu od \ntanke kore do debljina od preko pola metra. Stalagmiti su formirani na raznim podlo­\ngama, ponekad i na ilovači, različitih debljina i visina. Boje su im najčešće bijele ili u \nraznim tonovima crvene zbog otopljenih oksida željeza. Ponekad su stalagmiti spojeni \nsa stalaktitima na stropu pa formiraju kolonade stupova. Stalaktiti su također zastu­\npljeni različitim formama, ponekad pojedinačno, ponekad razvojem u grupi praveći \nzavjese. Postoji i nekoliko pojava heliktita, ali manjih dimenzija, što znači da strujanje \nvjetra u pećini nije bilo izraženo. Zabilježene su i pojave “pećinskog mlijeka”  i pizo­\nlita “pećinskih bisera”.  \nOd paleontoloških nalaza najbrojnije su kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus), \nnađene na više mjesta u glavnom pećinskom kanalu i u najvišem kanalu, gdje su bili i \nnjihovi brlozi (Malez et al., 1987; Paunović, 1988). U tom dijelu kosti su bile prevuče­\nne samo tankom sigastom korom, dok su u glavnom kanalu kosti uložene u smeđecr­\nvenkastu ilovaču. Osim po brojnosti kostiju pećinskog medvjeda, Orlovača je značaj­\nna i po tzv “medvjeđim gnijezdima”, tj. mjestima gdje su medvjedi boravili, posebno \n115\ngravidne ženke kroz duži vre­\nmenski period ili u toku zimskog \nmirovanja. Oblik “gnijezda” je \ntanjurasto udubljenje promjera \n2–3 metra, najčešće formirano u \npećinskoj ilovači. Uz “pećinska \ngnijezda” gotovo uvijek se mogu \nnaći i tzv “medvjeđa brušenja”. \nPored brojnih nalaza pećinskog \nmedvjeda, nađeni su još samo po­\njedinačni nalazi crvenog alpskog \nvuka i kozoroga iz vremena pleistocena, te veći broj fragmenata svinje i goveda koji \nmožda pripadaju i domesticiranim životinjama. Na osipini ispod ulaza nađeno je i ne­\nkoliko kremenih alatki iz mlađeg paleolita te jedna koštana alatka.\nOdmah po otkrivanju glavnog hodnika javila se ideja o otvaranju Orlovače za širi krug \nposjetilaca, uvažavajući svu složenost problematike uvođenja jedne ovako vrijedne \npećine u turističku eksploataciju (Basler, 1986). Brigu oko uređenja vodilo je Spele­\nološko društvo “Bosansko-hercegovački krš” iz Sarajeva, a prvi projekat turističkog \nuređenja napravio je 1987. godine Radenko Lazarević. Prije toga izvedena su spo­\nmenuta paleontološka (dr. M. Malez) i speleobiološka istraživanja (dr. B. Sket). Do \n1992. godine izgrađeno je 220 m turističke staze pri čemu se vodilo računa da pećinski \nukrasi budu sačuvani u najvećoj mjeri, kao i da aktivne forme u povremeno plavljenim \nbigrenim kadama budu obezbijeđene. Napravljena je i prijemna kuća i dovedena elek­\ntrična struja. Vođenje pećine povjereno je privatnoj firmi ”Speleo AD” (slika 76). Rat \nje prekinuo dalji turistički razvoj.\nU organizaciji Filozofskog fakulteta iz Istočnog Sarajeva nastavljeni su radovi na ure­\nđenju pećine Orlovače (Dujaković, 2004). Izgrađen je novi pristupni put i stepenište \nuz sipar do ulaza u pećinu, postavljena rasvjeta i produžena turistička staza u dužini od \n560 m. Pećina je za turiste otvorena ponovo 2002. godine. Bez obzira na atraktivnost \ni blizinu Sarajeva broj posjetilaca je mali, prije svega zbog slabe prometne veze sa \nSarajevom (a i loših političkih i privrednih odnosa općine Pale sa Sarajevom – općina \nPale pripada drugom entitetu).   \nSlika 76. Naljepnica iz 1992. kao prvi turistički suvenir \npećine Orlovače.\n116\n5.13  VAGANSKA PEĆINA\nVaganska pećina se nalazi u bli­\nzini sela Vagan, na sjevernim pa­\ndinama planine Vitorog, na 920 \nm n. v. Od Šipova je udaljena 15 \nkm, a od magistralnog puta Ši­\npovo – Kupres svega 300 metara \n(slika 77). \nPrve podatke o pećini donosi J. \nPetrović 1969. godine u nepu­\nblikovanom izvještaju. Detaljan \nopis pećine daje Z. Marijanac \n(1970). Deset godina kasnije R. Lazarević ponovo istražuje pećinu, da bi sljedeće go­\ndine sa speleolozima iz Valjeva detaljno istražio pećinu radi izrade projekta za njeno \nturističko uređenje (Lazarević, 1995).  \nPećina je formirana u gornjokrednim krečnjacima, a predstavlja fosilni kanal nekadaš­\nnjeg podzemnog toka kojim su se vode sa Kupreškog polja (Mrtvica) drenirale prema \nvrelu rijeke Janj. Morfologija pećine je jednostavna – sastoji  se od glavnog kanala i \ntri sporedna. Dužina glavnog kanala je oko 200 metara i na njegovom kraju se nalazi \nvelika količina odronjenog materijala i pećinskog nakita. Ukupna dužina svih kanala \nje 420 metara. Širina glavnnog kanala je od 8 do 10 m, a visina od 1 do 15 metara.  \nPećina je izuzetno bogata pećinskim nakitom, posebno velikim saljevima na zidovima \ni brojnim stalaktitima na stropu pećine (slika 78). Brojni su i pećinski stubovi od kojih \nmnogi imaju značajne dimenzije. Velike površine pećine pokrivene su i stalagmitskim \npločama i stalagmitima. Posebno se po bogatstvu pećinskog nakita izdvaja središnja \ndvorana, duga 58 metara.\nProjekat uređenja pećine izrađen je u 1980. godine u Institutu za šumarstvo iz Beo­\ngrada. Njegov autor je (kao i velikog projekata za uređenje turističkih pećina u Srbiji i \nBiH) R. Lazarević. On predviđa turističku stazu u dužini od 324, odnosno 372 m koja \nbi u nekim dijelovima pećine bila dvosmjerna, a u nekim jednosmjerna. \nRazlozi za uređenje Vaganske pećine bili bi prema riječima autora:\nSlika 77. Položaj Vaganske pećine.\n117\n•\t obilje pećinskog nakita, različitih oblika, boja i dimenzija, a naročito obilje tavanič­\nkog nakita (stalaktiti);\n•\t blizina magistralnog puta Jajce – Šipovo – Kupres;\n•\t blizina razvijene turističke regije, koju čine Plivina jezera i Jajce;\n•\t blizina brojnih i atraktivnih prirodnih rijetkosti: vrelo Janja, Janjski otoci, vrelo \nPlive, Plivina jezera i vodopadi;\n•\t položaj na kraškoj površi, vazdušnoj banji na visini 900–1.000 m sa sadržajima \nprirode visoke estetske vrijednosti (proplanci, vrtače, vidici).\nI pored svih pobrojanih razloga do realizacije projekta uređenja pećine za turističke \nposjete nije došlo. \nPored nabrojanih potencijala treba spomenuti i prometni položaj, budući da pećina nije \ndaleko od Uskoplja (Bugojno, Gornji i Donji Vakuf) ali i vrlo frekventnog pravca od \nsrednje Bosne (Zenica, Travnik) prema Splitu. \n5.14  BADANJ\nPolupećina Badanj nalazi se u kanjonu rijeke Bregave, oko sedam kilometara nizvodno \nod Stoca (slika 79). Tu je, na kamenoj stijeni odvaljenoj sa stropa, 1976. godine otkri­\nSlika 78. Prva dvorana.\n118\nven urezan crtež. Iako su oborine \nuništile više od polovine površi­\nne, može se raspoznati stražnja \npolovina neke životinje, vjerovat­\nno konja,  kako je to zaključio Đ. \nBasler koji je istraživao to mjesto \n(Basler, 1974). Više od samog \nvidljivog dijela crteža, čini se \nda je u ovom slučaju prevagnuo \nbroj prikaza konja u paleolitskoj \numjetnosti (24 % od ukupnog \nbroja prikaza životinja) prema A. \nLeroa-Gurhanu (1991). Pored toga Basler je zaključio, potaknut izuzetno velikim bro­\njem kremenica (preko 300.000 komada) i definiranih alatki, i to samo iz dijela kojeg \nje on iskopavao za vrijeme trogodišnjeg istraživanja, da je Badanj stalno prebivalište \npaleolitskih lovaca, pa je i konj kao glavna lovna životinja bio od izuzetnog značaja. \nMeđutim, istraživanja životinjskih kostiju i veza sa mogućim brojem stanovnika koji \nse mogao ishraniti mesom ubijenih životinja, pokazala su da je Badanj bio samo pri­\nvremeno boravište ljudi u određe­\nnom vremenu, otprilike od marta do \nmaja (Whallon, 1989), možda samo \nu vrijeme nekih obreda. \nCrtež pripada mlađoj paleolitskoj \numjetnosti (slika 80). On je nastao \nrukom nekog nadarenog lovca iz \nskupine epigravetijenskih stanovni­\nka koji su živjeli u tim područjima \nod otprilike 15.000 do 11.000 godi­\nne p.n.e. Prikaz konja se uglavnom \nobjašnjava kao simbol muškosti. \nŽenski simbol su strelice ili rane na \nSlika 79. Položaj Badnja.\nSlika 80. Gravura konja (jelena?).\n119\ntijelu životinje. Nekoliko takvih strelica nalazi se i na crtežu iz Badnja. U paleolitskoj \numjetnosti je općenito prihvaćeno da su slikovni prikazi u pećinama strogo ikonograf­\nski sastavljeni svijet obreda, u kome su “muški” i “ženski” simboli sasvim određeno \nraspoređeni. I Badanj je očigledno imao obrednu namjenu. Upravo zato, treba istaći \nda su u tom nalazištu, veoma brojni nalazi ogrlica kojima se ne može osporiti obredna \nuloga. Ogrlice iz Badnja su gotovo sve izrađene od školjki i jelenjih zuba. Neki od \ntih zuba su bili i dodatno ukrašeni. Upravo ta prisutnost jelena na ogrlicama upućuje \nna razložnost ostavljanja otvorenim pitanja: da li crtež iz Badnja predstavlja konja ili \njelena (Mulaomerović, 2002a)? Tim prije jer su i Whallonova istraživanja u Badnju \npokazala da su kosti jelena najčešće među nalazima životinjskih kostiju – više od po­\nlovine u gotovo svim slojevima. \nJedinstven paleolitski crtež na prostoru jugoistočnog Balkana, bogata paleta koštanih \nukrasa paleolitskih lovaca koji su nađeni prilikom iskopavanja, veliki broj kremenih \nalatki, uz izuzetnu estetsku vrijednost krajolika (slika 81) sa rijekom Bregavom i nje­\nnim plitkim kanjonom, nude neslućene turističke mogućnosti pećine Badanj. Ostaje \nproblem upravljanja ovim objektom koji bi se mogao riješiti u sklopu nekog  lokalnog \nSlika 81. Položaj Badnja iznad kanjona Bregave.\n120\narheološkog parka kao javne ustanove. Blizina Stoca sa kulturno-historijskim i arhitek­\ntonskim vrijednostima (antički grad Daorson sa kiklopskim zidom, srednjovjekovna \nnekropola stećaka na Radimlji, srednjovjekovni grad Vidoški, osmanska arhitektura) \nsamo još više pojačava atraktivnost cijelog ovog kraja.\n5.15  LEDENJAČA \nCrteži u pećini Ledenjači za nau­\nku su otkriveni prije 30-tak godi­\nna u okviru cjelovitih arheoloških \ni etnoloških istraživanja područja \ngornjeg Podrinja koja je vodio \nZ. Kajmaković (1976). Pećina se \nnalazi oko desetak minuta hoda \nod sela Budanj kod Miljevine \n(istočna Bosna), gradića na putu \nTrnovo – Foča (slika 82). Na ula­\nzu u pećinu, na obje strane, na di­\njelovima koji nisu nadsvođeni nalaze se crteži. Stijena na koju su urezani ima površinu \nod oko 10 m2. Preovlađuju prikazi tačkastih polja uokvireni crtama i razni simboli \n(strelice, Sunce). Prema skromnim arheološkim ostacima koji su nađeni u iskopima \nu tlu ispod crteža, nalazište je, prema B. Čoviću (1978, 1987), vremenski stavljeno u \neneolit – rano bronzano doba. \nIstraživači tih crteža, Kajmaković i Basler (Basler, 1980, 1985a) bave se uglavnom \npoljima sa tačkicama i oblicima prikazanim na slici 83. Kajmaković smatra da su to \nalatke, neka vrsta dlijeta, a Basler je u tim oblicima vidio phaluse na osnovu čega je \nzaključio da je pećina vjerovatno služila u nekim obredima vezanim za plodnost .\nKasnija istraživanja su pokazala da su “phalusi”, odnosno, “alatke” zapravo prikazi \nljudskih likova (Mulaomerović, 1998). Većinom su prikazani dosta pojednostavljeno, \nali na nekima su naznačene i osnovne crte lica (oči, usta). Uglavnom su prikazani spri­\njeda, ali ima prikaza i sa strane. Može se primijetiti da je iscrtana i odjeća, neka  vrsta \npokrivača kojom su bili zamotani. To bi upućivalo na neko hladnije doba u historiji \nkada su nastali ti crteži, možda početak željeznog doba (Basler, 1985b). Posebno je \nSlika 82. Položaj Ledenjače.\n121\nzanimljiv ljudski lik čija su prsa naročito ukrašena. Već sama činjenica da je on jedan \njedini od mnoštva likova sa takvim ukrasom daje mu poseban značaj. Ukras na prsima \nu obliku izdijeljenog četverokuta na više trokutastih polja upućivao bi na Sunčevu \nSlika 83. Gravure ljudskih figura (jedna sa atributima sunca).\nSlika 84. Gravure tačkastih polja i ljudskih likova.\n122\nsimboliku. Sličan prikaz na prednjoj strani imaju i glineni kipići sa nalazišta Pod kod \nBugojna (Čović, 1987). \nBrojnost i raznolikost prikaza ne omogućavaju jednostavan odgovor na pitanje koja je \nsvrha ovih crteža. Najbliže značenje za nekoliko izdijeljenih krugova jeste da simboli­\nziraju Sunce. Značenje tačkastih polja, uokvirenih crtom ili bez nje ostaju bez valjanog \nodgovora. To je jedan od najrasprostranjenijih crteža u bronzanom dobu. Nalazi se na \nkamenim gromadama megalitskog hrama u Tarksienu nedaleko od Valette na Malti \n(koji je posvećen jednoj od brojnih malteških prahistorijskih Venera koje simbolizira­\nju plodnost), preko Val Camonice na sjeveru Italije gdje su tačke raspoređene u skup \npravilnih polja, do daleko na sjever Norveške, na brojnim crtežima na stijenama. Ono \nšto se sigurno može zaključiti jeste da je pećina Ledenjača kroz duže vremensko raz­\ndoblje služila kao obredno mjesto različitim skupinama ljudi od eneolita do, možda, \nranog željeznog doba. \nTuristička vrijednost pećine Ledenjače ogleda se u atraktivnosti jedinstvene kompo­\nzicije gravura u stijeni iz predhistorije. Uz gravure na ulazu u Djevojačku pećinu kod \nKladnja, ovo su jedini pećinski crteži ovih dimenzija južno od poznate doline Val Ca­\nmonica u sjevernoj Italiji (Priuli, 1985). Pojedinačni crteži nalaze se još na lokalitetu \n“Pisana stijena” kod sela Žlijeb (Višegrad) (Stratimirović, 1891), u Kozlogradskim \nstijenama kod sela Robovići (Foča) (Basler, 1980, 1985a), na Vezirovoj bradi (Prokle­\ntije, Srbija), na stijeni u Lipcima (Boka Kotorska, Crna Gora) (Pušić, 1966) i na stijeni \nkod sela Tren u Albaniji (Korkuti, 1971), ali ni izdaleka u tom broju kao na ulazu u \nLedenjaču. \nPored prezentiranja crteža i dio pećine bi se mogao urediti za posjetu turista, bez obzi­\nra što pećina nema estetskih vrijednosti. Za tu svrhu bi trebalo u selu Budanj napraviti \nprijemni punkt na koji bi upućivala turistička tabla na magistralnom putu. Budući da \nsu crteži na ulaznom dijelu nema potrebe za bilo kakvim infrastrukturnim zahvatima ni \nu pećini ni na samom ulazu (eventualno diskreciono odstojanje od crteža kombinaci­\njom drvenih stupova i užadi). Broj posjetilaca ograničen je samo mogućnošću kontrole \n(radi nesavjesnog oštećivanja).\n123\n6.  LOKALNI RAZVOJ I SPELEOTURIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI\n6.1  LOKALNI RAZVOJ\nLokalni ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini posljednje dvije decenije oblikovao \nse kao rezultat tranzicije društvenog, ekonomskog i političkog sistema, formiranja dr­\nžave Bosne i Hercegovine, teritorijalne organizacije utemeljene na Ustavu i Washin­\ngotonskom sporazumu, ratnih razaranja 1992.–95.,  destrukcije stanovništva i lokalne \nekonomije, destrukcije infrastrukture, presjecanja tokova stanovništva, kapitala, an­\ngažmana međunarodne zajednice (UNDP, EC, Delegacija EC u BiH,  USAID, GTZ, \nSIDA i drugi),  međunarodnih programa i projekata podrške lokalnom ekonomskom \nrazvoju Bosne i Hercegovine, angažmana entitetskih saveza lokalnih zajednica (opći­\nna i gradova).\nOko petine stanovništva u lokalnim zajednicama živi ispod linije siromaštva, a još tre­\nćina na najmanji potres na tržištu može biti gurnuta ispod te linije. Stopa nezaposleno­\nsti, mjerena na temelju evidencija biroâ za zapošljavanje i zavodâ za statistiku, prelazi \n40 %. Prema tome, preko 40 % radne snage nije aktivno, odnosno, njegov potencijal \nje neiskorišten. Problem siromaštva, nejednakosti i nezaposlenosti u lokalnim zajedni­\ncama traži nove politike lokalnog ekonomskog razvoja utemeljene na novim teorijama \nlokalnog ekonomskog razvoja. Okvir za rješenje treba tražiti u punoj valorizaciji svih \nprirodnih, ljudskih i infrastrukturnih potencijala svake lokalne zajednice. Iskustva po­\nkazuju da to može biti rješenje. \nTehnike lokalnog ekonomskog razvoja mogu dati brze i efikasne rezultate u vezi sa \nproblemom nezaposlenosti i siromaštva. Specifičnost lokalnog ekonomskog razvoja \nje i u tome što lokalne zajednice mogu brže i fleksibilnije da reagiraju na promjene. \nLokalni ekonomski razvoj je dosta uspješan instrument za ekonomsku tranziciju.\nKoraci za valorizaciju uočene poslovne mogućnosti, za valorizaciju potencijala spe­\nleološkog turizma su: uspostavljanje referata ili službe u lokalnoj zajednici koja bi \npreuzela obavezu razvoja potencijala u turističku atrakciju, uspostavljanja prijatelj­\nskog poslovnog okruženja za razvoj speleoturizma, uspostavljanje partnerstva između \nprivatnog i javnog sektora u razvoju speleoturizma, revidiranje ili razvijanje postupaka \n124\ni procedura u vezi sa registracijom onih koji bi se bavili speleoturizmom i svih regu­\nlativa u vezi sa njihovim poslovnim turističkim aktivnostima, uspostavljanje politike \njednakih mogućnosti koja osigurava svima da ispune svoje potencijale, priprema eko­\nnomskog pregleda lokalne zajednice, razvijanje strategije integrirajućeg i inkluzivnog \nlokalnog ekonomskog razvoja i inkorporiranje speleoturizma u nju.\nOd instrumenata koji stoje na raspolaganju za lokalni ekonomski razvoj, a samim tim \ni za razvoj speleoturizama posebno su interesantni i korisni: instrumenti za povećanje \npristupa lokalno raspoloživim financijskim sredstvima, instrumenti za podršku razvoju \nmikro, obiteljskih i malih poduzeća, instrumenti za izgradnju lokalne infrastrukture \nkoja podržava turističku aktivnost, instrumenti za razvoj ljudskog potencijala i edu­\nkativne aktivnosti. Posebnu pažnju treba podrška kreiranju i prezentiranju projekta \nlokalnog ekonomskog razvoja, projekta razvoja speleoturizma u lokalnoj zajednici, \ndisperziji informacija te stvaranju i jačanju svijesti o mogućnostima i vrijednostima \nrazvoja speleoturizma.\nU prethodonom poglavlju su identificirane pećine koje bi mogle biti predmet turističke \nvalorizacije, odnosno općine koje bi mogle speleoturizam inkorporirati u svoj lokalni \nrazvoj. To su:\n1.\t Općina Hadžići (pećina Megara),\n2.\t Općina Velika Kladuša (pećina Hukavica),\n3.\t Općina Teslić (pećina Rastuša),\n4.\t Općina Trnovo (pećina Klokočevica),\n5.\t Općine Trnovo – Foča (pećina Ledenjača),\n6.\t Općina Kladanj (Djevojačka pećina),\n7.\t Općina Ilijaš (pećine na Bijambarama),\n8.\t Općina Ravno (pećina Vjetrenica),\n9.\t Općine Drvar – Bosansko Grahovo (pećina Ledenica),\n10.\tOpćina Drvar (Titova pećina),\n11.\tOpćina Pale (pećina Orlovača),\n12.\tOpćina Prača (Mračna pećina),\n13.\tOpćine Šipovo – Kupres (Vaganska pećina),\n14.\tOpćina Stolac (pećina Badanj),\n15.\tOpćina Sanski Most (pećina Hrustovača).\n125\nGeneralno, sve navedene općine karakterizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijeno­\nsti, nadprosječan nivo nezaposlenosti (tabela 4), neisokorišteni prirodni resursi, ispodpro­\nsječan nivo infrastrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opre­\nmljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije.\nOpćina\nGDP pc FBiH  \n100\nStopa \nnezaposlenosti\nHadžići\n99\n62\nTrnovo\n39\n64\nIlijaš\n38\n72\nPale\n164\n...\nPrača\n41\n61\nFoča\n150\n...\nKladanj\n53\n57\nTeslić\n72\n...\nVelika Kladuša\n58\n62\nSanski Most\n54\n49\nDrvar\n33\n48\nŠipovo\n97\n35\nKupres\n101\n...\nRavno\n57\n39\nStolac\n46\n72\nTabela 4. Pregled razvijenosti općina.\nIzvor: Zavod za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\nDeset od petnaest općina na čijoj teritoriji su identificirane potencijalne turističke pe­\nćine ima nivo razvijenosti niži od 75 % bosansko-hercegovačkog prosjeka razvijenosti \nmjerenog ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. Pet općina ima manje od 50 \n% prosječne razvijenosti. Pet općina ima iznad ili prosječan nivo ekonomske razvije­\nnosti. Zbog toga se naglašavaju efekti turizma, odnosno speleoturizma, na brži razvoj \nnedovoljno razvijenih područja, kao i njegov multiplikativni efekat na lokalni razvoj.\n6.2  LOKALNI POTENCIJALI \nProcjena potencijala i efekata razvoja speleoturizma na lokalni ekonomski razvoj te­\nmelji se na dostupnim podacima o ukupnom domaćem proizvodu po stanovniku, broju \nzaposlenih, broju nezaposlenih, broju stanovnika, stopi zaposlenosti, stopi nezaposle­\nnosti, broju turista u općini i/ili kantonu, broju učenika osnovnih i srednjih škola u op­\n126\nćini i/ili kantonu, broju studenta u općini i/ili kantonu, visini plata, nivou razvijenosti, \nkao i na tendencijama.\nZajednička karakteristika najvećeg broja općina na čijoj teritoriji su potencijalne turističke \npećine je ispodprosječna razvijenost ili nerazvijenost, visoka nezaposlenost, depopulacija, \nloša saobraćjana i proizvodna infrastrukturna te komunalna i urbana opremljenost.\nNa najmanje razvijenim općinama Kantona Sarajevo (Trnovo, Ilijaš i Hadžići) identi­\nficirane su potencijalne turističke pećine Megara, Bijambare i Klokočevica. \n6.2.1  Općina Hadžići (Megara), Kanton Sarajevo\nOpćina Hadžići se suočava sa problemom nezaposlenosti (tabela 5). Potencijalni spe­\nleoturisti su učenici osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo (oko 60.000), studenti \n(oko 33.000) i turisti koji posjećuju Kanton Sarajevo (oko 122.000). Pokretački fak­\ntori za razvoj speleoturizma na području općine Hadžići su pećina Megara sa svim \nsvojim prirodnim vrijednostima, njena lokacija na samoj teritoriji Kantona Sarajevo, \nturističke potrebe i motivi potencijalnih turista (učenika, studenata, turista, istraživača, \nposlovnih ljudi, predstavnika međunarodnih organizacija i institucija), razvojni pro­\nblemi, prije svega problem nezaposlenosti te institucionalna infrastruktura (turistička \nzajednica, ministarstva, drugo). \nHadžići\nTendencija\nTuristi K \nRastuća\n122.035\nZaposleni O \nRastuća\n3.291\nPlata O \nRastuća\n643\nStopa zaposlenosti\n38\nNezaposleni O\n5.440\nStopa nezaposlenosti\n62\nUčenici – osnovne škole K \nSmanjenja\n39.942\nUčenici – srednje škole K \nSmanjenja\n19.957\nVisoko obrazovanje K \nRastuća\n33.372\nStanovništvo\nRastuća\n22.140\nPovršina km2\n273\nGDP u hilj. KM\n123.677\nGDP pc u KM\n5.586\nFBiH = 100\n99\nBiH = 100\n105\nTabela 5. Nivo razvijenosti i potencijal općine Hadžići (O – općina, K – kanton).\n127\nIzvor: Anon., 2008i; Podaci preuzeti iz projekta za Fond nauke Kantona Sarajevo, \nEkonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 2008.; Podaci Zavoda za programiranje Fede­\nracije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.2  Općina Sanski Most (Hrustovača), Unsko-sanski kanton\nNivo ekonomske razvijenosti općine Sanski Most se nalazi na oko 50 % prosjeka \nFederacije, mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i stopom zaposle­\nnosti (tabela 6). Potencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po \nosnovu drugih turističkih motiva (oko 20.000), zatim učenici osnovnih i srednjih škola \nu kantonu (oko 43.000) te studenti (oko 5.000). \nSanski Most\nTendencija \nTuristi K\nRastuća \n20.044\nZaposleni O\nSmanjenja \n4.571\nPlata O\nRastuća \n535\nStopa zaposlenosti\n51\nNezaposleni O\n4.317\nStopa nezaposlenosti\n49\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja\n31.333\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenja\n12.320\nVisoko obrazovanje K\nRastuša \n4.687\nStanovništvo\n44.859\nPovršina km2\n781\nGDP u hilj. KM\n138.096\nGDP pc u KM\n3.078\nFBiH = 100\n55\nBiH = 100\n58\nTabela 6. Nivo razvijenosti i potencijal općine Sanski Most (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008c; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.3  Općina Velika Kladuša (Hukavica), Unsko-sanski kanton\nPećina Hukavica mogla bi biti element lokalnog razvoja općine Velika Kladuša. Po­\ntencijali i mogućnosti lokalnog razvoja temeljenog na ovoj pećini su, pored njegove \nprirodne vrijednosti i ljepote, lokacija u neposrednoj blizini državne granice sa Re­\npublikom Hrvatskom, blizina Nacionalnog parka Plitivice, Nacionalnog parka Una, \nmogućnost korištenja fondova IPA za prekograničnu suradnju, oko 44.000 učenika \n128\nu osnovnim i srednjim školama, skoro 5.000 studenata te oko 20.000 turista koji su \nposjetili Unsko-sanski kanton u prošloj godini. Speleoturizam sam za sebe neće moći \nriješiti problem nerazvijenosti (oko 50 % prosjeka Federacije Bosne i Hercegovine, \nmjereno GDPpc) i visoku stopu nezaposlenosti (tabela 7), ali sigurno može doprinijeti \nkreiranju atmosfere razvoja.\nVelika Kladuša\nTendencija \nTuristi K\nRastuća\n20.004\nZaposleni O\nSmanjenja\n4.533\nPlata O\nRastuća\n570\nStopa zaposlenosti\n38\nNezaposleni O\n7.455\nStopa nezaposlenosti\n62\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja \n31.333\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenja\n12.320\nVisoko obrazovanje K\nRastuća \n4.687\nStanovništvo\nSmanjenja \n46.124\nPovršina km2\n331\nGDP u hilj. KM\n150.738\nGDP pc u KM\n3.268\nFBiH = 100\n58\nBiH = 100\n61\nTabela 7. Nivo razvijenosti i potencijal općine Velika Kladuša (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008c; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.4  Općina Teslić (Rastuša), Regija Doboj\nU lokalnom razvoju Općine Teslić svoje mjesto bi mogla imati pećina Rastuša. Poten­\ncijalni posjetioci, speleoturisti bi mogli biti učenici i studenti sa područja ove općine \n(tabela 8), ali i regije kojoj pripada te centara kojima gravitira.\nTeslić\nTendencija\nTuristi O\n2.584*\nZaposleni O\n7.052*\nPlata O\nStopa zaposlenosti\nNezaposleni O\nStopa nezaposlenosti\nUčenici – osnovne škole R\n4.319*\n129\nTeslić\nTendencija\nUčenici – srednje škole R\n1.443*\nVisoko obrazovanje R\n0\nStanovništvo\n48.731\nPovršina km2\n820\nGDP u hilj. KM\n187.648\nGDP pc u KM\n3.851\nFBiH = 100\n72\nBiH = 100\n81\nTabela 8. Nivo razvijenosti i potencijal općine Teslić (O – općina, R – regija)\nPodaci o učenicama u osnovnim školama za općinu Teslić preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/\nObrazovanje/2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o učenicima u srednjim školama \nza općinu Teslić preuzeti sa http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/Obrazovanje/ 2008/SSPocetak07-\n08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o broju studenata za općinu Teslić preuzeti  sa http://www.rzs.rs.ba/\nSaopstenjaObrazCIR.htm 10. 10. 2008.\n6.2.5  Općina Trnovo (Klokočevica), Kanton Sarajevo\nOpćina Trnovo ima ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti mjereno domaćim \nproizvodom po stanovniku i nadprosječnu stopu nezaposlenosti (tabela 9). U lokalnom \nrazvoju Općine Trnovo koji se posljednjih godina temelji na razvoju zimskog sport­\nskog turizma (olimpijska planina Bjalašnica) i imidžu olimpijade (Sarajevo 1984), \nizgrađena smještajna, sportska i saobraćajna infrastruktura otvara prostor za turističku \neksploataciju pećine Klokočevice. Potencijalni posjetioci mogu biti turisti koji posje­\nćuju Kanton Sarajevo (preko 122.000), učenici osnovnih i srednjih škola (oko 60.000), \nstudenti (preko 33.000), predstavnici međunarodnih organizacija i institucija te di­\nplomtskog kora u Sarajevu. Potencijal su i sve one posjete i aktivnosti Sarajevu kao \nglavnom gradu Bosne i Hercegovine (delegacije poslovnih ljudi, predstavnici među­\nnarodnih organizacija i institucija, drugi). U svakom slučaju dovoljan potencijal su već \ni samo posjetioci ove planine. \n130\nTrnovo\nTendencija \nTuristi K\nRastuća\n122.035\nZaposleni O\nRastuća \n227\nPlata O\nRastuća \n706\nStopa zaposlenosti\n36\nNezaposleni O\n403\nStopa nezaposlenosti\n64\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja\n39.942\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenje \n19.957\nVisoko obrazovanje K\nRastuća\n33.372\nStanovništvo\n2.182\nPovršina km2\n338\nGDP u hilj. KM\n4.757\nGDP pc u KM\n2.180\nFBiH = 100\n39\nBiH = 100\n41\nTabela 9. Nivo razvijenosti i potencijal općine Trnovo (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008i; Podaci preuzeti iz projekta za Fond nauke Kantona Sarajevo, \nEkonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 2008.; Podaci Zavoda za programiranje \nFederacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.6  Općina Kladanj (Djevojačka pećina), Tuzlanski kanton\nOpćina Kladanj sa oko 50 % prosječnog nivoa ekonomske razvijenosti Federacije \nBosne i Hercegovine, sa nadprosječnom stopom nezaposlenosti (tabela 10), u strate­\ngiju svog lokalnog razvoja mogla bi inkorporirati speleoturizam, odnosno turističku \neksploataciju Djevojačke pećine. Potencijal i šansa su imidž i prepoznatljivost ove \npećine, ne samo kao speleološkog nego i kao vjerskog, tradicijskog objekta. Potenci­\njalni posjetioci mogu biti učenici osnovnih i srednjih škola Tuzlanskog kantona (oko \n77.000), studenti Univerziteta u Tuzli (oko 13.000), ali i drugih univerziteta u Fede­\nraciji BiH (Zenica, Sarajevo, Travnik), turisti koji posjećuju Tuzlanski kanton (oko \n35.000). Turističku eksploataciju ovog objekta mogla bi podržati kantonalna strategija \nutemeljena, između ostalog, i na razvoju turizma i promjeni imidža kantona, boljoj \nsaobraćajnoj povezanosti Sarajeva i Tuzle. \n131\n Kladanj\nTendencija \nTuristi K\nSmanjenje \n35.307\nZaposleni O\nRastuća \n2.197\nPlata O\nRastuća \n621\nStopa zaposlenosti\n43\nNezaposleni O\n2.916\nStopa nezaposlenosti\n57\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenje \n52.350\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenje \n24.650\nVisoko obrazovanje K\nSmanjenje \n12.533\nStanovništvo\n15.243\nPovršina km2\n331\nGDP u hilj. KM\n45.682\nGDP pc u KM\n2.997\nFBiH = 100\n53\nBiH = 100\n56\nTabela 10. Nivo razvijenosti i potencijal općine Kladanj (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008b; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.7  Općina Ilijaš (Bijambare), Kanton Sarajevo\nBijambare su jedna od rijetkih pećina koja se turistički eksploatira, budući da je dobila \nfinancijsku podršku Delegacije Evropske Komisije za razvoj turizma u Bosni i Her­\ncegovini. U dane vikenda ovu pećinu posjeti nekoliko stotina posjetilaca. Potencijal \npećine je njena lokacija na području Kantona Sarajevo, saobraćajna komunikacija Sa­\nrajevo – Tuzla, turisti koji već posjećuju Sarajevo (oko 122.000), učenici osnovnih i \nsrednjih škola Kantona (oko 60.000), studenti (preko 33.000), kao i druge mogućnosti \nkoje otvara glavni grad države. S obzirom da općina ima nivo razvijenosti ispod 50 %, \nkao i da se suočava sa visokom stopom nezaposlenosti (tabela 11), Bijambare bi mogle \nbiti sadržaj koji generira razvoj i oko koga se razvijaju drugi podržavajući sadržaji.\nIlijaš\nTendencija\nTuristi K\nRastuća\n122.035\nZaposleni O\nSmanjenje \n1.858\nPlata O\nRastuća \n583\nStopa zaposlenosti\n28\nNezaposleni O\n4.873\nStopa nezaposlenosti\n72\n132\nIlijaš\nTendencija\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja\n39.942\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenje \n19.957\nVisoko obrazovanje K\nRastuća\n33.372\nStanovništvo\n17.572\nPovršina km2\n309\nGDP u hilj. KM\n38.055\nGDP pc u KM\n2.166\nFBiH = 100\n38\nBiH = 100\n41\nTabela 11. Nivo razvijenosti i potencijal općine Ilijaš (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008i; Podaci preuzeti iz projekta za Fond nauke Kantona Sarajevo, \nEkonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 2008.; Podaci Zavoda za programiranje \nFederacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.8  Općina Ravno (Vjetrenica), Hercegovačko-neretvanski kanton\nKada je riječ o lokalnom razvoju Općine Ravno on je na oko 50 % federalnog prosjeka \nmjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku (tabela 12). Teza o speleotu­\nrizmu kao komponenti lokalnog razvoja mogla bi se dokazati na primjeru općine Rav­\nno. Pogodnosti su blizina Dubrovnika, Dalmacije, izuzetna prirodna vrijednost pećine \nVjetrenice, kvalificiranost i posvećenost pećini članova lokalne speleološke udruge, \nsvijest i interes lokalne zajednice, kao i entitetskih i drugih institucija, naučna i istraži­\nvačka potpora ANUBiH, međunarodnih organizacija i institucija (UNESCO, IUCN). \nPotencijal su turisti koji posjete Kanton (oko 83.000), učenici osnovnih i srednjih škola \n(oko 33.000) i studenti Univerziteta u Mostaru, ali i posjetioci Dubrovnika i Trebinja. \nZnačajan potencijal za ovaj objekat su članovi međunarodnih i domaćih speleoloških \norganizacija, istraživači (npr. biospeleolozi).\nRavno\nTendencija\nTuristi K\nRastuća \n82.563\nZaposleni O\nSmanjenja\n44\nPlata O\nRastuća \n808\nStopa zaposlenosti\n61\nNezaposleni O\n28\nStopa nezaposlenosti\n39\nUčenici – osnovne škole K\nRastuća \n22.957\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenja \n10.130\n133\nRavno\nTendencija\nVisoko obrazovanje K\nRastuća \n5.120\nStanovništvo\n1.346\nPovršina km2\n331\nGDP u hilj. KM\n4.337\nGDP pc u KM\n3.222\nFBiH = 100\n57\nBiH = 100\n61\nTabela 12. Nivo razvijenosti i potencijal općine Ravno (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008h; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.9  Općina Bosansko Grahovo (Ledenica), Kanton 10\nLokalni razvoj općine Bosansko Grahovo determiniran je ispodprosječnim nivoom \nekonomske razvijenosti, 46 % nezaposlenošću radne snage, tendencijom smanjenja \nzaposlenosti i stagnacijom broja učenika što upućuje na problem depopulacije (tabela \n13) . Ekonomska turistička valorizacija pećine ne bi se mogla temeljiti samo na poten­\ncijalima lokalnog i kantonalnog turističkog tržišta (učenici oko 10.000). Prema tome, \ntržište bi trebalo tražiti na prostoru Dalmacije.\nBosansko Grahovo\nTendencija \nTuristi K\nSmanjenje \n1.492\nZaposleni O\nSmanjenje \n304\nPlata O\nSmanjenje \n681\nStopa zaposlenosti\n54\nNezaposleni O\n260\nStopa nezaposlenosti\n46\nUčenici – osnovne škole K\nRastuća \n6.725\nUčenici – srednje škole K\nStagnacije \n2.621\nVisoko obrazovanje K\n0\nStanovništvo\n2.111\nPovršina km2\n780\nGDP u hilj. KM\n7.106\nGDP pc u KM\n3.366\nFBiH = 100\n60\nBiH = 100\n63\nTabela 13. Nivo razvijenosti i potencijal općine Bosansko Grahovo (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008g; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n134\n6.2.10  Općina Drvar (Titova pećina), Kanton 10\nOpćina Drvar spada u najnerazvijenije općine mjereno nivoom ukupnog domaćeg pro­\nizvoda po stanovniku (tabela 14). Potencijal i šanse za lokalni razvoj temelje se na tu­\nrističkoj valorizaciji Titove pećine i Ledenice kao “paketa”, blizini Dalmacije, novim \ntrendovima u turizmu, porastu interesa za avanturistički turizam.\nDrvar\nTendencija \nTuristi K\nSmanjenje \n1.492\nZaposleni O\nRastuća \n1.121\nPlata O\nRastuća \n500\nStopa zaposlenosti\n52\nNezaposleni O\n1.035\nStopa nezaposlenosti\n48\nUčenici – osnovne škole K\nRastuća \n6.725\nUčenici – srednje škole K\nStagnacije \n2.621\nVisoko obrazovanje K\n0\nStanovništvo\n11.609\nPovršina km2\n589\nGDP u hilj. KM\n21.660\nGDP pc u KM\n1.866\nFBiH = 100\n33\nBiH = 100\n35\nTabela 14. Nivo razvijenosti i potencijal općine Drvar (Titova pećina) \n(O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008g; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.11  Općina Prača – Pale (Mračna pećina), Sarajevska regija\nOpćina Prača – Pale je jedna u nizu tzv. “podjeljenih” lokalnih zajednica koje su na­\nstale tokom ranih devedesetih godina. Dostupne statističke informacije upućuju na \nzaključak da je riječ o “krhkoj lokalnoj ekonomiji” koja se suočava sa visokom stopom \nnezaposlenosti (tabela 15). Potencijalni posjetioci Mračne pećine su učenici osnovnih \nškola sa područja općine (oko 2.900), kao i turisti koji tradicionalno posjećuju Jahorinu, \nolimpijsku planinu sa veoma dugom turističkom tradicijom. Potencijal je i činjenica da \nse u blizini ove pećine nalazi i druga, mnogo poznatija pećina Orlovača. Institucional­\nna, smještajna, ugostiteljska i druga infrastruktura koja već postoji na Palama, Jahorini \ni u Sarajevu mogla bi biti korištena i za promociju i razvoj ove turističke pećine.\n135\nPrača – Pale  \nTendencija \nTuristi O\nRastuća \n0\nZaposleni O\nSmanjenja \n117\nPlata O\nRastuća\n575\nStopa zaposlenosti\n39\nNezaposleni O\n142\nStopa nezaposlenosti\n61\nUčenici – osnovne škole O\nSmanjenja \n2.940\nUčenici – srednje škole O\nSmanjenja \n47\nVisoko obrazovanje O\n0\nStanovništvo\nSmanjenja \n1.088\nPovršina km2\n86\nGDP u hilj. KM\n2.523\nGDP pc u KM\n2.319\nFBiH = 100\n41\nBiH = 100\n44\nTabela 15. Nivo razvijenosti i potencijal općine Prača – Pale (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008f; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.12  Općina Pale (Orlovača), Regija Istočno Sarajevo\nTurizam je bitna komponenta razvoja općine Pale. Razvoj speleoturizma oko pećine \nOrlovača mogao bi biti komplementaran postojećim aktivnostima. Speleoturizam bi \nmogao obogatiti zimsku ponudu i ponuditi vrijedan sadržaj za ljetnu sezonu i tako do­\nprinijeti smanjivanju sezonskih oscilacija. Šansa i potencijal za speleoturizam u ovoj \nlokalnoj zajednici je blizina Sarajeva, velika koncentracija turista, učenika, studenata, \nposlovnih ljudi, izgrađena turistička, saobraćajna, komunalna, smještajna i ugostitelj­\nska infrastruktura. \nPale\nTendencija \nTuristi K\n28.511\nZaposleni O\n6.310\nPlata O\nStopa zaposlenosti\nNezaposleni O\nStopa nezaposlenosti\nUčenici – osnovne škole K\n2.076\nUčenici – srednje škole K\n89\nVisoko obrazovanje K\n8.509*\n136\nPale\nTendencija \nStanovništvo\n26.847\nPovršina km2\n492\nGDP u hilj. KM\n208.498\nGDP pc u KM\n7.766\nFBiH = 100\n164\nBiH = 100\n146\nTabela 16. Nivo razvijenosti i potencijal općine Pale (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o \nučenicama u osnovnim školama preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/Saopstenja/ Obrazovanje/2008/ OS­\nPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o učenicima u srednjim školama preuzeti sa http://www.\nrzs.rs.ba/Saopstenja/Obrazovanje/2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o broju stude­\nnata preuzeti 10. 10. 2008. sa  http://www. rzs.rs.ba/SaopstenjaObrazCIR.htm.\n*Broj studeneta na Univerzitetu Istočno Sarajevo.\n6.2.13  Općine Šipovo (Vaganska pećina) – Kupres, Kanton 10\nVaganska pećina bi mogla biti dio lokalne ekonomije općina Šipovo i Kupres. Riječ \nje o veoma rijetko naseljenom području (oko 20 stanovnika na km2), bez značajnije \nproizvodne infrastrukture (tabela 17), sa mogućnostima za razvoj poljoprivrede i sto­\nčarstva. Ova pećina bi mogla biti nova turistička atrakcija u kantonalnoj turističkoj \nponudi, kao i element povezivanja lokalne ekonomije Kupresa i Šipova. Rizici i pre­\npreke su brojni (institucionalni, infrastrukturni, drugi). Potencijalno tržište bi mogli \nbiti učenici osnovnih i srednjih škola (oko 10.000), kao i turisti koji već posjećuju ovo \npodručje zbog skijanja i nekih drugih sadržaja (oko 2.800). Kao potencijal bi se mogla \nuzeti blizina Splita. Drugim riječima, i ovaj sadržaj speleoturizma bi se mogao tretirati \nkao dio turističke ponude dalmatinskog zaleđa, koji bi mogao zadovoljiti nove potrebe \nturista tokom ljetovanja (avantura, novo iskustvo, novo znanje, priča, osjećaj). Kao \npotencijal bi se mogli označiti i fondovi, programi i projekti za podršku prekogranič­\nnoj suradnji na području turizma i lokalnog razvoja nerazvijenih područja, formiranje \nprekogranične regije Dalamcija – Hercegovina ili Herceg–Dalmacija, IPA i drugo.\nTendencija\nŠipovo\nTendencija\nKupres\nTuristi K\n296*\nRastuća \n2.763\nZaposleni O\n1.913\nSmanjenja \n748\nPlata O\nRastuća \n594\nStopa zaposlenosti\n65\nNezaposleni O\n404\nStopa nezaposlenosti\n35\n137\nTendencija\nŠipovo\nTendencija\nKupres\nUčenici – osnovne škole K\nRastuća \n6.725\nUčenici – srednje škole K\n1.065*\nStagnacija \n2.621\nVisoko obrazovanje K\n458*\n0\nStanovništvo\n10.518\nSmanjenja \n3.056\nPovršina km2\n551\n570\nGDP u hilj. KM\n48.649\n20.038\nGDP pc u KM\n4.625\n5.715\nFBiH = 100\n81,9\n101\nBiH = 100\n86,9\n107\nTabela 17. Nivo razvijenosti i potencijal općina Šipovo i Kupres (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o \nučenicama u osnovnim školama općine Šipovo preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/Obrazo­\nvanje/ 2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o učenicima u srednjim školama općine \nŠipovo preuzeti sa  http://www.rzs.rs.ba/Saopstenja/ Obrazovanje /2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. \n10. 2008.; Podaci o broju studenata na području općine Šipovo preuzeti 10. 10. 2008. sa http://www.rzs.\nrs.ba/SaopstenjaObraz CIR.htm. \n*Podaci za općinu.\n6.2.14  Općina Stolac (Badanj), Hercegovačko-neretvanski kanton\nLokalni razvoj općine Stolac ne dostiže ni 50 % prosjeka Federacije Bosne i Herce­\ngovine mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i ne osigurava radno \naktiviranje oko 70 % radne snage (tabela 18). Gustina naseljenosti je manja od 40. \nPotencijali i šanse za turističku eksploataciju pećine Badanj su turisti koji posjećuju \npodručje Kantona (oko 83.000), učenici osnovnih i srednjih škola u Kantonu (oko \n33.000), kao i studenti koji studiraju na području Kantona, ali i drugim  univerzitet­\nskim centrima (Dubrovnik, Trebinje) te blizina Dubrovnika i Međugorja.\nStolac\nTendencija \nTuristi K\nRastuća \n82.563\nZaposleni O\nSmanjenja \n953\nPlata O\nRastuća \n646\nStopa zaposlenosti\n28\nNezaposleni O\n2.479\nStopa nezaposlenosti\n72\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja \n22.957\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenja \n10.130\nVisoko obrazovanje K\nRastuća \n5.120\nStanovništvo\nRastuća \n13.360\n138\nStolac\nTendencija \nPovršina km2\n286\nGDP u hilj. KM\n34.695\nGDP pc u KM\n2.597\nFBiH = 100\n46\nBiH = 100\n49\nTabela 18. Nivo razvijenosti i potencijal općine Stolac (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Anon., 2008h; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.\n6.2.15  Općine Foča (Ledenjača) – Trnovo, Regija Istočno Sarajevo\nNa putu Trnovo – Foča nalazi se potencijalni speleoturistički objekat – pećina Lede­\nnjača. Njen razvoj bi mogao biti zajednički projekat ove dvije općine. Jedna je izrazito \nnerazvijena, sa nivoom razvijenosti koji se kreće ispod 40 % federalnog prosjeka uku­\npnog domaćeg proizvoda po stanovniku (tabela 19). Potencijali su učenici osnovnih i \nsrednjih škola (preko 60.000), studenti, turisti (preko 120.000). \nTendencija\nTrnovo\nFoča\nTuristi K\nRastuća\n122.035\n4.716*\nZaposleni O\nRastuća \n227\n3.667\nPlata O\nRastuća \n706\nStopa zaposlenosti\n36\nNezaposleni O\n403\nStopa nezaposlenosti\n64\nUčenici – osnovne škole K\nSmanjenja\n39.942\n  1763*\nUčenici – srednje škole K\nSmanjenje \n19.957\n885*\nVisoko obrazovanje K\nRastuća\n33.372\n66*\nStanovništvo\n2.182\n25.338\nPovršina km2\n338,4\n1.114\nGDP u hilj. KM\n4.757\n180.698\nGDP pc u KM\n2.180\n7.131\nFBiH = 100\n38,6\n150\nBiH = 100\n40,9\n134\nTabela 19. Nivo razvijenosti i potencijal općina Trnovo i Foča (O – općina, K – kanton).\nIzvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o \nučenicama u osnovnim školama za općinu Foča preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/  Saopstenja/Obrazo­\nvanje/ 2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o učenicima u srednjim školama za općinu \nFoča  preuzeti sa  http://www.rzs.rs. ba/Saopstenja/ Obrazovanje/2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. \n10. 2008.; Podaci o broju studenata za Foču preuzeti 10. 10. 2008. sa http://www.rzs. rs.ba/Saopstenja­\nObrazCIR.htm.\n*Podaci za općinu.\n139\n6.3  IZAZOVI I PRILIKE SPELEOTURIZMA I LOKALNOG RAZVOJA\nLokalne zajednice na čijoj teritoriji su evidentirane potencijalne turističke pećine sa \nnivoom ekonomske razvijenosti nižim od tri četvrtine federalnog prosjeka ekonomske \nrazvijenosti mjerenog visinom ukupnog domaćeg proizvoda po stanovniku imaju oko \n204.000 stanovnika i oko 23.000 radnih mjesta. Potencijalno tržište za razvoj speleo­\nturizma komponirano od turista koji su pokazali interes za ova područja, studenata i \nučenika, istraživača može se procijeniti na oko 573.000 posjetilaca. Kao potencijal za \nkreiranje potražnje za ovim vidom turizma može se uzeti ukupna školska i studentska \npopulacija, kao i turisti koji posjećuju Bosnu i Hercegovinu i koji su pokazali interes \nza njenu turističku ponudu (tabela 20). \nBosna i Hercegovina\nTendencija\nUčenici osnovnih škola\nSmanjenja \n380.686\nUčenici srednjih škola\nSmanjenja \n160.497\nStudenti\nRasta \n104.280\nTuristi\nRasta\n583.742\nTabela 20. Okvirni speleoturistički potencijali Bosne i Hercegovine.\nIzvor: Podaci o obrazovanju za BiH preuzeti 15. 10. 2008. sa http://bhas.ba/ARHIVA/2008/ SAO/ \nEDU/1.pdf; Podaci o broju turista preuzeti 15. 10. 2008 sa http://bhas.ba/Arhiva/2007/ Saopcenja/Tu­\nrizam/turizam_A_07.pdf.\nS obzirom na trendove u turističkoj potrošnji, kod analize potencijalnog tržišta za na­\nvedene objekte u preliminarnu analizu bi se mogli uzeti i podaci o turističkoj atrak­\ntivnosti, mjerenoj brojem turista kontaktnih područja, Hrvatske i Crne Gore. Prema \npodacima državnih zavoda za statistiku ovih zemalja, 2007. godine je registrirano pre­\nko 11 miliona turista: Hrvatska preko 10 miliona i Crna Gora oko 1,1 milion (Anon., \n2008k; Anon., 2008j).\nPrema dostupnim podacima riječ je o potencijalu od oko 1,2 miliona posjetilaca u \nprvom krugu izvan samih lokalnih zajednica, odnosno od oko 11 miliona u drugom \nkrugu, krugu neposrednog regionalnog okruženja (slika 85). Kako od ovog potencijala \nkreirati tržište za speleoturiste, kako njima ovladati i kako njime dominirati? \nLokalne zajednice u Bosni i Hercegovini imaju priliku da podignu zavjesu sa svojih \nprirodnih vrijednosti, pa i sa pećina, i tako otvore prostor za razvoj speleoturizma. To \nje mogućnost kojim bi se ovaj, za sada, nevidljivi ekonomski potencijal učinio vid­\nljivim i kroz turizam ekonomski valorizirao. Mogla bi to biti vrata ka budućnosti, ka \n140\nrazvoju lokalnih zajednica. To zahtijeva novo razmišljanje, praćenje promjene navika \ni novih razvojnih paradigmi u lokalnom razvoju. Kreatori razvoja u kojem speleoturi­\nzam može imati određenu razvojnu ulogu su poduzetnici, javni sektor, lokalna vlada, \nbiznis i civilni sektor. Veliki broj kreatora pretpostavlja određenu fleksibilnost, druga­\nčiji odnos prema veličini, razmjerama, praktičnim pitanjima, koordinaciji, brendiranju \npećina i lokalne zajednice, kao i organiziranje. Platformu napretka speleoturizma u \nbosanskohercegovačkim lokalnim zajednicama određuje isključivo pogled naprijed, \nrazvijanje novih ekološki, ekonomski, socijalno i humano osjetljivih platformi razvo­\nja. Bitna komponenta je pristup znanju, informacijama, tehnologijama, sredstvima, \ninstitucijama, programima, projektima i tržištu. Pored prirodnih i drugih vrijednosti \nbosansko-hercegovačkih pećina veoma bitni su i mitovi, priče, bajke i emocije kojima \nspeleoturizam mora biti veoma vješto protkan. \nSpeleoturizam kao komponenta lokalnog razvoja podrazumijeva reinvenciju vlasti, po­\nsebno lokalne vlasti (čija moć je u nastajanju i/ili jačanju), viziju promjene, ali ne i fan­\ntaziju (što je u periodu od kraja rata na ovamo bio čest slučaj). Lokalna zajednica treba \nu svoju viziju inkorporirati speleoturizam tako da i ona, lokalna zajednica i pećina, čiji \nrazvoj se valorizira budu uočljive. Obrazovanje u tome ima naročit značaj. Lokalna \nSlika 85. Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva.\n141\nzajednica mora prihvatiti da se sve mijenja, da se tržište budućnosti oblikuje, te da se je \npotrebno uključiti u taj proces, prihvatiti proaktivnu ulogu (pa čak i liderstvo), fleksibil­\nnost, vrednovanje inovacija i informacija, otvorenost i kooperaciju (Ohmae, 2007). \nPromišljanje ekonomske valorizacije pećine kroz turističku eksploataciju treba da po­\nmogne lokalnoj zajednici da viziju i maštu transformiraju u lokalni razvoj utemeljen \nna novim pristupima razvoja. Lokalne zajednice bi trebale razumijeti, kreirati, prenije­\nti i plasirati pećine kao naročitu turističku vrijednost. Bitno je identifikovanje tržišnih \nmogućnosti i razvijanje ciljane vrijednosti ponude kako bi se generirala nova energija \nlokalnog razvoja.\n142\n7.  PROFIL LOKALNOG RAZVOJA IZABRANIH OPĆINA \nOpćine Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most izabrane su iz nekoliko razloga. Prvi \nje potpuna devastiranost socijalne i urbane strukture, budući da su u ratu 1992.–1995. \ngodine bile potpuno uništene. “Osvajenje” teritorija od protivničkih vojski u navede­\nnim općinama podrazumijevalo je izgon stanovništva, pljačku i potpuno razaranje. \nDrugi razlog je da su to općine u koje se ranije stanovništvo vratilo (povratnici) i \nkoje nema razvojnih kapaciteta u industriji i trgovini, pa turizam ostaje kao najveća \nrazvojna šansa. Svaku od tri općine naseljava, može se reći, mononacionalna struktu­\nra stanovništva pa će turizam doprinijeti smanjenju društvene i kulturne izoliranosti. \nTreći razlog je što se radi o graničnim općinama, bilo republičkim, bilo entitetskim, \na ta činjenica je značajan fakor u regionalnim razvojnim politikama koje podržava \nEvropska Unija. Četvrti je razlog što se sve tri općine nalaze u tzv. dinarskom SE–NW \npravcu pružanja kao zaleđu jadranske obale (slika 86) i dio su teritorije identificiranog \n \nklastera geoturizma (Clancy, 2006).\nSlika 86. Položaj izabranih općina na karti Bosne i Hercegovine.\n143\n7.1  OPĆINA RAVNO (VJETRENICA)\nOpćina Ravno ima 331 km2 i pripada području sa mikroklimom koju determiniraju \nsrednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 1.003,2 mb, temperatura zraka \nod 16,1 oC, oblačnost 4,2 desetine, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne tempe­\nrature zraka od 43,1 oC i minimalne temperature od –0,9 oC, količina padavina 1.240 \nmm i 2.068 sunčanih sati godišnje; nisu zabiljženi dani sa snježnim padavinama, evi­\ndentirana su 124 dana sa kišnim padavinama (Anon., 2008h). Na području općine \nnisu registrirana značajnija rudna bogatstva (Hodžić & Abdurahmanović, 2006). Na \nprostoru općine nema značajnijih prerađivačkih kapaciteta, kao ni kapaciteta teške \nindustrije.\n2004. godine općinu Ravno je naseljavalo 1.854 stanovnika, od čega Bošnjaka (Musli­\nmana) 12 (0,65 %), Srba 91 (4,91 %) i Hrvata 1.751 (94,45 %) (Pejanović et al., 2006). \nOvaj prostor je veom rijetko naseljen – manje od 20 stanovnika po km2, što pokazuje \ni broj učenika u općini (slika 87). Oko 30 % stanovnika općine je starije od 65 godina \n(tabela 21).\nSlika 87. Kretanje broja učenika u osnovnim školama u općini Ravno \ni Hercegovačko-neretvanskom kantonu.\nIzvor: Anon., 2008h.\n144\nSlika 88. Kretanje broja zaposlenih u općini Ravno.\nIzvor: Anon., 2008h.\nSlika 89. Struktura nezaposlenih (SSS = SSS, NSS, VKV, KV, PKV; VSS = VSS, VŠS).\nIzvor: Anon., 2008h.\nU tabeli 88 prikazano je kretanje broja zaposlenih tokom posljednjih nekoliko godina. \nStruktura nezaposlenih pokazuje (tabela 89) da tri četvrtine zaposlenih ima SSS, NSS, \nVKV, KV i PKV, a petina nema nikave kvalifikacije.\nUkupno \n0–14 god.\n15–64 god.\n65 god. i više\n2005.\n1.350\n22\n920\n408\n2006.\n1.346\n22\n918\n406\n2007.\n1.346\n22\n918\n406\nTabela 21. Starosna struktura stanovništva. \nIzvor: Anon., 2008h.\n145\nKada je riječ o lokalnom razvoju Općine Ravno on je na oko 50 % federalnog prosjeka \nmjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. Stopa nezaposlenosti se procje­\nnjuje na oko 40 %. Na temelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji \nžive ispod linije siromaštva, može se procijeniti da je oko trećine stanovnika siromašno. \nPotencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po osnovu drugih \nturističkih motiva  – oko 83.000 (slika 90), zatim učenici osnovnih i srednjih škola u \nkantonu – oko 33.000 te studenti univerziteta u Trebinju, Mostaru i Dubrovniku. \nSlika 90. Kretanje broja turista u Hercegovačko-neretvanskom kantonu \nOpćina Ravno pripada Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Kao član HNK opći­\nna ima pristup Jadranskoj euroregiji, Programskoj oblasti IPA Bosna i Hercegovina \n– Crna Gora, Skupštini evropskih regija, potencijalnoj euroregiji Herceg–Dalmacija \n(Hercegovina – Dalmacija). Ravno je i član Hercegovačke regije i Agencije za razvoj \nregije Hercegovina (REDAH). Preko Saveza općina i gradova Federacije BiH, općina \nima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i regija. Preko predstavnika Bosne i \nHercegovine i Saveza općina i gradova Federacije BiH u komori lokalnih vlasti i ko­\nmori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti.\n7.2  OPĆINA BOSANSKO GRAHOVO (LEDENICA)\nOpćina Bosansko Grahovo ima 780 km2 i pripada području sa mikroklimom koju \nodređuju srednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 932,5 mb, temperatura \n146\nzraka od 10,4 oC, oblačnost 5,4 desetine, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne tem­\nperature zraka od 37,6 oC i minimalne temperature od –19,3 oC, količina padavina 1.091 \nmm i 2.524 sunčanih sati godišnje, 148 dana sa padavinama, 40 snježnih dana, maksimal­\nna visina snijega 25 cm (Anon., 2008b). Na području općine nisu registrirana značajnija \nrudna bogatstva (Hodžić & Abdurahmanović, 2006). Prostor općine je veoma rijetko na­\nseljen – manje od 20 stanovnika po km2. U poređenju s drugim izabranim općinama, ova \nima najviši stepen vitalnosti – 14 % stanovnika mlađih od 14 godina (tabela 22).\nNa tom prostoru je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo ukupno 8.311 \nstanovnika, od čega Muslimana 12 (0,14 %), Srba 7.888 (94,91 %), Hrvata 226 (2,72 \n%) i ostalih 185 (2,23 %). Prema procjenama iz 2004. godine, na istom prostoru živi \nukupno 2.487 stanovnika, od čega Srba 1.882 (75,67 %), Hrvata 605 (24,33 %). Pro­\ncjenjuje se da Bošnjaka (Muslimana) i ostalih nema. Vidljivo je da je veliki broj Srba \nnapustio općinu, a da je jedan broj Hrvata doselio iz drugih krajeva Bosne i Hercego­\nvine (Pejanović et al., 2006).\nUkupno \n0–14\n15–64\n65 i više\n2005.\n2.115\n105\n1240\n770\n2006.\n2.112\n105\n1238\n769\n2007.\n2.111\n105\n1237\n769\nTabela 22. Starosna struktura stanovništva. \nIzvor: Anon., 2008g.\nSlika 91. Kretanje broja učenika u osnovnim školama \nopćine Bosansko Grahovo i Kantona 10.\nIzvor: Anon., 2008g.\n147\nNa području općine nema značajnijih prerađivačkih kapaciteta, ni kapaciteta teške \nindustrije (Hodžić & Abdurahmanović, 2006) U strukturi nezaposlenih, preko 50 % \nnema nikakve kvalifikacije (slika 93).\nSlika 92. Kretanje broja zaposlenih u općini Bosansko Grahovo.\nIzvor: Anon., 2008h.\nSlika 93. Struktura nezaposlenih u općini Bosansko Grahovo \n(SSS = SSS, NSS, VKV, KV, PKV; VSS = VSS, VŠS). \nIzvor: Anon., 2008g.\nLokalni razvoj općine Bosansko Grahovo determiniran je ispodprosječnim nivoom \nekonomske razvijenosti, 46 % nezaposlenošću radne snage, tendencijom smanjenja \nzaposlenosti, stagnacijom broja učenika (što upućuje na problem depopulacije). Na \ntemelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji žive ispod linije \nsiromaštva može se procijeniti da je oko četvrtine stanovnika siromašno. \n148\nEkonomska turistička valorizacija pećine ne bi se mogla temeljiti samo na potencija­\nlima lokalnog kantonalnog turističkog tržišta (tabela 94) i učenika – oko 10.000 (slika \n91). Prema tome, tržište bi trebalo tražiti na širem prostoru (Dalmacija, Unsko-sanski \nkanton). \nSlika 94. Kretanje broja turista u Kantonu 10.\nIzvor: Anon., 2008g.\nBosansko Grahovo pripada Kantonu 10 i Regiji Hercegovina za koju REDAH (agen­\ncija za regionalni razvoj) obavlja funkciju razvojne agencije. Bosansko Grahovo je dio \nprogramske oblasti za prekograničnu saradnju (IPA) Bosna i Hercegovina – Hrvatska. \nKada je riječ o geografskim regijama, pripada Zapadnoj Bosni. Preko Saveza općina \ni gradova Federacije BiH, općina ima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i \nregija. Preko predstavnika Bosne i Hercegovine i Saveza općina i gradova Federacije \nBiH u komori lokalnih vlasti i komori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih \ni regionalnih vlasti.\n7.3  OPĆINA SANSKI MOST (HRUSTOVAČA)\nOpćina Sanski Most ima 781 km2 i pripada području sa mikroklimom koju deterimi­\nniraju srednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 987,9 mb, temperatura \nzraka od 12,2 oC, oblačnost 5,9 desetina, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne \ntemperature zraka od 39,4 oC i minimalne temperature od –9,6 oC, količine padavina \n1.331 mm, 2.124 sunčanih sati godišnje, 36 dana sa snježnim padavinama (Anon., \n149\n2008c). Na području općine nisu registrirana značajnija rudna bogatstva (Hodžić & \nAbdurahmanović, 2006).\nUkupno\n0–14\n15–64\n65 i više\n2005.\n45.998\n6.621\n33.203\n6.174\n2006.\n44.902\n6.464\n32.411\n6.027\n2007.\n44.859\n6.458\n32.380\n6.021\nTabela 23. Starosna struktura stanovništva. \nIzvor: Anon., 2008c.\nOpćina Sanski Most zauzimala je prije posljednjeg rata površinu od 983 km2. Na tom \nje prostoru živjelo 60.307 stanovnika, od čega Muslimana 28.136 (46,65 %), Srba \n25.363 (42,07 %), Hrvata 4.322 (7,16 %) i ostalih 2.486 (4,12 %). Novom organizaci­\njom zemlje (nakon Daytonskog mirovnog sporazuma) formiraju se entiteti, a sa njima \ni rubne općine mijenjaju granice. Prema procjenama 2004. godine općinu je nastanji­\nvalo 53.346 stanovnika, od čega Bošnjaka (Muslimana) 47.486 (88,99 %), Srba 4.511 \n(8,45 %), Hrvata 1.279 (2,40 %) i ostalih 88 (0,16 %) (Pejanović et al., 2006).\nStarosnu strukturu 2007. bitno određuje visoko učešće stanovništva starijeg od 65 go­\ndina (tabela 23). Preko trećine stanovništva pripada ovoj životnoj dobi.\nNa području općine kao značajniji prerađivački kapaciteti registrirani su kapaciteti \ndrvne industrije. Nisu registrirani značajniji kapaciteti teške industrije (Hodžić & Ab­\ndurahmanović, 2006).\nSlika 95. Kretanje broja učenika u osnovnim školama \nopćine Sanski Most i Unsko-sanskog kantona.\nIzvor: Anon., 2008c.\n150\nSlika 96. Kretanje broja zaposlenih u općini Sanski Most.\nIzvor: Anon. 2008c.\nSlika 97. Struktura nezaposlenih općina Sanski Most \n(SSS = SSS, NSS, VKV, KV, PKV; VSS = VSS, VŠS).\nIzvor: Anon., 2008c. \nNivo ekonomske razvijenosti općine Sanski Most  se nalazi na oko 50 % prosjeka \nFederacije, mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i stopom zaposle­\nnosti. Svaki druga radno sposobna osoba je nezaposlena (slika 96). U strukturi neza­\nposlenih 40 % osoba nema nikakvu kvalifikaciju (slika 97).\nNa temelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji žive ispod lini­\nje siromaštva može se procijeniti da je oko trećine stanovnika siromašno. \nPotencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po osnovu drugih \nturističkih motiva – oko 20.000 (slika 98), zatim učenici osnovnih i srednjih škola u \nkantonu – oko 43.000 (slika 95) te studenti – oko 5.000. \n151\nSlika 98. Kretanje broja turista u Unsko-sanskom kantonu.\nSanski Most je jedna od općina Unsko-sanskog kantona, član je Banjalučke regije ili \nSjeverozapadne regije i participira u regionalnoj razvojnoj agenciji BLERDA. Sanski \nMost pripada programskoj oblasti prekogranične saradnje (IPA) Bosna i Hercegovina \n– Hrvatska, a mogao bi biti član potencijalne euroregije Plitivice – Una (Nacionalni \npark Plitvice i Nacionalni park Una). Preko Saveza općina i gradova Federacije BiH \nopćina ima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i regija. Preko predstavnika \nBosne i Hercegovine i Saveza općina i gradova Federacije BiH u komori lokalnih vla­\nsti i komori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti.\n7.4  REZIME\nZajedničke karakteristike lokalnog razvoja općina Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski \nMost su:\n•\t ispodprosječna gustina naseljenosti;\n•\t depopulacija;\n•\t starenje stanovništva;\n•\t nizak stepen vitalnosti stanovništva;\n•\t visoka stopa nezaposlenosti;\n•\t veoma loša kvalifikaciona struktura nezaposlenih (visoko učešće nekvalifikovanih \nosoba –  preko 50 %  među nezaposlenim);\n•\t odsustvo značajnih prerađivačkih kapaciteta;\n152\n•\t odsustvo kapaciteta industrije;\n•\t odsustvo značajnih rudnih bogatstava;\n•\t ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, mjeren GDP per capita,\n•\t četvrtina, odnosno trećina stanovništva ispod linije siromaštva;\n•\t značajni prirodni i kulturni resursi (gdje se ubrajaju i pećine);\n•\t mogućnost pristupanja projektima, fondovima i programima koji podržavaju održi­\nvi lokalni razvoj utemeljen na prirodnim, endogenim resursima;\n•\t mogućnost korištenja fondova IPA – linija 1 i 2;\n•\t mogućnost i spremnost relevantnih međunarodnih organizacija da podrže zaštitu, \nočuvanje i turističku valorizaciju pećina;\n•\t spremnost jedinstvenog akademskog i naučnog prostora EU da podrži održivi kon­\ncept lokalnog razvoja temeljen na novim pristupima (CLDF).\n153\n8.  ANALIZA RAZVOJA PEĆINA KAO TURISTIČKIH RESURSA \nBrojna istraživanja i studije provjeravali su postojanje interakcije između različitih \nvidova turizma i ekonomskog razvoja na raznim nivoima, od lokalnog preko regional­\nnog i nacionalnog do globalnog. Do sada su potvrđivane teze o postojanju interakcije \nizmeđu turizma i ekonomskog razvoja, i to, u pravilu, pozitivnog uticaja turizma na \nekonomski razvoj. U središtu pažnje ovog poglavlja je postojanje i dimenzioniranje \ninterakcije speleoturizma i lokalnog ekonomskog razvoja. \nEkonomski interesi su jedno vrijeme bili jedino mjerilo relacije ”turizam – razvoj”. \n \nVremenom se, sa evolucijom poimanja ekonomskog razvoja, ova relacija pretvara u \nrelaciju ”ekonomski razvoj – turizam”.  Za razumijevanje odnosa turizma i lokalnog \nekonomskog razvoja posebno su značajna istraživanja u kojima se pokušava razumjeti \nuticaj turizam na lokalnu zajednicu (Forster 1964; Vukonić & Keča, 2001). Sociolozi \nposebno istražuju promjene u lokalnoj zajednici pod uticajem turista i turizma. U peri­\nodu od 1974. godine  Kent (1975), Lanfant (1980), Nunez (1989), Greenwood (1989), \nV. Smith (1989) i drugi, provjeravaju efekte na lokalni ekonomski razvoj i registriraju \nnegativne sociloške posljedice. Neka istraživanja Wooda (1997), O’Gradya (1981), \nLopeza (1980), Pearcea (1982) i drugih, u testiranju hipoteze o efektima turizma na \nlokalni razvoj dokazuju postojanje pozitivnih socioloških implikacija. Ima i onih teo­\nretičara koji upozoravaju na razorne posljedice po lokalnu zajednicu. Oni koji uticaj \nturizma ocjenjuju krajnje negativno ističu ugrožavanje autentičnosti, uništavanje pri­\nrode i drugih vrijednosti, rasipanje energije i sredstava (Ash & Turner,  1975).\n8.1  EFEKTI TURISTIČKIH PEĆINA NA LOKALNI RAZVOJ\nZa lokalnu zajednicu posjete speleoturista, zbog ekonomskih, socijalnih, kulturnih i \ndrugih razlika mogu dovesti do određenih promjena koje mogu imati negativne po­\nsljedice na lokalni razvoj (ilustracije radi: komercijalizacija kulture i drugih autohto­\nnih vrijednosti, socijalna diferencijacija, ekološki poremećaji i drugo). S druge strane, \npovećani interes za ekologiju i afirmacija ekološke održivosti u kontekstu održivog \nrazvoja, imaju pozitivne reperkusije na interes za speleoturizam i njegov razvoj. Novi \n154\npristup resursima i njihovom razvoju reafirmirali su značaj prirodnih fenomena za \nrazvoj turizma. U slučaju speleoturizma moguće je izbjeći prigovore da se prostor \nokupira, da se uništava ravnoteža prirode, kao i da se izazivaju negativne posljedice, \nda se privatizira javno dobro, da se degradira lokalni pejzaž.  S obzirom na karakter \nspeleoturizma i karakteristike speleoturista, najvećem broju ovih prigovora i/ili rizika \nnema mjesta (Vukonić & Keča, 2001).\nZnačaj speleoturizma kao faktora lokalnog ekonomskog razvoja temelji se na slije­\ndećim tezama: a) učinci speleoturizama trebaju se razumjeti samo u kontekstu holi­\nstičkog pristupa;  b) speleoturizam po svojoj osnovnoj sadržini djeluje pozitivno na \npromociju i očuvanje prirodnih vrijednosti, kao i povećanje znanja, odnosno jačanje \nhumanog kapitala, a time i ukupnog bogatstva lokalne zajednice; c) speleoturizam \nmože imati i negativne posljedice na razvoj lokalne zajednice, ukoliko nije ekološki, \nekonomski, tehnološki i socijalno senzitivan.\nSpeleoturizam, kao i svaki drugi oblik turizma može da se razvija kao autohtoni oblik \nrazvoja turizma, kao turizam koji se temelji na prirodnim i humanim vrijednostima lo­\nkalne zajednice, koje se, preko speleoturizma, transformiraju u lokalni razvoj (riječ je \no endogenom ili novom konceptu lokalnog razvoja). Može se razvijati i kao egzogeni \nrazvoj, utemeljen u potpunosti na egzogenim faktorima, posebno kapitalu koji dolazi \nizvan lokalne zajednice i koji ne mora biti ekološki i socijalno senzitivan. Naravno, \nove forme mogu da se pojavljuju istovrmeno i sukcesivno. Idelano je osigurati op­\ntimalnu kombinaciju ove dvije forme: prve, koja osigurava motiviranost, održivost, \nekološku i socijalnu senzitivnost i druge, koja osigurava popunjavanje jaza u štednji, \ninvesticijama, menadžerskim znanjima i vještinama, promociji i plasmanu na tržištu. \nEkonomske funkcije speleoturizma su sva ona djelovanja koja su primarno fokusirana \nna strateške i prioritetne ekonomske ciljeve, i koja rezultiraju ekonomskim efektima \nza nosioce interesa na nivou lokalne zajednice, i to: na nivou mikro i malih firmi koje \nbi se bavile speleoturizmom (služba vodiča, održavanja, upravljanje objektom), na ni­\nvou firmi koje se bave komplementarnim aktivnostima (dovođenje turista, promocija, \npriprema materijala, prospekata, video zapisa, dokumentarnih filmova, animacija, ka­\nrata), na nivou firmi koje stvaraju opće uvjete za speleoturizam (smještaj, saobraćajni­\nce, ugostiteljske usluge) i na nivou lokalne zajednice (službe za lokalni biznis, služba \nza lokalni turizam, služba strateškog integrativnog i inkluzivnog planiranja lokalnog \n155\nrazvoja, službe za promociju i imidž lokalne zajednice, protokol lokalne zajednice, \nslužbe za financiranje razvoja lokalne zajednice, članstvo u domaćim i međunarodnim \norganizacijama i institucijama koje podržavaju lokalni razvoj utemeljen na turizmu i \nprirodnim vrijednostima, i dr.). \nOsnovni ekonomski efekti razvoja speleoturizma na lokalni razvoj su: aktiviranje tu­\nrističkih potencijala, omogućavanje turističkog privređivanja, zapošljavanje, zapošlja­\nvanje drugih komplementarnih kapaciteta, zapošljavanje unaprijed i unazad povezanih \nfirmi, povećavanje zaposlenosti, aktiviranje razvoja nerazvijenih lokalnih zajednica ili \nnerazvijenih područja unutar lokalne zajednice, povećavanje razmjene roba i usluga \nna domaćem i međunarodnom nivou, poboljšavanje devizne bilance, poticanje eko­\nnomskih tokova (tokova ljudi, roba, usluga, kapitala, znanja, informacija, iskustva, \nemocija) kako unutar lokalne zajednice, tako i između zajednice i njenog regionalnog \ni međunarodnog okruženja.\nSpeleoturizam, kao i turizam generalno ima razvojnu, multiplikativnu, induktivnu i \nkonverzijsku funkciju u lokalnom ekonomskom razvoju. Kada je riječ o dohotku i iz \nnjega izvedenim pokazateljima: dohotku per capita ili dohotku per capita prema pari­\ntetu kupovne moći kao osnovnom, najčešće korištenom, indikatoru dostignutog nivoa \nrazvijenosti, speleoturizam djeluje na preraspodjelu već stvorenog dohotka i na stva­\nranje novog dohotka u lokalnoj zajednici. U lokalnom razvoju posebno se naglašavaju \nekonomski efekti i ekonomski interesi. U tom kontekstu značaj speleoturizma je deter­\nminiran stvaranjem ekonomskih efekata i ostvarivanjem ekonomskih interesa lokalne \nzajednice. To se na nivou lokalne zajednice pokazuje kao izgradnja saobraćajne, ur­\nbane i komunalne infrastrukture i suprastrukture, zapošljavanje lokalnog stanovništva, \nrazvoj postojećih i novih biznisa, priliv deviza (Vukonić & Keča, 2001).\nMultipkikativna funkcija speleoturizma manifestira se kao nastavak kretanja sredstava \nkoja su potrošili speleoturisti u lokalnoj zajednici, a koje i u svom daljem kretanju uti­\nče na lokalnu ekonomiju. Speleoturistička ponuda se temelji na atrakciji, na pećini, na \ntransportu, na smještaju, na infrastrukturi, trgovini, ugostiteljstvu, promociji. Turistič­\nka valorizacija prirodnih vrijednosti pećina podrazumijeva određenu, minimalnu insti­\ntucionalnu, smještajnu i saobraćajnu infrastrukturu, što potiče lokalnu i širu zajednicu \nda investira i razvija ove sadržaje. Ovi sadržaji nisu samo osnova za razvoj turizma, \nnego i za razvoj drugih ekonomskih aktivnosti. Multiplikativna funkcija speleoturizma \n156\nje najznačajnija funkcija za lokalni razvoj. Ona se izvodi iz činjenice da speleoturizam \nkreira značajnije indirektne, nego direktne efekte na dohodak, potrošnju i zaposlenost. \nPosebno su značajni efekti na kreiranje atmosfere razvoja, posvećenosti lokalnom ra­\nzvoju i harmoniziranju zajednice oko projekta.\nBrojne međunarodne organizacije i institucije snažno promoviraju turizam kao aktiv­\nnost koja pomaže ili može da pomaže uravnoteženju platne bilance. Speleoturizam \nmože biti izvor deviza, ali donosi i druge koristi bitne za platnu bilancu. U ovom kon­\ntekstu je značajno da se može osigurati dio radne snage iz lokalnih izvora, kao i da se \nturistima mogu plasirati drugi proizvodi i usluge koji ne bi mogli izdržati konkurenciju \nna tržištima sa kojih ovi turisti dolaze. Najveći broj proizvoda lokalnih zajednica gdje \nse može razvijati speleoturizam zbog kvaliteta, konkurentnosti, carinskih i necarinskih \nbarijera ne bi mogao doći na tržišta sa kojih dolaze speleoturisti. To je posebno važno \nu Bosni i Hercegovini, u kojoj nisu razvijene lokalne zadruge i posrednički lanci za \nlokalnu proizvodnju.\nDio investicija potrebnih za turističko aktiviranje pećina se može osigurati preko di­\nrektnih stranih investicija, davanja koncesija, javno-privatnog partnerstva u skladu sa \nWashingtonskim i Santiago konsenzusom, odnosno neoliberalnim konceptom Svjetske \nbanke i Međunarodnog monetarnog fonda. Tu su i brojni programi i projekti UNDP, \nUSAID, EC, kao i razvojni programi i projekati pojedinih zemalja (JICA, SIDA, itd.) \nza podršku razvoju turizma i lokalnom razvoju. S obzirom da je speleoturizam specifi­\nčan, jer se fokusira na prirodne vrijednosti, specifičan biljni i životinjski svijet, ostatke \nstarih kultura, za njegov razvoj se mogu koristiti i fondovi UN i drugih organizacija \ni institucija namijenjeni zaštiti, očuvanju, unaprjeđenju i istraživanju prirode, istorije, \nkulture. Tu su i mogućnosti korištenja fondova, programa i projekata namijenjenih za \nobrazovanje, istraživanje, mobilnost učenika, studenata i istraživača.\nVećina nerazvijenih lokalnih zajednica ima i problem visoke stope nezaposlenosti rad­\nne snage, stanovništva u životnoj dobi od 15 do 64 godine. Speleoturizam ne može \nriješiti ovaj problem, ali može doprinijeti njegovom rješavanju. Posebno treba imati \nu vidu multiplikativni učinak turizma, koji će utjecati na zapošljavanje u drugim sek­\ntorima i aktivnostima, odnosno kreirati nova radna mjesta. Na drugoj strani, rizici u \nrazvoju speleoturizma i njegovom uticaju na lokalni razvoj su vezani ponajviše za \ngreške u koordinaciji, očekivanja i ekološku senzitivnost.\n157\nSpeleoturizam je ekonomski opravdan izbor za lokalni ekonomski razvoj samo kad je \nkapital bolje iskorišten ulaganjem u speleoturizam nego u bilo koji drugi biznis. Troš­\nkovi i koristi od speleoturizma zavise i od politike koja ga potiče, promovira i evaluira. \nU cost benefit analizi potrebno je uzeti sve direktne i indirektne troškove i koristi koje \nse javljaju u svim fazama speleoturizma.\nSpeleoturizam preko potrošnje stvara ekonomske efekte i utiče na lokalni ekonomski \nrazvoj. To ima naročit značaj za manje razvijene ili nerazvijene lokalne zajednice koji­\nma nedostaje neki od bitnih faktora razvoja (kapital, infrastruktura, ljudski kapital, pri­\nrodni kapital, institucionalni kapital). Dolazak speleoturista, preko njihove potrošenje \nosigurava prelijevanje dohotka stvorenog izvan lokalne zajednice, odnosno osigurava \nkretanje dohotka iz razvijenih ka nerazvijenim područjima. To je proces koji osigurava \nuravnoteženje razvoja lokalnih zajednica u okviru pripadajućih regija. \nKao najznačajniji korisnici speleoturizma mogu se identificirati: individualne firme, \nturističko mjesto, lokalne vlasti i stanovništvo lokalne zajednice te turisti. Firme u pri­\nvatnom vlasništvu, koncesionari, javno-privatna partnerstva ostvaruju koristi od spe­\nleoturizma, odnosno od turističkih posjeta pećinama, ali to generira ekonomske koristi \ni drugih firmi. Ekonomske koristi speleoturizma lokalnim vladama proizlaze od taksi, \nrazličitih poreza i drugog.\nSpeleoturizam se ne može, u najvećem broju slučajeva, razvijati kao jedina turistička \ni ekonomska aktivnost. U najvećem broju slučajeva on može podržavati i/ili obogaći­\nvati postojeću turističku ponudu (Pale, Trnovo, Ravno, Stolac)  i generirati atmosferu \nrazvoja. On je specifičan u odnosu na druge vidove turizma između ostalog i po tome \nšto treba manja financijska sredstva za izgradnju infrastrukture. Njegova posebnost je \ni integrirajuća uloga unutar lokalne ekonomije. Može se razvijati po modelu enklava, \nmodelu liberalnog razvoja i modelu visoko razvijenog turizma prilagođenim okolno­\nstima svake konkretne lokalne zajednice.\nSocijalne funkcije speleoturizma manifestiraju se u smanjivanju razlika imeđu stanov­\nnika lokalne zajednice. Posebno je značajna kulturna funkcija, koja označava uticaje \nreceptivne lokacije na inostrane i domaće turiste, ali i turista na lokalno stanovništvo. \nSpecifičnost speleoturizma jesu i efekti na istraživanja i povezivanje naučnog i istraži­\nvačkog prostora, ali i na pristup fondovima, programima i projektima koji podržavaju \nova istraživanja. Speleoturizam učvršćuje veze između ljudi, unaprjeđuje kooperaciju, \n158\npodiže nivo obrazovanja, ali, ukoliko je masovan može imati i negativne posljedice \nvezane za ugrožavanje ili uništavanje podzemne faune, prirodnih kraških fenomena, \nkao i vrijednih crteža (na primjer u Djevojačkoj pećini). Negativne posljedice se mogu \npojaviti ne samo u objektu, nego i u cijeloj lokalnoj zajednici.\nSpeleoturizam nije agresivan, nije previše zahtjevan prema urbanističkom i prostornom \nuređenju lokalne zajednice. Posebnost ovog vida turizma je u njegovoj autentičnosti koja \nse može doživjeti na nivou globalne informacije i kratke posjete, na nivou dužeg borav­\nka, druženja sa vodičima i lokalnim stanovništvom, ali i razgovora sa ekspertima. \nSpeleoturizam se, kao i ekoturizam suočava i sa određenim problemima. Jedan od \nproblema je stav lokalnog stanovništva koji može biti u rasponu od oponiranja do \nsnažne podrške, zavisno od njegovog angžamana u formiranju, razvijanju i implemen­\ntiranju ideje razvoja speleoturizma. Lokalni razvoj je proces međusobno povezanih \nekonomskih, socijalnih, političkih i drugih promjena sa ciljem poboljšanja dobrobiti \nstanovništva, smanjenja siromaštva i nejednakosti. I za speleoturizam je relevantan \ntrokut održivosti, koji povezuje: ekološki, ekonomski i socijalni pol. U speleoturizmu \nposebno je bitna odgovornost svih učesnika s obzirom na njegovu senzitivnost na so­\ncijalne, moralne, kulturne i druge koristi za lokalnu ekonomiju. \nInteligentni investitor bi donio odluku da investira u speleoturizam, a inteligentni me­\nnadžment lokalne zajednice bi podržao ovaj biznis (Graham, 2006). Zašto? Argumenti \ni za jednog i za drugog investitora mogu se naći u strategiji “plavog oceana” (Kim & \nMauborgne, 2007) ili strategiji koja omogućava da se stvori prostor bez konkurencije \nna tržištu. Speleoturizam može biti dio djelotvornog rješenja za nerazvijene lokalne \nzajednice ili njihove dijelove locirane na teško dostupnim područjima, bez skupe sa­\nvremene infrastrukture, bez drugih resursa, bez industrijskih i financijskih kompleksa \n(Mahajan & Banga,  2007). Prateći misao ovih autora može se doći do slijedećih argu­\nmenata koji podržavaju speleoturizam kao komponentu lokalnog razvoja nedovoljno \nrazvijenih ili ispodprosječno razvijenih područja:\n–  \tako lokalne zajednice žele biti dio turističkog tržišta, mogu izabrati speleoturizam \nkao  priliku koja nastaje i koja se stvara;\n– \t kod razmišljanja o speleoturizmu lokalna zajednica treba imati u vidu da “ne pravi \nautomobil, kada treba volovska kola”, da ne pravi autoput kada treba tek dobro \noznačenu stazu;\n159\n– \t lokalna zajednica na speleoturizam treba gledati kao na “zemlju prilika”, i to prilika \nna mnogim funkcionalnim, teritorijalnim i sektorskim nivoima;\n– \t na speleoturizam treba gledati i kao na odskočnu ekonomiju.\n8.2  SITUACIONA ANALIZA \nU savremenim uslovima oblast turizma (i ugostiteljstva) kao jedinstven termin za uslu­\nge smještaja, ishrane i čitavog niza usluga koje prate turističku djelatnost ima sve veće \nučešće u generiranju i kreiranju GDP i zapošljavanja. Pokazatelji učešća turizma u \nkreiranju GDP bilježe stalni trend rasta iz godine u godinu. U turističkim velesilama, \njednako kao i razvijenim turističkim destinacijama, to se učešće penje i na nekoliko \ndesetina procenata. Sa druge strane, prostor za kreiranje i generiranje radnih mjesta \n– stalnih ili sezonskih, također, je u ovoj oblasti iz godine u godinu veći. Taj se rast \nosjeti i u Bosni i Hercegovini, mnogo više u glavnim turističkim destinacijama, ali i u \nsredinama koje tek spoznaju svoje turističke resurse.\nSavremeni turizam prati povećanje zahtjeva i složenost turističke potražnje, što za­\nhtijeva i otvaranje novih radnih mjesta i kreiranje novih vrsta usluga. Interesantno je \nšto se ti zahtijevi kreću u pravcu zahtjeva za različitošću sadržaja te povezivanje tih \nsadržaja sa ponudom u drugim oblastima – seoski turizam, različite vrste kulturnog \nturizma, banjski turizam, svi oblici alternativnog turizma (planinarski turizam, moun­\ntbiking, rafting, ...), u kojima turisti aktivno učestvuju u različitim aktivnostima, kako \nna samom turističkom odredištu, tako i na alternativnim destinacijama. Time ne samo \nda doprinose generiranju nove vrijednosti, nego istovremeno učestvuju i u generiranju \nturističke tražnje. \nDruga važna odlika savremenog turizma je transformacija od masovnog u individualizi­\nrani turizam, i, što je također posebno važno, višekratno korištenje godišnjeg odmora, od­\nnosno  povećanje broja destinacija koje se posjete u toku jedne godine (Župan Rusković, \n2008). To je direktna posljedica želje da sadržaj odmora bude što sadržajniji i različitiji. \nTreća odlika savremenog turizma je udaljavanje od pristupa koji a priori pretpostavlja \nagresivan odnos prema okruženju i destinaciji, odnosno njenom nasljeđu i osobeno­\nstima, prema pristupu koji uvažava specifičnosti i razlike svake destinacije, posebno \nkulturne i lokalne, i koji je usmjeren na kreiranje zajedničkih vrijednosti i aktivan od­\nnos prema destinaciji. Iako je taj zaokret postepen, on je značajan budući da se u spe­\n160\nleoturizmu radi o novim destinacijama. Neagresivni aranžman prema prirodi prihvata \nopredjeljenje o održivom razvoju turizma, pri čemu se ne pretenduje na masovni obim \ni visoke prihode u kratkom roku. \nPećine kao turističke destinacije (koje moraju biti primjer održivog razvoja turizma) \nmoraju se suočiti sa činjenicom da je nužno preuzeti rizik i izazov “dugoročne orijen­\ntacije” i prihvatiti izazov dugoročnog postepenog razvoja pećine kao održive desti­\nnacije. Osim toga u ovakvom pristupu nužno je osigurati integralni pristup, odnosno \nobjediniti ponudu drugih različitih sadržaja, kako na samoj destinaciji, tako i sadržaja \nokolnih mikro destinacija.\nU sve tri općine: Ravno, Bosnasko Grahovo i Sanski Most može se uglavnom go­\nvoriti o prirodnim, odnosno naslijeđenim elemenatima turističke ponude. Izgrađenih \nelemenata gotovo da i nema, što ide u prilog opredjeljenju da se kreira multidimen­\nzionalna turistička ponuda koja će se orijentisati na klaster geobaštine, sa pećinama \nVjetrenicom, Ledenicom i Hrustovačom kao vodećim atrakcijama. Turističku ponudu \ngeobaštine treba kombinovati sa drugim granama privrednih djelatnosti, prije svega \nugostiteljstvom, trgovinom, saobraćajem i kućnom radinosti. \nU vremenu tranzicije ključni izazov koji se nalazi pred akterima i nosiocima turističke \nponude i donosiocima prostornih planova na području sve tri općine jeste očuvanje \nravnoteže i zaštita okoliša. Ovo je posebno značajno u općini Ravno, s obzirom na \nranije zahvatanje podzemnih voda Popova polja, a sada jake tendencije da se u nepo­\nsrednom zaleđu Vjetrenice smjeste deponije otpada i provedu trase Jadranskog auto­\nputa. Poznato je šta je za živi svijet Vjetrenice i susjednih pećina značilo odvođenje \npodzemnih voda (npr. u pećini Crnulji su izumrle ogromne kolonije Marifugia) i šta bi \nmogli značiti tako radikalni infrastrukturni građevinski zahvati. \nNa kraju, u situacionoj analizi speleoturizma treba uzeti u obzir da se promjene u \noblasti trgovine ili saobraćaja mogu značajno odraziti i na speleoturizam. Trgovine \ndoduše ne kao u velikim gradskim centrima, gdje se pojavljuju veliki trgovački lanci i \nčije učešće na tržištu značajno raste (kao posljedica njihovog konkurentskog pritiska i \nkonkurentske prednosti zasnovane na jačoj pregovaračkoj poziciji) pa se broj privred­\nnih subjekata u oblasti trgovine smanjuje iz godine u godinu. Kako se raspoloživost \nkapitala u rukama poduzetnika vrlo često prvo manifestira formiranjem različitih trgo­\nvačkih subjekata i kompanija, trgovina postaje ključni izvor za akumuliranje kapitala, \n161\nkoji se, u slijedećoj fazi, investira u proizvodnju. Nagli porast broja trgovačkih lanaca \nu Bosni i Hercegovini učiniće da  izvjestan broj malih radnji nestane ili će biti sa vrlo \nograničenim mogućnostima daljeg rasta i razvoja. Oni će se morati repozicionirati ili \nu proizvodnju ili u druge oblasti – turizam kao najbliži. Takav bijeg kapitala je moguć \nsamo u Sanskom Mostu kao najvećoj od naše tri općine (gdje već posluje “Konzum”, \ntrgovački lanac iz susjedne Hrvatske) i gdje se već pojavljuju prve inicijative za ulazak \nkapitala u turizam (rekreacioni centar u Vrhpolju) i speleoturizam (Hrustovača) baš iz \noblasti trgovine. \n8.3  PEST ANALIZA\nPEST (Politička, Ekonomska, Socio-kulturna, Tehnološka) analiza okoline\u0004 služi da se \nuoče elementi odvijanja budućih promjena koje su važne kao prilike za razvoj, odno­\nsno kao prijetnje ili smetnja razvoju. \n8.3.1  Uticaj političkog okruženja \nPolitičko okruženje na nivou općine logična je posljedica postojećeg državnog i ustav­\nnog uređenja (entiteti, kantoni u Federaciji BiH, općine), što za rezultat ima niz pro­\nblema u svim oblastima djelovanja i privređivanja, pa tako i u oblasti zaštite okoline i \nturizma. Jednako kako ne postoji jedinstveni tržišni prostor, ne postoje ni jedinstvene \npolitike zaštite okoline i razvoja turizma. To rezultira i različitim zakonskim i legi­\nslativnim uređenjem koje se odražava na mogućnost osnivanja različitih poslovnih \nsubjekata u turizmu.\nPoseban problem političkog okruženja su višestruki nivoi birokracije, a onda i korup­\ncije koja je njen proizvod u ovakvim političkim uslovima. Političke opcije koje su na \nvlasti u općinama i kantonima najčešće nisu na istim razvojnim pravcima. Suočavanje \nBosne i Hercegovine sa liberalizacijom, globalizacijom, prihvatanjem evropskih stan­\ndarda u zakonodavstvu i modernoj tržišnoj ekonomiji dovest će do slobodnijeg kretanja \nkapitala, ali to u ovom trenutku, na lokalnom nivou (općine), ne daje nikakve pozitivne \nefekte. Ipak, u budućnosti će to biti više šansa, nego prijetnja za sektor turizma.\nPoseban problem u speleoturizmu jeste zaštita speleoloških objekata koja se u sadaš­\nnjem trenutku odvija preko federalnog i kantonalnih ministarstva i ne postoji insti­\n\u0004\t http://www.mindtools.com/pages/article/new/TMC_09.htm.\n162\ntucionalni model koji bi omogućio partnerski odnos privatnih institucija i vladinih \nagencija. \nUticaj nevladinih organizacija u zaštiti, eksploataciji i promociji prirodnih resursa je vrlo \nmali i ograničen je, uglavnom, na javno zagovaranje i animiranje javnosti u zaštiti.\nUticaj političkog okruženja je negativan i predstavlja prijetnju za speleoturizam.\n8.3.2  Uticaj ekonomskog okruženja\nU Bosni i Hercegovini ne postoji ekonomska stabilnost, a niti elementi privredne \nstrukture koji su pretpostavka održivog rasta. Makroekonomija ne podržava alociranje \nsredstava u sektore koji omogućavaju zapošljavanje. Uz to, nepostojanje poduzetničke \nkulture i infrastrukture za razvoj malih preduzeća i agencija je značajan problem u \ngotovo svim sredinama. \nNi u jednoj od tri općine nije razvijena institucionalna podrška razvojnim programima, \nrazvoju poduzetničkog duha, inkubatorima, a da se i ne govori o dodatnom obrazo­\nvanju  kao jednom od uslova za kreiranje novih radnih mjesta. Uz sve to, nizak nivo \nličnih primanja, a samim tim i nizak životni standard, su dodatni limitirajući faktor. \nProblem nezaposlenosti je veoma izražen, pogotovo u općinama Bosansko Grahovo i \nSanski Most. Sadašnji nivo prosječnih troškova radnog mjesta u Federaciji BiH (znat­\nno viši u poređenju sa zemljama iz neposrednog okruženja) teško da može doprinijeti \notvaranju novih radnih mjesta u složenijoj proizvodnoj djelatnosti. Zbog toga je upra­\nvo razvoj malih trgovina bio najčešći oblik akumulacije kapitala. Pojava velikih trgo­\nvačkih lanaca već značajno utiče na smanjenje samostalnih trgovačkih radnji, pa se \nmože očekivati migracija u druge, slične sektore, kao što je turizam. Troškovi radnog \nmjesta u speleoturizmu su značajno manji, a omogućavaju zapošljavanje i u formal­\nnom i u neformalnom sektoru.\nUticaj ekonomskog okruženja, bez obzira na sve negativne efekte koji proističu iz ma­\nkroekonomske politike i izostanka institucionalne podrške, predstavlja šansu za spele­\noturizam, posebno s obzirom na cijenu i broj radnih mjesta.\n8.3.3  Uticaj socio-kulturnog okruženja \nOsnovna karakteristika ovog okruženja je socijalna nestabilnost. Raspad socijalistič­\nke Jugoslavije i prelazak sa jednog načina življenja i ekonomskog promišljanja na \n163\nnovi, zatekao je većinu stanovnika Bosne i Hercegovine nespremnim. Pogotovo je \nto izraženo u manjim sredinama. Rat i poslijeratna tranzicija brutalno su osiromaši­\nli većinu stanovništva, a u ratom opustošenim općinama kakve su Ravno, Bosansko \nGrahovo i Sanski Most uništena je i gotovo sva infrastruktura. To je osnovni uzrok \nkako nezapošljavanja, tako i općenito slabog razvoja stanovništva. Ratne traume u sve \ntri povratničke općine karakteriše etnička distanciranost, etnocentrizam, a nisu rijetki \nslučajevi ni nacionalizma. Sve ovo ima uticaja i na negativne demografske trendove, \ndepopulaciju, starenje stanovništva i odlazak mladih. \nOno što posebno karakteriše sve tri općine (a može se reći i većinu sredina u Bosni i \nHercegovini) jeste uticaj tradicije na razvoj. Zbog toga što ne postoji kvalitetno obra­\nzovanje, pogotovo u dodatnom usavršavanju, kvalitetnoj prekvalifikaciji, treninzima \nza nove oblike zanimanja i pronalaženja posla, razvoju ideja, tradicija i dalje ostaje \nokvir za razmišljanje o načinu zapošljavanja (ili samozapošljavanja).  \nUticaj socio-kulturnog okruženja predstavlja šansu za speleoturizam, bez obzira na \nuticaj tradicije na razvoj. Naime, u općinama Ravno i Bosansko Grahovo imaju isku­\nstva sa pećinskim turizmom od ranije, a u općini Sanski Most prije rata je, također, \npostojala lokalna inicijativa za pokretanje speleoturizma.\n8.3.4  Uticaj tehnike i inovacija\nTehnološko okruženje podrazumijeva investiranje u razvoj novih tehnologija što je \nza većinu naših sredina, pa tako i za općine Ravno, Bosanko Grahovo i Sanski Most, \nteško premostiva barijera s obzirom na skorašnja ratna događanja i zaostajanje. Teh­\nnološko okruženje podrazumijeva isto tako i ulaganje u razvoj ljudskih resursa. Svega \ntoga nema ni u mnogo razvijenijim općinama. S druge strane, moderne komunikacije \ni informacione tehnologije pružaju ogromne mogućnosti u menadžmentu, proizvodnji \ni posebno marketingu vezanom za speleoturizam. Internetsko oglašavanje i promocija \nsu dostupni uz mala ulaganja u opremu i znanje. \nUticaj tehnologije je šansa za speleoturizam.  \n8.4  SWOT MATRICE I ALTERNATIVNE STRATEGIJE\nUticaj unutrašnje okoline na speleoturizam procjenjuje se u vremenskoj dimenziji sa­\ndašnjosti. To su oni elementi na kojima se na neki način ima kontrola ili su, kao u \n164\nslučaju speleoturizma, prirodna datost. Na drugoj strani slabosti su kao neka vrsta \n“sadašnjeg stanja stvari” razvijenosti, odnosno nerazvijenosti općine. Vanjska okolina \nse procjenjuje u vremenskoj dimenziji budućnosti. To su oni elementi na koje općina \nne može uticati, ali, također, i elementi makrookoline i poslovne okoline. Tako se do­\nbije praznina (gap) koju za razvoj speleoturizma treba popuniti (u verzijama različitih \nscenarija) odgovarajućom strategijom. \nU SWOT analizi uzeti su u obzir slijedeći faktori za kvantificiranje uticaja vanjske \nokoline: \n•\t trendovi u razvoju turizma – usmjerenje na alternativni turizam; \n•\t aktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj brendiranja u oblasti \nturizma; \n•\t strategija razvoja regije Hercegovina sa turizmom kao jednim od prioritetnih ciljeva;\n•\t geografska pozicija u odnosu na susjedne države i mogućnost jednostavnijeg uklju­\nčivanja u njihove putne mreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja; \n•\t konkurencija susjednih država sa sličnim oblicima turističke ponude; \n•\t regionalizacija i povezivanje potencijalnih turističkih sadržaja; \n•\t mogućnosti finansiranja iz različitih fondova; \n•\t nedefinisana strategija razvoja turizma na nivou FBiH; \n•\t lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju u oblasti alternativ­\nnog turizma; \n•\t neodgovarajuća podrška pokretanju novih biznisa; \n•\t rast cijena i negativan uticaj na životni standard; \n•\t broj učenika u kantonu/županiji.\nZa kvantificiranje unutrašnje okoline uzeti su slijedeći faktori:\n•\t raspoloživi prirodni resurs – pećina,\n•\t izgrađena turistička atrakcija, \n•\t značajne prirodne atrakcije,\n•\t značajni spomenici kulturne baštine,\n•\t diferenciranje ponude turističkih subjekata,\n•\t nepostojanje turističke ponude općine, \n•\t slab odnos/klima za razvoj turizma – svijest o značaju turizma za razvoj općine, \n•\t neadekvatni kadrovi i menadžerske vještine – odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti, \n165\n•\t loša povezanost subjekata turističke ponude općine i kantona/županije, \n•\t loša saobraćajna infrastruktura, \n•\t loša struktura i kvalitet ugostiteljskih objekata,\n•\t nepostojanje smještajnih kapaciteta, \n•\t ulaganja u izgradnju.\n8.4.1  Pećina Vjetrenica\nU skladu sa ranije navedenim faktorima kvantificirani su uticaji vanjske okoline i pri­\nkazani u tabeli 24. Faktori vanjske okoline klasificirani su u prilike i prijetnje prema \nvisini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 99. Kvantifikacija je napravljena \nprema ocjenama na skali od 1 do 10, i to:\n•\t Prilike: ocjene od 7 do 10,\n•\t Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n•\t Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nTrendovi u razvoju turizma – usmjerenje na \nalternativni turizam \n9\nPrilika\nAktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i \npokušaj brendiranja u oblasti turizma \n7\nPrilika\nStrategija razvoja regije Hercegovina sa turizmom kao \njednim od prioritetnih ciljeva\n9\nPrilika\nGeografska pozicija u odnosu na susjedne države \ni mogućnost jednostavnijeg uključivanja u njihove \nputne mreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja \n9\nPrilika\nKonkurencija susjednih država sa sličnim oblicima \nturističke ponude \n3\nPrijetnja\nRegionalizacija i povezivanje potencijalnih turističkih \nsadržaja \n8\nPrilika\nMogućnosti finansiranja iz različitih fondova \n9\nPrilika\nNedefinisana strategija razvoja turizma na nivou FBiH \n2\nPrijetnja\nLutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se \nprimjenjuju u oblasti alternativnog turizma \n2\nPrijetnja\nNeodgovarajuća podrška pokretanju novih biznisa \n1\nPrijetnja\nRast cijena i negativan uticaj na životni standard \n2\nPrijetnja\nBroj učenika u kantonu/županiji\n8\nPrilika\nUkupno\n69\nProsjek\n5,75\nTabela 24. Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.\n166\nNa sličan način kao i vanjski faktori, kvantificirani su i unutrašnji faktori i prikazani \nu tabeli 25. Faktori unutrašnje okoline klasifikovani su u snage i slabosti prema visini \nocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 99. Kvantifikacija je napravljena prema \nocjenama na skali od 1 do 10, i to:\n•\t Snage: ocjene od 7 do 10,\n•\t Slabosti: ocjene od 1 do 3,\n•\t Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\nPozicioniranje speleoturizma Vjetrenice na SWOT matrici prikazano je na slici 100.\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nRaspoloživi prirodni resurs – pećina\n10\nSnaga\nIzgrađena turistička atrakcija \n9\nSnaga\nZnačajne prirodne atrakcije\n8\nSnaga\nZnačajni spomenici kulturne baštine\n8\nSnaga\nDiferenciranje ponude turističkih subjekata\n8\nSnaga\nNepostojanje turističke ponude općine \n2\nSlabost\nSlab odnos/klima za razvoj turizma – svijest o \nznačaju turizma za razvoj općine \n2\nSlabost\nNeadekvatni kadrovi i menadžerske vještine \n–  odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti \n1\nSlabost\nLoša povezanost subjekata turističke ponude \nopćine i Kantona/Županije \n2\nSlabost\nLoša saobraćajna infrastruktura \n5\nNeutralno\nLoša struktura i kvalitet ugostiteljskih objekata\n1\nSlabost\nNepostojanje smještajnih kapaciteta \n1\nSlabost\nUlaganja u izgradnju \n10\nSnaga\nUkupno\n67\nProsjek\n5,15\nTabela 25. Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.\n167\nPrilike\nPrijetnje\n• Trendovi u razvoju turizma – usmjerenje \nna alternativni turizam \n• Regionalizacija i povezivanje potencijalnih \nturističkih sadržaja \n• Strategija razvoja regije Hercegovina \nsa turizmom kao jednim od prioritetnih \nciljeva \n• Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke \ndestinacije i pokušaj brendiranja u oblasti \nturizma \n• Mogućnosti finansiranja iz različitih \nfondova \n• Geografska pozicija u odnosu na susjedne \ndržave i mogućnost jednostavnijeg \nuključivanja u njihove putne mreže, nakon \nukidanja graničnih ograničenja \n• Broj učenika\n• Konkurencija susjednih država sa sličnim \noblicima turističke ponude \n• Nedefinisana strategija razvoja turizma \nna nivou FBiH \n• Neodgovarajuća podrška pokretanju \nnovih biznisa \n• Rast cijena i negativan uticaj na životni \nstandard \n• Lutanje u zakonskoj regulativi i \nrješenjima koja se primjenjuju u oblasti \nalternativnog turizma\nSnage\nSlabosti\n• Raspoloživi prirodni resurs – pećina \n• Izgrađena turistička atrakcija \n• Značajni spomenici kulturne baštine \n• Diferenciranje ponude turističkih \nsubjekata \n• Značajne prirodne atrakcije \n• Loša povezanost subjekata turističke \nponude općine i Kantona/Županije \n• Nepostojanje turističke ponude općine \n• Slab odnos/klima za razvoj turizma \n– svijest o značaju turizma za razvoj \nopćine\n• Loša saobraćajna infratstruktura\n• Neadekvatni kadrovi i menadžerske \nvještine –  odsustvo poduzetništva u \novoj oblasti\n• Loša struktura i kvalitet ugostiteljskih \nobjekata \n• Nepostojanje smještajnih kapaciteta\nSlika 99. Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\nSlika 100. Speleoturizam Vjetrenice na SWOT matrici.\n168\nIz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost turi­\nstičke pećine Vjetrenice u spoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 101.\nUnutrašnja \nokolina\nVanjska\nokolina\nSnage\nSlabosti\nSnage/Prilike\nSlabosti/Prilike\nPrilike\nIstovremeno i kumulirajuće \ndjelovanje snaga i prilika \nosiguralo bi punu ekonomsku \nrazvojnu valorizaciju pećine kao \nturističkog objekta.\nS: Strategija ekspanzije po \nosnovu valorizacije prilika i \nsnaga\nSO: Optimistički scenarij\nAnaliza prilika i slabosti, \nodnosno njihovog intenziteta \nupućuje na zaključak da je \nintenzitet slabosti veći snažniji.\nS: Strategija neutraliziranja i/ili \nminimiziranja i/ili eliminacije \nslabosti.\nSI: Scenarij orijentiran prema \nunutra\nSnage/Prijetnje\nSlabosti/Prijetnje\nPrijetnje\nKomparacija intenziteta snaga i \nprijetnji, upućuje na zaključak da \nsu prijetnje (0,2) snažnije  i da bi \nmogle ugrozite snage i blokirati \nrazvoj.\nS: Strategija eliminiranja \nprijetnji.\nSV: Scenarij orijentiran prema \nvani\nUkoliko bi došlo do \nistovremenog ispoljavanja \nslabosti i prijetnji, njihovi \nnegativni efekti bi potpuno \nonemogućili generiranje i/ili \nrazvoj speleoturizma.\nS: Strategija – bez strategije\nSP: Pesimističan scenarij\nSlika 101. Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Vjetrenicu.\nS: Strategija ekspanzije/ofanzivna, ali i na okoliš senzitivna strategija\nSO: Scenarij optimistički\nU okolnostima kada:\n•\t je jedan od trendova u razvoju turizma orijentacija na alternativni turizam;\n•\t regije dobivaju sve veći značaj kao okvir ekonomskog razvoja, a posebno razvoja \nturizma; \n•\t je turizam strateški cilj razvoja Hercegovine (Saffery, 2006); \n•\t su napori usmjereni na jačanje turističkih destinacija i njihovo brendiranje; \n•\t postoje mogućnosti pristupa financijskim sredstvima; \n•\t postoji dobra geoprometna pozicija; \n169\n•\t postoje realne mogućnosti da se snaga lokacije ekonomski valorizira te da se, po \nosnovu istovremenog aktiviranja snaga i prilika, osigura i ekonomska valorizacija \nspeleološkog objekta.\nProjekt: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom \npromocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama unaprijed i unazad\nProgrami:\nP1 – Program identificiranja i korištenje fondova za potporu lokalnom i regionalnom \nrazvoju \nP2 – Program integrirane turističke ponude lokalne zajednice\nS – Strategija neutraliziranja i/ili minimiziranja i/ili eliminacije slabosti\nSI: Scenarij orijentiran prema unutra\nScenarij uključuje kreiranje integralnog paketa turističke ponude lokalne zajednice, \nizgradnju i jačanje svijesti zajednice o mogućnostima i značaju ovog vida turizma, \njačanje ljudskih potencijala, jačanje veza unatrag i unaprijed, izgradnju kapaciteta.\nProjekt: Integralno eliminiranje evidentiranih slabosti lokalne zajednice\nProgrami: Za svaku slabost se može napraviti poseban program sa standardnim ele­\nmentima\nP1 – Povezivanje svih učesnika turističke ponude\nP2 – Formiranje paketa turističke ponude općine\nP3 – Izgradnja svijesti o značaju speleoturizma – izgradnja “vidljivosti” speleoturiz­\nma u lokalnoj i regionalnoj zajednici\nP4 – Popravka infrastrukture\nP5 – Program jačanja ljudskih kapaciteta u turizmu\nP6 – Program adaptacije i unaprjeđenja ugostiteljskih objekata i sadržaja\nP7 – Program izgradnje i adaptacije smještajnih kapaciteta\n170\nS: Strategija eliminiranja prijetnji\nSV: Scenarij orijentiran prema vani \nOvaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti. Prva je upoznavanje i informira­\nnje sa konkurentnošću drugih te sa trendovima i očekivanjima u relevantnim sekto­\nrima. Drugu grupu aktivnosti čine aktivnosti usmjerene na pokretanje inicijative za \nosiguravanje adekvatnog pravnog okvira, strateških razvojnih dokumenata i podrške \nrazvoju speleoturizma.\nProjekt: Eliminiranje prijetnji  \nProgrami:\nP1 – Pokretanje inicijative za Analizu konkurentnosti regionalnog okruženja\nP2 – Pokretanje incijative za Izradu strategije razvoja turizma FBiH s posebnim osvr­\ntom na alternativni turizam, uključivo i speleoturizam\nP3 – Pokretanje incijative za Podršku startanju i razvoju novih biznisa u speleoturizmu\nP4  – Pokretanje incijative za Definiranje pravnog okvira za alternativni turizam\nS: Strategija: bez strategije\nSP: Pesimističan scenarij \nU ovom slučaju, ne samo da nema inicijative, aktivnosti, ne samo da se ništa ne podu­\nzima, nego se generira negativno, depresivno raspoloženje koje rezultira degradacijom \nprirodnih i drugih vrijednosti same pećine, demotivacija i onih koji u ovom trenutku \nimaju ideju ili viziju razvoja speleoturizma.\n8.4.2  Pećina Ledenica\nKvantificirani uticaji vanjske okoline pećine na turističku pećinu Ledenicu prikazani \nsu u tabeli 26. Faktori vanjske okoline klasifikovani su u prilike i prijetnje prema visini \nocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 102. Kvantifikacija je napravljena prema \nocjenama na skali od 1 do 10 i to:\n– Prilike: ocjene od 7 do 10,\n– Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n– Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\n171\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nTrendovi u razvoju turizma – usmjerenje na \nalternativni turizam \n9\nPrilika\nAktivnosti na jačanju BiH kao turističke \ndestinacije i pokušaj brendiranja u oblasti \nturizma \n7\nPrilika\nStrategija razvoja regije sa turizmom kao \njednim od prioritetnih ciljeva\n9\nPrilika\nGeografska pozicija u odnosu na susjedne \ndržave i mogućnost jednostavnijeg \nuključivanja u njihove putne mreže, nakon \nukidanja graničnih ograničenja \n6\nNeutralno\nKonkurencija susjednih država sa sličnim \noblicima turističke ponude \n3\nPrijetnja\nRegionalizacija i povezivanje potencijalnih \nturističkih sadržaja \n8\nPrilika\nMogućnosti finansiranja iz različitih \nfondova \n9\nPrilika\nNedefinisana strategija razvoja turizma na \nnivou FBiH \n2\nPrijetnja\nLutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima \nkoja se primjenjuju u oblasti alternativnog \nturizma \n2\nPrijetnja\nNeodgovarajuća podrška pokretanju novih \nbiznisa \n1\nPrijetnja\nRast cijena i negativan uticaj na životni \nstandard \n2\nPrijetnja\nBroj učenika u kantonu/županiji\n5\nNeutralno\nUkupno\n63\nProsjek\n5,25\nTabela 26. Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Ledenicu.\nKvantificirani uticaji unutrašnje okoline na turističku pećinu Ledenicu prikazani su u \ntabeli 27. Faktori unutrašnje okoline klasifikovani su na snage i slabosti prema visini \nocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 102. Kvantifikacija je napravljena prema \nocjenama na skali od 1 do 10 i to:\n– Prilike: ocjene od 7 do 10,\n– Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n– Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\nPozicioniranje speleoturizma pećine Ledenice na SWOT matrici prikazano je na slici \n103.\n172\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nRaspoloživi prirodni resurs – pećina\n10\nSnaga\nIzgrađena turistička atrakcija \n9\nSnaga\nZnačajne prirodne atrakcije\n8\nSnaga\nZnačajni spomenici kulturne baštine\n2\nSlabost\nDiferenciranje ponude turističkih subjekata\n8\nSnaga\nNepostojanje turističke ponude općine \n2\nSlabost\nSlab odnos/klima za razvoj turizma – svijest o značaju \nturizma za razvoj općine \n2\nSlabost\nNeadekvatni kadrovi i menadžerske vještine \n–  odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti \n1\nSlabost\nLoša povezanost subjekata turističke ponude općine i \nKantona/Županije \n1\nSlabost\nSaobraćajna infratstruktura \n7\nSnaga\nLoša struktura i kvalitet ugostiteljskih objekata\n1\nSlabost\nNepostojanje smještajnih kapaciteta \n1\nSlabost\nUlaganja u izgradnju \n10\nSnaga\nUkupno\n62\nProsjek\n4,77\nTabela 27. Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Ledenicu.\nPrilike\nPrijetnje\n• Trendovi u razvoju turizma – usmjerenje na \nalternativni turizam \n• Regionalizacija i povezivanje potencijalnih \nturističkih sadržaja \n• Strategija razvija regije Hercegovina sa \nturizmom kao jednim od prioritetnih ciljeva \n• Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke \ndestinacije i pokušaj brendiranja u oblasti \nturizma \n• Mogućnosti finansiranja iz različitih fondova\n• Konkurencija susjednih država sa sličnim \noblicima turističke ponude \n• Nedefinisana strategija razvoja turizma \nna nivou FBiH \n• Neodgovarajuća podrška pokretanju \nnovih biznisa \n• Rast cijena i negativan uticaj na životni \nstandard \n• Lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima \nkoja se primjenjuju u oblasti alternativnog \nturizma\nSnage\nSlabosti\n• Raspoloživi prirodni resurs – pećina \n• Izgrađena turistička atrakcija \n• Diferenciranje ponude turističkih subjekata \n• Značajne prirodne atrakcije \n• Saobraćajna infratstruktura\n• Loša povezanost subjekata turističke \nponude općine i Kantona/Županije \n• Nepostojanje turističke ponude općine \n• Slab odnos/klima za razvoj turizma – \nsvijest o značaju turizma za razvoj općine\n• Značajni spomenici kulturne baštine \n• Neadekvatni kadrovi i menadžerske \nvještine –  odsustvo poduzetništva u ovoj \noblasti\n• Loša struktura i kvalitet ugostiteljskih \n• Nepostojanje smještajnih kapaciteta\nSlika 102. Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\n173\nSlika 103. Speleoturizam pećine Ledenice na SWOT matrici.\nIz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost u \nspoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 104.\nUnutrašnja \nokolina\nVanjska\nokolina\nSnage\nSlabosti\nSnage/Prilike\nSlabosti/Prilike\nPrilike\nIstovremeno i kumulirarajuće \ndejstvo snaga i prilika je potrebno \nosigurati strategijom koordinacije \nu funkciji ekspanzije i pune \nekonomske i razvojne valorizacije  \nresursa speleoturizma.\nS: Strategija koordinacije u funkciji \nekspanzije\nSO: Scenarij optimističan\nIdentificirane slabosti su intenzivnije \nod prilika (2,6), pa je potrebna \nstrategija eliminiranja slabosti i \nscenarij orijentiran prema unutra \nsa fokusiranjem na kadrove, \nkomunikacije i kapacitete.\nS: Strategija eliminiranja slabosti\nSI: Prema unutra orijentirani scenarij\nSnage/Prijetnje\nSlabosti/Prijetnje\nPrijetnje\nAnaliza intenziteta snaga i \nprijetnji upućuje na zaključak da \nsu neznatno (0,3) intenzivnije \nprijetnje. Prema tome, snage i \nprijetnje su skoro u ravnoteži, pa \npostoji prostor za realan razvoj \novog vida turizma.\nS: Strategija eliminiranja prijetnji i \nosnaživanja snaga\nSV: Scenarij orijentiran prema     \nvani\nKombinacija istovremenog dejstva \nslabosti i prijetnji bez intervencije \nvodi ne samo blokiranju razvoja, nego \ni otvaranju negativnih procesa.\nS: Strategija prepuštanja inerciji\nSP: Scenarij krajnje pesimističan\nSlika 104. Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Ledenicu.\n174\nS – Strategija razvoja (ali senzitivna na okoliš)\nSO – Scenarij optimistički\nScenarij uključuje punu ekonomsku i razvojnu valorizaciju identificiranih snaga lokal­\nne zajednice i puno korištenje prilika koje otvara vanjsko okruženje.\nProjekt: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom \npromocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama\nProgrami:\nP1 – Program ekonomske valorizacije snaga\nP2 – Program korištenja prilika\nS – Strategija neutraliziranja i/ili minimiziranja i/ili eliminacije slabosti \nSI: Scenarij orijentiran prema unutra\nNosilac projekta, lokalna/regionalna zajednica se fokusira na eliminiranje identificira­\nnih slabosti u ljudskim resursima, integralnim komunikacijama i kapacitetima. \nProjekt: Jačanje humanih resursa, izgradnja komunikacija i kapaciteta\nProgrami:\nP1 – Program jačanja humanih resursa\nP2 – Izgradnja komunikacija \nP3 – Izgradnja kapaciteta\nS – Strategija eliminiranja prijetnji\nSV: Scenarij orijentiran prema vani \nOvaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti. Prva grupa aktivnosti je usmjere­\nna na eliminiranje prijetnji, a druga na osnaživanje i valorizaciju snaga.\nProjekt: Eliminiranje prijetnji – valorizacije i osnaživanja snaga\nProgrami:\nP1 –  Neutralizacija prijetnji\nP2 – Osnaživanje i ekonomsko-razvojno valoriziranje snaga\n175\nS – Strategija: bez strategije\nSP: Pesimističan scenarij \nU ovom slučaju, ne samo da nema inicijative, aktivnosti, ne samo da se ništa ne po­\nduzima, nego se generira negativno i depresivno raspoloženje koje rezultira degrada­\ncijom prirodnih i drugih vrijednosti same pećine, te demotivacijom i odustajenjm od \nideje ili vizije razvoja speleoturizma.\n8.4.3  Pećina Hrustovača\nTabela 28. pokazuje kvantificirane uticaje vanjske okoline na turističku pećinu Lede­\nnicu. Kao i za pećine Vjetrenicu i Ledenicu faktori vanjske okoline klasifikovani su u \nprilike i prijetnje prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 105. Kvanti­\nfikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to:\n– Prilike: ocjene od 7 do 10,\n– Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n– Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nTrendovi u razvoju turizma – usmjerenje na alternativni \nturizam \n9\nPrilika\nAktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj \nbrendiranja u oblasti turizma \n7\nPrilika\nStrategija razvoja regije Bosanska krajina sa turizmom kao \njednim od prioritetnih ciljeva\n9\nPrilika\nGeografska pozicija u odnosu na susjedne države i \nmogućnost jednostavnijeg uključivanja u njihove putne \nmreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja \n5\nNeutralno\nKonkurencija susjednih država sa sličnim oblicima turističke \nponude \n7\nPrilika\nRegionalizacija i povezivanje potencijalnih turističkih sadržaja \n8\nPrilika\nMogućnosti finansiranja iz različitih fondova \n9\nPrilika\nNedefinisana strategija razvoja turizma na nivou FBiH \n2\nPrijetnja\nLutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju \nu oblasti alternativnog turizma \n2\nPrijetnja\nNeodgovarajuća podrška pokretanju novih biznisa \n1\nPrijetnja\nRast cijena i negativan uticaj na životni standard \n2\nPrijetnja\nBroj učenika u kantonu/županiji\n9\nPrilika\nUkupno\n70\nProsjek\n5,83\nTabela 28. Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Hrustovaču.\n176\nKvantificirani uticaji unutrašnje okoline na turističku pećinu Hrustovaču prikazani su \nu tabeli 29. I za turističku pećinu Hrustovaču su faktori unutrašnje okoline klasifiko­\nvani na snage i slabosti prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 105. \nKvantifikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to:\n– Prilike: ocjene od 7 do 10,\n– Prijetnje: ocjene od 1 do 3,\n– Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.\nPozicioniranje speleoturizma pećine Hrustovače prikazano je na slici 106.\nFaktor\nOcjena\nKategorizacija\nRaspoloživi prirodni resurs – pećina\n10\nSnaga\nIzgrađena turistička atrakcija \n7\nSnaga\nZnačajne prirodne atrakcije\n8\nSnaga\nZnačajni spomenici kulturne baštine\n5\nNeutralno\nDiferenciranje ponude turističkih subjekata\n7\nSnaga\nNepostojanje turističke ponude općine \n3\nSlabost\nSlab odnos/klima za razvoj turizma – svijest \no značaju turizma za razvoj općine \n3\nSlabost\nNeadekvatni kadrovi i menadžerske vještine \n–  odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti \n1\nSlabost\nLoša povezanost subjekata turističke \nponude općine i Kantona/Županije \n2\nSlabost\nSaobraćajna infratstruktura \n8\nSnaga\nStruktura i kvalitet ugostiteljskih objekata\n6\nNeutralno\nSmještajni kapaciteti \n6\nNeutralno\nUlaganja u izgradnju \n10\nSnaga\nUkupno\n76\nProsjek\n5,85\nTabela 29. Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Hrustovaču.\n177\nPrilike\nPrijetnje\n•\t Trendovi u razvoju turizma – usmjerenje \nna alternativni turizam \n•\t Regionalizacija i povezivanje \npotencijalnih turističkih sadržaja \n•\t Strategija razvoja regije Bosanska \nkrajina sa turizmom kao jednim od \nprioritetnih ciljeva \n•\t Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke \ndestinacije i pokušaj brendiranja u \noblasti turizma \n•\t Mogućnosti finansiranja iz različitih \nfondova \n•\t Broj učenika\n•\t Nedefinisana strategija razvoja turizma \nna nivou FBiH \n•\t Neodgovarajuća podrška pokretanju \nnovih biznisa \n•\t Rast cijena i negativan uticaj na životni \nstandard \n•\t Lutanje u zakonskoj regulativi i \nrješenjima koja se primjenjuju u oblasti \nalternativnog turizma\nSnage\nSlabosti\n•\t Raspoloživi prirodni resurs – pećina \n•\t Izgrađena turistička atrakcija \n•\t Diferenciranje ponude turističkih \nsubjekata \n•\t Značajne prirodne atrakcije \n•\t Saobraćajna infratstruktura\n•\t Konkurencija susjednih država sa sličnim \noblicima turističke ponude\n•\t Loša povezanost subjekata turističke \nponude općine i Kantona/Županije \n•\t Nepostojanje turističke ponude općine \n•\t Slab odnos/klima za razvoj turizma \n– svijest o značaju turizma za razvoj \nopćine\n•\t Neadekvatni kadrovi i menadžerske \nvještine –  odsustvo poduzetništva u \novoj oblasti\nSlika 105. Sintetizirani prikaz unutrašnjih i vanjskih faktora.\nSlika 106. Speleoturizam Hrustovače na SWOT matrici.\n178\nIz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost \npećine Hrustovače u spoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 107.\nUnutrašnja \nokolina\nVanjska\nokolina\nSnage\nSlabosti\nSnage/Prilike\nSlabosti/Prilike\nPrilike\nIstovremeno i kumulirano \ndejstvo snaga i prilika moglo bi \nbiti optimalan okvir za razvoj \nspeleoturizma.\nS: Strategija koordinacije \nkorištenja snaga i prilika\nSO: Scenarij valorizacije \nIntenzitet slabosti je veći od \nintenziteta prilika (0,4). \nS: Rješenje je strategija \neliminiranja slabosti\nSI: Scenarij orijentiran prema \nunutra\nSnage/Prijetnje\nSlabosti/Prijetnje\nPrijetnje\nSnaga prijetnji je veća od \nintenziteta snaga (0,9).\nS: Strategija eliminiranja prijetnji \nSV: Scenarij okrenut prema vani \nIstovremno i kumulirajuće \ndjelovanje slabosti i prijetnji u \nokolnostima odsustva intervencije \nS: Strategija nedjelovanja \nSP: Krajnje pesimističan scenarij\nSlika 107. Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Hrustovaču.\nS: Strategija ekspanzije/ofanzivna, ali i na okoliš senzitivna strategija\nSO: Scenarij optimistički\nU okolnostima kada:\n– \t je jedan od trendova u razvoju turizma orijentacija na alternativni turizam; \n– \t regije dobivaju sve veći značaj kao okvir ekonomskog razvoja, a posebno razvoja \nturizma; \n– \t je turizam strateški cilj razvoja Bosanske krajine (Saffery, 2006); \n– \t su napori usmjereni na jačanje turističkih destinacija i njihovo brendiranje; \n– \t postoje mogućnosti pristupa financijskim sredstvima;\n– \t postoje okolnosti dobre geoprometne pozicije; \nonda postoje i realne mogućnosti da se snaga lokacije ekonomski valorizira, te da se po \nosnovu istovremenog aktiviranja snaga i prilika osigura ekonomska valorizacija pećine.\nProjekat: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom \npromocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama\n179\nS: Strategija neutraliziranja i/ili minimiziranja i/ili eliminacije slabosti\nSI: Scenarij orijentiran prema unutra\nScenarij uključuje kreiranje paketa integrirane turističke ponude, kreiranje atmosfere \npotpore razvoju speleoturizma, izgradnju osjećaja vlasništva nad idejom.\nProjekt: Integralno eliminiranje uočenih slabosti\nProgrami: \nP1 – Formiranje paketa turističke ponude općine\nP2 – Izgradnja svijesti o značaju speleoturizma – izgradnja “vidljivosti” speleoturiz­\nma u zajednici\nP3 – Program jačanja ljudskih kapaciteta u turizmu\nS: Strategija eliminiranja prijetnji\nSV: Scenarij orijentiran prema vani \nOvaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti. Prva, upoznavanje i informiranje \nsa konkurentnošću drugih te sa trendovima i očekivanjima u relevantnim sektorima. \nDrugu grupu aktivnosti čine aktivnosti usmjerene na osiguravanje i pokretanje inici­\njative za osiguravanje adekvatnog pravnog okvira, strateških razvojnih dokumenata i \npodrške razvoju speleoturizma.\nProjket: Eliminiranje prijetnji \nProgrami:\nProgrami bi se trebali fokusirati na najsnažnije prijetnje, posebno odsustvo podrške \npokretanju novih biznisa u speleoturizmu.\nS: Strategija: bez strategije\nSP: Pesimističan scenarij \nU ovom slučaju, ne samo da nema inicijative ili aktivnosti, nego se generira negativno \ni depresivno raspoloženje koje rezultira degradacijom prirodnih i drugih vrijednosti \npećine, ali i demotivacijom i onih koji u ovom trenutku imaju ideju ili viziju razvoja \nspeleoturizma.\n180\n8.5  KOMPARATIVNA ANALIZA\nKomparativna analiza pećina Hrustovače, Vjetrenice i Ledenice u smislu njihovog \nkorištenja kao turističkih pećina provedena je na slijedeći način: \n•\t izračunata je prosječna vrijednost svakog od četiri elementa (snage, slabosti, prili­\nke, prijetnje)  za svaku pećinu; \n•\t zatim je utvrđen rang pojedine pećine po svakom elementu: \n•\t najveća vrijednost snaga i prilika je označena rangom 1, manja rangom 2, a naj­\nmanja rangom 3; \n•\t kada je riječ o slabostima i prijetnjama, one su rangirane na slijedeći način: naj­\nmanja vrijednost  je označena rangom 1, slijedeća rangom 2, a najveća rangom 3; \n•\t utvrđen je kumulativ;\n•\t sve općine su rangirane: najmanji zbir rang 1, slijedeći rang 2, a najveći zbir rang 3. \nIz ranije sačinjenih analiza vidi se da su vrijednosti parova: za pećinu Hrustovaču 5,85 \n(snage – slabosti) : 5,83 (prilike – prijetnje), za pećinu Ledenicu 5,25 (snage – slabosti) \n: 4,77 (prilike – prijetnje) i za pećinu Vjetrenicu 5,75 (snage – slabosti) : 5,15 (prilike \n– prijetnje). Njihov položaj na SWOT matrici prikazan je na slici 108.  \nSlika 108. Speleoturizam pećina Hrustovače, Vjetrenice i Ledenice na SWOT matrici.\n181\nIzračunate prosječne vrijednosti unutrašnjih snaga i slabosti, kao i vanjskih prilika i \nprijetnji za svaku pećinu prikazane su u tabeli 30. \nSnage\nSlabosti\nPrilike\nPrijetnje\nHrustovača\n8,33\n2,25\n8,29\n1,75\nVjetrenica\n8,83\n1,50\n8,43\n2,00\nLedenica\n8,67\n1,43\n8,40\n2,00\nRang\nsnage\nRang\nslabosti\nRang\nprilike\nRang \nprijetnje\nSuma \nrangova\nKumulativ\nHrustovača\n3\n3\n3\n2\n11\n3\nVjetrenica\n1\n2\n1\n1\n5\n1\nLedenica\n2\n1\n2\n1\n6\n2\nTabela 30. Prosječne vrijednosti unutrašnjih i vanjskih faktora.\nKao što se vidi, u krajnjem rezultatu pećina Vjetrenica je rangirana kao prva, pećina \nLedenica kao druaga i pećina Hrustovača kao treća.\nNa kraju, utvrđen je intenzitet snaga, slabosti, prilika i prijetnji za svaku pećinu. Za to \nje korišteno odstojanje od maksimalne vrijednosti. Intenzitet snaga i prilika je izmjeren \nkao razlika između konkretnih vrijednosti i maksimalne vrijednosti (10), a intenzitet \nslabosti i prijetnji kao odstupanje od 1 (maksimalna vrijednost). Kumulativ intenziteta \nprilika i snaga je stavljen u odnos sa kumulativom slabosti i prijetnji. Izračunata je \nrazlika ova dva kumulativa. Rang 1 dodijeljen je pećini sa najvećom razlikom inten­\nziteta snaga – prilika i slabosti – prijetnji. Rang aktiviranja pećina je po redoslijedu \nLedenica, Hrustovača i Vjetrenica (tabela 31).\nSnage\nSlabosti\nPrilike\nPrijetnje\nHrustovača\n1,67\n1,25\n1,71\n0,75\nVjetrenica\n1,17\n0,50\n1,57\n1,00\nLedenica\n1,33\n0,43\n1,60\n1,00\nKumulativ 1\nSnage & Prilike \nKumulativ 2 \nSlabosti & \nPrijetnje \nRazlika \nRang 1/2\nRang\nHrustovača\n3,38\n2,00\n1,38\n1/1\n2\nVjetrenica\n2,74\n1,50\n1,24\n3/2\n3\nLedenica\n2,93\n1,43\n1,50\n2/2\n1\nTabela 31. Prosječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora.\n182\nTreći način je rangiranje pećina po snagama, slabostima, prilikama i prijetnjama i to na \nslijedeći način: rang 1 se dodjeljuje za najveće vrijednosti. Krajnji rezultat je: pećine \nVjetrenica i Hrustovača dijele rang 1 i 2, a pećina Ledenica rang 3 (tabela 32).\nSnage\nSlabosti\nPrilike\nPrijetnje\nHrustovača\n1,67\n1,25\n1,71\n0,75\nVjetrenica\n1,17\n0,50\n1,57\n1,00\nLedenica\n1,33\n0,43\n1,60\n1,00\nRang\nsnage\nRang\nslabosti\nRang\nprilike\nRang \nprijetnje\nKumulativ\nHrustovača\n3\n1\n1\n2\n7\nVjetrenica\n1\n2\n3\n1\n7\nLedenica\n2\n3\n3\n1\n9\nTabela 32. Prosječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora \n(kriterij najveće vrijednosti).\nNa kraju, tri analizirane pećine se na temelju provedene SWOT analize sa stajališta eko­\nnomskih mogućnosti za turističku valorizaciju mogu rangirati na slijedeći način: pećina \nVjetrenica kao prva, pećina Ledenica kao druga i pećina Hrustovača kao treća.\n8.6  COST BENEFIT ANALIZA\nIz jednog neselektivnog pregleda cijena posjeta turističkim pećinama (2001.–2002.) \nmože se steći uvid u prosječnu cijenu ulaznice, s tim što treba napomenuti da neke \nturističke pećine imaju posebne cijene za porodične posjete. Tako su u Francuskoj ula­\nznice (odrasli/omladina/djeca) 8/5/4 E\u0004 (Grotte de Dargilan), 7.9/5.5/4.4 (Grotte des \nDemoiselles), 5/–/2,5 (Grottes de Saint-Cezaire); Belgiji (odrasli/djeca/ penzioneri) \n5.5/3.5/– (Cavernes prehistoriques de l’Abime), 7.25/4.70/– (Grotte de Lorette), 8/5/– \n(Grotte et Abime de Comblain-au-Pont) 5/3.5/4.5 (Grotte La Merveilleuse), 10.75/7/–\n/6 (djeca od 3–5 godina?!) (Grottes de Han-sur-Lesse), 8/5/– (Grotte de Neptune); \nAustriji 8.5/5.1 (Dachstein-Reiseneishöhle), 8.8/5.2 (Dachstein-Mammuthöhle), 7/4.5 \n(Entrische Kirche), 5/–/2.5 (Hundalm Eis- und Tropfsteinhöhle), 7.7/4.5 (Koppenbru­\nllerhöhle), 6/4,5/4 (Lurgrotte Peggau), 18/17/10 (Obir Tropfsteinhöhlen); Njemačkoj \n(odrasli/djeca) 6/4 (Barbarossa höhle), 3/1.5 (Charlotten höhle), 6/3 (Schillathöhle), \n\u0004\t 1 EUR = 1,954 KM.\n183\n3.5/2.5 (Sophie höhle), 5/3.5 (Dechen höhle); Češkoj Republici (odrasli/penzioneri/\nstudenti/djeca) 40/30/20/– CZK\u0004 (Chynovske yeskyne), 60/50/30/30 (Katerinska je­\nskyne), 80/60/40/– (Punkevni jeskyne), 40/30/20/– (Sloupsko-Šošuvske jeskyne). U \nHrvatskoj su cijene ulaznica npr. 50/25 HRK\u0004 Baračeve špilje, 25/20/15 Veternica, \n30/20/20 Samograd, 15/–/8 Biserujka. U Bosni i Hercegovini  cijena ulaza je 8/5/3 \nKM (Vjetrenica).\nZa naredna izračunavanja bit će uzeta prosječna cijena ulaznice od 5 KM.\nU poglavlju 6. se može vidjeti da su prosječne plate u sve tri općine različite, a sa njima \ni plate u ugostiteljstvu koje je najbliže speleoturizmu.\nOpćina\nProsječna \nplata \nPlata u \nugostiteljstvu \nBruto plata \nGod. plata\nRavno\n808\n567\n850\n10.200\nBos. Grahovo\n681\n477\n716\n8.592\nSanski Most\n535\n375\n564\n6.756\nFBiH\n662\n456\nTabela 33. Prosječne plate u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.\nBruto vrijednost proizvodnje u turizmu ne vodi se u statističkim godišnjacima. Na \nnivou privrede Bosne i Hercegovine ona se dijeli u omjeru 50,1 % : 49,9 %. \nNa nivou ugostiteljstva, kao najsrodnije grane odnosi međufazne proizvodnje i dodane \nvrijednosti su 54 % : 46 %, ali po strukturi troškova međufazne proizvodnje te dvije \ndjelatnosti se uveliko razlikuju (npr. nema sirovina i materijala). \nSpeleoturizam je u svojoj osnovnoj funkciji najbliži obrazovanju, po svemu osim po \nstrukturi zaposlenih.\nNa nivou obrazovanja međufazna proizvodnja je 14 %, a dodana vrijednost 86 %. \nStruktura dodane vrijednosti je:\n\u0004\t 10 CKR = 0,73 KM.\n\u0004\t 10 HRK = 2,7 KM.\n184\n– amortizacija 4,6 %\n– indirektni porezi 0,8 %\n– sredstva zaposlenika 80 %\n– poslovni višak 0,6 %.\nKako se radi o privrednom subjektu bit će uzet poslovni višak iz dodane vrijednosti na \nnivou privrede, dakle 5,2 %, pa će sada raspodjela dodane vrijednosti za speleoturizam \nizgledati ovako:\n– amortizacija 4,6 %\n– indirektni porezi 0,8 %  \n– sredstva zaposlenika 75,4 %\n– poslovni višak 5,2 %.\nIz visine plate u ugostiteljstvu, u općini Ravno, godišnja bruto plata jednog zaposle­\nnika u turističkoj pećini Vjetrenica je 10.200 KM. Pod pretpostavkom da je struktura \nzaposlenih (u prvoj fazi): 1 menadžer, 2 vodiča, 1 ugostitelj (prodavač), onda su sred­\nstva zaposlenika 40.800 KM. \nPri tome je bruto vrijednost proizvodnje 54.111 KM, a poslovni višak 2.814 KM. \nZa ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Vjetrenicu bi trebalo godišnje da \nposjeti 10.822 posjetioca (u obzir je uzeta prosječna cijena ulaznice od 5 KM). \nPoznato je, međutim da se ukupna bruto vrijednost proizvodnje speleoturizma ostva­\nruje od prodaje ulaznica i dodatnih usluga. Dodatne usluge (suveniri i snek, hrana, \ntransport, agencije) se procjenjuju (prema Cigna & Burri 2000)  kao:  \n– ulaznica \t\n\t\n\t\n:   5 KM \n– dodatne usluge:    \nsuveniri i snek     \t\n:   1,5   \nhrana\t\n\t\n\t\n:   5 \ntransport\t\n\t\n\t\n:   2\nputnička agencija\t\n:   2.\nU našem slučaju u obzir se mogu uzeti samo prve dvije dodatne usluge u iznosu (pro­\ncijenjenom) od 5 KM.\n185\nUzimajući u obzir vrijednost dodatnih usluga, broj posjetilaca koji bi ostvarili ukupnu \nbruto vrijednost turističke pećine je oko 900 posjetilaca mjesečno tokom šestomjeseč­\nne sezone ili 54.111 KM.\nIzračunato na isti način za ostvarenje ukupne bruto vrijednosti proizvodnje speleotu­\nrizma Ledenice potrebno je ostvariti 45.581 KM, od čega su sredstva zaposlenika (1 \nmenadžer, 2 vodiča, 1 ugostitelj – prodavač) 34.368 KM. \nZa ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Ledenicu bi trebalo godišnje da \nposjeti 9.117 posjetilaca sa kupljenom ulaznicom, dok bi, uzmu li se u obzir dvije \ndodatne usluge (suveniri i hrana) taj broj bio upola manji, dakle 4.558, ili oko 760 \nposjetilaca mjesečno tokom šestomjesečne sezone.\nZa ostvarenje ukupne bruto vrijednosti proizvodnje speleoturizma Hrustovače potreb­\nno je ostvariti 35.841 KM,  od čega su sredstva zaposlenika (1 menadžer, 2 vodiča, 1 \nugostitelj – prodavač) 27.024 KM. \nZa ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Hrustovaču bi trebalo godišnje da \nposjeti 7.168 posjetilaca sa kupljenom ulaznicom, dok bi, uzmu li se u obzir dvije \ndodatne usluge (suveniri i hrana) taj broj bio upola manji, dakle 3.584, ili oko 600 \nposjetilaca mjesečno tokom šestomjesečne sezone.\nNa ovom mjestu treba reći da je Titovu pećinu u Drvaru 2008. godine posjetilo 6.000 \nturista, od čega oko 50 % iz inostranstva.\u0004 \nGornji izračuni su imali za cilj da pokažu kako je za održivi razvoj jedne turističke \npećine potreban relativno skroman broj posjetilaca godišnje, uz dodatne usluge. \n8.7  MOGUĆNOSTI RAZVOJA\nPotencijalno tržište omogućava mnogo značajniji razvoj speleoturizma. Pri tome treba \nkombinovati različite strategije ponude zavisno od tržišta i ciljnih grupa. Tri su naj­\nvažnije: strategija diferencirane ponude, strategija standardizirane ponude i strategija \ntržišnih niša. Iako u cjelini nekompatibilne, za neke turističke pećine sve tri strategije \nsu moguće.\nStrategija diferencirane ponude odnosi se na pokrivanje nekoliko tržišnih segmenata uz \nkreiranje različitih ponuda za svaki od njih. Tu se posebno izdvajaju segmenti učenika \n\u0004\t Dnevnik Javnog servisa BHT, 2. 2. 2009. godine u 19:00.\n186\nosnovnih i srednjih škola,  pri čemu bi se koristio lokalni marketing (Tihi et al., 2006). \nDiferencirani marketing prema teoriji (Kotler, 2006) daje veću ukupnu prodaju.\nStrategija standardizirane ponude ili nediferenciranog marketinga zanemaruje razlike \nu tržišnim segmentima i nastupa na tršištu sa jednom tržišnom ponudom, smatrajući \nda ja pećina kao turistička destinacija privlačna za, ako ne sve segmente, a ono bar \nza najveće segmente na tržištu. Marketinške aktivnosti bi bile usmjerene na masovno \noglašavanje, naglašavajući atrakcijsku stranu destinacije i prirodnu jedinstvenost.\nStrategija tržišnih niša ili koncentrisani marketing mogu biti interesantni za neke se­\ngmente potrošača, kakvi su recimo starija populacija kojoj se mogu ponuditi terapeut­\nske vrijednosti pećina ili istraživačke grupe. \nMogućnosti razvoja prema različitim scenarijima procijenjene su na osnovu broja uče­\nnika i broja turista u općinama, kantonima/županijama i Federaciji BiH. U razmatranje \nće biti uzete dvije varijante. \nU prvoj varijanti obuhvaćen je puni obuhvat učenika u općini, 50 % obuhvata u kantonu/\nžupaniji, 5 % obuhvata u Federaciji BiH, 50 % obuhvata studenta u kantonu/županiji,  50 \n% obuhvata turista u kantonu/županiji i 5 % obuhvata na nivou Federacije BiH. \nU drugoj, optimističnijoj varijanti, obuhvaćen je puni obuhvat učenika u općini, 50 \n% obuhvata u kantonu/županiji, 10 % obuhvata u Federaciji BiH, 50 % obuhvata stu­\ndenta u kantonu/županiji, 100 % obuhvata turista u kantonu/županiji i 10 % obuhvata \nna nivou Federacije BiH. Kod ovih procenata uzet je u obzir podatak kolika je atrak­\ntivnost prirodnog (i vještačkog) podzemlja u Sloveniji: među prvih deset atrakcija tri \npripadaju speleoturizmu – 2 prirodne pećine: Postojnska jama i Škocjanske jame (Pa­\nternost, 2004), a među podzemnim objektima od njih 9 tri su rudnika – Velenje, Idrija, \nMežica (Ramšak, 2004). \nU obje varijante samo će broj ulaznica biti osnov za računanje ukupne bruto vrijedno­\nsti proizvodnje (dakle, bez dodatne usluge), odnosno broja radnih mjesta.\nU takvim scenarijima broj posjetilaca za pećinu Vjetrenicu je slijedeći:\nVarijanta A\nučenici – općina (100 %) = 17\nučenici – kanton/županija (50 %) = 16.543\nstudenti – kanton/županija (50 %) = 2.560\n187\nučenici Federacija BiH (5 %) = 17.508\nturisti – kanton/županija (50 %) = 41.281\nturisti Federacija BiH (5 %) = 17.366\nUkupno: 95.275\nUkupan bruto proizvod pećine je 476.375 KM ili vrijednost dovoljna za 35 zaposlenika.\nVarijanta B (optimistična varijanta)\nučenici – općina (100 %) =  17\nučenici – kanton/županija (50 %) = 16.543\nstudenti – kanton/županija (50 %) = 2.560\nučenici Federacija BiH (10 %) = 35.017\nturisti – kanton/županija (100 %) = 82.563\nturisti Federacija BiH (10 %) = 34.732\nUkupno: 171.432\nUkupan bruto proizvod pećine je 857.160 KM ili vrijednost dovoljna za 63 zaposlenika.\nJednaka dva scenarija uzeta su za broj posjetilaca pećine Ledenice.\nVarijanta A\nučenici – općina (100 %) = 76\nučenici – kanton/županija (50 %) = 4.635\nstudenti – kanton/županija (50 %) = 0\nučenici Federacija BiH (5 %) = 17.508\nturisti – kanton/županija (50 %) = 746\nturisti Federacija BiH (5 %) = 17.366\nUkupno: 40.331\nUkupan bruto proizvod pećine je 201.655 KM ili vrijednost dovoljna za 17 zaposlenika.\nVarijanta B (optimistična varijanta)\nučenici – općina (100 %) = 76\nučenici – kanton/županija (50 %) = 4.635\nstudenti – kanton/županija (50%) = 0\nučenici Federacija BiH (10 %) = 35.017\n188\nturisti – kanton/županija (100 %) = 1.492\nturisti Federacija BiH (10 %) = 34.732\nUkupno: 75.952\nUkupan bruto proizvod pećine je 379.760 KM ili vrijednost dovoljna za 33 zaposlenika.\nZa pećinu Hrustovaču broj posjetilaca za dva scenarija je slijedeći:\nVarijanta A\nučenici – općina  (100 %) = 2745\nučenici – kanton/županija (50 %) = 20.454\nstudenti – kanton/županija (50 %) = 2.343\nučenici – Federacija BiH (5 %) = 17.508\nturisti – kanton/županija (50 %) = 10.022\nturisti – Federacija BiH (5 %) = 17.366\nUkupno: 70.438\nUkupan bruto proizvod pećine je 352.190 KM ili vrijednost dovoljna za 39 zaposlenika.\nVarijanta B (optimistična varijanta):\nučenici – općina (100 %) = 2745\nučenici – kanton/županija (50 %) = 20.454\nstudenti – kanton/županija (50 %) = 2.343\nučenici Federacija BiH (10 %) = 35.017\nturisti – kanton/županija (100 %) = 20.044\nturisti Federacija BiH (10 %) = 34.732\nUkupno: 115.335\nUkupan bruto proizvod pećine je 576.675 KM ili vrijednost dovoljna za 64 zaposlenika.\n8.8  PROCJENA EFEKATA SPELEOTURIZMA NA LOKALNI RAZVOJ\nLokalne zajednice mogu se opredjeljivati za razvoj speleoturizma, imajući u vidu \nekonomske efekte turističke valorizacije prirodnih resursa koji se nalaze na teritori­\nji lokalne zajendice. Pretpostavka za razvoj speleoturizma je postojanje speleoloških \nobjekata, i to je u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most osigurano tu­\nristički atraktivnim pećinama Vjetrenicom, Ledenicom i Hrustovačom. To samo po \n189\nsebi, međutim, nije dovoljno za razvoj speleoturizma. Jednako koliko i postojanje, \nbitna i spoznaja o postojanju i potencijalnom turističkom i ekonomskom značaju spe­\nleoloških objekata. Lokalne zajednice se moraju uključiti u promociju speleoturizma \nna lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom nivou. Tek u tom slučaju \nće razvoj speleoturizma predstavljati osnovu za direktno i indirektno zapošljavanje, \nza generiranje prihoda lokalne zajednice, za uspostavljanje veza unaprijed i unazad sa \ndrugim sektorima i aktivnostima. \nRazvojni efekti na općine analizirani su samo na osnovu povećanja broja radnih mjesta \nuposlenih u turističkim pećinama (tabela 34), u skladu sa ranije usvojenim scenarijima.\n \nBroj \nzaposlenih \n2007\nRast \nzaposlenih A\nStopa \nrasta\nRast \nzaposlenih B\nStopa \nrasta\nRang \nVjetrenica\n44\n35\n70,5\n63\n143,2\n1\nLedenica\n304\n17\n5,6\n33\n10,9\n2\nHrustovača\n4.571\n39\n0,9\n64\n1,4\n3\nUkupno \n4.919\n91\n1,8\n160\n3,3\nTabela 34. Povećanja broja radnih mjesta.\nMjereno brojem novih radnih mjesta, turističko aktiviranje pećine Vjetrenica imalo bi \nnajveće razvojne efekte. Broj radnih mjesta bi se povećao u rasponu od 70 % (vari­\njenta A) do 143 % (varijenta B). U slučaju Ledenice, aktiviranje pećine generira novu \nzaposlenost u rasponu od 5,6 % (varijenta A) do 10,9 % (varijenta B), a u slučaju Hru­\nstovače u rasponu od 1,8 % (varijenta A) do 3,3 % (varijenta B).\nPod pretpostavkom konstantnih povrata prema omjeru, u neoklasičnom modelu So­\nlowa (prema Todaro & Smith, 2006), porast zaposlenosti bi trebao generirati porast \nukupnog domaćeg proizvoda lokalne zajednice u istom omjeru. U varijanti A, nova \nradna mjesta bi generirala rast GDP u rasponu od 70 % (Vjetrenica) do 0,9 % (Hrusto­\nvača). U varijanti B, porast zaposlenosti kao ulaz generirao bi rastom izlaza u rasponu \nod 143 % (Vjetrenica) do 1,4 % (Hrustovača).\nPretpostavljeni rast produktivnosti mogao bi akcelerirati ili dinamizirati efekte razvoja \n(zaposlenosti) u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most prema vrijedno­\nstima prikazanim u tabeli 35.\n190\n \nBroj \nnezap. \n2007\nRast \nzapos. \nA\nBroj \nnezap.\nRast \nzapos. \nB\nBroj \nnezap.\nStopa\nsmanjenje\nnezap. A\nStopa\nsmanjenje\nnezap. B\nVjetrenica\n28\n35\n–7\n63\n–35\nLedenica\n260\n17\n243\n33\n227\n– 6,5\n–13\nHrustovača\n4.371\n39\n4.332\n64\n4.307\n– 0,9\n– 1,5\nTabela 35. Rast zaposlenosti u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.\nEfekti na nezaposlenost su najznačajniji u općini Ravno, a zatim u Bosanskom Graho­\nvu i Sanskom Mostu. Kao što se vidi, došlo bi do smanjenja broja nezaposlenih u sve \ntri općine. Efekti na smanjenje nezaposlenosti bili bi najznačjniji na području općine \nRavno (pećina Vjetrenica).\nEfekti na platni bilans su proporcionalni učešću stranih turista u posjeti pećinama. U \nHrvatsko-neretvanskom kantonu (Vjetrenica) u 2007. godini ih je bilo 50.262 (Anon., \n2008h), Kantonu 10 samo 1.192 (Anon., 2008g) a u Unsko-sanskom kantonu 13.460 \n(Anon., 2008c). Pozitivan efekt na platni bilans će imati i odluka da se škole u prirodi \niz programa redovnog osnovnog obrazovanja, kao i neki nastavni i drugi  srednjoškol­\nski programi, realiziraju u Bosni i Hercegovini. Isti efekat će imati i odluka dijela sta­\nnovništva da svoje potrebe za putovanjem, za turističkim uslugama zadovolji u Bosni \ni Hercegovini. \n191\n9.  MOGUĆNOSTI REALIZACIJE \nS obzirom da se ekonomska, preciznije rečeno turistička valorizacija pećina dovo­\ndi u kontekst lokalnog razvoja, ovdje se apostrofiraju institucije, fondovi, programi \ni projekti koji podržavaju lokalni razvoj. Na tu činjenicu se naslanja stav da bi ove \ninstitucije, fondovi, programi i projekti mogli podržati (financijski, menadžerski, teh­\nnički, marketinški) održivu turističku valorizaciju pećina kao turističkih objekata u \nkontekstu lokalnog razvoja.\n9.1  INSTITUCIJE\nSvijest o ulozi i značaju lokalnog razvoja generirala je potrebu za institucionalizacijom \npotpore, koordinacije, transfera znanja i iskustava. Tako je, uporedo s uspostavljanjem \nzakonskog okvira kojim se reguliraju prava i obaveze lokalnih zajednica, u Evropskoj \nUniji i Vijeću Evrope osnovano nekoliko važnih institucija koje se bave različitim \naspektima lokalnog razvoja. Cilj im je, između ostalog, zastupati interese lokalnih \nzajednica u procesima odlučivanja, posebno o lokalnom ekonomskom razvoju, ali i \npitanjima horizontalne i vertikalne kooperacije. Mrežu institucija relevantnih za lo­\nkalni razvitak, neposredno ili posredno preko regija kojima pripadaju, čine: Vijeće \nEvrope, zatim Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope (CLRAE), Vijeće evrop­\nskih općina i regija (CEMR), Nacionalno udruženje lokalnih vlasti jugoistočne Evrope \n(NALAS), Forum pograničnih gradova Evrope, Skupština evropskih regija (AER), \nOdbor regija (COR), Radna zajednica Alpe-Jadran, Eurocities, Mreža urbane tehno­\nlogije (UTN), Održivi informacioni sistemi gradova, Evropska mreža gradova srednje \nveličine, Vijeće Evrope – Lokalna demokracija i prekogranična saradnja, Udruženje \nevropskih prekograničnih regija (AEBR), Povezivanje, pomoć i suradnja za Evropske \npogranične regije (LACE), Evropska okvirna konvencija o prekograničnoj saradnji \nVijeća Evrope, Institut Istok-Zapad (EWI), Međunarodna jedinica za istraživanje gra­\ndova (IBRU), Fondacija za ekonomiju i održivi razvitak regiona Evrope (FEDRE), \nInicijativa za saradnju u jugoistočnoj Europi (SECI), South East Evrope Co-operation \nProcess (SEECP), itd.\n192\n9.1.1  Vijeće evropskih općina\nVijeće evropskih općina  (www.ccre.org) osnovano je 1951. godine u Ženevi, da bi \nmu 1984.  naziv bio promijenjen u Vijeće općina i regija Evrope – CEMR (Council of \nEuropean Municipalities and Regions). U Vijeću ima više od 100.000 članova, pred­\nstavnika lokalnih i regionalnih vlasti Evrope, učlanjenih u CEMR neposredno ili kroz \nčetrdeset dvije velike nacionalne asocijacije lokalnih i regionalnih vlasti iz 29 evropskih \nzemalja. Svaka nacionalna sekcija definira svoju politiku i organizira dijalog s central­\nnom vlašću onako kako smatra adekvatnim. Isto tako, ona može koristiti i primjere \ndrugih evropskih zemalja, a stara se o tome da vlada njene zemlje usvoji i u potpunosti \npoštuje Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi Vijeća Evrope. Na evropskom nivou \nVijeće podržava, između ostalog, lokalne vlasti u njihovoj potrazi za donacijama pove­\nzanim s programima Evropske Unije te u odbrani i zaštiti interesa lokalnih zajednica u \nokviru evropskih institucija. Glavni ciljevi, posebno značajni za lokalni razvoj, su: jača­\nnje uticaja lokalnih zajednica, poticaj razmjene iskustava i saradnje, pružanje informa­\ncija o radu i aktivnostima svih institucija EU, pomoć da stavovi, interesi i glas članica \ndođu do reprezentativnih institucija i tijela (Osmanković & Pejanović, 2007).\n9.1.2  Komitet ili Odbor regija\nKomitet ili Odbor regija (COR – The Committee of the Regions http://www.cor.eu.int/) \nosnovan je Ugovorom o Evropskoj Uniji (Maastricht), a počeo je djelovati 1994. go­\ndine. To je savjetodavno tijelo koje čine predstavnici evropskih regionalnih i lokalnih \nvlasti. On osigurava da lokalne vlasti imaju svoju riječ u odlučivanju o politikama, te \nda lokalni identiteti budu poštovani. Osnivanjem ovog Komiteta po prvi put u historiji \nEvropske Unije postoji pravna obveza da se traži mišljenje od predstavnika lokalnih \nvlasti o pitanjima koja ih se direktno tiču, npr. kada se rješavaju pitanja regionalne po­\nlitike Evropske Unije, ekonomske i socijalne povezanosti (kohezije), o transevropskoj \nmreži prioritetnih infrastrukturalnih pravaca (TEN’s), obrazovanju i stručnom usavr­\nšavanju, itd. Uloga Komiteta je iznošenje lokalnih i regionalnih gledišta o zakonima. \nKomitet od 2004.  godine ima 317 članova i isto toliko zamjenika. Broj predstavnika \nsvake države članice u Komitetu približno odražava broj stanovnika (nacionalne kvo­\nte). Putem ovog komiteta sve Evropske nerazvijene ili zapostavljene regije mogu se \nobratiti za pomoć direktno Bruxellesu, bez posredovanja svojih centralnih vlada ili \n193\nnjenih predstavnika u Uniji. U okviru Komiteta djeluje šest komisija, i to: Komisija za \npolitiku teritorijalne kohezije (COTER), Komisija za ekonomsku i socijalnu politiku \n(ECOS), Komisija za održivi razvitak (DEVE), Komisija za kulturu i obrazovanje \n(EDUC), Komisija za ustavna pitanja i evropsku upravu (CONST) i Komisija za vanj­\nske poslove (RELEX). Prve četiri komisije su posebno značajne za turističku valoriza­\nciju pećina i njihovo pozicioniranje kao komponente lokalnog razvoja. Komitet regija \nse pojavljuje i pod imenom Komitet regionalnih i lokalnih teritorijalnih organa. \n9.1.3  Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope\nKongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope – CLRAE (www.coe.int/T/E/Clrae) osno­\nvan je u Vijeću Evrope 1994. godine kao konsultativno tijelo koje pomaže novim dr­\nžavama članicama u različitim aspektima razvoja. Kongres je glas evropskih općina i \nregija, forum u kome izabrani lokalni i regionalni predstavnici mogu raspravljati o pro­\nblemima, razmjenjivati iskustva i izražavati svoje stavove. Kongres savjetuje Komitet \nministara i Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope o svim aspektima lokalne i regi­\nonalne politike. Kongres priprema redovne izvještaje po državama, o stanju lokalne \ni regionalne demokratije u svim zemljama članicama Vijeća Evrope i, naročito, prati \nostvarivanje principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Kongres je podijeljen u \ndvije komore: Komoru lokalnih vlasti i Komoru regiona. Skupština je dvodomna i čini \nje 315 članova. Članovi su izabrani predstavnici preko dvije stotine hiljada lokalnih \ni regionalnih vlasti iz 46 država članica Vijeća. Ciljevi Kongresa su: promocija dje­\nlotvornih struktura lokalne i regionalne vlasti, ispitivanje stanja lokalne i regionalne \ndemokratije, razvijanje inicijativa djelotvornog učešća u lokalnoj i regionalnoj demo­\nkratiji, zastupanje interesa lokalnih i regionalnih vlasti u profiliranju evropske politike, \npodržavanje i promocija regionalne i prekogranične saradnje za mir i održiv razvitak, \npromatranje lokalnih i regionalnih izbora. U kontekstu hipoteza iznesenih u ovom radu \nposebno je bitna promocija djelotvornih, efikasnih struktura u lokalnim zajednicama, \nstruktura koje mogu prepoznati i podržati održivu ekonomsku i ekološku valorizaciju \nspeleoloških objekata.\n9.1.4  Skupština evropskih regija\nSkupština evropskih regija – AER (Assembly of European Regions – www.are-regi­\nons-europe.org) osnovana je 1985. godine s ciljem da se glas evropskih regija čuje na \n194\nmeđunarodnom nivou i s misijom da podrži regionalizaciju i institucionalno učešće \nregija u procesu odlučivanja, te da osnaži njihovu ulogu u Vijeću Evrope, OSCE-u i \nEvropskoj Uniji. Njena Generalna skupština ima 250 članica – regija iz 30 zemalja \n(koje predstavljaju oko četiri stotine miliona ljudi) i 20 interregionalnih organizaci­\nja, a u radu ovog tijela obično sudjeluju i predstavnici centralne vlasti. Kao ciljevi \nSkupštine evropskih regija označeni su: promoviranje demokratskih evropskih struk­\ntura i razvoj međunarodne saradnje na polju kulture, podrška ekonomskom razvoju, \nzdravstvu, društvenim djelatnostima, mladima, obuci radnika i slično. Najduži “staž” \nu članstvu Skupštine evropskih regija iz Bosne i Hercegovine ima Zeničko-dobojski \nkanton\u0004, a danas se u Skupštini još nalaze: Bosansko-podrinjski, Livanjski (Kanton \n10), Hercegovačko-neretvanski, Sarajevski, Tuzlanski i Zapadnohercegovački kanton. \nPrioritetni ciljevi Skupštine su: ubrzanje procesa regionalizacije u Evropi i rad na stva­\nranju Evrope regija, promocija i razvoj mreže međuregionalne saradnje i kulturnog, \nekonomskog i društvenog partnerstva između regija Evrope kroz transfer i razmjenu \ntehnologija, znanja i iskustva. Lokalne zajednice preko regija kojima pripadaju, odno­\nsno koje su formirale, mogu koristiti određene benefite njihovog članstva.\n9.1.5  Asocijacija evropskih prekograničnih regija\nAsocijacija evropskih prekograničnih regija (AEBR) osnovana je 1971. godine na ini­\ncijativu deset regija. Ciljevi su: angažiranje u rješavanju prekograničnih problema, \npripremanje i provedba zajedničkih projekata, zajednički nastup prema donatorima i \ndrugim izvorima sredstava, organiziranje skupova o prekograničnoj suradnji i infor­\nmiranje javnosti o ovoj problematici. Forum pograničnih gradova Evrope  proučava \nfenomen pograničnih gradova. To je forum za raspravu o iskustvima saradnje i rješa­\nvanju problema. S obzirom na lokaciju Vjetrenice u Jadranskoj euroregiji (slika 109), \ni u okviru ove asocijacije i foruma se može dobiti potpora za lokalni razvoj utemeljen \nna endogenim faktorima.\n\u0004\t Zeničko-dobojski kanton dobio je status punopravnog člana 29. 11. 2001. godine i prva je \nregija iz Bosne i Hercegovine koja je pristupila ovoj izuzetno važnoj evropskoj asocijaciji.\n195\nSlika 109. Evropske prekogranične regije u Bosni i Hercegovini.\n9.1.6  Mreža nacionalnih asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope\nNa inicijativu Asocijacije lokalnih vlasti zemalja jugoistočne Evrope (CLRAE) odlu­\nčeno je da se osnuje Mreža nacionalnih asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope \n– NALAS, na dobrovoljnoj osnovi i u cilju pružanja adekvatnih usluga svom članstvu, \nvelikom broju lokalnih vlasti, koje imaju značajnu ulogu u razvitku demokratskog \nživota u njihovim zemljama. Nacionalne asocijacije lokalnih vlasti jugoistočne Evrope \nimaju najmanje dvije osnovne uloge. Prvo, treba da osiguraju usluge svom članstvu, \nposebno u razvitku njihovih sposobnosti i mogućnosti. Drugo, treba da razvijaju efika­\nsnu saradnju s centralnim vlastima, koja bi vremenom postala partnerstvo, u cilju pred­\nstavljanja i obrane interesa svojih članova. CLRAE smatra da je od suštinske važnosti \ndoprinositi, u duhu Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, jačanju nacionalnih asocija­\ncija lokalnih vlasti u regionu. U skladu s tim, CLRAE smatra da će povezivanje među \nnjima osigurati razmjenu iskustava i doprinijeti jačanju njihove pozicije na unutrašnjoj \npolitičkoj sceni. Među najvažnijim strateškim ciljevima NALAS-a je, između ostalih, i \norganiziranje zajedničkih projekata koji će se podnositi donatorima za financiranje. \n196\nMrežu trenutno materijalno pomažu: Vijeće Evrope, vlada Švicarske i Fondacija za \nekonomiju i fond za održivi razvitak evropskih regiona – FEDRE. NALAS funkcioni­\nra kao horizontalno postavljena mreža, u kojoj sve asocijacije imaju podjednako važnu \nulogu. Stalna konferencija gradova i općina je aktivni član NALAS-a. \n9.1.7  Radna zajednica Alpe-Jadran\nRadna zajednica Alpe-Jadran ustanovljena je 1978. u Veneciji, a njeni ciljevi su: in­\nformativno-stručne rasprave i koordinacija; razvijanje saradnje i razmjena na istoč­\nnoalpsko-jadranskom području; jačanje kulturnog identiteta; uključivanje u procese \nEvropske saradnje i integracije; potpora ulasku država kandidata s područja Radne \nzajednice u Evropsku Uniju i kandidiranje nekih zajedničkih projekta za sufinancira­\nnje iz programa pomoći Evropske Unije. Glavna područja saradnje su: prekoalpske \nsaobraćajne veze i lučki promet; proizvodnja i prijenos energije; poljoprivreda, šumar­\nstvo i vodoprivreda; turizam; zaštita okoliša, prostorno planiranje i razvitak naselja; \npovezivanje gradova; očuvanje kulturnog i rekreacijskog prostora; kulturne i naučne \nveze; informiranje i Evropske integracije. Za potporu lokalnom razvoju posebno je \nbitna kooperacija u sektoru turizma, zaštite okoliša, prostornog planiranja, očuvanja \nkulturnog nasljeđa i informiranje.\n9.2  FONDOVI, PROGRAMI I PROJEKTI\n9.2.1  Propuštene prilike\nRegionalna politika Evropske Unije danas se u osnovi sastoji od alociranja financijskih \nsredstava iz proračuna Evropske Unije siromašnijim regijama, lokalnim zajednicama \ni stanovništvu. Ukupan iznos sredstava alociranih u periodu od 2000. do 2006. godine \niznosi 213 milijardi eura. Ova sredstva koriste se za poticanje razvitka zaostalih područja, \nizmjenu starih industrijskih zona, pomaganje omladini i dugotrajno pomaganje nezapo­\nslenim da pronađu posao, za modernizaciju poljoprivrede i potpomaganje siromašnijih \nruralnih područja. \nStrukturalni fondovi djelovali su u skladu sa četiri načela:\n•\t koncentracija – fokusiranje na određeni set prioriteta; \n•\t programiranje – elaboracija strateških planova umjesto provođenja pojedinačnih, od­\nvojenih projekata. Ovo načelo naglašava i potrebu partnerstva sa svim zainteresiranim \nnosiocima interesa u procesu programiranja razvoja (javni, privatni, civilni sektor);\n197\n•\t dodatno djelovanje – imajući na umu da sredstva iz fondova trebaju predstavlja­\nti dodatnu pomoć, obavezno je sufinanciranje programa kao izraz posvećenosti i \nuvjerenosti u njihov kvalitet od strane lokalne i regionalne zajednice;.\n•\t partnerstvo – uključivanje državnih, regionalnih, lokalnih te socijalnih partnera. \nU svim stadijima planiranja programa bilo je predviđeno djelovanje u partnerstvu. \nRazmjere do kojih će sudionici – partneri biti uključeni u određenu fazu ovisilo je o \nspremnosti i volji, kao i snazi/vještinama i znanjima zainteresiranih institucija. \nNovac za podršku isplaćivan je putem strukturalnih fondova (koji su reformirani \n1999.). Ilustracije radi, za cilj \"jedan\" Lisabonske strategije u periodu 2000.–2006. \ngodina programirano je 118,5 milijardi eura, a za cilj \"dva\" 22,5 milijardi eura (za \nradna mjesta, ekonomiju znanja, inovacije, informacijsko-komunikacijske tehnologi­\nje, istraživanje i razvitak oko 49 %, za okoliš 14 %, za transport 24 % i ostalo (turizam, \nsocijalna i zdravstvena infrastruktura, ruralni razvitak) 13 % sredstava). Za cilj \"jedan\" \nnajviše sredstava programirano je za Španiju (33 milijarde eura), a za cilj \"dva\" za \nFrancusku (5,9 milijardi eura). Kada je riječ o novim članicama za: industriju, predu­\nzeća, infrastrukturu, humane resurse razvitka, ruralni razvitak, zajedničke regionalne \nprograme, poboljšanje življenja u urbanim centrima, tržište radne snage, obrazovanje \ni treninge, kompetitivnost, ribarstvo, okoliš, regionalni razvitak, teritorijalnu koheziju, \ninovacije, socijalnu i ekonomsku infrastrukturu, produktivne sektore razvitka, poslov­\nnu kompetitivnost, razvitak ostrva, proizvodnju hrane, tehničku pomoć, šumarstvo, \nusluge, Češka Republika je dobila preko 1,5 milijardi eura podrške, Cipar 53,4 miliona \neura, Estonija 371 miliona eura, Mađarska oko 2 milijarde eura, Latvija 626 miliona \neura, Malta 63,2 miliona eura, Poljska 8,3 milijarde eura, Slovenija oko 237 miliona \neura, Slovačka oko 1,1 milijardu eura (Osmanković & Pejanović, 2007).\nEvropski fond za regionalni razvitak (ERDF) je glavni fond s ukupnim proraču­\nnom od blizu 13 milijardi eura. Fokusiran je na razvitak socijalne i privredne kohezije \nkako bi se smanjile razlike u socioekonomskoj razvijenosti. Fond je ustanovljen 1975. \ngodine. Sredstva se uglavnom koriste za poboljšanje infrastrukture, lokalni razvitak i \nzaštitu životne sredine. \nEvropski socijalni fond (ESF)  bavi se prekvalifikacijom radnika, ima proračun od \n7,5 milijardi eura godišnje. ESF funkcionira od 1960. godine. Ovaj fond podržava \nusavršavanje. To je najvažniji financijski instrument za poticanje zaposlenosti i una­\npređenje ljudskih potencijala. \n198\nISPA je instrument strukturalne politike za pomoć zemljama istočne i centralne Evro­\npe koje su se prijavile za pristupanje. Finansiraju se programi zaštite životne sredine i \nsaobraćajna mreža. Od programa koji su razvijeni za razvoj lokalnih zajednica poseb­\nno su interesantni: Program INTERREG III, PHARE program prekogranične saradnje, \nprogram prekogranične saradnje Istok-Zapad, višekorisnički programi malih projeka­\nta, CARDS – pomoć Zajednice za obnovu i razvitak i stabilizaciju, TACIS – partnerski \nprogram izgradnje institucija IBPP, program ACCESS 2000 – program jačanja civil­\nnog društva, ACE –  program saradnje na ekonomskom području, FEDRE – fondacija \nza ekonomiju i održivi razvitak regija Evrope, LEEDS –  program razvitka lokalne \nekonomije i zapošljavanja, MEDA – sporazum o razvitku Sredozemlja, Program za \nsusjede, RECHAR II, RESIDER II, RATEX i KONVER – inicijative koje podržavaju \ndiversifikaciju i konverziju u područjima sa izraženim strukturalnim problemima. \nOd 1999. godine Evropska Unija je osigurala više od sedam milijardi eura kao pomoć \nzemljama zapadnog Balkana. Kao zamjenu ranijim programima PHARE i OBNOVA, \na u cilju pomoći regionu, osmišljen je novi programa nazvan CARDS.\nProjekt financijske pomoći CARDS (Community Assitance for Reconstruction, \nDevelopment and Stabilisation – Pomoć Zajednice za rekonstrukciju, razvitak i sta­\nbilizaciju) predstavlja najvažniju pomoć Evropske Unije zapadnom Balkanu. To je \nšestogodišnji instrument pomoći Evropske Unije (2000.–2006.) državama regiona \nkoji pomaže izgradnju institucija i ispunjavanje obveza preuzetih Sporazumom o sta­\nbilizaciji i pridruživanju. Svi do tada postojeći programi pomoći zemljama Balkana \nobjedinjeni su u CARDS. Korisnici CARDS-a su državne, entitetske i druge javne \ninstitucije, udruženja, zadruge, fondacije i nevladine organizacije. Program ima za cilj \nosposobljavanje Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i \nSrbije za približavanje Evropskoj Uniji kroz rekonstrukciju, jačanje demokratije, po­\nmirenje, stvaranje uslova za povratak izbjeglica i raseljenih osoba, razvitak institucija, \nuspostavljanje pravne države, zaštitu ljudskih prava, jačanje nezavisnosti medija, po­\nštovanje manjina, uspostavu samoodržive ekonomije, slobodno tržište, ekonomski i \nsocijalni razvitak, strukturne reforme i međudržavnu saradnju. \nPrekogranična saradnja čini liniju A, B i C INTERREG programa. \nCilj linije A INTERREG programa je razvijanje institucionalne, privredne i socijal­\nne suradnje pograničnih regija. Prekogranična saradnja promoviše regionalni razvitak \n199\ni saradnju između susjednih graničnih regija, uključujući vanjske granice Evropske \nUnije i granice na moru. Bosna i Hercegovina (s Italijom, Hrvatskom, Srbijom, Crnom \nGorom i Slovenijom) sudjeluje u programu INTERREG IIIA kroz program Jadranske \nprekogranične saradnje. Saradnja regija u pograničnim prostorima (transgranične regi­\nje) bitan je preduslov za ekonomski razvitak graničnih regija, odnosno lokalnih zajed­\nnica lociranih u ovim područjima. Ovo je naročito bitno kada se ima u vidu činjenica \nda značajan procent “manjina” živi u slabije razvijenim područjima. \nTransnacionalna saradnja je u fokusu linije B INTERREG programa, a odnosi se na \ntransnacionalnu saradnju državnih, regionalnih i lokalnih vlasti.  Za cilj ima podršku \nskladnoj teritorijalnoj integraciji područja Evropske Unije, kao i održivi i harmoničan \nrazvitak Evropske Unije kroz oblikovanje velikih grupa evropskih regija. \nKroz liniju C INTERREG III programa promovira se međuregionalna saradnja na \nširokoj geografskoj osnovi. INTERREG IIIC podupire Evropska projektna partner­\nstva gradova, regija i drugih aktera na području gradskog i regionalnog razvitka. Cilj \nprograma je pružanje poticaja koji će omogućiti snažniju razmjenu iskustava te izradu \nzajedničkih strategija i aktivnosti na području regionalnog razvitka. Program pruža \nregijama koje nemaju zajedničke granice mogućnost saradnje u okviru zajedničkih \nmreža, pojedinačnih projekta ili operacija regionalnog okvira. Program, osim toga, \npridaje posebnu važnost izazovima i mogućnostima koje se pružaju za regije duž sa­\ndašnje vanjske granice Evropske Unije. \nNovi programski okvir prekogranične saradnje na vanjskim granicama Evropske Uni­\nje, nakon posljednjeg proširenja, jest Program za susjede (Neighbourhood Progra­\nmme). Promoviran je 2003. godine u okviru Evropske politike za susjede (Evropean \nNeighbourhood Policy – ENP), a operativan je od 2004. godine. Odnosi se na preko \n10.000 km granice Evropske Unije s Rusijom, Ukrajinom, Bjelorusijom i Moldovom, \nzemljama zapadnog Balkana i sa zemljama Mediterana. \nOsnovne karakteristike Programa za susjede su: programiranje ciljeva i aktivnosti uz\nsigurne izvore financiranja na obje strane granice i zajedničke strukture upravljanja \nkoje će osigurati jedinstvene procedure prijavljivanja i izbor projekta. Program za su­\nsjede objedinit će sve oblike prekogranične saradnje na vanjskim granicama Evropske \nUnije i dobit će svoj puni zamah kreiranjem novog financijskog instrumenta u prora­\nčunu Evropske Unije 2007.–2013. \n200\nJoš jedan aktuelan evropski projekt u kontekstu međuregionalne saradnje i poveziva­\nnja jest Program bratimljenja gradova, koji je pokrenut 1989. godine. O uspjehu ove \ninicijative dovoljno govori činjenica da je samo 2002. godine Evropska komisija dobila \nčak 2.500 prijava za sredstva iz ovog programa. Značajno je da ovaj program sve više \nuključuje i gradove iz zemalja koje nisu članice Evropske Unije. U tim slučajevima sa­\nradnja funkcionira tako da Evropska Unija pokriva troškove grada iz zemlje članice, a \nCentralnoevropska inicijativa pokriva troškove ”grada pobratima” u državi nečlanici.\nSAPARD je poseban predpristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ciljevi \n \nsu mu:\n1. primarna ulaganja u poljoprivredu i ruralnu infrastrukturu, \n2. kreiranje konkurentnog i efikasnog sektora poljoprivrede i prerade hrane, \n3. kreiranje novih radnih mjesta i prihoda u najmanje razvijenim regijama, \n4. kreiranje uslova održivog razvoja u ruralnim područjima,\n5. poboljšanje kvalitete života ruralnog stanovništva,\n6. pomoć u provedbi zakonodavstva EU,\n7. priprema države kandidata za korištenje sredstava iz fondova Zajedničke poljopri­\nvredne politike (CAP), \n8. ravnopravno sudjelovanje na jedinstvenom evropskom tržištu. \n9.2.2  Prilike koje ne bi trebalo propustiti (period 2007.–2013.)\nIPA je novi predpristupni instrument za finansiranje reformi u državama kandidati­\nma za članstvo u EU koji će zamijeniti programe Phare, ISPA, SAPARD i CARDS u \nperiodu 2007.–2013. Cilj ovog instrumenta je da olakša i objedini finansijsku pomoć \ndržavama kandidatima, kao i potencijalnim kandidatima za ulazak u Evropsku Uniju. \nFinansijski okvir za IPA je deset milijardi eura, koliko će članice Unije izdvojiti kao \npomoć za potencijalne i buduće članice EU. \nIPA program ima pet komponenti. Prva se odnosi na izgradnju institucija i stabilnost, \na druga na regionalnu saradnju. Ostale tri namijenjene su zemljama kandidatima kao \nšto su Hrvatska i Makedonija. Na raspolaganju su poljoprivredni, regionalni i socijalni \nfondovi. U okviru regionalne i prekogranične saradnje  podržavaju se: održiv ekonom­\nski i socijalni razvoj, okoliš, javno zdravstvo, prevencija i borba protiv organizovanog \nkriminala, efikasne i sigurne granice, promocija lokalnih aktivnosti između građana, \n201\nregionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala  i ruralni razvoj. Prve dvije komponente su \ndostupne svim kandidatima i potencijalnim kandidatima. Prema tome, dostupne su i BiH, \nodnosno lokalnim zajednicama za razvoj projekata speleoturizma. Primarni cilj je smanji­\nvanje razlika u nivou ekonomske razvijenosti jačanjem ekonomske i socijalne kohezije. U \nokviru programa prekogranične saradnje BiH – Crna Gora i prekogranične saradnje BiH \n– Hrvatska mogu učestvovati sve tri općine (Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most). \nProgram prekogranične saradnje između BiH i Crne Gore – Program sa Republi­\nkom Crnom Gorom će ojačati zajednički održivi razvoj prekograničnog područja (slika \n110) te njegove privredne, kulturne, prirodne i ljudske potencijale jačanjem ljudskih \nresursa i zajedničkih institucionalnih mreža među lokalnim zajednicama i lokalnim ak­\nterima u privatnom i javnom sektoru. Dogovorena je realizacija slijedećih mjera:\n– \t Inicijative prekograničnog privrednog razvoja sa naglaskom na turizam i ruralni \nrazvoj; \n– \t Inicijative za razvoj zaštite životne sredine uglavnom usmjerene na zaštitu, unapre­\nđenje i upravljanje prirodnim resursima;\n– \t Društvena kohezija i kulturna razmjena kroz institucionalne i direktne intervencije;\nSlika 110. Prostori BiH i Crne Gore uključeni u prekograničnu saradnju.\n202\n– \t Podrška administriranju i realizaciji programa;\n– \t Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.\nUkupan budžet programa za prve tri godine je 1,1 milion eura (razvoj i tehnička po­\nmoć), od čega 0,5 miliona eura za BiH i 0,6 miliona eura za Crnu Goru.\nEvropska Unija će učestvovati sa 85 % sredstava.\nProgram prekogranične saradnje između BiH i Hrvatske – Program sa Republi­\nkom Hrvatskom je usmjeren na stvaranje zajedničkog ekonomskog prostora (slika 111) \nkroz razvoj turizma i unapređivanje preduzetništva, bolji kvalitet života i društvenog \njedinstva kroz zaštitu životne sredine i obezbjeđivanje boljeg pristupa uslugama u za­\njednici te tehničkoj pomoći u administriranju i realizaciji programa. U okviru ovog \nprograma podržavaju se: \n– Razvoj zajedničke turističke ponude;\n– Unapređivanje preduzetništva;\n– Zaštita životne sredine;\n– Bolji pristup uslugama koje se pružaju u zajednici;\nSlika 111. Prostori BiH i Hrvatske uključeni u prekograničnu saradnju.\n203\n– Podrška administriranju i realizaciji programa;\n– Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.\nUkupan budžet programa za prve tri godine je 2 miliona eura ili jedan milion eura za \nsvaku zemlju.\nProgram prekogranične saradnje između BiH i Srbije – Program saradnje sa Srbi­\njom ima za cilj povezivanje stanovništva, zajednica i privrede u pograničnim oblasti­\nma (slika 112) kako bi zajednički učestvovali u stvaranju područja saradnje koristeći \nsvoje ljudske, prirodne i ekonomske resurse i prednosti. Kao osnova za realizaciju \nprograma, podržava se:\n– \t Unapređivanje produktivnosti i konkurentnosti privrednih, ruralnih i kulturnih re­\nsursa ovog područja;\n– \t Prekogranične inicijative čiji je cilj razmjena ljudi i ideja kako bi se poboljšala pro­\nfesionalna saradnja i saradnja civilnog društva;\n– \t Podrška administriranju i realizaciji programa;\n– \t Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.\nSlika 112. Prostori BiH i Srbije uključeni u prekograničnu saradnju.\n204\nUkupan budžet programa za prve tri godine je 1,8 miliona eura, od čega 0,7 miliona \neura za BiH i 1,1 miliona eura za Srbiju.\nPodrška prekograničnoj saradnji (BiH – Hrvatska/Srbija/Crna Gora) – EU CORIN \nje projekat tehničke pomoći koji finansira EU i čiji je glavni zadatak da se pomogne \nuspostavljanje državnih i zajedničkih upravljačkh struktura za realizaciju programa \nprekogranične saradnje sa susjednim zemljama.\nIPA Jadranski program – Program u osnovi obuhvata jadranski priobalni pojas Her­\ncegovine, ali će njime biti obuhvaćena i čitava teritorija BiH kako bi se apsorbovala \nizdvojena sredstva. Program ima za cilj pružanje pomoći različitim kategorijama sta­\nnovništva kako bi u što većoj mjeri dostigli životni standard EU. Opšti ciljevi su una­\npređenje društvenog i privrednog razvoja i saradnja među jadranskim zemljama.\nSredstva izdvojena za BiH za prve tri godine iznose 6 miliona eura. \nOd transnacionalnih programa vrijedi još istaći:  \nProgram MED – Program obuhvata obalni dio Sredozemlja (9 država članica EU) i \nproširen je uključivanjem zemalja Sredozemlja koje su kandidati ili potencijalni kan­\ndidati za članstvo u EU. Program ima za cilj poboljšanje konkurentnosti u regionu na \nnačin da se garantuje privredni rast i zapošljavanje budućih generacija te unapređenje \nteriorijalnog jedinstva i zaštite životne sredine. Sredstva izdvojena za BiH za prve tri \ngodine iznose 300.000 eura. \nProgram za jugoistočnu Evropu – Program uključuje 16 zemalja, a ima za cilj razvoj \ntransnacionalnih partnerskih odnosa u pitanjima od strateškog značaja, kako bi se una­\nprijedio proces teritorijalne, ekonomske i društvene integracije i poboljšalo jedinstvo, \nstabilnost i konkurentnost regiona. Kroz ovaj program se pomaže jačanje integracije \ndržava članica EU, zemalja kandidata, potencijalnih kandidata i susjednih zemalja. \nSredstva izdvojena za BiH za prve tri godine iznose 1.319.302 miliona eura. \nIz gore navedenih programa jasno je vidljivo da projekti za razvoj speleoturizma mogu naći \nmjesto u svakom od njih. U nekima od njih je razvoj turizma i eksplicitno naveden kao pri­\nmarni cilj. Na lokalnim zajednicama, ali i akademskoj zajednici, je da te prilike iskoriste. \n205\n10.  Zaključak\nU radu su provjerene radne hipoteze: (1) Pećine kao turistički objekti nude kvalitetan \nturistički doživljaj i u skladu su sa afirmacijom kriterija ekološkog kapaciteta prostora \nkao jedne od karakteristika “novog” turizma; (2) Pećine kao turistički objekti nude \nvišeslojan turistički proizvod sa kumulativnim atrakcijama (prirodni fenomeni pod­\nzemlja, estetski doživljaj, avantura, kulturno-historijske vrijednosti, rekreacija); (3) \nPećine kao turistički objekti su resurs koji je zanimljiv sudionicima različitih društve­\nnih slojeva i interesa. On je po tome i “masovni” (školska populacija) i “novi”, zbog \nčega su vrlo “životan” turistički resurs; (4) Pećine kao turistički objekti u potpunosti \nse uklapaju u koncept novih oblika turizma jer isključuju kriterij fizičkog prihvat­\nnog kapaciteta prostora (a samim tim i velikih građevinskih zahvata). Prema tome \nće i vrlo ograničena ulaganja omogućiti održiv razvoj turizma; (5) Odnos ulaganja \nu razvoj pećine kao turističkog objekta i dobiti po osnovu cijene ostvarenog radnog \nmjesta je neuporedivo povoljniji od drugih turističkih objekata ili privrednih kapacite­\nta, kao potpora provjeri osnovne radne hipoteze: Speleoturizam može, uz uvažavanje \nspecifičnih uslova i određenja te  potpunu integraciju u prirodno, kulturno i humano \nokruženje, kao i uz uvažavanje faktora identiteta i interesa lokalne zajednice, snažno \nparticipirati u generiranju održivog, humanog i potpunog razvoja nekih nerazvijenih \npodručja Bosne i Hercegovine. \nIstraživanje se temeljilo na slijedećim teorijskim stavovima:\n– \t Endogeni razvoj – razvoj fokusiran na optimalnom korištenju endogenih faktora \nmože generirati razvoj nerazvijenih područja; \n– \t Koordinacija je preduslov za pokretanje razvoja nerazvijenih područja;\n– \t Turizam na temelju objektivne turstičko-tržišne verifikacije može odigrati značajnu \nulogu u presjecanju začaranog kruga siromaštva.\nU naznačenim teorijskom okviru su provjereni potencijali, šanse, mogućnosti i rizici \norijentacije na speleoturizam kao izlaznu strategiju za savladavanje ili izbjegavanje \nzamke nerazvijenosti izabranih nerazvijenih područja u Bosni i Hercegovini: općina \nRavno, Sanski Most i Bosansko Grahovo.\n206\nProvjera i dokazivanje je izvršeno upotrebom relevantnih metoda, posebno primjenom \nPEST i SWOT analize u svrhu kvantificiranja prilika i prijetnji, odnosno snaga i sla­\nbosti te primjenom odgovarajućih procjena efekata speleoturizma na lokalni razvoj. U \npostupku provjere konsultirano je preko 290 članaka, knjiga i studija, obavljeno je više \nposjeta pećinama i općinama, te obavljeni razgovori i intervjui sa kreatorima politike \nlokalnog ekonomskog razvoja, potencijalnim nosiocima projekata, korisnicima i dru­\ngim učesnicima lokalnog razvoja.\nAnaliza i istraživanje razvoja, stanja i trendova speleoturizma na globalnom, evrop­\nskom, regionalnom i lokalnom bosansko-hercegovačkom nivou podržava pomoćne i \nosnovnu radnu hipotezu. Speleoturizam se pokazuje kao vrlo vitalna grana turizma, \nbudući da u sebi sadrži sve elemente novog ili alternativnog turizma koji je prilagođen \npojedincu i njegovom ličnom doživljaju (edukacija, avantura, estetika).\nRelevantne argumente potpore osnovnoj radnoj i pomoćnim hipotezama daje inventa­\nrizacija potencijalnih turističkih pećina na području Bosne i Hercegovine, i to: Megare \nkod Hadžića, Hrustovače kod Sanskog Mosta, Hukavice kod Velike Kladuše, Rastuše \nkod Teslića, Klokočevice na Igmanu, Djevojačke pećine kod Kladnja, Bijambarskih \npećina kod Olova, Vjetrenice kod Ravnog, Ledenice kod Bosanskog Grahova, Titove \npećine kod Drvara, Mračne pećine kod Rogatice, Orlovače kod Pala, Ledenjače kod \nMiljevine, Vaganske pećine kod Šipova i Badnja kod Stoca. \nSve nabrojane općine imaju ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, nadprosje­\nčan nivo nezaposlenosti, neisokorištene prirodne resurse, ispodprosječan nivo infra­\nstrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opremljenosti i \ndemografsku strukturu koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije. Potreba \nza novim radnim mjestima je više nego evidentna. \nAnaliza razvoja pećina kao turističkih resursa fokusirana na tri odabrane pećine: Vje­\ntrenicu kod Ravnog, Ledenicu kod Bosanskog Grahova i Hrustovaču kod Sanskog \nMosta (sve tri u nerazvijenim općinama) dala je važne dokaze osnovne radne i pomoć­\nnih hipoteza da pećine, kao turistički resurs, mogu imati pozitivne efekte na lokalni \nrazvoj nerazvijenih općina. Svaka od dimenzija analize, analiza prostornih preduslova \n(pećina i okolni prostor kao turistički resurs, položaj i saobraćajni preduslovi i siste­\nmatizacija / tipologija prostora), analiza demografskih i ekonomskih preduslova, ana­\n207\nliza ekonomske i razvojne politike i analiza dosadašnjeg razvitka i stepena razvijenosti \nturuzma potvrđuje hipoteze.\nKvalitativna i kvantitativna procjena razvojnih efekata koje bi pećine kao turistički \nproizvod i destinacija imali na razvoj lokalnih i regionalnih zajednica, na primjeru \nizabranih pećina i lokalnih zajednica, Vjetrenica – općina Ravno, Ledenica – općina \nBosansko Grahovo i Hrustovača – općina Sanski Most potvrđuje hipoteze. Kvanti­\nficirani su direktni efekti na zapošljavanje, rast dohotka, investiranje na lokalnom i \nregionalnom nivou, kao i procijenjeni efekti na platni bilans korištenjem relevantnih \nmodela. \nNa kraju je dat pregled izvora strane pomoći kroz različite programe, projekte i fon­\ndove koji podržavaju lokalni razvoj, razvoj nerezvijenih i razvoj općina (sredina) sa \npovratničkom populacijom.\nRezultati istraživanja pokazaju kolike su šanse koje speleoturizam kao jedan od “no­\nvih turizama” pruža upravo nerazvijenim ili slabo razvijenim područjima s obzirom \nna njegove specifičnosti, ali i mogućnosti za korištenje različitih razvojnih programa i \nfondova te prekogranične regionalne saradnje. \nRezultati bi mogli imati upotrebnu vrijednost u pripremi programa, projekata razvoja \nspeleoturizma, turizma, lokalnog i/ili regionalnog razvoja; pripremi nacionalne razvoj­\nne strategije za period 2007.–2013. godina, pripremi prostorno-planskih dokumenata \nna lokalnom, kantonalnom, regionalnom ili entitetskom nivou, eliminiranju ili reduk­\nciji siromaštva u izabranim lokalnim zajednicama. Posebno bi mogao biti značajan \ndoprinos procjeni doprinosa prirodnih vrijednosti lokalnog ekonomskog razvoja.\nDobijeni rezultati bi bili primjenjivi i za istraživanje i analizu drugih vidova “novog” \nturizma kao što su posmatranje ptica (birdwoching), “mauntbajking”, rafting, plani­\nnarski turizam, kanjoning i sl.\n208\nDETERMINANTS AND EFFECTS OF SPELEOTOURISM ON THE \nDEVELOPMENT OF SUB DEVELOPED REGIONS\nSummary\nThe Dinaric karst of Bosnia and Herzegovina, which occupies some 50 % of its area, \nis the country’s greatest natural resource. More than 4,000 speleological features have \nbeen recorded there, many of which are of considerable aesthetic, biological and cul­\ntural value. Now that in recent years the environmental approach has become integral \nto many aspects of life, karst tourism too has acquired a new significance.  It is in this \ncontext too that the development of speleotourism in Bosnia and Herzegovina is con­\nsidered. Then again, poverty, unemployment and inequality are major features of the \npresent-day economic profile of Bosnia and Herzegovina.  About 20 % of the popula­\ntion is living below the internationally recognized poverty line, and another 30 % are \nat risk of slipping below the line as a result of even the most minor market tremors. The \nnumber of unemployed is estimated at anything from 740,000 to more than one mil­\nlion. Poverty is more widespread in Bosnia and Herzegovina than in the other coun­\ntries of the former Yugoslavia, and such development as there is, is concentrated solely \nin the country’s regional urban centres (Sarajevo, Banja Luka, Mostar and Tuzla); the \nrest of the country is faced with the many problems caused by under-development. \nThe question is what are the country’s real opportunities and potentials and its natu­\nral spatial characteristics, and are they potentially of interest to the tourism market. \n \nGiven the country’s problems (war damage, outdated technology, social problems), \ntourism, including speleotourism, could play an important part in generating and/or \naccelerating the regional development of Bosnia and Herzegovina.  This paper posits \nthe theory that, provided speleotourism respects the country’s specific conditions and \ndeterminants and is fully integrated into the natural, cultural and human environment \nand respects identity factors and the interests of the local community, it could be a \nsignificant component in the generation of sustainable, humane and full development \nin certain sub developed areas in Bosnia and Herzegovina.\n209\nThough evidence of earlier speleotourism can be found, extensive visits to caves for \nreasons of tourism began only with the introduction of Austro-Hungarian rule in Bosnia \nand Herzegovina. Foreign workers, and later local people too, especially those belong­\ning to tourist and alpinist societies, began to visit caves and to make them more suit­\nable for tourist visits. Such works dating from that period have been preserved in the \nKlokočevica cave on Mt Igman, the Vjetrenica cave in the Popovo plain, and Mračna \n(dark) cave in the Prača gorge. More extensive development of speleotourism began \nin Bosnia and Herzegovina with the development of speleology in the 1950s, associ­\nated with major hydro-electric works in eastern Herzegovina and with the activities \nthat followed the first Yugoslav Speleological Congress. The central Bijambare cave \nand Vjetrenica were soon open to tourists. The first major theoretical works on speleo­\ntourism also date from that period. Bosnia and Herzegovina’s neighbouring countries, \nparticularly Slovenia and Croatia, have a longer and richer tradition of speleotourism, \nassociated with the tradition of caving in Europe. By the 1990s, five caves in Bosnia \nand Herzegovina (of the forty-two in former Yugoslavia) had been opened to tourists.\nAn idea of the opportunities for speleotourism can best be gained from its historical \ndevelopment, both abroad and in the immediate neighbourhood of Bosnia and Herze­\ngovina. Its beginnings date back to mediaeval times, and the role of the Postojnska pit \nis of particular importance. Modern trends in the development of speleotourism, with \nabout a thousand tourist caves, a steady rise in visitor numbers and the consequent rev­\nenue, are the best indicator of the potential of speleotourism. Trends in modern tourism \ngenerally also need to be taken into account – the steady growth in alternative and sus­\ntainable tourism, and the changing demands of the modern tourist (adventure tourism, \neducational tourism, the protection of nature, interest in various aspects of the cultural \nheritage and in the indigenous environment and culture of local communities).\nSome of the numerous caves of aesthetic and cultural value in Bosnia and Herze­\ngovina are inaccessible and remote from main roads, which is a major obstacle to \ntheir exploitation for tourism purposes. Only those caves that are within easy reach by \nroad, and have some kind of tourism tradition, significant aesthetic value or cultural \nvalue are treated as a possible tourism resource.  The caves in question are Megara \nin Hadžići Municipality (paleontological and aesthetic interest), Hrustovača in San­\nski Most Municipality (aesthetic and cultural interest), Hukavica in Velika Kladuša \nMunicipality (cultural interest), Rastuša in Teslić Municipality (aesthetic interest), \n210\nKlokočevica in Trnovo Municipality (for its situation), Djevojačka (Maiden’s) cave \nin Kladanj Municipality (cultural and religious interest), the Srednja Bijambare cave \nin Ilijaš Municipality (aesthetic and cultural interest), Vjetrenica in Ravno Municipal­\nity (aesthetic, cultural, paleontological and biological interest), Ledenica in Bosansko \nGrahovo Municipality (aesthetic interest), Tito’s cave in Drvar Municipality (histori­\ncal interest), Mračna cave in Prača – Pale Municipality (aesthetic interest), Orlovača \nin Pale Municipality (aesthetic and paleontological interest), Vaganska cave in Šipovo \nMunicipality (aesthetic interest), Badanj in Stolac Municipality (cultural interest) and \nLedenjača in Foča Municipality (cultural interest).\nAll these caves could become important tourist destinations. For each, details are given \nof the possibility of organizing them for visits, their major morphological features, their \naesthetic and cultural value, their location and means of access by road, and their links \nwith possible tourist potential (regional centre, region). All the municipalities in which \nthere are potential tourist caves – Hadžići (Megara cave), Velika Kladuša (Hukavica \ncave), Teslić (Rastuša cave), Trnovo (Klokočevica cave), Trnovo/Foča (Ledenjača \ncave), Kladanj (Djevojačka cave), Ilijaš (caves as Bijambare), Ravno (Vjetrenica \ncave), Bosansko Grahovo (Ledenica cave), Drvar (Tito’s cave), Pale (Orlovača cave), \nPrača (Mračna cave), Šipovo/Kupres (Vaganska cave), Stolac (Badanj cave), Sanski \nMost (Hrustovača cave) – are generally characterized by a below-average level of eco­\nnomic development, higher than average unemployment, under-exploitation of natural \nresources, below-average infrastructure facilities, urban amenities and utilities, and a \ndemographic structure of which the principal features are an aging population, depopu­\nlation and migration.  The development level of ten of the fifteen municipalities is less \nthan 75 % of the average for Bosnia and Herzegovina as measured by per capita GDP. \nIn such circumstances, local economic development can provide rapid and effective \nresults in reducing unemployment and poverty levels. A specific feature of local eco­\nnomic development is the ability of local communities to react quickly and flexibly to \nchange, while local economic development is a successful tool of economic transition.\nThe analysis of the development of caves as a tourist resource focuses on three caves: \nVjetrenica near Ravno, Ledenica near Bosansko Grahovo, and Hrustovača, near San­\nski Most. All three are located in sub developed municipalities, where the 1992–1995 \nwar destroyed the social and urban structure, and which lack development capacities \nin industry and trade, making tourism their best hope for development.   Also common \n211\nto all three is their ”returnee” population (a mononational population), so that tourism \nwould also help to reduce their social and cultural isolation. A third reason is that all \nthree are ”frontier” municipalities, adjacent to either the state border or the entity border, \nwhich is a significant factor in the regional development policy backed by the European \nUnion. The local development profile of the selected municipalities gives the level of \neconomic development achieved as measured by per capita GDP, levels of employment \nand unemployment, and the identified potentials of the local community and the region. \nThe analysis of the development of caves as a tourist resource makes use of situation \nanalysis, PEST and SWOT analyses and an econometric model for direct effects (em­\nployment, income growth, investment at the local and regional level, and the effect on the \nbalance of payments).  In all three municipalities the tourist offer consists mainly of natural \nor inherited features, with almost no created elements, an argument in favour of opting for \nthe creation of a multidimensional tourist office focusing on the geoheritage cluster with \nVjetrenica, Ledenica and Hrustovača caves as the principal attractions. As regards the PEST \nanalysis, the effect of the political environment is negative, and is a threat to speleotourism, \nwhereas the effect of the economic, socio-cultural and technical environment offers oppor­\ntunities for speleotourism.  The SWOT analysis takes into account a greater range of factors \nfor quantifying the effect of the external and internal environment. The gaps arising from \nthese effects are filled (in different scenarios) by a suitable strategy for the development of \nspeleotourism. The cost benefit analysis is based on the 2001–2002 price of entrance fees \nto tourist caves. The ratios between interphase production and added value are based on \na combination of catering and education as the most similar branches, with a structure \nof added values of depreciation 4.6 %, indirect taxation 0.8 %, employment resources \n80 %, and trading surplus 0.6 %.  With this as the basis, the number of visitors required \nto achieve total gross value for each of the three caves is calculated.  The number is \ncertainly achievable, and the market potential is such as to facilitate much greater \ndevelopment of speleotourism.  Finally, the development effects on the municipalities \nare given, analyzed solely on the basis of the increase in jobs from employment in the \ntourist caves and the growth in GDP of the local community.\nThe potential for speleotourism in the sub developed regions of Bosnia and Herze­\ngovina is shown through an overview of sources of foreign aid in the form of various \nprogrammes, projects and funds supporting local development and the development of \nsub developed municipalities and areas with returnee populations.\n212\nDETERMINANTE IN UČINKI JAMSKEGA TURIZMA NA RAZVOJ \nNERAZVITIH PODROČIJ\nPovzetek\nDinarski kras Bosne in Hercegovine (zavzema približno 50 % površine) je največje \nnaravno bogastvo države. Na tem prostoru je registriranih več kot 4.000 speleoloških \nobjektov, od katerih imajo številni pomembno estetsko, biološko in kulturno vrednost. \nGlede na to, da se v zadnjem času uvajajo okoljski pristopi  v mnogih področjih življe­\nnja, dobiva tudi turizem na krasu nov pomen. V tem okviru obravnavamo tudi razvoj \njamskega turizma v Bosni in Hercegovini. Po drugi strani označujejo sedanji ekonom­\nski profil Bosne in Hercegovine revščina, nezaposlenost in neenakomernost. Približno \n20 % prebivalstva je pod mednarodno priznano linijo revščine, pod njenim robom pa \nje lahko ob najmanjšem potresu na tržišču pahnjeno še 30 %. Število nezaposlenih \nse po nekaterih ocenah giblje v razponu od 740.000 do preko milijona. Revščina je v \nBosni in Hercegovini bolj razširjena kot v drugih deželah nekdanje Jugoslavije. Poleg \ntega je razvoj skoncentriran izključno v regionalnih urbanih središčih (Sarajevo, Banja \nLuka, Mostar, Tuzla), medtem ko se ostala področja srečujejo s številnimi problemi \nodsotnosti razvoja. Vprašanje je, kakšne so dejanske možnosti na tem prostoru, kakšne \nso njihove naravne prostorske značilnosti in ali so potencialno zanimive na turističnem \npodročju. Glede na številne okoliščine (vojno uničevanje, zaostajanje v tehnologijah, \ndružbeni problemi) bi imel turizem lahko, vključno s jamskim turizmom, pomembno \nvlogo pri ustvarjanju in/ali pospeševanju ekonomskega regionalnega razvoja Bosne in \nHercegovine. Postavljena je hipoteza, da bi jamski turizem, ob upoštevanju specifičnih \npogojev in določitve ob popolni integraciji v naravno, kulturno in humano okolje,  ter \nob upoštevanju  faktorja identitete in interesa lokalne skupnosti, lahko močno parti­\ncipiral pri ustvarjanju znosnega, humanega in popolnega razvoja nekaterih nerazvitih \npodročij Bosne in Hercegovine.\nČeprav lahko najdemo sledi jamskega turizma že prej, se začnejo množični obiski jam \nz turističnimi podbudami šele s prihodom avstro-ogrske uprave v Bosno in Hercegovi­\nno.  Tuji delavci, kasneje pa tudi domačini začenjajo obiskovati in tudi urejevati jame \n213\nza obisk turistov v okviru turističnih in planinskih društev. Iz tega časa so ohranjeni \ngradbeni posegi v jamah Klokočevica na Igmanu, Vjetrenica na Popovem polju in \nv Mračni pećini v kanjonu Prače. Pomembnejši razvoj jamskega turizma v Bosni in \nHercegovini se začne z razvojem speleologije v 50-tih letih, povezanim z velikimi \nhidrotehničnimi posegi v vzhodni Hercegovini, kot tudi z dejavnostmi po Prvem ju­\ngoslovanskem speleološkem kongresu.  Kmalu sta za turiste odprti dve jami: Srednja \nBijambarska pećina in Vjetrenica. V tem času nastajajo o jamskem turizmu tudi prva \npomembnejša teoretična dela. \nV deželah, ki so bližje Bosni in Hercegovini, zlasti v Sloveniji in na Hrvaškem, je tra­\ndicija jamskega turizma daljša in bogatejša ter je povezana s tradicijo jamskega turiz­\nma v Evropi. Do 90-tih let prejšnjega stoletja je bilo v Bosni in Hercegovini za turiste \nodprto 5 jam (od 42, kolikor jih je bilo v nekdanji Jugoslaviji).\nUvid v možnosti jamskega turizma se najbolj kaže tako v svetu kot v neposredni bli­\nžini Bosne in Hercegovine skozi zgodovinski razvoj. Njegovi začetki segajo v srednji \nvek, posebno pomembna pa je vloga Postojnske jame. Tudi sodobni trend razvoja jam­\nskega turizma s približno tisočimi turističnimi jamami, številom obiskovalcev, ki je v \nstalnem porastu in ustvarjenim dohodkom, so najboljši pokazatelji možnosti jamskega \nturizma. Pri tem je treba upoštevati tudi premike v sodobnem turizmu, vse bolj prisotni \nalternativni turizem in turizem, ki ga je mogoče ohranjati, kot tudi spremembe pri zah­\ntevah sodobnih turistov (avantura, učenje, varstvo naravnih vrednosti, različne oblike \nkulturno-zgodovinske dediščine, avtohtoni okoliš in kulturo lokalnih skupnosti).\nMed velikim številom jam z estetsko in kulturno vrednostjo v Bosni in Hercegovini \nso nekatere nedostopne in so oddaljene od glavnih poti, kar je velika ovira za njiho­\nvo uporabo. Med jamami, ki bi bile lahko turistični resurs, so izbrane samo tiste, ki \nimajo ugoden položaj v pogledu prometnih povezav, neko vrsto turistične tradicije, \npomemben estetski ali kulturni  pomen. To so: Megara v občini Hadžići (paleonto­\nloške in estetske vrednosti), Hrustovača v občini Sanski Most (estetske in kulturne \nvrednosti), Hukavica v občini Velika Kladuša (kulturne vrednosti), Rastuša (estetske \nvrednosti), Klokočevica v Občini Trnovo (lokacijska vrednost), Djevojačka pećina v \nobčini Kladanj (kulturne in religiozne vrednosti), Srednja Bijambarska pećina v občini \nv občini Ilijaš (estetske in kulturne vrednosti),  Vjetrenica v občini Ravno (estetske, \nkulturne, paleontološke in biološke vrednosti)), Ledenica v občini Bosansko Grahovo \n214\n(estetske vrednosti), Titova pećina (zgodovinske vrednosti), Mračna pećina v občini \nPrača – Pale (estetske vrednosti), Orlovača v občini Pale (estetske in paleontološke \nvrednosti), Vaganska  pećina v občini Šipovo (estetske vrednosti), Badanj v občini \nStolac (kulturne vrednosti) in Ledenjača v občini Foča (kulturne vrednosti).\nVse naštete jame bi lahko postale pomembne turistične destinacije. Za vsako od njih \nso dane možnosti ureditve, najpomembnejše morfološke lastnosti, estetske in kultur­\nne vrednosti, položaj in mesto dostopa ter prometne možnosti in zveza z možnimi \nturističnimi potenciali (regionalno središče, regija). Vse občine v katerih se nahajajo \npotencialne turistične jame: Hadžići (jama Magara), Velika Kladuša (jama Hukavica), \nTeslić (jama Rastuša), Trnovo (jama Klokočevica), Trnovo/Foča (jama Ledenjača), \nKladanj (Djevojačka pećina), Ilijaš (jame na Bijambarah), Ravno (jama Vjetrenica), \nBosansko Grahovo (jama Ledenica), Drvar (Titova pećina), Pale ( jama Orlovača), \nPrača (Mračna pećina), Šipovo/Kupres (Vaganska pećina), Stolac (jama Badanj), San­\nski Most (jama Hrustovača) generalno karakterizira podpovprečna raven ekonomske \nrazvitosti, nadpovprečna raven nezaposlenosti, neizkoriščeni naravni resursi, podpov­\nprečna raven infrastrukturne povezanosti, podpovprečna kvaliteta urbane in komunal­\nne opremljenosti, demografska struktura, ki jo karakterizira staranje, upadanje števila \nprebivalcev in migracije. V desetih od petnajst omenjenih občin je raven razvitosti \nmanjša od 75% bosansko-hercegovskega povprečja razvitosti merjenega z bruto do­\nmačim proizvodom na prebivalca. V takšnih sredinah lahko dajo tehnike lokalnega \nekonomskega razvoja hitre in učinkovite rezultate v zvezi  s problemom nezaposle­\nnosti in revščine. Posebnost lokalnega ekonomskega razvoja je v tem, ker se lokalne \nskupnosti hitreje in bolj fleksibilno odzovejo na spremembe, lokalni ekonomski razvoj \npa je dokaj uspešen instrument za ekonomsko tranzicijo.\nV analizah razvoja jam kot turističnih resursov je fokus na treh izbranih jamah: Vjetre­\nnici pri Ravnem, Ledenici pri Bosanskem Grahovu in Hrustovači pri Sanskem mostu. \nVse tri jame so v nerazvitih občinah, katerih socialna in družbena struktura je bila v \nminuli vojni popolnoma uničena in ki nimajo razvojnih kapacitet v industriji in trgovi­\nni, tako da jim turizem ostaja največja priložnost. Vse tri občine so v tako imenovani \n“povratniški” populaciji (mononacionalna struktura prebivalstva) tako, da bi turizem \nprispeval k zmanjšani družbeni in kulturni izoliranosti. Tretji razlog je, da gre za repu­\nbliške ali entitetske občine ob meji; to dejstvo pa je pomemben dejavnik v regionalnih \nrazvojnih politikah, ki jih podpira Evropska skupnost. V profilu lokalnega razvoja iz­\n215\nbranih občin je dano težišče na doseženi ravni ekonomske razvitosti,  merjene z bru­\nto domačim proizvodom na prebivalca, stopnji zaposlenosti in stopnji nezaposlenosti \nprebivalstva ter identificirani potenciali lokalne skupnosti, kot tudi regije.\nV analizi razvoja jam kot turističnega resursa je uporabljena situacijska analiza, analizi \nPEST in SWOT kot tudi ekonometričen model za direktne učinke (zaposlovanje, rast \ndohodka, vlaganje  na lokalni in regionalni ravni, kot tudi efekti na plačilno bilanco). \nV vseh treh občinah lahko govorimo o naravnih, oziroma  podedovanih elementih \nturistične ponudbe. Zgrajenih elementov skorajda ni, kar je v prid opredelitvi, da bi \nustvarili multidimenzionalno turistično ponudbo, ki bi se orientirala na klaster geode­\ndiščine z jamami Vjetrenica, Ledenica in Hrustovača kot vodilnimi atrakcijami. Kar \nzadeva analizo PEST, lahko  povemo, da je vpliv političnega obkrožanja negativen in \nda predstavlja grožnjo jamskem turizmu, medtem ko  je vpliv ekonomskega, socio-\nkulturnega in tehnološkega obkrožanja priložnost za jamski turizem. V SWOT analizi \nje upoštevano večje število faktorjev za kvantificiranje vpliva zunanjega in notranje­\nga okolja. Praznine (gap), ki nastajajo zaradi teh vplivov, so dopolnjene (v verzijah \nrazličnih scenarijev) z ustrezno strategijo za razvoj jamskega turizma. Analiza kost \nbenefit je narejena glede na ceno vstopnic v turistične jame (raven iz let od 2001 do \n2002). Odnosi med fazami proizvodnje in dodane vrednosti so narejeni v kombinaciji \nz gostinstvom in izobraževanjem kot najbolj sorodnima vejama, pri katerih je struktu­\nra dodanih vrednosti: amortizacija 4,6 %, indirektni davki 0,8 %, sredstva zaposlenih \n80 % in poslovni višek 0,6 %. Na tej osnovi je izračunano število obiskovalcev, ki bi \nustvarili skupno bruto vrednost  za vsako od treh jam. To število je še kako dosegljivo, \npotencialno tržišče pa omogoča še pomembnejši razvoj jamskega turizma. Na koncu \nanalize so podani razvojni učinki po občinah analizirani samo na temelju povečanja \nštevila delovnih mest zaposlenih v turističnih jamah kot tudi porast bruto domačega \nproizvoda lokalne skupnosti.\nMožnosti realizacije jamskega turizma v nerazvitih krajih Bosne in Hercegovine so \npodane s pregledom virov tuje pomoči  na osnovi različnih programov, projektov in \nskladov, ki podpirajo lokalni razvoj, razvoj nerazvitih in razvoj občin (okolja)  s popu­\nlacijo povratnikov.\n216\n11.  Literatura\nA. Du., 2008: Zatražili od bh. vlasti da se obustave radovi u Vjetrenici. Dnevni avaz, 10. 8. \n2008., 6, Sarajevo.\nA. Du., 2009: Općina Ravno šikanira članove udruženja. Dnevni avaz, 12. 1. 2009.,  6, Sara­\njevo. \nAlfier, D., 1971: Nekoliko pogleda na mogućnosti i potrebe razvijanja turizma na unutrašnjem \ndijelu krša Hrvatske. U: Simpozij o zaštiti prirode na našem kršu, Zagreb, 2. i 3. listo­\npada 1970., Odjel za prirodne nauke JAZU, 315–328, Zagreb.\nAndré, D., Casteret, M., Carlier, P., Gautier, A., Kalliata­kis, G., Renouard, C. & L., 1997: La \nPlume et les gouf­fres. Correspondance d’Edouard Alfred Martel (1868–1936). Associ­\nation Edouard Alfred Martel, 608 str., Hyelzas-Meyrueis.\nAndrić, V., 1978: Neke geološke karakteristike krša Bosne i Hercegovine. Naš krš, IV, 4, \n33–42, Sarajevo.\nAnon., 1913: Sarajevski naputnik s nacrtom Sarajeva i okolice i Bosne i Hercegovine : Sara­\njevoer Wegweiser versehen mit einem Plan von Sarajevo und Umgebung und der Ver­\nkehrskarte von Bosnien-Hercegovina : Vođa po Sarajevu i okolini sa nacrtom Sarajeva \ni okolice i Bosne i Hercegovine (Treće izdanje). Sarajevo (nepotpuno, nepaginirano, \ndostupno u biblioteci Zemaljskog muzeja u Sarajevu),.\nAnon., 1914: Bosanski glasnik. Opća priručna i adresna knjiga za Bosnu i Hercegovinu : \nBosnischer Bote. Universal=hand= und adreszbuch für Bosnien und die Hercegovina \n1914. Izdanje c. kr. dvorske i državne štamparije u Beču, 623 str., Sarajevo.\nAnon., 1964: Speleologija. U: Enciklopedija Leksikografskog zavoda. Jugoslovenski leksiko­\ngrafski zavod, 117, Zagreb.\nAnon., 1995: Transverzala Turistične jame Slovenije. Gospodarsko interesno združenje Tu­\nristične jame Slovenije – Jamarski klub Črni galeb, 44 str. (bez paginacije), Postojna \n– Prebold.\nAnon., 1998: Capacity-Building Supported by the United Nations Some Evaluations and Some \nLessons. 198 str., Dostupno 23. 12. 2008 na:  http://www.un.org/esa /coordination/Ca­\npacity_Building_supported_by_the_UN.pdf \nAnon., 1998a: Capacity-Building for Poverty Eradication Analysis of, and Lessons from, Eva­\nluations of UN System Support to Countries’ Efforts. 240 str., Dostupno 23. 12. 2008 na: \nhttp://www.un.org/esa/coordination/Capacity_ Building_for_Poverty_Eradication.pdf\nAnon., 2000a: Instrumenti lokalnog ekonomskog razvoja. CARE – QIF, Vodič za brzi početak, \nknjiga 2., 39 str., Sarajevo.\nAnon., 2000b: Prvi koraci u lokalnom ekonomskom razvoju. Vodič Za brzi početak, knjiga 1., \nCARE – GIF, str. 56. Sarajevo.\nAnon., 2003: Zakon o proglašenju zaštićenog pejzaža Bijambare. Kanton Sarajevo, 8 str., Sa­\nrajevo, dostupno 3. 1. 2009. na: http://www.bijambare.com/zakon.pdf.  \nAnon., 2007: Definition of CDL. Federation for Community Development Learning. Pristup: \n28. 07. 2007. \nAnon., 2008a: Srednjobosanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 30 str., Sa­\nrajevo\nAnon., 2008b: Tuzlanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 31 str., Sarajevo\nAnon., 2008c: Unsko-sanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 29 str., Sarajevo\nAnon., 2008d: Zapadno-hercegovački kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 26 \nstr., Sarajevo.\nAnon., 2008e: Kanton Posavski u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 25 str., Sarajevo.\n217\nAnon., 2008f: Bosansko-podrinjski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 26 str., \nSarajevo.\nAnon., 2008g: Kanton 10 u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 27 str., Sarajevo.\nAnon., 2008h: Hercegovačko-neretvanski kanton u brojkama. Federalni zavod za statistiku, \n30 str., Sarajevo\nAnon., 2008i: Kanton Sarajevo u brojkama. Federalni zavod za statistiku, 34 str., Sarajevo.\nAnon., 2008j: Statističke informacije 2008. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, \n121 str., Zagreb. \nAnon., 2008k: Statistički godišnjak 2008. Zavod za statistiku Crne Gore – MONSTAT, 340 \nstr., Podgorica.\nApfelbeck, V., 1889: Nove bube (zareznici, koleopteri) u pećinama južne Bosne. Glasnik Ze­\nmaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, I, I, 61–65, Sarajevo.\nApfelbeck, V., 1901: Drei neue Höhlenkäfer aus Bosnien. Verhandlungen der k. k. zoologisch-\nbotanischen Gesellschaft, LI, 14–16, Wien. \nArifagić, H., 2008a: Općina skida stoljetna vrata. Oslobođenje, 16. 8. 2008., 12, Sarajevo.\nArifagić, H., 2008b: Spas u sedam projekata. Oslobođenje, 10. 9. 2008., 14, Sarajevo.\nAsh, J., & Turner, L., 1975: The golden hordes: international tourism and the pleasure \nperiphery. Constable, 319 str., London.\nAvdagić, I. (Red.), 1979: Vjetrenica : Program mjera za intenzivnije turističko korištenje. \nSpeleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš”, 68 str., Sarajevo. \nAvdagić, I. (Ur.), 1983: Dnevnik speleološke transverzale “Titove pećine u Bosni i Hercego­\nvini”. Savez speleologa Bosne i Hercegovine, 15 str., Sarajevo (interna dokumentacija \nSaveza speleologa BiH). \nAvdagić, I., Bušatlija, I., Kurtović, M., Močević, K., Mulaomerović, J., Petrović, B. & Urlih, \nŽ., 1985: Savina pećina (Orlovača) u Sinjevu. Program mjera za uređenje i turističko \nkorištenje. S.D. “Bosansko-hercegovački krš”, 32 str., Sarajevo (elaborat).\nBallif, Ph., 1896: Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina. I. Theil. Meliorationsarbei­\nten und cisternen im karstgebiete. Druck un verlag von Adolf Holzhausen, 92+XXIV, \nWien. \nBarović, G., 2003: Potreba izrade speleološke turističke karte Crne Gore u funkciji pobolj­\nšanja turističke ponude. U: 4. Simpozijum o zaštiti karsta, Despotovac, 3–5. XI 2000., \n169–170, Beograd.\nBasler, Đ., 1974: Paleolitsko prebivalište Badanj kod Stoca. Glasnik Zemaljskog muzeja, Ar­\nheologija, Nova serija, XXIX, 5–13, Sarajevo. \nBasler, Đ., 1980: Pećinski crteži u istočnoj Bosni : Rock drawings in Eastern Bosnia. Naš krš, \nVI, 8, 65–76, Sarajevo. \nBasler, Đ., 1985a: Pećinski crteži u Bosni i Hercegovini. Radio Sarajevo – Treći program, \nXIII, 50, 413–419, Sarajevo.\nBasler, Đ., 1985b: Klimatske prilike na kršu početkom željeznog doba. Naš krš, XI, 18–19, \n133–135. Sarajevo.\nBasler, Đ., 1986: Prirodne rijetkosti : Biser Orlovače. Sarajevo ’84 Yugoslavia, juni 1986, \n66–67, Sarajevo. \nBaučić, I. & Ržehak, V., 1959: Bijambarska pećina. Naše starine, VI, 219–231, Sarajevo.\nBasler, Đ. & Mulaomerović, J., 1984: Pećinski crteži u Brateljevićima kod Kladnja. Članci i \ngrađa za kulturnu istoriju istočne Bosne, XV, 5–11, Tuzla.\nBećirbašić, E., 2008: Očuvajmo Vjetrenicu. Dani, 29. 8. 2008., 64, Sarajevo.\nBenac, A., 1948: Završna istraživanja u pećini Hrustovači. Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., \nIII, 5–41 + I–XV, Sarajevo.\nBenac, A., 1988: Hrustovača. U: Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine. Zemaljski muzej \nBosne i Hercegovine, Tom 2, 146–147 , Sarajevo.  \nBokan, B. J., 1974: Opština Sanski Most. Dio I do jula 1941. g. – NIGP “Borba” & SO Sanski \nMost, 307 str. Beograd – Sanski Most.\n218\nBokan, R., 1983: Turističko korištenje pećine Vjetrenice i šireg područja jugozapadne Her­\ncegovine : Touristic aspects of Vjetrenica cave and a langer area of the soutwestern \nHerzegovina. Naš krš, IX, 14–15, 143–152, Sarajevo. \nBorić, S., 2006: Amerikanci obnovili Titovu pećinu. – Nacional, 548 (22. 5. 2006.). Dostupno \n24. 3. 2008. na: http://www.nacional.hr/hr/articles/view/25338/. \nBoué, A., 1889: Die europäische Türkei. F. Tempsky, Wien. Korišteno drugo izdanje: Wagener \nEdition, 2 toma, 674 + 578 str., Melle, 2008.\nBožić, V., 1974: Uređene špilje u Hrvatskoj. Naše jame, 16, 37–39, Ljubljana.\nBožić, V., 1984: Počeci spiljskog turizma u Hrvatskoj. U: Deveti jugoslavenski speleološki \nkongres, Karlovac, 17–20. X 1984., Zbornik predavanja, 829–839, Zagreb\nBožić, V., 1999: Speleološki turizam u Hrvatskoj : vodič po uređenim i pristupačnim špiljama \ni jamama. Ekološki glasnik, 168 str., Zagreb.\nBožić, V., Radošević, B. & Ržehak, V., 1981: Vpliv Postojnske jame na speleologijo v jugo­\nslovanskih republikah. Naše jame, 22 (1980), 71, Ljubljana.\nBožićević, S., 1961: Titove pećine. – Speleolog, IX, 3–10, Zagreb.\nBožičević, S., 1961: Zaštita pećina u Hrvatskoj i njihovo uređenje u turističke svrhe. U: Drugi \njugoslavenski speleološki kongres, Split i Dalmatinska Zagora 1. – 4. VI 1958., 147–\n154, Zagreb.\nBožičević, S.,  1990: Jame (kao) grobnice. Azur journal, 80 str., Zagreb.\nBritton, S. G., 1982: The political economy of tourism in the third World. Annals of Tourism \nResearch 9, 2, 331–358, Amsterdam.\nBritton, S. G., 1989: Tourism, dependency and development: A model of analysis. U: Singh, \nT. V., Theuns, H. L. and Go, F. M. (Ed.), Towards Appropriate Tourism: The Case of \nDeveloping Countries. Peter Lang Publishing Group, 93–116, Frankfurt.  \nCigna, A. A. & Burri, E., 2000: Development, management and economy of show caves. In­\nternational Journal of Speleology, 29 B (1/4), 1–27, Bologna.\nClancy, T., 2006: Uvod u konferenciju: geo-turizam, tekući trendovi, zajednička strategija. \nPredavanje održano na Radionici ”Geo-turizam u fokusu”, 5–6. 10. 2006, Blagaj.\nCommunity development, n.d.: Preuzeto 20. 9. 2008. sa: www.answers.com/topic/ communi­\nty-development.\nCvitas, W., 1884: Beschreibung des Kesselthales bei Han Cadjavica. – Mittheilungen der Sec­\ntion für Höhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 29–30, Wien.\nČaušević, H., 1967: Planinarstvo u Bosni i Hercegovini između dva rata. Naše planine, XIX, \n9–10, 214–217, Zagreb.\nČelebija, E., 1996: Putopis : Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo-Publishing, 702 \nstr., Sarajevo.\nČičić, S., 1998: Karbonatne facije u geološkoj građi terena Bosne i Hercegovine : Carbonate \nfacies in geological constitution of the terrain of Bosnia and Herzegovina. Naš krš, \nXVIII, 3–37, Sarajevo.\nČović, B., 1978: Izvještaj o sondažnim iskopavanjima na ulazu u ”Ledenjaču”. – U: Gornje \nPodrinje u doba Kosača. Vol. 5, 49–53, Sarajevo. \nČović, B., 1987: Srednjobosanska grupa. U: Praistorija jugoslavenskih zemalja, V, Željezno \ndoba, ANUBiH, 481–528, Sarajevo.\nĆurčić, V., 1940: Pećine u okolini Sarajeva. Hrvatski planinar, XXXVI, 8–9, 246–253 Za­\ngreb.. \nĆurić, B. & Ognjeva, S., 1950: Dve pećine iz Bosne i Hercegovine. Godišnjak Biološkog in­\nstituta u Sarajevu, III, 1–2, 213–218, Sarajevo.\nDadić, Ž., 1984: Osvrt Nikole Gučetića u 16. stoljeću na dvije spilje u okolici Dubrovnika. U: \nDeveti jugoslavenski speleološki kongres, Karlovac, 17–20. X 1984., Zbornik predava­\nnja, 741–746, Zagreb.\nDaneš, J., 1921: Pećine u kanjonu Prače i okolini Glasinačkog polja. Glasnik Geografskog \ndruštva, 5, 139–142, Beograd.\n219\nDavidović, R., 1984: Mogućnost turističke valorizacije speleoloških objekata u sklopu me­\nmorijalnog kompleksa Korčanica kod Lušci  Palanke. Naš krš, X, 16–17, 159–163, \nSarajevo.\nDénes, G., 1981: Postojna und die Ungarische Speläologie. Naše jame, 22 (1980), 73–75, \nLjubljana.\nDiethelm, I. & H., 1996: The Petroglyphs of the ”Altopiano dei Sette Communi”, Trentino \nAlps / Italy. Adoranten, 1996, 36–41, slika broj 9, Tanumshede (Sveden). \nDobre, R., 2005: Osnove turizma (skripta). Visoka škola za turistički menadžment, 193 str., \nŠibenik.\nDulčić, A. & Petrić, L., 2001: Upravljanje razvojem turizma. MATE d.o.o, 406 str., Zagreb.\nDujaković, G., 2004: Pećine i jame Republike Srpske. – Srpsko Sarajevo: Zavod za udžbenike \ni nastavna sredstva, str. 330.\nEvans, A. Dž., 1967: Ilirska pisma. “Veselin Masleša”, 175 str., Sarajevo.\nFiala, F., 1892:  Pretraživanje pećina u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercego­\nvini, IV, 237–243, Sarajevo.\nFiala, F., 1893: Höhlenforschungen in Bosnien. Wissenschaftliche mittheilungen aus Bosnien \nund der Hercegovina, I, 29–34, Wien.\nFukarek, P. & Ržehak, V., 1956: Neka razmatranja o zaštiti prirode i prirodnih rijetkosti u Bo­\nsni i Hercegovini. Naše starine, III, 275–288, Sarajevo.\nFunk, J., 1884: Daten zur Beschreibung der Schlundbache. – Mittheilungen der Section für \nHöhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 20–21, Wien.\nGams, I., 1980: Jamarstvo : jamoslovje ali jamarstvo + jamoslovje? Naše jame, 21 (1979), \n95–96, Ljubljana.\nGavrilović, D., 1965: Zlotska pećina i Vernjikica zanimljivi turistički objekti u Srbiji. Priroda, \nLII, 5–6, 158–162, Zagreb.\nGraham, B., 2006: Inteleigentni investitor. Masmedia, 534 str., Zagreb.\nGrbelja, T., 1980: Titove pećine u Bosni i Hercegovini. Naš krš, VI, 8, 7–18, Sarajevo.\nGreenwood, D. J., 1989: Culture by the Pound: An Anthropological Perspective on Tourism as \nCultural Commoditization. U: Smith, V. L. (Ed.), Hosts and Guests : The Anthropology \nof Tourism (2nd ed.), University of Pennsylvania Press, 171–185, Philadelphia, USA. \nGrimani, A., 1971: Spilja Vranjača. Naše planine, XXIII, 3–4, 65–66, Zagreb.\nGrmek, M. D., & Balabanić, J., 2000: O ribama i školjkama dubrovačkog kraja. Korespoden­\ncija Sorkočević – Aldrovandi, Dubrovnik – Bologna: 1580–1584. Dom i svijet, 194 str., \nZagreb. \nGujić, K., 1942: Hercegovina kao interesantan turistički kraj. Napredak, XVII, 5–6,  43–45, \nSarajevo.\nGunn, A. C. & Var, T., 2002: Tourism planning: basics, concepts, cases (4th Ed.). Routlage. \nTaylor & Francis, xxii+442 str., London. \nHabe, F., 1969: Vodniška literatura Postojnske jame. Naše jame, 10/1968, 15–32, Ljubljana.\nHabe, F., 1972: Kostanjevška jama na Dolenjskem – turistična. Naše jame, 13 (1971), 123–\n124, Ljubljana.\nHabe, F., 1974a: Stopedeset let turističnega razvoja Škocjanskih jam. Naše jame, 15 (1973), \n23–40, Ljubljana.\nHabe, F., 1974b: Turistične jame v Jugoslaviji in njihova zaščita. Naše jame, 16, 7–16, Lju­\nbljana.\nHabe, F., 1978: S Postojnsko jamo se je pred 160 leti začel jamski turizam. Naše jame, 19 \n(1977), 3–5, Ljubljana.\nHabe, F., 1980: Turističke pećine u Crnoj Gori i njihova zaštita u starijoj literaturi. Sedmi jugo­\nslavenski speleološki kongres, Herceg-Novi, 9.–14. 0. 1976., 151–159, Titograd.\nHabe, F., 1981: Vloga Postojnske jame v znanstvenem i turističnem pogledu v svetu. Naše \njame, 22/1980, 1–5, Ljubljana.\nHabe, F., 1983: Turistične jame vzhodne Srbije so vredne obiska. Naše jame, 25/1983, 77–79, \nLjubljana.\n220\nHabe, F., 1991: Katastrofa kraškega turizma in jamarstva v Jugoslaviji. Lipov list,  turistički \nvestnik, 9, 237, Ljubljana.\nHabe, F. & Sajevic, J., 1981: Die entwicklung der beleuchtung in der Höhle von Postojna und \nihr einfluss auf andere schauhöhlen der welt. Naše jame, 22 (1980), 87–91, Ljubljana.\nHalliday, W. R., 1981: Karstic national parks: international economic and cultural significan­\nce. U: Proc. Int. Symp. Utilization of Karst Areas, Trieste March 29–30, 1980. Ist. Geol. \ne Paleont. Commissione Grotte E. Boegan, CAI, 135–144, Trieste.\nHerak, M., 1974:Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije, 9, 1–72, Zagreb.\nHirc, D., 1900: Nekoje znamenite pećine u Hrvatskoj. Nada, VI, 20: 307–309, 21: 328–330, \n22: 345–346, 23: 262–263, 24: 378–379., Sarajevo.\nHodžić, T., & Abdurahmanović, A., 2006: Geografski atlas. IP “Svjetlost”, 80 str., Sarajevo.\nIstraživanje 2004: Istraživanje Svjetske turističke organizacije. Dostupno 21. 4. 2009. na \nhttp://www.skyscrapercity.com/showthread.php?p=5175474. \nJafari, J., 2000: Encyclopedia of Tourism. Routlage, 683 str., NewYork.\nJedlicka, H., 1884: Von den Schlunden und Höhlen des Karstes. Mittheilungen der Section für \nHöhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 21–23, Wien.\nJovanović, R., & Avdagić, I., 1981: Neka pitanja o razvoju i hidrogeološkoj funkciji karstnih \npolja : Some metters concerning the development and hydrogeological function of karst \npoljes. Naš krš, VII, 10–11, 55–78, Sarajevo.\nKajmaković, Z., 1976: Praistorijski crteži ispred pećine Ledenjače. U: Gornje Podrinje u doba \nKosača. Vol. 3, 23–34, Sarajevo.\nKanaet, T., 1963: Diskusija: (uz referat Salihović, A., 1963: Prilog iznalaženju optimalnih \nmetoda mjerenja speleoloških objekata). U: Treći jugoslavenski speleološki kongres, \nSarajevo i istočna Hercegovina 21. – 27. VI 1962., 258, Sarajevo.\nKaranović, M., 1930: Sanička župa u Bosanskoj krajini. Srpski etnografski zbornik, XLVI, \nNaselja i poreklo stanovništva, 26, 241–305, Beograd.\nKečkemet, D., 1978: Louis Francois Cassas i njegove slike Istre i Dalmacije 1782. Rad JAZU, \n379, 7–200, Zagreb.\nKent, N., 1975: A New Kind of Sugar. U: B. Finney and K. Watson (Ed.). A New Kind of Su­\ngar: Tourism in the Pacific. East-West Center, 169–198, Honolulu.\nKim, C. W. & Mauborgne, R., 2007: Strategija plavog oceana – kako stvoriti prostor bez kon­\nkurencije na tržištu. Masmedia, 248 str., Zagreb.\nKorade, M., 1983: Izvještaji isusovačkih misionara iz XIX st. o istočnoj Hercegovini. Vrela \ni prinosi, Zbornik za povijest isusovačkog reda u hrvatskim krajevima, 14, 118–152, \nZagreb.\nKorjenić, E., 1970: Na marginama predratnog “Prijatelja prirode”. Naše planine, XXII, 7–8, \n181–184, Zagreb.\nKorjenić, E., 1971: Sarajevsko turističko društvo “Prijatelj prirode”. Naše planine, XXIII, \n5–6, 113–116, Zagreb.\nKorošec, J., 1946: Pećina Hrustovača, novi lokalitet slavonske kulture. Glasnik Zemaljskog \nmuzeja BiH, N.s., Arheologija, 1, 1–7, Sarajevo.\nKovačević, T., 2003: Baraćeve špilje. Turistička zajednica, 48 str., Rakovica.\nKotler, P., Haider, D. & Rein. I., 2002: Marketing Places.  Free Press, 400 str., New York.\nKotler, P. et al., 2006: Osnove marketinga (4. evrop. izd.). Mate & Zagrebačka škola ekonomi­\nje i managamenta, 958 str., Zagreb.\nKranjc, A., 1987: Šezdeset let turizma v Taborski jami. Naše jame, 29 (1987), 56–59, Ljubljana.\nKranjc, A. & Kranjc, M., 1988: E. A. Martel na jugoslovanskem krasu (Prispevek k 100-letnici \norganiziranega jamarstva v Sloveniji). Naš krš, XIV, 24–25, 149–158, Sarajevo.\nKranjc, A., 1991: Pomen raziskovanja pri varstvu turističnih jam. Naše jame, 33, 42–44, Lju­\nbljana. \nKranjc, A., 2001: About the name Kras (Karst) in Slovenia. V: Speleology in the third milleni­\num: sustainable development of karst environments : proceedings. Sociedade Brasileira \nde Espeleologia, 140–142, Campinas.\n221\nKranjc, A., 2004: Short history of cave tourism in Slovenia. U: The use of modern technolo­\ngies in the development of cave tourism / 4th International ISCA Congress, Postojna, \n21st–27th October 2002, Slovenia, Postojnska jama turizam, 55–60, Postojna.\nKranjc, A. & Malečkar, F., 1988: Postojnska jama : 170 godina otkrivanja, istraživanja i turi­\nstičkog razvoja. Kraška muzejska zbirka pri IZRK ZRC, Vodič 10, 32 str., Postojna.\nKrapf, K., 1963: Tourism as a Factor in Economic Development : Role and Importance of \nInternational Tourism. United Nations, New York, USA.\nKremer, M., 1993: The O-Ring theory of economic development. Quarterly Journal of Eco­\nnomics, 108, 551–575, Cambridge, MA.\nKrešić, N., 1988: Karst i pećine Jugoslavije. Naučna knjiga, 149 str., Beograd.\nKrifka, O., 1886: Höhle bei Hrustovo in Bosnien. Mittheilungen der Section für Höhlenkunde \ndes osterreichischen Touristen-Club, 2, 30–31, Wien.\nKrugman, R. P., 1993: Geography and Trade. MIT Press, 160 str., Cambridge, MA.\nKorkuti, M., 1971: Shqiperia arkeologjike. Universiteti Shteteror i Tiranes,  140 str., (posebno \nfig. 28–29), Tirane.\nKulenović, E., 1979: Pećina Propast. Naš krš, V, 7, 33–38, Sarajevo.\nKumičić, E., 1944: Krivajevičke špilje. Hrvatski planinar, 4/5, 67–70, Zagreb.\nKurtović, H., 2002: Medjunarodni turistički promet kao faktor valorizacije turističkih vrijed­\nnosti Bosne i Hercegovine. Doktorski rad, Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru, \nEkonomski fakultet, 233 str., Mostar.\nKurtović, M., 1977: Savina pećina – biser kraj Sarajeva. Naš krš, III, 3, 40–46, Sarajevo.\nLajovic, A. & Malečkar, F., 1983: Jama Hrustovača pri Sanskem Mostu – predlog turistične \nureditve. Naše jame, 25, 41–44, Ljubljana.\nLanfant, M. 1980: Introduction : Tourism in the Process of Internationalization, International \nSocial Science Journal,  32 (1), 14–43, Paris. \nLazarević, R., 1978: Zlotske pećine. Turistički savez opštine Bor, 122 str., Bor.\nLazarević, R., 1981: Rajkova pećina. Turistički savez, 110 str., Majdanpek.\nLazarević, R., 1981: Uređenje pećina u turističke svrhe u Srbiji. U: Osmi jugoslavenski spe­\nleološki kongres, Borsko jezero i istočna Srbija od 23. do 27. oktobra 1980. godine, \n147–154, Beograd.\nLazarević, R., 1995: Turističke pećine u Republici Srpskoj. U: Resursi Republike Srpske, Ge­\nografsko društvo Republike Srpske – Urbanistički zavod Republike Strpske, 173–181, \nBanja Luka.\nLazarević, R., 1982: Resanovačke pećine. SO Bos. Grahovo, 152 str., Bosansko Grahovo.\nLeroa-Gurhan, A., 1991: Religije prethistorije : paleolitik. Biblioteka XX vek & Knjižare \nPlato, 198 str., Beograd.\nLilek, E., 1889: Etnološki pabirci po Bosni i Hercegovini. Glasnik Zemaljskog muzeja, XI, \n708–709, Sarajevo.\nLopez, M. E., 1980:  The Effect of Leadership Style on Satisfaction Levels of Tour Quality. \nJournal of Travel Research, 18, 4, 20–23, Lake Orion, MI, USA. \nLöbl, C., 1884: Daten zur Beschreibung der Schlundbache. Mittheilungen der Section für Hö­\nhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 19–20, Wien.\nLučić, I., 2003: Vjetrenica – pogled u dušu zemlje. Ivo Lučić – ArTresor naklada, 322 str., \nZagreb.\nLučić, I., Bakšić, D., Mulaomerović, J. & Ozimec, R., 2005: Recent research into Vjetrenica \nand the current view of the cave regarding its candidature for the World Heritage List. \nU: 14th International Congress of Speleology, Athens, 21–28 August 2005, 1–10.\nLučić, I., 2005: Prepoznavanje kad se treba besplatno šminkati. Oslobođenje, 7. 4. 2005., \nSarajevo.\nMahajan, V. & Banga, K., 2007: 86 posto – kako uspjeti s najvećom tržišnom pirlikom u idućih \n50 godina. MATE d.o.o., 252 str., Zagreb.\nMaksin-Mičić, M., 2007: Turizam i prostor. Univerzitet Singidunum, Fakultet za turistički i \nhotelijerski menadžment, 380 str., Beograd.\n222\nMaldini, R., 1906: Pećina Hrustovo. Hrvatski planinar, 7/8, 54–55, Zagreb.\nMalečkar, F., 1991: Alternativni kraški turizam. Naše jame, 33, 53–57, Ljubljana.\nMalez, M., 1968: Bijambarske pećine kod Olova u središnjoj Bosni. Glasnik Zemaljskog mu­\nzeja Bosne i Hercegovine, Prirodne nauke, VII, 159–180 + I–VI, Sarajevo.\nMalez, M., 1971: Izvještaj o kvartargeološkim istraživanjima u 1970. godini. Ljetopis JAZU, \nknj. 75 (1969–1970), 411–424 + VI, Zagreb.\nMalez, M., 1972a: Kvartargeološka i speleološka istraživanja u 1971. godini. Ljetopis JAZU, \nknj. 76 (1971), 215–227 + XII, Zagreb.\nMalez, M., 1972b: Eine neue paleontologische und paleolitische Fundstelle in Westbosnien. \nBulletin scientifique Cons. Acad. Yougosl., Sec. A,, Section A, 17, 7–8, 229–231, Za­\ngreb.\nMalez, M., 1973: Paleontološka i paleolitska istraživanja u 1972. godini. Ljetopis JAZU, knj. \n77 (1972), 279–289 + VIII, Zagreb.\nMalez, M., 1980: Speleokronološki odnosi u nekim spiljama Bosne i Hercegovine. Naš krš, \nVI, 9, 3–32, Sarajevo\nMalez, M., 1990: Rijetka anomalija na humerusu spiljskog medvjeda iz Megare na Bjelašnici. \nRad JAZU, 449/24, 89–96 + I, Zagreb.\nMalez, M., Lajtner, I., Paunović, M. & Slišković, T., 1987: Kvartargeološka i paleontološka \nproučavanja u spilji Orlovači kod Sarajeva (SR Bosna i Hercegovina). Krš Jugoslavije, \n12, 39–75, Zagreb.\nMalez, M. & Lenardić – Fabić, J., 1988: Prilog poznavanju povijesti speleoloških istraživanja \nu Bosni i Hercegovini. Naš krš, XIV, 24–25, 169–176, Sarajevo.\nMalez, M. & Pepeonik, Z., 1969: Entedeckung des ganzen Skelettes eines fossilen Leopar­\nden in der Vjetrenica Höhle auf dem Popovo polje (Herzegowina). Bulletin scientifique \nCons. Acad. Yougosl., Sec. A, 14, 5–6, 144–145, Zagreb.\nMalez, M., Rukavina, D., Slišković, T. & Kapel, A., 1974: Two new sites of Pleistocene Fauna \nand of the Paleolithic in Bosnia. Bulletin scientifique Cons. Acad. Yougosl., Sec. A, 19, \n3–4, 80–83, Zagreb.\nMalez, M., Rukavina, D. & Slišković, T., 1978: Kvartargeološki i paleontološki odnosi u peći­\nni Rastuši kod Teslića. Glasnik Zemaljskog muzeja, N. s., Prirodne nauke, XVII, 5–22, \nSarajevo. \nMalez, M., Sliepčević, A. & Srdoč, D., 1979: Određivanje starosti metodom radioaktivnog \nugljika kvartarnim naslagama na nekim lokalitetima u Dinarskom kršu. Rad JAZU, 383, \n227–271+ XIII, Zagreb.\nMalez, M. & Slišković, T., 1984: Kvartargeološki i paleontološki odnosi u spilji Megari na \nplanini Bjelašnici (SR Bosna i Hercegovina). Zbornik predavanja, IX. jugoslavenski \nspeleološki kongres, Karlovac, 17.–20. listopada 1984. godine, 697–710, Zagreb.\nMalez, M., Slišković, T., Kapel, A. & Opašić, Ž., 1988: Pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta \ni njezino paleontološko značenje. Naš krš, XIV, 24–25, 69–79, Sarajevo.\nMalez, M. & Slišković, T., 1989: Kronostratigrafske i morfometrijske značajke spiljskog med­\nvjeda (Ursus spelaeus Rosenheim & Heinroth) iz Megare na Bjelašnici. Glasnik Zemalj­\nskog muzeja BiH, Prirodne nauke, Nova serija, 28, 7–53, Sarajevo.\nMalez, V. 1983: Ornitofauna iz gornjeg pleistocena Bosne i Hercegovine. Rad JAZU, 404, \n75–107, Zagreb\nMandić, M., 1940: Prethodni izvještaj o započetom iskapanju u Hrustovačkoj pećini. Glasnik \nZemaljskog muzeja Kraljevine Jugoslavije u Sarajevu, LI–1939, I, 65–71+XXIV, Sa­\nrajevo. \nMarijanac, Z., 1970: Vaganska pećina. Priroda, LVII, 3, 134–139, Zagreb.\nMarković, J., 1981: Speleološki turizam Jugoslavije. U: Osmi jugoslavenski speleološki kon­\ngres, Borsko jezero i istočna Srbija od 23. do 27. oktobra 1980. godine, 161–165, Be­\nograd.\nMartel, E. A., 1894: Les Amibes... Librarie Charles Delagrave, 578 str., Paris (o Bosni i Her­\ncegovini na str. 482–484.).\n223\nMaslov, A. H., 1962: Motivacija i ličnost. Nolit, 377 str., Beograd.\nMathes, J., 1884: Beschreibung des Schlundbaches “Jaruga”. Mittheilungen der Section fur \nHöhlenkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 25–27, Wien.\nMcIntosh, R. W.,  Goeldner , C. R. &. Brent Ritchie, J. R., 1995: Tourism: Principles, practi­\nces, philosophies (7th ed.). John Wiley and Sons, 551 str., New York.\nM. Hj. /Hadžijahić/, 1981: Još jedno bogumilsko-islamsko kultno mjesto. Glasnik VIS-a, 3/81, \n257–274, Sarajevo. \nM. Hj. /Hadžijahić/ i H. H. S. /Suljkić/., 1979: Pećina u Brateljevićima kod Kladnja kao kultno \nmjesto. Glasnik VIS-a, XLII, 5, 473–490, Sarajevo.\nMichaud, J-L., 2000: Le tourisme face à l’environnement. Presses Universitaires de France \n(PUF), 234 str., Paris.\nMihajlović, H., 1889: Vjetrenica – pećina u Zavali. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Her­\ncegovini, I, 4, 18–21, Sarajevo. \nMihajlović, H., 1890: Manastir Zavala i Vjetrenica pećina. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bo­\nsni i Hercegovini, II, 2, 130–143, Sarajevo.\nMihevc, A., 1983: Lipska in Začirska pećina, dve veliki črnogorski jami. Naše jame, 25/1983, \n37–40, Ljubljana.\nMihevc, A., 1993: The political changes in the central Europe and their impact on the Postojn­\nska jama visit. U: Proceedings of the XI international congress of speleology : August 2 \nto 8, 1993 Beijing, China. International union of speleology, 218–219, Beijing.\nMihevc, A., 1995: Caves as mass-graveyards in Slovenia = Množična grobišča v jamah v \nSloveniji. U: Kranjc, A. (ur.), Proceedings of International Symposium Man on Karst, \nPostojna, September 23 – 25, l993, Acta carsologica, XXIV,  377–385, Ljubljana.\nMihevc, A., 2001: Use of the caves as mass graveyards in Slovenia. U: Speleology in the third \nmillenium: sustainable development of karst environments : proceedings. Sociedade \nBrasileira de Espeleologia, 129–132, Campinas.\nMihevc, A., 2004a: Development of the tourist pathways in Škocjanske jame. U: Zupan Hajna, \nN. (ur.). Use of modern technologies in the development of caves for tourism. Postojn­\nska jama, turizem, 117–120, Postojna.\nMihevc, A., 2004b: Show cave entrance: the case of Postojna cave. U: Zupan Hajna, N. (ur.), \nUse of modern technologies in the development of caves for tourism. Postojnska jama, \nturizem, 107–110, Postojna.\nMilanović, P., 1979: Značaj speleologije u hidrotehničkim zahvatima nakarstu istočne Herce­\ngovine – istorijski pregled. Naš krš, V, 7, 9–14, Sarajevo.\nMikšić, S., 1979: Istorijat istraživanja životinjskog svijeta u pećinama Bosne i Hercegovine. \nNaš krš, V, 7, 15–20, Sarajevo.\nMilanolo, S. & Mulaomerović, J. 2007: Current status of speleological researches in the Bi­\njambare protected area. SD “Speleo dodo”, 17 str., Sarajevo. \nMilašinović et al., 2008: Okolišno prihvatljive građevine u području vodopada Kravice. U: \nMeđunarodna konferencija Turističke mogućnosti Jadranskog zaleđa : zbornik radova, \nMostar, 2.–4. travnja / aprila 2008., 211–220, Mostar.\nMill, R. C. & Morrison, A. M., 1992: The tourism system: an introductory text (2nd ed.). Pren­\ntice-Hall, 506 str., Engle Wood Clifs, New Jersey. \nMlejnek, R. & Moravec, J., 2003a: Description of the female of Nauticiella stygivaga (Co­\nleoptera: Leiodidae: Cholevinae: Leptodirini). Acta Soc. Zool. Bohem., 67, 199–202, \nPraha.\nMlejnek,  R. & Moravec, J., 2003b: Jeskyně Vjetrenica – biospeleologický fenomén Dinárské­\nho krasu. The Vjetrenica Cave – the biospeleological phenomenon of the Dinaric Karst. \nSpeleofórum, 22, 47–51, Brno.\nMulaomerović, J., 1984: Tragovi paleolitika u pećinama sarajevske okoline. Naš krš, X, 16–\n17, 71–80, Sarajevo.\nMulaomerović, J., 1985: Novo nalazište pećinskog medvjeda. Naše jame, 27, 44–46 Ljubljana. \n224\nMulaomerović, J., 1991: Pećina Klokočevica na Igmanu. Bilten Planinarsko smučarsko druš­\ntvo “Prijatelj prirode” Sarajevo, 3, 5–6, Sarajevo.\nMulaomerović, J., 1992: The oldest charts amd maps of speleological objects in Bosnia and \nHercegovina. U: Proceedings of the ALCADI ‘92 International Conference on Speleo \nHistory, Karszt es Barlang (Special Issue), 87–90, Budapest.\nMulaomerović, J., 1998: O svetome bosanskome podzemlju. Blagaj, II, 1, 57–73, Sarajevo.\nMulaomerović, J., 1998: Bosanskohercegovačka speleologija 1992–1998. Naš krš, XVIII, 31, \n111–126, Sarajevo.\nMulaomerović, J., 2000: Turistički potencijal speleoloških objekata. Fondeko svijet, 3, 7, 14, \nSarajevo. \nMulaomerović, J., 2000–2001: Speleološka istraživanja nekoliko potencijalnih turističkih pe­\nćina u okolini Sanskog Mosta. Naš krš, 33–34, 155–166, Sarajevo.\nMulaomerović, J., 2001: Mogućnosti pećinskog turizma na području Sarajeva. U: Strategija \nrazvoja turizma grada–kantona Sarajevo. Ekonomski institut, 19 + X str., Sarajevo. \nMulaomerović, J., 2002a: Badanj: konj ili jelen? Slovo Gorčina, 24, 67–68, Stolac.\nMulaomerović, J., 2002b: Kakav crni turizam, pogotovo onaj pećinski? Naš krš, XXII, 35, \n87–89, Sarajevo. \nMulaomerović, J., 2007: Turistički potencijali SRC Sebešić. U: Studija potencijalne oprav­\ndanosti daljeg nastavka rada na realizaciji ideje izgradnje Sportsko-rekretivnog centra \nSebešić,  Ekonomski institut, 54–56, Sarajevo.\nMulaomerović, J. & Osmanković, J., 2008: Bosanskohercegovačke pećine kao baza turistič­\nkog i regionalnog razvoja. U: Zbornik radova Međunarodna konferencija ”Turističke \nmogućnosti Jadranskog zaleđa”, Mostar, 2.–4. travnja / aprila 2008., str. 201–209, Sa­\nrajevo.\nMulaomerović, J. & Osmanković, J., 2009: Planning for the future – Learning from the past \n–  Case of tourist complex Bijambare, Bosnia and Herzegovina. U: 4th International \nScientific Conference ”Planning for the Future – Learning from the Past: Contempo­\nrary Developments in Tourism, Travel & Hospitality”, University of the Aegean, Rhodes \nIsland, Greece 3–5 April 2009, (USB memory stick).\nMulaomerović, J., Zahirović, D. & Handžić, E., 2006: Katastar speleoloških objekata Bosne i \nHercegovine. Speleološko društvo “Speleo dodo”, 274 str. Sarajevo.\nNaredba, 1914: 33. Naredba zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 23. februara 1914., \nbr. 35.380V., o zaštiti bosansko – hercegovačkih pećina, njihove faune i drugih naučnih \nobjekata, što se nalaze u njima. Izvadak iz Glasnika zakona i naredaba za Bosnu i Her­\ncegovinu od 11. maja 1914., Komad X.\nNaraglav, D., 2008: Lična komunikacija sa J. Mulaomerović.\nNunez, T., 1989: Touristic Studies in Anthropological Perspective. U: Smith, V.L. (Ed.),  Hosts \nand Guests : The Anthropology of Tourism (2nd ed.), University of Pennsylvania Press, \n265–280, Philadelphia, USA.\nObradović, Lj., 1988: Prikaz turistički valorizovanih pećina SR Srbije. Naš krš, XIV, 24–25, \n55–62, Sarajevo.\nO’Grady, R., 1981: Third world stopover : the tourism debate.  World Council of Churches, \nIX + 73 str., Geneva.\nOhmae, K., 2007: Nova globalna pozornica – Izazovi i prilike u svijetu bez granica. MATE \nd.o.o., 284 str., Zagreb.\nOsmanković, J. & Mulaomerović, J., 1998: Neki aspekti valorizacije pećina u kontekstu im­\nplementacije filozofije održivog razvoja : Some aspects of the valorization of caves in \ncontextof implementation of sustainable development philosophy. Naš krš, XVIII, 31, \n95–110, Sarajevo. \nOsmanković, J. &  Mulaomerović, J., 2000–2001: Pećina “Hukavica” u općini Velika Kladuša \n– preliminarna ekonomska valorizacija : Razvojna šansa ili zabluda. Naš krš, XX–XXI, \n33–34, 133–153, Sarajevo. \n225\nOsmanković J. & Mulaomerović, J., 2006: Tourism and Religion – Time of miracles – a case: \nBosnia and Herzegovina. U: 24th EuroCHRIE Congress, 25–28 Octobar 2006, Thessa­\nloniki, Greece. \nOsmanković, J. & Mulaomerović, J., 2007: Speleoturizam kao komponenta ruralnog turizma \n– slučaj BIH. U: Prvi Hrvatski kongres ruralnog turizma “Perspektive ruralnog turiz­\nma”, Hvar, 17. – 21. listopad 2007.\nOsmanković, J., Mulaomerović, J. & Bičakčić, N., 2006: The Caves of Bosnia and Herzego­\nvina as a Basis for Tourism and Regional Development. U: International Conference on \nRegional and Urban Modeling, Brussels, Free University of  Brussels, 1–2 June 2006, \nonline: http://www.ecomod.org/files/ papers /1268.doc \nOsmanković, J. & Pejanović, M., 2006: Euroregije i Bosna i Hercegovina. Centar za lokalnu i \nregionalnu samoupravu, 415 str., Sarajevo.\nOstojić, Đ., Srdić, R. & Torbarov, K., 1979: O stanju hidrogeoloških istraživanja i ispitivanja \nu Bosni i Hercegovini. U: Savjetovanje o stanju i pravcima razvoja rudarske i geološke \nnauke u Bosni i Hercegovini (1976–1985), Tuzla, 21. decembra 1977., ANUBiH, Po­\nsebna izdanja, XLIX, Odjeljenje tehničkih nauka, Knjiga 9, 512–522, Sarajevo.\nOtt, I., 1971: Spilja Siča – nekad i sad. Naše planine, XXIII, 5–6, 117–118, Zagreb.\nPaunović, M., 1988: Morfometrijske osobine zubi gornjopleistocenskih ursida Bosne i Herce­\ngovine. Naš krš, XIV, 24–25, 101–108, Sarajevo.\nPamučina, J., 1976: Život Ali-paše Rizvanbegovića Stočanina. U: Čokolrilo et al. 1976: Ljeto­\npisi. “Veselin Masleša”, 73–131, Sarajevo.\nPany, J., 1921: Škocijanska špilja. (Sv. Kancian). Hrvatski planinar, XVII, 6, 99–102, Za­\ngreb.\nPearce, L. P., 1982. The social psychology of tourist behaviour.  Pergamon Press, 155 str., \nOxford.\nPearce, D. W. & Edward B. Barbier,E. B., 2000: Blueprint for a Sustainable Economy. Earths­\ncan Publications Ltd., 273 str., London.\nPederin, I., 1975: Počeci speleologije u Hrvatskoj. Naše planine, 67 (27), 3–4, 70, Zagreb.\nPejanović, M., Zolić, H., Zlokapa, Z., & Arnauotović, S., 2006: Opštine / općine u Bosni i \nHercegovini : demografske, socijalne, ekonomske i političke činjenice. Promocult, 372 \nstr., Sarajevo.\nPervan, T., 1993: Čavkarica : muslimanska krvava priča. Međunarodni centar za mir, 137 str., \nSarajevo. \nPeternost, S., 2004: Contemporary trends in tourism and analysis of tourism in Postojna cave. \nU: The use of modern technologies in the development of cave tourism / 4th Interna­\ntional ISCA Congress, Postojna, 21st–27th October 2002, Slovenia, Postojnska jama \nturizam, 71–79, Postojna.\nPetrović, B., Kapel, A., Bušatlija, I., Mladenović, J., Mikšić, S. & Basler, Đ., 1979: Pećina \nVjetrenica. Naš krš, V, 6, 69–84, Sarajevo.\nPetrović, J., 1968: Osnovi speleologije. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije, 120 str., \nBeograd.\nPetrović, J., 1975: Mermerna pećina. Mermerna pećina, 75 str., Lipljan.\nPetrović, J., 1982: Cetinjske pećine. Institut za geografiju, Prirodno-matematički fakultet, 72 \nstr., Novi Sad.\nPetrović, B. J., Filipović, I. & Vujisić, T., 1956: Prethodna ispitivanja pećine Dobre vode u \noblasti Borije (NR BiH). Geološki institut ”Jovan Žujović”, elaborat, 6 str., Beograd. \nPetrović, M., 1999: Valorizacija Bebrovske spilje sa aspekta turizma. Rudarsko- geološko-\ngrađevinski fakultet Tuzla, studija, 68 str., Tuzla.\nPetrović, M., Adilović, A., Čeliković, R., & Nišandžić, D., 1999: Doprinos istraživanju Be­\nbrovske spilje. Naš krš, XIX, 32, 63–75, Saeajevo.\nPirjevec, B., 1998: Ekonomska obilježja turizma. Golden marketing – Tehnička knjiga d.d., \n203 str., Zagreb.\n226\nPojman, J. & Neufeld, C. A., 1910: Illustrierter führer durch Bosnien und die Herzegowina. A. \nHartleben’s Verlag, 104 str., Wien und Leipzig.\nPolić, A., 1940: Pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta. Glasnik Zemaljskog muzeja Kraljevi­\nne Jugoslavije u Sarajevu, LI–1939, II, 1–7, Sarajevo.\nPretner, E., 1968: Catalogus faunae Jugoslaviae III./6 Coleoptera. SAZU, 59 str., Ljubljana. \nPriuli, A., 1985: Incisioni rupestri della Val Camonica. Priuli & Verlucca Ed., Collana: Qua­\nderni di cultura alpina, 11, 130 str., Ivrea (Torino).\nPušić, I., 1966: Praistorijski crteži na stijeni u Lipcima. Godišnjak Centra za balkanološka \nispitivanja, IV, 187–192, Sarajevo. \nRadoš, I., 2008: Vjetrenica : Špilji prijeti potpuna devastacija. Jutarnji list, 4. studenoga 2008., \n28–29, Zagreb.\nRadovanović, S. M., 1929: Pećina Vjetrenica u Hercegovini : Morfološko hidrografska studi­\nja. Spomenik Srpske kraljevske akademije, LXVIII, 3–113, Beograd.\nRamšak, S., 2004: Show caves in Slovenia. U: The use of modern technologies in the develo­\npment of cave tourism / 4th International ISCA Congress, Postojna, 21st–27th October \n2002, Slovenia, Postojnska jama turizam, 49–53, Postojna.\nRavljen, J. & Šafarič, D., 1991: Zgodovina soteske Hude Luknje. Naše jame, 33,110–114, \nLjubljana.\nRiedel, J., 1888: Eine Ventarole in der Hercegovina. Mittheilungen der Section für Höhlenkun­\nde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 13–16, Wien.\nRitter v. Franz, H., 1884: Schlundfluss Koljes-rieka. Mittheilungen der Section für Höhlenkun­\nde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 23–24, Wien.\nRomer, M. P., 1990: Endogenous Technological Change. Journal of Political Economy,  98, \n5, S71–S102, Chicago.\nRomer. M. P.,  2008: Economic Growth. The Concise Encyclopedia of Economics. Library of \nEconomics and Liberty. Dostupno 22. 4. 2009. na: http://www. econlib.org/library/Enc/\nEconomicGrowth.html.\nRosenstein–Rodan, P. N. 1961: Notes on the theory of the big push. U: Ellis, H. & Wallich, H. \nC. (Ed.), Economic development for Latin America : proceedings of a conference held \nby the International Economic Association, Rio de Janeiro, Brazil, 1957., St. Martin’s \nPress, 57–81, New York.\nRžehak, V., 1958: Manje poznate prirodne rijetkosti u BiH i potreba njihove zaštite. Naše sta­\nrine, V, 105–124, Sarajevo.\nRžehak, V., 1961a: Društveni značaj uređenja, otvaranja i zaštite pećina s oosobitim osvrtom \nna Bijambarsku pećinu. U: Drugi jugoslavenski speleološki kongres, Split i Dalmatin­\nska Zagora 1. – 4. VI 1958., 143–146, Zagreb.\nRžehak, V. 1961b: Biambarska pećina. Staze, 4, 160–162, Sarajevo.\nRžehak, V., 1963: Speleologija u Bosni i Hercegovini. U: Treći jugoslavenski speleološki kon­\ngres, Sarajevo i istočna Hercegovina 21. – 27. VI 1962., 45–55, Sarajevo.\nRžehak, V., 1965a: Konzervatorski radovi u pećini Vjetrenici u Zavali. Naše starine, 10, 217–\n230, Sarajevo.\nRžehak, V., 1965b: Speleological curiosities of the Bosnian and Herzegovinian karst. Naše \njame, VII/1965, 1–2, 73–77, Ljubljana,\nRžehak, V., 1966: Speleološki objekti u Bosni i Hercegovini. Naše planine, XVIII, 9–10, 233–\n235, Zagreb.\nRžehak, V., 1967: Zaštita prirode u Bosni i Hercegovini. Naše planine, XIX, 5–6, 113–116, \nZagreb.\nRžehak, V., 1975: Perspektive turizma u pećinama BiH. Bilten (Speleološko društvo SR BiH), \n1 (april), 21–23, Sarajevo.\nSaffery, A. J., 2006: An analysis of Sarajevo, Herzegovina and Krajina tourism regions and \nrecommendations for product development, marketing and destination management. \nUSAID & Emerging Markets Group, Ltd., 31 str., Cheshire, UK.\n227\nSalihović, A., 1963: Prilog iznalaženju optimalnih metoda mjerenja speleoloških objekata. U: \nTreći jugoslavenski speleološki kongres, Sarajevo i istočna Hercegovina 21. – 27. VI \n1962., 251–258, Sarajevo. \nSchlacher, K., 1884: Die Gewässer der “Crna Gora”. Mittheilungen der Section für Höhlen­\nkunde des Oesterreichischen Touristen-Club, 2, 27–29, Wien.\nSemiz, M., 1966: Špilja Klokotnica. Naše planine, 58 (18), 256, Zagreb.\nShaw, T. R., 1976: Assyrian cave visit in the 9th century B.C. Grotte d’Italia, 4, 5, 89–94, \nCastellana Grotte (IT).\nShaw, T. R., 1992: History of Cave Science : The exploration and study of limestone caves, to \n1900 (2nd Edition). Sydney Speleological Society, 338 str., Broadway (NSW). \nShaw, T., 2000: Foreign travellers in the Slovene karst : 1537–1900. Založba ZRC, ZRC \nSAZU, 244 str., Ljubljana.\nShaw, T., 2008: Foreign travellers in the Slovene karst : 1486–1900. Založba ZRC – Karst \nResearch Institute, 338 str., Ljubljana – Postojna.\nShaw, T. R. & Čuk, A., 2002: Royal and other noble visitors to Postojnska jama 1819–1945. \nActa carsologica, 31, 1, Suplemmentum, 1, 5–106, Ljubljana.\nSmith, V. L., 1989: Introduction. U: Smith, V. L. (Ed.),  Hosts and guests : the anthropology of \ntourism (2nd ed.), University of Pennsylvania Press, 1–17, Philadelphia, USA.\nSolow, R. M., 1956: A Contribution to the Theory of Economic Growth. Quarterly Journal of \nEconomics, 70, 1, 65–94, Cambridge, MA. \nStanković, K., 2006: Savremene ekonomske teorije : principi i politika (2. izd.). Ekonomski \nfakultet Univerziteta, 332 str., Kragujevac.\nStatistički godišnjak, 2005: Statistički godišnjak / ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine \n2005. Federalni zavod za statistiku, 472 str., Sarajevo.\nStratimirović, Đ., 1891: Arheološki prilozi. II. ”Stijena pod pismim”. Glasnik Zemaljskog mu­\nzeja u BiH, III, III, 285–286, Sarajevo. \nSvjetska banka, 2001: Lokalni ekonomski razvoj: kratki priručnik. Svjetska banka, Odjel za \nurbani razvoj, 12 str., Washington, DC.\nSvoboda, J. 1980:  Valorizacija pećina u turističkoj ponudi Bosne i Hercegovine : Caves in \ntourist offer of Bosnia and Herzegovina. Naš krš, VI, 8, 93–98, Sarajevo.\nŠajn, S., 1984: Postojnska jama 1818–1984: Dvajset milijonov obiskovalcev. Naše jame,  26 \n(1984), 3–7, Ljubljana.\nŠimić, A., 2004: Planetarna znanstvena i baštinska vrijednost. Oslobođenje, 24. IV 2004., \nprilog “Pogled”, 8, Sarajevo.\nŠtorman, F., 1991: Turistični razvoj jame Pekel. Naše jame, 33,115–116, Ljubljana.\nŠušteršič, F., 1984: Samogovor o speleogenezi. Naše jame, 26, 59–66, Ljubljana.\nŠušteršič, F., 1991: S čim se ukvarja speleologija. Naše jame, 33, 75–89, Ljubljana.\nTadić, A., 1958: Podaci o pećinama pronađenim u najnovije vrijeme. Priroda, XLV, 6, 230–\n231, Zagreb.\nTodaro, M. P. & Smith, C. S., 2006: Ekonomski razvoj. “Šahinpašić”, 824. str., Sarajevo.\nTrevor, R., 1911: My Balkan Tour. John Lane the Bodley head, 180 str., London – New York.\nTrimmel, H., 1981: Die Höhle von Postojna und tourismus und höhlenerschliessung in \nÖsterreich. Naše jame, 22 (1980), 93–97, Ljubljana.\nTruhelka, Ć., 1907: Vijesti iz Zemaljskog muzeja. 4: Istraživanje pećine Kuvije kod Preslice \nplanine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, XIX, 3, 423, Sarajevo.\nVavrović, J., 1893: Nešto o Vjetrenici pećini. Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercego­\nvini, V, 709–715, Sarajevo.\nVavrović, J., 1895: Die Vjetrenica – höhle bei Zavala. Naturwissenschaft Mitteilungen aus \nBosnien und der Herzegovine, III, 586–589, Wien.\nVučinić, M., 1966: Proučavanje crnogorskog podzemlja. Naše planine, XVIII, 11–12, 244–\n246, Zagreb.\nVukonić, B. & Čavlek, N. (Ed.), 2001: Rječnik turizma. Masmedia, 536 str., Zagreb.\n228\nVukonić, B. & Keča, K., 2001: Turizam i razvoj: pojam, načela, postupci. Mikrorad i Eko­\nnomski fakultet Zagreb, 280 str., Zagreb.\nWenzel, M., 1961: Some Reliefs outside the Vjetrenica Cave at Zavala. Starinar, N. s., XII, \n21–34, Beograd. \nWhallon, R., 1989: The Paleolithic Site of Badanj: recent Excavations and Results of Analysis. \nGlasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, Nova serija, 44, 7–20, Sarajevo.\nWillitzer, F., 1884: Schlundbach “Jezero”. Mittheilungen der Section für Höhlenkunde des \nOesterreichischen Touristen-Club, 2, 24–25, Wien.\nWolf, B., 1910: Höhlenforschungen in Montenegro. Mitteilungen für höhlenkunde, 3, 1, 1–10, \nGraz. \nWolf, B., 1934–37: Animalium Cavernarum Catalogus. II Cavernarum Catalogus – Höhlen-\nCatalog., 616 str., s-Gravenhage. \nWood, R. E. 1997: Tourism and the State: Ethnic Options and Constructions of Otherness. U: \nMichel Picard, M. & Wood, R. E. (Ed.), Tourism, Ethnicity and the State in Asian and \nPacific Societies. University of Hawaii Press, 1–34, Honolulu. \nZhang, S. & Jin, Y., 1996: Tourism resources on karst & caves in China. U: Actas II \nCongr. ISCA 29 Oct.–1 Nov. 1994, Malaga, 111–119, Malaga.\nZorić, D., 1989: Način života u istočnoj Hercegovini sredinom XIX stoljeća. Studia \netnologica Croatica, 1, 99–120, Zagreb.\nŽupan Rusković, P., 2008: Novi trendovi u turizmu. U: Međunarodna konferencija Tu­\nrističke mogućnosti Jadranskog zaleđa : zbornik radova, Mostar, 2.–4. travnja / \naprila 2008., 29–31, Mostar.\n"}
{"dc.title": "Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik\nLingvistika\nNormativizam", "id": "rung_1197", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16481&dn=", "text": "2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n1/7\n \nПри\n(http://pescanik.net/feed/)\n(https://www.facebook.com/Pescaniknet)\n(https://twitter.com/Pescanik)\n(https://vimeo.com/album/3124824)\n(https://www.youtube.com/user/pescanik)\n(https://soundcloud.com/pescanikradio)\nO NAMA / ABOUT US(HTTP://PESCANIK.NET/O-NAMA/)\nKONTAKT(HTTP://PESCANIK.NET/KONTAKT/)\n(http://pescanik.net/)\n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \nHOME(HTTP://PESCANIK.NET/)\nTEKSTOVI(HTTP://PESCANIK.NET/TEKSTOVI/)\nEMISIJE(HTTP://PESCANIK.NET/EMISIJE/)\nPREVODI(HTTP://PESCANIK.NET/PREVODI/)\nTEME(HTTP://PESCANIK.NET/AUTHOR/TEME/)\nKNJIGE(HTTP://PESCANIK.NET/KNJIGE/)\nENGLISH(HTTP://PESCANIK.NET/ENGLISH-SUMMARY/)\nMarko Simonović(http://pescanik.net/author/marko-simonovic/) /\n27/01/2016 | \n(http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-\nvi/print/) (http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/print/)\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni\nrječnik: Krivi ste vi.\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n2/7\n(http://pescanik.net/wp-content/uploads/2016/01/Petao-Pijetao-fotograĄje-citateljki-Slavica-Miletic.jpg)\nPetao-Pijetao, fotograĄje čitateljki, Slavica Miletić\nMediji u Srbiji ofrlje su ispratili najblistaviji uspeh srpskog jezika i kulture u tuđini u ovom stoleću – izlazak Srpsko-hrva\nobjasnidbenog rječnika(http://www.matica.hr/knjige/1123/). Ovo epohalno delo doajena hrvatske srbistike Marka Samardž\nstranica donosi sve što bi svako morao znati o srpskom jeziku i kulturi. Neki zlonamernik će reći da je 600 stranica mal\nda je rečnik mogao biti upola kraći jer je autor svaku srpsku reč predstavio dvaput – na latinici, pa zatim dva reda ispo\nali taj zlonamernik će time pokazati da ne razume savremenu ergonomsku leksikograĄju. To što se oko 75% rečnika sa\nbelina čitaocu zapravo omogućava da odmori oči i obradi novo i dosad nepoznato. A novog i dosad nepoznatog u ovo\nima za svakoga.\nI dok Srbija ne zna ili ne želi slaviti svoje kulturne trijumfe, u Hrvatskoj se kvalitet prepoznaje: ovaj rečnik je odmah po\nbestseler i, kako stvari stoje, pitanje je dana kada će svi govornici hrvatskog jezika imati po primerak u svojim domovim\nhrvatski mediji su rečniku poklonili zasluženu pažnju: na državnoj televiziji je cvet nacionalne lingvistike raspravljao o\nadekvatnosti pojedinih odrednica.\nNikome u Srbiji, čini se, nije jasno koliko se retko događa da se u jednoj zemlji odjednom svi uzmu zanimati za neki stra\nkulturu. Zamislite, primera radi, da se ovo dogodilo između neka druga dva jezika koje neupućeni stranci stalno mešaj\nZamislite da su svi u Slovačkoj kupili neki slovenačko-slovački rečnik, zamislite da je cela Rusija bruji o nekom rusinsko\nobjasnidbenom rečniku. Pa poslala bi svaka rusinska odnosno slovenačka medijska kuća bar stalnog reportera u Mosk\nodnosno Bratislavu, a možda bi se otvorio i poseban kanal državne televizije da prati ovu neočekivanu ekspanziju vlas\njezika i kulture.\nA u Srbiji – ništa. Štaviše, pretpostavljam da govornici srpskog koji ovo čitaju još uvek naivno veruju da ih se izlazak Sa\nrečnika ne tiče, da sve ovo neće imati nikakve posledice po njihov jezik i način života. E tu se, dragi srbofoni, grdno var\nće vas hrvatska srbistička leksikograĄja i u Srbiji. Nije cenjeni profesor Samardžija ovaj rečnik pisao zato što je imao pr\nslobodnog vremena, već je, kako navodi u uvodu, pred očima imao jasan cilj – “govornicama i govornicima hrvatskoga \nrazumijevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških osebujnosti kad se i ako se s njima suoče u govorenoj i(li) p\nkomunikaciji”. Nisu toliki ljudi dali silne novce zato što ih imaju za bacanje, već da bi se s vama komunikacijski suočili.\nSpremite se na suočavanje sa samardžijskim srpskim\nSpremite se, dakle, govornice i govornici srpskoga, predstoji vam ozbiljno komunikacijsko suočavanje sa susedima koj\nproučili Samardžijin rečnik. Ako još uvek mislite da ste za to suočavanje spremni jer “srpske općeleksičke i češće termi\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n3/7\nosebujnosti” imate u malom prstu, razmislite još jednom. Prvih deset srpskih reči na slovo\nB(http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/samardzija_rjecnik/B.pdf) u rečniku su: babadevojka, babarijum, bábin, babo, bábo\nbábovina, babuni, badavadžija, badavadžisanje, badavadžisati, a poslednjih deset na slovo E su: espap, ESPB, eškenaski, \neškerica, ešluk, evangelista, evar, evedra i evrobirokratija.\nAko vam je tu nešto čudno, ako ne koristite ni pola tih srpskih reči, ako bolje razumete hrvatske prevodne ekvivalente\nvam reći samo jedno: sami ste si krivi. Samardžija u svom uvodu naime upozorava kako “nema kompetencije izvornoga\nsrpskoga, nego leksiku srpskoga jezika pristupa kao inojezični govornik s težnjom da taj leksik uz pomoć odgovarajuće\nponajprije leksikografske literature i opisnog inventara približi pripadnicima vlastite, hrvatske jezične i etničke zajedn\nProfesor dalje navodi kako se zbog toga “uza svu pomnju, moglo dogoditi da neki srpski leksem nije obrađen cjelovito\nnisu ‘uhvaćene’ sve značenjske nijanse”. Na koncu Samardžija napominje kako se “takvi propusti mogu relativno lako u\nsamo uz pomoć stručnjaka s odgovarajućim metajezičnim znanjem i kompetencijom izvornoga govornika srpskoga”, a\nveć prekasno jer “takvu osobu pripravnu za suradnju autor u ovoj prigodi, nažalost, nije uspio pronaći”.\nDa rezimiram: ako vi, dragi pripadnici srpske jezične i etničke zajednice, ne govorite srpski koji ovih dana cela Hrvatska\nuči, onda za to nije kriv ni cenjeni autor rečnika ni njegovi korisnici, već vi kolektivno i pojedinačno, jer se niko iz cele je\netničke zajednice nije udostojio da profesoru Samardžiji pomogne pri izradi rečnika. Profesor ponosno šuti o tome šta\npokušao. Samo on zna koliko vam je pisama, poruka, brzojava i depeša poslao u Beograd, Batočinu, Boljevac i Babušni\nputa je osobno dolazio u Vranje, Valjevo, Vlasotince i Vladimirce, samo on zna koga je sve vukao za rukav, obinjajku, d\nopakliju, dolaktenik, analav, crvenku, nadbedrenik, kolsuz, pelengaće, mintan, mujer, anteriju, epitrahilj i druge tradici\nsrpske odevne predmete, koje je valjda zato sve opisao u svojem rečniku. No vi ste, sva je prilika, svi do jednog bili nep\nNe znam i ne želim znati čime ste svi bili toliko zauzeti. Sudeći po tome kako je profesor objasnidbeno objasnio vašu k\nuglavnom ste jeli (pljeska-pitu, božićnicu, cvetni kupus, kupusnik, salamatu, moždanicu, papazjaniju, četničku gibanicu\npeksimet), pili (daskovaču, kiraso, čačanku, čardakliju, lebnjaču) i boravili u crkvi (kaluđerovali, činodejstvovali, kanjeri\nkondake, posećivali arhimandritije, hirotonisali) i to je sve u redu, to je vaša kultura, ali nije u redu ne pomoći čoveku k\nbezinteresno bavi vašim jezikom i vašom kulturom. Strah me je i pomisliti koliko je poniženja i odbijanja profesor pod\nnego što vam je (u sebi) rekao “E sad je bre dosta!” i odlučio napisati ovaj rečnik onako kako se pišu rečnici latinskog il\nstaroegipatskog – u samoći, bez ikakvog kontakta sa živim govornicima, konsultujući samo pisane izvore i već postoje\nSad snosite posledice\nSada, kada je rečnik na kome ste odbili sarađivati izašao i postao slavan, kada je pitanje dana kada će biti više primera\nnego članova srpske etničke i jezične zajednice, sada više nema nazad. Sada vam, ako još mislite spasiti čast i dostojan\njedino preostaje da svoj jezik i svet uredite u skladu s onim što u rečniku piše. To pre svega znači da morate naučiti srp\nkoji je Samardžija opisao, srpski koji susedi od vas očekuju. Osećam, međutim, dužnost da vas upozorim da ima i drugi\nu kojima rečnik odstupa od trenutne realnosti, te je stoga na vama da realnost prilagodite rečniku. Tako na primer, u r\nnema nijedne reči o tome kako trenutno postoje ijekavski govornici srpskog, koji uglavnom žive u Bosni i Hercegovini,\ni Hrvatskoj. Drugim rečima, pošto se niko od vas nije udostojio da se javi na telefon ili odgovori na pismo i profesoru S\nobjasni da srpski nije samo ekavski i da neki govornici srpskog žive van Srbije, profesor je, kao i mnogi drugi inojezični \npošao od jednostavne pretpostavke da je srpski samo ono što se govori u Srbiji i pod tom pretpostavkom i napisao re\nje i ovo samo srpska odgovornost, jedino ispravno što se sada može učiniti jeste da svi govornici srpskog pređu na eka\ntrenutka) i presele se u Srbiju (u dogledno vreme). Sve drugo bi bilo zlonamerno zbunjivanje dobronamernih entuzijas\nsrpski jezik i kulturu.\nOstaje mi na kraju još samo da vam konkretno približim srpski Samardžijina rečnika tako što ću vam se na njemu obrat\nčinim uz upozorenje da nemam kompetencije izvornoga govornika (niti sam takvu osobu u ovoj prigodi uspeo pronaći\ndobru volju. Uz sve srpske reči koje sam naučio iz Samadržijina rečnika preuzimam i Samadržijin hrvatski prevod. Prito\nograničavam na one srpske reči koje u rečniku nisu označene kao arhaizmi, istorizmi, žargonizmi i sl., dakle, reči za koj\nkorisnik rečnika može pretpostaviti da su neutralne i u opštoj upotrebi.\nAbre (hrv. hej, čujte)! Nemojte biti dembeli (hrv. ljenčine, neradnici). Poskorite (hrv. požurite) i anališite (hrv. analiziraj\nsrpski jezik pre nego se dogodi neka komunikacijska morija (hrv. nedaća). Ne smete biti hadžinedomaci (hrv. malodušn\nnedostatno uporni ljudi), nije ovo cveba (hrv. glupost, neuspjela šala), nisam ja neki milobruković (hrv. šaljivac). Operv\noptočite) svoj jezik ovim novim rečima, učenje vlastitog jezika deluje celebno (hrv. ljekovito) na dobrosusedske odnos\nsutra bi ovaj rečnik mogli prevesti i ostali susedi, na primer Šćipetari (hrv. Albanci), a možda i drugi inostranci (hrv. stra\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n4/7\nsve ove srpske reči već znate, vi ste dobrosrećnik (hrv. sretnik, srećković), ali ne smete generalisati (hrv. generalizirati)\nda svi oko vas dele vaše umeštvo (hrv. vašu vještinu). A ako vam se učini da je ovaj srpski razdalek (hrv. udaljen), nemo\nneblagodarni (hrv. nezahvalni) i setite se da svega ovoga ne bi bilo da nije bilo vaše kičeljivosti (hrv. taštine, uobražen\nnehatnosti (hrv. nehajnosti, nemarnosti). Ne treba u drugome tražiti pričinioca (hrv. počinitelja), ne treba biti opadač \nklevetnik), ne treba uruisavati (hrv. uništavati) odnose s ljudima koji uče vaš jezik. Setite se, oni to ne čine da bi došli k\nhlebom (hrv. trbuhom za kruhom), već zato što ih istinski zanimate. Neka im se isplati svaka kuna i svaki evar (hrv. eur\novaj ispolinski (hrv. divovski) podvig uložili. Iznajpre (hrv. ponajprije, prije svega) bi vam se moglo učiniti da možete izo\n(hrv. iznaći, izumiti) neko drugo rešenje – da se naćelfejišete (napijete) otačastvenom (hrv. domaćom) daskovačom (hr\nnepoznata podrijetla) ili pročlovite (hrv. provedete neko vrijeme dubeći na glavi) – ali to nije dejstveno (hrv. djelotvorn\nučinkovito). Magnovena (hrv. trenutna) situacija se mora menjati, ne može se zauvek živeti u prekonož (hrv. u svađi). M\ndokazati da ste mirski (hrv. svjetski) ljudi koji znaju kako se ovakve situacije razrešavaju svuda ne zemaljskom šaru (hrv\nzemaljskoj kugli). Jer ne kaže badava srpski narod: Pop popu nije kriv što mu je poredan bir (hrv. prevod nažalost nije \nrečniku).\nPeščanik.net, 25.01.2016.\n(http://www.facebook.com/sharer.php?u=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbe\nrjecnik-krivi-ste-vi/)\n(http://twitter.com/share?url=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-\nobjasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/&text=Srpsko-\nhrvatski%20objasnidbeni%20rje%C4%8Dnik%3A%20Krivi%20ste%20vi.%20)\n(https://plus.google.com/share?url=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi\n(http://reddit.com/submit?url=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-kr\nvi/&title=Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi.)\n(http://www.tumblr.com/share\nurl=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/)\n(http://www.stumbleupon.com/submit?url=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjec\nste-vi/&title=Srpsko-hrvatski%20objasnidbeni%20rječnik:%20Krivi%20ste%20vi.)\n(http://www.linkedin.com/shareArticle?mini=true&url=http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasni\nrjecnik-krivi-ste-vi/)\n(mailto:?subject=Srpsko-\nhrvatski%20objasnidbeni%20rječnik:%20Krivi%20ste%20vi.&body=%20http://pescanik.net/srpsko-h\nobjasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/)\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n5/7\nTekstovi\nIzborne\nrazlike(http://pescanik.net/izborne-razlike/)\n09/02/2018\nU potrazi za\nĄrerom(http://pescanik.net/u-potrazi-za-\nĄrerom/)\n09/02/2018\nDijalog sa\nzločincem(http://pescanik.net/dijalog-sa-\nzlocincem/)\n08/02/2018\nOpština, paklena\nmašina(http://pescanik.net/opstina-\npaklena-masina/)\n08/02/2018\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\nDalje(http://pescanik.net/tekstovi/)\nPrevodi\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n6/7\nGorčina Adama\nSmitha(http://pescanik.net/gorcina-adama-\nsmitha/)\n07/02/2018\nPoziv na javnu raspravu o\nECB(http://pescanik.net/poziv-na-javnu-\nraspravu-o-ecb/)\n06/02/2018\nTresla se gora(http://pescanik.net/tresla-\nse-gora/)\n06/02/2018\nNeoliberalizam i desnica u\nAustriji(http://pescanik.net/neoliberalizam-\ni-desnica-u-austriji/)\n31/01/2018\nDalje(http://pescanik.net/prevodi/)\nPescanik.net(http://pescanik.net/feed)\nAutori(http://pescanik.net/category/tekstovi/feed)\nPrevodi(http://pescanik.net/category/prevodi/feed)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/category/english-\nsummary/feed)\nAudio\npodcast(http://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\niTunes(itpc://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\n \nHome(http://pescanik.net)\nTekstovi(http://pescanik.net/tekstovi/)\nEmisije(http://pescanik.net/emisije/)\nPrevodi(http://pescanik.net/prevodi/)\nNedeljni izbor tekstova\nemail adresa\nPrijavi se\nEnglish\nSummary\nemail address\nSubscribe\n2/9/2018\nSrpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/\n7/7\n(http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/)\nPEŠČANIK\nPovratak na vrh (#)\nPrenosimo(http://pescanik.net/prenosimo/)\nCorax(http://pescanik.net/corax/)\nTeme(http://pescanik.net/teme/)\nKnjige(http://pescanik.net/knjige/)\nTefter(http://pescanik.net/tefter/)\nEfekat\nleptira(http://pescanik.net/efekat-\nleptira/)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/english-\nsummary/)\nO nama /\nAbout\nUs(http://pescanik.net/o-\nnama/)\nRadio i TV\nstanice(http://pescanik.net/radio-\ni-tv-stanice-\nkoje-prenose-\npescanik/)\nKontakt(http://pescanik.net/kontakt/)\n"}
{"dc.title": "Linguae non sunt multiplicandae*", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srbohrvaščina\nbosanščina\nsrbščina", "id": "rung_1198", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16486&dn=", "text": "2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n1/8\n \nПри\n(http://pescanik.net/feed/)\n(https://www.facebook.com/Pescaniknet)\n(https://twitter.com/Pescanik)\n(https://vimeo.com/album/3124824)\n(https://www.youtube.com/user/pescanik)\n(https://soundcloud.com/pescanikradio)\nO NAMA / ABOUT US(HTTP://PESCANIK.NET/O-NAMA/)\nKONTAKT(HTTP://PESCANIK.NET/KONTAKT/)\n(http://pescanik.net/)\n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \nHOME(HTTP://PESCANIK.NET/)\nTEKSTOVI(HTTP://PESCANIK.NET/TEKSTOVI/)\nEMISIJE(HTTP://PESCANIK.NET/EMISIJE/)\nPREVODI(HTTP://PESCANIK.NET/PREVODI/)\nTEME(HTTP://PESCANIK.NET/AUTHOR/TEME/)\nKNJIGE(HTTP://PESCANIK.NET/KNJIGE/)\nENGLISH(HTTP://PESCANIK.NET/ENGLISH-SUMMARY/)\nMarko Simonović(http://pescanik.net/author/marko-simonovic/) /\n14/10/2015 | \n(http://pescanik.net/linguae-non-sunt-\nmultiplicandae/print/) (http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/print/)\nLinguae non sunt\nmultiplicandae*\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n2/8\n(http://pescanik.net/wp-content/uploads/2015/10/FotograĄje-citalaca-Predrag-Trokicic5.jpg)\nFotograĄje čitalaca, Predrag Trokicić\n4 objasnidbe o bosanskom jeziku – Odgovor Alisi\nMahmutović(http://pescanik.net/author/alisa-mahmutovic/)\nUvažena kolegice,\nIzgleda da su pošte negde zakazale, pa se vaš odgovor meni(http://pescanik.net/o-bosanskom-jeziku/) pomešao s odgovorom\nizvesnom akademiku SANU i HAZU Prokrustu. Taj Prokrust vas je, kako čitam, proglasio Bošnjakinjom, branio uporabu\n“bošnjački jezik” tobožnjom slobodom izražavanja te pokušao izvesti još kojekakve hegemonističke trikove. O vašem o\ndvostrukom agentu akademiku Prokrustu mogu reći samo jedno: dobro ste mu rekli.\nZabuna je, čini se, nastala zbog adresa: i akademik Prokrust i ja smo vam se obratili uvereni da pišete s Instituta za jez\nSarajevu. Ta adresa, naime, u trenutku kad ovo pišem još uvek stoji uz vaš tekst i na Peščaniku(http://pescanik.net/velikosr\npo-bosanskom-jeziku/) i u Dnevnom haberu i u Danasu(http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/_velikosrpske_muke_po_bosanskom_jezik\nnews_id=308697). Jasno mi je da vam se ne odgovara na poštu upućenu Institutu, pa bi možda bilo dobro da zamolite 3 \nda uklone pogrešnu adresu.\nPročitao sam na kraju da ste okončali debatu s jednim od nas, ali ne znam s kim, tako da ću ovaj odgovor pisati kao da\nposlednji i ograničit ću se na najvažnije.\nIme i pravo na samonaziv\nPošto me već pitate, nije mi problem kada mi netko promeni ime, a posebno mi nije problem kad ga netko prilagodi sv\njeziku. Ovde gde živim se moje ime redovito piše kao Marco i bez dijakritičkog znaka na prezimenu, a izgovara se već p\nfonologiji nizozemskog. Jasno je da bi moje ime trpelo veće modiĄkacije kad bih se preselio u Kinu ili Japan. Tako je to\nstranim imenima, i ona se, kao i tuđice, integriraju sukladno strukturi jezika primatelja. Imena u standardnom srpskom\nčesto pretrpe velike modiĄkacije u pisanom obliku. Pre nekoliko godina sam nizozemskom piscu koji se preziva Vuijsje\nobjašnjavao kako se na koricama srpskog prevoda svoje knjige pretvorio u Faušea. Njemu, naravno, na pamet nije palo\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n3/8\nbuni i traži da mu se ime piše i izgovara onako kako on misli da treba. Vuijsje je bio svestan da se radi o stranom jeziku\nsvoje pravilnosti.\nVi sad sigurno mislite “Simonovićeva zamena teza” jer nizozemski i srpski nisu u istom odnosu kao bosanski i srpski. I t\nproblema: u kakvom su odnosu? Ako se zaista radi o dva jezika, onda poštovanje samonaziva ne može biti argument. A\nbosanski i srpski nisu deo istog jezika, onda srbisti mogu sutra proglasiti da se imena čitaju s desna na levo i vi ćete u\ntranskripciji sa standardnog srpskog biti Asila, a ja ću biti Okram. Jedini koji tu nešto mogu jesu govornici standardnog\nkoji mogu odbiti da implementiraju to normativno rešenje. S druge strane, ako bosanski i srpski jesu deo istog jezika, \nimena za isti jezik, onda ima smisla inzistirati na doslednom imenovanju i poštovanju samonaziva.\nTu bi se mogla povući paralela s nazivima za stanovnike gradova. Ja osobno od reči “Bihać” nikad ne bih izveo “Bišćan\nod reči “Niš” izveo “Nišlija”, ali u oba slučaja za stanovnike ovih gradova koristim samonaziv jer “valjda oni znaju kako s\nTa logika “valjda oni znaju kako se zovu” ne važi izvan granica jezika: na pamet mi ne bi palo da na našem jeziku stanov\nIstanbula zovem İnstanbullu ili da stanovnika Celja zovem Celjan.\nPravo Odbora na preimenovanje “bosanskog jezika” u “bošnjački jezik”, ovisi, dakle, o tome postoji li jezična granica iz\njezika o kome govorimo i jezika koji Odbor standardizira. Pogledajmo šta o postojanju te granice govori sam Odbor.\nBabuška-efekat\nOdbor o odnosu srpskog i bosanskog iznosi same kontradikcije. U reakcijama na Odluku o ovome ništa nismo čuli, jer \nreakcije fokusirale na pridev (“bosanski” ili “bošnjački”), pa nitko nije primetio šta se dogodilo s imenicom koju taj prid\nodređuje – jezik. Tko dobro pročita Odluku(http://www.isj-sanu.rs/rubrike/vesti/76/2015/08/25/odluka-odbora-za-standardizaciju-o\nbosanskog-ili-bosnjackog-jezika.html), videt će da se u njoj termin “jezik” koristi na vrlo problematičan način. Odbor piše kak\nsrpskom jeziku jedino moguće i jedino ispravno jezik kojim govore Bošnjaci, a koji je zapravo samo varijanta srpskoga j\nzvati ’bošnjačkim jezikom’”. Govornicima standardnog srpskog se, dakle, servira apsurd: nešto što je varijanta jezika X\nX treba zvati jezikom Y. Ovaj babuška-efekat (jezik u jeziku) Odluku zapravo čini neprimenjivom, a i lepo pokazuje koli\nlingvista u Odboru. (Tačan odgovor: između nula i manjine koju je lako preglasati.)\nProblem s terminom “bosanski jezik”\nTo što je Odbor izrekao niz kontradikcija ne znači da ne postoji realan problem s lingvističkim terminom “bosanski jez\nproblem, međutim, ne treba tražiti u reči “bosanski”. Naravno da postoje bosanske reči, bosanski oblici i bosanske kon\njer postoji Bosna, a za gotovo svaki prostor se vezuju određene lingvističke karakteristike. Uvek se govorilo i zvučalo b\nsrpski, crnogorski, hrvatski, pa i hercegovački, vojvođanski, prečanski, zagorski, slavonski i dalmatinski i uvek se pritom\nsvega mislilo na ono što se doživljava kao lokalni jezični izraz. Problem s lingvističkim terminom “bosanski jezik” je u r\nisti taj problem imaju termini “crnogorski jezik”, “hrvatski jezik” i “srpski jezik”. Svi ti lingvistički termini su znanstveno\nkoliko i astronomski termini “bosanski univerzum”, “crnogorska galaksija”, “hrvatsko sazvežđe” i “srpski planet”. Svi ov\nsadrže diskrepancu između onoga što označava pridev i onoga što označava imenica.\nOvo, naravno, nije poziv na zabranu određenih imenovanja, već na pravljenje razlike između laičkih imenovanja i znans\nvalidnih termina. To ne važi samo za imena jezika. Ako na primer Sanda, Ivan i Senahid žive u istoj kući, svatko od njih ć\nkući govoriti kao o svojoj kući i za Sandine prijatelje će to uvek biti “Sandina kuća”, dok će Ivanove kolege uvek govorit\n“Ivanovoj kući”, a Senahidova familija će naravno uvek reći “Senahidova kuća”. Sve su to legitimna imenovanja, ali to n\nznači da postoje tri različite kuće. To također ne znači da postojanje kuće ovisi o tome da li se Sanda, Ivan i Senahid sla\ntoga kako će je imenovati.\nNe radi se ovde o negiranju bilo kog imenovanja jezika. Postoje i bosanski i srpski i hrvatski i crnogorski, ali ništa od to\njezik jer nema jezičnih barijera među susedima Bošnjacima, Crnogorcima, Hrvatima i Srbima, a nema ni jezičnih granic\nSavi. Termini “bosanski jezik”, “crnogorski jezik”, “hrvatski jezik” i “srpski jezik” svi sadrže jednu elementarnu neistinu,\nobećanje jezične granice tamo gde jezične granice nema. Zato ne mislim da će se ijedan od četiri “jezika” ovajditi od\nmeđusobnog priznanja koje zagovarate. Ljudi koji standardiziraju jezike koji to nisu nemaju kredibilitet da išta drugo p\nkao jezik (a ni mandat da bilo čemu ospore status jezika). Slažem se, međutim, da se službeno priznanje mora dogodit\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n4/8\ntakvo priznanje koje će staviti točku na svaku mogućnost instrumentalizacije jezika i pseudolingvističkih termina za te\npretenzije (što uporaba termina “bošnjački” nedvojbeno jeste). Ja tu vidim samo jednu mogućnost – priznanje vlastito\nSlužbeno priznanje vlastitog jezika\nDa bismo mogli formulirati bilo kakvo rešenje, moramo razlikovati ime od lingvističkog entiteta. Tek kad tu razliku na\nmožemo govoriti o preduvetima da bi se raspetljala naša jezična zavrzlama (koja jest najzapetljanija u BiH). Prvo pitan\njezika i imenovanja tih jezika se mora službeno priznati? Moj odgovor bi bio: “Jedan i nijedno”. Sve što je potrebno jes\npotvrda da je naš jezik, kako god ga zvali, jedan jezik i da govornicima našeg jezika ne treba prevođenje.\nOzvaničenje činjenice da imamo jedan jezik u jednom “cugu” bi stavilo i bosanski i crnogorski i hrvatski i srpski tamo g\nmesto – među laičke nazive s dugom tradicijom koji odgovaraju nekom lingvističkom entitetu, ali ne i čitavom jeziku. K\nonda taj jezik zvali? Sa svih sto imena kojim ga sada zovemo, i neka od tih imena mogu čak zadržati nezasluženu aureo\nslužbene priznatosti, ako se samo dogovorimo da je to ime jedno od mnogih legitimnih.\nIpak, ni o službenim imenima ne treba previše raspravljati – službeno imenovanje našeg jezika nije neophodno nigde g\nfunkcionira kao jezik države. Nijedna država našeg jezika nema realnu višejezičnost na državnoj razini, pa stoga nisu p\nustavi i zakoni u kojima se imenuje nacionalni jezik. Nacionalni jezik se lahko prepozna iz činjenice da je ustav ili zakon\nnapisan. Ovo, inače, nije nova teza, radi se o stanovištu koje već godinama uverljivo zastupa Snježana\nKordić(http://www.tacno.net/novosti/snjezana-kordic-u-mostaru-jezik-je-izmisljeni-razlog-zasto-je-uvedeno-razdvojeno-skolovanje-u-bih/).\nSlužbeno priznanje da imamo jedan jezik je kisela jabuka u koju moraju zagristi sve četiri države našeg jezika skupa. In\nsporazum o razumljivosti svakako neće doći od etnonacionalnih “lingvista”, koji žive od nerazumevanja. Inicijativa mor\nono malo lingvista koje naš jezik ima, ali i ono mnogo ljudi koji razumeju da razumeju ono što razumeju.\nNo bojim se da će naše države na priznanje međusobne razumljivosti pre naterati ekonomizam europskih institucija n\nlingvista ili pritisci osvešćenih. Neće europskim tehnokratima na pamet padati da plaćaju prevode na četiri verzije isto\nTako će i etnonacionalni lingvisti i govornici biti primorani na suočavanje sa sadašnjošću, s elementarnom činjenicom d\nne pravi izjašnjavanjem na popisima stanovništva, odlukama Odbora za standardizaciju i referencama na danas nerazu\nsrednjovekovne povelje/ploče/evanđelja. Okrit ćemo najbolje čuvanu lingvističku tajnu: da si možemo do prekśutra za\nda izgovaramo i pišemo određene reči i konstrukcije, ali se nikako ne možemo sprečiti da ih razumemo, te da se jezik p\nodržava komunikacijom, koja je među nama vazda nesmetana. Netko će, dakle, morati objasniti govornicima da zajedn\nnije samo ono na čemu se pevaju ratničke pesme, ispredaju nacionalni mitovi i piše junačka historija, nego jednako tak\nčemu se optužuje, vređa i psuje majka na etničkoj osnovi.\nZajednički je jezik, primetit će možda netko, čak i ono na čemu se vodi diskusija o tome šta činiti kad već nema zajedni\njezika.\n*Jezike ne treba umnožavati, parafraza izreke: Entia non sunt multiplicanda praeter necessitate / Entitete ne treba um\nviše nego što je neophodno; princip jednostavnosti, Okamova oštrica: od više hipoteza koje predviđaju isti ishod, najp\ntačna (verovatno).\nPeščanik.net, 14.10.2015.\nSrodni linkovi:\nMarko Simonović i Alisa Mahmutović – O bosanskom jeziku(http://pescanik.net/o-bosanskom-jeziku/)\nAlisa Mahmutović – (Veliko)srpske muke po bosanskom jeziku(http://pescanik.net/velikosrpske-muke-po-bosanskom-jeziku/)\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n5/8\n(http://www.facebook.com/sharer.php?u=http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplican\n(http://twitter.com/share?url=http://pescanik.net/linguae-non-sunt-\nmultiplicandae/&text=Linguae%20non%20sunt%20multiplicandae%2A%20)\n(https://plus.google.com/share?url=http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/)\n(http://reddit.com/submit?url=http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/&title=Linguae \nsunt multiplicandae*)\n(http://www.tumblr.com/share/link?url=http://pescanik.net/linguae-no\nmultiplicandae/)\n(http://www.stumbleupon.com/submit?url=http://pescanik.net/linguae-non\nmultiplicandae/&title=Linguae%20non%20sunt%20multiplicandae*)\n(http://www.linkedin.com/shareArticle?mini=true&url=http://pescanik.net/linguae-non-sunt-\nmultiplicandae/)\n(mailto:?\nsubject=Linguae%20non%20sunt%20multiplicandae*&body=%20http://pescanik.net/linguae-non-s\nmultiplicandae/)\nTekstovi\nIzborne\nrazlike(http://pescanik.net/izborne-razlike/)\n09/02/2018\nU potrazi za\nĄrerom(http://pescanik.net/u-potrazi-za-\nĄrerom/)\n09/02/2018\nDijalog sa\nzločincem(http://pescanik.net/dijalog-sa-\nzlocincem/)\n08/02/2018\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n6/8\nOpština, paklena\nmašina(http://pescanik.net/opstina-\npaklena-masina/)\n08/02/2018\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\nDalje(http://pescanik.net/tekstovi/)\nPrevodi\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\nGorčina Adama\nSmitha(http://pescanik.net/gorcina-adama-\nsmitha/)\n07/02/2018\nPoziv na javnu raspravu o\nECB(http://pescanik.net/poziv-na-javnu-\nraspravu-o-ecb/)\n06/02/2018\nTresla se gora(http://pescanik.net/tresla-\nse-gora/)\n06/02/2018\nNeoliberalizam i desnica u\nAustriji(http://pescanik.net/neoliberalizam-\ni-desnica-u-austriji/)\n31/01/2018\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n7/8\nDalje(http://pescanik.net/prevodi/)\nPescanik.net(http://pescanik.net/feed)\nAutori(http://pescanik.net/category/tekstovi/feed)\nPrevodi(http://pescanik.net/category/prevodi/feed)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/category/english-\nsummary/feed)\nAudio\npodcast(http://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\niTunes(itpc://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\n \nHome(http://pescanik.net)\nTekstovi(http://pescanik.net/tekstovi/)\nEmisije(http://pescanik.net/emisije/)\nPrevodi(http://pescanik.net/prevodi/)\nPrenosimo(http://pescanik.net/prenosimo/)\nCorax(http://pescanik.net/corax/)\nTeme(http://pescanik.net/teme/)\nKnjige(http://pescanik.net/knjige/)\nTefter(http://pescanik.net/tefter/)\nEfekat\nleptira(http://pescanik.net/efekat-\nleptira/)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/english-\nsummary/)\nNedeljni izbor tekstova\nemail adresa\nPrijavi se\nEnglish\nSummary\nemail address\nSubscribe\n2/9/2018\nLinguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/\n8/8\n(http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/)\nPEŠČANIK\nPovratak na vrh (#)\nO nama /\nAbout\nUs(http://pescanik.net/o-\nnama/)\nRadio i TV\nstanice(http://pescanik.net/radio-\ni-tv-stanice-\nkoje-prenose-\npescanik/)\nKontakt(http://pescanik.net/kontakt/)\n"}
{"dc.title": "Nepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srpskohrvatski jezik\nbosanski standard\nbosanski vs. bošnjački\nsrpski standard", "id": "rung_1199", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16487&dn=", "text": "2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n1/8\n02. October 2015.\nWritten by  dr Marko SIMONOVIĆ\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi\nMahmutović\nPoštovana kolegice Mahmutović, \nVaš  tekst  povodom  Saopštenja  o  statusu  bosanskog  ili  bošnjačkog  jezika  Odbora  za  standardizaciju  jezika\nInstituta  za  srpski  jezik  SANU,  objavljen  na  Peščaniku  17.  rujna,  nemilosrdno  i  temeljno  raskrinkava  jednu\n„specijaliziranu  klasu  odgovornih  ljudi“,  u  ovom  slučaju  pseudolingvista.  Odlično  pokazujete  kako  ta  klasa\nmanipulacijom  lingvističkih  i  historijskih  činjenica,  ali  i  običnim  dezinformacijama  i  nekorektnim  citiranjem,\npokušava za sebe izboriti malo moralne superiornosti i pozornosti u društvu zaokupiranom drugim problemima.\nVaše raskrinkavanje je toliko efektno da se bojim da bi netko u osudi ove klase mogao zaboraviti da ona nikada\nnije demokratski izabrana, te da ima nametnut autoritet, a ne mandat koji su joj dali govornici. Taj netko bi\nonda bez razmišljanja svoju osudu mogao proširiti na državu ili narod ili jezik koje ova klasa tobože predstavlja i\nbrani. To ne bi bilo dobro — nisu takvu osudu zaslužili ni Bosna ni Bosansci ni bosanski jezik. Da, sve ste dobro\npročitali: Vaš tekst temeljito rakrinkava, ali samo vlastitu autoricu i njezinu „specijaliziranu klasu“.\nNije  ništa  kriv  bosanski  jezik  što  ste  ga  Vi  uzeli  braniti  od  nepostojećeg  saopćenja  nepostojećeg  Odbora  za\nstandardizaciju jezika Instituta za srpski jezik SANU. Tekst koji ste citirali, naime, nije saopćenje nego odluka i\njest  ga  izdao  Odbor  za  standardizaciju  srpskog  jezika,  ali  taj  odbor  nije  deo  SANU,  već  je  organ  koji  čine\npredstavnici  nekih  petnaestak  institucija  iz  Srbije,  Crne  Gore  i  Bosne  i  Hercegovine,  od  kojih  je  SANU  samo\njedna. Odbor kao takav postoji od 1997. godine. Tekst koji analizirate je, dakle, saopćenje SANU taman koliko je\nvaš tekst Ustav Kantona Sarajevo: ima neke veze, ali zapravo nema nikakve veze.\n8.7k\nLike\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n2/8\nRekao  bi  neko  da  zakeram,  ali  zapravo  je  i  jedno  i  drugo  je  od  suštinskog  značaja  za  vašu  argumentaciju.\nOdluka odbora za standardizaciju nije „obraćanje javnosti‟, već akt normiranja i odnosi se na one koji pod datu\nnormu potpadaju. Tako se u odluci i zaključuje kako je „u srpskom jeziku jedino moguće i jedino ispravno jezik\nkojim govore Bošnjaci [...] zvati «bošnjačkim jezikom»‟. Ne radi se dakle, o „negiranju imena bosanski jezik‟,\nveć  o  onome  što  Vaš  kolega  Munib  Maglajić  u  svojoj  reakciji  naziva  uređivanjem  svog  jezičkog  vrta.  Tom\nuređivanju se može štošta zameriti, ali teško da mu mogu zameriti drugi jezički vrtlari, posebno ako rade na\ninstitutu koji organizira tribine o tome kako je jezik temelj identiteta svakog naroda. Osim toga, ne radi se ni o\nkakvoj „novoj fazi u okviru teritorijalno ekspanzionističkog projekta usmjerenog prema Bosni i Hercegovini‟. Nije\nnikakva  novost  da  „specijalizirane  klase“  koje  se  bave  normiranjem  srpskog  i  hrvatskog  jezika  ne  prihvaćaju\ntermin bosanski jezik i predlažu termin „bošnjački jezik‟. Odluka Odbora zapravo ponavlja sve rečeno u Odluci iz\nveljače  1998,  a  identične  argumente  i  zaključke  nalazimo  i  u  članku  kroatiste  Dalibora  Brozovića  Odnos\nhrvatskoga i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika iz septembra 1999. Radi se, dakle, o stalnom mestu kako\nsrbistike tako i kroatistike, ponovljenom još jednom da bi se u nekom godišnjem izvešću pokazalo kako je Odbor\nbio aktivan.\nDrugo, činjenica da se ne radi o tekstu koji je izdala SANU, koja jest organ Republike Srbije, nego Odbor, čijim\nje  osnivanjem  upravo  decentralizirano  normiranje  srpskog  jezika,  obesmišljava  vaše  zaključke  o  tome  kako\n„Srbija  pokazuje  da  ne  prihvata  svoje  vlastite  granice‟.  Ili  možda  ipak  grešim  jer  nisam  pročitao  Vaš  tekst\ndovoljno  radikalno?  Smatrate  li  možda  da  je  svaki  govor  o  srpskom  jeziku  izvan  Srbije  deo  srbijanskog\n„teritorijalno ekspanzionističkog projekta‟? Ima indicija i za to: vi, naime, na jednom mestu progovarate strogo\nznanstveno o podeli jezika kojim govorimo. \nDobro  je  poznato,  naročito  upućenima,  da  je  lingvistika  na  oba  pitanja  dala  odgovor:  na  jednoj  štokavskoj\nosnovici  imamo  četiri  standardne  varijante  koje  se  različito  imenuju.  Bosanska  varijanta,  prije  rata  nazvana\nbosanskohercegovački standardnojezički izraz, preimenovana je u bosanski jezik. \nKlasifikacija koju ste predložili ima konsekvence i za one standardne varijante kojima se u tekstu ne bavite. Ako\nje  bosanskohercegovački  standardnojezički  izraz  preimenovan  u  bosanski  jezik,  onda  iz  toga,  pretpostavljam,\nproizilazi  da  je  standardni  hrvatski  preimenovani  nastavljač  ranijeg  standardnojezičnog  izraza  na  prostoru\nHrvatske  (gde,  dakle,  nikakve  Hercegovine  ili  Vojvodine  nema).  Još  revolucionarnije,  po  Vašoj  klasifikaciji  je\nstandardni srpski nastavljač nekadašnjeg standardnojezičkog izraza na prostoru Srbije. Standardni srpski onda\nmože biti samo ona standardna ekavica koja svoje centre i uzore prepoznaje u Beogradu, Novom Sadu i vazda\nhvaljenim „najčijstijim‟ govorima zapadne Srbije. Ta standardna ekavica zaista jest nekakav standardnojezični\nentitet — srbijanski će se govornici u svojoj upotrebi jezika spontano pre ugledati na npr. Aidu Ćorović nego na\nnpr.  Milorada  Dodika.  Neće  se  prosečan  Srbijanac  ugledati  ni  na  Miloša  Kovačevića,  autora  teksta  odluke\nOdbora: on, naime, ima ono što se u sve četiri države našeg jezika prepoznaje kao distinktivno bosanski (iliti, po\nodluci Odbora, “bošnjački”) akcenat. Tako definiran srpski onda ni nema mnogo smisla zvati po etničkoj grupi,\ntim pre što već imamo dobro napravljen pridev od imenice Srbija: srbijanski.  Možda je dakle vreme za Odluku o\nstatusu srpskog ili srbijanskog jezika. Ja bih mogao pripremiti nacrt, sve u cilju savršenog reciprociteta: ja imam\ndistinktivno srbijanski akcenat.\nIpak,  iako  bi  takva  odluka  bila  sasvim  u  skladu  s  onim  što  ste  rekli  i  što  u  svojim  reakcijama  govore  mnogi\nbosnisti, ona nikada neće poteći s instituta na kojem radite, niti će je podržati itko iz vaše „specijalizirane klase“.\nNakon takve odluke bilo bi još teže objasniti sve promocije vašeg instituta van granica Bosne i Hercegovine. Kraj\ntakve  odluke  bi  postalo  nemoguće  (mada  ni  sad  nije  lahko)  odgovoriti  na  pitanje  kako  se  preimenovani\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n3/8\nTweet\n“bosanskohercegovački  standardnojezički  izraz”  našao  u  službenoj  upotrebi  u  opštini  Dragaš  na  jugu  Kosova,\ngde žive govornici bosanskog koji Bosne nikad videli nisu, pa valjda zato i govore bosanskim dijalektom koji po\nlingvističkim karakteristikama najviše podseća na makedonski.\nNećete,  niti  će  bilo  tko  iz  specijalizirane  klase  bosnista/kroatista/montenegrinista/srbista  (jer  to  je,  da  se  ne\nlažemo, jedna te ista klasa) ikada proizvesti ikakav konzistentan stav o prostiranju četiri standarda našeg jezika\n(na što je na Peščaniku pet godina pre vašeg teksta pozivala Jelena Gall). Cela je poanta vaše klase da ljude\nuverava da baš njihov standard mora dobiti i jare i pare, tačnije i etničko jare i državne pare. Zato nijedan od\nčetiri paranoidna normativna režima koje plasira vaša specijalizirana klasa nikada ne može mirno kohabitirati s\nostala tri. Uvek će svaki od njih biti u graničnom sporu, pa će i vaša klasa uvek biti potrebna da bi ga u tom\nsporu zastupala.\nJedino  što  bi  ovu  za  vas  idealnu  situaciju  moglo  ugroziti  jeste  dijalog.  Zato  ste  usavršili  žanr  zasnovan  na\nuzajamnom nečitanju, nerazumevanju i pogrešnom predstavljanju, žanr u kome blistate i vi i Kovačević. I to\nshvatam, to vam je u opisu radnog mesta, da to ne radite vi, radio bi neko drugi. Jasno mi je i zašto o ratu\ngovorite samo kao o agresiji i genocidu, ne dopuštajući perspektivu gde postoji zločin nad „svojima‟, gde postoji\nprofiterska  i  ratnohuškačka  klasa  i  prostor  za  solidarnost  među  onima  koji  toj  klasi  ne  pripadaju.  Ali  nije  mi\nnikako jasno šta vam je skrivio irski jezik, pa ste ga u svom znanstvenom nabrajanju proglasili nepostojećim.\nIrski je, naime, službeni jezik u Republici Irskoj, gde ima i status „jezika nacionalnog identiteta‟, pa čak i jedan\nod  službenih  jezika  EU.  Jedan  problem  ima  irski:  gotovo  nitko  ga  ne  govori  —  u  Irskoj  živi  više  izvornih\ngovornika poljskog nego irskog. Tako je 2007. i 2008. čak napravljena dokumentarna serija No Béarla, u kojoj\npratimo Manchána Magana kako se pokušava, uglavnom bezuspešno, snaći u raznim delovima Irske govoreći\nsamo irski. Irski je, vidite, kao naš jezik, samo obrnuto. Zamislite samo da neko napravi dokumentarnu seriju u\nkojoj se pokušava snaći u četiri države našeg jezika govoreći samo naš jezik. Niko mu tu dokumentarnu seriju\nne bi gledao. Ali zato svi gledamo reality u kojem igrate vi, Kovačević i ostali. Najava za taj šou bi mogla glasiti:\nJedan jezik, četiri države, jedna specijalizirana klasa, četiri tima koji će opstati samo ako zajedno uvere sav svet\nkako postoji nešto što ne postoji: problem s jezikom.\ndr Marko Simonović \nAkuzativ, 02.10.2015.\n114\nLike\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n4/8\nTagged under\nlingvistika , jezik ,\ndr Marko SIMONOVIĆ\nistraživač na Institutu za jezik\nUniverziteta u Utrehtu\nRelated items\nЋирилица ­ срце Србије\nЋирилицом против отмичара\nSrpsko­hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi.\nLinguae non sunt multiplicandae: 4 objasnidbe o bosanskom jeziku\nSimonovićeva Prokrustova postelja\nLatest from dr Marko SIMONOVIĆ\nSrpsko­hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi.\nLinguae non sunt multiplicandae: 4 objasnidbe o bosanskom jeziku\n3 Comments\nSort by \nBoban Arsenijević · Leiden University\nJa bih da potpisem ovo negde ako moze.\nLike · Reply · \n3 · 2y\nZoran Acimovic · SF,MF. at Po kucama\nJezik je jedna, od bezbroj žrtava raspada zajednice. Neobicno je, sto ih\nnemamo osam-devet.\nLike · Reply · \n1 · 2y\nSuvad Topalovic · Den Bosch, Noord-Brabant, Netherlands\nPisete o standarizaciji iz vremena kad se je sve bosansko negiralo i dalje\nnastavljate negirati.\nLike · Reply · 1y\nFacebook Comments plug-in\nOldest\nAdd a comment...\n \n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n5/8\nPROČITAJTE I ...\nDepresija i društvo\nIvan ERGIĆ\nRadomir Konstantinović: IDEAL ČISTOG SIROMAŠTVA\nREDAKCIJA\nBe the first of your friends to like this\nAkuzativ\n8,752 likes\nLike Page\nShare\nPREPORUKE\nPOPULARNO\nZANIMLJIVOSTI\nNova evropska desnica: Plinska\nsvetlost\nTvoj strah je njihova moć\nMika Antić ­ KO ŽIVI I UMIRE NA SITNO?\nŠarl Bodler: ČERGARI NA PUTU\nDiktatura prostakluka\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n6/8\nRokenrol i komunisti: „Omladina u\nJugoslaviji živi u blagostanju“\nKomunistička partija decenijama je diskretno\npodsticala popularnost rokenrola, z...\nINTERVJU: Dragi Šestić, Mostar\nSevdah Reunion\nINTERVJU\nIntervju: MILČO MANČEVSKI ­ Lepota se\nkrije u razlikama\nINTERVJU: Prof.dr Lino Veljak sa\nFilozofskog fakulteta u Zagrebu\nLjubav i revolucija: Intervju sa Srećkom\nHorvatom\nAkuzatiV intervju: ZORAN PREDIN\nNovo!\nREDAKCIJA\nLjudi koji udobno žive na\nnesreći onih ko…\n15.June 2017.\nDr Boban ARSENIJEVIĆ\nЋирилица ­ срце Србије\n05.February 2017.\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n7/8\nSearch\nAKUZATIV.COM\nO NAMA\nSadržaj  Akuzativa  čine  tekstovi  autora,\nkao i preneti tekstovi, za koje nalazimo da\nsu  vredni  čitanja,  bez  obzira  da  li  se  sa\nsadržajem slažemo ili ne. \nAkuzativ  je  rezultat  entuzijazma  osoba\nkoje učestvuju u njegovom radu. \nUkoliko  imate  autorski  tekst  koji  želite\nobjaviti  na  Akuzativu,  a  za  koji  smatrate\nda  bi  se  uklopio  u  našu  koncepciju,\nkontaktirajte nas.\nAkuzatiV ­ Online magazin\nREDAKCIJA\nPredrag Matvejević:\nKALAMOVI\n03.February 2017.\nDr. Midhat RIĐANOVIĆ\nVratiti se ovcama\n17.January 2017.\nTijana DAMJANOVIĆ\nBlumsberi grupa ­ primer\nintelektualne an…\n11.January 2017.\n2/9/2018\nNepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV\nhttp://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja\n8/8\nAutori\nTeme\nFoto galerije\nPravila korišćenja\nPolitika privatnosti\nKontakt\n© Akuzativ 2013­2017. All rights reserved.\nAutori\nTeme\nKontakt\n"}
{"dc.title": "Od danas pišem neznam", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srpskohrvatski\nnomativizam\nsrpski", "id": "rung_1200", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16489&dn=", "text": "2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n1/8\n \nПри\n(http://pescanik.net/feed/)\n(https://www.facebook.com/Pescaniknet)\n(https://twitter.com/Pescanik)\n(https://vimeo.com/album/3124824)\n(https://www.youtube.com/user/pescanik)\n(https://soundcloud.com/pescanikradio)\nO NAMA / ABOUT US(HTTP://PESCANIK.NET/O-NAMA/)\nKONTAKT(HTTP://PESCANIK.NET/KONTAKT/)\n(http://pescanik.net/)\n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \n|\n \nHOME(HTTP://PESCANIK.NET/)\nTEKSTOVI(HTTP://PESCANIK.NET/TEKSTOVI/)\nEMISIJE(HTTP://PESCANIK.NET/EMISIJE/)\nPREVODI(HTTP://PESCANIK.NET/PREVODI/)\nTEME(HTTP://PESCANIK.NET/AUTHOR/TEME/)\nKNJIGE(HTTP://PESCANIK.NET/KNJIGE/)\nENGLISH(HTTP://PESCANIK.NET/ENGLISH-SUMMARY/)\nMarko Simonović(http://pescanik.net/author/marko-simonovic/) /\n20/04/2015 | \n(http://pescanik.net/od-danas-pisem-\nneznam/print/) (http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/print/)\nOd danas pišem neznam\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n2/8\n(http://pescanik.net/wp-content/uploads/2015/04/FotograĄje-citateljki-Lazara-Marinkovic-Cmok-cmok-cmok-cmok1.jpg)\nFotograĄje čitateljki, Lazara Marinković: Cmok cmok cmok cmok\nAko smo se dosad mogli pretvarati da je šteta od normativnog pritiska kojem su izloženi govornici našeg jezika u Srbij\nograničena jer se normom ipak bave ozbiljni ljudi koji neće ozbiljno promovisati ispravljanje privatnih sms-\nporuka(https://www.youtube.com/watch?v=BAdqdPxkY00) ili porediti pravopisne „greške” sa saobraćajnim\nprekršajima(http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:535760-Dr-Veljko-Brboric-Gaji-se-jezik-psovke), onda je to\npretvaranju kraj došao onog trenutka kad se zahuktala kampanja Negujmo srpski jezik.\nO tome zašto je kampanja promašena odlično je iz lingvističke perspektive za Danas govorio Boban\nArsenijević(http://www.danas.rs/danasrs/kultura/malogradjanska_normativnost_naseg_mentaliteta.11.html?news_id=300264) (a zatim \nna svom blogu(http://inform-al.blogspot.nl/2015/04/trebamo-imati-standard.html)). Iz neligvističke perspektive je dobru analizu\nportal Tarzanija(http://www.tarzanija.com/negujmo-srpski-jezik-al-aj-ne-ovako/). Ovde, dakle, o tome mogu kratko: direktna imp\nimena kampanje jeste da se jezik ne neguje dovoljno, a sadržaj postera govori da ga trebamo negovati iskorenjivanjem\nformi koje su proglašene „neispravnim” (jer tako piše u knjigama koje nam poznate ličnosti preporučuju kao da su ih p\nPritom je sasvim nejasno zašto će jezik biti u boljem stanju ako svi zauvek izbacimo sve „neispravne” oblike.\nOva kampanja je možda najagresivnija forma javnog stigmatizovanja pojedinih oblika (a samim tim i govornika koji te \nkoriste), ali je i posve reprezentativna za način na koji se u Srbiji nastoji normirati jezik. Činjenica je, međutim, da prote\nreči i oblika iz jezika kao celine nema veze s optimizacijom ili čuvanjem jezika, već se samo svodi na nepotrebno šikani\ngovornika.\nStandardizacija\nVećina negativnih reakcija na dva teksta od kojih polazim bazirana je na (pogrešnom) utisku da se autori opiru svakoj f\nstandardizacije jezika. Pritom se previđa da kampanja Negujmo srpski jezik, kao i većina intervencija normativista, sa\nstandardizacijom nema veze. Postoji, naime, razlika između isticanja da neka reč ili konstrukcija nije preporučljiva u ne\nkontekstu, što bi bilo standardizacija, i proglašavanja te reči ili konstrukcije apsolutno pogrešnom uvek i svuda, što je \npokušaj čišćenja jezika od njega samog.\nStandardizacija jezika se uvek odnosi isključivo na onaj jezični registar koji se naziva standardnim jezikom i preporučen\nupotrebu u javnom domenu. Takav registar je koristan u obrazovanju, javnom informisanju, poslovnoj komunikaciji itd\nda je to registar kojim država komunicira sa svojim građanima, ona je i dužna da u procesu obrazovanja građane opskr\ndovoljnim znanjem da bi taj registar razumeli i kompetentno koristili. Standardni jezik, dakle, nije cilj kojem su građan\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n3/8\nstreme zato što je on a priori bolji od onoga što već govore, već sredstvo koje je država dužna da osigura obrazovnim \nU tom smislu, o ispravljanju može biti reči samo u obrazovnom procesu i to uvek imajući u vidu cilj — osposobljavanje \nza komunikaciju u javnom domenu.\nObzirom da je standardni jezik pre svega sredstvo, svako je u svakoj situaciji slobodan da to sredstvo ne koristi ukoliko\nda je to potrebno. Takav govornik tada ne bira grešku, nego alternativu. Ostaje, međutim, preporučljivost upotrebe\nstandardnog jezika, naročito u situacijama gde ne znamo ko je sve primalac poruke (kao što je slučaj s ovim tekstom). \nod standardizacije, koja dakle samo preporučuje i ističe da određeni oblik može biti neprikladan u određenom kontek\npremda je svakako koristan u nekom drugom (jer inače ne bi bio na govornom repertoaru), diletantska normativna po\noblike koje proglasi „pogrešnim” zabranjuje uvek, svuda i za svagda (do sledeće reforme norme). Razlika je ogromna: \nkontekstu standardizacije govornik uvek ima pravo na svoj repertoar, kojeg je standardni jezik samo mali deo, dok pod\nnormativnom politikom svaki govornik koji proizvodi prokužene oblike postaje loš negovatelj slabog i krhkog nam jez\nproblem.\nNa teritoriji našeg jezika standardizacija postoji, ali ona je sasvim implicitna, te stoga i neprimećena: opšteprihvatljivi \nustaljuju ne zaslugom normativista, već bez obzira na njihove napore. Tako se, na primer, u jeziku ustalio kapućino i tim\njedini oblik kojeg su govornici svesni, dakle, po deĄniciji – standard. Godinama nakon toga normativisti su se dosetili d\nsistem u načinu na koji italijanizmi ulaze u naš jezik, pa od kapućina prave kapučino(http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Ka\nPacino-protiv-kapucina-i-Pacina.lt.html), stavljajući govornike pred izbor između postojećeg i „ispravnog”. Za deset godina će\ntokom rutinske kontrole primetiti da kapućino ima i „neispravan” akcenat (dugosilazni na nepočetnom slogu, kao i sad\nčuvene Austrâlija i Jugoslâvija), pa će nastati i verzija s uzlaznim akcentom ― na u ili i, valja i tu preseći, pa tek onda na\nNišta od ovih intervencija nema veze s olakšavanjem upotrebe jezika, već samo s ambicijom normativista da u jeziku z\nkoji će samo oni videti. Tu stoga ne može biti reči o standardizaciji jezika. Efekat ovakvih intervencija zapravo uglavno\nnikakve veze s jezikom jer se živi jezik razvija nezavisno od normativnih napora. Normativim intervencijama se jezik ne\nali se zato stvaraju novi konteksti za šikaniranje govornika, koji svakom intervencijom govore i pišu sve „gore” i „nepra\nO tome koliko će biti „lošeg” i „nepravilnog” u jeziku zapravo ne odlučuju govornici, već oni koji deĄnišu šta je „loše” i\n„nepravilno” i gde se uopšte može govoriti o „lošem” i „nepravilnom”. Ako normativisti proizvoljno zabranjuju potpun\nuobičajene oblike, realni jezik će biti prepun zabranjenih oblika. Ako normativisti očekuju da se rigidna pravila norme \nsamo u onim domenima koje karakterizuje upotreba standarda (nedijaloški sadržaji na javnom servisu, tekstovi udžbe\nveć uhode sms-poruke i razgovore na pijaci, onda će sve vrveti od onoga što nisu propisali. U oba slučaja je to zapravo\nnjihov problem.\nNema tu neke nauke\nOno što se na području našeg jezika naziva normativnom lingvistikom iscrpljuje se u stigmatizaciji i proterivanju jezičk\nidući tako protiv temeljnih načela nauke čijim se delom (neopravdano) smatra. Svako, naime, ko je prošao uvodni kurs\nzna da ne postoji jezični fenomen koji je apsolutno pogrešan ili neprikladan. Svaka tendencija u jeziku prati neku vrstu\nte je sve u jeziku na nekom nivou pravilno. Stoga nijedan lingvista ne govori o „ispravnom” ili „pravilnom” u jeziku bez \nnavoda.\nIpak, nije iznenađujuće da su normativisti, za razliku od lingvista, vidljivi i zanimljivi široj zajednici. Kad god se stručnja\nizmišljena pravila pita kakva je trenutna situacija s jezikom, zapravo ih se pita koliko su potrebni i značajni, pa će oni, n\nodgovoriti kako je jezik na izdisaju, kako preti rasulo, kako opstanak jezika zavisi od toga koliko ćemo ih pažljivo slušat\npažnju na onih nekoliko oblika na koje su se u datom trenutku Ąksirali i raditi tačno ono što oni kažu. Kada se isto pita\npostavi lingvistima, oni će uglavnom dati dug i nerazumljiv odgovor o tome koliko je to pitanje besmisleno. (Ovde bih \nizuzetke, koji već dugo uspešno i razumljivo odgovaraju na novinarska pitanja, izdvojio naše lingviste Ranka Bugarskog\nRiđanovića i Snježanu Kordić.)\nRazlog iz kojeg su priče o raspadu i propadanju jezika toliko zanimljive nije misterija. Normativni sejači panike vrlo usp\nparazitiraju na tendenciji koja je davno uočena u sociolingvistici: ogromna većina govornika ne voli spontane inovacije\nnaročito one koje nisu sami izmislili. Nikada nijedna govorna zajednica nije imala pozitivan stav o tome kako govore m\ngeneracije. Svaka generacija, dakle, boluje od jezičkog atavizma i veruje da se jezik kvari pred njenim očima. To je, nar\niluzija, koju će pre lingvista znati da objasne psiholozi i sociolozi. Normativizam je, međutim, uspeo da se osloni na tu \nda govornicima kaže da su odlično primetili da se jeziku vrlo loše piše, da treba spašavati šta se spasti može, te da oni\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n4/8\nkako. Čuvanje od kvarenja je sveti gral normativizma, pa se tako i najinvazivniji projekti koji se svode na uvođenje novi\n(dakle, na suštu inovaciju(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/374962/Predsjednica-inaugurirala-sadrzajnicu.html)) uvek legitimizi\nzaštita jezika od daljeg menjanja i približavanje onom stanju koje smo nekada davno imali: stanju potpuno čistog i sam\njezika.\nU atmosferi decenijama održavane panike potpuno je normalno da se govornici konstantno preispituju, da se množe \nnedoumice”, pa se milioni govornika svakog dana pitaju da li je pravilno nikad ili nikada, nikom ili nikome, euro ili evro i\ndruge dve jednako razumljive, korisne i upotrebljive reči koje znače isto. Od biranja ispravne verzije jezik ne postaje b\nkomunikacija ne postaje eĄkasnija, standard ne postaje pristupačniji, ali zato raste šansa da će neko biti nesaslušan, p\nismejan zbog načina na koji je nešto rekao.\nRešenje\nRešenje nije u ukidanju standardizacije, već u izglasavanju nepoverenja normativistima. Ako bi takav gest bio uspešan\nstandardizacija bi i zvanično prešla u domen onih tehničkih lica kojima je posao osiguravanje razumljivosti, čitljivosti i \nrealnih komunikacijskih barijera. Takvi ljudi danas uglavnom rade kao lektori, nastavnici za nematernje govornike, prir\nprevodioci i urednici. Dobili bismo tada jezičke priručnike koji bi sadržali potkrepljene savete i preporuke, a ne naredb\nvrednosne sudove, u školi bismo učili kako da eĄkasno i strukturirano pišemo i prezentujemo, a ne kako da izbegnem\npolje „nepravilnih” oblika. Javna diskusija se ne bi vodila o tome koliko ljudi kaže glumeti i kako da ih što pre bude nula\ntome kako se građansko pravo na upoznatost sa standardom može unaprediti. Prirodno je onda da bi se standardizac\nrazlikovala od domena do domena, a i da ne bi bilo nikakvog razloga da ona ne poveže ceo naš četvoroimeni jezik ili b\nnjegove delove.\nDa ne bude nesporazuma, ne govorim ja ovde da će ova alternativna standardizacijska struktura spontano nastati kad\nnormativističkog pritiska. Ta struktura već postoji i fukcioniše, ne posebno ometana normom jer, za razliku od norme,\nkonkretne i ostvarive ciljeve. Ne govorim ni da će govornici spontano prestati da se pitaju šta je pravilno i bolje, niti da\nprestati vezivanje vrednosnih sudova za određene dijalekte, izgovore i načine pisanja reči. Sve su te pojave deo dinam\nupotrebe jezika u društvu i postojaće dok god je jezika i društava. Ipak, ni država ni nauka ne smeju stimulirati takve p\ntrebaju obrazovati govornike da prevladavaju predrasude koje iz njih proizilaze.\nOstaje na kraju i pitanje kako otpočeti proces izglasavanja nepoverenja normativistima. Ako mene pitate – neznam.\nPreščanik.net, 20.04.2015.\nSrodni linkovi:\nAlisa Mahmutović – (Veliko)srpske muke po bosanskom jeziku(http://pescanik.net/velikosrpske-muke-po-bosanskom-jeziku/)\nMarko Simonović – Redu ne trebaju organi reda(http://pescanik.net/redu-ne-trebaju-organi-reda/)\nTanja Petrović – Srbija i njen jug(http://pescanik.net/srbija-i-njen-jug/)\nSnježana Kordić – Naziv jezika(http://pescanik.net/naziv-jezika/)\nTEMA – RAZGOVOR O OBRAZOVANJU(http://pescanik.net/razgovor-o-obrazovanju/)\n(http://www.facebook.com/sharer.php?u=http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/)\n(http://twitter.com/share?url=http://pescanik.net/od-danas-pisem-\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n5/8\nneznam/&text=Od%20danas%20pi%C5%A1em%20neznam%20)\n(https://plus.google.com/sh\nurl=http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/)\n(http://reddit.com/submit?\nurl=http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/&title=Od danas pišem neznam)\n(http://www.tumblr.com/share/link?url=http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/)\n(http://www.stumbleupon.com/submit?url=http://pescanik.net/od-danas-pisem-\nneznam/&title=Od%20danas%20pišem%20neznam)\n(http://www.linkedin.com/shareArticle?\nmini=true&url=http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/)\n(mailto:?\nsubject=Od%20danas%20pišem%20neznam&body=%20http://pescanik.net/od-danas-pisem-nez\nTekstovi\nIzborne\nrazlike(http://pescanik.net/izborne-razlike/)\n09/02/2018\nU potrazi za\nĄrerom(http://pescanik.net/u-potrazi-za-\nĄrerom/)\n09/02/2018\nDijalog sa\nzločincem(http://pescanik.net/dijalog-sa-\nzlocincem/)\n08/02/2018\nOpština, paklena\nmašina(http://pescanik.net/opstina-\npaklena-masina/)\n08/02/2018\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n6/8\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\nDalje(http://pescanik.net/tekstovi/)\nPrevodi\nImperijalne fantazije i\nbrexit(http://pescanik.net/imperijalne-\nfantazije-i-brexit/)\n08/02/2018\nVelika imperijalna\ndebata(http://pescanik.net/velika-\nimperijalna-debata/)\n08/02/2018\nGorčina Adama\nSmitha(http://pescanik.net/gorcina-adama-\nsmitha/)\n07/02/2018\nPoziv na javnu raspravu o\nECB(http://pescanik.net/poziv-na-javnu-\nraspravu-o-ecb/)\n06/02/2018\nTresla se gora(http://pescanik.net/tresla-\nse-gora/)\n06/02/2018\nNeoliberalizam i desnica u\nAustriji(http://pescanik.net/neoliberalizam-\ni-desnica-u-austriji/)\n31/01/2018\nDalje(http://pescanik.net/prevodi/)\nPescanik.net(http://pescanik.net/feed)\n \nNedeljni izbor tekstova\nemail adresa\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n7/8\nAutori(http://pescanik.net/category/tekstovi/feed)\nPrevodi(http://pescanik.net/category/prevodi/feed)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/category/english-\nsummary/feed)\nAudio\npodcast(http://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\niTunes(itpc://feeds.soundcloud.com/users/24718490-\npescanikradio/tracks)\nHome(http://pescanik.net)\nTekstovi(http://pescanik.net/tekstovi/)\nEmisije(http://pescanik.net/emisije/)\nPrevodi(http://pescanik.net/prevodi/)\nPrenosimo(http://pescanik.net/prenosimo/)\nCorax(http://pescanik.net/corax/)\nTeme(http://pescanik.net/teme/)\nKnjige(http://pescanik.net/knjige/)\nTefter(http://pescanik.net/tefter/)\nEfekat\nleptira(http://pescanik.net/efekat-\nleptira/)\nEnglish\nSummary(http://pescanik.net/english-\nsummary/)\nO nama /\nAbout\nUs(http://pescanik.net/o-\nnama/)\nRadio i TV\nstanice(http://pescanik.net/radio-\ni-tv-stanice-\nPrijavi se\nEnglish\nSummary\nemail address\nSubscribe\n2/9/2018\nOd danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik\nhttp://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/\n8/8\n(http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/)\nPEŠČANIK\nPovratak na vrh (#)\nkoje-prenose-\npescanik/)\nKontakt(http://pescanik.net/kontakt/)\n"}
{"dc.title": "FSC standardi za održivo gospodarenje šumama u Bosni i Hercegovini u kontekstu odredbi prijedloga zakona o šumama federacije Bosne i Hercegovine", "dc.creator": "Pezdevšek Malovrh, Špela", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_35610", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=141598&dn=", "text": "no-2<>§.s%l+H3S \nUNIVERZA \nV LJUBLJANI \nBIOTEHNISKA FAKULTETA \nODDELEK ZA GOZDARSTVO \nIN \nOBNOVLJIVE GOZDNE \nVIRE \nFSC STANDARDI \nZA ODRZIVO \nGOSPODARENJE SUMAMA \nU BOSNI \n1 \nHERCEGOVINI \nU KONTEKSTU \nODREDBI \nPRIJEDLOGA \nZAKONA 0 \nSUMAMA FEDERACIJE \nBOSNE \n1 HERCEGOVINE \nSpela \nPezdevéek \nMalovrh \nLjubljana, \n2020 \nGOZDQRSKR \nKNJIZNICR \nBFGO K E \n925 \n‘W \nWlllbkllllllllll \nCOBISS \n@ \n‘U209 \n‘ \n:|9 \nSIS \nKolofon \nNaslov: FSC standardi za odriivo gospodarenje sumama u Bosni i Hercegovini \nu kontekstu \nodredbi Prijedloga \nzakona o sumama \nFederacije Bosne i Hercegovine \nAvtorji dokumenta: Spela Pezdevsek \nMalovrh \nSodelavci pri raziskavi: Spela Pezdevsek Malovrh, Dienan Beéirovié, \nBruno Marie, Amila \nBrajié, Mersudin \nAvdibegovié \nKljuéne \nbesede: odriivo gospodarenja \nsumama, \nFSC standard, \nZakon \no sumama, \nFBiH \nKeywords: \nsustainable \nforest management, \nFSC standard, \nForest law, FBiH \nKraj izdaje: Ljubljana \nZaloinikz Univerza \nV Ljubljani, Biotehniska \nfakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive \ngozdne Vire \nLeto izdaje dokumenta: 2020 \nFinancerji raziskave, izdaje: Studija je pripremljena u okviru projekta “Promicanje \nodgovornog gospodarenja sumama u Bosni i Hercegovini“, koji je finansirala IKEA i \nimplementirali WWF Adria — Udruga za zastitu prirode i oéuvanje bioloske raznolikosti, \nSumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Odsjek za sumarstvo Biotehniékog fakulteta \nUniverziteta \nu Ljublj \nani. \n1 . UVOD \nPozivajuéi se na Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH) \nzagarantirano pravo na lokalnu samoupravu, Ustavnom sudu su, tokom 2008. i 2009. godine, \nod strane pojedinih \njedinica lokalne samouprave \ni Saveza \nopéina i gradova FBiH, podneseni \nzahtjevi za ocjenu Zakona \no éumama FBiH iz 2002. godine. Podnosioci su svoje zahtjeve \nobrazloiili \nargumentima da §ume i §umska \nzemljiéta imaju izuzetan znaéaj za jedinice lokalne \nsamouprave, §to opravdava njihov interes za zakonske odredbe koje se odnose na sektor \n§umarstva. Ustavni sud FBiH je utvrdio da osporeni Zakon moie direktno uticati na niz \npitanja koja su od znaéaja za lokalnu samoupravu. To se posebno odnosi na utvrdivanje \npolitike upravljanja \nprirodnim resursima i raspodjelu sredstava \nostvarenih po osnovu njihovog \nkori§tenja, §to moie uticati na planove razvoja jedinica lokalne samouprave, ostvarivanje \nuslova za privredni razvoj i politiku zapoéljavanja, utvrdivanje i provodenje prostornih \nplanova i uredenja prostora, te zaétitu éovjekove okoline, vodoza§titu i koriétenje prirodnih \nresursa. U novembru \n2009. godine je Ustavni sud FBiH donio presudu da je \"...Zak0nom 0 \ns'umama \npovrijedeno pravo opéina na lokalnu samoupravu\", a Parlamentu FBiH je kao \nprelazno rjeéenje ostavljena moguénost da usaglasi odredbe Zakona o §umama \nsa Evropskom \npoveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne \nsamouprave \nu FBiH. Kako \ndo toga nije do§1o u predvidenom \nroku, Zakon o éumama \nFBiH je stavljen Van snage, §to za \nposljedicu \nima viéegodiénje nepostojanje jedinstvenog \nlegislativnog \nokvira za upravljanje \ni \ngospodarenja éumskim resursima u FBiH. U praksi su gospodarenje §umama i organizacija \nsektora éumarstva u F \nBiH regulisani kantonalnim zakonima o éumama, koji su u \nmeduvremenu usvojeni \nod strane institucija \nzakonodavne vlasti na kantonalnim \nnivoima. Svi \npoku§aji da se usvoji novi Zakon o éumama na nivou FBiH, inicirani od strane nauénih \ninstitucija, strukovnih \nudmienja, Saveza \nopc'ina i gradova FBiH, predstavnika zakonodavne \nvlasti i resornog Federalnog Ministarstva, \njo§ uvijek nisu urodili plodom. \nVlada FBiH je na \nsvojoj 110. sjednici, odrianoj 07.07.2017. godine, usvojila \nPrijedlog \nZakona o éumama \nFBiH \ni isti proslijedila Parlamentu FBiH na usvajanje. Do trenutka izrade ove studije (11.06.2020. \ngodine), Prijedlog \nZakona o éumama \nFBiH se jo§ uvijek nalazio u parlamentarnoj proceduri. \nU okviru projekta “Promicanje \nodgovornog gospodarenja §umama u Bosni i Hercegovini“, \nkoji je bio prvenstveno usmjeren na formiranje \ni registraciju \nGrupe za razvoj FSC standarda, \nizradu FSC standarda za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: BiH), promoviranje \ncertificiranja gospodarenja éumskim resursima i finansijsku \npodréku procesu certificiranja u \nposlovnim sistemima §umarstva u FBiH, realizirane su i aktivnosti éiji je cilj bio da se \npodstakne i ohrabri dijalog izmedu svih zainteresiranih strana sa ciljem usvajanja \njedinstvenog \nZakona o §umama FBiH. U tom smislu su u 2018. i 2019. godini organizirana \ndva sastanka \n(tzv. platforme \nuéesnika u procesu izrade i usvajanja Zakona o éumama \nFBiH), \nna kojima su prezentirane pojedine odredbe §umarske \nlegislative \ndriava u regionu \n(S1oVenija, \nHrvatska, Srbija, BiH). U skladu sa zahtjevima \nuéesnika ovih sastanaka, prezentirane su \nzakonske odredbe kojima je regulirana problematika \nfinansiranja \nu éumarstvu, naknade za \nkori§tenje drzavnih éuma, Vlasniétva nad driavnim éumama, upravljanja i gospodarenja \nprivatnim §umama \ni ostala struéna pitanja. Iako u proteklom \nperiodu \nnije do§1o do usvajanja \n3 \nnovog Zakona 0 sumama FBiH, po ocjenama \nVeéine \nuéesnika su informacije \nkoje su dobili na \novim sastancima, \nbile korisne za unaprijedenje zakonskog okvira za gospodarenje sumama u \nFBiH. Paralelno sa ovim aktivnostima, u okviru projekta je tekao proces razvoja FSC \nstandarda \nza BiH. Formirana \nje Grupa za razvoj FSC standarda i realiziran \nniz aktivnosti na \npodnosenju aplikacije, izradi, usvajanju i odobravanju F \nSC standarda \nza BiH. Krajem 2019. \ngodine su od strane FSC-a odobreni, a ubrzo i zvaniéno prezentirani i objavljeni FSC \nstandardi za BiH, koji su stupili na snagu u martu 2020. godine. Na taj naéin je BiH postala \nprva driava u regionu koja posjeduje Vlastite FSC standarde za odriivo gospodarenje \nsumskim resursima. \nS obzirom da se projekat “Promicanje odgovornog gospodarenja sumama u Bosni i \nHercegovini“ zavrsava u avgustu 2020. godine, odluéeno je da trec'i sastanak (platforma) \ninteresnih grupa, ukljuéenih u dijalog za unaprijedenje zakonskog okvira za gospodarenje \nsumama u FBiH, u cjelosti bude posveéen \nprezentiranju \nprincipa \ni kriterija FSC standarda \nza \nBiH, u kontekstu odredbi Prijedloga Zakona 0 sumama FBiH iz 2017. godine. Kao \nmarketinski baziran instrument sumarske politike, certificiranje gospodarenja sumskim \nresursima ne moie biti zamjena za klasiéne regulatorne instmmente sumarske \npolitike, kao sto \nje Zakon 0 sumama. S druge strane, dosljedna primjena \nmedunarodno prihvaéenih \nprincipa i \nkriterija odriivog gospodarenja sumskim resursima, praktiéno realizirana \ni Verificirana \nkroz \nproces F \nSC certificiranja, moie biti znaéajna podrska implementaciji odredbi sumarske \nlegislative. Konaéno, Princip \n1 \nF \nSC standarda ukazuje na neophodnost postivanja i \nuskladenosti principa i kriterija sa postojeéim zakonskim \nokvirom u BiH (zakoni, uredbe, \npropisi, pravno obavezujuée odluke i uputstva i s1.), na svim administrativno-politiékim, \nnivoima, \nukljuéujuéi \ni medunarodne \nugovore, konvencije \ni sporazume \nkoje \nje BiH ratificirala. \nIz toga proizilazi da FSC standardi u svakoj driavi moraju biti uskladeni sa svim pozitivnim \nzakonskim \npropisima, \nukljuéujuéi \nsvakako i Zakon \n0 sumama. \nKada je u pitanju metodoloski pristup u izradi ove studije, neophodno je dati nekoliko \nnapomena. Iz Vec' naprijed navedenih razloga, pojedini kriteriji F \nSC Principa 1 (izuzev \nkriterija koji se odnosi na obavezu plaéanja svih zakonom propisanih naknada u Vezi \ngospodarenja sumom) nisu detaljno analizirani. \nTo se takoder odnosi i na kompletan FSC \nPrincip 3 (postivanje prava domorodaéke populacije) koji nije primjenjiv u uslovima \ngospodarenja sumskim \nresursima u BiH i kao takav nije ni obuhvaéen F \nSC standardima za \nBiH. Materija koju tretiraju FSC standardi je sira od obuhvata sumarske legislative i ona \nobuhvata raznolik spektar pitanja, izmedu ostalog problematiku \nzastite prirode, obiéajna i \nkorisniéka \nprava, te pitanja iz domena radno-pravnih \nodnosa. Zbog toga su u ovoj studiji \nanalizirani samo oni kriteriji u okviru pojedinih FSC principa, koji se mogu dovesti u \nneposrednu Vezu sa pojedinim odredbama konkretne sumarske legislative (u ovom sluéaju \nPrijedloga \nZakona 0 sumama FBiH iz 2017. godine). Sto se tiée originalne terminologije \nkoristene u F \nSC standardima za BiH i Prijedlogu \nZakona 0 sumama FBiH iz 2017. godine, \noba dokumenta sadriavaju odgovarajuée definicije koristenih termina i pojmova. Iako je u \nveéini sluéajeva moguée, bez Veéih poteskoéa, prepoznati kompatibilnost koristene \nterrninologije u ova dva dokumenta, u kontekstu ove studije je potrebno dati odredena \npojasnjenja. Temiin “0rganizacija“, \néesto koristen \nu F \nSC standardima za BiH, se odnosi na \n4 \nsva pravna i fiziéka lica koja posjeduju certifikat ili se prijavljuju \nza certificiranje, te su \nsamim tim odgovorna za dokazivanje uskladenosti sa zahtjevima \nna kojima se temelji FSC \ncertificiranje. Iako se ovdje, kao lica ili institucije koje imaju razliéita prava (vlasnistvo, \nupravljanje, gospodarenje, koristenje) a iele se certificirati, mogu pojaviti institucije koje \nupravljaju zastiéenim podruéjima (npr. Nacionalni parkovi), privatni sumoposjednici \n(samostalno ili organizirani \nu interesna udruienja), \nvjerske zajednice, zemljisne \nzadruge i s1., \nu praksi se u FBiH pod pojmom “organizacija“ (u kontekstu FSC certificiranja) pojavljuju \nkantonalna sumsko-privredna drustva. Kada je rijeé 0 Prijedlogu Zakona 0 sumama, kao \npandam terminu “0rganizacija“, pominju se dva pojma, “korisnik suma“ (sumsko-privredna \ndrustva u driavnom ili veéinskom driavnom vlasnistvu, \nkoja na osnovu ugovora obavljaju \nposlove gospodarenja driavnim \nsumama i stavljanja \nsumskih proizvoda \nu promet) \ni “Vlasnik \nprivatnih suma“ (pravna i fiziéka lica koja su na zakonit naéin stekla pravo vlasnistva nad \nsumom i sumskim \nzemljistem). \nKako je veé naglaseno, certificiranje se u FBiH uglavnom \nodnosi na kantonalna sumsko-privredna drustva, odnosno “korisnike suma“, kako ih naziva \nZakon 0 sumama. \nOva studija je prvenstveno namijenjena kreatorima sumarske politike u javnoj sumarskoj \nadministraciji \nF \nBiH, ali i svim drugim zainteresiranim stranama i institucijama \nkoje aktivno \nparticipiraju u procesu razvoja \ni usvajanja novog Zakona 0 sumama FBiH. FSC standardi za \nBiH i certificiranje gospodarenja sumskim resursima kao marketinski \nbaziran i dobrovoljan \nmehanizam, imaju iskljuéivo podriavajuéu \nuloga u odnosu na odredbe sumarske legislative. \nU situaciji nepostojanja jedinstvenog zakonskog okvira za upravljanje i gospodarenje \nsumskim resursima u FBiH, Vaian je svaki instrument sumarske politike, koji doprinosi \nunaprijedenju stanja u sektoru sumarstva. Pored toga, ova studija moie biti korisna i \nuposlenicima \nu poduzeéima sumarstva koja su se Veé certificirala ili to tek namjeravaju \nuéiniti, kako bi dobili jasnu predstavu 0 uskladenosti principa i kriterija FSC standarda za \nBiH, sa obavezujuéim odredbama sumarske \nlegislative. \n2. FSC STANDARDI ZA ODRZIVO GOSPODARENJE §UMAMA U BIH U \nKONTEKSTU \nODREDBI \nPRIJEDLOGA \nZAKONA 0 SUMAMA FBIH \nU okviru FSC standarda za BiH, Princip 2 se odnosi na prava zaposlenika i opée uvjete \nzapoéljavanja, pri éemu se jasno definiraju duinosti koje organizacija odgovoma za \ngospodarenje éumama mora poétivati u smislu odriavanja i unapredivanja socijalne i \nekonomske dobrobiti zaposlenika. Kada su u pitanju sigurnosne i zdravstvene mjere za za§titu \nradnika, Kriterij 2.3 FSC standarda za BiH predvida da organizacija \nmora provoditi sve \nneophodne mjere za za§titu radnika od sigurnosnih i zdravstvenih opasnosti na radnom \nmjestu. Navedene mjere moraju biti u skladu sa stepenom, intenzitetom \ni rizikom aktivnosti \ngospodarenja, ispunjavati preporuke ILO (engl. International Labor Organisation \n— ILO) \nStruénih uputstva za sigurnost i zdravlje u poslovima \n§umarstVa. Takode je predvideno da \norganizacija \nmoie dokazati da su radnici \npro§1i odgovarajuéu obuku za posao koji obavljaju, \nte da je uspostavljen sistem nadzora u cilju bezbijedne (u smislu sigurnosti na radu) i \nuéinkovite implementacije planova gospodarenja i svih ostalih aktivnosti gospodarenja \n(Kriterij 2.5). §to se tiée odredbi Prijedloga Zakona 0 §umama, propisano je obavezno \nprovodenje mjera \nza§tite na radu i obuke zaposlenih za izvodenje poslova \nu §umarstvu. Clan \n19., koji se odnosi na obavljanje djelatnosti u éumarstvu, propisuje da struéna osoba za \nobavljanje \nposlova u §umarstVu \nima obavezu obezbijediti \nmjere za§tite na radu u skladu sa \nZakonom \n0 za§titi na radu (S1uZbeni list SR BiH, broj 22/90) i Zakonom \no za§titi od poiara i \nvatrogastvu (Sluzbene novine Federacije BiH, broj 64/09), te provesti adekvatnu obuku \nzaposlenih za izvodenje \nodgovarajuéih poslova. \nOdnosi sa lokalnom \nzajednicom su definirani u okviru Principa \n4 F \nSC standarda \nza BiH na \nnaéin da organizacije zaduiene za gospodarenje éumama moraju doprinijeti odriavanju ili \np0bolj§avanju \nsocijalnog i ekonomskog blagostanja lokalne zajednice. Kada su u pitanju \nprava i potrebe lokalne zajednica u odnosu na kori§tenje éumskih resursa, u Kriteriju \n4.1 se \npredvida da organizacija \nmora identificirati lokalne zajednice koje egzistiraju \nna podruéju \nkojim \nse gospodari, kao i lokalne zajednice na koje utiéu aktivnosti \ngospodarenja. Pored toga, \norganizacija \nmora, u saradnji sa lokalnim zajednicama, prepoznati i uvaiiti njihova v1asniéko- \nkorisniéka \nprava, prava pristupa \ni k0ri§tenja §umskih resursa i ekosistemskih usluga, te sva \nostala obiéajna i zakonska prava, koja su prisutna na konkretnom \n§umskom podruéju. Prava i \npotrebe lokalne zajednice u odnosu na koriétenje éumskih resursa, sadriana \nsu i u Prijedlogu \nZakona 0 §umama. To se prije svega odnosi na ukljuéenost lokalne zajednice u proces \nplaniranja i privredivanja u §umarstVu, proglaéavanje za§titnih éuma i éuma s posebnom \nnamjenom, upravljanje \ni gospodarenje driavnim \n§umama, \nte zadovoljavanje potreba razvoja \nlokalne zajednice. \nObaveza ukljuéenosti lokalnih zajednica u proces planiranja i gospodarenja driavnim \n§.umama, prepoznata je u Kriteriju \n4.2, u kojem se predvida da organizacija \nmora uvaiavati \nzakonska i obiéajna prava lokalnih zajednica, da zadrie kontrolu nad aktivnostima \ngospodarenja unutar ili u okruienju éumskog podruéja, u mjeri potrebnoj da zaétite svoja \nprava, resurse, zemljiéte \ni teritoriju. Prijedlogom \nZakona 0 éumama \nje precizno predvidena \n6 \nukljuéenost \nlokalnih zajednica u proces planiranja \nu §umarstVu. \nTako se Clanom 7. obavezuje \nresomo kantonalno ministarstvo da od jedinice lokalne samouprave zatraii saglasnost \nprilikom izrade §umsk0—razv0jn0g \nplana. Nadalje, Clan 10. propisuje da jedinice lokalne \nsamouprave, na éijoj teritoriju se nalaze éume, imaju pravo k0ri§tenja i pristupa svim \nelektronskim \ni ostalim dokumentima \nizradenim/pripremljenim \nu toku izrade SPO. Clan 11. \npropisuje da se izradene SPO za driavne i privatne §ume dostavljaju jedinici lokalne \nsamouprave radi davanja saglasnosti, a Clan 13. obavezuje korisnika éuma da godiénji plan \nrealizacije \nSPO, nakon usvajanja, dostavi i jedinici lokalne samouprave \nna éijem podruéju ée \nse izvoditi predvideni \nradovi. \nPored svega \nnaprijed navedenog, \nClanom 46. Prijedloga \nZakona \n0 éumama, eksplicitno je navedeno da, pored resomog Federalnog i kantonalnih \nministarstava, i jedinice lokalne zajednice imaju pravo upravljanja drzavnim éumama i \néumskim zemlji§tem. U tom smislu, jedinice lokalne samouprave \ndaju saglasnost \nna osnivanje \n§umsk0priVrednog dru§tVa za gospodarenje driavnim éumama (odluku 0 osnivanju \ndonosi \nskupétina kantona) a mogu pokrenuti i inicijativu za osnivanje novog éumskoprivrednog \ndruétva (Clan \n53.). Kada je u pitanju privredivanje \nu §umarstVu, \nClan 16. Prijedloga \nZakona 0 \néumama predvida \nda se stabla u §umi mogu sjeéi tek poslije izVr§ene doznake, donofienja \nprojekta za izvodenje i obavjeétavanja nadleinih institucija, ukljuéujuéi i jedinice lokalne \nsamouprave \nna éijem \npodruéju \nse Vr§i sjeéa. \nOsiguranje dru§tVeno-ekonomskog \nrazvoja lokalnih zajednica, prepoznato je u Kriteriju 4.4 \nFSC Standarda za BiH, gdje se navodi da organizacija \nkoja gospodari éumom mora, kroz \nsaradnju sa lokalnom zajednicom, identificirati moguénosti za dru§tveno-ekonomski razvoj \n(lndikator 4.4.1). Osiguranje pretpostavki za druétveni i ekonomski razvoj lokalnih zajednica \nsu sadriani i u Prijedlogu \nZakona 0 §umama, \nu dijelu koji se odnosi na planiranje \ni izgradnju \néumske infrastrukture. \nU Clanu 42. se propisuje da se, pri planiranju i izgradnji éumske \ninfrastrukture, ista treba prilagoditi potrebama lokalne zajednice, te protiv poiarnim, \nturistiékim i rekreativnim \npotrebama. Osiguranje socijalno-ekonomskog blagostanja lokalne \nzajednice predstavlja su§tinu Principa 4 FSC standarda za BiH. U tom pravcu se moie \nposmatrati i Kriterij 1.3, kojim se organizaciji \npropisuje obaveza pravovremenog plaéanje \nsvih zakonom propisanih naknada i obaveza u Vezi gospodarenja §umama. Prijedlogom \nZakona 0 §umama (Clan 55. i Clan 69), predvideno je da korisnik driavnih §uma plac'a \nnaknadu za koriétenje driavnih §uma, u iznosu od 10% 0d prihoda ostvarenog prodajom \n§umskih drvnih sortimenata i nedrvnih \n§umskih proizvoda, od éega se 8% uplaéuje na raéun \njedinica lokalne samouprave na éijoj teritoriji se taj prihod ostvaruje. Za koriétenje ovih \nsredstva nisu propisana nikakva \nograniéenja i jedinica lokalne samouprave ih moie koristiti u \nskladu sa svojim \npotrebama (Clan \n73.). \nU zavisnosti od prirodnih, ekoloékih, reljefnih i kulturo10§kih karakteristika, \nu pojedinim \npodruéjima \nje éesta pojava lokacija od posebnog znaéaja za identitet lokalnih zajednica. U \nKriteriju 4.7 FSC Standarda za BiH se navodi da ée organizacija, u saradnji sa lokalnim \nzajednicama, odrediti lokacije od posebnog kulturolo§kog, \nekoloékog, ekonomskog, vjerskog \nili duhovnog znaéaja, \nte da c'e upravljanje \ni/ili za§tita tih lokacija biti usaglaéena \nsa lokalnim \nzajednicama. Prijedlog \nZakona o éumama \nFBiH takoder prepoznaje ulogu lokalnih zajednica \nu procesu progla§avanja za§titnih §uma (Clan 29.), bilo da se radi 0 pokretanju \ninicijative za \nprogla§avanje takvih §uma ili dobijanju saglasnosti lokalne zajednice, u sluéaju da je \ninicijativa pokrenuta od neke druge zainteresirane strane (resornog kantonalnog ministarstva \n7 \nili korisnika éuma). Kada su u pitanju §ume sa posebnom namjenorn, Clanom 30. Prijedloga \nZakona 0 éumama \nje propisano da je, prije donoéenja \nakta o prog1a§avanju, \npotrebno pribaviti \nmi§ljenje \njedinice lokalne \nsamouprave. \nPrincip 5 FSC standarda \nza BiH se opéenito odnosi na obavezu organizacije \nkoja gospodari \n§umama da, u cilju osiguranja i unapredenja dugoroéne ekonomske odriivosti i §irokog \nraspona socioloékih \ni ekoloékih \nkoristi od éume, razvije diverzificiran poslovno-proizvodni \nportfolio proizvoda i usluga. Indikatori Kriterija 5.1 predvidaju da organizacija mora \nidentificirati, proizvoditi ili omoguéiti proizvodnju, razliéitih koristi i/ili proizvoda, \nkoji se \ntemelje na multifunkcionalnom \nkarakteru §umskih resursa i usluga §umskih ekosistema, u \ncilju jaéanja i diverzificiranja lokalne ekonomije, i to sve u skladu sa intenzitetom \naktivnosti \ngospodarenja. Kada su u pitanju koristi i/ili proizvodi od éuma, Prijedlog \nZakona o §umama \nprecizno propisuje \nobaveze korisnika/Vlasnika \néume po tom pitanju, te ostavlja moguénost \nkori§tenja \nkoristi i/ili proizvoda \nod §uma i drugim \npravnim \ni fiziékim licima. U Clanu 53. se, \nkao obaveze korisnika éuma, propisuju: promet §umskih drvnih sortimenata i nedrvnih \néumskih proizvoda, \nproizvodnja \ni promet éumskog sjemena, \n§umskog i hortikulturnog \nsadnog \nmaterijala, \nkao i razvoj ekolo§kog, sportskog i lovnog turizma. Kada je u pitanju koriétenje \nnedrvnih §umskih proizvoda, Prijedlog Zakona 0 §umama FBiH u Clanu 39. propisuje da \nkorisnik/vlasnik §uma moie uzgajati i iskori§taVati §irok dijapazon nedrvnih §umskih \nproizvod (§umsku biomasu, §umsko Voée, bobiéaste i druge plodove, koru, §i§arke, ljekovito, \naromatsko i jestivo bilje, gljive, smolu, divljaé, humus, glinu, treset, kamen i s1.). Takoder, \niskoriétavanje navedenih proizvoda \nmoie biti odobreno i drugim \npravnim \ni fiziékim licima, uz \nodgovarajuéu naknadu u skladu sa cj \nenovnikom. \nKad je u pitanju komercijalno prikupljanje nedrvnih §umskih proizvoda, \nFSC standardi za \nBiH predvidaju \nda organizacija \nodreduje i po§tuje odriivi nivo iskori§tavanja ovih proizvoda \n(Indikator 5.2.4). I Prijedlog \nZakona o §umama \npropisuje da se koriétenjem \nnedrvnih \n§umskih \nproizvoda \nne smije ugroziti diverzitet \n§umskih ekosistema, \nodnosno vrste flore, faune i gljiva \nkoje su zaétiéene \npropisima \no za§titi prirode. Prijedloga \nZakona 0 éumama \ntakoder propisuje \nzabranu odredenih aktivnosti (npr. iskori§tavanje humusa, gline, treseta, zemlje, pijeska, \n§1junka i kamena, skidanje kore sa drveéa i buéenje stabala, uklanjanje ostataka drveta i \nostalih \norganskih materija \nneophodnih za pobolj§anje plodnosti \ntla i oéuvanja biodiverziteta \ni \nsl.) ukoliko iste mogu dovesti do naruéavanja \neko1o§ke stabilnosti §uma i éumskog zemljiéta. \nU svrhu izgradnje i odriavanja §umskih puteva ili u komercijalne svrhe u skladu sa \nodredbama Zakona o rudarstvu, korisnik/Vlasnik \n§ume moie za vlastite potrebe koristiti \nmineralne sirovine \nna lokalitetima \npredvidenim \nSPO i godi§njim \nplanovima \nrealizacije \nSPO. \nU Clanu 44. je takoder propisano da sva lica imaju pravo kretanja §umom, bez odobrenja \nkorisnika/Vlasnika \n§ume, u cilju rekreacije, éto podrazumjeva i sakupljanje nedrvnih \néumskih \nproizvoda \nu koliéini koja ne prelazi 3 kg. \nFSC Standardi za BiH ukazuju na neophodnost trajno odriivog iskoriétavanja §umskih \nproizvoda \ni usluga §umskih ekosistema, §to je sadriano u kriteriju \n5.2. Indikatori 5.2.2 i 5.2.3 \nukazuju da se jednogodi§nji \netat odreduje na naéin da se ne prema§uje trajno odriivi nivo \niskorifitavanja, ne ugrozava dugoroéni proizvodni potencijal éuma i ne prema§uje etat za \nodredeni definirani period. Na sliéan naéin i Prijedlog Zakona o éumama regulira obavezu \nodriivog iskori§taVanja proizvoda i usluga éumarstva, propisujuéi da planirani obim sjeéa \n8 \n(etat) mora biti odreden u skladu sa principima trajnosti, multifunkcionalnosti i \nekonomiénosti. Planirani \nobim sjeéa se odreduje po glavnim Vrstama drveéa, grupama Vrsta \ndrveéa i debljinskim \nklasama, i kao takav predstavlja sastavni dio plana sjeéa u okviru §PO. \nTakoder, Prijedlog \nZakona o §umama \nFBiH u Clanu 10. propisuje, da se §umama \nna prostoru \njednog §PP-a gospodari po odredbama SPO, godi§njeg plana realizacije \nSPO i projekata za \nizvodenje, te da ukupan obim sjeéa predviden SPO za uredajni period, po Vrstarna drveéa, \ngospodarskim klasama i gospodarskim \njedinicama, \nnije dozvoljeno \nprekoraéiti. \nU istom \nClanu \nje propisano da se, u sluéaju manje realizacije radova i investicija u protekloj godini \nuredajnog perioda od predvidenog godi§njeg plana u okviru §PP-a, preostali dio neizvréenih \nradova i investicija \nplanira \ni realizira \nu narednoj godini uredajnog perioda. Nadalje, odriivost \nprivredivanja \nu §umarstvu se osigurava odredbama Prijedloga \nZakona o §umama (Clan 16.) \np0 kojima se sjeéa stabala omoguéava tek poslije izvréene doznake, donoéenja projekta za \nizvodenje i obavjeétavanja kantonalne uprave, jedinice lokalne samouprave i kantonalne \n§umarske \ninspekcije. \nPrema Indikatoru 5.2.1, planirani nivo iskoriétavanja §uma mora biti zasnovan na analizi \ntrenutno najboljih dostupnih informacija 0 potencijalima (taksacija i inventura §uma), \nzdravstvenom stanju i stabilnosti \nfunkcija éumskih ekosistema. Prijedlog \nZakona o §umama \nu \nClanu 8. propisuje \nprovodenje inventure §uma na velikim povr§inama svakih \ndeset godina, u \ncilju utvrdivanja i praéenja stanja §uma. Takoder se u Clanu 38. predvida praéenje \nzdravstvenog stanja éuma i obima éteta u §umama, \na u Clanu 57. uspostava inforrnacionog \nsistema u §umarstvu, koji bi sadriavao sve neophodne podatke o stanju éuma i realizaciji \naktivnosti \nza potrebe planiranja, \npraéenja \nstanja i izvje§taVanja \nu §umarstvu. \nU Kriteriju 5.5 FSC Standarda za BiH se navodi da organizacija, kroz naéin planiranja i \nrashode, \nmora pokazati \nsvoju \nposveéenost \ndugoroénoj ekonomskoj odrzivosti. \nNa sliéan naéin \nje obaveza odriivosti \ngospodarenja \npredvidena i u Prijedlogu \nZakona o éumama \nu dijelu koji \npropisuje sadriaj SPO. Prema Clanu 12., SP0 za driavne §ume u svom sadriaju, izmedu \nostalog, obavezno sadrii poglavljaz \n- \nAnaliza i ocjena gospodarenja u proteklom uredajnom periodu, prema izVr§enju \nplanova gazdovanja iz protekle SPO, i utvrdenog stanja §uma, upotrijebljenih \ntehnologija \nrada i ekonomiénosti, \n- \nPlanovi gospodarenja éumama i éumskim zemljifitima za naredni uredajni period, u \nokvim kojeg \nje predviden \ni Plan investicionih \nulaganj \na, \n- \nEkonomsko finansijska analiza, koja sadrii rekapitulaciju i obraéun oéekivanih \nprihoda \ni rashoda na osnovu planova gospodarenja \néumama \ni éumskim zemljiétima \nza \nnaredni uredajni \nperiod i ocjenu realnosti izvodenja \nplanova \ngospodarenja éumama \nu \nfinansij \nskom pogledu. \nOko1i§ne \nVrijednosti \ni uticaji na okoli§ su definirani Principom 6 F \nSC Standarda za BiH. U \nnajéirem smislu se ova materija odnosi na obavezu organizacije koja gospodari §umom da \nodriava i obnavlja ekosistemske usluge i Vrijednosti okoliéa povezane sa §umama, te \nizbjegava, ispravlja i ublaiava negativne uticaje §umarskih aktivnosti na okolié. U Kriteriju \n6.1 se navodi da organizacija \nmora napraviti procjenu okoli§nih Vrijednosti u éumskom \npodruéju \ni izvan njega, na koje bi potencijalno \nmogle uticati aktivnosti gospodarenja. Pored \ntoga, organizacija \nkoja gospodari éumom, mora identificirati i procijeniti stepen, intenzitet \ni \n9 \nrizik potencijalnih uticaja aktivnosti gospodarenja na identificirane okoliéne Vrijednosti \n(Kriterij 6.2). Problematika \nuticaja \nna ok0li§ \nje obuhvaéena \ni odredbama Prijedloga \nZakona 0 \n§umama, gdje je u Clanu 12. (sadriaj SPO) predvideno da se u poglavlju Planovi \ngospodarenja §umama i §umskim zemlji§tima \nza naredni uredajni period, izmedu ostalog, \nizradi plan mjera za oéuvanje i unapredenje diverziteta éumskih ekosistema, ekoloékih i \nsocijalnih \nfunkcija §uma. Kada je u pitanju \nza§tita §uma i preventivne \nmjere, Prijedlog \nZakona \no §umama \nu Clanu 25. propisuje, da radovi u §umama \nmoraju biti izvedeni u odgovarajuéoj \nsezoni i na naéin koji smanjuje pojavu éteta po §umski ekosistem. Nadalje, Clanom 38. je \npredvidena obaveza praéenja zdravstvenog stanja §uma i obima §teta u §umama, od strane \nkantonalne javne §umarske \nadministracije \ni korisnika \n§uma. \nFSC Standard za BiH u Indikatorima 6.3.1 i 6.3.2 propisuje da organizacija mora \nidentificirati, planirati i realizirati efikasne aktivnosti gospodarenja u cilju sprjeéavanja \nnegativnih \nuticaja na okolié, te ublaiiti i popraviti te uticaje u sluéaju kada se oni javljaju. \nObaveza spreéavanja negativnih uticaja na 0koli§ je sadriana i u Prijedlogu Zakona 0 \n§umama, koji detaljno propisuje \nsljedeée \nobaveze (duinosti) i ograniéenja korisnika/Vlasnika \néuma \npo ovom \npitanju: \n- \nPoduzimanje razliéitih mjera i aktivnosti vezanih za zaétitu éuma od poiara, dmgih \nelementamih nepogoda, §tetnih organizma, bolesti i antropogenih uticaja \n(Clan \n4.), \n- \nGospodarenje \nu skladu sa planovima \ngospodarenja \n(Clan 10.), \n- \nIzVr§aVanje \nposlova \nbio1o§ke reprodukcije, minimalno \nu obimu koji je predviden SPO \n(Clan 17.), \n- \nZabrana paéarenja, \nosim \nako to nije regulirano u SPO (Clan \n37.), \n- \nZabrana iskori§tavanja humusa, gline, treseta, zemlje, pijeska, éljunka i kamena sa \npovr§ine zemlje, kao i Zabrana \nskidanja kore sa drveéa i buéenja stabala, \nuklanjanja \niz \néume grana i drugih ostataka drveta od sjeée, kao i ostalih \norganskih materija \nkoje su \nneophodne \nza pobolj \n§anje plodnosti \ntla i oéuvanja biodiverziteta \n(Clan 39.), \n- \nZabrana golih sjeéa i drugih \noblika \npusto§enja \n§uma \n(élan 21.), \n- \nZabrana upotrebe hemijskih sredstava, \nodlaganja otpada, smeéa ili zagadujuéih tvari \n(Clan \n36.); \n- \nZabrana sjeéa koje nisu u skladu sa planovima \n(Clan 16.), \n- \nZabrana sjeée, iskorjenjivanja ili o§tec'iVanja ugroienih Vrsta drveéa i grmlja (Clan \n41.), \n- \nZabrana kréenja §uma \nosim u sluéajevima propisanim \nzakonom (Clan \n61.). \nPrema Prijedlogu \nZakonu \n0 §umama \nupotreba hemijskih \nsredstava \nnije dozvoljena \nu §umi i na \néumskom zemlji§tu. Hemijska sredstva mogu biti koriétena u éumskim rasadnicima i u \néumama \nza za§titu biljaka od divljaéi i od korova, kao i za smanjenje prekomjeme \npopulacije \ninsekata éiji broj ne moie biti smanjen ni na koji drugi naéin, te za ga§enje §umskih poiara \nako se time ne ugroiava bi0lo§ka \nravnoteia (Clan 36.). Iako Prijedlog Zakona 0 éumama \nu \nClanu 37. odreduje da pa§arenje unutar SPF nije dozvoljeno, \nkorisnici/vlasnici §uma mogu \nobavljati ovu djelatnost, uz prethodno dogovorenu naknadu, na poVr§inama \nkoje su odredene \nu SPO i pod uslovom da je stoka pod nadzorom éuvara. Kréenje éuma se moie dozvolit \nukoliko je to planirano Vaieéim \nplanom prostomog uredenja, za potrebu izgradnje objekata, \npoVr§inskih kopova i pretvorbe u poljoprivredno zemljiéte (Clan 61.), s tim da se za \n10 \nprevodenje éumskog zemlji§ta drugoj namjeni vr§i procjena utjecaja \nna ok01i§ u skladu sa \npropisima \n0 za§titi okoliéa (Clan 34.). Na sliéan naéin kako je u FSC Standardima za BiH \npredvideno ublaiavanje i/ili popravljanje \nu sluéaju pojave negativnih \nutjecaja na okolié, ovu \nmateriju tretira i Prijedlog Zakona 0 éumama. Clanom 18. je predviden tehniéki prijem za \nizvedene radove po projektu za izvodenje. U sluéaju da se utvrdi da radovi nisu izvréeni u \nskladu sa projektom, korisnik/vlasnik éume je duzan otkloniti utvrdene nedostatke i radove \nizVr§iti u roku koji odredi komisija. U Clanu 16. je predvideno da se §teta koja nastane \nprilikom \nsjeée na §umsk0m zemljiétu \ni nedoznaéenim stablima, mora sanirati odmah nakon \nzavr§etka izvlaéenja §umskih drvnih sortimenata, a najkasnije do podnoéenja zahtjeva za \ntehniéki prijem radova. Nadalje, Prijedlog Zakona 0 éumama predvida da se planiranje, \nizgradnja \ni odriavanje §umske infrastrukture \nobavlja \nuz p0§tivanje tehniékih, \ngospodarskih i \nekoloékih \nuslova éumskog tla, Vegetacije, divljaéi i uz njihovu maksimalnu \nza§titu. Sumska \ninfrastruktura \nmora biti izgradena, odriavana \ni kori§tena na naéin da iskljuéuje: ugroiavanje \nizvora \nvode, pojavu \nerozionih \nprocesa, \nremeéenje \ni sprjeéavanje \ntoka \np0Vr§inskih i podzemnih \nVoda, naru§aVanje \nravnoteie nestabilnog tla i poveéanje rizika od kliziéta, uticaj na podruéja \nkoja su Vaina za opstanak divljih iivotinja i bioloéku \nraznolikost, \nuticaj na prirodno \ni kultumo \nnaslijede i ugroiavanje \nostalih \nfunkcija ili Viéenamjensku \nupotrebu §ume (Clan \n42.). \nKada je u pitanju za§tita rijetkih i ugrozenih vrsta, FSC Standardi za BiH navode da \norganizacija \nmora za§tititi rijetke i ugroiene \nVrste i njihova staniéta, \nforrniranjem \nzona za§tite, \nza§tic'enih \npodruéja, koridora i/ili drugih \ndirektnih \nmjera za njihovo prezivljavanje \ni odriivost \n(Kriterij 6.4). Poduzete mjere zaétite moraju biti proporcionalne \nstepenu, intenzitetu \ni riziku \naktivnosti gospodarenja, statusu zaétite i ekoloékim zahtjevima rijetkih i ugroienih vrsta. \nPrilikom odredivanja mjera koje c'e se provoditi u éumskom podruéju, organizacija koja \ngospodari éumom mora uzeti u obzir geografski areal i ekolo§ke zahtjeve tih vrsta i izvan \ngranica §umskog podruéja. Obaveza za§tite rijetkih u ugroienih vrsta je sadriana i u \nPrijedlogu Zakona 0 §umama, kroz odredbe zabrane sjeéa, iskori§tavanja ili bilo kakvog \noéteéivanja ugroienih vrsta drveéa i grmlja, kao i drugih vrsta sa Crvene liste ugroienih \ndivljih vrsta i podvrsta biljaka, Zivotinja \ni gljiva (Clan 41.). Kada je u pitanju divljaé u éumi, \nPrijedlog Zakona 0 §umama odreduje da vrste divljaéi i njihovo brojno stanje u §umama \nmoraju obezbijediti bioloéku ravnoteiu i ne smiju ugroziti druge élanove ekosistema ili \nsprijeéiti ostvarivanje ciljeva gospodarenja éumama. Unoéenjem pojedinih vrsta divljaéi u \néume i na éumska \nzem1ji§ta \nmora se obezbijediti \nnjihov opstanak i ne smiju se ugroziti drugi \norganizmi \nu staniétu (Clan 40.). \nOsnovni planski dokumenti \ndefiniraju aktivnosti gospodarenja, procedure, strategije i mjere \nza postizanje ciljeva gospodarenja. Princip 7 FSC standarda za BiH se odnosi na obavezu \norganizacije \nda posjeduje plansku dokumentaciju \nza sve aktivnosti \ngospodarenja, \nu skladu sa \nsvojim politikama i ciljevima, te proporcionalno stepenu, intenzitetu \ni rizicima 0d aktivnosti \ngospodarenja. Planovi gospodarenja moraju biti provedeni i aiurirani na osnovu podatka \nmonitoringa, u \ncilju promoviranja prilagodljivog naéina \ngospodarenja éumama. \nDokumentacija \nkoja se odnosi na planiranje i procedure u Vezi s tim, mora biti jasna i \nprimjenjiva za uposlenike, pogodna za informiranje \ninteresnih grupa, i kao takva opravdavati \nodluke gospodarenja. FSC Standardi za BiH predvidaju da izrada planova i njihova \nimplementacija \ntreba biti u potpunosti u skladu sa politikama i ciljevima gospodarenja. \nPored \n11 \ntoga, planovi \ngospodarenja moraju \nsadriavati \nopis prirodnih resursa \nna konkretnom \néumskom \npodruéju, te pored fokusa na gospodarenje, sadriavati i planiranje soci0lo§kih aktivnosti, \nsorazmjemo stepenu, \nintenzitetu \ni riziku planiranih \naktivnosti \n(Kriterij \n7.2). \nPrijedlog Zakona 0 §umama sadrii posebno poglavlje, koje se odnosi na planiranje u \n§umarstvu. Ovdje \nse predvida \nda se za éumskoprivredna podruéja (SPF), formirana \nsa ciljem \nobezbjedenja racionalnog \ni trajnog gospodarenja §umama i §umskim zemlji§tima, \nizraduje \n§PO. Prijedlog Zakona 0 §umama u Clanu 10. propisuje da se §umama na prostoru jednog \n§PP—a gospodari po odredbama SPO, G0di§njem planu realizacije §PO i Projektu za \nizvodenje. Implementacija \nodredbi sadrianih \nu SPO \nje obavezna, \na SPO moraju \nbiti uskladene \nsa smjernicama Sumarskog prograrna FBiH i Kantonalnim §umsko-razvojnim \nplanovima. \nDalje se propisuje \nda se §PO izraduju za uredajni period u trajanju od deset godina, te da \nradovi \npredvideni \nSPO moraju \nbiti realizirani \nna cijeloj povréini \nSPP-a. U tome kontekstu, sve \n§ume u F BiH trebaju imati 10-g0di§nje \nplanove gospodarenja, \nkoji, prema Prijedlogu \nZakona \n0 éumama \ntrebaju biti odobreni od strane resornog Federalnog ministarstva \n(SPO za driavne \néume) i kantonalnog ministra nadleinog za poslove §umarstVa \n(SPO za privatne §ume). U \nClanu 12. se propisuje \nobavezan sadriaj \nSPO, koji ukljuéuje \nsljedeéa \npoglavlja: \n— \nUvodni dio, sa razlozima za dono§enje SPO, detaljnirn opisom §PP u pravnom, \ntopografskom, geo1o§ko—pedolo§kom, vegetacijskom pogledu, namjeni k0ri§tenja, \nspecifiénim ograniéenjima u \ngospodarenju §umama, a zatim i \nosnovnim \ninformacijama 0 koriétenoj metodici rada pri izradi SPO, literaturi, autorima i \nkontrolorima \nizrade osnove, \n- \nStanje §uma i éumskih zemljiéta \nu doba uredivanja, po klasifikacionim jedinicama \nnamjene kori§tenja §uma, po prostomim i ekolo§ko-proizvodnim \nklasifikacionim \njedinicama \néuma, ukljuéujuéi \ni zaétiéena \n§umska \npodruéja, objekte, rijetke vrste flore i \nfaune, \n- \nAnaliza i ocjena gospodarenja u proteklom uredajnom periodu, prema izVr§enju \nplanova gospodarenja iz prethodne §PO i utvrdenog stanja §uma, upotrijebljenih \ntehnologija \nrada i ekonomiénosti, \n- \nPlanovi gospodarenja éumama i §umskim zemlji§tima \nza naredni uredajni period, sa \nciljevima gospodarenja §umama, opéim i posebnim (tehniékim) po gospodarskim \nklasama, planom sjeéa, planom kori§tenja §uma, planom §umsk0-uzgojnih radova, \nplanom zaétite §uma, planom mjera za oéuvanje i unaprjedenje diverziteta éumskih \nekosistema, \neko1o§kih \ni socijalnih \nfunkcija \néume, te planom \ninvesticionih \nulaganja, \n— \nEkonomsko-finansijska \nanaliza, koja sadrii rekapitulaciju i obraéun oéekivanih \nprihoda i rashoda na osnovu planova, te ocjenu realnosti izvodenja planova \ngospodarenja \néumama \nu finansij \nskom pogledu. \nPrijedlog \nZakona 0 §umama u Clanu 13. definira obavezu izrade Godiénjeg plana realizacije \n§PO, kojeg izraduje korisnik §uma i koji sadrii prosjeéno jednu desetinu svih planiranih \nradova po SPO. Sastavni dio ovog plana su projekti za izvodenje \nsvih planiranih \nradova, koji \nse izraduju za odjel (uredajnu jedinicu) za driavne §ume, odnosno za katastarsku \nparcelu/parcele za privatne §ume. Odredbe projekta za izvodenje su obavezne za cijelu \npovréinu odjela (Clan 14.). Istim élanom se propisuje da plan za izvodenje radova sadrii \nplanove svih potrebnih \nbiotehniékih \nmjera u okvim pojedinih sastojina unutar odjeljenja, \na u \n12 \nskladu sa predvidenim \nciljevima gospodarenja, \nte da radovi predvideni \nprojektom \ntreba da se \nizvrée u roku od dvije godine od dana zaVr§etka \ndoznake odnosno, najviée dva Vegetaciona \nperioda od dana izvréene doznake. \nFSC Standardi za BiH navode da plan gospodarenja \nmora sadriavati \ndokazive ciljeve, éiji se \nnapredak (ispunjavanje) \nmoie procijeniti (Indikator 7.3.1). Prijedlog Zakona o éumama u \nClanu 12. propisuje \nsadriaj §PO za éume u driavnom vlasniétvu, u kojem \nsu sadriani \ni ciljevi \ngospodarenja éumama (opéi i posebni—tehniéki) \npo gazdinskim \nklasama. Pored toga, SPO \nsadrie i poglavlja koje se odnosi na analizu i ocjenu gospodarenja u proteklom uredajnom \nperiodu, prema izvr§enju \nplanova gospodarenja iz prethodne §PO i utvrdenog stanja éuma, \nupotrijebljenih \ntehnologija \nrada i ekonomiénosti. \nFSC Standard \nza BiH ukazuje da organizacija mora aiurirati \ni periodiéno revidirati planiranje \ngospodarenja i ostalu dokumentaciju, kako bi se izvr§ilo uskladivanje sa promjenjivim \neko1o§kim, socio1o§kim i ekonomskim okolnostima (Kriterij 7.4). Ovo je regulirano i \nPrijedlogom \nZakona o éumama, koji u Clanu 10. propisuje \nda se §PO izraduju periodiéno, \nodnosno za uredajni period od 10 godina. Pored toga, u Clanu 11. je propisano da se §PO, \nukoliko postoje objektivni razlozi za odstupanje od odredbi §PO (npr. usljed prirodnih \nnepogoda ili sliénih okolnosti), mogu revidirati. Reviziju odobrava i potvrduje Federalno \nministarstvo \nza driavne éume, a za privatne éume kantonalno ministarstvo. \nU cilju transparentnijeg poslovanja, FSC Standard za BiH predvida da organizacija \nmora \nbesplatno uéiniti javno dostupnim \nsaietak plana gospodarenja (Kriterij 7.5). Ova obaveza \nje \npredvidena i Prijedlogom \nZakona o §umama, \ngdje je u Clanu 10. propisano da se elektronski \ni \nostali dokumenti izradeni/pripremljeni \ntokom izrade SPO, dostavljaju uz istu, deponuju i \néuvaju u resomom F \nederalnom ministarstvu, te da podjednako pravo koriétenja \novih podataka \ni pristupa \nistim, ima kantonalno ministarstvo, \njedinica lokalne \nsamouprave \nna éijoj teritoriji \nse \nnalazi §uma, te vlasnici i korisnici éuma. Svi digitalni podaci dostavljaju \nse u jednom od \nprihvatljivih \nformata geografskih \ninformacionih \nsistema (GIS) koji omoguéava razmjenu ili \nunos u razliéite softverske platforme. \nOsim toga, dostupnost planskih \ndokumenata \njavnosti \nje \npraktiéno osigurana i kroz odredbe Clana 11., gdje je propisano da se SPO dostavlja \njedinici \nlokalne samouprave \nradi davanja saglasnosti. \nPrincip 8 FSC standarda \nza BiH se opéenito odnosi na obavezu organizacija \nkoje gospodare \n§umskim resursima da dokaiu da se napredak prema postizanju \nciljeva gospodarenja, uticaji \naktivnosti \ngospodarenja i stanje éumskog \npodruéja, kontinuirano \nprate i procjenjuju, \nu skladu \nsa stepenom, \nintenzitetom \ni rizikom aktivnosti \ngospodarenja, \nu cilju provodenja \nprilagodljivog \nnaéina gospodarenja. Kriterij 8.1. FSC standarda \nza BiH navodi da organizacija \nmora Vr§iti \nmonitoring implementacije svog plana gospodarenja, ukljuéujuéi politike i ciljeve \ngospodarenja, napredak u realizaciji planiranih aktivnosti i postizanje dokazivih ciljeva. \nPraéenje implementacije \nplana gospodarenja \nje propisano i u Prijedlogu \nZakona o §umama. \nPrema élanu 54., korisnici §uma duini su voditi evidenciju o izvréenim radovima i \nprovedenim mjerama predvidenim izvedbenim dijelom Sumarskog programa FBiH, \nkantonalnim \n§umsko-razvojnim \nplanom, SPO, Godiénjim \nplanom realizacije \nSPO i projektom \nza izvodenje. Podaci predvideni evidencijama moraju se evidentirati za proteklu godinu i \ndostaviti kantonalnom ministarstvu i Federalnom ministarstvu najkasnije do 28. februara \ntekuée godine, za prethodnu godinu. Osim toga se Clanom 12., koji propisuje sadriaj SPO, \n13 \npredvida \nda se u poglavlju Planovi gospodarenja §umama i §umskim zemljiétima \nza naredni \nuredajni period, izmedu ostalog, ukljuéuju i ciljevi gospodarenja §umama, te plan mjera za \noéuvanje i unapredenje diverziteta \néumskih ekosistema, eko1o§kih \ni socijalnih \nfunkcija §uma. \nPrema Prijedlogu \nZakona o §umama, korisnik §uma izraduje Godiénji plan realizacije \n8P0, \néiji su sastavni dio projekti za izvodenje svih planiranih \nradova. Projekat za izvodenje radova \nsadrii planove svih potrebnih biotehniékih mjera u okviru pojedinih sastojina unutra \nodjeljenja, \na u skladu sa predvidenim \nciljevima gospodarenja. Kad su u pitanju preventivne \nmjere, Prijedlog Zakona o §umama u Clanu 25. propisuje \nda radovi u §umama moraju biti \nizvedeni u odgovarajuéoj sezoni, na naéin koji smanjuje pojavu \néteta po éumski ekosistem, te \nda kantonalna uprava i korisnici §uma prate zdravstveno stanje §uma i obim étete u éumama \n(Clan 38.). Dalje, Prijedlog \nZakona o éumama \npropisuje \nda se za izvedene radove po projektu \nza izvodenje, Vr§i tehniéki \nprijem radova i da je, ukoliko se prilikom \ntehniékog prijema \nutvrdi \nda radovi nisu izvr§eni u skladu sa projektom, korisnik/vlasnik éuma duian utvrdene \nnedostatke otkloniti i radove izvréiti u roku koji odredi komisija. Prijedlog \nZakona o éumama \nu Clanu 16. predvida, da §teta koja nastane prilikom sjeée na éumskom zemlji§tu i \nnedoznaéenim stablima \nmora biti sanirana \nodmah nakon zavréetka izvlaéenja §umskih drvnih \nsortimenata, a najkasnije \ndo podnoéenja \nzahtj \neva za tehniéki \nprij \nem radova. \nKriterij 8.2 FSC Standarda \nza BiH, predvida da organizacija \nmora VI‘§ltl monitoring \ni procjenu \nsocioloékog i ekolo§kog utjecaja provedenih aktivnosti na §umskom podruéju, kao i \nmonitoring promjena stanja okoli§a. U Clanu 34. Prijedloga \nZakona o §umama \nje propisana \nobavezna procjena oko1i§nog uticaja za podizanje monokultura na poVr§ini veéoj od pet \nhektara. U skladu sa propisima o za§titi okoli§a, Vr§i se i procjena utjecaja na okoli§ za \nprevodenje éumskog zemlji§ta \ndrugoj namjeni (za izgradnju \nobjekata, povr§inskih \nkopova \ni u \nsluéaju prevodenja §umskog u poljoprivredno \nzemlji§te). \nKriterij 8.5 FSC Standarda \nza BiH, navodi da organizacija \nmora imati i implementirati \nsistem \npraéenja i evidentiranja, proporcionalan stepenu, intenzitetu i riziku svojih aktivnosti \ngospodarenja, za dokazivanje \nizvora \ni koliéina svih proizvoda \n§ume, u odnosu na predvidene \nkoliéine proizvoda stavljenih na triiéte kao FSC certificirane. To se moie prepoznati i u \nPrijedlogu \nZakona o §umama, \ngdje je u Clanu 54. propisano da su korisnici éuma duini Voditi \nevidenciju o izvr§enim radovima i provedenim mjerama predvidenim izvedbenim \ndijelom \nSumarskog programa Federacije, kantonalnim \n§umsko-razvojnim \nplanom, 8P0, Godiénjim \nplanom realizacije 8P0 i projektom \nza izvodenje. Takoder, Prijedlog Zakona o éumama u \nClanu 27. propisuje, da drvo, dijelove stabala i grane posjeéene u §urni i izvan éume nije \ndozvoljeno \npomjerati \nod panja dok se propisno ne obiljeii, klasira, premjeri \ni evidentira. \nU okviru Principa \n9 FSC Standarda za BiH se utvrduje \nda organizacije moraju \nodriavati i/ili \npobo1j§ati visoke zaétitne vrijednosti na §umskom podruéju, kroz primjenu naéela \npredostroinosti. \nPrijedlog Zakona o §umama \nu Clanu 28. propisuje \nda zaétitnim éumama ili \n§umama \ns posebnom namjenom treba gospodariti na naéin koji c'e obezbijediti \nnamjenu zbog \nkoje su proglaéene, \nte da se ove §ume smatraju §umama \nvisoke zaétitne vrijednosti. \nZa§titne \n§ume prvenstveno sluie za za§titu zemlji§ta na strmim terenima i zemljiéta podloinih \nerozijama, bujicama, kliziétima ili o§trim klimatskim uslovima koji ugroiavaju postojanje \nsamih §uma i éume éiji je glavni zadatak zaétita naselja, privrednih i drugih objekata, kao §to \nsu saobraéajnice, \nenergetski objekti, objekti telekomunikacione \ninfrastrukture, \nzaétita izvoriéta \n14 \ni korita Vodotoka, obale Vodenih akumulacija \nkao i éume koje su podignute kao za§titni \npojasevi, odnosno koje sluie protiv prirodnih nepogoda, katastrofa ili stihijskih efekata \nljudskog \ndjelovanja \n(Clan \n29.). Sumama \nsa posebnom namjenom se prema prijedlogu \nZakonu \no §umama smatraju: éume unutar zaétiéenih podruéja ili prirodnih vrijednosti zaétiéene na \nosnovu Zakona 0 za§titi prirode, §ume od posebnog znaéaja za odbranu i potrebe Omianih \nsnaga BiH i policijskih \nstmktura, éume ili njeni dijelovi registrirani \nkao sjemenske sastojine i \nsjemenski objekti, §ume od znaéaja za snabdijevanje vodom i oéuvanje njenog kvaliteta \nza§tiéene \nna osnovu propisa 0 Vodama i nauéno-nastavne \nogledne plohe i ogledne §ume za \nedukaciju \n§umarskih radnika \ni struénj \naka (Clan \n30.). \nU okviru kriterija 9.1 FSC standarda za BiH, navedeno je 6 kategorija visoko—za§titnih \nvrijednosti. Pojedine kategorije zaétitnih éuma ili §uma posebne namjene, definirane \nPrijedlogom \nZakona 0 §umama, \nmogu se povezati sa odgovarajuéim \nkategorijama HCV éuma, \ni posluiiti kao osnova za njihovo izdvajanje. U Clanu 28. Prijedloga \nZakona 0 §umama \nje \npropisano da se procjena funkcija zaétitnih §uma i éuma s posebnim namjenom utvrduje \nstruénim elaboratom, koji treba da sadrii podatke 0 stanju §uma i principima gospodarenja \n§umama, u cilju njihovog oéuvanja i ostvarivanja namjene prog1a§enja. U istom Clanu se \npredvida \nda se zaétitne éume i éume s posebnom namjenom moraju \nucrtati \nna kartu i obiljeiiti \nna terenu Vidljivim \nznakovima \nkoji se odreduje u propisu \n0 proglaéenju §ume. U Kriteriju \n9.1 \nFSC standarda \nza BiH je propisano da organizacija mora procijeniti i zabiljeiiti prisutnost \ni \nstanje visoko zaétitnih vrijednosti na éumskom podruéju, te da se procjena Vr§i na osnovu \nnajbolje \ndostupnih informacija \nkoje sadrie lokaciju i status \nVisokih \nzaétitnih Vrij \nednosti. \nNaéini gospodarenja éumama \nVisoke za§titne vrijednosti \nsu prepoznati i detaljno elaborirani \nu \nFSC Standardima za BiH, gdje se navodi da organizacija \ntreba prilagoditi svoje strategije \ngospodarenja §umama Visoke zaétitne vrijednosti, kako bi osigurala efikasnu za§titu \nidentificiranih podruéja visoko \nza§titnih vrijednosti \n(Kriterij \n9.4). Organizacije moraju \nrazviti \ni implementirati \nstrategije i aktivnosti koje odriavaju i/ili poboljéavaju \nidentificirane \nVisoke \nzaétitne vrijednosti prije implementacije \npotencijalno étetnih aktivnosti gospodarenja, a \nukoliko neke aktivnosti §tete visoko zaétitnim Vrijednostima, iste se odmah obustavljaju \ni \npoduzimaju \nse aktivnosti za obnovu i za§titu visoko zaétitnih vrijednosti (Kriteriji 9.2 i 9.3). \nSve strategije i aktivnosti \nmoraju \nbiti implementirane u skladu sa principom \npredostroinosti \ni \nproporcionalne stepenu, intenzitetu \ni riziku aktivnosti gospodarenja (Kriterij 9.3). U Clanu \n28. Prijedloga \nZakona 0 §umama, utvrdeno je da se propisom kojim se §ume proglaéavaju \nza§titnim éumama ili §umama \ns posebnom namjenom, odreduju reiimi gospodarenja \néumama \nu kojima su identificirane \nVisoke zaétitne \nvrijednosti. \nKada je u pitanju transparentnost procesa, FSC Standardi za BiH predvidaju ukljuéenje \nzainteresiranih strana \nu svim fazama identifikacije, \nproglaéenja i gospodarenja \néumama \nVisoke \nzaétitne vrijednosti (lndikatori 9.2.3 i 9.4.2). Na sliéan naéin i Prijedlog Zakona 0 §umama \npropisuje da se u proces proglaéavanja éuma posebne namjene i zaétitnih §uma ukljuée \nrazliéite interesne grupe. Progla§enje zaétitnih éuma vr§i Vlada kantona na prijedlog \nkantonalnog ministra, \njedinice lokalne samouprave \nili korisnika \n§ume. Kada prijedlog \npodnosi \nkantonalno ministarstvo \npotrebno je pribaviti i saglasnost \njedinice lokalne samouprave ili \nobmuto, a kad korisnik §uma podnosi prijedlog potrebno je pribaviti saglasnost \nkantonalnog \nministarstva \ni jedinice lokalne samouprave (Clan 29.). Kada su u pitanju §ume s posebnom \nnamjenom, Prijedlog Zakona 0 éumama predvida \nda te §ume proglaéava Vlada kantona na \n15 \nprijedlog kantonalnog ministra i da je potrebno za odredene tipove §ume s posebnom \nnamjenom, prije don0§enja akta 0 proglaéavanju, pribaviti miéljenje \nkorisnika \néuma i jedinice \nlokalne \nsamouprave \n(Clan \n30.). \nPrincip 10 FSC standarda za BiH se u opéem smislu odnosi na potrebu da aktivnosti \ngospodarenja, koje se provode od strane organizacije, moraju biti odabrane i implementirane \nu skladu sa ekonomskim, \nekoloékim \ni soci0lo§kim \npolitikama i ciljevima organizacije, te u \nskladu sa svim FSC principima i kriterijima. Potreba za odgovarajuéim obnavljanjem \nvegetacijskog pokrivaéa sastojina nakon sjeéa, i njihovo Vraéanje u prvobitno stanje je \nnaznaéena \nkroz Kriterij 10.1. F \nSC Standardima za BiH se takoder predvida \nda se prilikom \nobnove sastojina moraju \nkoristiti odgovarajuée, ekoloéki prilagodljive Vrste (Kriterij 10.2), te \nda se alohtone vrste mogu koristiti onda kada znanje i/ili iskustvo pokazuju da se njihov \neventualni uticaj moie kontrolirati, te da se mogu koristiti efikasne mjere za ublaiavanje \ntog \nuticaja (Kriterij 10.3). Prijedlogom Zakona 0 §umama je tretirana problematika §umsko- \nuzgojnih \nradova i procesa obnavljanja \n§umskih sastojina, bilo da se radi 0 aktivnostima \nnakon \nsjeéa ili mjerama koje se poduzimaju \nkada je u pitanju sanacija sastojina nakon prirodnih ili \ndrugih \nnesreéa. Korisnik éuma \ntreba izvr§iti poslove biolo§ke reprodukcije \n§uma minimalno \nu \nobimu koji \nje predviden u SPO (Clan 17.). Kada je u pitanju obnova Vegetacijskog \npokrivaéa, \nu Prijedlogu \nZakona 0 §umama \nje predvideno po§umljavanje sastojina (prirodnom \nobnovom \nili putem po§umljaVanja, ako se ne oéekuje prirodna obnova i to sadnim materijalom \npotvrdenog porijekla) koje su bile pogodene \nsu§om ili poiarom, u roku od dvije godine nakon \nsjeée ili §umskog poiara (Clan 22.). Problematika osiguranja §umsk0g materijala za \nreprodukciju \nje predmet Zakona 0 sjemenu i sadnom materijalu \néumskih i hortikultumih Vrsta \ndrveéa i grmlja i Zakona 0 priznavanju \ni za§titi sorti poljoprivrednog \ni éumskog bilja. Sve \naktivnosti na obnovi §uma (posebno u sluéaju sanacije §teta izazvanih \nprirodnim ili drugim \nnepogodama) \nje neophodno planirati, \na planom je potrebno naznaéiti opis nepogode, stepen i \npovréinu \no§tec'ene éume, mjere koje se trebaju provesti i tro§koVe sanacije i obnove (Clan \n26.). \nUkoliko se radi 0 zahvatima \nkoji tretiraju Veéu p0Vr§inu (vi§e od 10 ha), FSC Standardi za \nBiH navode obavezu provodenja \nprethodne procjene uticaja na 0koli§ (Indikator 10.2.3). U \novom \nkontekstu se Prijedlogom \nZakona 0 §umama \nnavodi da je pri podizanju \nmonokultura \nna \npovréini \nVeéoj od 5 ha neophodno provodenje procjene uticaja \nna okolié \n(Clan 34.). \nFSC Standardi za BiH predvidaju da se pri obavljanju gospodarskih aktivnosti, u smislu \nvegetacije, Vrsta i ciljeva gospodarenja, moraju koristiti ekoloéki odgovarajuée prakse \nuzgajanja §uma. Kada \nje u pitanju Prijedlog Zakona 0 éumama, Clanom 4. je definirano \nda \néumskouzgojne mjere (aktivnosti koje doprinose osnivanju novih sastojina u éumi i \npobolj \n§anju \nnjihove stabilnosti, \nraznolikosti \nili kvaliteta) \nukljuéuju: \n— \nmj \nere za obnovu \n§uma, \n- \nnjegu §uma \nu mladim razvojnim \nfazama, \nukljuéujuéi \nproredu mladih \nsastojina, \n- \nspecijalnu njegu mladih faza u prebornim §umama i drugim raznolikim §umama, \nizdanaékim éumama, \nkao i njegu rubova éuma, \n- \nrekonstrukciju \ni konverziju \nizdanaékih §uma, makija, \n§ikarai éibljaka \n16 \nU kontekstu dobrih uzgojnih i gospodarskih praksi odriivog gospodarenja éumskim \nresursima, potrebno je spomenuti i Kriterije 10.6 i 10.7 FSC Standarda za BiH, kojima se \nukazuje na neophodnost minimiziranja \ni izbjegavanja koriétenja dubriva, i u naj§irem smislu \nhemijskih \nsredstava \n(pesticida) u §umi i na §umsk0m zem1ji§tu. \nPored toga, organizacija \nmora \nprovoditi gospodarske aktivnosti u §umi sa ciljem minimiziranja stvaranja otpada i uz \nodlaganje nastalog otpada na ok0li§n0 prihvatljiv \nnaéin (Kriteriji 10.11 i 10.12). Prijedlog \nZakona 0 éumama \nje, po ovom pitanju, zabranio koriétenje hemijskih sredstava \nu §umi i na \n§umskom zemljiétu, osim u sluéajevima kada je, uz dozvolu nadleinih organa, neophodno \nkoriétenje hemijskih sredstava u §umskim rasadnicima, odnosno za smanjenje prekomjerne \npopulacije insekata ili za gaéenje éumskih poiara (Clan 36.). Pored toga istim Clanom \nPrijedloga Zakona 0 éumama je propisano da nije dozvoljeno odlagati otpad, smeée ili \nzagadujuée tvari u §umi ili na éumskom zemljiétu. Korisnik ima obavezu saniranja i \nuklanjanja otpada i smeéa iz driavnih éuma, ali i pravo na naknadu za nastale troékove \nuklanjanja \notpada i smeéa od fiziékog ili pravnog lica koji su otpad, smeée ili zagadujuée \ntvari \ndeponovali u §umi. \n17 \n3. REFERENCE: \nPrijedlog \nZakona 0 éumama \nfederacije BiH, 2017 \n(http://par1amentfbih.,qov.ba/dom naroda/V2/userfiles/file/Materiiali%20u%20proceduri \n201 \n7/Priied1o,q%20zakona%20o%20sumama \nbos.pdf) \nFSC Standardi za odriivo \ngospodarenje \néumama \nu Bosni \ni Hercegovini, \n2020 \nhttps://d2ouvV59p0d,cz6k.cloudfront.net/downloads/8 \nfsc standardi bih 13042020.pdf‘.7uNew \nsID=36281 \n8 \n18 \nGOZDQRSKR \nKNJIZNICH \nBFGO K E \n925 \nlljflmfljflljflllllHHIHIIWII \nCOBISS \n6 \n\"0209 \n- \n:15 \nSI9 \n"}
{"dc.title": "Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra Anđela Zvizdovića sa sultanima", "dc.creator": "Babić, Mile", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "samoponiženje;samouzvisivanje;logika dobrote;moć dobrote;sveta moć;self-humility;self-exalting;logic of goodness;power of goodness;holy power;info:eu-repo/classification/udc/27-67", "id": "rulj_38893", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=132114&dn=", "text": "Edinost in dialog Unity and Dialogue\n74 (2019) 2: 43–59\nEdinost in dialog Unity and Dialogue\n74 (2019) 2: 43–59\nIzvirni znanstveni članek Original scientific paper (1.01)\nBesedilo prejeto Received: 21. 10. 2019; Sprejeto Accepted: 4. 11. 2019\nUDK UDC: 27-67\n27-36:929sv. Frančišek As.\n929Zvizdović A.\nDOI: https://doi.org/10.34291/Edinost/74/02/Babic\nMile Babić\nSusreti svetoga Franje Asiškoga i fra \nAnđela Zvizdovića sa sultanima\nMeetings of St. Francis of Assisi and of Fr. \nAnđeo Zvizdović with Sultans\nSažetak: Susreti sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu (u gradu \nDamietti) za vrijeme Pete križarske vojne i fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. \nel-Fatihom (Osvajačem) u Bosni na polju Milodraž 1463. nakon pada Bosanskoga Kraljevstva \noznačuju prijelaz iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja. To je susret dvojice nosilaca \nonodobne najveće svjetske moći s dvojicom franjevaca koji su nosioci najveće svjetske ne-\nmoći, tj. ljubavi kao samoponiznosti (kenosis). Vojna i svaka druga moć uvećavaju se tako \nšto njezini nosioci stalno pobjeđuju svoje neprijatelje. To je logika neprijateljskoga pristupa \nonima koji se ne podređuju toj moći. Pobjeđivanjem moć stalno raste i tako sebe stalno \nuzvisuje. Moć može rasti samo ako pred sobom ima neprijatelja. Nemoć, tj. ljubav kao samo-\nponiznost odnosi se prema svima kao prijateljima i tako samu sebe ponizuje. Ona se prema \nneprijateljima odnosi kao prema prijateljima. Tako ljubav kao samoponiznost može obratiti \nsvaku vojnu i drugu moć, ali ne može obratiti (promijeniti) svetu moć, tj. moć koja samu sebe \napsolutizira. Fra Anđeo Zvizdović ostaje vjeran evanđeoskoj logici sv. Franje Asiškoga, tj. logici \ndobrote i samoponiznosti, dakle, ostaje vjeran logičkoj formi (L. Wittgenstein) Evanđelja. \nIz toga slijedi da su pobjednici i pobijeđeni jednako udaljeni od svoje slobode.\nKljučne riječi: samoponiženje, samouzvisivanje, logika dobrote, moć dobrote, sveta moć\nAbstract: Two meetings: of St Francis of Assisi with sultan Malik al-Kamil in Damietta in Egypt \n1219 during the Fifth Crusade, and of Fr. Anđeo Zvizdović with sultan Mehmed II el-Fatih \n(Conqueror) on the field Milodraž in Bosnia 1463 after the fall of Bosnian Kingdom, mark \nout the transition from violence paradigm to nonviolence paradigm. It was a meeting of two \nholders of world power with two friars – holders of world's highest powerlessness, i.e. love \nas self-humility (kenosis). Military and every other power are amplified by victories of its \nholders over their enemies. It is a logical approach to those who don’t submit to their power. \nThe power is constantly growing and self-exalting by victories. The power needs enemies \nfor it to enhance. Powerlessness, such as self-humility, addresses everyone as a friend, the-\nreby humbling itself. Powerlessness treats enemies as friends. So, love as self-humility can \nconvert each military and any other power, but it can’t convert (change) holy power, i.e. \nthe power absolutizing itself. Fr. Anđeo Zvizdović remains faithful to the logic of St Francis \nof Assisi, i.e. to the logic of goodness and self-humility, consequently he persists in logical \n44\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nform (L. Wittgenstein) of Gospel. Hence, the conquerors and the conquered are equally far \nfrom their freedom.\nKey words: self-humility, self-exalting, logic of goodness, power of goodness, holy power\nUvod\nU ovom radu želim pokazati, prvenstveno na temelju Spisa svetoga Franje, \nšto je pokrenulo sv. Franju na susret sa sultanom Malikom al-Kamilom \nu Egiptu 1219. za vrijeme Pete križarske vojne i što je pokrenulo fra Anđela \nZvizdovića na susret sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) \n1463. u Bosni. Zatim ću upozoriti da je ono poimanje Krista koje je pokre-\nnulo sv. Franju na susret sa sultanom također pokrenulo i kustoda bosanske \nFranjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića. Duh bosanskih franjevaca, \nosobito fra Anđela, najbolje se zrcali u djelu fra Matije Divkovića, prvoga \npisca u Bosni na narodnom jeziku, točnije rečeno, u Divkovićevoj kristo-\nlogiji. Oba su, dakle, susreta motivirana kristološki i soteriološki. U prvi, \ndakle, plan stavljam Spise svetoga Franje, ono što je Franjo sam mislio, \ngovorio i činio, a zatim ono što su o njemu rekli franciskanolozi, istraživači \ni crkveni dokumenti. To zovemo hermeneutičkim pristupom. Temeljno \nmjerilo kojim mjerimo sv. Franju, kao i sve kršćane, jest Isus Krist, pa je \npristup temi utoliko kristološki.\nPritom uzimam u obzir što su o sv. Franji, o njegovu životu i djelu, pisa-\nli istaknuti povjesničari srednjega vijeka: Raoul Manselli (2011), Jacques \nLe Goff (2010) i Chiara Frugoni (2001). Strogo povijesnom metodom oni \nsu pokazali po čemu je sv. Franjo novi čovjek i začetnik novoga svijeta \nte time i nove paradigme življenja, mišljenja i djelovanja. Nakon toga sažet \nću što su o sv. Franji pisali Peter Kammerer, Ekkehart Krippendorff i Wolf-\nDieter Narr u zajedničkoj knjizi Franjo Asiški – suvremenik za drukčiju \npolitiku (2008) švicarski franjevac Niklaus Kuster u svojoj knjizi Franjo, \nbuntovnik i svetac (2009) te Richard Rohr u svojoj knjizi Živjeti ljubav. Što \nje Franjo Asiški učinio drukčije (2015). Ove autore ističem zato što se oni \noslanjaju na stroga povijesna istraživanja Franjina života i djelovanja.\nPrisutnost i djelotvornost duha sv. Franje među bosanskim franjevcima \nnajdublje su razumjeli genijalni pisci nobelovac Ivo Andrić (1982) i Nikola \nŠop (1980). Njihovo shvaćanje franjevačkoga djelovanja u Bosni u skladu \n45\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nje sa shvaćanjem Matije Divkovića, čija je kristologija u potpunom skladu \ns kristologijom Franje Asiškoga.\n1 Franjo Asiški kao radikalni reformator kršćanstva\nVažno je istaknuti da je sv. Franjo živio u razdoblju reformskih pokreta, \nkad reformu Crkve žele i oni na vrhu crkvene hijerarhije i oni na dnu, \njasnije rečeno, i klerici i laici. Veliki reformator bio je papa Grgur VII, koji \nje preminuo 1085, a sv. Franjo je rođen 1182, skoro stotinu godina kasnije. \nGrgur (papa od 1073) započeo je veliku reformu Crkve kojom je nastojao \nosloboditi Crkvu od laičke investiture, od toga da svjetovni vladari postav-\nljaju i uvode prelate u crkvene službe, od simonije (kupovanja crkvenih \nslužbi) i klerogamije (svećeničke ženidbe). To je bio tzv. spor oko investi-\nture, koji je doveo u sukob papu i njemačkoga cara Henrika IV.\nHarold J. Berman u svojoj knjizi Pravo i revolucija (1995) dokazao je svoju \ntemeljnu tezu, koja glasi: razračunavanje između carske i papinske vlasti \nučinila su nemogućom monolitnu vlast, jer su dovela do diferenciranja \nsvjetovne od duhovne vlasti, tako da je za polovicu stvarnosti nadležna \nsvjetovna vlast, a za drugu polovicu duhovna. Za Bermana su sve revolucija \nkoje su slijedile nakon Grgura samo reformulirale teme grgurovske revo-\nlucije. Ta je revolucija oduzela sakralni karakter svjetovnoj vlasti; posrijedi \nje bila desakralizacija (sekularizacija) političke vlasti. Time se Crkve kon-\nstituira kao samostojno i savršeno društvo (societas perfecta), koje se po \nsvome cilju (salus animarum – spasenju duša) razlikuje od države koja \nje također savršeno društvo čiji je cilj vremenito dobro. Zahvaljujući tom \nrazlikovanju krajem 11. stoljeća postavljeni su temelji za odvajanje politike \nod religije i države od Crkve.\nVažno je istaknuti da su reformu Crkve i države uglavnom željeli svi: i cr-\nkvena hijerarhija, i laici, i prosjački redovi (dominikanci i franjevci). Tada \nse javlja kristocentrična duhovnost, jer se kršćanski život sastoji u prak-\ntičnom nasljedovanju Isusa Krista. Jedna od temeljnih promjena koju \nuvode prosjački redova jest promjena stava prema smrti, koji smrt shvaća \nkao eshatološku transformaciju (dobivanje punog života, koji nije podlo-\nžan smrti). Sveti Franjo je radikalan reformator kršćanstva jer se on vraća \nna kršćanske izvore (reditus ad fontes), na izvornu formu kršćanskoga \n46\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nživota, a to je vita apostolica et evangelica (na apostolsku i evanđeosku \nformu života Isusa i njegovih učenika). Kratko rečeno, Isusova forma života \nje mjerodavna za sve kršćane.\nSociolog Peter Kammerer, politolog Ekkehart Krippendorff i politički fi-\nlozof Wolf-Dieter Narr u zajedničkoj knjizi Franjo Asiški – suvremenik \nza drukčiju politiku jasno pokazuju da je sv. Franjo izveo religioznu re-\nvoluciju tako što je povratkom mjerodavnoj formi života – a to je forma \nIsusova života – započeo radikalnu reformu Crkve. U svojoj Oporuci Franjo \nje rekao: exivi de saeculo (da je izašao iz svijeta nasilja) i da u ovom svijetu \nnasilja želi uspostaviti novi svijet, svijet mira. On, dakle, nudi alternativu \nsvijetu nasilja: ne bijeg od svijeta, nego alternativu nasilnom svijetu.\nŠvicarski kapucin Niklaus Kuster u svojoj knjizi Franjo, buntovnik i sve-\ntac govori da je Franjo bio buntovnik jer je predano slijedio svoje ideale \ni tako se odmaknuo od tadašnjih ustaljenih konvencija inicirajući pokret \nkoji će promijeniti svijet. Franjo je istodobno i svetac jer slijedi Isusove \nstope i otvara se s povjerenjem čovjeku, prirodi i Bogu te traga za dubljim \nsmislom života, koji i pronalazi. U Petoj križarskoj vojni s kršćanskim voj-\nnicima bio je i sv. Franjo. Kad su križari opsjedali egipatski grad Damiettu \n1219, Franjo je na vlastitu inicijativu krenuo na razgovor sa sultanom \nMalikom al-Kamilom, s kojim se sprijateljio. Franji je bilo stalo do mira \ni njegova miroljubivost očituje se u njegovoj odluci da za vrijeme borbe \ni bez ičije oružane zaštite i pratnje ode k sultanu na razgovor (»nije se pla-\nšio prijeći neprijateljskoj vojsci«; Manselli 2011, 323), jer su za njega mu-\nslimani bili braća.\nSlijedeći formu Dekaloga, Kuster iz Franjina susreta sa Sultanom izvodi \ndeset načela za dijalog među religijama: \n1.\t Dijalog proizlazi iz molitve, jer svaki uspjeli dijalog nije samo ljudsko \ndjelo, nego i Božji dar. Različita ispovijedanja vjere imaju, dakle, povjerenje \nu svoju vlastitu molitvu i u molitvu svoga dijaloškoga partnera.\n2.\t Susret sa sultanom inicira Franjo. Njegova hrabrost i sultanova otvore-\nnost omogućuju uspjeh susreta na koji su se odvažili.\n47\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\n3.\t Najprije svoju stranu nastoji odvratiti od nasilja. Kad je ismijan i ne-\nshvaćen na svojoj strani, pouzdaje se u veću razumnost protivničke strane. \nNjegov unutarnji mir i njegova nada u nenasilje nadvladavaju protivničke \npredrasude i omogućuju dijalog između tobožnjih neprijatelja.\n4.\t Franjo doživljava da se njegov partner u razgovoru trudi oko istinite \nvjere i otkriva da je Božja ljubav prisutna i izvan njegove vlastite religijske \nzajednice. Povjerenje da je njegov partner povezan s Bogom uspostavlja \nmostove i sklapa prijateljstva iznad vjerskih granica.\n5.\t Tko hoće i čini dobro drugima, povezuje se s njima po djelima koja \nsu jača od riječi. Franjevci (Minores, Manji) uklapaju se u ljudske poretke \ndrugih kultura, ali sebe razumijevaju kao braću i sestre svakoga stvorenja \n(1 Pet 2,13) i traže »da služe svakom čovjeku« (Nepotvrđeno pravilo, 16).\n6.\t Franjo zahtijeva da se njegova braća ponašaju iskreno kao kršćani i da \nto priznaju (Nepotvrđeno pravilo, 16).\n7.\t Susret i dijalog nalaze drugu osnovu onda kad kršćani žive među mu-\nslimanima. Franjo ohrabruje svoju braću da žive u istim životnim uvjetima \nu kojima žive muslimani i da im služe, te da živeći zajedno budu senzibilni \nza to jesu li i kada su vjerski razgovori dobri.\n8.\t Franjo razlikuje dva oblika navješćivanja vjere: vlastitim životom i djelo-\nvanjem te riječima. Prednost daje životu i djelovanju. Tek kad braća upoz-\nnaju drugu kulturu i religiju, i samo onda kad jasno osjete da se to Bogu \nsviđa, neka navijeste evanđelje.\n9.\t Franjo ne djeluje kao individualist. Na put sultanu prati ga brat iluminat. \nFranjevačko pravilo šalje također braću po dvojicu ili u malim grupama, \nkako to već piše u Evanđelju, da šire mir i evanđelje u svijetu. Njihovo \nponašanje u vlastitom okruženju treba osnažiti ono što oni navješćuju.\n10.\tFranjo je impresioniran svakodnevnom molitvom muslimana i to \nmu je dalo poticaj za svakodnevni život vlastite religijske zajednice. To za-\npravo znači kako je za dijalog potrebno čuti i slušati druge te učiti jedni \nod drugih.\n48\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nPoznati američki franjevac Richard Rohr u svojoj knjizi Eager to Love: The \nAlternative Way of Francis of Assisi, koja je na njemačkome objavljena pod \nnaslovom Die Liebe lieben. Was Franz von Assisi anders machte (Živjeti \nljubav. Što je Franjo Asiški učinio drukčije) piše kako je Franjo – po Tomi \nČelanskome – bio svjestan dileme koja se sastojala u sljedećem: ako kaže \nkrižarima da ne trebaju ratovati i da će bitku izgubiti, oni će ga smatrati \nludim; a ako bude šutio, osjećat će grižnju savjesti. U srednjem vijeku \nvladali su nepovjerenje, strah i mržnja između islama i kršćanstva (možda \nveći nego danas). Tada se u Europi nije znalo praktički ništa o islamskoj \nkulturi i religiji. Postojali su samo grozni stereotipi neprijateljstva (Rohr \n2015, 158–163).\nKrižarske su vojne smatrane svetim ratom i uživale su opću potporu. Skoro \nih nitko među kršćanima nije osuđivao niti shvaćao da se radi o masov-\nnoj zloporabi moći i Evanđelja. Dotadašnji grijeh simonije prestao je biti \ngrijehom. Tako prestaje biti grijehom i posuđivanje novca uz kamatu \nte nepoštovanje prema subotnjem miru. Franjo je znao da je sv. Bernhard \niz Clairvauxa opravdavao križarske ratove, jer je zajedno s više papa poz-\nvao na kastrofalni Drugi križarski rat. Križari su ratove vodili pod vlas-\ntitom zastavom i s mottom često citiranim: Deus vult (Bog hoće [rat]). \nUsprkos tome, za Franju ti ratovi nisu bili Božja volja, nego su »protiv volje \nGospodina«). Neki istraživački – ističe Rohr – postavljaju pitanje: ne postoji \nli povezanost između križarskih ratova i shizme između Rima i Carigrada \n(1054). Istočna je Crkva postala našim otuđenim bratom, »neprijateljem«. \nNeki istraživači tvrde da je sv. Bonaventura u svom životopisu sv. Franje \ncijelu stvar učinio prihvatljivu Rimu i kršćanskim »patriotima«. Sve je to \nzapravo bilo smatrano pobožnom legendom. Rohr pošteno priznaje da je \ni on sam nekada tako mislio.\nFranjo napušta svoju vlastitu kulturu na svoju vlastitu štetu da bi potražio \nsultana, da bi se zaputio u svijet drukčijega, drukčijeg čovjeka, koji je u \njavnosti slovio kao neprijatelj kršćanskoga svijeta i kršćanske religije. Tri \nputa je pokušao otići u Svetu Zemlju, ali je uspio tek u trećem pokuša-\nju. Zbog toga je putovao u Egipat kako bi križarskim trupama objasnio \nda krivo čine sudjelujući u Petoj križarskoj vojni, na koju su pozvali papa \nInocent III. i drugi katolički prvaci. Križarima je govorio da ne idu u bitku \ni najavio im je poraz. Oni su ga ismijali: »Srca im otvrdnuše i ne htjedoše \nposlušati.« Franjin stav prema neprijateljima, a time i prema islamu, najbolje \n49\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nje izražen u 22. poglavlju Nepotvrđenoga pravila u kojem je Franjo pred \nodlazak u Svetu Zemlju rekao: »Ljubite svoje neprijatelje i činite dobro \nonima koji vas mrze« (Mt 6,15; Mk 11,26). Gospodin naš Isus Krist, čije stope \ntreba slijediti, nazvao je prijateljem svoga izdajnika i svojevoljno se predao \nonima koji su ga razapeli. Dakle, prijatelji su naši svi oni, po Franji, koji \nnam nepravedno nanose patnje i tjeskobe, sramote i nepravde, bolove \ni mučenja, mučeništvo i smrt: »Te moramo veoma ljubiti jer iz toga što nam \nnanose imamo život vječni.«\nFranjina poniznost, njegovo poštovanje prema drugome, također i prema \nislamu – po Rohru – omogućilo mu je vjerojatno da skoro tri tjedna prove-\nde sa sultanom, pod čijom se zaštitom mogao vratiti križarima ponijevši \nsa sobom rog kojim se poziva na islamsku molitvu kao sultanov dar. Očito \nsu poštovanje i uvažavanje između Franje i sultana bili uzajamni. Takvo \nponašanje prema sultanu i islamu nije postojalo u cijelom srednjem vijeku. \nFranjo je veoma mudro razlikovao institucionalno zlo i individuuma koji \nje trpio to zlo. Suosjećao je s vojnicima kao pojedincima, iako je odbaci-\nvao rat. Bio je žalostan zbog bitke koja se vodila i smrti vojnika, osobito \nŠpanjolaca, zbog njihove »velike nepromišljenosti«.\nSvojoj braći u Nepotvrđenom pravilu Franjo objašnjava da se na dva na-\nčina može ophoditi sa saracenima (muslimanima). Prvi se način sastoji \nu tome da se braća ne svađaju i ne prepiru, nego da služe radi Boga sva-\nkom ljudskom stvorenju i da se zadovolje time da priznaju svoju vlastitu \nkršćansku vjeru. To bi značilo da navješćuju kršćansku vjeru vlastitim \nživotom. Druge se način sastoji u tome da navijeste Božju riječ ako se to \nsviđa Gospodinu. Možda je riječ inšalah Franjo naučio od muslimana. \nKod Franje se, kao i kod Isusa, dogodio potpuni obrat svijesti: samo takav \nnovi čovjek može podnijeti društvena zla svoga vremena. Pitanje je može \nli dualističko (svađalačko) mišljenje našega vremena uopće razumjeti, do-\npustiti ili podržati takvu radikalnu duhovnost. Rohr misli da se i mi danas \nnalazimo pred istom dilemom kao nekoć sv. Franjo: ako im kažemo da ne \nratuju, smatrat će nas luđacima; a ako šutimo, grist će nas savjest. Ovdje \nje naprosto riječ o savjesti.\n50\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\n2 Samoponiznost kao ljubav\nU ovom poglavlju izložit ću temeljne misli Spisa svetoga Franje na osnovi \nrada koji sam o njemu objavio (Babić 2019, 79–105) tako što ću dalje razra-\nditi i produbiti osnovne misli Franjine kristologije. Vizija Franje Asiškoga, \nkoja se temelji na Isusovu Evanđelju, naglašava bratstvo i sestrinstvo svih \nljudi, ne samo svih ljudi, nego i svih bića, tj. svih Božjih stvorenja u sve-\nmiru. Sva su bića u svemiru braća i sestre po stvorenosti. Samo je jedan \nStvoritelj, a sva su ostala bića Božja stvorenja. Ta bitna i neukidiva razlika \nizmeđu Stvoritelja i stvorenja temelj je bratstva među ljudima te bratstva \ni sestrinstva svih Božjih stvorenja. Svi oni koji nisu svjesni razlike između \nStvoritelja i njegovih stvorenja pretvaraju vlastitu religiju u idolatriju. Svi \ndanašnji religiozni fundamentalizmi nisu ništa drugo nego negacija Boga \ni pretvaranje Boga u običnoga idola, u lažno božanstvo, u božanstvo smrti, \nkoje ljude poziva na uzajamnu mržnju i na ubijanje. Ove godine, 4. veljače, \npapa Franjo i veliki imam Ahmad al-Taib u Deklaraciji o ljudskom bratstvu \nza mir u svijetu i zajednički život pišu da je vjera u jednoga Boga koji \nje Stvoritelj, koji je stvorio život i sve ljude, temelj bratstva i sestrinstva svih \nljudi. Oni ističu da Bog zabranjuje ubijanje ljudi. Zatim kažu: »To tražimo \nna temelju naše zajedničke vjere u Boga, koji nije stvorio žene i muškarce \nda budu ubijeni ni da se međusobno sukobljavaju niti da budu zlostavljani \nili ponižavani u njihovim životima i okolnostima. Svemogući Bog nema \npotrebe da ga bilo tko brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za terorizi-\nranje ljudi« (Deklaracija, 6. rujna 2019). Treba reći da papa Franjo govori \no bratstvu svih ljudi oslanjajući se pritom na sv. Franju. U svom Govoru \nodržanom na ekumenskom i međureligijskom susretu u Sarajevu 2015. \nPapa je istaknuo da su svi ljudi braća. O tom bratstvu Papa govori i u apo-\nstolskoj pobudnici Evangelii gaudium i u enciklici Hvaljen budi.\nSvojom vizijom bratstva i sestrinstva svih ljudi i njezinim prakticiranjem \nFranjo Asiški je ponudio alternativu svijetu mržnje i nasilja u kojem i danas \nživimo. To je iskazao svojom poznatom rečenicom: Exivi de saeculo \n(Izašao sam iz svijeta nasilja). Izašao je, dakle, iz svijeta nasilja i počeo \nstvarati svijet mira. Sv. Franjo – i franjevci koji ga slijede – zastupa spasenje \ncijeloga svijeta, sveukupnoga Božjega stvorenja. Bog ljubi svoje stvorenje \ni želi ga spasiti u cjelini. Time sv. Franjo odbacuje ontološki i svaki drugi \noblik dualizma. Ovaj je svijet stvorio dobri Bog i sve što je stvoreno dobro \nje i lijepo i izvor je naše radosti. Taj dualizam do danas proizvodi užas \n51\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nu svijetu, jer zastupa stav da nema spasenja za cijelu stvarnost, nego samo \nza određenu stvarnost i samo za neke ljude. Pitanje zla dualizam je riješio \nna fundamentalno pogrešan način lociravši zlo u druge. Ako je zlo samo \nu drugima, onda kad ubiješ druge ti ubijaš zlo i za to ubijanje zla očekuješ \nnagradu i priznanje. Religiozni fundamentalisti ne vjeruju u Božju sve-\nmoć. Oni ne vjeruju da bi Bog mogao uništiti svijet kad bi htio. Tako oni \npretvaraju Boga u svoga slugu, tj. u idola, koji opravdava njihovu mržnju \ni ubijanje.\nKoliko je dualističko mišljenje neistinito najbolje se vidi kad proučavamo \nšto povjesničari kažu o vođi križarske vojske kardinalu Pelagiju, a što kažu \no sultanu Maliku. Francuski franjevac Gwenolé Jeusset navodi u svojoj \nknjizi Sveti Franjo i sultan kako Oliver Kölnski u svome pismu Maliku \niskazuje svoje poštovanje sultanu i tvrdi da je sultan zaslužio ime Kamil \n(što znači »savršeni«). Na drugoj strani, na temelju dokumenata Jeusset \nopisuje aroganciju i nepopustljivost papinskoga legata Pelagija (Jeusset \n2008, 93–101).\nZa sv. Franju Bog je Ljubav. Budući da je Božja ljubav čista nesebičnost, \nčista poniznost (»ponizi samog sebe«, Fil 2,7; kenosis), ta se ljubav osobi-\nto odnosi na isključene ljude, na one koje mi isključujemo i progonimo. \nBog ljubi svoje neprijatelje, a mi smo svi Božji neprijatelji time što smo \ngrešnici. I Bog nas, svoje neprijatelje, ljubi bezuvjetno, posve nesebično \ni bezgranično. Takvoga Boga, koji je sama Samoponiznost, otkrio nam \nje Isus Krist. A Isusa Krista Franjo želi nasljedovati do kraja i bez ikakva \npridržaja. Zato Franjo želi biti manji od svih ljudi i podložan svakom ljud-\nskom stvorenju. On želi gol nasljedovati gologa Krista (nudus nudum \nChristum sequi). Po istoj evanđeoskoj logici Franjo se odnosi prema musli-\nmanima; ne želi s njima nikakvu svađu ni prepirku, nego želi maksimalnu \nponiznost: podložnost svakom ljudskom stvorenju zbog Boga i radi Boga. \nBog tako hoće. Najprije, dakle, traži od braće da svjedoče ljubav, a da \nzatim priznaju tko su, da priznaju svoj kršćanski identitet, to da su kršćani. \nA kada uvide »da se to Gospodinu sviđa«, Gospodinu koji je sama Ljubav, \nmogu im navijestiti Božju riječ. Kod Franje nema govora protiv ni logike \nprotiv koja se iscrpljuje u govoru protiv. Franjo djeluje po evanđeoskoj \nlogici dobrote, tako što pozitivno govori o onome o čemu heretici govore \nnegativno. U Nepotvrđenom pravilu on kaže: »I kada vidimo ili čujemo \n52\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nda ljudi govore ili čine zlo ili Boga hule, tada ćemo mi dobro govoriti \ni dobro činiti i Boga ljubiti.«\nFranjo je religiozni genij, jer ima izravnu relaciju sa Svevišnjim. U svo-\njoj Oporuci on kaže da mu nitko nije pokazao što mora činiti. To mu \nje sam Svevišnji objavio. Svevišnji mu je objavio da more živjeti po Svetom \nEvanđelju. Nije mu to, dakle, rekao ni papa ni Crkva, nego Svevišnji. To je \nFranjina proročka dimenzija, koja se često previđa. Upravo je taj odnos \nprema Svevišnjemu izvor Franjina mišljenja i djelovanja. Prema Tomi \nČelanskome, Franjo je u Damietti govorio križarima da ne idu u bitku, \njer mu je to Gospodin rekao: »Gospodin mi je objavo da kršćani, ako toga \ndana dođe do bitke, neće uspjeti« (1995, 470). Gospodin (Dominus) mu je \nto objavio i Franjo je odvraćao križare od bitke te ima najavio poraz, ali \noni su ga izrugivali: »Srca im otvrdnuše i ne htjedoše poslušati.« I tu je ta-\nkođer rečeno da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima. Franjo ističe \nda upamte knezovi ovoga svijeta »da se nije lako boriti protiv Boga, tj. \nprotiv Božje volje«.\nU Nepotvrđenom pravilu Franjo nedvosmisleno govori o muslimanima. \nBraća se mogu ponašati na dva načina. Prvi je način da ne bude nikakve \nsvađe ni prepirke, nikakva govora protiv ni logike protiv, nego ljubav kao \nsamoponiznost, kao poniznost koja ne pozna granica: podložnost svakom \nljudskom stvorenju zbog Boga, radi Boga, jer tako Bog hoće. Bog je, naime, \nprisutan u svakom stvorenju i želi spasiti svako stvorenje. Na latinskome \nta rečenica glasi: Sed sint subditi omni humanae creaturae propter Deum \n(»Neka budu podložni svakom ljudskom stvorenju zbog Boga«), jer to Bog \nhoće (1 Pet 2,13) i priznaju da su kršćani. To je prvi način: ljubav kao maksi-\nmalna samoponiznost i priznanje kršćanskoga identiteta, drukčije rečeno, \nnavješćivanje Evanđelja vlastitim životom, a ne riječima. To zapravo znači \nda ljubiš muslimana ne očekujući uzvraćanje, potpuno nesebično, onako \nkako ljubi Bog koji je sama Ljubav. Drugi način ponašanja sastoji se u tome \nda muslimanima treba navijestiti Božju riječ ako braća uvide da se to sviđa \nGospodinu. Prema tome, opet je tu istaknuta Franjina proročka dimenzija, \nkoja dolazi odozgo, od Svevišnjega.\nTreba imati na umu da Toma Čelanski navodi kako je Franjo svome \nPravilu htio dodati riječi »Duh Sveti je generalni ministar Reda«, ali je s \ntim dodavanjem zakasnio, jer je Pravilo već bilo potvrđeno. Ovu tvrdnju \n53\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\npotkrepljuje Nguyên-Van-Khan Norbert u svojoj knjizi Krist u misli sve-\ntoga Franje Asiškoga prema njegovim Spisima i dokazuje da duhovnost \nsv. Franje polazi od Duha Svetoga – prisutnoga u svijetu, u svim Božjim \nstvorenjima – pa je po Sinu usmjerena k Ocu (1989, 284). Time je rečeno \nda je poslušnost Duhu primarna i da se odnosi na sve članove Reda, Crkve \ni na sve ljude. Duh je apsolutno slobodan i apsolutno nov. Čovjek koji \nje otvoren i poslušan Duhu Svetome postaje slobodan i nov.\n3 Kristologija fra Matije Divkovića\nNakon izložene kristologije sv. Franje potrebno je izložiti kristologiju fra \nMatije Divkovića, jer se u njoj najbolje zrcali duh bosanskih franjevaca, \nosobito Anđela Zvizdovića.\nUtemeljitelj franjevačke – a time i bosanskohercegovačke – književnosti \nna narodnom jeziku bio je fra Matija Divković, autor prvih tiskanih knjiga \nna narodnom jeziku, koji je iz pastoralnih razloga stvarao zajednički jezik \nza sve vjernike. Divković je pisao bosančicom (bosanskom ćirilicom) i u \ntiskari Petra M. Bertana sam za svoje knjige lijevao slova i osmišljavao \ngrafička rješenja. God. 1611. objavio je djela Nauk krstjanski i Sto čudesa \nte Besjede i tzv. mali Nauk, koji je do 1738. objavljen dvadesetak puta, i to \nu dvije varijante, opsežnoj i skraćenoj.\nDivković se rodio 1563. (te je godine zaključen Tridentski sabor), a umro \nje 1631. U tom su se razdoblju vodili nemilosrdni ratovi među kršćanskim \nkonfesijama: katolicima i protestantima. Tada je vrijedila deviza cuius regio \neuis religio (»čija regija njegova religija«). I Lutherova Reformacija (1517) \ni katolička Reformacija (nazvana protureformacijom) po mom sudu su više \nprotureformacije nego reformacije, što znači da su više usmjerene jedna \nprotiv druge, nego što su usmjerene na izvornu, evanđeosku formu života, \nna vita apostolica et evangelica. Vraćanjem na mjerodavnu formu živo-\nta započinje reformacija kršćanstva, što je najjasnije pokazao sv. Franjo \nAsiški. Divković se u svojim djelima vraća apostolskoj i evanđeoskoj formi \nživota, tj. Isusu Kristu i njegovim učenicima. On ni s kim ne ulazi spor: ni s \nprotestantima, ni s pravoslavcima, ni s muslimanima. Divković pozitivno \nizlaže kršćanski nauk. Njegov je govor određen pozitivnom evanđeoskom \nlogikom, koja izbjegava osuđivanje drugih. Ivana Mikulić je usporedila \n54\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nDivkovićev katekizam Nauk krstjanski s katekizmom Ivana Grličića Put \nnebeski i došla do uvida da je Divkovićev govor o vjeri i drugim aspektima \nljudske svakidašnjice određen pozitivnom evanđeoskom logikom koja \nizbjegava osuđivanje drugih (2017, 49–71).\nDivković poziva kršćane da najprije sude samima sebi: »Ne sudite da ne \nbudete suđeni!« (Mt 7,1) On ističe da ima mnogo kršćana, ali je malo dobrih \nkršćana, jer su mnogi samo po imenu kršćani, ali ne i po djelu; za njega \nsu kršćani oni koji Isusa Krista nasljeduju djelom, jer Divković – poput sv. \nFranje – želi gol nasljedovati gologa Krista (nudus nudum Christum sequi). \nVrhunac kršćanskoga humanizma Divković nalazi u Matejevu Evanđelju \n(25,40: »Ono što ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste \nučinili!«), a osobito u Isusovoj ljubavi prema neprijateljima, jer Bog ljubi \nsvoje neprijatelje, tj. grešnike.\nU predgovoru Besjedama Divković ističe mir kao središnju ideju, jer \nu tom vremenu kršćani katolici i kršćani protestanti vode nemilosrdne \ni krvave ratove. On veli da je Isus Krist želio da njegovi učenici šire mir, \nto je želio i sv. Franjo, a to želi i on, »nedostojan sluga i brat vaš«. Bog je, \npo Divkoviću, svojim neprijateljima (grešnicima) poslao novoga Adama, \nIsukrsta, da uspostavi mir između Boga i čovjeka. Kao što Bog ljubi svoje \nneprijatelje, tako i pravi kršćani, po Divkoviću, trebaju ljubiti svoje ne-\nprijatelje. Mir između Boga i čovjeka pretpostavka je mira među ljudima \ni mira u čovjeku. Kršćanski put jest put samoponiženja, odricanja od svake \nmoći (kenosis), jer je Isus došao gol i bos na ovaj svijet i gol umro na križu \n(Babić 2014, 391–426).\nNa kraju sažimam osnovne misli Divkovićeve kristologije, o kojoj sam \nveć pisao (Babić 2017, 113–127). Božja se ljubav kod Divkovića očituje \nkao samoponiznost. Bog je ponizio sebe da bi uzvisio (spasio) čovjeka. \nIsukrstova se ljubav također očituje kao samoponiznost: Isukrst je ponizio \nsebe i bio ponizan sve do smrti na križu. Bio je gol i ubog na početku svoga \nživota, za vrijeme svoga života i na kraju svoga života. Nasuprot Isukrstu, \nstari čovjek Adam uzvisivao je sebe i bio je ponižen, jer u Evanđelju Isus \nkaže: Tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen. \nOno što se događa s čovjekom događa se s cijelim stvorenjem jer je kod \nDivkovića čovjek zastupnik cijeloga Božjeg stvorenja. Iz ljubavi kao sa-\nmoponiznosti proizlazi bezuvjetna ljubav prema neprijatelju: Bog ljubi \n55\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nsvoje neprijatelje (grešnike), Isukrst ljubi svoje neprijatelje. Dakle, kršća-\nnin je onaj koji ljubi svoje neprijatelje. Ljubav je konkretno i praktično \ndjelo, što znači da je kršćanin onaj koji djelom nasljeduje Isusa Krista. \nOtvorenost Isukrstovu Duhu, tj. Duhu Svetome omogućuje kršćanima \nda Isukrsta nasljeduju praktično. Duh Isukrstov koji stanuje u kršćanima \npokreće ih na djelovanje, tj. na praktično nasljedovanje Isusa Krista.\nO prisutnosti duha sv. Franje među bosanskim franjevcima, osobito kod \nfra Anđela Zvizdovića, pisali su nobelovac Ivo Andrić i Nikola Šop. U svojoj \ndoktorskoj disertaciji pod naslovom Razvitak duhovnog života u Bosni \npod uticajem turske vlasti Andrić opisuje dokle ide samoponiznost bosan-\nskih franjevaca. On piše da su oni svoj rad obavljali u veoma teškim uvjeti-\nma, s iskrenim predanjem i s najvećom požrtvovnošću. Težili su da koriste \nnarodu i da ga vode ka boljem, što je jedna od njihovih najljepših osobina \ni jedna od njihovih najvećih zasluga. Cilj im je bio da služe spasenju duša. \nZbog svoje spremnosti na žrtvu i ustrajnosti u dušobrižništvu, zbog svoga \nbesprijekornog načina života i svoga moćnog utjecaja na vjernike mogu \nslužiti kao svijetli primjer katoličkom duhovništvu i svećenstvu cijelog \nsvijeta. Njihovo samoporicanje graniči s mučeništvom. Prilike su stvorile \niz bosanskog franjevca jedan svojevrstan, poseban tip franjevca i svećenika \nne samo unutar Franjevačkog reda nego i unutar sveukupnog duhovništva \ni svećenstva Katoličke Crkve. Taj svoj stav o bosanskim franjevcima Andrić \nje na umjetnički način obradio i razvio u svojim književnim djelima.\nKolika je bila moć ljubavi kao samoponiznosti kod bosanskih franjeva-\nca, pokazuje veliki pisac Nikola Šop (rođen u bosanskom gradu Jajcu) \nu svojoj trodijelnoj poetsko-mističnoj drami pod naslovom Bosanska tri-\nlogija. U cijeloj drami Šop prikazuje samoponiznost bosanskog franjevca \nfra Anđela Zvizdovića (u drami nazvan Vranđeo), bosanskih franjevaca, \nzadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (u drami nazvan Štipan) \ni ostalih pripadnika Bosanskog kraljevstva. Bosna je prikazana kao zemlja \nsamoponiznosti. U Bosni je sve maleno, počevši od malenog Isusa pa do \nmalenih bosanskih crkava. Glavna svetkovina u Bosni je svetkovina sv. \nIve Krstitelja, koja se slavi 24. lipnja svake godine u blizini Jajca, na kojoj \nse skupljaju hodočasnici iz cijele Bosne i na kojoj se događaju čuda dob-\nrote, zahvaljujući Božjem Duhu koji je tu prisutan.\n56\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\nŠop je u drami ocrtao obilježja rimske i turske moći, koje se uvećavaju \npobjeđivanjem neprijatelja, i obilježja bosanske (franjevačke) nemoći: sa-\nmoponiznost i vjeru u nepobjedivu moć dobrote i ljubavi. Šop ističe da je \nmoć nemoćna pred onima koji ne prihvaćaju logiku moći, pred onima koji \nne žele ubijati nego ljubiti. Moć može komunicirati s nemoći (s dobrotom) \nsamo onda ako prestane biti moć, ako, dakle, prihvati logiku ljubavi. Šop \nzapravo želi reći da dobrota može obratiti svaku silu i moć, svaku vlast, \nsamo ne može obratiti svetu vlast, tj. onu vlast koja samu sebe obožava, \nkoja je sebe pretvorila u božanstvo, u idola.\nSredinom 18. stoljeća, ističe poznati turkolog Vjeran Kursar, bosanski su fra-\nnjevci primili i službeno priznanje svoga posebnoga položaja na simbo-\nličan način. God. 1758. gvardijani fojničkoga i kreševskoga samostana, \nzajedno s Benićem, predali su bosanskom veziru Mehmed-paši Kukavici \nu Travniku džulus, porez koji se daje novoimenovanom veziru. Tada su fra-\nnjevački predstavnici bili zaogrnuti tzv. binjišima (tur. biniş), počasnom \nodjećom, crvenim ogrtačem od čohe, kojim je bio zaogrnut i fra Anđeo \nZvizdović 1463, kad je primio ahdnamu od Mehmeda Osvajača. Ta se ce-\nremonija, prema Benićevoj kronici, ponovila više puta prilikom stupanja \nu službu novih vezira. Ona je imala političko značenje, jer je uključivala \nfranjevačke predstavnike u osmanski državno-upravni sustav. Iako franjev-\nci osmansku državu nisu priznavali kao svoju, ipak su bili kritički lojalni, \npa su im osmanske vlasti, 300 godina nakon legendarnoga susreta fra \nAnđela Zvizdovića i Mehmeda Osvajača, ponovili tu ceremoniju davanja \nplašta, što znači da su time primili franjevce u osmansku službu (Kursar \n2017, 449–475). Bosanski su, dakle, veziri odali priznanje bosanskim fra-\nnjevcima. Iz toga će kasnije veliki pisac i pjesnik Nikola Šop izvesti u svojoj \nBosanskoj trilogiji da su bosanski franjevci evanđeoskom logikom dobrote \nmogli obratiti svaku vlasti, pa i osmansku, ali ne i svetu vlast, koja je samu \nsebe apsolutizirala.\nU pričama o svome zavičaju Šop opisuje katakombe u Jajcu i kaže (pa-\nrafraziram): gdje god postoje silnici, postoje katakombe. On uvjerljivo \ndokazuje da svaki silnik, kada drugome oduzima slobodu, sam je izgubi \nu istom trenutku: »Katakombe. Gle, i ovaj mali gradić ih ima. Dakle, u tim \nzidinama, u tim kamenitim gnijezdima nad vodopadom, živjeli su silnici, \ndobro utvrđeni; jer gdje god je bilo silnika, tu su i katakombe. Gledajući \nprezrivo kroz prozore svojih kula, kroz okna kovana u rešetke, oni su sami \n57\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nsebe učinili sužnjima; jer tko oduzme slobodu drugima, i sam je izgubi \nu istome trenutku. Katakombe su kao rijeka ponornica. Spriječena u svom \nprirodnom toku po zemlji, ona zapjenjena i ljutita, razbija dno svoga korita, \nrazriva utrobu zemlje, bijesno krči put i najzad nađe ušće u beskrajnom \nmoru, koje nema granica, ni gospodara. Katakombe su podrovale krva-\nve temelje silničkih kula.« (Šop 2006, 98–99) Iz navedenoga slijedi da je \nsloboda za Šopa nedjeljiva jer je nemoguće biti slobodan na tuđu štetu: ili \nsmo svi slobodni, ili nije nitko. Jednako su udaljeni od slobode i tlačitelji \ni potlačeni, pobjednici i pobijeđeni.\n4 Istovjetnost dviju kristologija: Franjine i Zvizdovićeve\nDivkovićeva je kristologija istovjetna s kristologijom Franje Asiškoga. \nOn ima viziju života kakvu ima i sv. Franjo: za obojicu je mjerodavna \nIsusova forma života (vita apostolica et evangelica, apostolski i evanđe-\noski život Isusa i njegovih učenika). Naime, Divković tvrdi da Isukrsta \ntreba nasljedovati srcem (vjerom koja izlazi iz srca) i djelima. On najoštrije \nkritizira kršćane koji su kršćani samo po imenu, a ne po djelima. Kršćanin \nje onaj koji ljubi neprijatelja kako ga je Isukrst ljubio i koji čini dobro sva-\nkome, a to znači i onima koji njemu čine zlo i koji ga progone i proklinju. \nI Divković kao i sv. Franjo shvaća duboki smisao rečenice Nudus nudum \nChristi sequi: Isukrstova ljubav ima oblik samoponiznosti/kenoze (Fil 2,7). \nI Franjo i Divković ističu poniznost, nasljedovanje Isusa Krista u poniznosti, \njer biti manji (minor) je proces samoumanjivanja i samoponiženja. Treba \npodnositi sve nevolje i nepravde dobrovoljno. Za Divkovića su sva Božja \nstvorenja dobra i lijepa i Bogu draga; kod njega je riječ o spasenju cjelo-\nkupnoga Božjeg stvorenja.\nDivković – kao i Franjo – ostaje vjeran evanđeoskoj logici dobrote, koja \nne govori ni protiv koga, nego čini dobro svima (i zlima). On navodi \nIsukrstove riječi: »Ne sudite da ne budete suđeni!« (Mt 7,1) i »Jer kad bismo \nsami sebe sudili, ne bismo bili suđeni« (1 Kor 11,31). U predgovoru Nauku \nkrstjanskome Divković poziva svakoga kršćanina da sudi sam sebi i da \nse izmjeri glavnim mjerilom koje se zove Isus Krist. On stalno ponavlja da je \nvrhunac Isusova siromaštva goloća na početku i na kraju Isusova života, \nšto je sv. Franjo praktično nasljedovao. Siromaštvo Divković shvaća kao \nslobodu, jer posjedovanje materijalnih dobara priječi ljubav prema Bogu \n58\nEdinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59\nMILE BABIĆ\ni bližnjemu, a time ponavlja Franjine riječi. Sloboda je, dakle, oslobođenost \nod egoizma, od samouzvisivanja, od robovanja samome sebi. Iz velike \nslobode nastaje velika ljubav kao samoponiznost. Za Divkovića je Isukrstov \nzakon – zakon izvrsne (izvrstite) slobode. Biti vjeran Božjem Duhu – a bit \nDuha jest slobode – znači biti vjeran Duhu slobode. Taj je Duh je zapravo \ngeneral Franjevačkoga reda.\nI sv. Franjo i fra Matija Divković jasno ističu da treba pozitivno misliti, \ngovoriti i djelovati, pozitivno uzvraćati na tuđu negativnost, a to znači \nda treba ljubiti svoga neprijatelja. Svevišnji ljubi svoje neprijatelje kao što \nje i Isus Krist ljubio svoje neprijatelje. Prema onima koji se prema nama \nodnose najnegativnije trebamo se odnositi najpozitivnije. Prema najvećim \nneprijateljima trebamo se odnositi kao prema najvećim prijateljima. Samo \nje tako negativnost moguće pretvoriti u pozitivnost, tj. prijeći iz paradigme \nnasilja u paradigmu nenasilja.\n59\nUnity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59\nSUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA\nReference\nAndrić, Ivo. 1982. Razvitak duhovnog ži-\nvota u Bosni pod uticajem turske \nvlasti. Sveske Zadužbine Ivo Andrić 1: \n124–156.\nBabić, Mile. 2014. Divković kao reformator. \nMatija Divković i kultura pisane ri-\nječi. Sarajevo: Franjevačka teologija \n& Kulturno-povijesni institut Bosne \nSrebrene: 391–426.\n– – –. 2017. Divkovićeva kristologija u \nBesjedama. Matija Divković i kultu-\nra pisane riječi II. Sarajevo-Zagreb: \nKulturno-povijesni institut Bosne \nSrebrene & Hrvatska sveučilišna nakla-\nda: 113–127.\n– – –. 2019. Nasilje idola. Sarajevo: \nUniversity Press.\nBerman, Harold J. 1995. Recht und \nRevolution. Frankfurt am Maim: \nSuhrkamp.\nČelanski, Toma. 1995. Vita secunda. \nFontes Franciscani. Assisi: Edizioni \nPorziuncola.\nDeklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svije-\ntu i zajednički život, Katolička tiskovna \nagencija Biskupske konferencije Bosne \ni Hercegovine, 1–4.\nFrugoni, Chiara. 2001. Vita di un uomo: \nFrancesco d'Assisi, Torino: Einaudi.\nJeusset, Gwenolé. 2008. Sveti Franjo i sultan. \nSarajevo: Svjetlo riječi.\nKammerer, Peter, Ekkehart Krippendorff \nin Narr Wolf-Dieter. 2008. Franz von \nAssisi – Zeitgenosse für eine andere \nPolitik. Düsseldorf: Patmos.\nKursar, Vjeran. 2017. Živjeti krstjanski pod \nturskim gospodstvom. Osmansko car-\nstvo u djelima bosanskih franjevaca 18. \nstoljeća. Matija Divković i kultura pisa-\nne riječi II. Sarajevo-Zagreb: Kulturno-\npovijesni institut Bosne Srebrene & \nHrvatska sveučilišna naklada: 449–475.\nKuster, Niklaus. 2009. Franziskus. Rebell und \nHeiliger. Freiburg-Basel-Wien: Herder.\nLe Goff, Jacques. 2010. Sveti Franjo Asiški. \nZagreb: Demetra.\nManselli, Raul. 2011. Sveti Franjo Asiški. \nSarajevo: Svjetlo riječi.\nMikulić, Ivana. 2017. Divković i Grličić: \npočeci bosanske i slavonske kateki-\nzamske književnosti. Matija Divković \ni kultura pisane riječi II, Sarajevo-\nZagreb: Hrvatska sveučilišna naklada \n& Kulturno-povijesni institut Bosne \nSrebrene: 49–71.\nNorbert, Nguyên-Van-Khan. 1989. Le Christ \ndans la pensée de saint François d'Assi-\nse d'aprés ses Écrits. Paris: Éditions \nFranciscaines.\nRohr, Richard. 2015. Die Liebe leben. Was \nFranz von Assisi anders machte. \nFreiburg-Basel-Wien: Herder.\nSpisi svetoga Franje i svete Klare. 2005. \nMostar: FRAM-ZIRAL.\nŠop, Nikola. 1980. Bosanska trilogija. \nSarajevo: Veselin Masleša.\n– – –. 2006. Proze. Sarajevo: Matica hrvat-\nska – HKD Napredak.\n \n"}
{"dc.title": "Inžinjerska geodezija u rudarstvu", "dc.creator": "Mulahusić, Admir;Ambrožič, Tomaž;Topoljak, Jusuf;Tuno, Nedim", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "inžinjerstvo;rudarstvo;geodezija;univerzitetski udžbenici;inženirstvo;rudarstvo;geodezija;univerzitetni učbeniki;info:eu-repo/classification/udc/528.48:622(497.6)(075.8)", "id": "rulj_77664", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=152094&dn=", "text": "     \n \n \nUNIVERZITET U SARAJEVU \nGRAĐEVINSKI FAKULTET \n \nUNIVERZA V LJUBLJANI \nFAKULTETA ZA GRADBENIŠTVO \nIN GEODEZIJO \n \n \n \nAdmir Mulahusić \nTomaž Ambrožič \nJusuf Topoljak \nNedim Tuno \n \n \n \n \nINŽINJERSKA GEODEZIJA  \nU RUDARSTVU  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nSarajevo i Ljubljana, 2021. godine \n \n \n \n \nIZDAVAČI: \nGrađevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu \nFakulteta za gradbeništvo in geodezijo Univerze v Ljubljani \n \nZA IZDAVAČE: \nProf. dr. Samir Dolarević i prof. dr. Violeta Bokan Bosiljkov \n \nRECENZENTI: \nProf. dr. Dušan Kogoj \nDoc. dr. Božo Koler \n                \nOBRADA TEKSTA, PRELOM, IZRADA ILUSTRACIJA: \nAutori \n \nKORICE: \nAutori \n \nLEKTURA: \nEmina Mešić \n \nŠTAMPA: \nŠtamparija Fojnica d.d. Fojnica \n \nTIRAŽ: \n150 primjeraka \n \n‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐  \nCIP ‐ Kataložni zapis o publikaciji \nNarodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana \n \n528.48:622(075.8) \n \n    INŽINJERSKA geodezija u rudarstvu / Admir Mulahusić ... [et al.]. \n‐ Sarajevo : Građevinski fakultet ; Ljubljana : Fakulteta za \ngradbeništvo in geodezijo, 2021 \n \nISBN 978‐961‐6884‐76‐1 (Fakulteta za gradbeništvo in geodezijo) \nCOBISS.SI‐ID 79561219 \nISBN 978‐9958‐638‐67‐1 (Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu) \n‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐‐  \nOdlukom Vijeća Građevinskog fakulteta u Sarajevu na sjednici održanoj 13.09.2021. godine, \nbroj: 02‐1‐1108‐7/21, odobreno je objavljivanje publikacije pod naslovom „Inžinjerska \ngeodezija u rudarstvu“ kao fakultetskog udžbenika. \nSva prava su pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reprodukovati u bilo kojem \nobliku bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača i autora. \n \n3 \n \n \nSADRŽAJ \n \nPREDGOVOR .............................................................................................................. \n10 \nUVOD \n............................................................................................................................ 12 \n1. OSNOVE RUDARSTVA \n......................................................................................... \n16 \n2. OSNOVE POVRŠINSKE EKSPLOATACIJE \n........................................................ \n18 \n2.1. KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH KOPOVA................................................ \n18 \n2.1.1. Plitki površinski kopovi \n........................................................................... \n19 \n2.1.2. Dubinski površinski kopovi .................................................................... \n19 \n2.1.3. Visinski površinski kopovi \n...................................................................... \n19 \n2.1.4. Visinsko-dubinski površinski kopovi .................................................... \n20 \n2.1.5. Podvodni površinski kopovi \n................................................................... \n20 \n2.1.6. Horizontalni kopovi ................................................................................. \n20 \n2.1.7. Kosi kopovi \n................................................................................................ \n20 \n2.2. DIMENZIJE I OBLIK POVRŠINSKOG KOPA \n............................................. \n21 \n2.2.1. Elementi i parametri površinskog kopa ................................................ \n23 \n2.3. FRONT RUDARSKIH RADOVA................................................................... \n25 \n2.4. RADNA ZONA POVRŠINSKOG KOPA...................................................... \n26 \n2.4.1. Koeficijenti otkrivke ................................................................................. \n27 \n2.5. SISTEMI EKSPLOATACIJE POVRŠINSKIH KOPOVA ............................. \n28 \n3. OSNOVE PODZEMNE EKSPLOATACIJE \n.......................................................... \n30 \n3.1. IZBOR METODE OTKOPAVANJA .............................................................. \n31 \n3.2. OSNOVNE OPERACIJE PRI OTKOPAVANJU .......................................... \n33 \n3.3. METODE OTKOPAVANJA ........................................................................... \n36 \n3.3.1. Neslojevita ležišta ..................................................................................... \n36 \n3.3.1.1. Metode otvorenih otkopa .................................................................. \n37 \n3.3.1.2. Magazinska metoda otkopavanja .................................................... \n38 \n3.3.1.3. Metode sa zasipanjem otkopanih prostora \n..................................... \n39 \n \n4 \n \n3.3.1.4. Metode krovnog otkopavanja \n........................................................... \n41 \n3.3.1.5. Metode otkopavanja sa podgrađivanjem i zasipanjem \n................. \n43 \n3.3.1.6. Metode sa podgrađivanjem otvorenih otkopa ............................... \n44 \n3.3.1.7. Metode otkopavanja sa zarušavanjem krovinskih stijena ............ \n44 \n3.3.1.8. Metode otkopavanja sa zarušavanjem mineralne sirovine i okolnih  \nstijena \n................................................................................................................. \n45 \n3.3.1.9. Kombinovane metode otkopavanja ................................................. \n46 \n3.4. PRINCIPI PODZEMNOG OTKOPAVANJA UGLJA ................................. \n47 \n3.4.1. Metoda sa zarušavanjem krovine \n........................................................... \n48 \n3.4.2. Velenjska otkopna metoda ...................................................................... \n49 \n3.4.3. Krekanska otkopna metoda \n..................................................................... \n49 \n3.5. OBJEKTI OTVARANJA \n................................................................................... \n49 \n3.6. OSNOVNI POJMOVI O JAMI I TERMINOLOGIJA ................................... \n55 \n3.6.1. Jamske prostorije \n....................................................................................... \n55 \n3.6.1.1. Vertikalne jamske prostorije.............................................................. \n56 \n3.6.1.2. Horizontalne jamske prostorije \n......................................................... \n57 \n3.6.1.3. Kose prostorije .................................................................................... \n57 \n3.6.1.4. Otkopne prostorije \n.............................................................................. \n58 \n3.6.2. Jama i jamsko polje ................................................................................... \n58 \n3.6.2.1. Podjela jamskog polja \n......................................................................... \n59 \n3.6.2.2. Redoslijed otkopavanja dijelova jamskog polja sa više ugljenih \nslojeva \n................................................................................................................ \n59 \n3.7. OTVARANJE LEŽIŠTA UGLJA \n..................................................................... \n60 \n3.7.1. Prostorije otvaranja jamskih polja ležišta uglja .................................... \n61 \n3.7.2. Izbor lokacije za objekte otvaranja jame ................................................ \n63 \n4. RUDARSKE GEODETSKE MREŽE NA POVRŠINI ZEMLJE .......................... \n64 \n4.1. UVOD ................................................................................................................ \n64 \n4.2. POLOŽAJNE GEODETSKE MREŽE \n............................................................. \n64 \n4.2.1. Rudnička trigonometrijska mreža .......................................................... \n65 \n \n5 \n \n \n4.2.2. Rudnička poligonska mreža \n.................................................................... \n68 \n4.3. VISINSKE GEODETSKE MREŽE .................................................................. \n69 \n5. PODZEMNI POLOŽAJNI GEODETSKI RADOVI \n............................................. \n72 \n5.1. UVOD ................................................................................................................ 72 \n5.2. PRIKLJUČAK I ORIJENTACIJA PODZEMNE GEODETSKE OSNOVE \n. \n74 \n5.2.1. Povezivanje kroz horizontalne i kose prostorije .................................. \n75 \n5.2.2. Povezivanje kroz jedno okno – centrična metoda \n................................ \n75 \n5.2.3. Povezivanje kroz jedno okno – ekscentrična metoda .......................... \n76 \n5.2.4. Prijenos položaja pod zemlju optičkim putem ..................................... \n80 \n5.2.4.1. Lasersko projiciranje tačaka .............................................................. \n80 \n5.2.4.2. Projiciranje tačaka preciznim optičkim viskom ............................. \n82 \n5.2.5. Žiroskopska orijentacija podzemne osnove \n.......................................... \n86 \n5.2.5.1. Pregled instrumenata za žiroskopsku orijentaciju \n......................... \n88 \n5.3. OPREMA ZA PODZEMNA GEODETSKA MJERENJA ............................ \n93 \n5.4. PODZEMNE GEODETSKE MREŽE ............................................................. \n96 \n5.4.1. Stabilizacija podzemnih geodetskih tačaka .......................................... \n97 \n5.4.2. Signalizacija podzemnih geodetskih tačaka ....................................... \n100 \n5.4.3. Mjerenja uglova i dužina ....................................................................... \n101 \n5.5. PODZEMNI POLIGONSKI VLAK .............................................................. \n106 \n5.5.1. Tačnost podzemnih geodetskih tačaka \n................................................ \n107 \n5.5.2. Standardna devijacija direkcionog ugla u poligonskom vlaku \n........ \n108 \n5.5.3. Standardna devijacija koordinata zadnje tačke slobodnog poligonskog \nvlaka.................................................................................................................... 111 \n5.5.4. Sistematske greške u poligonskom vlaku ........................................... \n116 \n6. PODZEMNA VISINSKA GEODETSKA MREŽA \n............................................. \n118 \n6.1. UVOD .............................................................................................................. \n118 \n6.2. PRIJENOS VISINE POD ZEMLJU KROZ VERTIKALNA OKNA \n.......... \n118 \n6.2.1. Mehanička metoda prijenosa visine \n..................................................... \n118 \n6.2.2. Prijenos visine pomoću elektronskog daljinomjera ........................... \n120 \n6.3. GEOMETRIJSKI I TRIGONOMETRIJSKI NIVELMAN ........................... \n126 \n \n6 \n \n7. PROBOJI POD ZEMLJOM ................................................................................... \n132 \n7.1. UVOD .............................................................................................................. \n132 \n7.2. GEOMETRIJSKI ELEMENTI PROBOJA ..................................................... \n133 \n7.3. OBILJEŽAVANJE PROBOJA \n........................................................................ \n136 \n7.3.1. Obilježavanje proboja po položaju ....................................................... \n138 \n7.3.2. Obilježavanje proboja po visini \n............................................................. \n139 \n7.4. ANALIZA TAČNOSTI OBILJEŽAVANJA PROBOJA ............................. \n139 \n7.4.1. Standardna devijacija obilježavanja proboja u horizontalnoj ravni \n. \n140 \n7.4.1.1. Utjecaj standardne devijacije geodetske osnove na terenu \n......... \n140 \n7.4.1.2. Utjecaj od povezivanja jame \n............................................................ \n141 \n7.4.1.3. Utjecaj od mjerenja u jamskom poligonskom vlaku \n.................... \n142 \n7.4.1.4. Utjecaj od ugla sa kojim se obilježava pravac proboja ................ \n142 \n7.4.2. Ukupna standardna devijacija obilježavanja proboja u horizontalnoj \nravni .................................................................................................................... \n144 \n7.4.3. Standardna devijacija obilježavanja proboja u vertikalnoj ravni ..... \n145 \n8. MJERENJE POPREČNIH PROFILA I ODREĐIVANJE ZAPREMINA \nJAMSKIH PROSTORIJA \n...................................................................................... \n146 \n8.1. MJERENJE POJEDINAČNIH POPREČNIH PROFILA \n............................ \n146 \n8.1.1. Klasične metode mjerenja poprečnih profila ...................................... \n146 \n8.1.2. Mjerenje profila ručnim laserskim daljinomjerom \n............................. \n148 \n8.1.3. Tačkasto polarno snimanje elektronskim tahimetrom ...................... \n149 \n8.1.4. Računanje površine poprečnog profila \n................................................ \n151 \n8.1.5. Određivanje zapremine jamske prostorije na osnovu poprečnih \nprofila ................................................................................................................. \n152 \n8.2. POSTUPCI MASOVNOG PRIKUPLJANJA PODATAKA \n....................... \n153 \n8.2.1. Polarni sistemi za površinsko snimanje bez reflektora ..................... \n154 \n8.2.2. Računanje zapremine iz 3D modela \n..................................................... \n156 \n9. SAVREMENE GEODETSKE METODE MJERENJA U RUDARSTVU .......... \n158 \n9.1. UVOD .............................................................................................................. \n158 \n9.2. LASERSKO SKENIRANJE \n............................................................................ \n162 \n \n7 \n \n \n9.3. FOTOGRAMETRIJA U RUDARSTVU ....................................................... \n171 \n9.4. DALJINSKA ISTRAŽIVANJA U RUDARSTVU ....................................... \n173 \n9.4.1. Optička daljinska istraživanja u rudarstvu ......................................... \n173 \n9.4.1.1. Minerali, geologija i tlo .................................................................... \n174 \n9.4.1.2. Topografija \n......................................................................................... \n175 \n9.4.1.3. Pokrov zemljišta i vegetacija \n........................................................... \n175 \n9.4.1.4. Površinske i podzemne vode .......................................................... \n177 \n9.4.1.5. Kontaminacija rudnika i drenaža kiselina .................................... \n178 \n9.4.1.6. Praćenje sanacije ............................................................................... \n178 \n9.4.2. Radarska daljinska istraživanja u rudarstvu ...................................... \n179 \n9.4.2.1. Podzemni i nadzemni rudnici ........................................................ \n179 \n9.4.2.2. Brane i područja za odlaganja \n......................................................... \n180 \n9.5. BESPILOTNE LETJELICE ............................................................................. \n181 \n9.5.1. Vrste senzora na bespilotnim letjelicama u rudarstvu ...................... \n184 \n9.5.1.1. Digitalne kamere .............................................................................. \n184 \n9.5.1.2. Spektralne slikovne kamere ............................................................ \n185 \n9.5.1.3. LiDAR ................................................................................................ \n185 \n9.6.1.4. Termalne infracrvene kamere \n......................................................... \n186 \n9.5.1.5. Gasni senzori \n..................................................................................... \n186 \n9.5.2. Prednosti korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu \n....................... \n186 \n9.5.2.1. Premjer i 3D modeliranje \n................................................................. \n187 \n9.5.2.2. Procjena štete na zemljištu i praćenje okoliša \n............................... \n188 \n9.5.2.3. Geološke opasnosti i praćenje zagađenja ...................................... \n189 \n9.5.2.4. Revitalizacija zemljišta i procjena ekološke obnove .................... \n191 \n9.5.3. Budućnost korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu \n..................... \n191 \n10. GEODETSKA RUDNIČKA DOKUMENTACIJA ........................................... \n194 \n10.1. UVOD ............................................................................................................ \n194 \n10.2. MJERAČKE KNJIGE \n.................................................................................... \n194 \n \n8 \n \n10.3. GRAFIČKA DOKUMENTACIJA RUDNIKA .......................................... \n198 \n10.3.1. Situacioni nacrt eksploatacionog polja \n............................................... \n199 \n10.3.2. Geološka karta eksploatacionog polja \n................................................ \n199 \n10.3.3. Situacioni plan rudnika \n........................................................................ \n200 \n10.3.4. Plan jame ................................................................................................ \n201 \n10.3.5. Otkopni plan jame ................................................................................ \n204 \n10.3.6. Plan energetske mreže \n.......................................................................... \n206 \n10.3.7. Plan provjetravanja jame...................................................................... \n206 \n10.3.8. Plan površinskog kopa \n......................................................................... \n208 \n10.3.9. Hidrološki plan rudnika ...................................................................... \n210 \n10.3.10. Plan tektonike rudnika \n....................................................................... \n211 \n10.4. RUDARSKE OZNAKE I SIMBOLI ............................................................ \n211 \n10.5. KATASTAR EKSPLOATACIONIH POLJA ............................................. \n218 \n10.6. GIS U RUDARSTVU .................................................................................... \n218 \n10.6.1. Primjene GIS-a u rudarstvu \n................................................................. \n219 \n10.6.2. Faza razvoja rudnika ............................................................................ \n221 \n10.6.3. Planiranje rudarenja korištenjem GIS-a ............................................. \n222 \n10.6.3.1. Procjena rudnih rezervi ................................................................. \n222 \n10.6.3.2. Optimizacija otvorenih rudarskih kopova \n.................................. \n223 \n10.6.3.3. Dizajn infrastrukture rudnika \n....................................................... \n224 \n10.6.3.4. Analize potencijalnih regionalnih sukoba \n................................... \n224 \n10.6.4. Eksploatacija rudnika korištenjem GIS-a........................................... \n225 \n10.6.4.1. Optimizacija eksploatacije rude \n.................................................... \n225 \n10.6.4.2. Dizajn i upravljanje bežičnim komunikacionim sistemom ...... \n226 \n10.6.4.3. Sistemi za podršku odlučivanju ................................................... \n226 \n10.6.4.4. Projektovanje i upravljanje sistemom za ventilaciju / sigurnost / \nodvodnju rudnika \n.......................................................................................... \n227 \n10.6.5. Upravljanje okolišem pomoću GIS-a \n.................................................. \n228 \n10.6.5.1. Upravljanje okolišem u eksploataciji rudnika ............................ \n228 \n \n9 \n \n \n10.6.5.2. Projekt sanacije rudnika \n................................................................. \n229 \n10.6.6. Prednosti korištenja GIS-a u rudarstvu ............................................. \n230 \n10.6.7. Budućnost GIS-a u rudarstvu ............................................................. \n231 \n11. ZATVARANJE RUDNIKA ................................................................................ \n234 \n11.1. UVOD ............................................................................................................ \n234 \n11.2. PRIVREMENA, POTPUNA I TRAJNA OBUSTAVA RUDARSKIH \nRADOVA................................................................................................................ 234 \nLITERATURA ............................................................................................................ \n236 \n \n \n10 \n \nPREDGOVOR \n  \nBosna i Hercegovina je zemlja koja raspolaže značajnim rudnim bogatstvom, te \nse s pravom može reći da je viševjekovna tradicija rudarstva prisutna na njenom \npodručju. Bosanskohercegovački prostor je još u antičko doba bio rudarski \nznačajan, jer je u to vrijeme bio aktivan rudnik u Srebrenici. Nakon Berlinskog \nkongresa 1878. godine, u Bosnu i Hercegovinu su upućeni najbolji geolozi iz \ntadašnje Austro-Ugarske monarhije. Već 1880. godine objavljen je prvi naučni \nrad o geologiji Bosne i Hercegovine sa preglednom geološkom kartom. Odmah \nse počelo sa eksploatacijom mineralnih sirovina i to mangana u Čevljanovićima, \nhroma u Duboštici, ali se nijedan od ovih rudnika nije pokazao rentabilnim, već \nse pribjeglo otvaranju rudnikâ uglja kao najuspješnijim. Najstarijim rudnikom \nuglja smatra se rudnik u Zenici koji je otvoren 1880. godine.   \nU Bosni i Hercegovini se i sada obavlja eksploatacija različitih prirodnih \nbogatstva, pri čemu je dominantna eksploatacija uglja.  \nObzirom da su rudarski poslovi vezani za prostor, neophodno je u rudarske \nposlove uključiti i geodetskog stručnjaka koji, primjenom naučnih i tehničkih \ndostignuća iz oblasti geodezije, omogućava učinkovitiju površinsku i podzemnu \neksploataciju mineralnih sirovina. Učešće geodetskog stručnjaka je neophodno \nkako prilikom projektovanja eksploatacije, tako i pri zatvaranju jamskih \nprostorija, odnosno pri evidentiranju statusa jamskih prostorija nakon završene \neksploatacije u toj prostoriji. Geodetska mjerenja se obavljaju u ovisnosti od vrste \neksploatacije mineralnih sirovina. Posebno je važno naglasiti podzemnu \neksploataciju mineralnih sirovina gdje se mjerenja izvode u specifičnim \nuslovima. Skučen prostor, nedovoljna osvijetljenost, podzemne vode, ugljena \nprašina, otrovni i eksplozivni gasovi i ostali uslovi u podzemnim kopovima \ndiktiraju poseban tretman geodetskih poslova u podzemnoj eksploataciji rudnih \nležišta. Kontrolna mjerenja koja se provode na površini zemlje, gotovo su \nnemoguća, a odgovornost geodetskog stručnjaka je mnogo veća.   \nTokom eksploatacije mineralnih sirovina, geodetski stručnjaci učestvuju u \ndvije grupe poslova: inžinjersko-geodetski poslovi i katastarsko-geodetski \nposlovi.  \nPočeci izučavanja primjene geodezije u rudarstvu na Građevinskom \nfakultetu u Sarajevu, vežu se za osnivanje studija geodezije. Osnivanjem \n \n11 \n \ngeodetskog smjera pri Građevinskom fakultetu u Sarajevu 1973. godine uveden \nje predmet Rudarska mjerenja. Nakon ukidanja tog predmeta, geodetski radovi \nu rudarstvu su se izučavali u okviru predmeta Inžinjerska geodezija. Promjenom \nnastavnog plana i programa, 2018. godine se na drugi ciklus studija geodezije i \ngeoinformatike uvodi predmet Inžinjerska geodezija u rudarstvu. U okviru tog \npredmeta, studenti se upoznaju s osnovama površinske i podzemne \neksploatacije, kako bi ovladali terminologijom i uspješno komunicirali sa \nstručnjacima iz oblasti rudarstva. Pored toga, studenti se osposobljavaju za \nuspješno obavljanje svih geodetskih zadataka vezanih za eksploataciju \nmineralnih sirovina. \nMaterijal koji sadrži ova knjiga upravo je namijenjen studentima za praćenje \nnastave i pripremanje ispita iz spomenutog predmeta. Obzirom da su studenti \ntokom dodiplomskog studija izučavali predmete vezane za osnovne geodetske \nprincipe mjerenja, obradu mjerenja, izravnanja mreža kao i principe korištenja \ngeodetskog instrumentarija, knjiga obrađuje materiju isključivo vezanu za \nprimjenu geodezije u rudarstvu. Dakle, čitalac bi trebao imati odgovarajuća \npredznanja iz geodezije, kako bi razumio materiju obrađenu u ovoj knjizi. \nTokom pisanja knjige, veliku pomoć su kroz ustupanje dragocjenih \ndokumenata, fotografija i informacija pružili su Mirza Selesković (GeoWILD \nd.o.o. Sarajevo), Ibrahim Muratović i Saudin Sejdić (RMU „Abid Lolić“ Travnik), \nMirsada Hodžić (ZEDIS d.o.o. Zenica), vanr. prof. dr. sc. Ruža Čeliković \n(Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Univerziteta u Tuzli), mr. Nermina \nOmerhodžić (Federalni zavod za geologiju), Amir Spahić i direktor mr. sc. Sead \nImamović (RMU Kakanj), Adnan Arslanagić (HL Geospatial, Australija), Gerald \nKröger (DMT GmbH & Co. KG, Njemačka), Tomas Jirikovsky (Tehnički \nuniverzitet u Pragu), David Kawano (Laser Reference, Inc., SAD), Kenan \nDemirović i Mirnes Bojić (BNpro d.o.o. Sarajevo), na čemu im autori posebno \nzahvaljuju. Autori također duguju zahvalnost i recenzentima na pažljivom \nčitanju rukopisa i na primjedbama i sugestijama u svrhu povećanja kvaliteta \nknjige. \n \nSretno! \nSarajevo i Ljubljana, 2021. godine.                                                                   Autori \n \n12 \n \nUVOD \n \n \nU Bosni i Hercegovini se u velikom broju rudnika provodi eksploatacija \nmineralnih sirovina. Neki od rudnika u Bosni i Hercegovini su: \n \n• \nRudnik uglja u Banovićima, \n• \nRudnik uglja u Kaknju, \n• \nRudnik uglja u Brezi, \n• \nRudnik uglja u Zenici, \n• \nRudnik uglja u Travniku, \n• \nRudnik uglja u Bugojnu, \n• \nRudnik željezne rude u Varešu, \n• \nRudnik ukrasnog kamena u Jablanici, \n• \nRudnik uglja u Gacku, \n• \nRudnik olova u Olovu, \n• \nRudnik olova i cinka u Srebrenici, \n• \nRudnik boksita u Jajcu i \n• \nRudnik soli u Tuzli. \n \n \nMineralni resursi imaju značajno mjesto u ekonomskom razvoju zbog \nnjihove važnosti za sirovine i energiju. Potražnja za mineralnim sirovinama \nznačajno se povećala rastom industrijalizacije i urbanizacije, što je dovelo do veće \npotrebe za rudarstvom. Koriste se dva načina iskopavanja rude: površinsko i \npodzemno. Površinski način podrazumijeva mjesto na kojem se sakuplja ruda \nnakon uklanjanja i odbacivanja stijena koje se nalaze iznad i oko rudnog tijela. \nPovršinski rudni kopovi ograničeni su prostorno i obično koriste velike količine \nmehaničke opreme, uglavnom za bušenje, miniranje, utovar, transport i \nodlaganje. Podzemno rudarenje je proces iskopavanja iz rudnih tijela u \npodzemnim ležištima. Obično se provodi tamo gdje je ležište duboko ispod \npovršine, a rudni procesi usmjereni su uglavnom na otkrivanje novih ležišta, \nrezanje i zaustavljanje. \nSvi pomenuti procesi rudarstva neizbježno utiču na sigurnost i kvalitetu \nproizvodnje. Kako se dubina i ugao iskopavanja povećavaju pri površinskom \niskopavanju, iskopi imaju direktan utjecaj na stabilnost padina, što utiče na \nkvalitetu proizvodnje. U isto vrijeme, emisija prašine u rudarstvu nekontrolisana \n \n13 \n \nje, što ugrožava zdravlje radnika. Tokom podzemnih procesa, krov se može \nsrušiti pod težinom prevelikog opterećenja. Transportni koridori često imaju \nlošu ventilaciju, što otežava izbacivanje štetnih gasova. Dobro dizajnirani \ninžinjering temelj je za smanjenje pojave geoloških opasnosti u rudarstvu, što bi \nmoglo pomoći ostvarenju višeg nivoa sigurnosti i stabilnosti rudnika. \nU svakom rudniku je tokom priprema za otvaranje rudnika, a pogotovo \ntokom eksploatacije mineralnih sirovina neophodno izvođenje geodetskih \nmjerenja. Geodetski radovi se prožimaju kroz sve faze eksploatacije. Priprema \ndokumentacije u svrhu projektovanja, obilježavanje projektovanih pravca, \nsnimanje jamskih prostorija i infrastrukture, računanje zapremine zemljanih \nmasa su neki od geodetskih poslova koji se provode tokom eksploatacije. Nakon \nzatvaranja rudnika obavlja se rekultivacija kao i povremena mjerenja u svrhu \npraćenja eventualnih deformacija terena uslijed slijeganja. Prethodno spomenuti \ngeodetski radovi su opisani u knjizi, a predstavljaju konkretnu primjenu \ngeodetskih metoda i postupaka u rudarstvu. \n \nJoš od davnih vremena ljudskih aktivnosti u domenu rudarstva čovjek je \nnastojao što tačnije i svrsishodnije predstaviti rudnike. Primjeri su zaista \nmnogobrojni, a u ovom uvodnom izlaganju nastojat će se dati kratak osvrt na \ntadašnje aktivnosti na ovom polju djelovanja. Polje djelovanja geodeta koje je \nusko povezano sa rudarskim aktivnostima je premjeravanje rudnika. Geodetska \nmjerenja i kartiranje rudnika su discipline koje se bave premjerom i \nprikazivanjem podzemnih i nadzemnih radova te planiranja rudarskih radova, \na u kojima su njihovi prostorni odnosi određeni u odnosu na površinu terena. \n \nPočeci historije rudarstva sežu u davna vremena. Radovi na istraživanjima \nrudnika spominju se u drevnim kulturama Egipta, Babilona, Kine i Indije. \nGeodetski radovi u rudnicima predstavljeni su na starim zidnim slikama i \nskicama na papirusu. Jedna od najstarijih poznatih rudarskih karata, napravljena \noko 1500. godine prije nove ere, ilustruje kopanje zlata i sačuvana je u Torinu \n(Italija). Karte rudnika pružaju dokaze utemeljene na odličnom poznavanju i \niskustvima starih geodetskih stručnjaka u rudarstvu ili rudarskih stručnjaka. \nMnoge historijske karte rudnika doprinijele su otkrivanju starih poplavljenih \nrudničkih okana. Historijske karte ili starije karte također se koriste za ponovno \notkrivanje nekadašnjih rudnika npr. rudnika lignita koji se u današnje vrijeme \niskopavaju korištenjem otvorenih rudničkih kopova. Historija rudarskih \nistraživanja zvanično je zabilježena i u drugom vijeku prije nove ere u starom \n \n14 \n \nRimu. Iz tog vremena sačuvani su pisani tragovi o rudarskim radovima koji ne \nsamo da dokazuju rudarsku vještinu, već dokazuju i sposobnost geodeta, koji su \nu to vrijeme bili u stanju voditi i planirati rudarske radove. Povezanost rudnika \ni površine i poslove povezane sa tim aktivnostima opisao je i Heron iz \nAleksandrije u drugom vijeku prije nove ere. U starom Rimu, između 41. i 54. \ngodine, na jezeru Fucino prvi puta se pominje korištenje drenažne (odvodne) \ngalerije pri čemu su korišteni praktični geodetski radovi u rudarstvu. Treba \nnapomenuti da je Rimska vojska također zapošljavala geodete. Od 1. vijeka prije \nnove ere geodeti su u starom Rimu bili državni službenici, koji su imenovani na \npoložaje na osnovu zvaničnog testa stručnosti. Sve do 18. vijeka veći je naglasak \nstavljen na umjetnički dizajn i dekorativnost karata, nego li na tačnost i jasnoću \nistih. Od sredine 18. vijeka bilježi se novi renesansni period geodetskih rudarskih \nmjerenja i rudarske kartografije, jer je postojala velika potražnja za iskopavanjem \nplemenitih metala. Za ponovno otvaranje napuštenih rudnika urađena su brojna \nistraživanja napuštenih rudničkih okana, te planiranje novih. U tom su razdoblju \ncrtane karte različitog tehničkog kvaliteta, ali su pomenute jedinstvene posebno \nu smislu korištene razmjere. Napredak tehnologija utjecao je i na razvoj karata, \nzajedno sa naukom o rudarstvu.  \nDanas je situacija na polju dokumentovanja i nadziranja u rudnicima \n(površinskim i podzemnim kopovima) takva da su na raspolaganju brojna \nsredstva, te raznovrsne tehnike i tehnologije, kako bi se što bolje odgovorilo \npostavljenim zadacima u rudarskoj industriji. \n \nOva knjiga sadrži 11 poglavlja u kojim je izložena materija o rudarstvu i \nrudnicima, a potom o geodetskim radovima u rudnicima. \nU prvom poglavlju naslovljenom sa „Osnove rudarstva“ date su osnovne \nkarakteristike rudarstva kao i rudarski istražni radovi.  \nDrugom poglavlju je dodijeljen naslov „Osnove površinske eksploatacije“ i \nu njemu se govori o temeljnim karakteristikama sistema površinske eksploatacije \nmineralnih sirovina. U okviru poglavlja su obrađene i vrste površinskih kopova. \nTreće poglavlje naslovljeno sa „Osnove podzemne eksploatacije“ govori o \npodzemnoj eksploataciji. Poglavlje sadrži materiju vezanu za princip \npodzemnog otkopavanja kao i metode podzemnog otkopavanja mineralnih \nsirovina. U okviru poglavlja su detaljno objašnjeni osnovni pojmovi o jami. \n \n15 \n \n„Rudarske geodetske mreže na površini zemlje“ je naslov četvrtog poglavlja. U \nnjemu su opisane geodetske mreže na površini zemlje kao osnova za mjerenja na \npovršini zemlje i u jami. \nPoglavlje broj pet je naslovljeno sa „Podzemni položajni geodetski radovi“ i \ndetaljno opisuje položajne geodetske mreže ispod površine zemlje. Poglavlje daje \ndetaljan prikaz metoda i postupaka povezivanja nadzemnih i podzemnih \npoložajnih geodetskih mreža. Nadalje, u okviru poglavlja je opisana i geodetska \noprema za podzemna položajna geodetska mjerenja. \nŠesto poglavlje ima naslov „Podzemna visinska geodetska mreža“ i detaljno \nopisuje materiju vezanu za visinske geodetske mreže ispod površine zemlje. \nOpisani su postupci i metode povezivanja nadzemnih i podzemnih visinskih \nmreža kao i postupci određivanja visinskih razlika geodetskih tačaka ispod \npovršine zemlje. \nSedmo poglavlje ima naziv „Proboji pod zemljom“. U okviru ovog poglavlja \nsu opisani proboji te vrste proboja i obilježavanje proboja. Poglavlje sadrži i \nanalizu tačnosti obilježavanja proboja. \nPoglavlje broj osam naslovljeno je sa „Mjerenje poprečnih profila i \nodređivanje zapremina jamskih prostorija“, a sadrži materiju vezanu za \npoprečne profile u rudnicima kao i materiju vezanu za masovno prikupljanje u \njamama. \n„Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu“ je naslov devetog \npoglavlja. U okviru tog poglavlja je opisana primjena fotogrametrije, daljinskih \nistraživanja i laserskog skeniranja u rudarstvu. \nPoglavlje koje slijedi je poglavlje broj deset i njegov naslov je „Geodetska \nrudnička dokumentacija“. U okviru poglavlja su opisani rudarski geodetski \nplanovi i karte koje izrađuju geodetski stručnjaci na osnovu podataka mjerenja. \nU nastavku poglavlja su objašnjene rudarske geodetske oznake i simboli koji se \nkoriste prilikom izrade rudarskih planova i karata, kao i primjena GIS-a u \nrudarstvu. \nJedanaesto poglavlje je poglavlje naslovljeno sa „Zatvaranje rudnika“ i \nsadrži materiju vezanu za zatvaranje rudnika. \nNa kraju knjige je dat popis literaturnih izvora korištenih pri pisanju knjige. \n \nPOGLAVLJE 1 \n \n \n \nOSNOVE RUDARSTVA  \n \n \nPod pojmom rudarstva podrazumijeva se pronalaženje i vađenje (dobivanje) \nkorisnih mineralnih sirovina iz Zemljine kore. U širem smislu, rudarstvo \nobuhvata sve radove koji takvo vađenje omogućavaju i koji dobivene mineralne \nsirovine pretvaraju u koristan proizvod. Dešava se da dodatni radovi nisu \npotrebni jer su mineralne sirovine odmah nakon vađenja, bez ikakve dalje \nprerade, podobne za upotrebu. To su npr., neke vrste uglja, kamena so, boksit i \nneki nemetali.  \nU rudarstvo se također ubrajaju i područja geologije i petrologije, koja \nneposredno \nsluže \npronalaženju \n(istraživanju), \npripremi, \notkopavanju \n(dobivanju), transportu (otpremi) i oplemenjivanju mineralnih sirovina. Prvi \nkorak rudarstva je izvođenje istražnih radova. Rezultati istražnih radova su \nosnova za planiranje rudarskih investicija. Rudarski istražni radovi se izvode \nnajčešće u tri faze: \n \n• \nproučavanje postojeće dokumentacije,  \n• \ngeološko-rudarska prospekcija i  \n• \nistražni radovi u užem smislu.  \n \nProučavanje \npostojeće \nrudarsko-geološko-geodetske-historijske \ndokumentacije o terenu koji treba rudarski istražiti veoma je važno jer u svijetu \nima malo rudarski perspektivnih područja o kojima nema baš nikakvih \nhistorijskih informacija. \nGeološko-rudarska prospekcija je prospekcija kojom se utvrđuju geološke \nprilike istraživanog područja. Obim i domet tih radova zavisi od postojećih \ngeoloških podloga, a mahom se ograničava na dopunu tih podloga ili izradu \nnovih geoloških priručnih skica i karata. Pri tome se posebna pažnja posvećuje \nlociranju izdanaka tražene mineralne sirovine. To su mjesta gdje se sirovina \npojavljuje na površini. Kako ti izdanci mogu biti prekriveni humusom, \naluvijalnim i diluvijalnim nanosima, često se već pri prvim koracima prospekcije \nmoraju izvesti manji rudarski zahvati (raskopi, jarci i sl.), tako da nema nikakve \nstroge granice između prospekcije i rudarskih istražnih radova u užem smislu.  \nRudarski istražni radovi u užem smislu obuhvataju izradu raskopa, jaraka, \nusjeka, plićih i dubljih okana, potkopa, podzemnih hodnika, uskopa i niskopa, \n2. Osnove rudarstva \n17 \n \n \n \nplićih i dubljih bušotina, te primjenu geofizičkih metoda i daljinskih istraživanja \nu svrhu lokalizacije nalazišta. \n \n \n \nSlika 1.1. Ugljeni sloj u naselju Grahovčići, općina Travnik (snimio: Jusuf Topoljak) \n \nNačin eksploatacije zavisi od položaja nalazišta u zemljinoj kori (slika 1.1), \npa se razlikuje: \n \n• \npovršinsko otkopavanje mineralnih sirovina i \n• \npodzemno otkopavanje mineralnih sirovina. \n \nPovršinsko otkopavanje se provodi površinskim kopovima, a podzemno \notkopavanje zavisi od slojevitosti nalazišta, pa se razlikuju metode otkopavanja \nneslojevitih i metode otkopavanja slojevitih nalazišta. \nOtkopavanje ležišta je posljednja i glavna faza u razvoju rudnika i ima za cilj \npotpuno iskorištenje ležišta. \nPOGLAVLJE 2 \n \n \n \nOSNOVE POVRŠINSKE EKSPLOATACIJE \n \n \nPovršinski kop, tehnički objekti i sistem rudarskih radova i mašina kojima se \nmineralne sirovine površinski eksploatišu otkrivkom i dobivanjem kao dvama \nmeđuzavisnim proizvodnim procesima, odnosno podsistemima, predstavlja \npostupak izdvajanja mineralnih sirovina iz zemljine kore.  \nPovršinska eksploatacija mineralnih sirovina, iako poznata od prvih dana \nrudarenja, širu primjenu dobiva tek u XX vijeku zahvaljujući usavršavanju parne \nmašine, otkriću motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i generatora izmjenične \nstruje.  \nOsnovni kriterij za ocjenu tehničke i ekonomske opravdanosti otvaranja i \neksploatacije površinskog kopa je omjer između količine otkrivke i količine \nkorisne sirovine, tzv. koeficijent otkrivke. Taj koeficijent treba da bude što \nmanji, ali zahvaljujući efikasnosti modernih sredstava za otkopavanje, u prvom \nredu rotornih bagera, danas dostiže vrijednost od nekoliko desetina tona pa i \nviše.  \n \n2.1. KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH KOPOVA \n \n \nPovršinski kopovi mogu se klasifikovati prema različitim kriterijima, npr. prema \nvrsti i kvalitetu sirovine, obliku, položaju, padu, debljini i minerološkoj strukturi \n(homogenosti) ležišta, reljefu površine i dominantnim stijenama. Kako je \nraznolikost ležišta mineralnih sirovina velika, svako od njih ima svoje \nkarakteristike, pa je tehnički cjelishodna samo podjela prema nekim osnovnim \nkarakteristikama. To mogu biti podjele npr. prema reljefu terena i prema padu \nležišta.  \nSa obzirom na reljef terena, površinski kopovi mogu biti: \n \n• \nplitki,  \n• \ndubinski,  \n• \nvisinski,  \n• \nvisinsko-dubinski i  \n• \npodvodni. \n2. Osnove površinske eksploatacije \n19 \n \n \n \nUgao pada ili nagib ležišta važan je element i u zasnivanju i u eksploataciji \npovršinskog kopa.  \nPrema nagibu ležišta površinski kopovi mogu biti: \n \n• \nhorizontalni,  \n• \nkosi i  \n• \nstrmi.  \n2.1.1. Plitki površinski kopovi \n \n \nTakvim se kopovima uglavnom otkopavaju ležišta horizontalnog zalijeganja. \nTakva je većina kopova pijeska, šljunka i ostalog građevinskog materijala. \nDubina tih kopova je mala, od 40 do 60 m. Od svih tipova, plitki površinski \nkopovi su najekonomičniji. Obično se otkopava puna debljina korisne sirovine, \na u otkopanom prostoru se formira unutrašnje odlagalište otkrivke.  \n2.1.2. Dubinski površinski kopovi \n \n \nTakvim se kopovima uglavnom otkopavaju ležišta kosog i strmog zalijeganja. To \nmogu biti ležišta ruda, metala, nemetala i uglja. To su kopovi koji se postepeno \nprodubljuju i mogu dostići dubinu i do 800 m. Dubinski površinski kopovi su \nnajkomplikovaniji i za projektovanje i za eksploataciju. Sve mase otkrivke i \nkorisne sirovine moraju se izvoziti na nivo površine zemlje i najčešće se odlažu \nna vanjska odlagališta. Produbljivanje i otvaranje novih etaža mora se \nkontinuirano provoditi sve do postizanja granične dubine.  \n2.1.3. Visinski površinski kopovi \n \n \nTo su obično kopovi ruda metala i nemetala (najčešće ukrasnog i tehničkog \nkamena), ponekad uglja i minerala za hemijsku industriju. Dimenzije i broj etaža \nvariraju u širokim granicama. Karakteristika im je da se otkrivka i korisna \nsirovina spuštaju transportnim sredstvima na vanjska odlagališta. Na njima je \nmoguća upotreba gravitacionog transporta.  \n \n \n20 \n2. Osnove površinske eksploatacije \n \n \n \n2.1.4. Visinsko-dubinski površinski kopovi \n \n \nVisinsko-dubinski površinski kopovi razvijaju se na ležištima sa složenim \ntopografskim uslovima. Ležište može pratiti reljef ili biti suprotno reljefu. Od \npoložaja ležišta prema reljefu zavise dimenzije kopa i vrsta transportnih \nsredstava.  \n2.1.5. Podvodni površinski kopovi \n \n \nTakvim se kopovima eksploatišu ležišta pod vodom, tj. na dnu mora, jezera, \nrijeka i sl. Ova ležišta mineralnih sirovina su najčešće aluvijalni sedimenti. U \nBosni i Hercegovini se vadi pijesak iz rijeka Save i Drine i dobiva tzv. savski i \ndrinski pijesak. \n2.1.6. Horizontalni kopovi \n \n \nNajjednostavniji su površinski kopovi na horizontalnim ili blago nagnutim \nležištima, koja se ubrajaju u taj tip kada ugao nagiba nije veći od 8° do 10°. Često \nsu to mali kopovi sa nevelikim rezervama korisne sirovine, ali ekonomični baš \nzbog mogućnosti površinske eksploatacije. \nNajveći evropski površinski kopovi uglja su u Rajnskom području (Savezna \nRepublika Njemačka), gdje se primjenjuju gigantski bageri, na horizontalnim ili \nblago nagnutim ležištima. \n2.1.7. Kosi kopovi \n \n \nKosa ležišta imaju ugao pada između 8° – 10° i 35° – 40°. Pri eksploataciji takvih \nležišta obično nije potrebna podinska otkrivka jer kontakt između tijela \nmineralne sirovine i podine predstavlja drugu završnu kosinu površinskog \nkopa.  \n \n \n \n \n \n2. Osnove površinske eksploatacije \n21 \n \n \n \n2.2. DIMENZIJE I OBLIK POVRŠINSKOG KOPA \n \n \nDimenzije i oblik površinskog kopa zavise od dimenzija i zalijeganja ležišta, \nreljefa terena, geomehaničkih svojstava stijena i dr. Dimenzije površinskog kopa \ni njegova dubina (visina u brdskim površinskim kopovima) diktiraju ukupne \nrudarske radove i mogući proizvodni kapacitet rudnika.  \nGranična dubina za plitke površinske kopove određena je prirodnim \nuslovima i obično se neznatno mijenja za cijeli vijek rada rudnika. Granična \ndubina visinskih, dubinskih i visinsko-dubinskih površinskih kopova se \nodređuje tokom projektovanja.  \nDimenzije dna površinskog kopa dobivaju se kao rezultat ograničavanja \n(okonturivanja) dijela ležišta na graničnoj dubini za površinsku eksploataciju. \nMinimalne dimenzije dna površinskog kopa (dna radne zone) treba da \nobezbijede sigurno kopanje i utovar na najnižoj etaži. Uglovi završnih kosina \npovršinskog kopa određuju se iz uslova stabilnosti i mogućnosti smještaja \ntransportnih komunikacija. \nDimenzije površinskog kopa na površini terena (Lk, Bk) (slika 2.1) uslovljene \nsu dimenzijama ležišta i dna površinskog kopa, dubinom i uglovima njegovih \nzavršnih kosina, te topografskim i hidrografskim faktorima. Na velikim \nležištima se te dimenzije određuju iz uslova otvaranja i podjele ležišta na više \npovršinskih kopova. \n \n \n \nSlika 2.1. Dimenzije površinskog kopa  \n                     (prema: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1988) \n22 \n2. Osnove površinske eksploatacije \n \n \n \nParametri površinskog kopa (tabela 2.1) trebaju osigurati efikasnu upotrebu \nmehanizacije. Dužina površinskog kopa (revira, otkopnog polja) mora \nodgovarati projektovanom kapacitetu, odnosno obezbjeđivati ukupnu dužinu \npotrebnog fronta radova. \nPovećanje dužine površinskog kopa traži povećanje okonturenih rezervi, pa \nzbog toga i mogućnost povećanja proizvodnog kapaciteta. Također se sa \npovećanjem dužine površinskog kopa smanjuje specifičan udio otkrivke iz \nčelnih kosina što utiče na smanjenje koeficijenata otkrivke, pa i na ukupnu \nekonomičnost rudnika.  \n \nTabela 2.1.  \nVrste površinskih kopova \n \nTip \npovršinskog \nkopa \nTip \npovršinskog \nkopa prema \npoložaju na \nterenu \nPovršina \npovršinskog \nkopa \n[km2] \nGranična \ndubina \npovršinskog \nkopa \n[m] \nUkupna \nzapremina \niskopanog \nmaterijala \n[106 m3] \nTrajanje \n eksploatacije \n[godina] \nVrlo mali \nPlitki \nBrdski \ndo 0,4 \ndo 0,3 \ndo 20 \ndo 40 \ndo 10 \n    do 10 \nMali \nPlitki \nBrdski i \ndubinski \n0,4 – 2,0 \n0,3 – 1,5 \ndo 40 \n     40 – 100 \n10 – 100 \n10 – 25 \nSrednji \nPlitki \nBrdski i \ndubinski \n2,5 – 6,0 \n1,5 – 5,0 \ndo 60 \n100 – 200 \n100 – 500 \n25 – 30 \nVeliki \nPlitki \nBrdski i \ndubinski \n    4,0 – 20,0 \n   4,0 – 12,0 \ndo 80 \n100 – 250 \n500 – 2000 \n \n30 – 60 \nVrlo veliki \nPlitki \nDubinski \n   10,0 – 40,0 \n   10,0 – 30,0 \ndo 120 \n200 – 800 \n2000 – \n10000 \n60 – 100 \n \nŠirina površinskog kopa iznosi od 100 do 5000 m, a dužina, već prema tipu \nležišta i površinskog kopa, može biti 4 – 5 km. U praksi se najčešće sreću dužine \n2. Osnove površinske eksploatacije \n23 \n \n \n \nvećih površinskih kopova od 2 – 2,5 km, što je uglavnom uslovljeno transportom \ni smještajem otkrivke po unutrašnjim i vanjskim odlagalištima.  \nPovršinski kopovi, prema obliku, mogu biti izduženi i okrugli. Izduženi \npovršinski kopovi imaju nekoliko puta veću dužinu od širine.  \nOkrugli površinski kopovi su tipični za strma tijela mineralne sirovine \nmetalnih ruda i dostižu dubinu od 200 m do 800 m. Za te dubine dobiva se \nokrugli ili ovalni oblik površinskog kopa nezavisno od oblika njegovog dna.  \nSvako ležište, prema dimenzijama, može se eksploatisati kao jedno ili se \nmože podijeliti na više površinskih kopova, a površinski kop na revire ili \notkopna polja. Više površinskih kopova na ležištu karakteristično je za veća \nležišta, a mogu se eksploatisati jedan za drugim ili istovremeno.  \n2.2.1. Elementi i parametri površinskog kopa  \n \n \nPovršinski kop je karakterizovan visinom etaža i podjelom kopa po visini, \nširinom radnih površina po etažama, frontom rudarskih radova, koeficijentima \notkrivke i graničnom dubinom površinskog kopa.  \nEtaža površinskog kopa (slika 2.2) je dio ležišta ili otkrivke ograničen \ndvjema horizontalnim ravnima ili nagnutom ravni u pogodnim granicama. \nVertikalni razmak između dvije ravni naziva se visinom etaže. Ležište se otkriva \ni dobivaju se etaže čija visina zavisi od vrste i kapaciteta primijenjene \nmehanizacije, vrste i fizikalno-mehaničkih svojstava stijenskog materijala, \nprisustva i količine površinskih i podzemnih voda, načina zalijeganja ležišta, \npotrebe za selektivnim radom i drugim faktorima.  \n \n \n \nSlika 2.2. Etaža površinskog kopa (prema: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1988) \n24 \n2. Osnove površinske eksploatacije \n \n \n \nOznake na slici 2.2 su: \n \n• \nh1, h2 visine etaža, \n• \nα1, α2 uglovi nagiba, \n• \nB etažna ravan, \n• \n1 ivica etaže, \n• \n2 kosina etaže i \n• \n3 nožica etaže. \n \nNa sistem eksploatacije utiče razvoj radnog fronta, jer su visina i broj etaža \nfunkcija paralelnog ili lepezastog pomjeranja fronta radova. Zavisno od sistema \neksploatacije, etaže mogu biti i kose, obično po uslojenju. Dosta rijetko (za sada \nsamo na površinskim kopovima ukrasnog kamena) sreću se i strme etaže.  \nVisina etaže neposredno utiče na kvalitet mineralne sirovine, brzinu \nnapredovanja fronta i produbljenja površinskog kopa, pa prema tome i na \nkapacitet površinskog kopa, zapreminu investicijske otkrivke, ukupnu dužinu \nfronta radova i transportnih komunikacija, te na ugao radne i završne kosine \npovršinskog kopa. Visina etaže na kosim i strmim ležištima sa čvrstim stijenama \nuglavnom se određuje na osnovu tehnološkog procesa, gubitaka i osiromašenja, \nte kapaciteta površinskog kopa. Sa povećanjem visine etaže smanjuju se troškovi \nbušenja, miniranja, bagerovanja i transporta.  \nTežnja za smanjenjem broja etaža (za povećanjem visine etaža) bila je i ostaje \njedan od osnovnih tehničkih pravaca usavršavanja površinske eksploatacije. \nVeliki je napredak ostvaren primjenom kontinuirane površinske eksploatacije, \nkada se mogu rotornim bagerima relativno male dohvatne visine (do 20 m), uz \npomoć samohodne pretovarne trake i podjelom na međuetaže, postići visine \netaža od 50 do 60 m.  \nŠirina radnih površina na etažama (slika 2.3) bira se tako da se osigura \nnormalna širina transportnih komunikacija, potom mjesto za smještaj i \nmanipulaciju osnovnih i pomoćnih mašina, potrebna (sigurnosna) udaljenost do \nivice etažnih kosina, odnosno do obrušenog materijala od miniranja. Pri \nprojektovanju se teži minimalnoj širini radnih površina na etažama, jer \nuglavnom od nje zavisi ugao radne kosine površinskog kopa. Radna kosina \npovršinskog kopa je ravan povučena kroz donje ivice (nožice) radnih etaža.  \n2. Osnove površinske eksploatacije \n25 \n \n \n \n \n \nSlika 2.3. Radne površine površinskog kopa  \n                     (prema: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1988) \n \nŠirina radnih površina u savremenim kopovima iznosi od 25 m – 35 m do \n100 m – 130 m, odakle proizlazi da ugao iznosi između 5° i 20°, najčešće 10° – 12°.  \n \n2.3. FRONT RUDARSKIH RADOVA \n \n \nNapredovanje otkopnog fronta uslovljeno je rasporedom kopanja, utovara i \ntransporta, što je pretpostavljeno pri projektovanju. Taj raspored zavisi od \npoložaja kopa i njegove strukture, pravca premještanja stijenskih masa, načina \nutovara tih masa, broja i položaja transportnih izlaza, te kretanja transportnih \nsredstava.  \nPostoji više karakterističnih oblika radnog fronta. Jedan od oblika radnog \nfronta je paralelno napredovanje fronta. Poprečni front odlikuje se velikom \nbrzinom napredovanja. Kružni front sa radijalnim napredovanjem se primjenjuje \nna debela (moćna) tijela mineralne sirovine, iziskuje malu investicionu otkrivku \ni osigurava brzo produbljivanje kopa. Lepezasto napredovanje radnog fronta \ntipično je za kontinuiranu eksploataciju horizontalnih i blago nagnutih ležišta i \nza diskontinuiranu eksploataciju strmih i debelih rudnih tijela.  \nPrema strukturi eksploatisanih masa, radni front može biti homogen i \nnehomogen. Homogeni front može biti sa utovarom masa na nivou ili sa \nbagerskim prebacivanjem. Gornje bagersko prebacivanje primjenjuje se za \nprodubljavanje kopa i na brdskim terenima. Za kopanje i prebacivanje na gornju \netažu služi jedan, a za utovar u transportno sredstvo drugi bager.  \n26 \n2. Osnove površinske eksploatacije \n \n \n \n2.4. RADNA ZONA POVRŠINSKOG KOPA \n \n \nKako u periodu gradnje, tako i u periodu eksploatacije površinskog kopa (slika \n2.4), uvijek se izrađuje nekoliko etaža. Svaka od njih ima radni i neradni front.  \n \n \n \nSlika 2.4. Površinski kop na teritoriji općine Zenica (snimila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) \n \nSvaka etaža je odvojena od prethodne i naredne, ili bermom sigurnosti, ili \ntransportnom bermom. Između radnih frontova etaža nalaze se radne površine, \nkojima se dimenzije utvrđuju projektom površinskog kopa. Zona u kojoj se \nizvode rudarski radovi naziva se radnom zonom površinskog kopa.  \nRadna zona može obuhvatati jednu, dvije ili sve četiri kosine površinskog \nkopa. Radna zona je „putujuća“ površina promjenljivih dimenzija i prostorne \nkonfiguracije, koja sa vremenom mijenja položaj u površinskom kopu. U periodu \ngradnje, u radnu zonu površinskog kopa su uključene samo etaže otkrivke, a u \n2. Osnove površinske eksploatacije \n27 \n \n \n \nperiodu eksploatacije razlikuje se radna zona otkrivke, dobivanja i pripreme \nnove etaže. Broj otkopa otkrivke, dobivanja i pripreme nove etaže mora se u \nprojektu površinskog kopa odabrati uz proračune kojima se dokazuje \nprojektovani kapacitet površinskog kopa.  \n2.4.1. Koeficijenti otkrivke \n \n \nKoeficijent otkrivke je omjer između zapremine ili mase otkrivke i zapremine ili \nmase mineralne sirovine. On pokazuje količinu otkrivke koju treba odstraniti da \nbi se dobila jedinica količine mineralne sirovine. Koeficijenti otkrivke mogu se \nizražavati u zapreminskim jedinicama (m3/m3), što se najčešće upotrebljava u \nprojektovanju, ili masenim jedinicama (t/t), što se najčešće upotrebljava u \neksploataciji. Otkrivka na površinskim ugljenokopima najčešće se izražava u m3, \na ugalj u tonama, pa se i koeficijenti otkrivke izražavaju u m3/t. Razlikuju se \nsljedeći koeficijenti otkrivke: granični, prosječni, diferencijalni, etažni (slojni), \neksploatacioni (tekući), investicioni i geološki.  \nGranični koeficijent otkrivke je osnovni kriterij efikasnosti površinske \neksploatacije u toku projektovanja i predstavlja ekonomski parametar, za razliku \nod ostalih koeficijenata otkrivke koji su geometrijski parametri površinskog \nkopa. Prosječni koeficijent otkrivke je omjer ukupne zapremine ili mase \notkrivke i ukupnih količina mineralne sirovine u ograničenom površinskom \nkopu. Diferencijalni koeficijent otkrivke je omjer prirasta zapremine ili mase \notkrivke i prirasta količina mineralne sirovine po jedinici dubine. Etažni \nkoeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase otkrivke u granicama sloja ili \njedne etaže prema količini mineralne sirovine u istom sloju ili etaži. \nEksploatacioni koeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase otkrivke za \nodređeni eksploatacioni period i količine mineralne sirovine za isti period. \nInvesticioni koeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase investicijske \notkrivke i ukupne količine mineralne sirovine u ograničenom površinskom \nkopu. Geološki koeficijent otkrivke je omjer ukupnih dužina istražnih bušotina \nkroz otkrivku i ukupnih dužina bušotina kroz mineralnu sirovinu. \n \n \n \n28 \n2. Osnove površinske eksploatacije \n \n \n \n2.5. SISTEMI EKSPLOATACIJE POVRŠINSKIH KOPOVA  \n \n \nSistem eksploatacije (slika 2.5) obuhvata redoslijed radova na otkrivci i korisnoj \nsirovini, te pomoćne radove radi postizanja planiranog kapaciteta i punog \niskorištenja opreme (slika 2.6).  \nSistem eksploatacije čine dva osnovna proizvodna procesa: otkrivka i \ndobivanje mineralne sirovine. Oni se sastoje od sljedećih radnih procesa: \nbušenja, miniranja, bagerovanja (kopanje i utovar) i transporta. Otkrivka \nuključuje i radni proces odlaganja, a dobivanje se često završava deponovanjem \nmineralne sirovine. Osim toga, često je potrebno isušivanje, odnosno \nodvodnjavanje ležišta. Za odvijanje eksploatacije potreban je remont i održavanje \nputeva, remont i održavanje opreme i sl. Struktura mehanizacije i sistem \neksploatacije međusobno su povezani i uslovljeni. Struktura mehanizacije \nkarakteriše se vrstama, tipovima i kapacitetima osnovne i pomoćne opreme, te \nusklađenošću i brojem u pojedinim proizvodnim i radnim procesima, dok sistem \neksploatacije karakterišu broj, visina etaža i ugao nagiba njihovih kosina, \nkonstrukcija, odnosno oblik otkopa, dužina fronta radova na otkrivci i dobivanju \nmineralne sirovine, širine radnih i transportnih površina, širine obrušenja od \nminiranja i drugi elementi površinskog kopa.  \n \n \n \nSlika 2.5. Sistemi eksploatacije površinskog kopa  \n                     (prema: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1988) \n \nProizvodni proces otkrivke je najteži dio procesa površinske eksploatacije, \njer je po obimu radova i količini opreme nekoliko puta veći nego proces \ndobivanja mineralne sirovine. Zbog toga je osnova većine klasifikacija \npovršinske eksploatacije način, oprema i organizacija procesa otkrivke.  \nKada se eksploatišu horizontalna i blago nagnuta ležišta, rudarsko-\npripremni radovi (otvaranje i priprema etaža) obično se završavaju stvaranjem \nprvog fronta otkrivke i dobivanja mineralne sirovine. Sistem površinske \n2. Osnove površinske eksploatacije \n29 \n \n \n \neksploatacije kao redoslijed pripremnih radova, otkrivke i dobivanja karakteriše \nse, u prvom redu, pravcem napredovanja rudarskih radova i lokacijama \nodlagališta. \nOsnovni pokazatelji sistema eksploatacije su: brzina napredovanja otkopa \n(m/mjesec), brzina napredovanja etaža (m/god.), brzina izrade usjeka \n(m/mjesec), brzina produbljavanja površinskog kopa (m/god.), godišnji kapacitet \notkrivke i dobivanja po jedinici fronta, odnosno ukupnog fronta (m3/km, t/km), \ngubici mineralne sirovine (%), kvalitativno i kvantitativno (maseno, \nzapreminsko) osiromašenje mineralne sirovine (%). \n \n \n \nSlika 2.6. Površinski kop na teritoriji općine Banovići u naselju Tulovići  \n                     (snimio: Kenan Demirović) \n \nPOGLAVLJE 3 \n \n \n \nOSNOVE PODZEMNE EKSPLOATACIJE \n \n \n \nNeslojevita ležišta mineralnih sirovina karakteristična su po nepravilnim \noblicima, nejednakom pravcu pružanja i pada, te, najčešće, po neravnomjernoj \nraspodjeli korisnog minerala (ili korisnih minerala) u rudnom tijelu. U \nneslojevita ležišta spadaju gotovo sva nalazišta metalnih sirovina i mnoga \nnalazišta nemetalnih sirovina. Upravo od ovoga u velikoj mjeri zavisi model \nrudnika. \nJednom određen i realizovan model rudnika nije moguće mijenjati u toku \neksploatacije bez velikih investicija. Devijacije koje se učine kod izbora lokacije \nglavnih objekata otvaranja, visine horizonta i osnovnih pristupnih prostorija za \npripremu otkopnih polja prouzrokovat će teškoće pri otkopavanju, velike \ngubitke mineralne sirovine (npr. uglja) u zaštitnim stubovima, nizak stepen \niskorištenja ležišta i ekonomske gubitke rudnika.  \nModeli rudnika mogu se podijeliti na 3 osnovna tipa: \n \n• \npojedinačni,  \n• \nspojeni i \n• \nkompleksni. \n \nModel pojedinačnog tipa, podrazumijeva rudnik koji u okviru jednog \njamskog polja ima glavne izvozne i ventilacione objekte i u čijem je sastavu \nkompleks za obogaćivanje mineralne sirovine i svi objekti na površini. Važno je \nistaći da su svi rudnici uglja, kao najzastupljenije mineralne sirovine u Bosni i \nHercegovini ovog tipa. Model spojenog tipa podrazumijeva rudnik koji u \nokviru eksploatacionog područja sadrži pojedinačna jamska polja, koja svako za \nsebe imaju glavne ventilacione objekte i pomoćne objekte za dopremu materijala \ni prijevoz mineralne sirovine. Proizvodno područje ovog modela sadrži \nzajednički izvozni objekat i kompleks pripreme i prerade uglja za sve \npojedinačne rudnike. Glavni transport iz svakog pojedinačnog rudnika je \nprekopima i saobraćajnicama u jami povezan međusobno. Model kompleksnog \ntipa, podrazumijeva rudnik koji u okviru eksploatacionog područja sadrži \npojedinačne rudnike čija jamska polja imaju samostalne izvozne i ventilacione \nobjekte otvaranja, a samo jedan kompleks za pripremu i preradu mineralne \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n31 \n \n \n \nsirovine koja se doprema iz svakog pojedinačnog rudnika površinskim \ntransportnim sistemima.  \n \n3.1. IZBOR METODE OTKOPAVANJA \n \n  \nNačin otvaranja i otkopavanja ležišta zavisi od oblika ležišta, njegove veličine, \nuslova zalijeganja, fizičko-mehaničkih svojstava mineralne sirovine i pratećih \nstijena, hidroloških prilika, osjetljivosti površine na rudarske radove, \nminerološko-hemijskog sastava mineralne sirovine, načina raspodjele minerala i \nvrijednosti sirovine.  \nTijela mineralne sirovine nepravilnog oblika obično se moraju otkopavati \nmetodom „sa zasipanjem“, a veličina tijela mineralne sirovine je često odlučujući \nfaktor, jer odražava količinu rezervi mineralne sirovine. Važna je i moćnost, tj. \ndebljina tijela mineralne sirovine koja se kod neslojevitih ležišta obično \nrazvrstava u pet grupa: vrlo moćna tijela mineralne sirovine deblja su od 20 m, \nmoćna imaju debljinu između 20 m i 5 m, srednja između 5 m i 2 m, tanka između \n2 m i 0,8 m, a vrlo tanka su tanja od 0,8 m.  \nOd uslova zalijeganja presudna su dubina ležišta ispod površine, nagibni \nugao, karakter kontakta i tektonske prilike. U ležišta koja zaliježu više od 1000 m \ndo 1500 m javlja se problem povećanih pritisaka i povećane temperature. Na \nvećim dubinama se izbjegavaju metode otvorenih otkopa sa ostavljanjem \nsigurnosnih stubova, a primjenjuju se metode „sa zasipanjem“. Prema uglu \nnagiba, ležišta mogu biti horizontalna, blago nagnuta sa nagibom od 0° – 30°, \nstrmija sa nagibom od 30° – 45°, strma od 45° – 60° i jako strma sa nagibom većim \nod 60°. Nagibni ugao je važan i za korištenje gravitacije za otpremu mineralne \nsirovine sa otkopa. Karakter kontakta između mineralne sirovine i jalovih \nbokova ima znatnog utjecaja na metode otkopavanja.  \nKontakt može da bude jasno izražen, a može biti i nejasan, može da bude \npravilan ili nepravilan, te spojen ili razdvojen (u obliku pukotina ispunjenih \nnekom mekšom masom, npr. glinom). Tijela mineralne sirovine sa jasnim \nkontaktom omogućavaju primjenu bilo koje metode otkopavanja ukoliko su \nispunjeni i ostali uslovi za primjenu odabrane metode. Kada je kontakt \nnepravilan, obično se primjenjuju metode „sa zasipanjem“.   \n32 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nU pogledu tektonike ležišta razlikuje se primarna i sekundarna tektonika. \nPrimarna se ogleda u raspucanosti mineralne sirovine i jalovih bokova iz \nvremena formiranja ležišta, a sekundarna je posljedica poremećaja ležišta poslije \nnjegovog formiranja. I primarna i sekundarna tektonika znatno otežavaju sve \nrudarske radove. Od fizičko-mehaničkih svojstava najvažnija su čvrstoća i \nstabilnost stijena. Ta svojstva se ispituju na uzorcima uzetim sa raznih mjesta, ali \nje potrebno snimiti i proučiti i strukturu čitavog stijenskog masiva, tj. pravce i \nnagibe pukotina. Pored klasifikacije stijena po čvrstoći, tvrdoći, lomljivosti i dr., \npri izboru metode otkopavanja primjenjuje se i opisna metoda klasifikacije \nstijena u pet grupa po njihovoj stabilnosti, tj. sposobnosti održavanja jamskih \nprostorija na određenom rasponu i na određenoj površini. Po toj klasifikaciji vrlo \nnestabilne su stijene koje onemogućavaju izradu prostorija bez primjene \npodgrade. Nestabilne stijene omogućavaju izradu prostorija manjeg raspona, ali \nse u toku napredovanja mora podgrađivati. Stijene srednje stabilnosti \ndozvoljavaju izradu prostorija i većeg raspona i na većoj površini, ali sa \npodgrađivanjem ukoliko prostorija ostaje duže otvorena. Stabilne stijene \nomogućavaju \nizradu \nprostorija \nvećeg \nraspona \ni \nveće \npovršine, \nsa \npodgrađivanjem samo na određenim mjestima. Vrlo stabilne stijene \nomogućavaju izradu prostorija velikog raspona i velike površine koje mogu \nostati otvorene i godinama bez podgrade i zarušavanja. Ležišta mineralnih \nsirovina se najčešće nalaze u stijenskim masama treće i četvrte grupe, tj. u \nsrednjostabilnim i stabilnim stijenama. Od fizičko-mehaničkih svojstava, prema \ntome, zavise raspon otkopa, način osiguranja i dimenzije sigurnosnih stubova. \nOd hidroloških prilika treba poznavati količine i svojstva podzemne vode, a \nnaročito njen utjecaj na eventualno prisutne plastične stijene kao što su gline i sl. \nVodonosne stijene i stajaće vode isključuju primjenu metoda sa zarušavanjem. \nTada je potrebno primijeniti metode sa hidraulično-cementnim zasipanjem ili \nmetode sa ostavljanjem stalnih sigurnosnih stubova. Te se metode moraju \nprimijeniti i onda kada se iznad ležišta nalaze važni objekti. Minerološko-\nhemijski sastav značajan je osobito s obzirom na prisustvo, na primjer, pirita i \npirotina: sadrže li ti minerali više od 40 % sumpora, podliježu oksidaciji, pa i \nsamozapaljenju. Za takve mineralne sirovine se ne mogu primijeniti magazinske \nili masovne metode sa zarušavanjem, već samo metode sa zasipanjem. \nNeravnomjerna raspodjela rudnih minerala, sa većim jalovim partijama, ometa \nnormalan tok otkopavanja. Tu treba dati prednost metodama sa zasipanjem.  \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n33 \n \n \n \nKomercijalna vrijednost sirovine može biti značajna, posebno za mala \nležišta, ali i generalno za mineralne sirovine od posebnog značenja (nuklearne i \nsl.). Za vrijednije mineralne sirovine prednost treba dati metodama kojima se \npostižu veća iskorištenja, a ne masovnim metodama, uz veće gubitke korisne \nsupstance. Najuspješnija metoda će biti ona koja daje najveću proizvodnju uz \nnajviše korisne supstance u najkraćem vremenu, uz najmanji utrošak energije i \nmaterijala, pri potpunoj sigurnosti za zaposlene, a bez nepovoljnih posljedica za \ndalji razvoj rudnika.  \n \n3.2. OSNOVNE OPERACIJE PRI OTKOPAVANJU \n \n \nOsnovne operacije pri otkopavanju su: \n \n• \nbušenje i miniranje,  \n• \nutovar i odvoz mineralne sirovine i \n• \nosiguranje otkopa.  \n \nS obzirom na otkopni transport, tj. na utovar i odvoz mineralne sirovine sa \nradilišta do glavnog izvoznog hodnika, treba reći da se u zavisnosti od metode \notkopavanja, \nprostornog \npoložaja \ntijela \nmineralne \nsirovine \ni \ndrugih \nkarakteristika ležišta, može primijeniti ručna, gravitaciona i mehanizovana \notprema mineralne sirovine. Zadatak transporta u rudarstvu je otprema \nmineralne sirovine od radilišta do odgovarajućeg odredišta te doprema \npotrebnog materijala od distributivnog mjesta do radilišta. Veoma često \ntransportna sredstva služe i za prijevoz ljudstva. \nRučni utovar je veoma rijedak, ali se za mala i uzana tijela mineralne sirovine \njoš uvijek primjenjuje. Gravitaciona otprema mineralne sirovine dolazi u obzir \nza jako strma ležišta (strmija od 60°), i to pod uslovom da mineralna sirovina nije \nvlažna i da nema sitneži. Sila gravitacije koristi se direktno ili indirektno. Pri \ndirektnom načinu se izdrobljena mineralna sirovina ispušta u vagonete ili trake \npreko sipki, a pri indirektnom se mineralna sirovina prethodno mora utovariti, \na zatim prevesti do sipki mineralnih sirovina.  \nRudarska transportna sredstva mogu biti sredstva za diskontinuirani i \nsredstva za kontinuirani transport. Sredstva za diskontinuirani transport \nmineralne sirovine se mogu podijeliti u dvije grupe: \n34 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \n• \n pružna transportna sredstva koja se kreću po tračnicama ili pomoću \nčeličnih užadi čije kretanje je ograničeno na tačno određenu trasu i  \n• \nslobodna transportna sredstva koja imaju punu slobodu kretanja po \npovršini tla. \n \nPrema načinu pogona, sredstva za diskontinuirani transport mineralne \nsirovine mogu se razvrstati na: \n \n• \nautonomna sredstva , koja pokreće vlastiti pogonski motor i  \n• \nsredstva s vanjskim pogonom, koja se pokreću pomoću užeta. \n \nSredstva za kontinuirani transport mineralne sirovine mogu biti: \n \n• \ntransporteri s beskonačnom trakom,  \n• \ngrabuljasti transporteri i \n• \npneumatski i hidraulički transporteri. \n \nTransporteri s beskonačnom trakom su najvažnija sredstva transporta u \nrudarstvu. Transporter s beskonačnom trakom je jednosmjerno transportno \nsredstvo, ali u rudarstvu služi i kao dvosmjerno. Koristi se za istovremeni odvoz \nmineralne sirovine – uglja iz jame i dovoz zasipa u jamu. Uz posebne \nkonstruktivne i sigurnosne mjere na transporteru s beskonačnom trakom u \nrudničkim jamama mogu se prevoziti i ljudi. \nOsiguranje otkopa postiže se podgrađivanjem (slika 3.1). To je potrebno jer \nse pri izvođenju jamskih radova uslijed jamskog pritiska deformišu jamske \nprostorije. Prema najviše prihvaćenoj teoriji svoda, iznad krova prostorije \ndjelovanjem višeležećih masa obrazuje se rastreseno jezgro u obliku svoda koji \nse naziva svodom prirodne ravnoteže. Labava masa jezgra ima tendenciju da \npadne, a da bi se održala, treba je podgrađivati. Prema tome, podgrada će biti \nopterećena samo težinom jezgra labave mase. Otkop se osigurava raznim \nvrstama podgrade, sigurnosnim stubovima i zasipnim materijalom. U nekim \nrudnicima se radi podgrađivanje, a tamo gdje postoje uslovi, koristi se metalna \npodgrada (čeličnim stupcima i sidrima). Za osiguranje stropa i bokova otkopa \nmože se primijeniti tzv. viseća podgrada koja se sastoji od sidara različitih \nkonstrukcija. Sidro se sastoji od čelične šipke dužine 1 m – 3 m, prečnika 18 mm \n– 25 mm, glave na gornjem kraju šipke, te navrtke i podložne pločice na donjem \nkraju. Osiguranje sidrima izvodi se tako što se u bušotinu utiskuje sidro koje se \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n35 \n \n \n \nzatim navrtkom zateže. Glava sidra se u višem dijelu čvrste mase zaglavi i tako \nsprječava obrušavanje niže labave mase.  \n \n \n \nSlika 3.1. Podgrada u jami (snimio: Jusuf Topoljak) \n \nKod mnogih metoda otkopavanja ostavljaju se sigurnosni stubovi radi \nodržavanja krova i bokova, ali tada mineralna sirovina mora biti čvrsta. \nRazlikuju se sljedeće vrste sigurnosnih stubova:  \n \n• \nzaštitni stubovi za zaštitu izvoznih i ventilacionih okana, te važnih \nobjekata na površini, \n• \npotporni stubovi za zaštitu krovnih naslaga u većim horizontalnim i \nblago nagnutim ležištima,  \n• \ntrakasti stubovi u obliku trake, odnosno zida, za zaštitu krovnih naslaga \nod zarušavanja, \n• \nmeđukomorni stubovi ostavljeni u strmim ležištima poprečno na \npružanje ležišta između susjednih komora od boka do boka za zaštitu \nbokova od zarušavanja i \n• \nhorizontski stubovi iznad i ispod izvoznih i ventilacionih hodnika radi \nnjihove zaštite. \n \nDimenzije stubova zavise od fizičko-mehaničkih svojstava mineralne \nsirovine i povlatnih stijena, raspona otkopa i dubine slojeva.  \n36 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nZasipni materijal je sredstvo za osiguranje bokova od zarušavanja. On \nujedno služi kao podloga za razne operacije u toku otkopavanja. I minirana \nmineralna sirovina, kad se izrađuje magazinskim metodama, služi kao sredstvo \nza osiguranje bokova.  \n  \n3.3. METODE OTKOPAVANJA  \n \n \nMetode otkopavanja obuhvataju pripremu i otkopavanje nekog bloka ili dijela \nležišta. Otkopavanje treba da se odvija prema redoslijedu koji se naziva \ntehnološkim procesom otkopavanja. Taj proces obuhvata sljedeće operacije: \nbušenje, miniranje, usitnjavanje mineralne sirovine, propuštanje, utovar i izvoz \nmineralne sirovine, a pored toga mogu biti potrebne i operacije osiguranja, \nzasipanja ili zarušavanja otkopa.   \nSve metode otkopavanja se mogu grupisati u nekoliko osnovnih grupa, a \nklasifikacija pojedinih grupa zasniva se na principu održavanja otkopa u toku i \nnakon otkopavanja. Kako otkop može biti aktivan na više načina, može se \nnačelno reći da se sve metode prema kojima se prostori održavaju na isti način, \nili se nakon otkopavanja zarušavaju prema istim principima, a tehnološki se \nproces odvija prema istom ili sličnom postupku, mogu svrstati u istu grupu.  \n3.3.1. Neslojevita ležišta \n \n \nU savremenoj klasifikaciji postoji osam glavnih grupa metoda otkopavanja \nneslojevitih ležišta.   \nMetode otvorenih otkopa primjenjuju se za ležišta sa čvrstom mineralnom \nsirovinom i čvrstim bokovima. Otkopi ostaju otvoreni, a krov i bokovi se \nodržavaju stalnim ili privremenim koristeći sigurnosne stubove sastavljene od \nmineralne sirovine. Privremeni stubovi se mogu naknadno otkopavati, a stalni \nostaju radi zaštite površine od zarušavanja.   \nMagazinske metode primjenjuju se za ležišta sa strmim padom, čvrstom \nmineralnom sirovinom i čvrstim bokovima. Otkopi se ispunjavaju miniranom \nmineralnom sirovinom koja se po završetku otkopavanja odvozi.  \nMetode sa zasipanjem otkopanih prostora se primjenjuju za ležišta sa \nsrednje čvrstom mineralnom sirovinom i sa slabijim bokovima. Zasipni materijal \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n37 \n \n \n \nsluži za održavanje bokova. Slabija mjesta krova i bokova osiguravaju se \npodgradom, a veća prostranstva sigurnosnim stubovima. Primjenjuju se za \nbogate i vrijedne mineralne sirovine, jer su troškovi visoki.   \nMetode krovnog otkopavanja primjenjuju se za ležišta sa čvrstom \nmineralnom sirovinom sa velikim padom i slabijim bokovima. \nMetode sa podgrađivanjem i zasipanjem otkopa primjenjuju se za ležišta \nsa nedovoljno čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima. Otkopi manjih \nraspona osiguravaju se podgradom, a zatim se zasipaju. I ove metode se \nprimjenjuju za bogate i vrijedne mineralne sirovine zbog visokih troškova.   \nMetode sa podgrađivanjem otvorenih otkopa primjenjuju se za žilna i \npločasta ležišta moćnosti do 3 m, sa umjereno čvrstom mineralnom sirovinom i \nslabim bokovima.   \nMetode sa zarušavanjem krovinskih stijena primjenjuju se za ležišta sa \nsrednje čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima. Otkopi manjih \nraspona se, radi bezbjednosti, podgrađuju i nakon otkopavanja planski se \nzarušavaju.  \nMetode sa zarušavanjem mineralne sirovine i jalovih stijena primjenjuju \nse uglavnom za ležišta većeg prostranstva, a neke modifikacije i za ležišta strmog \npada i manje moćnosti.   \nKombinovane metode primjenjuju se za ležišta većeg prostranstva. \nOtkopava se u dvije faze. Prvo se otkopavaju komore, a zatim sigurnosni stubovi, \nčije su dimenzije približno jednake dimenzijama komore.  \n3.3.1.1. Metode otvorenih otkopa \n \n  \nKod primjene metoda otvorenih otkopa, razlikuje se frontalno, komorno-stubno \ni podetažno otkopavanje.   \nFrontalno otkopavanje provodi se na širokom otkopnom frontu po cijeloj \nmoćnosti ležišta, ali moćnost ne smije biti veća od 3 m – 4 m. Ukoliko je moćnost \nveća, otkopava se u stepenicama. Metode se primjenjuju za horizontalna i blago \nnagnuta ležišta pločastog i sočivastog oblika. Strop se osigurava neregularnim \nstubovima siromašnije mineralne sirovine. Oborena mineralna sirovina tovari se \nu vagonete. Ove metode primjenjuju se i za ležišta nagnuta do 30° sa moćnošću \nmanjom od 1,5 m – 4 m. Oborena mineralna sirovina prevlači se skreperima do \nizvoznog hodnika direktno u vagonete.        \n38 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nKomorno-stubne metode primjenjuju se za otkopavanje horizontalnih i \nnagnutih ležišta sa padom do 40°, te većeg prostranstva i moćnosti od 2 m – 30 \nm. Otkopi imaju oblik pravilnih međusobno paralelnih komora među kojima se \nostavljaju sigurnosni stubovi. U tim stubovima ostaje 15 % – 30 % mineralne \nsirovine, a ponekad i do 50 %. Zato se te metode primjenjuju za manje vrijedne \nmineralne sirovine i za ležišta nemetala kao što su fosforiti, soli, uljni škriljci i sl. \nSigurnosni stubovi djelomično se otkopavaju ako je mineralna sirovina vrijednija \ni ako se površina smije zarušavati. Širina komora je 5 m – 6 m ili 15 m – 30 m, a \nstubova 3 m – 5 m ili 10 m – 15 m, što zavisi od fizičko-mehaničkih svojstava \nmineralne sirovine i stijena. Princip otkopavanja je takav da se pod krovom \nkomore preko cijele širine iskopava zasjek visine 2 m – 3 m, a potom se donji dio \nležišta minira kao jedna stepenica. Mineralna sirovina se bagerom tovari u velika \njamska vozila, kojima se prevozi do izvoznog okna. Slična metoda primjenjuje se \ni za otkopavanje nagnutih ležišta, samo što se ruda skreperima prevlači do sipki.    \nPodetažne metode otkopavanja primjenjuju se za ležišta žilnog, sočivastog \ni pločastog oblika sa strmim padom većim od 60°, moćnosti od 2 m – 30 m pa i \nviše. Bušenje i miniranje izvodi se iz podetažnih hodnika, a mineralna sirovina \ngravitaciono pada u ljevkaste sipke iz kojih se tovari u vagonete.  \nU užim ležištima podetažni hodnici se proširuju od boka do boka, a zatim \nse buše minske bušotine u redovima naviše i naniže. U moćnim ležištima se iz \npodetažnih hodnika buše i lepezaste bušotine. Redovi bušotina unaprijed se \nbuše, a minira se jedan ili više redova po cijeloj visini bloka. Mineralna sirovina \nkoja pada u otvoreni prostor tovari se preko ljevkastih sipki u vagonete ili trake \ni odvozi do okna ili potkopom napolje.    \n3.3.1.2. Magazinska metoda otkopavanja  \n \n \nNaziv magazinska metoda dolazi zbog toga što se minirana mineralna sirovina \npostepeno akumulira u otkopu – magazinu napredovanjem od nižeg ka višem \nhorizontu. Minirana mineralna sirovina zauzima veću zapreminu od kompaktne \nmineralne sirovine, pa je poslije svakog miniranja potrebno iz otkopa izvlačiti \noko 30 % – 40 % minirane mineralne sirovine, a tako se ispod krova otkopa \nostavlja radni prostor visine oko 2 m.     \nMagazinska metoda primjenjuju se za žilna i sočivasta ležišta sa \nravnomjernim padom većim od 60°, sa čvrstom mineralnom sirovinom i čvrstim \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n39 \n \n \n \nbokovima. Otkopi do moćnosti od oko 10 m razvrstavaju se po pravcu pružanja, \na za veće moćnosti poprečno na pravac pružanja ležišta, ali se tada primjenjuju \nkombinovane metode. Kod magazinske metode otkopavanja se žile debele 3 m \n– 5 m eksploatišu sa ostavljanjem sigurnosnih stubova između otkopa i \nsigurnosne ploče pod višim horizontom. Izvozni hodnik se izgrađuje po sredini \nležišta ili uz podinski bok, a ventilacioni hodnik mora biti ranije izgrađen. Ležište \nse po uskopima dijeli na otkopne blokove dužine 40 m – 60 m. Iz tih uskopa, koji \nsu u centru sigurnosnih stubova, izrađuju se na svakih 4 m – 6 m kraći spojni \nhodnici kojima se dolazi u otkope. Poslije uskopa, na 5 m – 6 m iznad nivoa \nhorizonta, izrađuju se otkopni hodnici, koji se proširuju preko cijele širine i \ndužine ležišta. Time je završeno horizontalno podsijecanje otkopa. Tada se na \nsvakih 6 m – 8 m probijaju kraći uskopi koji se u gornjem dijelu proširuju u obliku \nlijevka, a na dnu se postavljaju vrata radi utovara mineralne sirovine u vagonete. \nRadi bolje ventilacije i dopreme materijala, uz otkope se obično izrađuje centralni \nuskop, odakle počinje otkopavanje. Poslije svakog miniranja ispušta se višak \nmineralne sirovine da bi se napravilo mjesta za rad. Kada se otkopavanjem dođe \ndo sigurnosne ploče, debljine 3 m – 4 m, počinje kompletno ispuštanje mineralne \nsirovine. Prazni prostori ostaju otvoreni ili se naknadno zasipaju. Sigurnosni \nstubovi i ploče mogu se naknadno otkopati, kada se završe radovi u višem \nhorizontu.  \n3.3.1.3. Metode sa zasipanjem otkopanih prostora   \n \n \nMetode sa zasipanjem otkopanih prostora imaju takav naziv jer se prazni \nprostori iz kojih je izvađena mineralna sirovina zapunjavaju jalovim materijalom \nkoji se naziva zasipom. Princip rada sastoji se u tome da se izvjesni dio tijela \nmineralne sirovine otkopa, tj. mineralna sirovina se bušenjem i miniranjem obori \nna stari zasip i potovari, a potom se otkopani dio popunjava novim zasipom. \nIzmeđu zasipa i stropa se otkopa ili ostaje slobodan prostor visine oko 2 m ili se \notkop do stropa popunjava zasipom. Naizmjeničnim otkopavanjem i zasipanjem \nnapreduje se od nižeg ka višem horizontu.   \nMetode se primjenjuju za razne tipove ležišta sa čvrstom i manje čvrstom \nmineralnom sirovinom, ali sa slabijim bokovima. Nagibni ugao treba da iznosi \nnajmanje 40° – 45°. Ove metode spadaju u najskuplje, pa se primjenjuju za \nvrijednije mineralne sirovine. U otkopane prostore zasip se doprema u suhom ili \n40 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nmokrom stanju, a prazni prostor zapunjava se ručno, mehaničkim sredstvima, \npneumatski ili hidraulički. Zasipni materijal potiče, ako je iz jame, iz bokova \nležišta, zatim iz istražnih i pripremnih radova u jalovini ili iz specijalnih \npodzemnih otkopa u jalovini. Kao zasipni materijal sa površine upotrebljavaju \nse jalovina flotacije, troska visokih peći i razne mekše stijene u blizini rudnika. \nZasipni materijal treba da odgovara tehničko-ekonomskim uslovima, a to znači \nda je inertan i da ne sadrži više od 8 % – 15 % pirita i 4 % pirotina, da nije suviše \nabrazivan, da ima određeni granulometrijski sastav, da kao suhi zasip nema više \nod 10 % vlage i da troškovi dobivanja, transporta i ugrađivanja budu što niži. \nMaterijal iz podzemnih radova upotrebljava se za suho zasipanje. Za manja tijela \nmineralne sirovine i uske žile zasipni materijal može se dobivati iz jalovih \nbokova, i to obično iz krovine. Za veće količine zasipnog materijala iz jamskih \nradova mogu se otvoriti posebni otkopi u jalovini. Ako zasipni materijal nije iz \njame, na pogodnom se mjestu u blizini jame formira površinski kop sa više etaža. \nMinirani materijal tovari se na utovarna vozila i prevozi do glavnog zasipnog \nuskopa, a odatle podzemnim saobraćajnicama do zasipnih uskopa. Zasip \nodređene granulacije potrebne za pneumatsko zasipanje treba drobiti i \nprosijavati. Suhi se zasip kroz lokalne uskope ili kroz cijevi propušta u otkope, \ngdje se skreperima ili vagonetima rasprostire.  \nHidrauličko zasipanje obuhvata pripremu zasipnog materijala, transport \nmaterijala vodom u obliku pulpe potom zasipanje i odvodnjavanje otkopa. Za \npripremu materijala i formiranje pulpe, na površini u blizini rudnika, treba \nizgraditi zasipnu stanicu opremljenu odgovarajućom opremom, u prvom redu \npumpnim postrojenjem. U otkope se zasip razvodi armiranogumenim cijevima \nkoje se postavljaju u stropu otkopa ili na posebne nogare – skele. Za \nodvodnjavanje otkopa izrađuju se posebni odvodni otvori u vidu sipki koji se sa \nnapredovanjem otkopa nastavljaju.  \nPneumatsko zasipanje provodi se komprimiranim vazduhom preko \nzasipne mašine koja kroz cijevi potiskuje mješavinu jalovine i vazduha. Zasipni \nmaterijal treba da ima granulaciju od 30 mm do 60 mm, a ne smije imati više od \n10 % glinastih primjesa i sitneži. Radi sprječavanja nastanka prašine pri \nzasipanju, materijal prije ubacivanja u zasipnu mašinu treba ovlažiti dodavanjem \n4 % – 6 % vode.   \nU nekim slučajevima, kada se na površini nalaze važni objekti, vodeni \ntokovi i sl., treba spriječiti pojavu pukotina i zarušavanje površine, pa se \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n41 \n \n \n \nprimjenjuje specijalni zasip koji mora imati veću čvrstoću i nosivost. U pulpu se \ndodaje vezivna komponenta, najčešće cement. Zasip se stvrdne i postaje \nmonolitan masiv.  \nU grafičku dokumentaciju rudnika neophodno je unijeti podatke o stanju \njamske prostorije nakon završene eksploatacije, a kompletna infrastruktura \ntokom eksploatacije mineralne sirovine iz jame treba biti također evidentirana. \nPrikupljanje podataka se obavlja snimanjem, a unošenje u grafičke prikaze se \nrealizuje korištenjem odgovarajućih rudarskih oznaka.  \n3.3.1.4. Metode krovnog otkopavanja  \n \n \nU metode krovnog otkopavanja spadaju metode otkopavanja po pružanju \nležišta, te borska i trepčanska metoda otkopavanja.   \nMetode otkopavanja po pružanju ležišta primjenjuju se za otkopavanje žila \nmoćnosti od 1,5 m – 6 m i više, sa strmim padom, čvrstom mineralnom sirovinom \ni slabijim bokovima. Otkopava se u blokovima dužine 50 m – 60 m. Izvozni \nhodnici se izgrađuju u mineralnoj sirovini ili u podinskom boku. Ukoliko je \npotrebno izvršiti otkopavanje žile mineralne sirovine debljine 3 m – 6 m, sa \nizvoznim hodnikom u podinskom boku, metoda otkopavanja podrazumijeva \nsljedeće: U višem horizontu je prethodno izgrađen izvozni hodnik koji služi za \nventilaciju kao i za prijevoz zasipnog materijala na niži horizont. Na nivou nižeg \nhorizonta iz hodnika se na svakih 25 m – 30 m izrađuju hodnici – prečnici kojima \nse presijeca žila po cijeloj širini. Zatim se sa nivoa horizonta otkopava ruda na \nvisinu od oko 5 m, pa se po padu ležišta u rudi izrađuje zasipni uskop koji treba \nda izbije u prečnik višeg horizonta. Dio prečnika koji se nalazi u rudi treba \npodgraditi podgradom, a ujedno se izrađuju dvodijelne ili trodijelne sipke. Prije \nzasipanja otkopa, na pod se postavlja drveni ili betonski patos debljine 20 cm – \n25 cm, koji sprječava obrušavanje zasipa u otkop pri otkopavanju posljednje \netaže. Za manje vrijedne mineralne sirovine i uske žile umjesto patosa ostavlja se \ntanji sloj mineralne sirovine od 0,5 m – 0,6 m. Kada se sve to završi, iz višeg se \nhorizonta, preko zasipnog uskopa, spušta zasipni materijal koji se poravnava pa \nse ostavlja otvorena visina od oko 2 m. Tek tada počinje normalno otkopavanje, \ni to od rudne sipke bušenjem i miniranjem horizontalnih ili kosih bušotina \ndužine od oko 2 m. Oborena mineralna sirovina pada na zasip i utovara se u \nvagonete, koji se istresaju u sipke ili u utovarno-transportna vozila.    \n42 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nBorska metoda otkopavanja primjenjuje se pri otkopavanju moćnih žila sa \nvrijednom mineralnom sirovinom, koje su šire od 10 m. Primjenjuje se krovna \nmetoda sa razvrstavanjem otkopa i stubova, poprečno na pravac pružanja \nležišta. Površine rudnih tijela dijele se na otkope širine 16 m i stubove širine 8 m \n– 10 m. Izvozni hodnici se izrađuju u podinskom i krovinskom boku, a iz njih se \nkroz svaki drugi sigurnosni stub rade prečnici. Iz tih prečnika se na svakih 10 m \n– 12 m izrade kratki prekopi gdje se kasnije izrade prolazne sipke. Otkopavanje \npočinje sa nivoa horizonta iz kratkih prekopa. Prva etaža se otkopava do visine \nod 5 m – 6 m, a oborena mineralna sirovina tovari se u vagonete. Kada se utovari \nsva ruda, izrađuju se sipke u drvenoj podgradi. Zasipanja otkopa se obavlja tako \nšto se ispod višeg horizonta u sigurnosnoj ploči izrađuje zasipni hodnik iz kojeg \nse po sredini svakog otkopa buše zasipne bušotine kroz koje se dovodi flotacijska \njalovina kao zasip. Kada je otkop spreman za zasipanje, izrađuju se postolja – \nskele za razvođenje armiranogumenih cijevi koje se priključuju na bušotinu u \nkrovu otkopa ili na dovodnu cijev. Otkop se odvodnjava kroz sipke koje se \noblažu gustim filterskim platnom kroz koje se cijedi voda iz pulpe i koja \nsprječava prodor jalovine. Voda se odvodi kanalima u taložnik, a zatim u \nvodosabirnik pumpne stanice. Visina otkopavanja sljedećih etaža iznosi 2,2 m – \n2,5 m. Oborena ruda otprema se utovarno-transportnim vozilima. Otkopava se \ndo višeg horizonta, ispod kojeg se ostavlja zaštitna ploča od oko 8 m. Sigurnosni \nstubovi i ploče se naknadno otkopavaju.   \nTrepčanska metoda otkopavanja (sa suhim zasipanjem) vezana je za tijela \nmineralne sirovine trepčanskog ležišta koja su nepravilnog oblika sa padom od \n35° – 45° i površinom od 100 m2 – 5000 m2. Za površine veće od 2000 m2 ostavljaju \nse sigurnosni stubovi od 10 m x 10 m koji se raspoređuju u šahovskom poretku i \nnaknadno se otkopavaju. Za manje površine ostavljaju se, ukoliko je potrebno, \nsigurnosni stubovi manjih dimenzija (4 m x 4 m ili 5 m x 5 m), koji se ne \notkopavaju. Na svakom horizontu u podinskom krečnjaku izrađuju se izvozni \nhodnici, a svakih 30 m prečnici do krovinskog boka.  \nNa osnovu poznatih kontura tijela mineralne sirovine na višem horizontu i \nnovih kontura na radnom horizontu određuje se položaj sigurnosnih stubova. \nOborena ruda tovari se utovarno-transportnim vozilima u vagonete. Kad se \notkopa ruda na cijeloj površini, dijelovi prečnika u mineralnoj sirovini oblažu se \nbetonom. Radi zasipanja otkopa, po mineralnoj sirovini se izvode zasipni uskopi \ndo višeg horizonta. Paralelno sa izgradnjom prečnika u betonskoj oblozi, polaže \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n43 \n \n \n \nse na pod otkopa betonska ploča debljine oko 30 cm, koja sprječava prodor zasipa \nkada se otkopavanjem dođe do višeg horizonta. Kada se sve to završi, iz gornjeg \nhorizonta se spušta zasip, koji se skreperima razvlači po otkopu. Pod krovom \notkopa ostavlja se otvor od približno 2 m radi ventilacije i komuniciranja u \notkopu.  \nOtkopavanje sljedećih etaža visine 2 m počinje od sipki mineralne sirovine. \nMineralna sirovina se miniranjem obara na zasip horizontalnim i kosim \nbušotinama i otprema utovarno-transportnim vozilima do sipki.  \n3.3.1.5. Metode otkopavanja sa podgrađivanjem i zasipanjem  \n \n \nKod ovog načina otkopavanja primjenjuju se metode otkopavanja po pružanju \nležišta i prečne metode otkopavanja.   \nMetode otkopavanja po pružanju ležišta primjenjuju se za otkopavanja žila \ni sočiva sa manje stabilnom mineralnom sirovinom i slabijim bokovima, \nmoćnosti do 4 m i sa padom oko 60°. S obzirom na loša fizičko-mehanička \nsvojstva mineralne sirovine i stijena otkopi se moraju podgrađivati.  \nPriprema radova za otkopavanje po ovoj metodi sastoji se u izradi izvoznog \nhodnika u mineralnoj sirovini, te ventilaciono-zasipnog uskopa. Radi zaštite \nizvoznog hodnika, iznad njega se ostavlja zaštitni stub širine 2 m – 3 m. \nOtkopavanje počinje od zasipnog uskopa tako što se lijevo i desno od uskopa \nmineralna sirovina otkopa na dužini od 2 m – 3 m i na visini jedne etaže od 2 m, \na zatim se pušta zasip koji se poravna. Na zasip se pod uskopom izrađuje \nprivremena sipka za punjenje vagoneta zasipnim materijalom. Otkopani dio se \npodgrađuje, a zatim se zasipa. Oborena mineralna sirovina tovari se u vagonete \ni prevozi do sipke. Dok se na jednom kraju otkopana ruda otprema, na drugom \nse kraju se zasipa, podgrađuje i buši.  \nPrečna metoda otkopavanja primjenjuje se za otkopavanje moćnih žila, \nsočiva, nepravilnih tijela mineralnih sirovina sa nedovoljno čvrstom mineralnom \nsirovinom i slabim bokovima, sa padom strmijim od 40° i sa bogatom i vrijednom \nmineralnom sirovinom. Izvozni hodnik, sipke i zasipni uskop se izrađuju u \njalovom boku ako je mineralna sirovina trošna, a jalovi bokovi čvršći. Ukoliko je \nmineralna sirovina čvršća, a jalovi bokovi slabiji, navedeni objekti se izrađuju u \nmineralnoj sirovini. Tada otkopavanje počinje na 5 m iznad nivoa horizonta, radi \nzaštite izvoznog horizonta. Minirana mineralna sirovina otprema se vagonetima \n44 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nili utovarno-transportnim vozilima do sipki. Na jednom kraju se otkopava, a na \ndrugom se zasipa. Zasipni materijal se iz višeg horizonta spušta u zasipni uskop, \na odatle vagonetima prevozi do pripremljenog otkopa. Ukoliko postoje uslovi, \nzasipati se može hidraulički ili pneumatski.   \n3.3.1.6. Metode sa podgrađivanjem otvorenih otkopa \n \n \nMetoda otkopavanja sa podgrađivanjem otvorenih otkopa primjenjuje se za \nležišta mineralne sirovine koja su u padu. U okviru korištenja ove metode, \nprimjenjuje se metoda otkopavanja sa podgrađivanjem po padu ležišta \nmineralne sirovine. \nKod ove metode izvozni hodnici se izrađuju u podinskom boku, a uskopi iz \nizvoznog hodnika po padu ležišta na odstojanju od 15 m. Uskopi služe za \nventilaciju, snabdjevanje otkopa potrebnim materijalom, kretanje ljudi i \nmehanizacije.  \n3.3.1.7. Metode otkopavanja sa zarušavanjem krovinskih stijena  \n \n \nMetode otkopavanja sa zarušavanjem krovine u etažama-hodnicima primjenjuju \nse za pravilna i nepravilna tijela mineralne sirovine sa blažim i strmijim padom, \nveće i manje moćnosti, sa vrijednom mineralnom sirovinom kojoj čvrstoća nije \nod velike važnosti, ali krovinske stijene treba da se lako zarušavaju. Otkopi u \nobliku hodnika održavaju se podgradom, a kada se otkopa jedan ili dva hodnika, \nna pod se postavlja patos od oblica ili žičana mreža i otkop se zarušava. Oborena \nmineralna sirovina otprema se vagonetima ili utovarno-transportnim vozilima \ndo sipke.     \nSipke i servisni uskop nalaze se u smjernom hodniku iz kojeg se na svakih \n40 m rade prečnici. Otkopavanje počinje od krajnjih blokova i ide ka centru \nsektora, s tim da se uz smjerni hodnik ostavlja privremeni zaštitni stub, koji se \nna kraju otkopa. Kada se završi otkopavanje na jednoj etaži, iz sipke se najprije \nizrađuje smjerni hodnik, a zatim prečnici iz kojih se lijevo i desno razvrstavaju \notkopi. Izvozni hodnik se obično izrađuje u podinskom boku, a iz njega se na \nsvakih 80 m izrađuju prečni hodnici iz kojih se izrađuju sipke. Otkopi se \nzarušavaju tako što se drvena podgrada minira, a čelični stupci se izvlače. Širina \notkopa iznosi 2,5 m – 3 m, a dužina oko 20 m.   \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n45 \n \n \n \n3.3.1.8. Metode otkopavanja sa zarušavanjem mineralne sirovine i okolnih  \nstijena  \n \n \nU okviru korištenja ove metode, primjenjuju se metode podetažnog zarušavanja \ni blokovskog samozarušavanja.  \nMetode podetažnog zarušavanja primjenjuju se za ležišta veće moćnosti i \nza ležišta moćnosti od 2 m – 10 m. Za deblja ležišta podetažni hodnici se izrađuju \npoprečno na pravac pružanja, a za debljine do 10 m po pravcu pružanja ležišta. \nPrincip rada je u tome što se iz podetažnih hodnika lepezasto buši i minira. \nOborena mineralna sirovina se utovarno-transportnim vozilima otprema do \nsipki. Uslijed miniranja i otpreme mineralne sirovine zarušavaju se bokovi, \nodnosno krovinske stijene. Kako se uz miniranu mineralnu sirovinu nalazi \nzarušena jalovina, u toku utovara mineralne sirovine jalovina se miješa sa \nmineralnom sirovinom, pa mineralna sirovina osiromašuje. Osiromašenje i \niskorištenje su u međusobnoj funkcionalnoj zavisnosti, pa što je veće \nosiromašenje, biće i veće iskorištenje mineralne sirovine, i obratno.  \nU praksi se najviše primjenjuje tzv. švedska varijanta ove metode. Izvozni \nhodnici se izrađuju u podinskom boku, a sipke i prolazno-servisni uskopi iz \nizvoznog hodnika po padu ležišta na odstojanju od 60 m – 100 m i više. Uskopi \nsluže za ventilaciju, snabdjevanje otkopa potrebnim materijalom, kretanje ljudi i \nmehanizacije. Sipke za mineralnu sirovinu se na svakoj podetaži spajaju smjerno-\ntransportnim hodnikom. Od njega se na svakih 6 m – 8 m ili 10 m izrađuju prečni \notkopni hodnici do krovinskog boka, odakle počinje otkopavanje, koje se \nnastavlja prema podinskom boku. Odstojanje između otkopnih hodnika zavisi \nod visine podetaža, moćnosti ležišta, padnog ugla i dr., a dimenzije otkopnih \nhodnika od dimenzija primijenjene mehanizacije. Otkopni hodnici se \nraspoređuju u šahovskom poretku. Otkopavanje počinje miniranjem krovinskog \nboka, a zatim se minira sa nekoliko redova lepezastih bušotina u mineralnoj \nsirovini. Dio minirane mineralne sirovine se izruči u hodnik, a veći dio ostaje \nukliješten između jalovine i rudnog masiva. Postepenim utovarom, te dejstvom \ngravitacije, pokreću se minirana mineralna sirovina i jalovina koja se sve više \nobrušava kako se otkop povlači prema podinskom boku.    \nMetode blokovskog samozarušavanja primjenjuju se za ležišta većeg \nprostranstva, veće moćnosti, blažeg i strmijeg pada, sa čvrstom i srednje čvrstom \nmineralnom sirovinom, ispresijecana u više pravaca prirodnim pukotinama i \n46 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nprslinama. Iskorištava se pritisak više ležećih masa, sopstvena težina mineralne \nsirovine i sila gravitacije.   \nMasiv mineralne sirovine dijeli se u blokove koji se po cijeloj površini \npodsijecaju, uslijed čega se samozarušavaju. U moćnim žilama i sočivima blokovi \nse raspoređuju poprečno na pravac prostiranja ležišta, sa širinom u rasponu od \n30 m do 60 m, a u tijelima mineralne sirovine na velike horizontalne površine – \nblokove. Blokovi imaju oblik kvadrata ili pravougaonika dimenzija 40 m x 60 m \nili 60 m x 100 m. Visina bloka iznosi 40 m – 50 m, često i 100 m, što zavisi od pada \nležišta, karaktera mineralne sirovine, jalovog pokrivača, pritiska u dnu bloka i \nod oblika ležišta. Razlikuju se tri osnovne faze rada: priprema blokova, potom \npodsijecanje i na kraju izvlačenje zarušene mineralne sirovine. Postoji mnogo \nvarijanti ove metode. Jedna od varijanti je eksploatacija sa utovarom mineralne \nsirovine iz utovarnih hodnika utovarno-transportnim vozilima gdje se \nsamozarušavanje obavlja iz utovarnih hodnika. U toj varijanti postoje dva nivoa: \nutovarni horizont i horizont podsijecanja.   \nIzvozni hodnik izrađuje se u podinskom boku, a paralelno i krovinski \nhodnik u mineralnoj sirovini koji služi za ventilaciju i komunikacije. Sipke se \nnalaze u podinskom boku. Iz podinskog izvoznog hodnika, na svakih 16 m, \nizrađuju se utovarni hodnici iz kojih se lijevo i desno, na odstojanju od 15 m, \nizrađuju ljevkaste sipke. Iznad utovarnih hodnika, na približno 8 m visine, \nizrađuju se hodnici podsijecanja. Tada je priprema završena. U narednoj fazi \npodsijecanja najprije se uz krovinski bok izradi zasjek, a zatim se buše lepezaste \nbušotine, koje se sukcesivno miniraju. Po završenom podsijecanju bloka dolazi \nvažna faza izvlačenja mineralne sirovine, od koje zavisi dalji proces zarušavanja \nbloka, stepen iskorištenja i osiromašenja mineralne sirovine. Izvlačenjem \nmineralne sirovine nastavlja se proces zarušavanja po visini, koji zahvata krovnu \njalovinu koja će naleći na zarušenu mineralnu sirovinu. Tek tada počinje \nintenzivnije i ravnomjernije izvlačenje mineralne sirovine.  \n3.3.1.9. Kombinovane metode otkopavanja  \n \n \nKombinovane metode otkopavanja dolaze u obzir za moćna ležišta mineralne \nsirovine  i okolnih stijena različitih fizičko-mehaničkih svojstava. Ležište se \nizmeđu dva horizonta dijeli u komore i sigurnosne stubove. Komore i stubovi \nčine cjelinu, a približno su jednakih dimenzija. Više njih zajedno sačinjavaju \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n47 \n \n \n \nblokove. Pripremni radovi izvode se obično istovremeno za komore i za stubove. \nŠirina komora i stubova iznosi od 4 – 6 m pa sve do 25 m, što zavisi od rudarsko \n– geoloških karakteristika ležišta. Kod ovog načina otkopavanja primjenjuju se \nmetode otkopavanja po pružanju ležišta. \n \n3.4. PRINCIPI PODZEMNOG OTKOPAVANJA UGLJA  \n \n \nOd svih mineralnih sirovina, u Bosni i Hercegovini najviše se eksploatiše ugalj.   \nOsnovni zadatak otkopavanja uglja je osiguranje potrebnih količina mineralne \nsirovine u cilju dobivanja toplotne energije. Zadatak se može izvršiti ukoliko  \npostoji ležište sa slojevima uglja koje se eksploatiše uz pomoć dovoljnog broja \nkvalifikovanih radnika, primjenom prikladne otkopne metode i uz pogodnu \nopremu. U tehnološkom procesu eksploatacije uglja, otkopavanje je najvažnija \nfaza. Pri tome se nastoji da se ostvari najviši stepen bezbjednosti zaposlenih, što \npotpunije iskorištenje raspoloživih rezervi uglja, najmanji mogući obim radova \nna otvaranju i pripremi ugljenih slojeva za eksploataciju, te maksimalna \nproduktivnost. Osim toga, u otkopavanju treba obezbijediti sigurno ovladavanje \nkrovinom i jamskim pritiscima.  \nPrema načinu upravljanja krovinom postoje sljedeće metode otkopavanja:  \n \n• \notkopne metode bez oštećenja krovine i deformacije površine, sa \nzasipanjem otkopanih prostora,  \n• \notkopne metode sa ostavljanjem stubova,  \n• \notkopne metode sa zarušavanjem krovine i  \n• \nspecijalne otkopne metode.  \n \nPrije odluke o izboru otkopne metode, potrebno je poznavanje geoloških, \ngeomehaničkih i drugih relevantnih uslova ležišta.  \nPrilikom projektovanja podzemnih otkopnih metoda treba udovoljiti nekim \nopštim i posebnim tehničkim zahtjevima.  \nU opšte zahtjeve ubrajaju se:   \n \n• \nizvoz treba predvidjeti samo iz jednog (centralnog) otvora,  \n• \npojedino radilište treba da omogući što veću dnevnu proizvodnju,  \n• \ntreba povećati, koliko god je moguće, napredak na otvaranju i pripremi \nrudnika i   \n48 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \n• \nnastojati osigurati optimum otkopnog učinka.  \n \nPosebni zahtjevi su usko vezani za specifične prilike u ležištu, a obuhvataju \nodređivanje pravca otkopavanja (nastupno ili odstupno, tj. od ulaznog jamskog \notvora prema granici otkopnog polja ili od te granice prema ulazu), podjelu \nležišta po visini u horizonte, te usvajanje redoslijeda otkopavanja slojeva.  \nVodeći računa o tim uslovima, projektuje se metoda sa najmanjim otkopnim \ngubicima uz maksimalan stepen sigurnosti radnika, u skladu sa već navedenim \nprincipima. U zavisnosti od postupka sa krovinom, otkopne metode uglja mogu \nbiti širokočelne i uskočelne, tj. metode kojima se ugljeni sloj otkopava na \ndugačkom ili uskom frontu (čelu). Osnovne varijante širokočelne metode su: \nmetoda sa obrušavanjem ugljenog sloja, metoda sa zarušavanjem krovine i \nmetoda sa zasipom. I uskočelne metode se primjenjuju u mnogim varijantama, \nod kojih treba spomenuti stubne sa zarušavanjem i sa širinom čela do 10 m, zatim \nkomorne i bunkerske metode otkopavanja.   \nSpomenute metode su karakteristične za otkopavanje ugljenih slojeva u \nBosni i Hercegovini. One se, u različitim varijantama, primjenjuju u mnogim \ndrugim rudnicima u zavisnosti od pomenutih utjecajnih faktora.  \n3.4.1. Metoda sa zarušavanjem krovine \n \n \nOd širokočelnih otkopnih metoda važna je metoda sa zarušavanjem krovine. \nOna se primjenjuje u Kaknju. Tu se proizvodnja odvija u tri jame. Otkopava se \nglavni i podinski sloj koji imaju pad od 10° – 25° i moćnost od 2,5 m – 8,5 m. \nGlinovite naslage sa moćnošću do 1 m neposredna su krovina, a glavna krovina \nsu laporci i pjeskoviti pješčari debeli do 30 m i više, koji se zarušavaju teže i sa \nvećim vremenskim zakašnjenjem. Pri otkopavanju se javljaju pritisci jačeg \nintenziteta. Otkopava se širokim čelom sa zarušavanjem u jednom pojasu, uz \npotpunu mehanizaciju dobivanja i podgrađivanja. Dužina čela iznosi od 100 m \ndo 150 m, a otkopna visina je do 3,2 m.  \nOtkopavanje širokim čelom po padu, ali u dva pojasa, primjenjuje se u Brezi. \nUgljeni sloj debljine 4,5 m, sa padom od 15° – 30°, podijeli se paralelno sa padom \nu dva pojasa. Svaki pojas se otkopava sa zarušavanjem neposredne krovine na \npod od žičane mreže. Udaljenost između dva otkopa iznosi 25 m. Karakteristično \nza ovu otkopnu metodu je da se priprema za oba otkopa svodi samo na dva \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n49 \n \n \n \nhodnika koji se, zavisno od čvrstoće ugljenog sloja, izrađuju u gornjem ili u \ndonjem pojasu. Otkopi imaju visinu od 2 m – 2,5 m, a obavezno se podgrađuju. \nDužina čela iznosi do 120 m.  \n3.4.2. Velenjska otkopna metoda  \n \n \nVelenjska otkopna metoda je specifičan način eksploatacije debljih slojeva lignita. \nMetoda se uspješno primjenjuje u rudnicima u Đurđeviku, Zenici i Bukinju.  \nMetoda se sastoji u podjeli slojeva veće debljine na horizontalne pojaseve sa \notkopnom visinom od 6 m do 10 m. Dužina otkopnog čela prilagođava se \nmoćnosti sloja. U potkopnom dijelu ugalj se dobiva miniranjem ili rezanjem \n(ukoliko se koristi kombajn).  \n3.4.3. Krekanska otkopna metoda  \n \n \nOd uskočelnih otkopnih metoda, najraširenija je stubna ili komorna metoda koja \nse naziva krekanska otkopna metoda. Glavna karakteristika ove metode je \notkopavanje ugljenih slojeva u uskim stubovima čija širina nije veća od 8 m. \nOtkopna visina je prilagođena prilikama u jami, tako da u rudnicima mrkog uglja \ndostiže visinu do 3,2 m, a u rudnicima lignita obuhvata čitavu slojnu debljinu, \nali ne prelazi 10 m. Metoda se primjenjuje u krekanskom otkopnom bazenu. \nUgljeni slojevi se podijele na etaže, a otkopna polja, smjernim hodnicima na \nstubove dužine 20 m do 60 m i širine do 10 m. U potkopnom dijelu ugalj se \ndobiva miniranjem.  \n \n3.5. OBJEKTI OTVARANJA  \n \n \nKako je svrha rudnika dobivanje mineralnih sirovina, otkopno radilište ili otkop \nje najvažnija jamska prostorija, te se sve ostale jamske prostorije izrađuju samo \nradi osiguravanja potreba otkopa. Sve te prostorije spadaju u prostorije otvaranja \ni pripreme.  \nProstorije otvaranja obično se izrađuju u jalovini i služe za vezu radilišta sa \npovršinom, dok su prostorije pripreme mahom u samom rudnom tijelu, te \nomogućavaju prilaz od granice tijela mineralne sirovine do radilišta i dijele tijelo \n50 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nmineralne sirovine na otkopne odsjeke. Osim osiguravanja prilaza radilištima, \notvaranje ima i drugu važnu funkciju. Njime se rudište dijeli na horizonte i radne \nodjele, po vertikali i horizontali. Već prema raspodjeli rudnih tijela u ležištu, \nnjihovoj \nmeđusobnoj \nudaljenosti, \nkoličini \nmineralne \nsirovine, \nopsegu \nproizvodnje i životnog vijeka predviđenih prostorija, radovi se na otvaranju \nizvode ili za cijelo ležište zajedničkim zahvatima sa površine, pa se pojedini \ndijelovi ležišta paralelno sa produbljivanjem jame i izgradnjom novih \nhorizonata, te širenjem jame, priključuju na zajedničke površinske objekte, ili se \ndijelovi ležišta otvaraju samostalnim objektima sa površine.  \nNačin otvaranja ležišta zavisi i od konfiguracije terena. Tako se u brdovitim \nkrajevima, kada se ležište nalazi iznad dna doline, otvaranje najsvrsishodnije \nostvaruje potkopom, a kada se ležište nalazi ispod dna doline ili u ravničarskom \nkraju, niskopom ili okomitim, odnosno kosim oknom ili šahtom. Na nivou \nhorizonta niskop ili okno vezani su navozištem ili, ponekad, i odvozištem sa \nmrežom horizontalnih hodnika, koji se po svom položaju u ležištu nazivaju \nglavnim smjernim hodnikom, glavnim prečnikom ili podređenim revirnim \nprečnikom. Termin horizont u rudarskoj terminologiji može označavati dva \npojma. Najčešće je to mreža hodnika na nivou transportnih i vjetrenih \npriključaka na okno. Pritom su tijela mineralne sirovine većeg okomitog \nprostiranja priključena na okno u dva nivoa, mreža pruga na nivou donjeg \npriključka obično je tzv. izvozni horizont, a na nivou gornjeg priključka vjetreni \nili ventilacioni horizont.  \nOsim toga, horizont može označavati i stijensku masu sa rudnim tijelima \nizmeđu dva nivoa. Pri velikoj visini blok se može intermedijarnim horizontima \n(međuhorizontima) podijeliti i na više dijelova. Obično međuhorizonti nemaju \nneposrednu vezu sa oknom, nego su vezani za izvozni vjetreni horizont slijepim \noknima ili uskopima.  \nPotkop (rov) je horizontalan ili blagousponski jamski objekt za prilaz ležištu \nkoje se nalazi iznad dna doline. U uporedbi sa drugim načinom otvaranja, \npotkop je jednostavno, brzo i jeftino tehničko rješenje kojim se omogućuje \nuspješan izvoz, gravitaciono odvodnjavanje jame i jednostavno vjetrenje.  \nOkno (šaht) je okomit ili strm jamski objekt između površine i izvoznog ili \nvjetrenog horizonta. Nekada se oknima povezuju jamski horizonti tako da ne \ndopiru na površinu i nazivaju se slijepa okna. Istu funkciju imaju i niskopi. \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n51 \n \n \n \nNiskopima se obično nazivaju manje strmi jamski objekti za spoj površine i \nhorizonata, ili za spoj među horizontima.  \nKao granica između niskopa i okna bi se mogao uzeti nagib koji omogućava \ngradnju i korištenje horizontalnih i blago nagnutih jamskih pruga. Ukoliko je \nmoguće graditi i koristiti prugu u pitanju je niskom, a u suprotnom u pitanju je \nokno. \nOkna služe za istražne radove, kao putevi za izvoz otkopanog materijala \n(iskopine), za prijevoz radnika, materijala i opreme, te kao kanali za dovod i \nodvod zraka (slika 3.2). Dubina okna zavisi od dubine ležišta, a nastoji se da se \nležište dostigne pomoću jednog okna sa površine ukoliko je to moguće. Nakon \nizgradnje okna do neke određene dubine, što u prvom redu zavisi od \nprimijenjene metode otkopavanja, samo se ležište otvara slijepim oknom.  \n \n \n \nSlika 3.2. Postrojenja za ventilaciju jame (jedno u funkciji, a jedno rezervno)     \n                     (snimio: Jusuf Topoljak) \n \nPresjek okna može biti okrugao, pravougaon, kvadratičan, eliptičan ili \nmože imati oblik četiriju svodova koji se naslanjaju jedan na drugi. Najčešći je \n52 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nokrugli presjek. Dimenzije zavise od veličine, vrste i količine izvoznih posuda, \nod veličine ostalih uređaja koje treba ugraditi, od količine zraka koju treba \ndovoditi u jamu, pa i od stijena kroz koje okno prolazi. Maksimalne promjere, do \n9 m, imaju spomenuta najdublja okna. Ove dimenzije su potrebne u svrhu \ndopremanja velike količine svježeg zraka. Pravougli oblik uobičajen je za kosa \nokna. Ako je potreban samo jedan radni odjel, oblik se približava kvadratičnom, \na pri više potrebnih odjela presjek okna je sve istegnutiji pravougaonik. U veoma \ntvrdim stijenama prednost imaju i okomita okna kvadratičnog presjeka jer je \npritisak okolnih stijena po obodu ravnomjeran, a podgrada za preuzimanje tog \npritiska ima optimalan oblik. Pri kružnom profilu optimalan je omjer između \ndužine oboda i površine presjeka. Konačno, samo je pri okruglim oknima \nosigurana mogućnost vodonepropusne izrade. Nedostatak okruglih okana je \nneiskorištenost nekih segmenata zbog pravouglih oblika odjela u presjeku. Sa \ndubinom i veličinom presjeka prednosti okruglog okna rastu.  \nKako je funkcija rudničkih objekata otvaranje osigurane optimalne veze \nizmeđu površine i jame, lociranje tih objekata je veoma važno. Glavni faktori pri \ntome su: trajanje izgradnje, mogućnost jednostavne izgradnje horizonata, \nsvojstva stijena, gubici mineralne sirovine u neophodnim sigurnosnim \nstubovima i mogućnost smještaja potrebnih površinskih objekata. U načelu, \noptimalno mjesto za otvaranje jame je ono gdje je minimalan zbir investicionih i \neksploatacionih troškova. Međutim, često najmanji eksploatacioni troškovi \niziskuju velika investiciona ulaganja ili uzrokuju gubitke u sirovinskim \nrezervama u sigurnosnim stubovima. Za osiguranje okana i površinskih \nrudničkih objekata moraju se ostavljati sigurnosni stubovi. To su dijelovi ležišta \noko rudničkih objekata ili ispod njih koji se ne eksploatišu sve dok ti objekti \nmoraju biti u funkciji, jer bi se otkopavanjem zbog slijeganja terena i zarušavanja \nmogli oštetiti. Sigurnosni stubovi potpuno ili djelimično ostavljeni u rudi \nponekad vezuju i znatne količine korisne sirovine, pa se oni nastoje izbjeći. Pri \nhorizontalnim ili slabo nagnutim tankim ili srednje debelim slojevima gubici u \nsigurnosnim stubovima teško se mogu izbjeći, pogotovo u većim ležištima.  \nHorizont je mreža glavnih smjernih i prečnih hodnika kojom se na izabranoj \nnivou okno povezuje sa dijelovima ležišta. U horizontalnim slojevitim ležištima \nto je mreža hodnika po sloju mineralne sirovine. To je najekonomičnije rješenje, \nčak i kada se glavni spojevi moraju izvesti pomoću nekoliko paralelnih hodnika. \nParalelni hodnici su potrebni radi vjetrenja, pri čemu su izlazni i ulazni vjetreni \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n53 \n \n \n \nhodnici u istoj ravni na razmaku od 20 m – 50 m. Ipak, formiranje vjetrenih \nodsjeka je otežano. Drugi problem su hodnici u pravcu, kada su slojevi valoviti, \nkakvi su potrebni za transport trakama. Praćenje plitkih dolina i niskih prijevoja \nu jami otežava odvodnjavanje, a trasiranje sa potrebnim ravnomjernim usponom \niziskuje gradnju velikih krivina, što isključuje transport trakama. U kosim ili \nstrmim slojevima mreža hodnika koja spaja okno sa revirima mora se izgraditi u \ndva nivoa. To je potrebno i za otvaranje grupe horizontalnih slojeva na maloj \nmeđusobnoj udaljenosti. Tada se oba horizonta, donji izvozni i gornji vjetreni, \nizrađuju u jalovini. \nOtvaranje na dva nivoa iziskuje prethodno donošenje odluke o visini \nhorizonta, tj. o međusobnom razmaku izvoznog i vjetrenog horizonta. Visina \nhorizonta određuje se prema kriteriju minimalnog zbira investicionih i \neksploatacionih troškova. Investicioni troškovi obuhvataju troškove gradnje i \nopremanja novog horizonta, a opadaju sa povećanjem visine horizonta, jer sa \npovećanjem visine brže rastu rezerve mineralne sirovine zahvaćene tim \nhorizontom nego što rastu troškovi gradnje i opremanja. Nasuprot tome, \neksploatacioni troškovi, tj. troškovi transporta, vjetrenja, odvodnjavanja i \ndobivanja mineralne sirovine rastu. Sa povećanjem visine horizonta povećava se \ni dužina transportnih puteva, a time i vrijeme prijevoza radnika. Veliko \nbogatstvo mineralne sirovine horizontskog masiva djeluje na smanjivanje visine \nhorizonta, a u ležištima sa tanjim slojevima na većim međusobnim udaljenostima \nvisina horizonta mora se povećati.  \nNavozište je rudarska prostorija u jami kojom se horizontalni transport po \nmreži hodnika na horizontu spaja sa kosim ili okomitim izvozom na površinu. \nOno je dimenzionirano tako da se ugradnjom pogodne opreme mogu \nkompenzirati manji zastoji u transportu po hodnicima, odnosno u oknu, radi \npunog iskorištenja transportnih uređaja. Zato u navozištu mora postojati i \nmogućnost uskladištenja određene količine iskopine. Navozište ima i funkciju \nizlazno-ulaznog punkta za prijevoz radnika oknom i pretovarne stanice za \nprijevoz materijala. Veličina i oblik navozišta zavise od potrebnog kapaciteta \ntransporta, od transportnog sistema u hodnicima, odnosno u oknu, od količine \nizvoznih naprava u oknu, od smjerova kojim se iskopina doprema do okna. S \nobzirom na raznovrsnost potreba, u rudnicima ima različitih navozišta i po \nveličini i po obliku.  \n54 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nOdvozište je mjesto na ušću okna za povezivanje jamskog izvoza sa \ntransportnim uređajima na površini. Ono može biti na nivou okna ili toliko \nizdignuto nad tom razinom da se dobije visina za prijemne bunkere. Bunkeri su \nvagonetima u kružnom toku spojeni sa ušćem okna tako da puni vagoneti \nautomatski gravitaciono odlaze do bunkera, a prazni se vraćaju do okna.  \nMreža hodnika na horizontu ima svrhu da pojedine dijelove ležišta \npovezuje sa objektima koji spajaju jamu sa površinom (to su niskop ili okno). \nSluži za transport iskopine, materijala, opreme i radnika, dovođenje i odvođenje \nzraka, odvodnjavanje i smještaj svih potrebnih cijevnih, energetskih i drugih \ninstalacija. \nGlavni smjerni hodnik izrađuje se u smjeru uslojenosti i povezuje okno sa \nprečnicima. Pri ravnomjernoj raspodjeli rudonosnih slojeva i velikom smjernom \nprostiranju izrađuje se samo jedan glavni smjerni hodnik od okna do oba krajnja \nprečnika blizu granice otkopnog polja. Kada je sirovina koncentrisana u dvije \nzone na većoj međusobnoj udaljenosti, izrađuju se dva smjerna hodnika. Kada \nse otvara sa jednim ili sa više glavnih smjernih hodnika, moraju se izraditi prilazi \ndo pojedinih rudnih tijela tzv. revirni prečnici. Razmak između prečnika \nmjerodavan je za veličinu revira ili sektora. Termin označava blok stijenskog \nmasiva između izvoznog i vjetrenog horizonta priključen za cijelu jamu jednim \nprečnikom.  \nSmjerna dužina revira ili sektora za jednokrilno otkopavanje jednaka je \nrazmaku između dvaju prečnika, a za dvokrilno otkopavanje polovici tog \nrazmaka. U ležištima bez prirodnih tektonskih granica razmak između prečnika \nodređuje se eksploatacionim projektom.  \nMrežom hodnika na horizontu završavaju se radovi na otvaranju jame \nsamo ukoliko se cijela visina horizonta može otkopati jednim otkopom. To je \nčesto moguće u veoma strmim slojevima ili nepravilnim rudnim tijelima. Kada \nsu slojevi nagnuti ili horizontalni, visina horizonta je prevelika. U ovom slučaju \nblok stijenskog masiva između izvoznog i vjetrenog horizonta treba razdijeliti \njoš i na međuhorizonte. Takvi međuhorizonti se veoma često otvaraju pomoću \nslijepih okana i kratkih prečnika. Međuhorizonti su veoma česti i u eksploataciji \nvelikih rudnih tijela metalnih mineralnih sirovina i nemetala. Hodnici na \nmeđuhorizontima služe kao transportni prilazni i vjetreni hodnici, a sa \nhodnicima na horizontu spajaju se uskopima.  \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n55 \n \n \n \nOkna imaju značajne poprečne presjeke i veliku dubinu. Vijek trajanja okna \nje, po pravilu, jednak vijeku trajanje jame i najčešće se podgrađuje betonom i \nmetalnom podgradom.  \nAko su u jami u radu dva okna, jedno okno je glavno izvozno okno i služi \nza izvoz uglja iz jame, a drugo okno je glavno ventilaciono okno i služi za \nspuštanje materijala, opreme i radnika, ali i za ventilaciju jame.  \nSlijepo okno, za razliku od okna, nema izlaz na površinu i predviđeno je za \nizvoz uglja sa nižih na više horizonte, za gravitaciono spuštanje uglja na niži \nhorizont, prolaz radnika i ventilaciju. \n \n3.6. OSNOVNI POJMOVI O JAMI I TERMINOLOGIJA  \n \n \nPodzemna eksploatacija je najzastupljeniji tehnološki postupak za eksploataciju \nmineralnih sirovina. Obzirom da su u Bosni i Hercegovini najzastupljeniji \nrudnici uglja, u nastavku će biti govora o pojmovima i terminologiji koji se \nkoriste u rudnicima uglja. \n3.6.1. Jamske prostorije  \n \n \nU cilju dobivanja uglja ili jalovine u samom ležištu ili u pratećim naslagama \nizrađuju se jamske prostorije.   \nPo prostornom položaju jamske prostorije dijele se na horizontalne, \nvertikalne i kose. U zavisnosti od položaja prostorije u odnosu na ugljeni sloj \npostoje jamske prostorije izrađene u uglju, pratećim naslagama i uglju i pratećim \nnaslagama.  \nJamske prostorije služe za transport uglja, jalovine, raznog materijala i \nopreme i prijevoz ljudi. Duž jamskih prostorija cirkuliše zračna struja pa se u \nnjima smješta razna oprema, cjevovodi, elektro kablovi. U jamskim prostorijama \nse obavlja stabilizacija geodetskih tačaka. Za očuvanje potrebnog poprečnog \npresjeka prostorija u većini slučajeva se ugrađuje jamska podgrada.  \nJamske prostorije se izrađuju, po pružanju sloja, padu (niskopno), usponu \n(uskopno) i dijagonalno. Razlikuju se istražne i eksploatacione jamske prostorije, \nte horizontalne, vertikalne i kose jamske prostorije. \nGlavne elemente podzemne jamske prostorije prikazuje slika 3.3. \n56 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \n \n \nSlika 3.3. Osnovni pojmovi jamske prostorije (prema: Slijepčević, 2007) \n \nPovršina ispod jamske prostorije naziva se podina, iznad stropa krovina, \nbočne strane bokovima, a površina koja se pomjera sa napredovanjem \neksploatacije je čelo jamske prostorije. \nEksploatacione jamske prostorije u zavisnosti od namjene u sistemu \neksploatacije dijele se na:  \n \n• \nprostorije otvaranja, služe za otvaranje jamskog polja, prvog ili sljedećih \nhorizonata, \n• \nprostorije pripreme, koje se izrađuju pri pripremi jamskog polja ili \npojedinih njegovih dijelova do faze otkopnih radova i \n• \notkopne, locirane u ugljenom sloju i služe direktno za otkopavanje uglja.  \n3.6.1.1. Vertikalne jamske prostorije  \n \n \nPlitko okno je vertikalna (rjeđe strma) jamska prostorija manjeg poprečnog \npresjeka, dubine do 50 m, koja ima neposredan izlaz na površinu i predviđena je \nza potrebe jamskih radova (spuštanje jamske građe, ventilaciju, prolaz radnika, \nsmještaj raznih cjevovoda i kablova). \nOkna su i vertikalne jamske prostorije koje imaju neposredan izlaz na \npovršinu i služe za potrebe jame. Vijek trajanja okna jednak je, po pravilu, vijeku \ntrajanje jame i najčešće se podgrađuje betonom i metalnom podgradom.  \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n57 \n \n \n \nSlijepo okno za razliku od okna, nema izlaz na površinu i predviđeno je za \nizvoz uglja sa nižih na više horizonte, za gravitaciono spuštanje uglja na niži \nhorizont, prolaz radnika, ventilaciju i dr. \n3.6.1.2. Horizontalne jamske prostorije \n \n \nPotkop je horizontalna jamska prostorija koja ima izlaz na površinu i služi za \neksploataciju i istraživanje ležišta.  \nGlavni hodnik je prostorija koja nema izlaz na površinu i izrađuje se po \npružanju sloja. Hodnici se mogu izrađivati u jalovini i u uglju.  \nU zavisnosti od namjene, hodnici se dijele na transportne i ventilacione. \nTransportni hodnici služe za transport uglja, za strujanje svježeg zraka, prijevoz \nradnika i dr. Ventilacioni hodnici predviđeni su za protok istrošenog zraka, \ntransport materijala i prijevoz radnika.   \nPrekop je prostorija koja nema neposredan izlaz na površinu, izrađuje se u \npratećim naslagama (jalovim). Prekopi mogu biti transportni i ventilacioni i \nimaju istu funkciju kao i hodnici.  \nParalelni hodnik izrađuje se paralelno hodniku u uglju. Služi za ventilaciju, \ntransport uglja i dr.   \n3.6.1.3. Kose prostorije  \n \n \nKoso okno je prostorija koja ima neposredan izlaz na površinu, a ima namjenu \nkao i okno. Kosa okna se izrađuju, u većini slučajeva, u korisnoj iskopini. Nagib \nokna je isti nagibu sloja.  \nNiskop je kosa jamska prostorija koja može da ima i da nema neposredan \nizlaz na površinu. Nagib i poprečni presjek niskopa treba da odgovara svojoj \nnamjeni. U zavisnosti od značaja, postoje glavni niskopi jamskih i otkopnih polja. \nPrema namjeni, niskopi mogu biti: transportni, ventilaciono-dopremni i dr. \nNiskopi mogu biti locirani u jalovini ili u uglju. Niskop je jamska prostorija koja \nje izgrađena odozdo prema gore.  \nUskop je kosa jamska prostorija koja služi za transport uglja na više \nhorizonte i ostale potrebe jame. Uskop je jamska prostorija koja je izgrađena \nodozgo prema dole. \n58 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \n3.6.1.4. Otkopne prostorije  \n \n \nOtkopnim prostorijama nazivaju se prostorije iz kojih se obavlja otkopavanje \nuglja. Otkopne prostorije se neprekidno ili periodično pomjeraju u prostoru. \nOblik poprečnog presjeka i dužina zavisi od debljine i ugla pada sloja i \ntehnologije otkopavanja uglja.  \nŠiroko čelo je otkopna prostorija značajne dužine (od nekoliko desetaka do \nnekoliko stotina metara), jedan bok je ugljena cjelina, a drugi srušena krovina \n(jalovina). Široko čelo ima izlaze u transportni i ventilacioni hodnik.  \nMontažna komora je otkopna prostorija dužine 50 m – 300 m kojoj bokove \nčine ugljene cjeline i gdje se obavlja montaža otkopne opreme.  \n3.6.2. Jama i jamsko polje  \n \n \nRudarskim rječnikom rečeno: „jama je rudarsko preduzeće koje vrši \neksploataciju uglja jamskim putem i otpremu potrošačima ili na separaciju“ a \ngeodetskim rječnikom rečeno: „jama je prostor i predmet geodetskih mjerenja \ni prikazivanja na geodetskim podlogama“. Pod pojmom jame podrazumijevaju \nse vanjski objekti i cjelokupne jamske prostorije, predviđene za eksploataciju \nležišta u okviru jamskog polja.  \nJamu karakterišu proizvodni kapacitet, vijek trajanja, bilansne industrijske \nrezerve, te dimenzije jamskog polja po padu i pružanju.  \nProizvodni kapacitet je količina iskopanog uglja u jedinici vremena (t/dan, \nt/god.).  \nVijek trajanja jame je period T, u toku kojeg se otkopaju industrijske \nrezerve uglja pri proizvodnom kapacitetu jame.  \nJame većeg proizvodnog kapaciteta ostvaruju veću produktivnost i nižu cijenu l \nt mineralne sirovine (npr. uglja).  \nJamsko polje čini ležište, ili jedan njegov dio, koje gravitira glavnom izvozu. \nOno može imati različite geometrijske oblike, zavisno od elemenata zalijeganja \nugljenog sloja.  \nU jamskom polju treba odrediti slijedeće tehničke elemente: \n \n• \ngranice, koje mogu biti prirodne ili vještačke, \n• \ndužinu jamskog polja po pružanju ili padu ležišta,  \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n59 \n \n \n \n• \nširinu jamskog polja po horizontali ili padu ležišta i \n• \nkrila jamskog polja (reviri jamskog polja). \n \nJamsko polje može imati jedno ili dva krila u zavisnosti od položaja objekata \notvaranja.  \n3.6.2.1. Podjela jamskog polja  \n \n \nZa ostvarenje racionalne eksploatacije rezervi uglja jamsko polje se po pravilu \ndijeli na više dijelova. Pri eksploataciji horizontalnih ili blago nagnutih slojeva, \njamsko polje se, u zavisnosti od dimenzija po padu pri otvaranju oknima, \ndodatno dijeli na dva, tri i više približno jednaka dijela. Svaki takav dio naziva \nse horizontom. \nHorizont je dio jamskog polja koji za jednu granicu ima glavni transportni \nhodnik. Bočne granice horizonta čine granice jamskog polja po pružanju. Ako se \njamsko polje dijeli na tri i više horizonata, tada njihove granice po padu čine \nglavni ventilacioni i glavni transportni hodnik.   \nJamska polje i adekvatno horizonti dijele se na krila koja se najčešće nazivaju \npo stranama svijeta (npr. istočno krilo). Horizonti se u jamskom polju u pogledu \ngeoloških, tehničkih i ekonomskih činilaca dijele na manje jedinice: \n \n• \notkopne etaže (horizontalne i nagnute), \n• \notkopne stubove (horizontalni i nagnuti) i  \n• \npanele.   \n \nMjesto na kome se vrši iskop uglja naziva se otkopno polje. Otkopno polje je \nproizvodna jedinica koja se sastoji od jednog ili više otkopa. Položaj, oblik, \ndimenzije i raspored otkopa u otkopnorn polju u funkcionalnoj su vezi sa \noblikom i dimenzijama otkopnog polja, tehničkim rješenjem transporta, \nprovjetravanja kao i odvodnjavanja, te snabdijevanja potrebnim materijalom.  \n3.6.2.2. Redoslijed otkopavanja dijelova jamskog polja sa više ugljenih slojeva  \n \n \nZa obezbjeđenje racionalne eksploatacije rezervi, otkopavanje pojedinih \ndijelova (etaža, stubova) jamskog polja obavlja se određenim redoslijedom u \nvremenu i prostoru.  \nJamsko polje se može otkopavati na dva načina:  \n60 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \n• \njednokrilno otkopavanje jamskog polja u odnosu na glavne izvozne \nobjekte primjenjuje se kod manjih površina jamskog polja i malog \nproizvodnog kapaciteta i  \n• \ndvokrilno otkopavanje jamskog polja u odnosu na glavne izvozne \nobjekte primjenjuje se uglavnom za veće proizvodne kapacitete.  \nU odnosu na lokaciju glavnih izvoznih objekata i prirodne ili vještačke \ngranice jamskog polja, redoslijed otkopavanja može biti nastupni (ka granici) i \nodstupni (od granice).  \nNastupno dvokrilno otkopavanje, izvodi se otvaranjem otkopnog fronta od \nglavnog transportnog niskopa i glavnog ventilacionog niskopa, sa pravcem \notkopavanja prema objema granicama.  \nU nastupnom otkopavanju dvojni sistem transportnog i paralelnog hodnika \ngradi se od glavnih objekata otvaranja prema granicama jamskog polja.  \nOdstupno dvokrilno otkopavanje, izvodi se otvaranjem otkopnog fronta na \ngranicama jamskog polja, sa pravcem napredovanja prema glavnim objektima \notvaranja.  \n \n3.7. OTVARANJE LEŽIŠTA UGLJA \n \n \nOtvaranje ležišta uglja obuhvata izgradnju jamskih prostorija kojima se \nostvaruje pristup ležištu od površine do osnovnih horizonata i otkopnih nivoa. \nOve prostorije služe za transport uglja, jalovine, opreme, prijevoz radnika, \nsnabdijevanje jame materijalom, odvodnjavanje i ventilaciju jame. Jamske \nprostorije otvaranja omogućavaju izradu prostorija pripreme u ležištu ili van \nnjega.  \nOsnovni faktori koji utiču na izbor načina i šeme otvaranja jamskog polja ili \nnjegovog dijela su:  \n• \nUgao pada ležišta koji ima veliki utjecaj na izbor načina otvaranja ležišta, \nposebno u vezi sa dubinom. Horizontalna i blago nagnuta ležišta na \nmaloj dubini mogu biti otvorena potkopom i niskopom, dok ležišta na \nvećoj dubini mogu biti najčešće otvorena vertikalnim oknima. Strma \nležišta na maloj dubini mogu biti otvorena potkopom, a na većoj dubini \nvertikalnim oknima.  \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n61 \n \n \n \n• \nGeomehaničke karakteristike okolnih stijena, kao utjecaj dolaze do \nizražaja kod lokacije, konstrukcije i poprečnog presjeka objekata \notvaranja.  \n• \nDubina ležišta je važan faktor, jer ležišta na maloj dubini mogu biti \notvorena sistemom potkopa, niskopa, vertikalnih okana ili kombinacijom \novih prostorija.  \nSvi navedeni faktori su u neposrednoj vezi sa dubinom eksploatacije i \ngeološkim karakteristikama ležišta. Ležišta na većim dubinama najčešće se \notvaraju oknima.  \nPored navedenih faktora, na izbor načina otvaranja ležišta imaju utjecaja i \nproizvodno-tehnički faktori:  \n• \nproizvodni kapacitet jame, \n• \ndimenzije jamskog polja, \n• \nvijek trajanja rudnika,  \n• \nsavremenost rudarske tehnike i \n• \nsistem eksploatacije i dr.  \n \nOsnovni zadatak koji se postavlja pred projektante pri određivanju načina \notvaranja ležišta i izbora lokacije okana, niskopa ili potkopa je obezbjeđenje \nnajekonomičnijih rezultata.  \n3.7.1. Prostorije otvaranja jamskih polja ležišta uglja \n \n \nJamske prostorije, koje služe za otvaranje jamskih polja dijele se na glavne i \npomoćne.  \nGlavne prostorije otvaranja se izgrađuju sa površine (vertikalna okna, \nniskopi, potkopi). Njima se obavlja otvaranje jamskog polja sa površine. One \nsluže za transport uglja i jalovine, dopremu materijala i opreme, prijevoza \nradnika i u cilju ventilacije. Pomoćne prostorije otvaranja su slijepa okna, \npomoćni potkopi, plitka okna, prekopi i druge prostorije koje služe za otvaranje \nsloja od glavnih prostorija otvaranja i isto tako za otvaranje nižih horizonata \njamskog polja.  \nGlavne prostorije otvaranja lociraju se u odnosu na elemente zalijeganja \nugljenog sloja na najrazličitije načine.  \n62 \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n \n \n \nVertikalna okna, po pravilu, presijecaju ugljeni sloj ili se lociraju u \nkrovinskim ili podinskim naslagama.   \nVertikalna okna primjenjuju se za otvaranje ležišta praktično pri svim \ndebljinama ugljenog sloja i uglovima pada sloja nezavisno od dubine \neksploatacije, dimenzija jamskog polja i proizvodnog kapaciteta jame.  \nNiskopi se izrađuju po ugljenom sloju ili paralelno njemu u podinskim \nnaslagama. U određenim slučajevima oni se izrađuju u pratećim naslagama pod \nnekim uglom u odnosu na uslojenost. Otvaranje niskopima primjenjivalo se za \notvaranje plićih ležišta. Danas se sve češće otvaranje ugljenih slojeva na većim \ndubinama od 500 m – 1000 m obavlja niskopima. Primjeri su niskop u Staroj jami \nrudnika Zenica. To se objašnjava višestrukom namjenom kapitalnih niskopa u \nodnosu na vertikalna okna.  \nU Krekanskom i Banovičko-Đurđevičkim ugljenim bazenima isključivi \nnačin otvaranja jamskih polja je niskopima. U manjem obimu, to se odnosi i na \nrudnike Srednje Bosne.  \nPotkopi se mogu izgrađivati po ugljenom sloju, ili u pratećim naslagama \nkrovine i podine.   \nVertikalna okna izrađuju se odjednom na dubinu jamskog polja, ili se \npostepeno obavlja produbljivanje po mjeri razvoja rudarskih radova. U tom \nslučaju otvaranje je sa jednim horizontom, a u drugom sa više horizonata.   \nPrednosti vertikalnih okana u odnosu na ostale osnovne prostorije otvaranja \nsu: \n• \nveća površina poprečnog presjeka, što je veoma važno za snabdijevanje \njame većim količinama svježeg zraka,  \n• \nmanji troškovi za održavanje i  \n• \nmogućnost smještaja u jednom oknu svih transportnih potreba (transport \nuglja, jalovine, doprema materijala i opreme, prijevoz radnika).  \nNedostaci vertikalnih okana su:  \n• \nvisoka cijena izrade,  \n• \ncikličnost izvoza, \n• \nsloženost procesa produbljavanja i dr.  \nNiskopi sa trakastim transportima imaju veliku propusnu moć koja je \nograničena samo kapacitetom transportera i vremenom neprekidnog rada. U \nnedostatke niskopa, opremljene trakastim transporterima, spada velika dužina i \n3. Osnove podzemne eksploatacije \n63 \n \n \n \nteška izrada u složenim rudarsko-geološkim uslovima, kao i ograničen ugao \nnagiba niskopa za uslove transporta trakastim transporterima.  \nProstorije, a nekada i cijela mreža jamskih prostorija, od navozišta do prvog \npresjeka sa ugljenim slojem formiraju sistem pomoćnih prostorija otvaranja. Po \nveličini rezervi koje se otvaraju pomoćnim prostorijama i adekvatnom vremenu \nnjihovog iscrpljenja sve pomoćne prostorije otvaranja dijele se na kapitalne, koje \nsluže za svo vrijeme otkopavanja jamskog polja, horizontne, koje služe do \niscrpljenja rezervi uglja horizonta, međuhorizontne, koje služe za vrijeme \notkopavanja međuhorizonta.  \nRaspored i položaj glavnih objekata otvaranja jamskog polja treba odrediti \nna osnovu proizvodnog kapaciteta, elemenata zalijeganja ugljenog sloja i načina \nprovjetravanja jame. \n3.7.2. Izbor lokacije za objekte otvaranja jame \n \n \nKod većine ležišta, za rješenje ovog zadatka, postoji više varijantnih rješenja. \nSvaku varijantu treba posebno analizirati i odabrati optimalno rješenje.  \nIzbor lokacije glavnih objekata otvaranja zavisi uglavnom od sljedećih \nfaktora: elemenata zalijeganja ležišta i geomehaničkih karakteristika ležišta i \npratećih naslaga, koeficijenta ugljonosnosti i rasporeda rezervi, oblika jamskog \npolja, topografije terena, komunikacija na površini i dr.  \nElementi zalijeganja ležišta i geomehaničke karakteristike sloja, podine i \nkrovine imaju važan značaj za određivanje lokacije izvoznih objekata. \nHorizontalna i blago nagnuta ležišta povoljna su za centralnu lokaciju objekata \notvaranja, dok se kod strmih ležišta objekti otvaranja mogu postaviti u krovini \nili podini.  \nKoeficijent ugljonosnosti zavisi od promjenljivosti debljine, jalovih zona i \nbroja slojeva u ležištu. \nTopografija površine ima važan značaj i u direktnoj je vezi sa površinskim \ntehnološkim kompleksom, čije dimenzije i složenost zavise od načina daljeg \nkorištenja mineralne sirovine.  \n \n \nPOGLAVLJE 4 \n \n \n \nRUDARSKE GEODETSKE MREŽE NA POVRŠINI ZEMLJE \n \n4.1. UVOD \n \n \nOsnovna svrha učešća geodetske profesije u rudarstvu je ustanoviti položaje \ntačaka koje su relevantne za proces eksploatacije, obilježiti revidirani rudarski \nprojekat na terenu i na taj način omogućiti njegovu realizaciju. Nakon iskolčenja, \ngeodetski poslovi se nastavljaju i u periodu eksploatacije mineralnih sirovina u \nsvrhu vođenja rudničke geodetske dokumentacije, ali i računanja zapremine \neksploatisanih mineralnih sirovina. Kod projektovanja i prilikom eksploatacije, \nkao i nakon eksploatacije mineralnih sirovina, dužnost geodeta svodi se na \nprecizno pozicioniranje mnoštva tačaka, a ono je moguće samo onda ukoliko \npostoji geodetska mreža sa koje se izvodi pozicioniranje. Prema tome, kod \nprimjene geodezije u rudarstvu, poslovi geodetskog stručnjaka su vezani i za \nsnimanje situacije eksploatacionog polja – kopa, snimanje odlagališta, snimanje \nkomunikacija, snimanje trase instalacija, mjerenja u svrhu bušačko-minerskih \nradova, te izrade i ažuriranja grafičkih prikaza.  \n \nPri tome se obavlja permanentno praćenje konsolidacije (stabilnosti) \nodlagališta i objekata na njemu. Nadalje, geodetske tačke na površini zemlje \nsluže i kao osnova za praćenje stabilnosti terena uslijed podzemne eksploatacije \nmineralnih sirovina, jer promjene situacije na terenu mogu izazvati neželjene \npromjene u prirodi, koje kod krajnjih kriznih situacija mogu dovesti i do \nkatastrofa.  \n \nU nastavku će se ukratko opisati rudarske nadzemne položajne i visinske \ngeodetske mreže, koje se uspostavljaju identičnim terestričkim i satelitskim \nmetodama kao i ostale geodetske mreže na površini zemlje. Više detalja čitalac \nmože pronaći u relevantnoj literaturi, koja obrađuje projektovanje, izvođenje i \nanalizu geodetskih mreža u oblasti premjera zemljišta i inžinjerske geodezije. \n \n4.2. POLOŽAJNE GEODETSKE MREŽE \n \n \nMatematička osnova geodetskih mjerenja na površini zemlje je geodetska mreža. \nOvisno od veličine eksploatacionog polja uspostavljena geodetska mreža se \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n65 \n \n \n \nprogušćava. Zapravo, osnovu za mjerenja čini rudarska trigonometrijska mreža \nkoja se po potrebi progušćava određenim brojem poligonskih tačaka uvezanih u \npoligonske vlakove. \n4.2.1. Rudnička trigonometrijska mreža  \n \n \nRudnička trigonometrijska mreža služi kao matematička osnova nadzemnih \nrudarskih 2D mjerenja. Takva mreža sastoji se od skupa trouglova u kojima su \nobavljena uglovna i linearna mjerenja. Sračunate koordinate tačaka rudarske \ntrigonometrijske mreže predstavljaju matematičku osnovu premjera – prve tačke \ni linije koje se sa punom sigurnošću mogu ucrtati na rudarske planove.  \n \nČim se dobije zadatak za razvijanje trigonometrijske mreže na području \nrudnika, prvi posao koji treba da obavi geodeta je prikupljanje odgovarajućih \nkarata i pronalaženje tačaka državne trigonometrijske mreže koje se nalaze van \neksploatacionog polja, jer je neophodno u rudničku trigonometrijsku mrežu \nuključiti i tačke državne mreže koje se nalaze na stabilnom terenu.  \n \nZatim se po karti procjenjuju mjesta novih tačaka i ispitaju pravci mogućih i \npotrebnih dogledanja, a rekognosciranjem terena se odrede definitivni položaji \ntrigonometrijskih tačaka. \n \nPri razvijanju ovih mreža treba se pridržavati sljedećih pravila.: \n• \ntačka koja se određuje treba biti povezana (po mogućnosti obostranim \npravcima i dužinama) sa najbližim okolnim tačkama,  \n• \npravci pomoću kojih se tačke određuju treba da budu pravilno \nraspoređeni po horizontu i \n• \ndužine tih pravaca treba da budu približno jednake. \n \nKada je projekat rudničke trigonometrijske mreže završen na karti, odlazi se \nna teren radi utvrđivanja položaja projektovanih tačaka na terenu tj. izbora \ntačnog položaja – provodi se rekognosciranje terena.  \n \nČesto se dobro mjesto za tačku ne može odabrati odjednom, nego se \npostavljaju privremeni signali na mogućim mjestima za tačku i vodi zapisnik i \nskica o njihovom mjestu i izgledu. U toku obilaska terena radi ispitivanja uslova \ndogledanja signali se, po potrebi, pomjeraju.  \n \nMjesto za tačku treba biti takvo da se nalazi van eksploatacionog polja, da je \nstabilno, da se biljega tačke sačuva od uništenja i da se tačka može maksimalno \n66 \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n \n \n \niskoristiti. Pri ovome treba voditi računa da raspored tačaka bude takav da \ngeometrijski oblik mreže ne bude slab. Mjesto izabrano za tačku treba da je \npristupačno za opažanje tokom razvijanja poligonske mreže.  \n \nKada se izabere mjesto za tačku, istu treba trajno obilježiti i definisati na \nterenu.  \nObilježavanje se obavlja pomoću dvije podzemne i jedne nadzemne biljege \n– sve sa definisanom tačkom. Podzemne biljege su keramičke ili betonske ploče, \na izuzetno i ploče od dobrog kamena – sve sa dijagonalno urezanim krstom, čiji \npresjek i definiše tačku. Nadzemne su – kameni ili armirano-betonski stubovi, na \nčijoj gornjoj površini je definisana tačka dijagonalnim krstićem ili zalivenim \nkomadom gvožđa sa rupicom prečnika 2 mm. Ako mjesto obilježavanja dozvoli \nmože se iznad podzemne biljege postaviti armiranobetonski stub visine 1,3 m – \n1,5 m sa ugrađenim vijkom za prisilno centrisanje instrumenta. \n \nNakon stabilizacije mreže obavljaju se mjerenja u svrhu određivanja \nkoordinata tačaka rudničke trigonometrijske mreže. S obzirom na mjerne \nveličine, trigonometrijske mreže mogu biti triangulacione (mjere se horizontalni \npravci), trilateracione (mjere se dužine), ili kombinovane (mjere se i uglovne i \nlinearne veličine). Za mjerenje pravaca i dužina koriste se elektronski tahimetri. \nPri obavljanju mjerenja posebnu pažnju treba posvetiti kvalitetnom centrisanju \ninstrumenta i reflektora. Mjerenja se izvode u više ponavljanja u oba položaja \ndurbina – po girusnoj metodi u više girusa. Potrebno je mjeriti i meteorološke \npodatke: pritisak, temperaturu i vlažnost zraka. Mreža se može uspostavljati i \nprimjenom satelitskih mjerenja, tehnikom GNSS (engl. Global Navigation Satellite \nSystem – globalni navigacioni satelitski sistem) pozicioniranja, pri čemu se \nupotrebljavaju odgovarajući geodetski prijemnici. S obzirom da se GNSS metoda \nrazlikuje od klasičnih terestričkih metoda potrebno je planirati i izvoditi mjerenja \nna drugačiji način. Tako npr., kod GNSS mjerenja ne treba voditi računa o \ndogledanju između tačaka, vremenskim prilikama, geometrijskoj čvrstoći mreže \ni sl., dok je s druge strane važno osigurati da iznad 15° od horizonta tačke koja \nse opaža nema prepreka satelitskom signalu. Za radove na uspostavljanju \nosnovne rudničke položajne mreže, najbolje je koristiti statičku metodu (slika \n4.1), a koordinate tačaka određivati relativno, naknadnom obradom podataka, \ntemeljem faznih mjerenja. \n \nPo završetku obrade mjerenja pristupa se izravnanju trigonometrijske mreže \n(slika 4.2). Izravnanje se provodi po metodi najmanjih kvadrata, ali tek nakon \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n67 \n \n \n \nispravljanja ili uklanjanja loših mjerenja. Poslije izravnanja provodi se ocjena \ntačnosti i analiziraju dobiveni rezultati primjenom statističkih testova. \n \n \n \nSlika 4.1. GNSS relativna statička opažanja geodetske mreže površinskog kopa \n„Vrtilište“, Kakanj (snimila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) \n \n \n \nSlika 4.2. Vektori uključeni u završno izravnanje GNSS mreže površinskog kopa \n„Vrtilište“, Kakanj (izradila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) \n68 \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n \n \n \n4.2.2. Rudnička poligonska mreža  \n \n \nPoligonski vlakovi su najuobičajenija metoda uspostavljanja geodetske mreže \nkod mnogih inženjerskih projekata. Rudnički poligonski vlak je niz tačaka koje \nsu međusobno vezane i gdje se na svakoj tački mjeri ugao između susjednih \nstrana i dužina svake strane. Ukoliko su položaji prve i posljednje tačke \npoligonskog vlaka poznate, onda se poligonski vlak zove umetnutim. Ako je \nprva i posljednja tačka vlaka ista tačka, onda je u pitanju zatvoreni poligonski \nvlak.  \n \nS druge strane ukoliko je posljednja tačka vlaka nepoznata poligonski vlak \nje otvoren, slijepi ili slobodan. Otvoreni poligonski vlakovi ne dozvoljavaju \nunutrašnju kontrolu mjerenja, niti računanja i zato ih geodeti izbjegavaju gdje \ngod to mogu. Doduše, u određenim situacijama su neizbježni, jer ne postoji \nmogućnost zatvorenog poligonskog vlaka i onda se pribjegava nepopularnom \nrješenju otvorenog poligonskog vlaka – slijepog poligonskog vlaka – slobodnog \npoligonskog vlaka. \n \nRudnička poligonska mreža postavlja se unutar rudničke trigonometrijske \nmreže ili samostalno, i to je onda mreža stalnih tačaka koje će poslužiti za potrebe \nsnimanja terena u položajnom i visinskom smislu, ili pak za obilježavanje. \nProjekat rudarske poligonske mreže treba da uskladi praktične potrebe i zahtjeve \nsa teoretskim uslovima, s obzirom na optimalan oblik vlaka, njegovu dužinu, \ndužinu strana, primijenjenu metoda mjerenja i izravnanja.  \n \nPraktični zahtjevi pojavljuju se u tome što je potrebno da se poligonske \ntačke, odnosno strane, mogu maksimalno koristiti za snimanje ili za \nobilježavanje pravca kopa. Tako npr., za inžinjerska projektovanja i iskolčenja, \noblike poligonskih vlakova i maksimalne dužine strana uslovljavaju terenski \noblici koje treba snimiti, odnosno veličina i oblik jamske prostorije koju treba \nobilježiti. Sa druge pak strane, pri snimanju zemljišta za izradu karata ili planova, \nprojekat poligonske mreže može se lakše prilagoditi ispruženim oblicima \nvlakova. \n \nDa bi se uskladili mnogi zahtjevi oko postavljanja poligonske mreže, \npotrebno je izraditi projekat mreže. Najprije se sastavlja predprojekat na jednom \npreglednom planu ili karti krupne razmjere. U zavisnosti od obima zadatka, to \nmogu biti planovi razmjere 1 : 2000 ili 1 : 5000, odnosno karta razmjere 1 : 10 000. \nNa kartu se nanesu sve stalne tačke koje na tom području postoje, tj. \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n69 \n \n \n \ntrigonometrijske, poligonske i nivelmanske. Prema položaju tih tačaka, \nrudničkim objektima radi kojih se mreža postavlja, te konfiguraciji terena, \nprojektuje se poligonska mreža, označavaju položaji tačaka na stanovitim \nudaljenostima, tako da dotična mreža tačaka najbolje odgovara svrsi za koju se \npostavlja. Na osnovi rekognosciranja na terenu provjerava se međusobno \ndogledanje tačaka, njihov pravilan smještaj i na taj se način dopunjuje \npredprojekat, koji nakon izbora položaja tačaka na terenu postaje projekat mreže.   \n \nU rudarsko-geodetskim radovima poligonske mreže će imati razne oblike, \nu ovisnosti od prostora odnosno zemljišta koje treba detaljno snimiti, odnosno \nprojekta koji treba realizovati. Često i raspored trigonometrijskih tačaka na \ndatom prostoru određuje oblik poligonske mreže. Mreža se može uspostavljati i \nGNSS tehnikom. \n \n4.3. VISINSKE GEODETSKE MREŽE \n \n \nPri projektovanju površinskih, ali i podzemnih kopova, te pripadajućih objekata \nod odlučujuće važnosti za tehnička rješenja je reljef zemljišta. Zato je potrebno \nda na dotičnom prostoru bude visinski određeno nekoliko tačaka. Tačke mogu \nbiti određene geometrijskim i trigonometrijskim nivelmanom. \nGeometrijski nivelman je metoda pomoću koje se visinske razlike dviju \ntačaka određuju horizontalnom vizurom, koju ostvaruje nivelmanski instrument \npostavljen između dviju letava na kojima se čitaju visine vizura. Prema tačnosti \nkoju treba postići koriste se instrumenti i pribor razne preciznosti i konstrukcije, \nte primjenjuju različite metode mjerenja.  \nTrigonometrijski nivelman, za razliku od geometrijskog, metoda je po kojoj \nse visinska razlika određuje kosom vizurom, kao pri trigonometrijskom \nodređivanju visina. Visinska razlika dobiva se iz poznate ili izmerene dužine i \nvisinskog ugla. \nApsolutne visine tačaka su one koje se odnose na određenu usvojenu nivo-\nplohu za određenu zemlju. Stabilizovane visinske tačke (reperi) zemaljske \nnivelmanske mreže imaju apsolutne kote (visine). U BiH se računaju od nulte \nnivo-plohe mora, koja leži 3,3520 m ispod normalnog repera na molu Sartorio u \nTrstu, Italija. \n70 \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n \n \n \nRelativne visine su visine koje se odnose na stanoviti proizvoljno odabrani \nnivo ili neki uslovni horizont. Zato se one ponekad nazivaju uslovnim visinama. \nUslovne, odnosno relativne visine, ne omogućavaju da se rezultati radova raznih \ngrupa i na raznim mjestima međusobno spoje. Da se to postigne potrebno je da \ndobiju apsolutne visine, tj. dotična visinska mjerenja treba spojiti na tačke koje \nimaju apsolutne visine (kote). \nZemaljska nivelmanska mreža je projektovana, stabilizovana i izvođena u \netapama, u prilično velikim vremenskim razdobljima unatrag 90 godina, zbog \nčega je u različitim dijelovima države različite tačnosti.  \nRadi li se međutim o visinskoj predstavi područja, gdje nema nivelmanske \nosnove, ili o specifičnim potrebama s obzirom na tačnost visinskih odnosa koji \nmoraju osigurati pravilno funkcionisanje projektovanih objekata – kao što su \nprojekti \nodvodnih \nkanala, \ntraka \nza \ntransport \nmineralnih \nsirovina \nhidroenergetskih postrojenja i slično – tada je neophodno postaviti specijalnu \nnivelmansku mrežu. Ona se sastoji od čvrstih visinskih tačaka, koje moraju biti \nbrižljivo stabilizovane i osigurane. Ova visinska mreža postaje osnova svim \nkasnijim visinskim mjerenjima i iskolčenjima na dotičnom području, te osnova \nza kontrolna mjerenja tokom eksploatacije mineralnih sirovina kao i proboja \nnovih prostorija.  \nPosebno projektovana nivelmanska mreža priključuje se na jedan ili više \nrepera nivelmana. Pri tome treba voditi računa o pouzdanosti podataka \nnivelmana. Visine repera se vremenom mijenjaju zbog:  \n• \nnestabilnosti objekata u koje je reper usađen,  \n• \nmehaničkih pomaka i  \n• \npomaka zemljine kore. \nNivelmanska mreža projektovana za posebne potrebe sastojat će se od \nosnovne mreže I reda, te mreža II i III reda, ukoliko su potrebne.  \nProjekat nivelmanske mreže treba da sadrži:  \n• \npregledni plan ili kartu u razmjerama od 1 : 5000 do 1 : 10 000, sa svim \npodacima o postojećim visinskim tačkama na području koje dolazi u \nobzir za postavljanje nivelmanske mreže,  \n• \nnačin stabilizacije visinskih repera,  \n• \nproračun tačnosti nivelmanske mreže, metode rada, način obrade \nrezultata mjerenja i \n4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje \n71 \n \n \n \n• \nanalizu troškova.  \nNivelmanska mreža I reda projektuje se na preglednom planu, tako da se \nobuhvati cjelokupan prostor na kome se obavlja eksploatacija mineralnih \nsirovina, ali i područje van eksploatacionog polja.  \nVisinske tačke (reperi) stabilizuju se tako da se mogu lako koristiti tokom \neksploatacije i ispitivanja. Reperi mogu biti različite konstrukcije. \n \nPOGLAVLJE 5 \n \n \n \nPODZEMNI POLOŽAJNI GEODETSKI RADOVI  \n \n5.1. UVOD \n \n \nIako je podzemna eksploatacija mineralnih sirovina vezana za područja ispod \npovršine zemlje gdje su specifični uslovi, neophodno je obavljati geodetska \nmjerenja. \n \nMjerenja se izvode kako u svrhu određivanja položaja, tako i u svrhu \nodređivanja visina. Kraće rečeno, identični su zahtjevi postavljeni pred \ngeodetske stručnjake kao i na površini zemlje. Zadovoljavajuće rješenje \nrealizacije projekata uslovljeno je postojanjem adekvatne geodetske osnove – \ngeodetske mreže. Nadalje, svi ostali geodetski poslovi premjera i kartografisanja \npovršine rudnika uslovljeni su geodetskom mrežom dovoljne gustoće. Već je \nspomenuto da su u rudnicima sa podzemnom eksploatacijom mineralnih \nsirovina specifični uslovi rada. S obzirom na to, moraju se preduzimati mjere \npredostrožnosti pri mjerenju u jami. Mjere predostrožnosti imaju za cilj \npreventivno djelovanje u cilju zaštite života geodeta, ali i zaštite opreme od \noštećenja jer je krajnji cilj uspješno urađen posao. Od mjera predostrožnosti treba \nizdvojiti sljedeće: \n• \nPrije početka mjerenja mora se kontrolisati da li su jamski prostori \ndovoljno provjetravani i sigurni od zarušavanja, kao i da li postoji \nopasnost od metana, prodora vode i dr. \n• \nPri pješačenju kroz jamu instrumenti moraju biti pravilno smješteni i \nzatvoreni u svojim kutijama (slika 5.1), a nose se prema uputstvu \nproizvođača. \n• \nPri prenošenju instrumenata i pribora kroz jamu, ruke, po mogućnosti, \ntrebaju biti slobodne. \n• \nNijedan dio pribora ne smije stršiti daleko od tijela. \n• \nPri prolazu pored električnih voda i instalacija, kao i pored šina i traka, \ntreba biti naročito oprezan. \n• \nPri prijevozu kroz okno, instrumente, stative, letve i geodeti i figuranti \npažljivo unose u koš i polažu na pod uz bok koša tako da ništa ne \nproviruje van njega. Isto se postupa i pri prijevozu po ostalim jamskim \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n73 \n \n \n \nsaobraćajnicama. Duži predmeti smještaju se vertikalno u koš i \nprivezivanjem se pažljivo osiguravaju da pri prijevozu ništa ne zakače. \n• \nProlaz i mjerenje u uskopima i niskopima obavlja se isključivo za vrijeme \nprekida prijevoza. Na vrhu uskopa (niskopa) mora se postaviti straža ili \nvidan signal o zabrani prijevoza. \n• \nO obavljanju mjerenja u oknu mora biti obaviješten nadzornik okna i \nmašinist izvozne mašine. Lica zaposlena pri mjerenju u oknu moraju biti \nvezana sigurnosnim pojasevima, a okno popođeno. Kada se izrađuje na \nnižoj koti, zaštitni krov postavljen radi zaštite od padajućih predmeta ili \nvode mora se nalaziti samo nekoliko metara nad glavom mjerača. Gdje je \nveća visina ili prijeti veća opasnost od padanja predmeta, mora se \npostaviti još jedan zaštitni krov iznad prvog. Slično se mora postupiti i u \ndrugim okomitim ili veoma strmim jamskim prostorijama. \n• \nFiguranti treba da budu dovoljno uvježbana lica koja poznaju temeljne \nprincipe rukovanja geodetskom opremom i izvođenja osnovnih \ngeodetskih operacija. \n \n \n \nSlika 5.1. Put kroz jamu u svrhu izvođenja geodetskih mjerenja \n                     (snimio: Saudin Sejdić) \n74 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n5.2. PRIKLJUČAK I ORIJENTACIJA PODZEMNE GEODETSKE \nOSNOVE \n \n \nPovezivanje je naziv za sve radne operacije i postupke pri uspostavljanju \ngeometrijske veze između jamskih poligonskih vlakova i geometrijske osnove na \npovršini terena. Iz ove geometrijske veze određuju se neophodni elementi za \nračunanje jamskih poligonskih vlakova. To su, početni nagib – orijentacija (𝜈𝜈𝑝𝑝) \nprve strane i koordinate prvih tačaka na početku vlaka. Ovako određene, dobro \nstabilizovane i povremeno kontrolisane tačke, jedina su osnova za računanje \npoligonskih vlakova na nekom horizontu u jami.  \n \nZbog toga je prijenos položaja pod zemlju u pogledu tačnosti veoma \nodgovoran, a zbog uslova u kojima se mjeri, veoma težak zadatak u oblasti \nrudarskih mjerenja.  \nPoložajna greška prve tačke u vlaku pomjera vlak paralelno samom sebi, a \ngreška početnog nagiba, orijentacije 𝜈𝜈 , zaokreće vlak proporcionalno njegovoj \ndužini. \nZavisno od rudničke prostorije kroz koju se ostvaruje veza, povezivanje se \nobavlja kroz horizontalne prostorije (potkopi), kose prostorije (uskopi i niskopi) \ni vertikalne prostorije (okna).  \nPrimjenjuju se geometrijske i fizičke metode. \nGeometrijske metode se zasnivaju:  \n• \nu slučaju horizontalnih i kosih prostorija, na direktnom mjerenju \nprelomnih uglova u poligonskom vlaku koji povezuje datu tačku kod \nulaza, sa tačkama na horizontu u jami,  \n• \nu slučaju okna, na projektovanju tačaka u oknu i računanju prelomnih \nuglova u priključnim trouglovima koje obrazuju projektovane tačke i \nstanica pored okna.  \nFizičke metode se primjenjuju pri povezivanju kroz okna, a zasnovane su na \nprimjeni instrumenata konstruisanih na fizičkim fenomenima: \n• \nžiroskopa – žiroteodolit,  \n• \nmagnetske igle – kompas i deklinator i \n• \noptičko-polarizacionim zakonima prostiranja svjetlosti – teodolit sa \nanalizatorom, kroz koji se vidi trag vertikalno projektovane svjetlosne \nravni prethodno polarizovane preko polarizatora. \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n75 \n \n \n \nProblem prijenosa pravca kroz vertikalno okno sa površine na unutrašnjost \nrudnika je vrlo delikatan. Kako se pravac definiše sa dvije tačke, to se dvije tačke \nmoraju projicirati kroz vertikalni otvor (okno) u nivo horizonta rudnika. Za tu \nsvrhu mogu se upotrijebiti optički i laserski instrumenti za vertikalno \nprojiciranje. Ako se uz to još ima pristup žiroteodolitu teškoće se znatno \nsmanjuju, ali zbog visoke cijene tih (novih) i sofisticiranih mjernih instrumenata \nčesto se pribjegava starim i iskušanim metodama koje zahtijevaju više vremena \ni daju rezultate manje tačnosti. Metoda se sastoji u tome da se dva viska V1 i V2 \n(slika 5.2) spuštena kroz okno uključe u nadzemnu i podzemnu mrežu. \n \n \n \nSlika 5.2. Visak za mehaničko projiciranje tačke kroz vertikalno okno (Fennel, n.d.) \n5.2.1. Povezivanje kroz horizontalne i kose prostorije \n \n \nPovezivanje se ostvaruje preko osnovnog poligonskog vlaka, koji najkraćim \nputem povezuje datu tačku kod ulaza u jamu sa tačkama u jami. Svi geometrijski \nelementi direktno se mjere tako da je ovo vrlo jednostavan postupak i pored \notežanih uslova za mjerenja u jami.   \n5.2.2. Povezivanje kroz jedno okno – centrična metoda \n \n \nU ovom slučaju u oknu nastaje prekid poligonskog vlaka između date tačke kod \nulaza u okno na površini (odvozište) i tačaka na horizontu u jami (navozište). \n76 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nVeza se ostvaruje preko projektovanih tačaka uz uslov stroge vertikalnosti. \nMetoda se sastoji u tome da se dva viska (slika 5.2) V1 i V2 spuštena kroz okno \nuključe u nadzemnu i podzemnu mrežu (slika 5.3). \n \n \n \nSlika 5.3. Prijenos položaja pod zemlju (prema: Patarić, 1982) \n \n5.2.3. Povezivanje kroz jedno okno – ekscentrična metoda \n \n \nOd površine prema dnu se objese dvije čelične žice (viska) i to tako da su \nrelativno blizu stijenkama vertikalnog okna, a da je dužina među njima što je \nmoguće veća (slika 5.4). Udaljenost žica trebala bi biti nešto malo manja od \ndijametra otvora, a ona predstavlja bazu prijenosa orijentacije. \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n77 \n \n \n \n \nSlika 5.4. Prijenos pozicije i pravca kroz vertikalno okno (prema: Frankić, 2010) \n \n78 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nRazmaci između žica i instrumenata na površini kao i onog ispod zemlje se \nmjere (𝑎𝑎, 𝑏𝑏1, 𝑐𝑐1, 𝑏𝑏2, 𝑐𝑐2). Direkcioni ugao na površini od neke poznate kontrolne \ntačke T do A1 se izračuna iz njihovih koordinata, a na tački A1 izmjere se uglovi \nα1 i ω1. U trouglu A1CB se sinusnom teoremom izračuna ugao β1: \nsin 𝛽𝛽1 = sin 𝛼𝛼1\n𝑏𝑏1\n𝑎𝑎. \n(5.1) \nDirekcioni ugao između žica je onda: \n𝜈𝜈𝐵𝐵\n𝐶𝐶= 𝜈𝜈𝑇𝑇\n𝐴𝐴1 + 𝜔𝜔1 + 𝛼𝛼1 + 𝛽𝛽1. \n(5.2) \nNešto bolje rješenje problema je sa Weisbachovim trouglovima. U tom se \nslučaju na podzemnoj tački A2 opažaju uglovi α2 i ω2 i onda se u trouglu BCA2 \nizračuna ugao β2: \nsin 𝛽𝛽2 = sin 𝛼𝛼2\n𝑏𝑏2\n𝑎𝑎. \n(5.3) \nNepoznata podzemna orijentacija sa tačke A2 na neku proizvoljnu tačku D \ndobije se iz formule: \n𝜈𝜈𝐴𝐴2\n𝐷𝐷= 𝜈𝜈𝑇𝑇\n𝐴𝐴1 + 𝜔𝜔1 + 𝛼𝛼1 + 𝛽𝛽1 −𝛽𝛽2 + 𝜔𝜔2 −180°. \n(5.4) \nAko su uglovi mjereni istom preciznošću definisanom njihovom \nstandardnom devijacijom 𝜎𝜎, tada će varijanca računatog direkcionog ugla biti: \n𝜎𝜎𝜈𝜈2\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈1\n2 + 3 𝜎𝜎2 + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽1\n2 + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽2\n2 . \n(5.5) \nDirekcioni ugao 𝜈𝜈1 je ugao na površini, a direkcioni ugao 𝜈𝜈2 je onaj koji je u \nrudniku. Posljednja dva člana u gornjoj formuli na desnoj strani računaju se iz \nzakona prirasta varijanc-kovarijancijskih matrica. Prema tome, trebaju se \ndiferencirati jednačine (5.1) i (5.3) po mjerenjima. Parcijalne derivacije sinusne \nteoreme imaju sljedeću formu: \n𝜕𝜕𝛽𝛽𝑖𝑖\n𝜕𝜕𝜕𝜕= −\n1\ncos 𝛽𝛽𝑖𝑖\n𝑏𝑏𝑖𝑖\n𝑎𝑎2 sin 𝛼𝛼𝑖𝑖= −sin 𝛽𝛽𝑖𝑖\ncos 𝛽𝛽𝑖𝑖\n1\n𝑎𝑎= −𝑡𝑡𝑡𝑡𝑡𝑡𝛽𝛽𝑖𝑖\n1\n𝑎𝑎, \n(5.6) \n𝜕𝜕𝛽𝛽𝑖𝑖\n𝜕𝜕𝑏𝑏𝑖𝑖\n=\n1\ncos 𝛽𝛽𝑖𝑖\n1\n𝑎𝑎sin 𝛼𝛼𝑖𝑖= tan 𝛽𝛽𝑖𝑖\n1\n𝑏𝑏𝑖𝑖\n, \n(5.7) \n𝜕𝜕𝛽𝛽𝑖𝑖\n𝜕𝜕𝛼𝛼𝑖𝑖\n=\n1\ncos 𝛽𝛽𝑖𝑖\n𝑏𝑏𝑖𝑖\n𝑎𝑎cos 𝛼𝛼𝑖𝑖= tan 𝛽𝛽𝑖𝑖\ntan 𝛼𝛼𝑖𝑖\n. \n(5.8) \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n79 \n \n \n \nS ovim parcijalnim derivacijama varijanca ugla 𝛽𝛽𝑖𝑖 postaje (uzimajući u obzir \nda je 𝜎𝜎𝑎𝑎\n2 = 𝜎𝜎𝑏𝑏𝑖𝑖\n2 ): \n𝜎𝜎\n𝛽𝛽𝑖𝑖\n2 = tan2 𝛽𝛽𝑖𝑖ቆ1\n𝑎𝑎2 + 1\n𝑏𝑏𝑖𝑖\n2ቇ𝜎𝜎𝑎𝑎\n2 + tan2 𝛽𝛽𝑖𝑖\ntan2 𝛼𝛼𝑖𝑖\n𝜎𝜎𝛼𝛼𝑖𝑖\n2 . \n(5.9) \nAko se izaberu trouglovi na površini i u rudniku tako da su izračunati \nuglovi 𝛽𝛽1 i 𝛽𝛽2 maleni, onda prvi član na desnoj strani formule (5.9) postaje vrlo \nmalen i može se aproksimirati sa nulom, a standardne devijacije uglova 𝛽𝛽1 i 𝛽𝛽2 \nmogu se pojednostaviti: \n𝜎𝜎\n𝛽𝛽1 = tan 𝛽𝛽1\ntan 𝛼𝛼1\n𝜎𝜎𝛼𝛼1, 𝜎𝜎\n𝛽𝛽2 = tan 𝛽𝛽2\ntan 𝛼𝛼2\n𝜎𝜎𝛼𝛼2. \n(5.10) \nPri tome je očito da je preciznost prijenosa direkcionih uglova \nWeisbachovim trouglovima nezavisna od pouzdanosti mjerenih dužina a, b1, b2. \nKod projektovanja mreže Weisbachovih trouglova mora se paziti da uglovi 𝛽𝛽1 i \n𝛽𝛽2 budu što je moguće manji, a 𝛼𝛼1 i 𝛼𝛼2 da budu što je moguće veći, jer se time \npostiže optimalno rješenje prijenosa direkcionih uglova sa površine u rudnik. \nJedno od rješenja povezivanja podzemne i nadzemne geodetske osnove \npodrazumijeva, ukoliko je moguće, korištenje dva vertikalna okna. U svakom \noknu se postavi jedna žica (visak), čije su površinske koordinate poznate. Ako se \nu visini rudnika mogu hodnicima spojiti ta dva okna, onda se precizna \norijentacija podzemnih strana može izračunati običnim poligonskim vlakom, \nkoji hodnicima spaja dvije žice. Direkcioni ugao između početne i krajnje tačke \ndobije se iz koordinata tačaka. Istovremeno, može se odabrati direkcioni ugao \nprve poligone strane (obično se uzme nulti direkcioni ugao) i sa tim direkcionim \nuglom izračunaju direkcioni uglovi ostalih poligonskih strana, kao i koordinate \nposljednje tačke vlaka. Razlika između stvarnog direkcionog ugla početne i \nposljednje tačke i direkcionog ugla dobivenog iz podzemnog vlaka predstavlja \nugao rotacije, koji se mora dodati svakom direkcionom uglu podzemnog \npoligonskog vlaka. Time se vlak korektno orijentiše i može poslužiti za daljnja \nmjerenja. \nOnog momenta kada današnji žiroteodoliti postanu pristupačniji po cijeni \npostupak orijentacije u rudniku bit će jednostavnije i bolje riješen. Mjerenja \nazimuta unose veću stabilnost i pouzdanost nego mjereni uglovi i najosjetljiviji \nproblem podzemne kontrolne mreže time se praktički rješava. \n \n80 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n5.2.4. Prijenos položaja pod zemlju optičkim putem  \n \n \nPovezivanje nadzemnih i podzemnih mjerenja kroz vertikalna okna kod ovog \npristupa se zasniva na optičkom projiciranju tačke (pomoću teodolita, nivelira sa \nobjektivnom prizmom za otklon zraka svjetlosti za 90°, te laserskih i preciznih \noptičkih viskova). Optičke metode su pogodne u situacijama kada npr. postoji \njaka ventilacija u oknu, te je teško primijeniti klasično mehaničko projiciranje. \nPrednost optičke metode u odnosu na klasični mehanički visak ogleda se i u \ntome što takav postupak ne ometa rad okna za vrijeme projektovanja tačke. U \nsvrhu projiciranja instrument se postavlja na ulazu u okno, a moguće ga je \npostaviti i na dno okna, sa ciljem projektovanja vertikalne vizurne linije na \nposebne signale na površini. Nedostaci optičkog projiciranja su: \n• \nsmanjena vidljivost u oknu rezultira pogrešnim viziranjem, naročito \nukoliko se upotrebljavaju optički visci (veća tačnost postiže se primjenom \nlaserskog viska), \n• \nograničenja povezana sa dubinom okna (pri radu je neophodan durbin \nvelikog povećanja, javlja se problem ispravne identifikacije centra \nlaserskog zraka u dubokim oknima ili tamo gdje su izražene varijacije \ngustine zraka itd.), \n• \nosiguranje vertikalnosti laserskog zraka i \n• \nefekat refrakcije u oknu (vizura viska prolazi blizu bočnih strana okna). \nZbog navedenog je tačnost optičke metode u jamskim uslovima manja u \nodnosu na tačnost projiciranja mehaničkim viskom. To znači da je optičko \nprojiciranje moguće koristiti u povoljnim uslovima i na manjim dubinama, ili \nonda kada se ne traži milimetarska tačnost projiciranja. \n5.2.4.1. Lasersko projiciranje tačaka  \n \n \nKod ove metode, laserski snop visokog intenziteta i malog ugla divergencije \nomogućava da se dobije vertikalna linija u vidu vidljivog svjetlosnog zraka, na \nbilo kojem mjestu u oknu. U principu, ako se laserski snop projektuje sa površine \nprema dnu okna i nakon odbijanja vraća natrag ka izvoru zračenja istom \nputanjom, dobiva se vertikalna zraka. Laserski visak omogućava projiciranje \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n81 \n \n \n \ntačaka na dubinama do 1200 m. Odstupanja laserskog snopa uglavnom su \nvezena za sljedeće faktore: \n• \nnevertikalnost glavne ose laserskog viska, što ponajviše zavisi od \nosjetljivosti libele instrumenta, \n• \nnepodudaranje ose laserskog snopa sa pravcem vertikale i  \n• \ndivergencija laserskog snopa uslijed refrakcije, kao rezultat promjene \ntemperaturnog gradijenta i vlažnosti, kao i efekta zračnog strujanja (ovo \nizaziva poteškoće u definisanju uskog laserskog snopa koji se treba \nmanifestovati tačkom). \nUkupna uglovna devijacija projektovanja tačke laserskim viskom može se \ndefinisati kao: \n𝑒𝑒𝑝𝑝= ට𝑒𝑒𝑙𝑙\n2 + 𝑒𝑒𝑡𝑡\n2 + 𝑒𝑒𝑑𝑑\n2, \n(5.11) \npri čemu su: \nel  – uglovna greška horizontisanja viska, \net  – greška odstupanja glavne osi viska od pravca vertikale,  \ned  – vrijednost ugaone divergencije laserskog snopa.  \nAko je dubina okna H, tada se linearni iznos greške centrisanja računa \nprema: \n𝜀𝜀=\n𝑒𝑒𝑝𝑝⋅𝐻𝐻\n206265′′. \n(5.12) \nTačnost optičkog viska iskazuje se u lučnim sekundama ili u mm/100 m. \nUobičajeni laserski viskovi, poput ProShot Alpha-V (slika 5.5) imaju tačnost 5'' u \nsmjeru zenita i 1' u smjeru nadira. Domet tog viska iznosi 100 m ukoliko se opaža \niznad instrumenta (veličina laserske tačke na toj udaljenosti je 12 mm), odnosno \n5 m ako se radi o tačkama ispod instrumenta. Laserski snop se automatski \ndovodi u vertikalan položaj pomoću ugrađenog servo-motora (instrument se \nprethodno grubo horizontiše sa tačnošću ± 5°). Slične karakteristike ima i visak \nSokkia LV-1, sa tim da se kod njega grubo horizontisanje obavlja kružnom \nlibelom, a za fino dovođenje laserskog snopa u vertikalni položaj služi \nautomatski kompenzator sa klatnom i zračnim i magnetnim prigušenjem (radno \npodručje iznosi 10').  \n82 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \n \nSlika 5.5. Laserski visak Pro Shot Alpha-V  \n                     (izvor: Laser Reference, Inc, http://www.proshotlaser.com) \n5.2.4.2. Projiciranje tačaka preciznim optičkim viskom \n \n \nPrecizni optički viskovi izrađuju se kao samostalni instrumenti, a osnovna im je \nnamjena tačno postavljanje tačke u pravac vertikale. Mogu korisno poslužiti i za \nčitav niz drugih zadaća, kao što je npr. centrisanje teodolita ispod tačke \nstabilizovane u krovinu jamske prostorije. Za razliku od standardnih optičkih \nviskova, ugrađenih u geodetske instrumente radi njihovog centrisanja, durbin \npreciznog viska ima znatno veće povećanje, što uz inkorporirani uređaj za \nhorizontisanje velike osjetljivosti omogućava postizanje visoke tačnosti \ncentrisanja, čak i na velikim udaljenostima. \nVizurna os instrumenta dovodi se u vertikalan položaj pomoću cjevaste \nlibele ili automatskog kompenzatora. U ovisnosti od smjera vizure, precizni \noptički visci mogu biti zenitni (npr. Zeiss PZL100 – slika 5.6a) ili nadirni (npr. \nWild NL). Postoje i instrumenti kod kojih se vizura može postaviti u oba smjera. \nPri tome se koristi posebna prizma čijim se zakretom određuje smjer viziranja \n(npr. Wild ZNL, slika 5.6b) ili su primijenjena dva durbina (npr. Kern OL i Sokkia \nPD3). Novi model Wild ZNL nema zakretnu prizmu već se sa gornje i donje \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n83 \n \n \n \nstrane instrumenta nalaze po tri konična čepa za postavljanje u tronožac. \nJednostavnim okretanjem instrumenta za 180° oko libeline ose dovodi se vizura \nu smjer zenita ili nadira.  \n \n \n(a) \n                            (b) \n \nSlika 5.6. Optička shema zenitnog optičkog viska Zeiss PZL100 (a); instrument Wild \nZNL (b) (snimio: Nedim Tuno) \n \nOsnovni uslovi položaja osi viska su da vizurna os i os alhidadne libele \nmoraju biti upravne, te da vizurna i vertikalna os moraju biti identične. \nKolimaciona greška (u ovom slučaju to je uglovno odstupanje vizurne od \nvertikalne osi) eliminiše se kod instrumenata sa cijevnom libelom opažanjem u \ndva dijametralno suprotna položaja durbina (okretanjem alhidade za 180°). \nUkoliko centar končanice u drugom položaju odstupi od tačke označene prvim \nprojiciranjem, definitivni položaj određen je tačkom na polovini razmaka \ndefinisanog spomenutim projektovanim tačkama. Radi li o visku sa \nautomatskim horizontisanjem (kompenzatorom se definiše jedna vertikalna \nravan u kojoj se nalazi vizura), opaža se u dva položaja durbina (alhidada se \nokreće za 90°). Rezultati dobiveni takvim postupkom sadržavat će preostale \ngreške horizontisanja kao i utjecaj klaćenja vertikalne osi, te se sa ciljem njihove \neliminacije vizira u 4 položaja durbina (alhidada se okreće s obzirom na \npodnožnu ploču za 90°). Radi povećanja tačnosti, preporučuje se vizirati u 8 \n84 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \npoložaja, okretanjem alhidade za 45° (slika 5.7). Uobičajena tačnost ovih \ninstrumenata je u intervalu 0,5\" – 1,0\", čemu odgovara 0,5\"  0,25 mm/100 m, \n1,0\"  0,5 mm/100 m. Optičke viskove treba periodično ispitivati, odnosno \nutvrditi stvarni iznos odstupanja vizure od vertikale. Sveobuhvatan postupak \nispitivanja opisan je normom ISO 17123-7. \n \n \n \nSlika 5.7. Određivanje definitivnog položaja tačke projiciranjem u 8 položaja \nnadirnog optičkog viska (prema: Bahaguna, 2003) \n \nPrecizni optički viskovi mogu se upotrebljavati u sasvim povoljnim \nuslovima, tj. u oknima sa čistim zrakom i gdje nema strujanja zraka. Efikasno \nprojiciranje se može ostvariti jedino na manjim dubinama (obično od 100 do 200 \nmetara), radi loše vidljivosti u oknu. Tačnost ove metode znatno se smanjuje u \noknima u kojima postoji strujanje zraka radi refrakcionih utjecaja. Projiciranja \nkod kojih je instrument postavljen na dno okna često prate problemi uzrokovani \nkapanjem vode.  \nOsnovni tehnički podaci izabranih instrumenata prikazani su u tabeli 5.1. \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n85 \n \n \n \nTabela 5.1.  \nPregled izabranih modela preciznih optičkih viskova \n \nTvornica i \ntip viska \n \nPove-\nćanje \ndurbina \n \nUlazni \notvor \ndurbina \n[mm] \nMin. \ndaljina \nizoštra-\nvanja \n[m] \nOsjetlji-\nvost \ncjevaste \nlibele \n[''] \nMasa \ninstru-\nmenta \n[kg] \nMaksi-\nmalni \ndomet \n[m] \nTačnost \n \nInstrumenti sa libelom \nBreithaupt \nTelim \n42x \n50 \n2 \n20 \n7,1 \n600 \n1 : 100 000 \nKern OL \n22,5x \n30 \n0,8 \n20 \n3,7 \n100 \n1 : 50 000 \nWild ZNL \n10x \n12 \n0,6 \n20 \n2,6 \n100 \n1 : 30 000 \nSokkia \nPD3 \n20x \n30 \n1 \n20 \n4 \n500 \n1 : 40 000 \nInstrumenti sa kompenzatorom \nFreiberger \nP. M.  \nFG-L100 \n32x \n40 \n2,2 \n- \n3,5 \n100 \n1 : 100 000 \nWild ZL \n24x \n36 \n0,9 \n- \n3,1 \n100 \n1 : 200 000 \nWild NL \n24x \n30 \n0,9 \n- \n3,0 \n100 \n1 : 200 000 \nTopcon \nVS-A1 \n26x \n30 \n0 \n- \n5,4 \n100 \n1 : 200 000 \nZeiss \nPZL100 \n31,5x \n40 \n2,2 \n- \n4,8 \n100 \n1 : 100 000 \n \nZamjenom standardnog okulara optičkog viska (npr. Wild ZNL) laserskim \nokularom, projicira se centar končanice pomoću laserskog snopa, odnosno \ndobiva se laserski visak. \nPostoje i kombinovani instrumenti, i sa laserskim i sa optičkim projiciranjem \ntačke. Primjer je lasersko-optički visak FOIF DZJ200 kod kojeg se vizura \nprimarno materijalizuje laserskim snopom. Zahvaljujući inkorporiranom \ndurbinu povećanja 25x sa končanicom, moguće je posmatrati lasersku tačku na \nudaljenostima do 100 m ili obavljati klasično optičko projiciranje. \nKao zenitni optički visak može poslužiti i teodolit na čiji se durbin postavi \nzenitni okular (slika 5.8). Tačnost projiciranja je 1 : 70 000. \n86 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \n \nSlika 5.8. Durbin tedolita sa zenitnim okularom kao precizni optički visak  \n(Wild, 1972) \n5.2.5. Žiroskopska orijentacija podzemne osnove  \n \n \nPriključenje podzemnih mjerenja na nadzemna može se obaviti tako da se \nviskom ili optički projicira jedna tačka u oknu, a nakon toga se žiroteodolitom \nizvede orijentacija podzemne mreže, tj. pomoću tog instrumenta se odredi \ndirekcioni ugao jedne strane (ili više strana) podzemnog poligonskog vlaka. \nPovezivanjem teodolita i žiroskopa nastaje konstrukcija poznata kao \nžiroteodolit. Žiroteodolit je geodetski mjerni instrument namijenjen uglavnom \nrudarskim mjerenjima, a primjenjuje se u prvom redu za mjerenja pod zemljom, \nodnosno u tunelogradnji. Žiroskop koji je obješen u vertikalnoj osovini teodolita \nsluži za orijentaciju horizontalnog limba teodolita, odnosno njegovog indeksa u \nodnosu prema pravcu sjevera. Nakon što se žiroskopom utvrdi pravac prema \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n87 \n \n \n \nZemljinim polovima i orijentiše horizontalni limb, sva ostala mjerenja obavljaju \nse teodolitom (kao da se mjeri na Zemljinoj površini). \nU žiroteodolit je ugrađen mehanički žiroskop obješen o tanku nit, koji rotira \nsa velikom ugaonom brzinom oko svoje osi (obično od 20 000 do 30 000 obrtaja \nu minuti). Budući da i Zemlja istovremeno rotira oko svoje osi, nastaje \nžiroskopski moment. On nastoji mehanički žiroskop (koji ima dva stepena \nslobode kretanja) zakrenuti u ravan meridijana, tj. os njegove rotacije nastojat će \nzauzeti smjer prema polu (na sjevernoj hemisferi prema sjeveru) i oko toga \nsmjera će se polagano klatiti. Na osnovu tog učinka može se odrediti položaj \nravni meridijana, tj. azimut prema nekoj tački na Zemlji. Određivanje smjera \nprema polu svodi se na računanje sredine krajnjih položaja između kojih se \nžiroskop njiše. Ti se krajnji položaji nazivaju okretne tačke, a određivanje pravca \nsjevera svodi se na određivanje sredine između okretnih tačaka. Pravac sjevera \nse određuje računski iz nekoliko mjerenja ili kod novijih instrumenata potpuno \nautomatski, pomoću elektronskih senzora i računara.  \nU idealnim uslovima, oscilacije mehaničkog žiroskopa zajedno sa njegovim \nokvirom bile bi neprigušene, pa bi se pravac sjevera nalazio tačno u sredini \nizmeđu okretnih tačaka. Međutim, u realnom kretanju žiroskopa zajedno sa \nokvirom pojavljuju se otpori koji prigušuju oscilacije, pa dolazi do smanjivanja \namplituda. Zbog toga se pri tačnom određivanju azimuta mora uzeti i taj utjecaj \nprigušenja, kao i utjecaj torzije niti (pojava suprotstavljanja rotacije niti oko njene \nuzdužne osi izazvane zakretanjem žiroskopa oko vertikalne osi). \nNa tačnost određivanja pravca sjevera žiroteodolitom u najvećoj mjeri utiču: \na) greške koje potiču od žiroskopskog dijela instrumenta: \n• \nelastična svojstva trake/niti, \n• \nuglovni momenti i momenti inercije, \n• \nredukcija unutrašnjih termalnih utjecaja od motora i osvjetljenja, \n• \nzaštita od magnetnih polja, \ni greške koje potiču od totalne stanice i drugi utjecaji, a koji se mogu razdvojiti u \nsljedeće grupe grešaka: \nb) greške koje potiču od signala, \nc) greške opažača (subjektivne greške), \nd) instrumentalne greške i greške pribora, \n88 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \ne) greške uslijed primijenjene metode rada i \nf) greške od vanjskih uslova. \n  \nPostoje nekoliko metoda određivanja azimuta: \n• \nreverziona metoda, \n• \namplitudna metoda, \n• \nmetoda prolaza (vremenska metoda) i \n• \nkombinovana metoda. \nŽiroskopski azimut identičan je astronomskom azimutu, obzirom da se i \nastronomski i žiroskopski sjever definišu u odnosu na lokalnu vertikalu i \ntrenutnu osu rotacije Zemlje. Kako bi se dobila vrijednost direkcionog ugla, \nneophodno je izmjereni azimut korigovati za utjecaj kretanja Zemljinog pola, \nkonvergenciju meridijana, utjecaj instrumentalnih grešaka, otklon vertikale i \nutjecaj refrakcije. \n5.2.5.1. Pregled instrumenata za žiroskopsku orijentaciju \n \n \nPreciznost prvih serijskih žiroteodolita iznosila je oko 30\", a sa kvalitetnom \npribližnom orijentacijom žiroskopa u pravcu sjevera, za mjerenje jednog azimuta \nbilo je potrebno oko pola sata. Savremenim žiroteodolitima postiže se velika \npouzdanost pri određivanju smjera (2\" – 3\"), a vrijeme trajanja mjerenja je \nskraćeno na približno 10 minuta (tabela 5.2). Kod novijih konstrukcija nastoje se \nsva mjerenja u potpunosti automatizovati. \nJedan od najraširenijih instrumenata za žiro-orijentaciju je Wild GAK1 (slika \n5.9), žiroskopski dodatak koji se montira na teodolite Wild T16, T1, T2, T1000 i \nT2000. To je prvi serijski proizvođeni sistem za žiroskopsku orijentaciju koji se \nmogao bez problema prenositi kroz rudničke prostorije, obzirom da je masa \nopreme zajedno sa teodolitom iznosila oko 20 kg. Proizvodio se od 1963. do 1992. \ngodine.  \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n89 \n \n \n \n \n(a) \n(b) \n \nSlika 5.9. Teodolit sa žiroskopskim dodatkom Wild GAK1 i električnim pogonom (a); \npoprečni presjek žiroskopskog dodatka Wild GAK1 (b) (Wild, 1973) \n \nSokkisha je 1976. godine počela sa proizvodnjom robusnog žiroskopskog \ndodatka GP1, koji je kasnije kombinovan sa elektronskim tahimetrima SET X i \ntako je dobivena žiroskopska mjerna stanica Sokkia GPX. Godine 2011. \npredstavljen je usavršeni automatizovani model Gyro X (tahimetar SRX u \nkombinaciji sa žiroskopskom jedinicom), a iduće godine Gyro X II (slika 5.10) \nkod kojeg je primijenjen tahimetar SX.  \n \n90 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \n(a) \n(b) \n \n(c) \nSlika 5.10. Žiroskopska mjerna stanica Sokkia Gyro X: izgled instrumenta (a); \nprimjena u podzemnim mjerenjima (b); shema povezivanja komponenti \nsistema (c)  \n(izvor: GeoWILD, Sokkia https://sokkia.com) \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n91 \n \n \n \n \n \nSlika 5.11. Žiroteodolit Gyromat 5000 (izvor: DMT GmbH & Co. KG  \n https://www.dmt-group.com) \n \nNaročito je uspjele konstrukcije potpuno automatizovani, mehanički \nžiroteodolit GYROMAT 5000 (slika 5.11), razvijen 2014. godine na DMT (njem. \nDeutsche Montan Technologie), kao nasljednik serije preciznih instrumenata \nMW77 (1977), Gyromat (1978) i Gyromat 2000 (1991). Visoka preciznost \nodređivanja azimuta omogućena je zahvaljujući automatskom elektronskom \npraćenju kretanja osovine žiroskopa u većem nizu tačaka. Instrumentom \nGYROMAT pravac sjevera se određuje kontinuiranim automatskim opažanjima \nu okviru jednog perioda oscilacija pri maloj amplitudi. Nakon iterativne \npreliminarne orijentacije, nulta marka pokazuje jedan pomak u odnosu na \nravnotežni položaj oscilacija i jedan orijentacioni pomak u odnosu na geografski \nsjever. Slobodnu žiroskopsku oscilaciju mjeri optoelektronski instrument tokom \nperioda mjerenja. Postupak rada sa ovim instrumentom je veoma jednostavan. \nInstrument se postavlja za mjerenje kao elektronski tahimetar, orijentiše se \n92 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \npribližno ka sjeveru (± 45°, što je orijentacija dalje od sjevera, duže traje mjerenje), \na zatim operator bira odgovarajući program i pokreće ga. Žiroskop je povezan \nsa elektronskim tahimetrom, pa pravac sjevera pokazuje kao vrijednost na \nhorizontalnom limbu totalne stanice. \n \nTabela 5.2.  \nPregled izabranih modela žiroteodolita i žiroskopskih dodataka \n \n \nTvornica i tip \nžiroteodolita/ \nžiroskopskog dodatka \n \nMasa \ninstrumenta \n[kg] \nMasa \nkompletne \nopreme \n[kg] \nTrajanje \nmjerenja \nazimuta \n[min] \nStandardno \nodstupanje \njednog mjerenja \nazimuta \n[''] \nAutonics ABLE \n20 \n45 \n20 \n35 \nEnglish Electric PIM \n \n60 \n40 \n30 \nMOM Gi-B1 \n11 \n55 \n35 \n15 \nWild GAK 1 \n1,8 \n13,3* \n20 \n20 \nSokissha GP-1 \n4 \n15* \n30 \n30 \nFennell TK4 \n4 \n6 \n30 \n30 \nSokkia GPX \n3,8 \n7,5* \n20 \n20 \nSokkia Gyro X II \n4 \n7,8* \n19 \n15 \nGYROMAX AK-2M \n3,6 \n9,1* \n15 \n20 \nFOIF GTA 1310 \n3,2 \n? \n20 \n10 \nDMT Gyromat 3000 \n11,5 \n37,5* \n10 \n3,2 \nDMT Gyromat 5000 \n11,5 \n37,5* \n6 – 9 \n2,6 \n*bez teodolita / tahimetra \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n93 \n \n \n \n5.3. OPREMA ZA PODZEMNA GEODETSKA MJERENJA \n \n \nIzvođenje geodetskih mjerenja ispod površine zemlje u jamskim prostorijama u \npotpunosti je identično postupcima izvođenja geodetskih mjerenje na površini \nzemlje. Podaci mjerenja se memorišu u memoriji instrumenta ili se zapisuju u \npropisane obrasce.  \n \n \n \nSlika 5.12. Centrisan i horizontisan instrument u jami (snimio: Ibrahim Muratović) \n \nGeodetski instrumenti za mjerenja pod zemljom trebaju biti robusni i \notporni na prašinu i vlagu. Uglavnom su istih konstrukcija kao i instrumenti koji \nse upotrebljavaju na površini (slika 5.12). U nekim slučajevima postoje male \nrazlike u detaljima kao što je npr. označena markica na durbinu koja omogućuje \ncentrisanje ispod tačke (viska) (slika 5.13a). Problem centrisanja instrumenta \nispod tačke može se riješiti i primjenom optičkog viska kao dodatka durbinu \n(slika 5.13b), ili upotrebom zasebnih zenitnih optičkih ili laserskih viskova \n(potpoglavlje 5.2.4). U specifičnim okruženjima gdje postoji opasnost od \n94 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \neksplozije (rudnici uglja, metanske jame i sl.), dolazi u obzir samo primjena \nmjernih instrumenata sigurnih od iskrenja. Elektronski teodoliti i tahimetri su u \ntakvim okruženjima uslovno upotrebljivi (samo kada je jama prazna, uz dozvolu \ntehničkog direktora koji propisuje permanentno mjerenje količine metana…). \n  \n \n(a) \n(b) \n \nSlika 5.13. Centrisanje teodolita ispod tačaka u krovini jamske prostorije: \nmehaničkim viskom (a); optičkim viskom kao dodatkom durbinu (b) \n(Wild, 1972) \n \nUglovna mjerenja obavljaju se optičkim i elektronskim teodolitima i \ntahimetrima. Primjena optičkih teodolita u jamskim prostorijama zahtijeva \nelektrično osvjetljenje limbova i končanice. Kao izvor energije koriste se baterije \nsmještene u posebnu kutiju koja se stavlja na stativ (slika 5.14), a može se koristiti \ni rudarska svjetiljka. Kod pojedinih konstrukcija kao što je viseći (rudarski) \nteodolit postoji mogućnost njegovog pričvršćivanja za podgradu (slika 5.15a). \nTakvi teodoliti završavaju cilindrom pomoću kojeg se direktno stavi na klinastu \nbiljegu. Kuglični zglob, koji se nalazi između cilindra i teodolita, omogućava \nokretanje i horizontisanje teodolita. I neke modele standardnih teodolita je, uz \nposebne adaptere, moguće upotrebljavati kao viseće (npr. Zeiss Theo 080A i \nTheo 120) (slika 5.15b).  \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n95 \n \n \n \n \n \n \nSlika 5.14. Primjena teodolita sa električnom rasvjetom u podzemnim mjerenjima  \n   (Wild, 1972) \n \n             \n \n                       (a) \n                                          (b) \n \nSlika 5.15. Viseći teodoliti: Freiberger Präzisionsmechanik Theo 6.1. (a) (snimio: \n                        Nedim Tuno); Zeiss Theo 080A (b) (Zeiss, 1984) \n \n96 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nDužine se u rudničkim prostorijama mjere mehanički, optički i elektronski. \nMehaničko mjerenje primjenom različitih pantljika i dalje je široko zastupljeno, \nobzirom na specifične uslove koji vladaju pod zemljom (uski i nepravilni \nhodnici, toplota, prašina, metanski režim, itd.), što često isključuje korištenje \nelektronskih daljinomjera. Postoje posebni programi modifikacije serijskih \nelektronskih tahimetara za upotrebu u potencijalno eksplozivnoj okolini (npr. \nkompanija Geosystems Africa razvila je takav paket prilagodbe za tahimetre \nLeica Geosystems TPS400). \n \n5.4. PODZEMNE GEODETSKE MREŽE \n \n \nKompletna mreža tačaka po uzoru na površinsku razvija se i ispod površine \nzemlje. \n \n \n \nSlika 5.16. Stanje u jami tokom rekognosciranja terena (snimio: Ibrahim Muratović) \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n97 \n \n \n \nMreža podzemnih tačaka je zbog specifičnih uslova (slika 5.16) samo \npoligonska. Osnovni zahtjev pri razvijanju poligonskih vlakova je, da poligonske \ntačke služe kao osnova za obilježavanje pravca proboja, ali i za snimanje detalja \nu različite svrhe.  \nKod jamskih poligonskih vlakova, oblik vlaka, dužina strana i način \nstabilizacije tačaka, zavise od konfiguracije rudničkih prostorija i uslova u njima. \nČesto su to dugački, slijepi poligonski vlakovi, sa stranama od samo nekoliko \nmetara u pojedinim slučajevima. Slijepi su samo oni, koji se završavaju na čelu \njamskog hodnika. Inače su ili zatvoreni (početak i završetak na istoj tački) ili \nobostrano priključeni poligonski vlakovi. Uslijed jamskog pritiska dešava se da \nsu tačke poslije kraćeg vremena pomjerene, pa se zbog toga često obavljaju \nkontrolna mjerenja.  \nU savremenim rudnicima sa visokom koncentracijom proizvodnje zapaža \nse pri postavljanju poligonskih vlakova specijalne namjene, odstupanje od \npomenutih pravila. U tim rudnicima, sa dnevnom proizvodnjom i do 3000 t iz \njednog otkopa, a preko 10 000 t iz jame, izmijenjena je konfiguracija rudničkih \nprostorija. Izrađuju se prostorije velikog profila i pravilnog pružanja. \nIstovremeno je došlo i do primjene savremenih instrumenata za mjerenje, tako \nda se mijenjaju i elementi jamskih poligonskih vlakova.  \n5.4.1. Stabilizacija podzemnih geodetskih tačaka \n \n \nStabilizacija podzemnih geodetskih tačaka obavlja se najčešće u krovini hodnika \nodnosno podzemne jamske rudničke prostorije. Tačke stabilizovane u krovini \nmogu se koristiti duži vremenski period. Izbjegava se postavljanje tačaka u \npodinu. Uslijed saobraćaja u jami, ali i ostalih uslova u jami tačke bivaju brzo \nuništene. \nRazlikuje se stabilizacija tačaka u ovisnosti od vrste krovine jamske \nprostorije (slike 5.18, 5.19 i 5.20). Ukoliko je prostorija bez podgrade ili sa \nbetonskom podgradom, neophodno je izbušiti rupu u stijeni ili betonu. U \nizbušenu rupu se zabija drveni klin, a u njega se zakucava metalna biljega za \ntačku (slike 5.17a). U izbušenu rupu se može, koristeći betonsku masu, učvrstiti \ni mesingana biljega na koju će biti moguće postavljati viseći teodolit ili signal \ngeodetske tačke. Ukoliko je prostorija sa podgradom, tačke se stabilizuju u \nčvrstim stropnicama koristeći željezne biljege (slika 5.17b).   \n98 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nTačke podzemne geodetske rudarske mreže mogu se stabilizovati i u \nbokove prostorije. U ovom slučaju koriste se mesingane biljege na koje se može \npostaviti teodolit ili vizurni signal, zavisno od potrebe. \n \n \n(a) \n(b) \n \nSlika 5.17. Stabilizacija geodetske tačke u krovini jamskog hodnika:  \n                        bez podgrade (a); sa podgradom (b) (prema: Pašalić, 1995) \n \n \n \nSlika 5.18. Geodetska tačka u krovini jame (u stijeni) (snimio: Ibrahim Muratović) \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n99 \n \n \n \n \n \nSlika 5.19. Geodetska tačka u krovini jame (u ugljenom sloju)  \n                        (snimio: Ibrahim Muratović) \n \n \n \nSlika 5.20. Geodetska tačka u krovini jame (betonu) (snimio: Ibrahim Muratović) \n \n100 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n5.4.2. Signalizacija podzemnih geodetskih tačaka \n \n \nSignalizacija tačaka podzemne rudarske geodetske mreže zavisi od načina \nstabilizacije tačaka i mjerne operacije u okviru koje je potrebno označiti tačke. \nSignalizacija se obavlja vizurnim markama, kuglicama, reflektorima i sl. Tačke \npostavljene u podini jamskih prostorija signališu se isto kao i tačke na površini, \ntj. trasirkom, vizurnom markom postavljenom na stativ i sl. Tačke stabilizovane \nu krovini najčešće se signališu mehaničkim viskom koji se objesi o rupicu biljege, \nkuglicom obješenom na lančić i posebnim vizurnim markama ili reflektorima \nkoji se montiraju na biljegu (slika 5.21a). Tačke koje su stabilizovane bočno \npomoću konzola su tako konstruisane da omogućavaju pričvršćivanje \ninstrumenta, signalne značke ili reflektora (slika 5.21b). \nVeoma je važno da postoji mogućnost osvjetljenja vizurnih marki i prizama. \nU tu svrhu se upotrebljavaju posebni dodaci (npr. Wild GEB72 LAMP) ili se \nkoriste marke sa ugrađenom električnom rasvjetom ili se upotrebljava rudarska \nsvjetiljka. \n \n \n   \n \n(a) \n(b) \nSlika 5.21. Viseći reflektor sa rasvjetom, siguran od iskrenja (prema: Hart i Parish,  \n                        1995) (a); reflektor na bočno stabilizovanoj tački (b)  \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n101 \n \n \n \n5.4.3. Mjerenja uglova i dužina \n \n \nMjerenja se u podzemnoj poligonometriji obavljaju centrično ili ekscentrično, \ninstrumentom postavljenim na stativ (slike 5.12, 5.14 i 5.24) ili bočno ugrađene \nkonzole (slika 5.22). Greške koje djeluju na preciznost mjerenja horizontalnih \npravaca pod zemljom su: \n• \ngreška viziranja, koja se u slučaju prosječne vidljivosti i turbulencije \nzraka, pri viziranju na dobro oblikovan signal i dužini vizure od nekoliko \nstotina metara, kreće u intervalu: \nσv = 30“ / M do σv = 60“ / M (M je povećanje durbina), \n• \ngreška horizontisanja, \n• \ngreška centrisanja instrumenta, \n• \ngreška centrisanja signala i \n• \nutjecaj bočne refrakcije. \n \nSlika 5.22. Opažanje instrumentom postavljenim na konzolu (Persil, 1983) \n102 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nPoseban problem kod podzemnih uglovnih mjerenja su sistematske greške \nzbog nepredvidivog utjecaja bočne atmosferske refrakcije. Refrakciju u prvom \nredu izaziva ventilacioni sistem kojim se upuhuje vanjski zrak u jamske \nprostorije, uslijed čega dolazi do turbulencije zračnih masa, odnosno do stalnih \npromjena u sastavu, temperaturi, pritisku i vlažnosti zraka. Sa druge strane, \nstijene podzemnog hodnika, čija je temperatura najčešće bitno drugačija od \ntemperature zraka, proizvode značajan temperaturni koeficijent upravno na \nmjerene poligone strane. Uz to javljaju se i male turbulencije uslijed grube \npovršine bočnih strana hodnika, što sve skupa stvara otklon vizure duž čitave \nnjene dužine. Taj otklon ima sistematski karakter i može prouzrokovati relativno \nveliku poprečnu grešku poligonskog vlaka. Stoga je nepovoljno ukoliko se sve \ntačke podzemne osnove nalaze sa iste strane hodnika.  \n \n \n(a) \n \n(b) \nSlika 5.23. Utjecaj bočne refrakcije u pravolinijskoj sekciji hodnika (a);  \n                        zakrivljenoj sekciji hodnika (b) (prema: Velasco-Gómez i dr., 2016) \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n103 \n \n \n \nNa slici 5.23a vidi se da refrakcija uzrokuje zakrivljenost zrake svjetlosti koja \nspaja tačke A i C, tj. ona je konkavnom stranom okrenuta prema boku hodnika. \nU nekim se slučajevima pokušava taj problem riješiti sa „cik-cak“ poligonskim \nvlakom, što je obično vezano uz poteškoće pri izvedbi unakrsnih mjerenja \n(naročito u transportnim hodnicima). Pod pretpostavkom da se izrađuje u \nhodniku koji se pruža u pravcu, termalni gradijenti bit će simetrični u odnosu na \nos hodnika. Zraka svjetlosti koja spaja dvije unakrsno postavljene tačke hodnika \nimat će, obzirom na linijsku simetriju indeksa loma, oblik blago povijenog slova \n„S“ (slika 5.23a). Ako su u pitanju približno jednake udaljenosti A-B i B-C, \nhorizontalni uglovi α i γ koji se odnose na stajališta A i C bit će jednako opterećeni \nutjecajem refrakcije (slika 5.23a). Mjerenjem se dobivaju uglovi αr i γr, koji su za \nisti iznos manji od teoretskih vrijednosti. Sa druge strane, na stanici B mjeri se \nugao βr, koji je uvećan za isti taj iznos u odnosu na teoretski ugao β. Navedeno \npokazuje da se unakrsnim opažanjima može u dobroj mjeri eliminisati štetni \nutjecaj refrakcije, jer on na susjednim tačkama ima isti iznos, ali sa suprotnim \npredznakom. Situacija se komplikuje ako se radi o zakrivljenoj dionici hodnika \n(slika 5.23b).   \nIdealno bi bilo poligonski vlak mjeriti sredinom hodnika, ali je to obično \nteško izvodivo. Istraživanja pokazuju da se štetni efekt refrakcije u tunelima \nsmanjuje i do 8 puta, ukoliko su tačke poligonskog vlaka blizu ose tunela. Utjecaj \nkoeficijenta refrakcije na mjerenja azimuta pokazao se mnogo manjim nego na \nmjerene horizontalne pravce u poligonskom vlaku. Stoga je u cilju eliminacije \nsistematskog utjecaja refrakcije neophodno u poligonskom vlaku na određenom \nbroju strana žiroteodolitom izmjeriti azimute, o čemu treba naročito voditi \nračuna kod dužih vlakova. Utjecaj refrakcije se uglavnom ne uzima u obzir u \nsvakodnevnom radu, a može imati znatan utjecaj na tačnost veoma dugih \npoligonskih vlakova. U podzemnim rudarskim prostorijama, horizontalni \nuglovi se mjere girusnom metodom (slika 5.24), a podaci se memorišu u \nmemoriju instrumenta ili upisuju u Rudarski trigonometrijski obrazac broj 1R. \n104 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \n \nSlika 5.24. Opažanje horizontalnih pravaca i vertikalnih uglova u jami  \n                        (snimio: Saudin Sejdić) \n \nTrigonometrijski obrazac (TO) broj 1R (slika 5.25) služi za istovremeno \nzapisivanje opažanih horizontalnih pravaca, vertikalnih pravaca i dužina. U \nzapisniku se također upisuju i opći podaci vezani za postupak mjerenja. Obrazac \nima prostor rezervisan za crtanje skice položaja tačaka u podzemnoj prostoriji \n(slika 5.26). \n \n \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n105 \n \n \n \n \n \nSlika 5.25. TO 1R – primjer iz Rudnika mrkog uglja Kakanj \n106 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \n \nSlika 5.26. Druga strana TO 1R – primjer iz Rudnika mrkog uglja „Abid Lolić“ - Bila \n \n5.5. PODZEMNI POLIGONSKI VLAK \n \n \nSlično kao što su poligonski vlakovi na površini terena podijeljeni na glavne i \ndopunske, postoji i podjela jamskih – podzemnih poligonskih vlakova, na \nosnovne, glavne, dopunske i specijalne.  \nOsnovni se postavljaju u prostorijama otvaranja jame, a služe kao najkraća \nveza između geometrijske osnove na površini terena i poligonskih vlakova na \npojedinim horizontima. Osnovni poligonski vlak je precizni poligonski vlak, koji \ntreba da bude što kraći i da prolazi, po mogućnosti, samo glavnim jamskim \nsaobraćajnicama, koje uopšte ili bar za duže vrijeme neće biti ugrožene \notkopavanjem ili kakvim drugim radovima. Preko osnovnog poligonskog vlaka \nobavlja se priključak mreže u jami na mrežu na površini.  \nGlavni poligonski vlakovi jesu izravnati poligonski sa početnom i \nzavršnom orijentacijom. Oni dopunjuju i zamjenjuju osnovni (vezni) poligonski \nvlak jame na ostalim glavnim jamskim saobraćajnicama. Sve tačke osnovnog i \nglavnog poligonskog vlaka moraju biti stabilizovane trajnim tačkama u jami, a \npodaci njihovog mjerenja moraju se nalaziti u glavnoj knjizi mjerenja. Glavni \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n107 \n \n \n \nvlakovi se postavljaju u glavnim jamskim transportnim i ventilacionim \nprostorijama pripreme i razrade jame, a priključeni su na date tačke iz osnovnog \nvlaka.  \nDopunski vlakovi se postavljaju u otkopnom polju. Razlikuju se dopunski \nvlakovi u prostorijama otkopne pripreme, od vlakova u otkopnim prostorijama. \nPrvi su veće dužine i mogu biti i do 2 km. Dopunski poligonski vlakovi vežu se \nsvojom početnom ili završnom stranicom za neki glavni poligon, a služe \nprvenstveno za premjer otkopa i otkopnih hodnika, kraćih zaobilaznih veza i sl. \nSpecijalni poligonski vlakovi se razvijaju pri izvođenju dugačkih prostorija, \npri čemu se broj tačaka, njihova stabilizacija i metode mjerenja, podređuju \ndozvoljenoj grešci proboja. \n5.5.1. Tačnost podzemnih geodetskih tačaka \n \n \nIspravno poznavanje poligonometrije, načina izvođenja (projektovanja), tačnosti \nmjerenja i metoda izravnanja zahtijeva poznavanje djelovanja grešaka u \npoligonometriji. Zato je potrebno raspraviti teoriju grešaka u poligonskom \nvlaku. Time će postati sasvim jasni svi zahtjevi koji se s obzirom na oblik vlaka i \ntačnost mjerenja u poligonometriji postavljaju na osnovne elemente \nprojektovanja poligonometrije.  \nGreške koje u poligonometriji nastaju jesu, kao i u ostalim geodetskim \nradovima sistematskog i slučajnog karaktera.  \n \n \n \nSlika 5.27. Slobodni, slijepi ili otvoreni poligonski vlak (prema:Janković, 1966) \n108 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \nGreške sistematskog karaktera odnose se dijelom na greške datih veličina \n(položajne greške trigonometrijskih tačaka), a dijelom na sistematske greške \nmjerenja.  \nGreške slučajnog karaktera rezultiraju iz slučajnih grešaka mjerenja.  \nMjerilo tačnosti rada u poligonometriji, a i osnova za dopuštena odstupanja \nza vlakove, jesu uzdužna i poprečna greška u vlaku.  \nPoligonski vlakovi, s obzirom na priključak, mogu biti:  \n• \nsamo na početku po koordinatama i po smjeru priključen poligonski vlak \n(tzv. slijepi ili slobodni ili otvoreni vlak – slika 5.27),  \n• \nna početku priključen po koordinatama i smjeru, dok na kraju: \nsamo po smjeru, odnosno samo po koordinatama,  \n• \nobostrano priključen poligonski vlak samo po koordinatama i \n• \nobostrano priključen poligonski vlak po koordinatama i smjeru.  \nS obzirom na oblik, vlakovi mogu biti ispruženi, te jedanput ili više puta \niskrivljeni, a u pogledu dužine strana raznostranični i jednakostranični.  \nOblik poligonskog vlaka znatno utječe na veličinu uzdužne i poprečne \nstandardne devijacije, pa prema tome i na metodu izravnanja. Poznavajući ovo \ndjelovanje može se, prema zahtjevu tačnosti, unaprijed utjecati na oblik vlaka, \neventualno i na metodu i tačnost mjerenja ukoliko vlak nije usmjeren pravcem \nproboja. \n5.5.2. Standardna devijacija direkcionog ugla u poligonskom vlaku  \n \n \nStandardna devijacija direkcionog ugla neke strane u poligonskom vlaku ovisi, \npored tačnosti mjerenja prelomnih uglova, i o tačnosti kojom je određen, zadani, \nodnosno \npriključni \ndirekcioni \nugao, \ntj. \ndirekcioni \nugao \npriključne \ntrigonometrijske strane.  \nZa slobodni (slijepi) poligonski vlak će biti:  \n𝜈𝜈𝑖𝑖= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑖𝑖∗180° + [𝛽𝛽], \n(5.13) \npri čemu su: \ni – broj prelomnih i veznih uglova i  \n𝜈𝜈𝑝𝑝 – početni zadani direkcioni ugao.  \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n109 \n \n \n \nAko je 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝 standardna devijacija zadanog direkcionog ugla, bit će \nstandardna devijacija izračunatog direkcionog ugla u slobodnom vlaku 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖 \nprema teoriji grešaka izražena formulom:  \n 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝\n2  + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 ∗𝑖𝑖. \n(5.14) \nU obostrano priključenim vlakovima (umetnutim) povećava se tačnost \nodređivanja direkcionog ugla u poligonskom vlaku. Prema tome će i standardna \ndevijacija ovog ugla biti manja.  \nU ovom slučaju je: \n𝜈𝜈𝑖𝑖= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑖𝑖∗180° + 𝛽𝛽′1 + 𝛽𝛽′2+. . . +𝛽𝛽′𝑖𝑖, \n(5.15) \npri čemu su: \n𝛽𝛽′𝑖𝑖 – izravnate vrijednosti prelomnih i veznih uglova. \nKako su mjereni uglovi β međusobno vezani uslovom zadanih direkcionih \nuglova (azimuta), tako je konačni oblik uslovne jednačine prikazan formulom:  \n𝑣𝑣1 + 𝑣𝑣2 + 𝑣𝑣3+. . . +𝑣𝑣𝑛𝑛+ 𝜔𝜔𝛽𝛽= 0, \n(5.16) \npri čemu je:  \n𝜔𝜔𝛽𝛽= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑛𝑛∗180° + [𝛽𝛽] −𝜈𝜈𝑘𝑘, \n(5.17) \ndok su 𝜈𝜈𝑝𝑝 direkcioni ugao početne priključne trigonometrijske strane, a 𝜈𝜈𝑘𝑘 \ndirekcioni ugao krajnje priključne strane.  \nPretpostavlja se da su uglovi 𝜈𝜈𝑝𝑝 i 𝜈𝜈𝑘𝑘 određeni jednakom tačnošću, tj. da je: \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝= 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑘𝑘= 𝜎𝜎𝜈𝜈.  \n(5.18) \nAko su npr. uglovi β izmjereni bez greške, direkcioni ugao bilo koje strane \nu vlaku 𝜈𝜈𝑖𝑖, dobiven kao aritmetička sredina, bio bi određen standardnom \ndevijacijom: \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈\n2\n2 . \n(5.19) \nMeđutim standardna devijacija direkcionog ugla neke strane u vlaku ovisna \nje i o tačnosti mjerenja prelomnih i veznih uglova, tj. o σβ . Uzevši ovu standardnu \ndevijaciju u obzir, standardna devijacija direkcionog ugla direkcionog ugla bilo \nkoje strane u vlaku će biti (ako se ona pomnoži sa recipročnom vrijednošću težine \nfunkcije):  \n110 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n𝜈𝜈𝑖𝑖= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑖𝑖∗180° + 𝛽𝛽1 + 𝛽𝛽2+. . . +𝛽𝛽𝑖𝑖, \n(5.20) \na formula će glasiti: \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈\n2\n2 + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 1\n𝑝𝑝. \n(5.21) \nOvdje je 1/p recipročna vrijednost težine prethodno pomenute funkcije, a u \nteoriji grešaka je data općenitom formulom:  \n1\n𝑝𝑝= ൤𝑓𝑓𝑓𝑓\n𝑝𝑝൨−\n൤𝑎𝑎𝑎𝑎\n𝑝𝑝൨\n2\nቂ𝑎𝑎𝑎𝑎\n𝑝𝑝ቃ\n−. . ., \n(5.22) \npri čemu su: \nf – parcijalna derivacija funkcije 𝜈𝜈𝑖𝑖= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑖𝑖∗180° + 𝛽𝛽1 + 𝛽𝛽2+. . . +𝛽𝛽𝑖𝑖 po \nmjerenim uglovima β, \na – koeficijenti uz nepoznanice u uslovnoj jednačini i \np – težine izmjerenih uglova. \nZa analizu se posmatra sljedeća funkcija: \n𝑣𝑣1 + 𝑣𝑣2 + 𝑣𝑣3+. . . +𝑣𝑣𝑛𝑛+ 𝜔𝜔𝛽𝛽= 0. \n(5.23) \nAko je samo jedna uslovna jednačina, treći i daljnji članovi u gornjoj formuli \notpadaju.  \nParcijalne \nderivacije \nfunkcije \n𝜈𝜈𝑖𝑖= 𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝑖𝑖∗180° + 𝛽𝛽1 + 𝛽𝛽2+. . . +𝛽𝛽𝑖𝑖 \npo \nuglovima β jednake su jedinici, kao i koeficijenti u uslovnoj jednačini, tj.: \n𝑓𝑓\n1 = 𝑓𝑓\n2 =. . . = 𝑓𝑓\n𝑖𝑖= 1, \n𝑓𝑓\n𝑖𝑖+1 = 𝑓𝑓\n𝑖𝑖+2 =. . . = 𝑓𝑓\n𝑛𝑛= 0, \n𝑎𝑎1 = 𝑎𝑎2 =. . . = 𝑎𝑎𝑛𝑛= 1. \n(5.24) \nNadalje, ako su uglovi mjereni istom tačnošću, onda je \n𝑝𝑝1 = 𝑝𝑝2 =. . . = 𝑝𝑝𝑛𝑛= 1. \n(5.25) \nPrema tome je: \n \n൤𝑓𝑓𝑓𝑓\n𝑝𝑝൨= 𝑖𝑖, \n൤𝑎𝑎𝑎𝑎\n𝑝𝑝൨= 𝑖𝑖, \n(5.26) \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n111 \n \n \n \n൤𝑎𝑎𝑎𝑎\n𝑝𝑝൨= 𝑛𝑛, \nodnosno \n1\n𝑝𝑝= 𝑖𝑖−𝑖𝑖2\n𝑛𝑛= 𝑖𝑖(𝑛𝑛−𝑖𝑖)\n𝑛𝑛\n. \n(5.27) \nNa kraju se dobije: \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈\n2\n2 + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 𝑖𝑖(𝑛𝑛−𝑖𝑖)\n𝑛𝑛\n, \n(5.28) \npri čemu su: \ni – broj koji označava određenu tačku u vlaku, odnosno prelomni ugao i \nn – broj prelomnih i veznih uglova u vlaku između priključnih smjerova.  \nU posljednju jednačinu bilo bi potrebno uvrstiti vrijednost za standardnu \ndevijaciju mjerenog ugla σβ.   \nMnogi autori računaju ovu standardnu devijaciju iz nesuglasice u \npoligonskom vlaku ωβ po formuli:  \n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 =\n𝜔𝜔𝛽𝛽\n2\n𝑛𝑛. \n \n(5.29) \nObzirom da je poligonometrija standardna metoda razvijanja podzemne \ngeodetske mreže u jamama, tačnost prelomnih i veznih uglova može se računati \npo formuli:  \n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 =\nቈ𝜔𝜔𝛽𝛽\n2\n𝑛𝑛቉\n𝑁𝑁, \n(5.30) \npri čemu je N broj vlakova u mreži.  \n5.5.3. Standardna devijacija koordinata zadnje tačke slobodnog \npoligonskog vlaka  \n \n \nU ovom slučaju ispituje se djelovanje grešaka mjerenja na zadnju tačku \npoligonskog vlaka.   \nKoordinate zadnje tačke slobodnog (slijepog) vlaka računaju se po izrazima:  \n \n112 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n𝐹𝐹\n1 = 𝑦𝑦𝑛𝑛= 𝑦𝑦1 + [𝛥𝛥𝛥𝛥] = 𝑦𝑦1 + [𝑑𝑑sin 𝜈𝜈], \n𝐹𝐹2 = 𝑥𝑥𝑛𝑛= 𝑥𝑥1 + [𝛥𝛥𝛥𝛥] = 𝑥𝑥1 + [𝑑𝑑cos 𝜈𝜈]. \n(5.31) \n \nVeličine d i 𝜈𝜈 dobivene su mjerenjem. Tačnost određivanja koordinata \nzadnje tačke vlaka bit će prikazana standardnom devijacijom koordinata dotične \ntačke, tj. σy i σx. Ove će standardne devijacije biti uslovljene standardnim \ndevijacijama mjerenih strana (σd) i mjerenih prelomnih uglova (σβ) . \nStandardne devijacije σy i σx dobit će se iz parcijalnih derivacija funkcije F po \nobadvije nepoznanice d i 𝜈𝜈, prema poznatom postupku iz teorije izravnanja \ngeodetskih mreža. \nMeđutim, treba imati u vidu da se vrijednosti direkcionih uglova računaju \nna osnovu mjerenih prelomnih i veznih uglova, tako da su priraštaji direkcionih \nuglova neminovno opterećeni greškama mjerenih uglova. \nObzirom da se može usvojiti pretpostavka da su uglovi mjereni jednakom \ntačnošću, tj. da je:  \n 𝜎𝜎\n𝛽𝛽1 = 𝜎𝜎\n𝛽𝛽2 =. . . . = 𝜎𝜎\n𝛽𝛽𝛽𝛽= 𝜎𝜎\n𝛽𝛽, \n(5.32) \nte da su i dužine poligonskih strana mjerene jednakom tačnošću:  \n 𝜎𝜎𝑑𝑑1 = 𝜎𝜎𝑑𝑑2 =. . . . = 𝜎𝜎𝑑𝑑𝑛𝑛= 𝜎𝜎𝑑𝑑. \n(5.33) \nAko se uvede koeficijent utjecaja slučajnih grešaka linearnih mjerenja:  \n𝜇𝜇= 𝜎𝜎𝑑𝑑\n√𝑑𝑑\n, \n(5.34) \nmože se pisati da je: \n𝜎𝜎𝑦𝑦\n2 = [𝑑𝑑sin2 𝜈𝜈]𝜇𝜇2 + [(𝑥𝑥𝑛𝑛−𝑥𝑥𝑖𝑖)2]\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2, \n𝜎𝜎𝑥𝑥\n2 = [𝑑𝑑cos2 𝜈𝜈]𝜇𝜇2 + [(𝑦𝑦𝑛𝑛−𝑦𝑦𝑖𝑖)2]\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2. \n(5.35) \nStandardna devijacija položaja zadnje tačke u slobodnom poligonskom \nvlaku bit će  \n𝜎𝜎2 = 𝜎𝜎𝑥𝑥\n2 + 𝜎𝜎𝑦𝑦\n2 = [𝑑𝑑]𝜇𝜇2 + ൣ𝐷𝐷𝑛𝑛,𝑖𝑖\n2 ൧\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2, \n(5.36) \ngdje su Dn,i odstojanja između krajnje i i-te tačke u poligonskom vlaku. \n  \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n113 \n \n \n \nU ovim je izvodima pretpostavljeno da nema sistematskih grešaka u \nmjerenju dužina. Ukoliko takve greške dolaze do izražaja, onda za σd treba \nupotrijebiti formulu:  \n𝜎𝜎𝑑𝑑\n2 = 𝜇𝜇2𝑑𝑑+ 𝜆𝜆2𝑑𝑑2, \n(5.37) \nu kojoj je λ koeficijent utjecaja sistematskih grešaka linearnih mjerenja. Kako \nsistematske greške pri mjerenju dužina djeluju u smjeru svake dužine, njihovo \nće djelovanje na tačnost koordinata biti projekcija ukupne veličine λL na y, \nodnosno x os koordinatnog sistema, tj.:  \n \n𝜆𝜆𝜆𝜆sin 𝜑𝜑 \n(5.38) \ni \n𝜆𝜆𝜆𝜆cos 𝜑𝜑, \n(5.39) \n \ngdje su L dužina dijagonale, a φ direkcioni ugao dijagonale vlaka. Na taj način će \nbiti:  \n𝜎𝜎𝑦𝑦\n2 = [𝑑𝑑sin2 𝜈𝜈]𝜇𝜇2 + 𝜆𝜆2𝐿𝐿2 sin2 𝜑𝜑+ [(𝑥𝑥𝑛𝑛−𝑥𝑥𝑖𝑖)2]𝑖𝑖=1\n𝑖𝑖=𝑛𝑛𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2, \n𝜎𝜎𝑥𝑥\n2 = [𝑑𝑑cos2 𝜈𝜈]𝜇𝜇2 + 𝜆𝜆2𝐿𝐿2 cos2 𝜑𝜑+ [(𝑦𝑦𝑛𝑛−𝑦𝑦𝑖𝑖)2]𝑖𝑖=1\n𝑖𝑖=𝑛𝑛𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2. \n(5.40) \nStandardna devijacija položaja krajnje tačke u vlaku bit će:  \n𝜎𝜎2 = 𝜎𝜎𝑥𝑥\n2 + 𝜎𝜎𝑦𝑦\n2 = [𝑑𝑑]𝜇𝜇2 + 𝜆𝜆2𝐿𝐿2 + ൣ𝐷𝐷𝑛𝑛,𝑖𝑖\n2 ൧\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2. \n(5.41) \nFormule 5.40 vrijede za svaki, pa i specijalni koordinatni sistem. Ako se \ndakle uzme dijagonala vlaka kao apscisna os, a okomica na nju u početnoj tački \nkao ordinatna, u tom će slučaju standardna devijacija ordinate zadnje tačke vlaka \nbiti zapravo srednji poprečni pomak, odnosno srednja poprečna greška (σo). \nAnalogno tome bit će standardna devijacija apscise srednja uzdužna greška (σl). \nNa slici 5.28 prikazana su linearna odstupanja vlaku fy i fx, koordinatnog sistema \nY, X, te fl i fq u koordinatnom sistemu l, q.  \n \n114 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n \nSlika 5.28. Linearna odstupanja u poligonskom vlaku (prema: Janković, 1966) \n \nAnalogno tome može se napisati da je:  \n𝜎𝜎𝑦𝑦≡𝜎𝜎𝑞𝑞, \n𝜎𝜎𝑥𝑥≡𝜎𝜎𝑙𝑙, \n𝛥𝛥𝛥𝛥≡𝛥𝛥𝛥𝛥, \n𝛥𝛥𝛥𝛥≡𝛥𝛥𝛥𝛥. \n(5.42) \nPretpostavi li se u prvom redu da je poligonski vlak ispružen, može se \nprimijeniti l, q koordinatni sistem, čija je apscisna osa l dijagonala vlaka.  \nNakon preuređivanja formula dobije se: \n𝜎𝜎𝑙𝑙\n2 = ቀ𝜎𝜎𝑑𝑑\n𝑑𝑑ቁ\n2\n[𝑑𝑑2], \n(5.43) \n𝜎𝜎𝑞𝑞\n2 =\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2\n𝜌𝜌2 [𝑑𝑑1\n2 + 22𝑑𝑑2\n2+. . . +(𝑛𝑛−1)2𝑑𝑑𝑛𝑛−1\n2\n]. \n(5.44) \nAko je vlak približno ispružen i jednakostraničan, onda je: \n𝛥𝛥𝛥𝛥= 0, \n𝛥𝛥𝑙𝑙𝑖𝑖= 𝑑𝑑𝑖𝑖, \n[𝛥𝛥𝑙𝑙2] = [𝑑𝑑2] = (𝑛𝑛−1)𝑑𝑑2. \n(5.45) \nStandardne devijacije koordinata l i q će biti: \n \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n115 \n \n \n \n𝜎𝜎𝑙𝑙= ±𝜎𝜎𝑑𝑑ඥ(𝑛𝑛−1), \n(5.46) \n𝜎𝜎𝑞𝑞= ±\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n𝜌𝜌𝑑𝑑ඨ𝑛𝑛(𝑛𝑛−1)(2𝑛𝑛−1)\n6\n. \n(5.47) \nAko je vlak približno jednakostraničan, može se formula za standardnu \npoprečnu devijaciju označiti kao funkcija dužine dijagonale, jer je L = (n – 1) d. \nPrema tome je:  \n𝜎𝜎𝑙𝑙= ±𝜎𝜎𝑑𝑑ඥ(𝑛𝑛−1), \n(5.48) \n𝜎𝜎𝑞𝑞= ±\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n𝜌𝜌𝑑𝑑ඨ𝑛𝑛(2𝑛𝑛−1)\n6(𝑛𝑛−1) . \n(5.49) \n  \nUkupna standardna devijacija bit će suma kvadrata uzdužne i poprečne \nstandardne devijacije. Ako se i ovdje uvedu koeficijenti slučajnih i sistematskih \ngrešaka linearnih mjerenja, dobit će se da je  \n𝜎𝜎2 = 𝜇𝜇2𝐿𝐿+ 𝜆𝜆2𝐿𝐿2 + 𝐿𝐿2 𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n𝜌𝜌\n𝑛𝑛(2𝑛𝑛−1)\n6(𝑛𝑛−1) . \n(5.50) \nOve formule daju linearnu uzdužnu i poprečnu standardnu devijaciju \nslobodnom – slijepom vlaku, odnosno u vlaku u kojem nisu izravnati uglovi. \nPrimjena slobodnih vlakova prilikom premjera zemljišta ograničena je na \nspecijalne slučajeve i redovno se na njih ne oslanja daljnji razvoj mreže. Međutim, \npri podzemnim mjerenjima, u jamama, gdje je potrebno odrediti elemente \nproboja, odnosno kontrolisati pravilnost obilježavanja pravca proboja, slobodni \nvlakovi su neizbježni i jedino su moguće rješenje.  \nNa taj se način praktična vrijednost navedenih formula sastoji u tome što \none mogu unaprijed ukazati koja se veličina standardnih devijacija u vlaku može \nočekivati za određeni oblik vlaka i određenu tačnost mjerenja, te kakve mjere \ntreba poduzeti da se standardne devijacije smanje. Za praktične svrhe, naročito \npri davanju elemenata za proboje pri podzemnoj eksploataciji mineralnih \nsirovina ili kontrole tih proboja, posebno je važna poprečna standardna \ndevijacija. Analiza formule za ovu standardnu devijaciju je od velike praktične \nvrijednosti. U formule se može uvrstiti odnos dužine dijagonale prema dužini \nstrane, jer je L = (n – 1) d. Zbog pojednostavljenja može se formula σq \naproksimirati, pa se dobiva:  \n \n116 \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n \n \n \n𝜎𝜎𝑙𝑙= ±𝜎𝜎𝑑𝑑ඨ𝐿𝐿\n𝑑𝑑= 𝜇𝜇√𝐿𝐿, \n(5.51) \n𝜎𝜎𝑞𝑞≈±\n𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n𝜌𝜌\nඨ𝐿𝐿3\n3𝑑𝑑. \n(5.52) \nIz ovih formula najbolje se vidi zavisnost poprečne standardne devijacije 𝜎𝜎𝑞𝑞 \no dužini strana. Iz formule za poprečnu standardnu devijaciju vidljivo je da je \nona neposredno zavisna od tačnosti mjerenja uglova, a obrnuto je \nproporcionalna korijenu dužine poligonske strane. Prema tome, smanjenje \npoprečne standardne devijacije nastaje povećanjem tačnosti mjerenja uglova, \nizborom tačnijeg instrumenta za mjerenje uglova, tačnijeg pribora za \nsignalizaciju, te projektovanjem dugačkih strana, bolje rečeno što manje strana. \nDok se ono prvo može koristiti prema potrebi, ovo posljednje je ovisno o \nkonkretnim mogućnostima na terenu.  \nUzdužna standardna devijacija 𝜎𝜎𝑙𝑙 je u svakom slučaju proporcionalna \ntačnosti linearnih mjerenja i dužini vlaka. \n5.5.4. Sistematske greške u poligonskom vlaku  \n \n \nU navedenim tumačenjima pretpostavljalo se da ne postoje sistematske greške u \nmjerenjima poligonskog vlaka, ili su one toliko male da se nalaze unutar \nslučajnih grešaka mjerenja.  \nIz praktičkog iskustva poznato je da su zaključne standardne devijacije u \nzatvorenim poligonskim vlacima manje nego kada se vlaci priključe na \ntriangulaciju. To znači da priključkom na zadane čvrste tačke dolaze do izražaja \nstanovite sistematske greške, koje se u samostalnom zatvorenom vlaku nisu \nmogle ispoljiti. Prema tome, ovakav poligonski vlak može dati uvid u tačnost \nmjerenja u poligonometriji, i to je potrebno koristiti kad god postoje mogućnosti. \nPriključak na triangulaciju dat će uvid u sistematske greške koje rezultiraju iz \nsistematskih grešaka mjerenja uglova i dužina, te iz položajnih grešaka \ntrigonometrijskih tačaka.  \nUz upotrebu savremne geodetske opreme, te primjenu posebne metode \nopažanja i prisilnog centrisanja, smatra se da su sistematske greške u mjerenju \nuglova unutar slučajnih grešaka u mjerenju prelomnih i veznih uglova.  \n5. Podzemni položajni geodetski radovi \n117 \n \n \n \nU poligonometriji više dolaze do izražaja sistematske greške linearnih \nmjerenja, pa je potrebno o njima naročito voditi računa i ukloniti ih iz rezultata \nmjerenja.  \nSistematske \ngreške \nlinearnih \nmjerenja \nmogu \nbiti \nravnomjerne \ni \nneravnomjerne.  \nU prvu grupu spadaju sistematske greške koje se iz rezultata mjerenja mogu \nukloniti računski, to su npr.:  \n• \nSistematska greška instrumenta. Ova se greška može komparisanjem \nustanoviti i ukloniti iz rezultata mjerenja.  \n• \nSistematske greške nastale zbog razlike horizonta projekcionog sistema. \nOve greške mogu se također računskim putem ukloniti redukcijom \nmjerenih dužina na ravan projekcije i redukcijom na nivo-plohu mora ili \nna izabrani lokalni nivo, prema poznatim formulama.  \nU drugu grupu spadaju greške koje se ne mogu ustanoviti, pa se ne mogu ni \nukloniti iz rezultata mjerenja. To su:  \n• \nSlučajne greške zbog položajnih grešaka trigonometrijskih tačaka. \nPriključkom vlaka na triangulaciju, smatra se da su koordinate \ntriangulacionih tačaka bez greške. Međutim, svaka od njih sadrži u sebi \nstanovitu položajnu grešku koja nije određena i koja se ne može \nračunskim putem ukloniti. Položajnom greškom smatra se razlika \nizmeđu stvarnog položaja trigonometrijske tačke na terenu na koju se \npriključuje poligonski vlak, i koordinata koje tu tačku položajno \nodređuju.  \n• \nOstale neravnomjerne greške. Ako se dužine poligonskih strana mjere \nlaserski dolazi do niza utjecaja koji se ne mogu ustanoviti.  \nKako se vidi, odstupanja u poligonskom vlaku opterećena su, pored slučajnih \ngrešaka pri mjerenju, još i navedenim sistematskim greškama. \n \nPOGLAVLJE 6 \n \n \n \nPODZEMNA VISINSKA GEODETSKA MREŽA  \n6.1. UVOD \n \n \nFizička mjerenja su glavni izvor informacija u svim oblastima nauke, ali za \ngeodetsku profesiju ona predstavljaju bit njene egzistencije. Sve geodetske \naktivnosti zasnivaju se na mjerenjima i dodatnim računanjima sa mjerenjima, na \ninterpretaciji kvantiteta i kvaliteta mjerenja, kao i na pomnom izučavanju \nrezultata računanja. Mjerenje se definiše kao uporedba nepoznate veličine sa \npoznatim standardom. Uporedba se obavlja postupkom opažanja sa mjernim \ninstrumentom jednom od ustaljenih metoda koja omogućuje optimalne rezultate \nmjerenja. \n \n6.2. PRIJENOS VISINE POD ZEMLJU KROZ VERTIKALNA OKNA \n \n \nKod gradnje vrlo dugih rudnika često postoji realna mogućnost spajanja nivelete \nrudnika sa vanjskom kontrolnom mrežom putem vertikalnog okna, uskopa ili \nniskopa. Pri tome je glavni problem uspostaviti vezu između eksterne i interne \nkontrolne mreže, a to znači orijentisati i pozicionirati niveletu rudnika. Ako je \nokno većeg promjera prijenos koordinata i direkcionog ugla može se postići \ndirektno kroz okno. To je klasična metoda koja se primjenjuje godinama. \n6.2.1. Mehanička metoda prijenosa visine \n \n \nPrijenos visine u rudniku je mnogo jednostavniji problem nego prijenos \nkoordinata i orijentisanje podzemne mreže. Potrebno je imati jednu čeličnu \npantljiku na kojoj se mogu očitavati vrijednosti podjele (slika 6.1), ili imati \npreciznu invarnu žicu sa istim mjernim mogućnostima. Pantljika ili žica se objesi \nu oknu tako da se njen donji dio optereti i uroni u bačvu sa uljem visokog \nviskoziteta kako bi se mjerna pantljika umirila, stabilizirala i tako omogućilo \nprecizno očitavanje presjeka horizontalne vizure nivelira i čelične pantljike. \n119 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \n \n \nSlika 6.1. Pantljika za priključenje podzemnih na nadzemne visine, namotana na   \n                     bubanj (Fennel, n.d.) \n \n \n \nSlika 6.2. Prijenos visine u vertikalnom oknu (prema: Pašalić, 1995) \n \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n120 \n \n \n \n \nOdređivanje visina tačaka u rudniku obavlja se metodom preciznog \ngeometrijskog nivelmana. Tako se na slici 6.2 visina repera broj 2 pod zemljom \ndobije od repera broj 1 na površini, očitavanjem letava na reperima i očitanjima \nna čeličnoj vertikalnoj pantljici (a i b): \n𝐻𝐻𝑅𝑅2 = 𝐻𝐻𝑅𝑅1 + 𝑙𝑙1 −𝑙𝑙2 −𝑏𝑏+ 𝑎𝑎, \n(6.1) \npri čemu H predstavlja ortometrijsku visinu repera. \n \nKod većih visinskih razlika potrebno je pažljivo kalibrisati obješenu \nčeličnu pantljiku, a njenu dužinu korigovati za temperaturnu korekciju i za silu \nzatezanja prouzročenom utegom na kraju pantljike. \n6.2.2. Prijenos visine pomoću elektronskog daljinomjera \n \n \nPrimjena elektronskih daljinomjera u prijenosu visina zahtijeva pažljivo \nodređivanje tačke emitovanja odnosno primanja elektromagnetnog talasa, kao i \ntačke reflektovanog zraka. Tu posebno treba voditi računa da li se radi o \nkoaksijalnim sistemima, kod kojih je objektiv durbina ujedno i sistem za emisiju \ni prijem signala, ili sistemima sa biaksijalnom optikom. Kod nekoaksijalnih \nsistema, koji su izvedeni kao dodatni moduli teodolita, os elektronskog \ndaljinomjera i os durbina teodolita nisu identične, nego su najčešće međusobno \nparalelne. Takva rješenja podrazumijevaju i reflektore sa ekscentričnom obrtnom \nosom. Pored toga, kako bi mjerenje uopšte bilo moguće, javlja se i zahtjev \nvidljivosti u oknu. Obzirom na specifične uslove u rudniku, dolazi do povećane \napsorpcije i rasipanja svjetlosti. Iz tog razloga javljaju se poteškoće pri \nelektronskom mjerenju dužine, kod kojeg je primijenjeno vidljivo zračenje. Stoga \nse danas upotrebljavaju elektronski daljinomjeri sa infracrvenim ili laserskim \ndiodama kao izvorima infracrvenog ili laserskog zračenja. Bitna prednost \novakvog načina prijenosa visine ogleda se u tome što je mnogo brži, jednostavniji \ni tačniji u odnosu na klasični postupak, kod kojeg se upotrebljava pantljika. \nInstrument i reflektor postavljaju se u normalan uspravni položaj, kao kod \nklasičnih nadzemnih mjerenja (slika 6.3). Za preusmjeravanje elektromagnetnog \nzračenja u tačkama P1 i P2 koriste se posebna ugaona ogledala ili prizme, pomoću \nkojih se elektromagnetni talas otklanja za 90°. Dakle, ovdje se direktno mjeri \nukupna udaljenost du između instrumenta postavljenog na površini i reflektora \nkoji je u jamskoj prostoriji, uz pomoć ogledala ili prizama za dvostruku refleksiju. \n121 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \nPotrebno je izmjeriti i dužine dp i dz, kao i vertikalne udaljenosti centra \ndaljinomjera i centra reflektora u odnosu na korespondentne biljege tačaka (lp i \nlz).  \n \n \nSlika 6.3. Prijenos visine pomoću elektronskog mjerenja dužina  \n                     (prema: Ogundare, 2015) \n \nPrema slici 6.3, visina tačke P u rudniku bit će: \nHP = HZ + lp – dv + lz, \n(6.2) \n \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n122 \n \n \n \npri čemu su: \nHP – visina tačke pod zemljom, \nHZ – visina tačke na površini zemlje i \ndv = du – dp – dz. \n \n \n \nSlika 6.4. Direktno mjerenje dužine dv (Rice, 1972) \n \nDužinu dv moguće je neposredno izmjeriti, direktnim postavljanjem \ndaljinomjera i reflektora u istu vertikalu. Pri tome se instrument nalazi u \nposebnom ležištu i usmjerava vertikalno naniže, prema reflektoru postavljenom \nna dno okna i usmjerenom prema gore (slika 6.4). Alternativno, instrument se \nnalazi na dnu okna i durbin mu se dovodi u pravac zenita (postavljanjem očitanja \n90° na vertikalnom krugu), a viziranje reflektora iznad instrumenta obavlja se \nzahvaljujući zenitnom okularu. \nPrema slici 6.5, visina tačke P u rudniku bit će: \nHP = HZ – dv + lp + lr + lz. \n(6.3) \n \n123 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \nUkoliko se radi o dubljim oknima, odstupanje reflektora od vertikale pri \nnjegovom postavljanju na dnu okna nema veliki utjecaj na tačnost određivanja \nvisinske razlike. I za najveće prečnike okna, odstupanje od vertikale neće biti \nveće od 1 m, što za dubinu okna od 500 m prouzrokuje grešku dužine dv od 1 \nmm. Sa druge strane, odstupanje od vertikale od 1 m će na dubini od 100 m \nprouzrokovati grešku dužine u iznosu 5 mm.  \n \n \n \nSlika 6.5. Prijenos visine pomoću daljinomjera i reflektora postavljenih u istu  \n                      vertikalu (prema: Ganić, 2008) \n \nKako je poznato, atmosfera utječe na rezultat izmjerene dužine, obzirom da \nnjen indeks loma određuje radnu brzinu elektromagnetnog talasa. Zrak, \nodnosno atmosferu, sačinjavaju različiti plinovi, čija gustina zavisi prvenstveno \nod temperature zraka, pritiska zraka, količine vodene pare u zraku i sadržaja \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n124 \n \n \n \ndrugih elemenata. Stoga je neophodno izmjeriti spomenute meteorološke \nparametre kako bi se utvrdila gustoća zraka kroz koji se širi elektromagnetski \ntalas prilikom mjerenja dužina elektronskim daljinomjerima. Dakle, svaku \nizmjerenu dužinu treba korigovati za utjecaj trenutne radne atmosfere, \nračunanjem \nvrijednosti \nradnog \nindeksa \nloma \nna \ntemelju \nizmjerenih \nmeteoroloških parametara. Pri podzemnim mjerenjima treba uzeti u obzir sastav \ni svojstva jamskog zraka, obzirom da se on razlikuje od atmosferskog zraka. \nTako, npr. povećanjem dubine dolazi do povećanja temperature stijena \n(geotermalni gradijent), u iznosu od 10 °C/km do 50 °C/km. Osim toga, javlja se \ni ogromna količina toplotne energije koju rudarska mehanizacija oslobađa svojim \nradom. U podzemnim prostorijama apsolutna vlažnost zraka veća je ljeti nego \nzimi. Relativna vlažnost veća je zimi i iznosi u vjetrenim hodnicima i oknima \njame od 90 % do 100 %, što zavisi o karakteristikama jame, količini vode u zraku, \nintenzivnosti vjetrenja, mjerodavnoj temperaturi i drugim okolnostima. U \nrudnicima soli, zbog povećane higroskopnosti, zrak je izuzetno suh, sa \nrelativnom vlažnošću od 15 % do 25 %.  \nZbog varijabilne gustoće zračnih slojeva (što se naročito odnosi na mjerenje \ndužina kroz duboka vertikalna okna), meteorološke parametre treba mjeriti na \nstajalištu instrumenta – početnoj tački dužine, kao i na tački cilja, te na \nkarakterističnim međutačkama (na horizontima u jami – ako postoje). Na taj \nnačin se egzaktnije aproksimira reprezentativni indeks loma zraka kroz koji \nsignal prolazi, a to ima posebno značenje za mjerenje sa visokom tačnosti. \nPosebno je važno što kvalitetnije odrediti temperaturu, obzirom na njene \nnelinearne promjene u vertikalnom oknu, te činjenicu da upravo nesigurnost u \npoznavanju temperature ima najveći utjecaj na tačnost mjerenja dužine. Tako, \nnpr. u normalnim atmosferskim uslovima (temperatura u rasponu od 0 °C do 20 \n°C i pritisak od 900 hPa do 1010 hPa), nesigurnost temperature od 5 °C uzrokovat \nće grešku mjerene dužine od 5 mm/km. Srednja vrijednost temperature \nvertikalnog okna može se izračunati prema izrazu: \n𝑡𝑡̄ =\n1\n(ℎ𝑛𝑛−ℎ1) ෍൭\n(𝑡𝑡𝑖𝑖+ 𝑡𝑡𝑖𝑖+1)\n2\n(ℎ𝑖𝑖+1 −ℎ𝑖𝑖)൱,\n𝑛𝑛\n𝑖𝑖=1\n \n(6.4) \npri čemu su: \n𝑡𝑡̄– srednja vrijednost temperature zraka duž mjerene dužine, \n125 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \nti – vrijednost temperature izmjerena na nivou i, \nhi – dubina nivoa i, \nh1 – dubina prvog nivoa i \nhn – dubina posljednjeg nivoa. \nZa razliku od temperature, za mjerenje pritiska i vlažnosti zraka obično je \ndovoljno obaviti mjerenje samo na početnoj i krajnjoj tački mjerene dužine. \nPromjena pritiska zraka u određenom trenutku i na kraju mjerenja zavisi od \ntrenutne vrijednosti temperature i promjene apsolutne visine. Ako se mjeri \npritisak zraka na stajalištu instrumenta, moguće je pri normalnim uslovima \nputem interpolacione jednačine dovoljno tačno izračunati srednju vrijednost \npritiska zraka duž mjerene dužine. U tu svrhu koristi se Jordanova jednačina \nbarometrijskog nivelmana: \n𝑝𝑝̄ = 𝑝𝑝1 ൬1 −1,7 ⋅10−2 𝛥𝛥ℎ\n𝑡𝑡̄ + 1,9 ⋅10−4 𝛥𝛥ℎ\n𝑡𝑡̄2൰, \n(6.5) \npri čemu su: \n𝑝𝑝̄ – srednja vrijednost pritiska zraka duž dužine u [hPa], \np1 – izmjerena vrijednost pritiska zraka na stajalištu instrumenta u [hPa],  \n∆h – visinska razlika između krajnjih tačaka dužine u [m] i \n𝑡𝑡̄ – srednja temperatura u [K]. \nPrilikom mjerenja na terenu treba u instrumentu isključiti atmosfersku \nkorekciju, a pri obradi izmjerenih podataka izračunati odgovarajuće \nmeteorološke popravke, tj. izračunati prvu brzinsku korekciju dužine. Ukoliko \nse prilikom mjerenja raspolaže vrijednostima meteoroloških parametara, koje \nodgovaraju reprezentativnom srednjem indeksu loma duž mjerene dužine, one \nse mogu unijeti u memoriju instrumenta. Na taj način se mjerene dužine \nautomatski koriguju. \n \n \n \n \n \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n126 \n \n \n \n 6.3. GEOMETRIJSKI I TRIGONOMETRIJSKI NIVELMAN \n \n \nGeometrijski nivelman je osnovna metoda određivanja visinskih razlika u \npodzemnim prostorijama. Naravno, veoma uspješno se koristi i metoda \ntrigonometrijskog nivelmana.  \n \nZbog specifičnih uslova koji vladaju u jamskim prostorijama, u \ngeometrijskom nivelmanu se često upotrebljava kraća letva, letva na izvlačenje \nili letva sastavljena iz dijelova, kako bi bila prilagođena visini stropa/poda \njamske prostorije.  \n \nPoseban problem kod podzemnih mjerenja predstavljaju loši uslovi \nosvjetljenja, naročito ukoliko se upotrebljavaju digitalni niveliri. Kod tih \ninstrumenata zahtjevi za osvjetljenjem letve mnogo su veći nego kod analognih \noptičkih nivelira. Slika podjele letve obuhvata se CCD senzorima digitalnih \nnivelira, koji reaguju na infracrveni ili vidljivi dio spektra. Uslijed nedovoljnog \nosvjetljenja, mjerenja nije moguće obavljati ili nastaju interni problemi \ninstrumenta pri identifikaciji mjernog signala. Zbog toga treba primijeniti \ndodatno ujednačeno osvjetljenje podjele letve (slika 6.6), čiji izvori imaju veliki \ndio infracrvene svjetlosti (stariji niveliri proizvođača Leica Geosystems – \nNA2000/2002/3000/3003) ili vidljivog dijela spektra svjetlosti (moderniji niveliri). \n \nObzirom na nedostatke i nepraktičnost primjene standardnih rasvjetnih \ntijela (ručne svjetiljke i sl.), njemačka kompanija Nedo GmbH & Co razvila je \nkompaktni LED sistem rasvjete sa posebnim lećama i integrisanim sistemom \nnapajanja, koji se postavlja na standardne kodirane invarne letve dužine 2 m ili \n3 m. Sistem omogućava izvođenje mjerenja u potpunom mraku (osvjetljena je i \nkružna libela na letvi) s jednakom tačnošću kao i pri dnevnom svjetlu. Ista \nkompanija proizvodi i letve LumiScale s kodiranom podjelom nanesenom na \ntanki sloj od poliestera (temperaturni koeficijent istezanja tog materijala iznosi \n18 ppm/°C), koja se osvjetljava iznutra pomoću elektroluminiscentne folije. Za \nrazliku od vanjske rasvjete, ovakvo rješenje omogućava da se cjelokupna podjela \nletve odjednom ujednačeno osvijetli, a pri tome ne mogu nastati sjene. Letve \nLumiScale su dužine 0,5 m ili 2,2 m, a proizvode se sa kodiranim podjelama koja \nodgovara nivelirima proizvođača Trimble, Topcon, Sokkia i Leica Geosystems. \n \n \n127 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \n \n \nSlika 6.6. Osvjetljenje nivelmanske letve u podzemnim prostorijama pomoću \n                     priručne fluorescentne lampe (snimio: Tomas  Jirikovsky) \n \n \nU strogom smislu, u jami nema horizontalnih prostorija. To je uslovan naziv \nza hodnike sa padom do 8° u kojima se može primijeniti nivelanje iz sredine. \nSpecifičnost je u postavljanju letve pri nivelanju. Na površini, letva je uvijek \n„dole“ na tlu. U jami, ovisno od situacije, letva se postavlja i dole – na podinu i \ngore – na krovinu (slika 6.7). \n \nRačunanje nadmorskih visina tačaka obavlja se u Nivelmanskom obrascu \nbroj 3 N.T. (slika 6.8).  \nNivelmanska mreža na površini iznad jamskih radova mora biti gušća i \nopažana prije početka otkopavanja. Visine tačaka nivelmanske mreže, koje se \nnalaze nad otkopnim područjima, treba povremeno kontrolisati i o tome voditi \nposeban zapisnik. Kontrolu treba obavljati sa nivelmanskim vlacima koji počinju \ni završavaju se visinskim tačkama za koje se prethodno utvrdi da nisu bile \npomjerene jamskim ili nekim drugim radom. \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n128 \n \n \n \n \n \nSlika 6.7. Nivelanje kroz horizontalnu prostoriju (prema: Pašalić, 1995) \n129 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \n \n \nSlika 6.8. Nivelmanski obrazac 3 N.T – primjer iz Rudnika mrkog uglja „Abid Lolić“ –  \n                     Bila \n \n \nU slučaju nivelanja kroz kose prostorije, sa povećanjem pada prostorije, sve \nviše se smanjuje rastojanje između letvi i nivelira. Kod pada od 20° rastojanje \notežava rad i potreban je veliki broj stajališta. Zbog toga je u kosim prostorijama \nvisinske razlike efikasnije određivati metodom trigonometrijskog nivelmana.  \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n130 \n \n \n \n \n(a) \n(b) \n \n(c) \n(d) \n \nSlika 6.9. Podzemni trigonometrijski nivelman  \n                     (prema: Borshch-Komponiets,  Navitny  i Knysh, 1989) \n \nDefinitivna vrijednost visinske razlike zavisi od položaja krajnjih tačaka, \nodnosno da li su stabilizovane u podini ili krovini rudničke prostorije. Zato su i \nu ovom slučaju moguća četiri slučaja (slika 6.9): \nΔ𝐻𝐻= 𝑑𝑑′ sin 𝛼𝛼+ 𝑖𝑖−𝑙𝑙  (a) \nΔ𝐻𝐻= 𝑑𝑑′ sin 𝛼𝛼−𝑖𝑖+ 𝑙𝑙  (b) \nΔ𝐻𝐻= 𝑑𝑑′ sin 𝛼𝛼−𝑖𝑖−𝑙𝑙  (c) \nΔ𝐻𝐻= 𝑑𝑑′ sin 𝛼𝛼+ 𝑖𝑖+ 𝑙𝑙  (d) \n(6.6) \nVisinske razlike između tačaka u vlaku računaju se u Obrascu broj 28 R \n(slika 6.10). \n \n131 \n6. Podzemna visinska geodetska mreža \n \n \n \n \n \nSlika 6.10. Obrazac broj 28 R – primjer iz Rudnika mrkog uglja „Abid Lolić“ - Bila \nPOGLAVLJE 7 \n \n \n \nPROBOJI POD ZEMLJOM  \n \n7.1. UVOD \n \n \nProboj je naziv za postupak međusobnog spajanja dvije ili više jamskih \nprostorija. Izvodi se po projektu otvaranja ili razrade, nekog rudnika, jame, \nrevira ili horizonta, u kome je pravac proboja geometrijski definisan – zadan, po \npoložaju i visini. \nProboji se izrađuju horizontalnim, kosim i vertikalnim prostorijama po \nslojevitim i neslojevitim ležištima.  \nU slučaju slojevitih ležišta pravilnog zalijeganja, pravac proboja je prirodno \ndefinisan kontaktom povlate - podine ili nekim karakterističnim proslojkom po \nsloju. Prateći ovako određen pravac jamskom prostorijom, proboj se može \nobaviti uz manji obim mjerenja.  \nNajčešće se moraju obaviti kompletna mjerenja za horizontalna i visinska \nodređivanja, uz prethodnu analizu tačnosti, pri čemu se obzirom na značaj i \nsloženost razlikuju tri osnovna tipa proboja:  \n• \nproboj u okviru jednog okna,  \n• \nproboj između dva okna ili dvije jame i  \n• \nproboj vertikalnim oknima.  \nGeodetski radovi na proboju su redovan zadatak geodeta zaposlenih u \nrudnicima, jer otkopavanje prati plansko otvaranje i priprema novih dijelova \nležišta, tako da se zavisno od planova i realizacije godišnje izradi više kilometara \njamskih prostorija.  \nGeometrijski gledano, težina i složenost proboja zavisi od slučaja do slučaja. \nManji proboji, su jednostavniji za izvođenje, ne zahtijevaju mjerenja povećane \ntačnosti. Dozvoljena greška proboja određuje se zavisno od načina izrade \njamskih prostorija i prethodne analize tačnosti, pri čemu se javlja uzajamna \nuslovljenost. U slučaju da je dozvoljena greška proboja takva da se ne može \ngarantovati kvalitetom mjerenja, postavlja se zahtjev za izmjenu tehnologije \nizrade jamskih prostorija i prethodne analize tačnosti, pri čemu se javlja \nuzajamna uslovljenost. To može biti izrada u smanjenom profilu na nekoj dužini \nneposredno pred proboj, ili prethodno bušenje sa jednog radilišta na drugo. To \n133 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \nje izvodljivo ako se ima u vidu da ne postoji mogućnost sigurne kontrole u vidu \nzatvaranja vlakova prije nego što se proboj izvede.  \nJedina kontrola prije proboja je, da se realizuje više nezavisnih mjerenja, što \nomogućava samo djelimično sigurnost i procjenu moguće devijacije.  \nGeometrijsko rješavanje proboja obavlja se u tri osnovne faze:  \n• \npostavljanje geometrijske osnove za horizontalna – položajna i visinska \nodređivanja, odnosno iskolčenja. Praktično, spajanje čela radilišta sa obje \nstrane proboja poligonskim i nivelmanskim vlakovima,  \n• \nračunanje geometrijskih elemenata za obilježavanja pravca proboja i  \n• \nobilježavanje pravca proboja u horizontalnoj ravni \"po pružanju\" i \nvertikalnoj ravni \"po padu\". \n \n7.2. GEOMETRIJSKI ELEMENTI PROBOJA \n \n \nRudarskim projektom je definisan pravac proboja. Obilježavanje pravca proboja \npo pružanju/položaju i padu realizuje se preko uglovnih elemenata sračunatih \nsa poznatim – datim tačkama, iz poligonskih i nivelmanskih vlakova sa obje \nstrane proboja. Po pružanju, pravac proboja se obilježava prelomnim uglovima, \nsračunatim iz razlike direkcionih uglova posljednje strane poligonskog vlaka i \ndirekcionog ugla pravca proboja.  \nUglovi za obilježavanje pravca proboja po položaju su 𝛽𝛽A i 𝛽𝛽B koji se dobiju \niz razlike direkcionih uglova poligonskih vlakova 𝜈𝜈A\nn i 𝜈𝜈B\nn′ i direkcionog ugla \npravca proboja 𝜈𝜈A\nB (slika 7.1). \nObzirom da je projekat proboja izrađen na geodetskoj podlozi, dužina \nizmeđu tačaka proboja je horizontalna dh: \n𝑑𝑑ℎ= 𝑦𝑦B −𝑦𝑦A\nsin 𝜈𝜈A\nB . \n(7.1) \nPrava/horizontalna dužina proboja, dužina na terenu je: \n𝑑𝑑=\n𝑑𝑑ℎ\ncos 𝛿𝛿. \n(7.2) \n7. Proboji pod zemljom \n134 \n \n \n \n \nSlika 7.1. Obilježavanja pravca proboja po položaju (prema: Patarić, 1982) \n \n \nSlika 7.2. Obilježavanja pravca proboja po visini (prema: Patarić, 1982) \n \nGeometrijski element δ (slika 7.2) za obilježavanje pravca proboja po visini \n(po padu) računa se po formuli: \nsin 𝛿𝛿= Δ𝐻𝐻\n𝑑𝑑ℎ\n, \n(7.3) \npri čemu je: \nΔ𝐻𝐻 – visinska razlika tačaka podine kod tačke A i podine kod tačke B. \nOsnovni tipovi proboja, koji se susreću u praksi, su: \n• \nproboj hodnikom između dva niskopa, \n• \nproboj niskopom između dva horizonta i \n• \nproboj pri izradi navozišta oko okna. \n135 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \n \n \nSlika 7.3. Proboj horizontalnom prostorijom na horizontu (prema: Patarić, 1982) \n \nNa slici 7.3 prikazan je proboj horizontalnom prostorijom na horizontu +100 \nm. Radilišta A i B povezana su poligonskim i nivelmanskim vlakovima. Elementi \nza obilježavanje pravca proboja su uglovi βA i βB.  \n \n \n \nSlika 7.4. Proboj sa obostranim napredovanjem u niskopu (prema: Patarić, 1982) \n \nNa slici 7.4 prikazana je varijanta proboja sa obostranim napredovanjem u \nniskopu.   \n7. Proboji pod zemljom \n136 \n \n \n \n \n \nSlika 7.5. Proboj pri izradi obilazišta oko okna (prema: Patarić, 1982) \n \nNa slici 7.5 prikazan je proboj pri izradi obilazišta oko okna. Geometrijskom \nobradom projekta obilazišta sračunaju se dužinski, visinski i uglovni elementi \nkarakterističnih tačaka, a njihova kontrola se može obaviti računanjem fiktivnog \nzatvorenog poligonskog i nivelmanskog vlaka. Tačke I i II su određene \npovezivanjem kroz okno, sa geometrijskom osnovom na površini što omogućava \nobilježavanje obilazišta.  \n \n7.3. OBILJEŽAVANJE PROBOJA \n \n \nObilježavanje pravca proboja definisanog geometrijskim elementima u \nhorizontalnoj i vertikalnoj ravni, zavisi od uslova u jami i raspoloživih \ninstrumenata (slika 7.6).  \nU povoljnim okolnostima pravac se obilježava po osovini rudničke \nprostorije sa stabilizovanih (datih) tačaka koje omogućavaju napredovanje \nproboja po prostorno zadanom pravcu. Kada to nije moguće, obilježi se pravac \nparalelan sa osovinom rudničke prostorije, često sa posebno stabilizovanim \ntačkama za pravac po pružanju, a posebno za pravac po padu.  \nU tom slučaju kao elemenat proboja daje se horizontalno i vertikalno \nrastojanje obilježenog pravca od osovine prostorije, a za repere njihova visina \nnad podinom.  \n \n \n \n \n137 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \n \n \n \n \nSlika 7.6. Radovi na obilježavanju proboja primjenom specijalizovanog terenskog  \n                     softvera za podzemna iskolčenja (izvor: HL Geospatial,   \n                     https://hlgs.com.au) \n7. Proboji pod zemljom \n138 \n \n \n \nPri obilježavanju važe sljedeća pravila:  \n• \nposljednje tri tačke jamskog poligonskog vlaka, koje služe kao osnova za \nobilježavanje, moraju biti stabilizovane trajnim biljegama,  \n  \n• \npravac napredovanja proboja materijalizuje se viskovima ili laserskom \nzrakom koja projektovani – iskolčeni pravac čini vidljivim. Osnova za \nbilo koji način iskolčenja projektovanog pravca proboja su stabilizovane \npoligonske i nivelmanske tačke, \n• \nstabilizuju se najmanje po tri tačke po pravcu proboja, na rastojanju 5 – 7 \nm,  \n• \nkontrolna mjerenja u vidu razvijanja kontrolnih poligonskih i \nnivelmanskih vlakova, obavljaju se nakon napredovanja od oko 300 m, \n• \npo visini, proboj se obilježava reperima koji se stabilizuju po osovini ili u \nbokovima prostorije. Reperi se stabilizuju u sekcijama dužine 10 – 15 m, \nna međusobnom rastojanju od 3 m do 5 m. Po osovini se postavljaju \nnajmanje tri repera, a u bokovima dva para, sa reperima na suprotnim \nstranama prostorije,  \n• \nposljednje obilježavanje pravca obavlja se sa podacima kontrolnog \nmjerenja, kada se čela radilišta približe na rastojanju od 50 m,  \n• \nneposredno nakon probijanja mora se izmjeriti poprečno odstupanje \nproboja i sračunati odstupanje u zatvorenim poligonskim i nivelmanskim \nvlakovima i  \n• \nda bi se isključile grube greške osnovni princip je da se u poligonskim i \nnivelmanskim vlakovima obave dva nezavisna mjerenja. \n7.3.1. Obilježavanje proboja po položaju \n \n \nObilježavanje pravca proboja po položaju svodi se na obilježavanje \nhorizontalnog ugla. Obilježavanje horizontalnog ugla, zajedno sa obilježavanjem \ndužine, predstavlja položajno obilježavanje tačke. Obzirom da dinamika \niskolčenja ovisi o dinamici iskopavanja, princip obilježavanja podrazumijeva \nobilježavanje slijepog poligonskog vlaka. Upravo zbog ovoga se obilježavanje \npravca proboja realizuje u tri faze:  \n• \nprva faza, prethodno obilježavanje, \n• \ndruga faza, kontrola i \n139 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \n• \ntreća faza, definitivno obilježavanje. \n7.3.2. Obilježavanje proboja po visini \n \n \nObilježavanje pravca po visini zavisi od nagiba prostorije. U prostorijama malog \npada (do 8°), obilježavanje se realizuje geometrijskim nivelmanom, a u \nprostorijama sa većim nagibom, obilježavanje se obavlja koristeći totalnu stanicu \nsnabdjevenu laserom. U ovom slučaju iskolčava se linija zadatog – projektom \ndefinisanog nagiba.  \n \n7.4. ANALIZA TAČNOSTI OBILJEŽAVANJA PROBOJA \n \n \n \nAnaliza tačnosti je obavezan prethodni postupak pri izvođenju većih ili manjih \nproboja, kod kojih izbor instrumenata, metoda i tačnosti mjerenja, mora \ngarantovati takvu grešku proboja koja će biti manja od zadatog dozvoljenog \nodstupanja. Analiza se obavlja na osnovu projekta i programa mjerenja u kojima \nse predvide, mjesto proboja i dozvoljeno odstupanje, instrumenti i metode \nmjerenja.  \nU okviru ovog postupka prvo se realizuje računanje standardnih devijacija \npojedinih utjecaja u sklopu ukupne vrijednosti standardne devijacije proboja. \nPosebno se računaju standardne devijacije od:  \n• \ngeometrijske osnove na površini,  \n• \npovezivanje jame i  \n• \nmjerenja u jami.  \nRačunanje maksimalne vrijednosti standardne devijacije proboja obavlja se \nputem računanja trostruke vrijednosti standardne devijacije i njenim \nupoređivanjem sa zadatim dozvoljenim odstupanjem.  \nAko se maksimalna vrijednost standardne devijacije uklapa u dozvoljeno \nodstupanje postupak je završen. U protivnom, analiza se ponavlja ponovnim \nizborom instrumenata i metoda veće tačnosti, uz usvajanje strožijih kriterija za \npojedine utjecaje.  \n7. Proboji pod zemljom \n140 \n \n \n \nAko je maksimalna standardna devijacija ponovo veća od dozvoljenog \nodstupanja, rješenje se traži u prilagođavanju tehnologije realnim mogućnostima \nmjerenja, ili usvajanju veće vrijednosti dozvoljenog odstupanja. \n7.4.1. Standardna devijacija obilježavanja proboja u horizontalnoj ravni \n \n \nGreške proboja u horizontalnoj ravni su greške proboja po položaju.  \nNa grešku proboja po položaju utječu: \n• \nstandardna devijacija geodetske osnove na terenu, \n• \nstandardne \ndevijacije \nnastale \ntokom \npovezivanje \nnadzemnih i \npodzemnih mjerenja, \n• \nstandardne devijacije mjerenja u jamskom poligonskom vlaku i \n• \nstandardne devijacije horizontalnog ugla za obilježavanje pravca proboja. \n7.4.1.1. Utjecaj standardne devijacije geodetske osnove na terenu   \n \n \nGeodetska osnova na terenu razvija se u vidu (rudničke) trigonometrijske mreže \nprogušćane određenim brojem poligonskih vlakova. Koristeći geodetsku osnovu \nna površini zemlje obavlja se uspostavljanje geodetske osnove ispod površine \nzemlje. \nUkoliko se vrši uspostavljanje geodetske osnove ispod površine zemlje \nkoristeći rudničku trigonometrijsku mrežu, njen utjecaj na podzemnu mrežu \nodređuje se preko položajnih standardnih devijacija onih tačaka, i standardnih \ndevijacija onih direkcionih uglova, koji služe kao dati elementi za povezivanje \njame.  \nPoložajne standardne devijacije tačaka utiču u vidu translatornog \npomjeranja, odnosno iste su za sve dužine proboja.  \nStandardne devijacije direkcionih uglova rotiraju cijeli geometrijski sistem \ndo čela radilišta i njihov utjecaj je proporcionalan dužini proboja.  \nObzirom da standardne položajne devijacije zavise od oblika mreže, i od \nstandardnih devijacija izvršenih mjerenja, njihove vrijednosti i promjene zavise \nod funkcionalne zavisnosti sa mjerenim veličinama.  \nZa određivanje položajnih standardnih devijacija nakon izravnanja mreže \nkoriste se formule: \n141 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \n𝜎𝜎𝑦𝑦= 𝜎𝜎\nො0ඥ𝑞𝑞𝑦𝑦𝑦𝑦, \n𝜎𝜎𝑥𝑥= 𝜎𝜎\nො0ඥ𝑞𝑞𝑥𝑥𝑥𝑥, \n(7.4) \npri čemu su:  \n𝜎𝜎\nො0 – a posteriori standardna devijacija jedinice težine,  \n𝑞𝑞𝑦𝑦𝑦𝑦 i 𝑞𝑞𝑥𝑥𝑥𝑥 – dijagonalni članovi inverzne matrice normalnih jednačina.  \nOdređivanje standardnih devijacija funkcija (dužine, direkcionih uglova) \nkoje imaju četiri nepoznate obavlja se prema zakonu o prirastu grešaka funkcija. \n7.4.1.2. Utjecaj od povezivanja jame  \n \n \nAko je jama povezana kroz horizontalne ili kose prostorije, direktnim mjerenjem \nuglova i dužina u produženom poligonskom vlaku sa površine u jamu, ovaj \nutjecaj se računa kao položajna standardna devijacija posljednje tačke slijepog – \nslobodnog poligonskog vlaka, u dijelu od ulaza do mjesta proboja.  \nAko je jama povezana kroz vertikalno okno onda se utjecaj iskazuje kroz \nstandardnu devijaciju projektovanja vertikale (σp) i grešku orijentacije (σo).  \nPrva standardna devijacija, translatorno utječe na standardnu devijaciju \nproboja, od ± 10 mm kod geometrijskog načina povezivanja, do ± 100 mm kod \npovezivanja sa žiroteodolitom, kada se ne insistira na velikoj tačnosti \nprojektovanja vertikale.  \nDruga standardna devijacija, rotira jamski poligonski vlak, sa standardnim \ndevijacijama po y i x osi,  \n𝜎𝜎𝑦𝑦= 𝜎𝜎o\n𝜌𝜌\" 𝑅𝑅𝑦𝑦, \n𝜎𝜎𝑥𝑥= 𝜎𝜎o\n𝜌𝜌\" 𝑅𝑅𝑥𝑥, \n(7.5) \npri čemu su: \nRy – rastojanje od prve do posljednje tačke u vlaku po y osi, \nRx – rastojanje od prve do posljednje tačke u vlaku po x osi. \nStandardna devijacija orijentacije (σo) je od ± 30\" do ± 60\" ako je povezivanje \nrealizovano geometrijskim metodama, a ± 10\" do ± 30\", ako je povezivanje \nobavljeno žiroteodolitom.  \n \n7. Proboji pod zemljom \n142 \n \n \n \n7.4.1.3. Utjecaj od mjerenja u jamskom poligonskom vlaku  \n \n \nObilježavanje pravca proboja je postupak koji traje duže vremena i prati \npostupak napredovanja iskopavanja mineralne sirovine. Do mjesta obilježavanja \nrazvija se slobodni ili slijepi vlak. Utjecaj standardnih devijacija mjerenja uglova \ni dužina iskazuje se preko položajne standardne devijacije posljednje tačke u \nvlaku.  \nUkoliko se za svaku dužinu poligonske strane slijepog poligonskog vlaka \nsračuna standardna devijacija i sračunaju se relativne greške svih strana i na \nkraju se usvoji njihova srednja vrijednost za cijeli slijepi poligonski vlak dužine \nR, može se pisati: \n𝜎𝜎𝑑𝑑1\n𝑑𝑑1\n; 𝜎𝜎𝑑𝑑2\n𝑑𝑑2\n; . . . ;\n𝜎𝜎𝑑𝑑𝑛𝑛\n𝑑𝑑𝑛𝑛\n= ± 1\n𝑅𝑅. \n(7.6) \nStandardne devijacije koordinate posljednje tačke u slijepom poligonskom \nvlaku će biti: \n𝜎𝜎𝑦𝑦= ± 1\n𝑅𝑅ඥ[𝛥𝛥𝑌𝑌2], \n𝜎𝜎𝑥𝑥= ± 1\n𝑅𝑅ඥ[𝛥𝛥𝑋𝑋2]. \n(7.7) \n7.4.1.4. Utjecaj od ugla sa kojim se obilježava pravac proboja  \n \n  \nSkretni ugao proboja (β) (slika 7.7) računa se kao razlika direkcionog ugla pravca \nproboja (𝜈𝜈𝑝𝑝) i direkcionog ugla posljednje strane poligonskog vlaka ispred čela \nradilišta (𝜈𝜈𝑛𝑛): \n𝛽𝛽= ൫𝜈𝜈𝑝𝑝± 𝜋𝜋൯−𝜈𝜈𝑛𝑛. \n(7.8) \nStandardna devijacija obilježenog pravca proboja po položaju računa se po \nformuli: \n𝜎𝜎\n𝛽𝛽= ට𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝\n2 + 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑛𝑛\n2 + 𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2  \n(7.9) \npri čemu su: \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝– standardna devijacija direkcionog ugla pravca proboja,  \n143 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑛𝑛– standardna devijacija direkcionog ugla posljednje strane poligonskog vlaka \nispred mjesta obilježavanja, \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑛𝑛\n2 = 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑜𝑜\n2 + 𝑛𝑛𝜎𝜎\n𝛽𝛽\n2 , \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝑜𝑜– standardna devijacija početnog direkcionog ugla, \nσβ – standardna devijacija obilježavanja ugla. \n \nSlika 7.7. Elementi proboja (prema: Patarić, 1982) \n \nPoprečna standardna devijacija od mjesta obilježavanja do mjesta proboja \nje:  \n 𝜎𝜎𝑝𝑝𝑝𝑝= ±𝑑𝑑\n𝜎𝜎𝛽𝛽\n𝜌𝜌\", \n(7.10) \npri čemu je: \nd – rastojanje od mjesta obilježavanja do mjesta proboja. \n  \nObilježavanje pravca proboja obavlja se postupno od prvog usmjeravanja \nkada je mjesto proboja najudaljenije, do posljednjeg na nekoliko metara ili \ndesetina metara do probijanja.  \nKontrola i korekcija eventualnog odstupanja vrši se na osnovu poligonskog \nvlaka koji prati napredovanje proboja.  \nUkupna standardna devijacija proboja sadržava položajnu grešku \nposljednje tačke vlaka sa koje se usmjerava proboj i grešku od obilježenog \n(skretnog) ugla.  \nS obzirom da posljednja obilježena dionica ne odstupa mnogo od dužine \npoligonskih strana, može se umjesto posebnog računanja utjecaja od skretnog \nugla, ovaj utjecaj obuhvatiti računanjem položajne devijacije posljednje tačke \nslijepog poligonskog vlaka, ako se ona uzme na mjestu proboja. \n7. Proboji pod zemljom \n144 \n \n \n \n7.4.2. Ukupna standardna devijacija obilježavanja proboja u horizontalnoj \nravni \n \n \nUkupna standardna devijacija proboja sastoji se iz standardnih devijacija \npočetnih elemenata jamskog poligonskog vlaka i standardnih devijacija mjerenja \nuglova i dužina u vlaku.  \nStandardne devijacije početnih elemenata vlaka: \n𝜎𝜎𝑦𝑦𝐴𝐴= ±ට𝜎𝜎𝑦𝑦1\n2 + 𝜎𝜎𝑝𝑝\n2, \n𝜎𝜎𝑥𝑥𝐴𝐴= ±ට𝜎𝜎𝑥𝑥1\n2 + 𝜎𝜎𝑝𝑝\n2, \n𝜎𝜎𝜈𝜈𝐴𝐴= ±ට𝜎𝜎𝜈𝜈1\n2 + 𝜎𝜎𝜈𝜈0\n2 , \n(7.11) \npri čemu su:  \nσy, σx – položajne standardne devijacije date tačke 1, kod ulaza na površini,  \nσp – standardna devijacija projektovanja vertikale u oknu,  \n𝜎𝜎𝜐𝜐𝑖𝑖 – standardna devijacija datog direkcionog ugla na površini,  \n𝜎𝜎𝜐𝜐0 – standardna devijacija povezivanja kroz okno - orijentacija.  \nStandardna devijacija posljednje tačke uslijed standardnih devijacija \nmjerenja uglova i dužina u jamskom poligonskom vlaku:  \n𝜎𝜎𝑦𝑦= ±ට𝜎𝜎𝑦𝑦𝑦𝑦\n2 + 𝜎𝜎𝑦𝑦𝑑𝑑\n2 , \n𝜎𝜎𝑥𝑥= ±ට𝜎𝜎𝑥𝑥𝑥𝑥\n2 + 𝜎𝜎𝑥𝑥𝑑𝑑\n2 . \n(7.12) \nUkupna standardna devijacija proboja po položaju je: \n𝜎𝜎𝑦𝑦𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢= ±ඨ𝜎𝜎𝑦𝑦𝐴𝐴\n2 + 𝜎𝜎𝑦𝑦\n2 +\n𝜎𝜎𝜈𝜈𝐴𝐴\n2\n𝜌𝜌2 ൣ𝑅𝑅𝑦𝑦\n2൧, \n𝜎𝜎𝑥𝑥𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢= ±ඨ𝜎𝜎𝑥𝑥𝐴𝐴\n2 + 𝜎𝜎𝑥𝑥\n2 +\n𝜎𝜎𝜈𝜈𝐴𝐴\n2\n𝜌𝜌2 [𝑅𝑅𝑥𝑥\n2], \n(7.13) \n𝜎𝜎𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘č𝑛𝑛𝑛𝑛= ±ට𝜎𝜎𝑦𝑦𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢\n2\n+ 𝜎𝜎𝑥𝑥𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢𝑢\n2\n. \n(7.14) \n \n \n145 \n7. Proboji pod zemljom \n \n \n \nMaksimalna standardna devijacija je: \n𝜎𝜎𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚= 3𝜎𝜎𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘𝑘č𝑛𝑛𝑛𝑛, \n(7.15) \nuz uslov koji mora biti zadovoljen: \n𝜎𝜎𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚< 𝜎𝜎𝑑𝑑𝑑𝑑𝑑𝑑. \n(7.16) \n7.4.3. Standardna devijacija obilježavanja proboja u vertikalnoj ravni \n \n \nOva standardna devijacija zavisi od nivelanja na površini i nivelanja u jami. \nNivelanje je postupak mjerenja, kod kojeg dolazi do nagomilavanja standardnih \ndevijacija samo od direktnih mjerenja u vidu funkcije zbira, pri čemu se visinske \nrazlike lako određuju sa sljedećim standardnim devijacijama: \nna površini: \n𝜎𝜎𝑝𝑝= ±5√𝐷𝐷 [mm], \n(7.17) \nu oknu: \n𝜎𝜎𝑜𝑜= ±30 [mm], \n(7.18) \nu jami: \n𝜎𝜎\n𝑗𝑗= ±10√𝐷𝐷 [mm], \n(7.19) \npri čemu je D ukupna dužina vlaka (u km).  \nUkupna standardna devijacija je: \n 𝜎𝜎= ට𝜎𝜎𝑝𝑝\n2 + 𝜎𝜎𝑜𝑜\n2 + 𝜎𝜎\n𝑗𝑗\n2. \n(7.20) \nMaksimalna standardna devijacija je: \n𝜎𝜎𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚= 3𝜎𝜎, \n(7.21) \nuz uslov koji mora biti zadovoljen: \n𝜎𝜎𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚𝑚≤𝜎𝜎𝑑𝑑𝑑𝑑𝑑𝑑. \n(7.22) \nDozvoljena odstupanja određuju se zahtjevom projekta, tehnologijom \nizrade jamske prostorije i mogućnostima mjerenja.  \n \nPOGLAVLJE 8 \n \n \n \nMJERENJE POPREČNIH PROFILA I ODREĐIVANJE \nZAPREMINA JAMSKIH PROSTORIJA \n \nU jamskim prostorijama veoma često se provode kontrole njihovog oblika i \ndimenzija. Ponašanje stijenskog masiva tokom same izrade jamskih prostorija, \nkao i tokom njihove eksploatacije predstavlja izuzetno važan proces. Rezultati \novog procesa manifestuju se deformacijama podgrade, odnosno stabilnošću \nsame jamske prostorije. Stoga se provode periodična mjerenja karakterističnih \npoprečnih profila podzemnih rudničkih prostorija, kao i detaljno 3D skeniranje \nsvih elemenata podzemnih prostorija. Na osnovu prikupljenih mjerenja moguće \nje utvrditi deformacije podgrade i prognozirati buduće deformacije primjenom \nodgovarajućih algoritama (npr. spektralna analiza). U tom kontekstu naročito su \nbitne prostorije otvaranja i razrade, kao i glavne ventilacione i transportne \nprostorije. Postoje dvije osnovne metode koje se koriste pri mjerenju poprečnih \nprofila i detaljnog snimanja rudničkih prostorija, a to su: \n• \nmetoda mjerenja pojedinačnih profila i \n• \nmetoda masovnog prikupljanja podataka. \n \n8.1. MJERENJE POJEDINAČNIH POPREČNIH PROFILA \n \n \nMjerenje poprečnih profila moguće je na različite načine, koji će se opisati u \nnastavku.  \n8.1.1. Klasične metode mjerenja poprečnih profila \n \n \nU ovisnosti od oblika i veličine podzemnih prostorija, može se primijeniti \nnekoliko metoda za mjerenje i kontrolu poprečnih profila:  \n• \ndirektno mjerenja širine i visine rudničke prostorije, \n• \nmjerenje pomoću dvije nivelmanske letve, \n• \nmjerenje teleskopskom nivelmanskom letvom, \n• \nlučni presjek, \n• \npolarna metoda, itd.  \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n147 \n \n \n \nPri izvedbi klasičnih mjerenja upotrebljava se pantljika, nivelmanska letva, \nmehanički visak, rudarski pantograf, uglomjer i sl. U rudnicima uglja i \nmetanskim jamama, laserski instrumenti se ne smiju upotrebljavati zbog \nopasnosti od eksplozije (metana) ili požara (ugljene prašine). U takvim \nokruženjima, mjerenja poprečnih profila obavljaju se isključivo primjenom \nklasičnih mehaničkih i optičkih instrumenata i pribora. \n \n \n(a) \n(b) \nSlika 8.1. Mjerenje poprečnih profila rudničkih prostorija: upotrebom teleskopske \n                     nivelmanske letve (a); primjenom dvije nivelmanske letve (b) (prema:  \n                     Ganić i dr., 2011) \n \nUkoliko se raspolaže teleskopskom nivelmanskom letvom, mjerenje \npoprečnih profila jamskih prostorija visine 2 m – 4 m može se izvesti prema \nshemi na slici 8.1a. U horizontalnoj ravni željenog poprečnog presjeka razvuče \nse pantljika koja služi za definisanje položaja letve. Teleskopska letva postavlja \nse vertikalno na odgovarajućim rastojanjima u odnosu na pantljiku i pomoću nje \nmjere se visine rudničke prostorije. Bokovi prostorije definišu se u odnosu na \npočetni postav letve mjerenjem horizontalnih udaljenosti dvometrom i očitanjem \nodgovarajućih odsječaka na letvi. Intervali u kojima se obavljaju mjerenja \npomoću letve zavise od kompleksnosti poprečnog presjeka rudničke prostorije.  \nMetoda mjerenja poprečnog profila pomoću dvije nivelmanske letve (slika \n8.1b) uglavnom se primjenjuje u rudničkim prostorijama sa privremenim \nželjezničkim transportom. Ovaj postupak se zasniva na mjerenju rastojanja a i b \n148 \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n \n \n \nod ose do nivelmanskih letvi, koje vertikalno stoje na šinama. U potrebnim \nintervalima mjere se horizontalna rastojanja između letvi i lijevog (s1, s2, s3, …), \nodnosno desnog boka rudničke prostorije (d1, d2, d3, …). \n8.1.2. Mjerenje profila ručnim laserskim daljinomjerom \n \n \nRučni laserski daljinomjer (npr. Leica Geosystems DISTO – slika 8.2a) može se \nprimijeniti za mjerenje profila klasičnim postupcima, zamjenjujući geodetsku \nmjernu pantljiku (npr. kod metode direktnog mjerenja, lučnog presjeka i sl.).  \n \n \n \n \nSlika 8.2. Ručni laserski daljinomjer Leica Geosystems Disto (a) (snimio: Nedim Tuno); \n                     princip određivanja poprečnih profila ručnim laserskim daljinomjerom (b)  \n                     (prema: Benčić i Solarić, 2008)  \n \nZa određivanje profila podzemnih prostorija mogu se upotrebljavati ovakvi \ndaljinomjeri u kombinaciji sa posebno izrađenim šablonom za namještanje \ndaljinomjera na odgovarajuće vertikalne uglove (slika 8.2b), sa tačnošću od 0,1° \ni elektronskim prijenosnim računarom. Noviji modeli takvih daljinomjera imaju \nintegrisan senzor za automatsko mjerenje vertikalnog ugla. Zahvaljujući tom \nsenzoru, instrument može odmah izračunati i prikazati horizontalnu dužinu. \n(a) \n(b) \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n149 \n \n \n \nRadi povećanja tačnosti mjerenja potrebno je daljinomjer postavljati na vlastiti \nlagani stativ, a najbolje ga je kombinovati sa teodolitom postavljenim na klasični \ngeodetski stativ.  \n8.1.3. Tačkasto polarno snimanje elektronskim tahimetrom  \n \n \nNajefikasniji način određivanja prostornih koordinata tačaka jednog profila \njamske prostorije zasniva se na primjeni elektronskog tahimetra (slika 8.3).  \n \n \n \nSlika 8.3. Primjena elektronskog tahimetra u podzemnim mjerenjima \n                     (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) \n \nKod te metode u načelu se sa stajališne tačke mjere dva ugla i dužina, od \nkojih se jedan ugao odnosi na ugao u horizontalnoj ravni, a drugi s obzirom na \nsmjer mjesne vertikale. Položaj tačke time se određuje u lokalnom referentnom \nkoordinatnom sistemu. Tačnost tako određenih koordinata snimljenih tačaka \nzavisi od tačnosti mjerenja uglova i dužine, kao i egzaktnosti mehaničke \n150 \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n \n \n \nadaptacije pri označavanju profilnih tačaka. Za oznaku ciljne tačke i mjerenje \ndužine primjenjuju se reflektivne marke, a za veće dužine posebni reflektori koji \nse montiraju na profilne tačke. Konstrukcije instrumenata koje omogućavaju \nmjerenje bez dodira, tj. bez označavanja ciljne tačke, znatno olakšavaju rad pri \nmjerenju dužina do profilnih tačaka. Mjerenje dužina bez reflektora na cilju \nnajefikasnije rješava problem određivanja položaja teško dostupnih i \nnepristupačnih tačaka.  \n \n \n(a) \n \n(b) \n \n(c) \nSlika 8.4. Korekcija dužine pri mjerenju modularnim tahimetrom uz nagnut durbin \n                     teodolita (prema: Benčić i Solarić, 2008) (a); elektronski tahimetar sa \n                     biaksijalnom optikom (b); el. tahimetar sa koaksijalnom optikom (c) \n \nUkoliko se upotrebljava modularni tahimetar sa odvojenom optikom \ndaljinomjera i teodolita (slika 8.4b), javlja se problem jednoznačnog određivanja \nciljne tačke, te je nužno primijeniti specifične redukcije za mjerene dužine. Uz \npoznat razmak osi elektronskog daljinomjera i horizontalne osi teodolita b (npr. \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n151 \n \n \n \nza instrument Leica Geosystems DIOR3002 b = 87 mm) i izmjereni ugao α, prema \nslici 8.4a računaju se: \n𝑎𝑎= 𝑏𝑏∗tan 𝛼𝛼 – korekcija dužine i \n𝑐𝑐= 𝑏𝑏/ cos 𝛼𝛼  – visinski pomak. \nU primjeru na slici 8.4a površina odbijanja je glatka vertikalna ravan, što \nomogućava da se jednostavno izračunaju potrebne korekcije (moguće je podesiti \ntahimetar tako da se one automatski uvrštavaju). Međutim, u praksi je dužine \nnajčešće potrebno mjeriti do kosih neravnih površina, što veoma komplikuje \nodređivanje ispravnih korekcija. U tom smislu puno su praktičniji integrisani \ntahimetri, gdje nema razmaka ose daljinomjera i vizurne osi durbina (slika 8.4c). \nKod takvih instrumenata se izmjerene vrijednosti dužine, zenitnog ugla i \nhorizontalnog pravca odnose na viziranu ciljnu tačku, definisanu presjekom \nkonaca končanice durbina tahimetra.  \n8.1.4. Računanje površine poprečnog profila \n \n \nNakon mjerenja poprečnog profila rudničke prostorije, izračunaju se koordinate \nsnimljenih prelomnih tačaka konturne linije profila. Pri tome se položaji tačaka \nnajčešće određuju u lokalnom pravouglom koordinatnom sistemu, čije ose leže \nu ravni samog profila (slika 8.5).  \nProfili najčešće imaju oblik nepravilnog poligona (mnogougla). Određivanje \nnjihove površine najčešće se obavlja prema Gauβovoj trapeznoj formuli. Na \ntemelju pravouglih koordinatama n vrhova poligona – xi, yi (i = 1 … n), čiji je \nredoslijed u smjeru kazaljke na satu, površina snimljenog profila PP računa se \nprema: \n𝑃𝑃\n𝑃𝑃= −1\n2 ෍(𝑥𝑥𝑖𝑖+1 + 𝑥𝑥𝑖𝑖)(𝑦𝑦𝑖𝑖+1 −𝑦𝑦𝑖𝑖)\n𝑛𝑛\n𝑖𝑖=1\n= 1\n2 ෍(𝑦𝑦𝑖𝑖+1 + 𝑦𝑦𝑖𝑖)(𝑥𝑥𝑖𝑖+1 −𝑥𝑥𝑖𝑖).\n𝑛𝑛\n𝑖𝑖=1\n \n(8.1) \nAko se mjerenja obavljaju elektronskim tahimetrom, moguće je automatski \nizračunati koordinate prelomnih tačaka profila, a odmah nakon snimanja na \nekranu instrumenta dobiti iscrtan oblik iskopanog profila i njegovu površinu. U \ntu svrhu koriste se posebni softveri za mjerenja u tunelima i podzemnim \nobjektima. \n152 \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n \n \n \n \n \nSlika 8.5. Poprečni profil jamske prostorije \n8.1.5. Određivanje zapremine jamske prostorije na osnovu poprečnih \nprofila \n \n \nRadovi u rudniku podrazumijevaju premještanje velikih količina iskopanog \nmaterijala sa jednog mjesta na drugo. Kartiranje promjena uzrokovanih \nrudarskim aktivnostima i određivanje zapremina svakodnevne su zadaće \ngeodetskih stručnjaka.  \nProstorija čija se zapremina određuje, dijeli se vertikalnim presjecima na \nmanje blokove (slika 8.6). Na temelju poznatih površina poprečnih profila P i \nudaljenosti između susjednih profila d, mogu se izračunati zapremine tijela \nizmeđu dva susjedna profila: \n𝑉𝑉\n12 = 𝑑𝑑12 ൬𝑃𝑃\n1 + 𝑃𝑃\n2\n2\n൰, \n𝑉𝑉\n23 = 𝑑𝑑23 ൬𝑃𝑃\n2 + 𝑃𝑃\n3\n2\n൰, \n. . . \n𝑉𝑉\n𝑛𝑛−1,𝑛𝑛= 𝑑𝑑𝑛𝑛−1,𝑛𝑛൬𝑃𝑃\n𝑛𝑛−1 + 𝑃𝑃\n𝑛𝑛\n2\n൰. \n(8.2) \nUkupna zapremina prostorije u kojoj je mjereno n profila je: \n \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n153 \n \n \n \n𝑉𝑉𝑇𝑇= 𝑉𝑉\n12 + 𝑉𝑉\n23 + ⋯+ 𝑉𝑉\n𝑛𝑛−1,𝑛𝑛 \n(8.3) \n \n \n \nSlika 8.6. Određivanje zapremine pomoću poprečnih profila  \n                     (prema: Ogundare, 2015) \n \nOpisani postupak određivanja zapremine naziva se metodom paralelnih \nprofila. Ukoliko ta metoda daje nerealne rezultate, koristi se metoda radijalnih \nprofila. I ona je zasnovana na određivanju površina profila i rastojanja između \nnjih. Svako rastojanje se posebno određuje, ali tako da to bude srednja udaljenost \ndva susjedna profila. \n \n8.2. POSTUPCI MASOVNOG PRIKUPLJANJA PODATAKA \n \n \nSistemi za masovno prikupljanje geometrijskih podataka značajno su doprinijeli \njednostavnosti i brzini dobivanja veoma detaljnih digitalnih snimaka rudničkih \nprostorija (slika 8.7). 3D skeniranje laserskim skenerima (potpoglavlje 9.2) i \nelektronskim tahimetrima pogodno je za kompletno prikupljanje podataka o \npoprečnim i uzdužnim profilima, zapreminama otkopanog materijala, kontrolu \ni analizu pojedinih presjeka, kontrolu stanja i mjerenja deformacija čela otkopa, \nodređivanje debljine betonskog sloja podgrade, kontrolu poprečnih profila \n154 \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n \n \n \nnakon betoniranja i sl. Prednosti primjene ove metode ogledaju se u njenom \nminimalnom uticaju tokom mjerenja na radne operacije, mogućnostima kontrole \npoprečnih presjeka na licu mjesta, fleksibilnom radu bez dodatnih \ninfrastrukturnih zahtjeva (npr. osvjetljenje, napajanje, dodatne poligonske tačke \nitd). \n \n \n(a) \n(b) \nSlika 8.7. Fotografija skeniranja tunela (a); dobiveni oblak tačaka (b) (Lasić, 2008) \n8.2.1. Polarni sistemi za površinsko snimanje bez reflektora  \n \n \nKarakteristika ovih sistema je da mjere sve polarne elemente bez reflektora na \ncilju. U tu svrhu upotrebljavaju se elektronski tahimetri uz motorno \npozicioniranje i odgovarajući mjerni program, većinom sa laserskim izvorom \nsvjetlosti. Površine izabranih područja ili cjelokupne rudničke prostorije \ndigitalizuju se u obliku rastera. Na temelju odabranog područja koje se skenira i \ngustine skeniranja određuju se 3D koordinate snimljenih tačaka potpuno \nautomatskim mjerenjem. Savremeni tahimetri omogućavaju prikupljanje veoma \ngustog oblaka tačaka, pri čemu se susjedne tačke nalaze na međusobnom \nrastojanju od 1 mm. Brzina skeniranja zavisi od modela tahimetra i iznosi: \n• \n15 tačaka u sekundi (Trimble VX, Trimble S9), \n• \n20 tačaka u sekundi (Topcon IS), \n• \n1000 tačaka u sekudi (Leica Geosystems MS50), \n• \n26 600 tačaka u sekundi (Trimble SX10 (slika 8.8) i SX12) i \n• \n30 000 tačaka u sekundi (Leica Geosystems MS60) \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n155 \n \n \n \n \n \n \nSlika 8.8.  Primjena skenirajućeg tahimetra Trimble SX10 u rudarstvu (gore); \nkontrola i analiza rezultata skeniranja primjenom specijalizovanog \nterenskog softvera za prikupljanje podataka u podzemnim okruženjima \n(dole) (izvor:  HL Geospatial, https://hlgs.com.au) \n156 \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n \n \n \n \n(a) \n(b) \nSlika 8.9. Standardni (a) i homogeni (b) oblak tačaka dobiven pomoću elektronskog \n                     tahimetra (Trimble, 2015)  \n \nPodručje veličine 90° x 45° će uz gustinu skeniranja od 0,5 mrad (25 mm na \nudaljenosti 50 m) instrumentom Trimble SX10 biti snimljeno za 6 minuta.  \nGustina snimljenih tačaka zavisi od uglovne rezolucije skeniranja, rastojanja \ndo objekta i vrijednosti upadnog ugla elektromagnetnog talasa, što rezultira \nčinjenicom da oblak tačaka nema homogenu gustinu (slika 8.9a). U tom \nkontekstu posebno je korisna funkcija koja omogućava da se snimljenim tačkama \nautomatski što pravilnije obuhvati cjelokupna skenirana površina, odnosno da \nse dobije homogen oblak tačaka (slika 8.9b). \nSkeniranje je na tahimetrima potpuno integrisano sa ostalim mjernim \noperacijama. Povezivanjem programa skeniranja sa geodetskom mrežom tačaka \nodmah se snimljeni oblaci tačaka pozicioniraju u zahtijevani koordinatni sistem, \nšto uveliko olakšava povezivanje skenova snimljenih sa različitih stajališta.  \n8.2.2. Računanje zapremine iz 3D modela \n \n \nRazličiti programi omogućavaju kreiranje digitalnih modela terena u formi grida \ni TIN-a (engl. Triangulated Irregular Network), na temelju podataka detaljnog \nsnimanja rudničkih prostorija. U inžinjerskim geodetskim radovima najčešće se \nupotrebljava TIN algoritam, baziran na Delaunayevoj triangulaciji. Stranice \njamskih prostorija predstavljaju se prostornim trouglovima, čija su tjemena tačke \nsa prethodno određenim 3D položajem. Za kreiranje digitalnih modela terena, \npored detaljnih tačaka, mogu se koristiti strukturne linije, izohipse i objekti, uz \nuslov da je definisan njihov položaj u prostoru.    \nProgrami za kreiranje 3D modela terena obično omogućavaju i određivanje \nzapremina. Za potrebe određivanja zapremina neophodna su dva digitalna \n8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija \n157 \n \n \n \nmodela terena (bazno i novo stanje). Digitalni modeli terena moraju biti \npozicionirani jedan iznad drugog, pri čemu se jedan usvaja kao baza, a drugi kao \nnovo stanje. Preklapanjem dva digitalna modela terena veoma jednostavno se \nmogu uočiti promjene terena. Tačnost određivanja zapremina je uslovljena \ntačnošću kreiranih digitalnih modela terena baznog i novog stanja. Veliki broj \nmetoda za određivanje zapremina zasniva se na računanju zapremina \nsabiranjem pojedinačnih zapremina prizmi koje se dobiju kao geometrijske \nfigure sa osnovom kvadrata, pravougaonika ili trougla. Dvije najpoznatije \nmetode su grid metoda (engl. grid method) i kombinovana metoda (engl. composite \nmethod). Grid metoda računanja zapremina temelji se na računanju zapremina \npojedinačnih prizmi sa osnovom kvadrata ili pravougaonika. U čvornim \ntačkama interpoluju se visine na dvije definisane površine i odrede visinske \nrazlike koje se koriste kao visine prizmi u pojedinim čvorovima. Interpolacija je \nnajčešće linearna, a može se koristi i drugi matematički model. Ova metoda daje \ntačnije rezultate za manje dimenzije osnove grida. Neophodno je da osnova bude \nmanja od prosječne površine trougla kod TIN strukture. Ako neki čvor grida \npada van definisanih površi onda se ta ćelija odbacuje. \nPrednosti automatizovanog načina određivanja zapremina odgovarajućim \nspecijalizovanim programskim sistemima ogledaju se u znatnoj uštedi vremena \ni olakšanju složenih računanja. Zahvaljujući njima dobiva se pregledan prikaz \nsvih rezultata, što omogućuje lakšu uporedbu u svrhu daljnje analize i \ninterpretacije. \n \n \n \nPOGLAVLJE 9 \n \n \n \nSAVREMENE \nGEODETSKE \nMETODE \nMJERENJA \nU \nRUDARSTVU  \n \n9.1. UVOD \n \n \nKvalitetan inžinjering u rudarstvu podrazumijeva i upotrebu savremenih \ntehnologija u smislu geodetskog premjera rudnika, kao i drugih mjerenja za \npotrebe očuvanja sigurnosti rudnika i okoliša. U tom smislu, danas se uobičajeno \nkoriste sljedeće senzorske platforme: laserski skeneri u zraku (za površinske \nkopove), terestrički laserski skeneri (za površinske kopove), laserski skeneri za \nskeniranje ispod površine zemlje i bespilotne letjelice. U ovoj knjizi najveća \npažnja će biti posvećena bespilotnim letjelicama, obzirom na niz prednosti koje \npružaju rudarskoj industriji (posebno kada se govori o površinskim kopovima).  \n \nFotogrametrija je nauka i tehnika određivanja oblika, veličine ili položaja \nnekog objekta snimanjem, mjerenjem i interpretacijom fotografskih snimaka. \nZasniva se na činjenici da snimak nastaje prema određenim geometrijskim i \noptičkim zakonitostima, pa je njihovim poznavanjem moguće na osnovu snimka \ndjelimično ili u potpunosti rekonstruisati snimljeni objekat. Na temelju jednog \nsnimka mogu se odrediti dvodimenziona svojstva objekta, tj. može se provesti \npotpuna rekonstrukcija približno ravnog objekta ili djelimična rekonstrukcija \nprostornog objekta. Za određivanje trodimenzionih svojstava objekta potrebno \nje načiniti dva snimka (stereopar), iz različitih uglova snimanja. Takvo se \nsnimanje naziva stereoskopskim, a fotogrametrijska rekonstrukcija uz pomoć \nstereoparova naziva se stereofotogrametrijom. Fotogrametrija je inžinjerska \ndisciplina i njen razvoj uveliko ovisi o tehnološkom napretku, izumima i \ndostignućima na polju optike, geodezije, računarstva i elektronike. Budući da se \nfotogrametrijsko snimanje ne obavlja na samom objektu, već sa udaljenosti, \npodručje primjene je veoma široko, pa se ista koristi i u rudarskoj industriji. \n \nDaljinsko istraživanje je nauka o dobivanju informacija o površini Zemlje, \na da se s’ njom ne dođe u neposredni dodir (kontakt). Pri tome se opažaju i \nzapisuju odbijeni ili zračeni elektromagnetni talasi, obrađuju se, analiziraju i \nkoriste u različitim aplikacijama. Daljinska istraživanja se najčešće, ali ne i uvijek, \nbave posmatranjem Zemlje. Daljinsko istraživanje je postupak koji se temelji na \ninterakciji upadnih elektromagnetnih zračenja (svjetlosti) sa opažanim \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n159 \n \n \n \npredmetima. Cilj daljinskih istraživanja je brzo i ekonomično dobivanje \npodataka i informacija zadovoljavajuće preciznosti, prvenstveno o relativno \nvelikim područjima. Naime, ovom tehnikom moguće je po želji veliki dio \nZemljine površine slikovito i topografski prikazati i ispitivati, a sistematskim \nponavljanim snimanjem moguće je pratiti i registrovati dnevne, sezonske i \ngodišnje promjene. To se posebno dobro zapaža na snimcima dobivenim \npomoću umjetnih Zemljinih satelita sukcesivnim, ponavljanim letom satelita \niznad istog područja. Tako se, npr. mogu dobro zapažati i pratiti dinamika \nrazvoja različitih fenomena, kao što su šumski požari, vulkanska aktivnost, veća \nklizanja zemljišta, širenje gradova, razvoj usjeva i procjena prinosa, stanje \nšumske vegetacije, poplave, temperature površine Zemlje na različitim visinama, \nzagađenje okoliša, površinska eksploatacija mineralnih sirovina, itd. \n \nLasersko skeniranje iz zraka koristi se za istraživanja velikih površina na \nZemljinoj površini, kao što su zalihe, nasipi i skladišta. Lasersko skeniranje iz \nzraka – ALS (engl. Airborne Laser Scanning), ili drugim riječima rečeno lidar (engl. \nLight Detection And Ranging – LiDAR), je tehnologija kojom se mjerenjem \nvremena putovanja laserskog snopa, uz poznavanje položaja senzora, određuje \nudaljenost do objekata na površini terena. Na taj način određuje se \ntrodimenzionalan položaj objekata. Sa lidarom se skenira površina iz letjelice \n(aviona), helikoptera i sa satelita. Prije pojavljivanja tehnologije laserskog \nskeniranja, otvoreni rudokopi, kamenolomi, naftovodi i plinovodi, putevi i \ndalekovodi za električnu energiju kartirani su korištenjem aerofotogrametrije. \nDanas, pored ranije pomenutih klasičnih lidar sistema, bespilotne letjelice mogu \nnositi laserske skenere, kao i kamere, omogućavajući podacima oblaka tačaka da \nse koregistriraju sa RGBN snimcima. Takvi su sistemi dostupni već skoro 20-ak \ngodina i postali su veoma popularni u rudarskoj industriji, s obzirom na njihove \nosobine, tehničke karakteristike, fleksibilnost i mobilnost. U ovim situacijama \nograničenje nije bila tehnologija senzora za skeniranje, već je zbog dopuštenog \nopterećenja bespilotnih letjelica, koje se koriste za nošenje senzora, \nminijaturizacija bila problem za lasersko skeniranje iz zraka. \n \nTerestričko lasersko skeniranje (engl. Terrestrial Laser Scanning – TLS) \npokazalo se veoma uspješnim za rudna nalazišta na otvorenom. Zanimljiv \nprimjer laserskih skenera na otvorenim rudnim kopovima je istraga nesreća / \nincidenata. 3D oblaci tačaka iz takvih scena snimanja pružit će istražiteljima \numanjen 3D prikaz tog područja, koji će im pomoći da utvrde uzroke i spriječe \n160 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nslične nesreće u budućnosti. Platforme za terestričke laserske skenere nekada su \nbile ograničene na stative (tzv. stacionarno skeniranje), ali posljednjih su godina \ninstalirane na mobilnim platformama koje omogućavaju veću fleksibilnost i \nbrzinu. Slično kao kod aero skeneranja, podaci terestričkog laserskog skeniranja \nčesto su preklopljeni sa fotografijama za potrebe kreiranja vizuelno tačnog \nprikaza okoliša.   \n \nPodzemno lasersko skeniranje ima primjenu u podzemnim rudokopima, \nkoji predstavljaju izazovno radno okruženje zbog skučenog prostora i \nnedostatka vidljivosti. Svaka prilika za generisanje tačnih 3D podataka ispod \npovršine zemlje je dobrodošla, pa je zbog toga prisutno i veliko zanimanje za \npodzemno lasersko skeniranje. Svrsishodno proizvedeni stacionarni laserski \nskeneri za skeniranje ispod površine na tržištu su tek nekoliko godina; slučajevi \npočetnog korištenja bili su za potrebe ispitivanja nesrećâ, praćenje konvergencije, \nvolumetrijske proračune, itd. Međutim, revolucija mobilnog laserskog \nskeniranja sada je prešla i u ''podzemlje'', s tim da je prvi mobilni 3D laserski \nskener dizajniran posebno za podzemne rudnike i našao se na tržištu početkom \n2014. godine. Razvojem od 2006. godine proizveden je, zahvaljujući \nnajsavremenijoj tehnologiji, uGPS Rapid Mapper (slika 9.1) senzorski sistem \nneovisan o infrastrukturi, a isti pruža mogućnost prikupljanja 3D oblaka tačka \nna mobilnoj platformi. Sistem uGPS Rapid Mapper koristi sofisticirane algoritme \nsnimanja, kartiranja i filtriranja.  \n \n \n \nSlika 9.1. uGPS Rapid Mapper (Ramjack, 2015) \n \n \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n161 \n \n \n \n \nPomenuti sistem pruža tačne, georeferencirane podatke 3D oblaka tačka u \ndjeliću vremena u odnosu na uobičajene metode. To je omogućilo širok spektar \nnovih mogućnosti za mjerenja podzemnih rudničkih kopova, kao što su brzi \nrazvojni zahvati, skeniranja / nadgledanja, mogućnost ultrabrze vizuelizacije \nrudnika, kao i mnoge druge. Raspon radne temperature pomenutog sistema je \nod -30 °C do +60 °C. \n \nPostoje i specijalna rješenja za lasersko skeniranje nepristupačnih i opasnih \ndijelova podzemnih prostorija (duboke jame, vertikalna okna, sipke, kanali \nbušotina i sl.), kao što su GeoSight NX150 CMS i GSM-16 (slika 9.2).  \n \n \nSlika 9.2. Laserski skener GeoSight NX150 CMS  \n                     (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) \n162 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n \nBespilotne letjelice zahvaljujući ubrzanom razvoju, uključujući lagane \nsenzore na bespilotnim letjelicama učinili su ih novom tehnologijom prikupljanja \npodataka. Bespilotne letjelice (engl. Unmanned Aerial Veichles – UAV ili engl. \nUnmanned Aircraft System – UAS) postale su modularnije, minijaturnije i \ninteligentnije posljednjih godina, te su u velikoj mjeri koriste u različitim \noblastima ljudskog djelovanja, kao i za potrebe rudarstva. Sigurne, jeftine i \nvremenski učinkovite metode prikupljanja podataka znače da bespilotne letjelice \nimaju veliki potencijal u nadgledanju i premjeravanju rudnika visokog rizika u \nodnosu na tradicionalne metode mjerenja, što je veoma pogodno za rudarska \npodručja. Dinamičko pribavljanje različitih podataka u različitim fazama u \nrudarskim područjima pomoću bespilotnih letjelica opremljenih različitim \nsenzorima efikasan je način osiguranja kontinuiranog praćenja izvora rizika \nnakon rudarenja i planiranja rekultivacije zemljišta. Promocija koordiniranog \nrazvoja iskorištavanja resursa i zaštite okoliša sada je u fokusu daljnjih \nistraživanja. Trenutno su naučna istraživanja zasnovana na podacima \nbespilotnih letjelica dostigla određeni nivo uspjeha, ali korištenje istih još uvijek \nje u ranoj fazi primjene u rudarstvu i nedostaje sistematska analiza postojeće \nprimjene. \n \n9.2. LASERSKO SKENIRANJE \n \n \nTrenutno je terestričko lasersko skeniranje korisno kao napredna i isplativa \ntehnologija za brzo, tačno i pouzdano prikupljanje više miliona 3D tačaka u \nizuzetno zahtjevnim inžinjerskim okruženjima. Terestrički laserski skener sastoji \nse od predajnika i prijemnika laserske svjetlosti, uređaja za skeniranje i \nvremenskog uređaja. Za dobivanje udaljenosti, terestrički laserski skeneri koriste \ntri metode mjerenja: metodu triangulacije, faznu metodu i impulsnu metodu. Za \nnajpreciznija mjerenja kod laserskog skeniranja, koristi se metoda triangulacije, \ngdje se udaljenost ne mjeri direktno, nego se mjere uglovi. Kod ove metode \nlaserski skener odašilje zraku prema rotirajućem ogledalu, laserska zraka se \nodbija prema objektu snimanja te laserski skener očitava položaj laserske zrake \nna detektoru – fotoosjetljivoj kameri. Ovisno o udaljenosti površine objekta od \nlasera, laserska tačka na objektu je na različitim mjestima u prozoru fotoosjetljive \nkamere. Ova tehnika je dobila ime triangulacija, zato što laserska tačka na \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n163 \n \n \n \nobjektu, kamera i laserski odašiljač čine trougao. U slučaju faznog skeniranja, \nvrijeme putovanja laserske zrake od senzora do objekta i nazad rezultira \ndirektnom faznom razlikom između poslane i primljene laserske svjetlosti. \nDužina putovanja signala određuje se uporedbom signalâ. Impulsna metoda \nmjerenja (engl. time-of-flight metoda, TOF) je najčešće korištena metoda mjerenja \nudaljenosti kod terestričkih laserskih skenera. Laserski odašiljač emituje kratki \nimpuls, koji se dijeli na dva dijela, prvi dio se odašilje u prijemnik i pokreće \nmjerenje vremena, a drugi dio podijeljenog signala se šalje prema objektu \nmjerenja. Kada dosegne mjereni objekt, laserska zraka se rasprši u svim \nsmjerovima, a dio laserske zrake se vrati na detektor. \n \n \n \nSlika 9.3. Lasersko skeniranje podzemne rudničke prostorije  \n                     (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) \n \n \nU podzemnim rudnicima terestrički laserski skener (slika 9.3) može \nmnogo toga ponuditi. Prije svega, mogućnost pregleda preciznih detaljnih \npodataka u 3D-u ima brojne prednosti: \n• \nsmanjivanje vremena, na licu mjesta, za potrebe inspekcije, \n• \noblaci tačaka i 3D modeli omogućavaju brze preglede, \n164 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n• \n2D planovi i poprečni presjeci, kao i 3D prikazi, mogu se napraviti u bilo \nkojoj tački modela, \n• \nomogućavanje naprednih predikcija smetnji i detekcije mogućih \nopstrukcija za potrebe instalacije nove opreme prije dolaska na lice mjesta \ni \n• \nizvođenje građevinskih aktivnosti sa manje neusklađenosti i grešaka u \nprojektovanju. \n \nZa prikupljanje podataka pomoću TLS-a nije potrebno mnogo rada na \nterenu. Dok skeniranje traje samo nekoliko minuta za jednu lokaciju, za nekoliko \nsati moguće je snimiti izuzetno složene objekte i lokacije. Posljedično \nnavedenom, korak koji zahtijeva najviše vremena je rukovanje i postavljanje \ninstrumenta, te određivanje i postavljanje meta / kontrolnih tačaka na željene \nlokacije. Osim ovih prednosti, postoje i neki nedostaci kada se koristi TLS u \npodzemnim rudnicima. Svakako, jedan od bitnijih nedostataka je složen i \ndugotrajan postupak obrade podataka, izrada 3D modela i modeliranja. Dva \nnajbitnija ograničavajuća okolišna faktora su prašina i tama. Slaba vidljivost u \nokruženju punom prašine utiče na brzinu skeniranja. Nadalje, uslovi smanjene \nsvjetlosti u tami i prašini uzrokuju loše ciljanje, što utiče na tačnost mjerenja. Uz \nnavedeno, podaci oblaka tačaka i 3D modela mogu dostići veličine od više \nstotina gigabajta i stoga se posebna pažnja treba obratiti na računarski softver i \nhardver. Također su veoma bitna i sljedeća ograničenja tokom laserskog \nskeniranja ispod površine zemlje: \n• \nvlaga (kondenzacija, korozija koja ograničava postavljanje magnetnih meta \nna armirano čelična ojačanja u rudnicima, itd.), \n• \nvoda na podu, voda koja kaplje, voda koja teče, \n• \ntemperatura stijena i okruženja (u granicama radne temperature uređaja), \n• \nbuka (poteškoće u komunikaciji između članova tima), \n• \ntežinski i dimenzijski parametri korištenih uređaja i pribora, zahtjevi za \npažljivim rukovanjem, komplikovana prenosivost, \n• \nograničen manevarski prostor, \n• \notežan pristup rudnicima (padine, prepreke u rudnicima, itd.), \n• \nporemećaj u stabilnosti tokom rudarskih radova, \n• \nkontinuirane radne aktivnosti u rudnicima, \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n165 \n \n \n \n• \nzahtjevi za unutrašnju sigurnost (u područjima sa potencijalno \neksplozivnim zrakom), \n• \npotreba za stalnim nadzorom radnih uslova u rudniku i \n• \nmnoga druga ograničenja. \n \nVažne prednosti u pogledu korištenja laserskih skenera u podzemnim \nrudnicima su deklarisana otpornost na prašinu i vlagu (IP54) i radna \ntemperatura od 0° C do 40° C, te radni vijek baterije. Ograničavajući uslovi \nskeniranja su oni slučajevi u kojima je nemoguće pribaviti relevantne podatke \nzbog teške dostupnosti skeniranog područja, na primjer, skeniranje u uskim ili \nokomitim rudnicima koji su obično dostupni samo sa vrha ili dna. Drugi \nograničavajući uslov sa kojim smo suočeni je visoka vlažnost zraka i naknadna \nkondenzacija vodene pare na uređaju za skeniranje. Osnovni faktor kvalitete \nkonačnog rezultata mjerenja na koji se može utjecati su postavke rezolucije \nskeniranja. Drugi ključni faktor kvalitete rezultata, na koji se ne može utjecati, \nnaziva se albedo. Albedo izražava nivo reflektivnosti objekta, odnosno njegove \npovršine. To je omjer reflektovanog elektromagnetskog zračenja prema količini \nupadnog zračenja. Ovaj atribut različitih vrsta materijala može značajno utjecati \nna dobiveni rezultat. Također pokazuje da je problematičan slučaj skeniranje \ntamnih, visoko reflektivnih ili prozirnih materijala. Iako su za najčešće dostupne \nkomercijalne 3D laserske skenere raspoloživi integrisani fotoaparati (digitalne \nkamere), mogućnost njihovog korištena izravno je proporcionalna parametrima \nrezolucije i osjetljivosti senzora. Kamera je prije svega dizajnirana za izradu \nfotografske dokumentacije skeniranog područja sa položaja skeniranja. Snimljeni \npanoramski snimak može se naknadno koristiti za bojenje oblaka tačke u stvarne \nboje. Opšti zahtjev za korištenje integrisane kamere u podzemnom okruženju je \ndovoljno osvjetljenje okoline. Zbog nedostatka bljeskalice / blica, ili bilo koje \ndruge vrste osvjetljenja, integrisanu kameru nije moguće koristiti ispod površine \nzemlje. Kao prikladna alternativa za kompenzaciju ovog nedostatka u praksi se \nčesto koristi trostruko punjivo LED osvjetljenje snage 20 W (snaga je jednaka \nuobičajenim reflektorima od 100 W). \n \nKako u konačnici kreirani 3D model daje samo fizička svojstva svih \nkomponenti instaliranih u mašinskim prostorijama rudnika, budući radovi \nuključuju formiranje građevinskog informacionog modela (engl. Building \nInformation Model – BIM). BIM ima mogućnost dopune fizičkih svojstava \n166 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \ndodatnim atributima – metapodacima, koji u našem slučaju mogu uključivati \nvrijeme instalacije, kao i podatke o opremi i proizvođaču, npr. broj modela, \nspecifikacije i raspored održavanja. Međutim, formiranje BIM aplikacije \nzahtijeva zajedničku multidisciplinarnu i multiprofesionalnu saradnju. \n \nIpak, mora se biti svjestan činjenice da je upotreba TLS-a u npr. rudnicima \nugljena ograničena zbog sigurnosnih propisa koji se odnose na potencijalni rizik \nod eksplozija metanskog plina i ugljene prašine. \n \nKreiranjem 3D modela, dok se odvijaju i realizuju aktivnosti u rudniku, \nmože se obaviti tačna analiza planiranog i izvedenog stanja. Svako odstupanje \nod prvobitnog plana vidljivo je iz jednostavne vizuelne perspektive. Svako \nodstupanje od originalnog dizajna može se prepoznati za nekoliko sati, \nomogućavajući korekcije u radnoj smjeni. Izgradnjom 3D plana, timovi inžinjera \ni planera u uredu mogu koristiti model da istraže određene detalje o rudniku. \nOvo im omogućava da utvrde da li se strukture kao što su transportne trake, \ncijevi i drugo uklapaju sa planiranim. Prava korist od laserskog skeniranja očita \nje kada je potrebna kontinuirana analiza podataka. Bogati skupovi podataka \nlaserskog skeniranja mogu se kontinuirano revidirati i moguće je da timovi \nstručnjaka van terena i iz različitih odjela (geotehničari, geolozi, stručnjaci za \nventilaciju, planiranje, projektovanje, rudarsko inžinjerstvo i sigurnost) \nkonstantno rade sa podacima aktuelnog stanja u rudniku. Geotehničari takođe \nmogu imati veliku korist od laserskog skeniranja u rudnicima u kojima je \nseizmičnost problematična. Ponovljenim skeniranjem mogu se prepoznati \nkretanja i deformacije stijena, što pomaže u prepoznavanju područja koja su sa \nvremenom postala eventualno nestabilna. U slučaju nesreće, područje gdje je \nprethodno obavljeno lasersko skeniranje može se ponovo skenirati radi \nuporedbe područja prije i nakon incidenta. Ovo pruža istražnim timovima \npristup bogatom izvoru informacija što je neprocjenjivo za istraživanje i analizu \nnesreće. Moguće je rekonstruisati i tačan redoslijed događaja, otkrivajući tačan \nuzrok incidenta što će pomoći u nastojanju da se eliminišu ponovljeni incidenti. \nTe se informacije mogu reprodukovati i putem animacija koje pružaju izvrstan \nalat za obuku o sigurnosti, a temelje se na modelima virtuelne stvarnosti za \nodređenu lokaciju. \n \nU nadzemnim (površinskim) rudnicima terestrički laserski skeneri postali \nsu nezamjenjivo sredstvo rada i praćenja situacije u rudnicima. Metode mjerenja \nnadzemnih rudnika i otkrivanja dinamičkih rezervi rudnika sve do nedavno \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n167 \n \n \n \noslanjali su se na tradicionalne (spore) geodetske metode prikupljanja podataka. \nTo je rezultiralo dobivanjem rezultata niske preciznosti i velikih grešaka što je \nbilo u skladu sa korištenom mjernom opremom i metodama mjerenja. Brza \ntehnologija trodimenzionalnog skeniranja može pružiti trodimenzionalne \npodatke površine na velikom području i sa velikom prostornom rezolucijom.  \n \nPlan snimanja nadzemnog rudnika 3D terestričkim laserskim skenerom \ntrebao bi slijediti sljedeće principe: \n• \nvizuelni pregled sa stanice trebao bi biti što veći, tj. da obuhvati što veće \npodručje snimanja, sa uglom skeniranja površine što bližem 90°, \n• \nTLS treba biti smješten na stabilnom prostoru, tj. potrebno je da u blizini \nne bude djelovanja većih rudarskih mašina ili rada na iskopavanju rude, \n• \nstanica na kojoj će biti TLS treba biti vidno obilježena, kako ne bi bila \nuništena i \n• \npravilan raspored kontrolnih tačaka na terenu je neophodan kako bi bilo \nomogućeno tačno spajanje oblaka tačaka i uvezivanje istog u državni \nkoordinatni sistem. \n \nPotrebno je da analiza rezultata tretira kompletan rudnik kao jednu cjelinu, \ntako da se podaci više oblaka tačka trebaju sastaviti u jedinstven oblak tačaka. \nTreba napomenuti da podaci sa svake stanice TLS-a moraju sadržavati \nzajedničke tačke između različitih oblaka tačaka. Radovi na terenu traju \nrelativno kratko, ali obrada podataka zahtijeva dosta vremena kako bi se \nadekvatno spojili oblaci tačaka. Nakon sastavljanja oblakâ tačaka dobije se \nkompletan oblak tačaka. \n \nU originalnom oblaku tačaka postoje prepreke / smetnje koje ne pripadaju \nrudniku, kao što su osoblje, vozila, oprema i putanja oblaka tačaka uzrokovana \ntim objektima tokom procesa skeniranja, a koje je potrebno ručno ukloniti. \nKorigovani oblak tačaka, odgovarajućim geodetskim metodama, potrebno je \npovezati sa državnim koordinatnim sistemom. Tako dobiveni oblak tačaka \nmoguće je adekvatno urediti i prikazati u prikladnim softverskim paketima, a \ntakođer je moguće provoditi i različite analize nad istim (slika 9.4). Analize \npodrazumijevaju količine iskopa u odnosu na raniji period (periode), analize \nstabilnosti padina rudnika, profiliranja, detekciju klizišta, i sl. \n168 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n \n \nSlika 9.4. Oblak tačaka podzemne rudničke prostorije u okruženju prikladnog \n                      softverskog paketa (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) \n \nIskopavanje mineralnih sirovina kod površinskih rudnih kopova prati niz \nprirodnih opasnosti, među kojima su najznačajnija kretanja zemljanih i rudnih \nmasa, odnosno kretanja stijenskih masa zahvaljujući gravitaciji, što zaslužuje \nposebnu pažnju. Gravitacione deformacije stijena su klizišta i padovi stijena, i \nponekad pokrivaju područja izvan gornjeg ruba iskopavanja. Tokom razdoblja \neksploatacije rudnika na padinama otvorenih jama obično se bilježe brojna \nklizišta različitih veličina. Količina pomaknutih zemljanih masa za najveća \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n169 \n \n \n \nklizišta u otvorenim rudnicima dosežu od 6 do 8 miliona m3, ali najčešće iznose \nod nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada m3. Gubitak stabilnosti iskopa \nili padina odlagališta, kao rezultat rudarskih operacija i prirodnih geoloških \nprocesa koji se odvijaju, može dovesti do ozbiljnih promjena u stijenskoj masi \nuzrokujući klizišta, što predstavlja prijetnju za zdravlje i život uposlenika u \nrudnicima. Takve se opasnosti pojavljuju u velikoj mjeri u rudnicima mrkog \nuglja, ali se mogu pojaviti i pri eksploataciji ležišta keramike i kamenih sirovina, \nposebno u krškim područjima. Pitanje geodetskog i geotehničkog nadzora od \nključnog je značaja u pogledu sprječavanja i predviđanja opasnosti od klizišta i \nodrona kamenja. Monitoring je važan element upravljanja opasnostima, a \nuključuje identifikaciju opasnosti kao i njihovu procjenu i karakteristike \n(podržane geografskim informacionim sistemima i odgovarajućim bazama \npodataka, uključujući historijske informacije). Opseg opasnosti ovisi o geološkoj \nstrukturi ležišta, uključujući varijabilnost geotehničkih i hidrogeoloških uslova. \nŠtoviše, to ovisi o površini i veličini iskopa, karakteru eksploatacionih sistema, \nkao i mašinama i opremi koja se koristi. Razvoj inovativnih tehnologija, poput \n3D laserskog skeniranja, otvara nove mogućnosti, posebno u slučaju velikih i \nteško dostupnih područja, poput otvorenih kopova. Terestrički laserski skeneri \npružaju brze i efikasne, detaljne i veoma precizne trodimenzionalne podatke. \nTLS pokrivaju širok spektar primjena, uključujući topografsko kartiranje, \narhitektonske studije i nadgledanje inžinjerskih objekata. \nKoncept korištenja terestričkog laserskog skeniranja za proučavanje procesa \ndeformacija kod površinskih kopova, koji uključuju praćenje klizišta, temelji se \nna izvođenju skeniranja područja koje je ugroženo procesima deformacije u \nuzastopnim vremenskim periodima, posebno u razdobljima intenziviranja \nlinearne erozije, npr. nakon jakih kiša ili tokom proljetnih otapanja snijega. Kao \nrezultat preklapanja dva skeniranja kreira se diferencijalni model koji se \nanalizira. Zbog svega navedenog, u nadzemnim rudnicima (površinski kopovi) \nkoristi se terestričko lasersko skeniranje sa velikim dosegom. U jamskim \nprostorijama, koje su uglavnom manjih dimenzija, koristi se terestričko lasersko \nskeniranje sa manjim dosegom. \n \nLaserski skeneri u zraku imaju brojne i posebne prednosti prilikom \npribavljanja prostornih informacija postojećih ili potencijalnih prostora \nnadzemnih rudnika. Lidar (engl. Light Detection And Ranging – LiDAR) kreira \nvisoko precizan skup podataka, ekonomično kombinujući prikupljanje i obradu \n170 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nistih, te brži vremenski okvir od tradicionalnih pristupa. Tradicionalne metode \npremjera mogu biti spore i rezultirati manjim uzorkovanjem. Pomoću zračnog \nlidara (zračnog laserskog skeniranja) mogu se dobiti milioni tačaka unutar \nsvakog kvadratnog kilometra. Ova velika gustoća podataka kreira veoma čvrst \nskup podataka za izračune zapremine, geomorfologiju i strukturalnu geologiju, \nplaniranje dalekovoda ili cestovnih koridora, analizu nagiba i modeliranje \npovršina za studije izvodljivosti i studije utjecaja na okoliš. Lidar (slika 9.5) kreira \nbrojne ortofoto snimke / lidarske projekte za potrebe rudarske zajednice. Ono što \nse u konačnici dobiva jeste mogućnost upravljanja snimcima i lidarskim \npodacima skeniranja za isporuku besprijekornog proizvoda. \n \nMjerni sistem laserskog skeniranja iz zraka sastoji se od tri osnovne \nkomponente: \n1. Diferencijalni GPS (engl. Differential Global Positioning System – DGPS) za \npozicioniranje platforme u prostoru.  \n2. Inercijalni navigacioni sistem, (engl. Inertial Navigation system – INS) kojim se \nodređuje orijentacija platforme u prostoru. \n3. Laserski skener sa optičko-mehaničkim mehanizmom za skeniranje kojim se \nodređuje udaljenost između skenera i objekata na površini terena. \n \n \n \nSlika 9.5. Djelovanje lidarskog sistema (Oštir i Mulahusić, 2014) \n \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n171 \n \n \n \n \nLidar je u mogućnosti da definiše oblik terena, čak i pod veoma gustom \nvegetacijom. Iz podataka lidara mogu se izvući brojni prostorni podaci koji su \nznačajni za rudarsku industriju, uključujući izohipse, profile, količine zemljanih \nradova, granice slivova, modele protoka vode, itd. Lidar se može koristiti pri \nvisinama leta od nekoliko desetina metara, pa sve do nekoliko kilometara. \nFrekvencija odašiljanja laserskih impulsa može biti i do 250 kHz. Na tlu to znači \nnekoliko desetina tačaka po jednom kvadratnom metru. Zbog izuzetno velike \nkoličine podataka, broj snimljenih tačaka može preći jednu milijardu tačaka. \nZbog svega navedenog neophodno je posjedovanje izuzetno snažnih \nhardverskih konfiguracija, koje su u mogućnosti da obrade i adekvatno prikažu \nvelike količine podataka.  \n \n9.3. FOTOGRAMETRIJA U RUDARSTVU  \n \n \nFaza planiranja u fotogrametriji uključuje niz koraka, a svi oni imaju značajan \nutjecaj na kvalitetu konačnog proizvoda. Za mjerenje određenog područja \npomoću fotogrametrijskih tehnika potrebno je odabrati odgovarajuće objektive \nkamere sa određenom žarišnom dužinom i odabrati odgovarajuću bazu tako da \nse osigura potrebna tačnost i dovoljno preklapanje snimaka. Objektivi kamera \nmoraju biti kalibrisani kako bi se uzela u obzir distorzija, a kalibracije se moraju \nobaviti za različite žarišne dužine, postavke blende i fokusiranja. Zbog pasivne \nprirode fotogrametrijskog postupka, najbolji će se rezultati postići kada su \npovršine dobro osvijetljene i kada se rasvjeta ne mijenja u postupku snimanja. \nKoraci fotogrametrijske naknadne obrade uključuju učitavanje snimaka u \nsoftverski paket. Korisnički utjecaj potreban je za odabir određenih operacija na \nrazličitim snimcima kako bi se automatski izvukle 3D tačke iz snimaka. Potreban \nje i stepen kontrole kvalitete od strane korisnika kako bi se osiguralo da postupak \nautomatskog slikovnog podudaranja locira tačke unutar očekivanih odstupanja. \nPotrebni softverski algoritmi za maksimizaciju gustine tačaka i minimiziranja \ngrešaka u određivanju dubine u kompletnom skupu podataka – poznati kao \n\"automatsko podudaranje\" (engl. auto point matching) i \"skupno izravnanje\" (engl. \nbundle adjustment), spori su i računski intenzivni. \n \nFotogrametrija ima različite interdisciplinarne primjene. Izazovi u \npodzemnim rudnicima su jedinstveni, poput mraka i prašine ovisno o lokaciji, \nuz uzimanje u obzir normalnih rudarskih operacija koje teku uporedo sa \n172 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \ngeodetskim radovima, te sigurnosti opreme za fotografisanje. Usprkos ovim \nizazovima, fotogrametrija se koristi za niz različitih aplikacija u podzemnim \nrudnicima. Pomoću pomoćne rasvjete i DSLR kamere (Digitalne SLR kamere; \nengl. Digital Single-Lens Reflex Camera) postavljene na stativ, te poznatih \nkontrolnih tačaka, moguće je uspješno rekonstruisati podzemne tunele. Pri tome \nse može ostvariti tačnost od 1 mm za korištenje 10 do 20 snimaka i vremenom \nsnimanja koje traje između 15 i 20 minuta, ovisno o okruženju tunela. \nFotogrametrijska preciznost je dovoljno dobra da se može kreirati stereomreža \nzajedničkih karakteristika i odrediti debljina poprskanog zaštitnog betona na \nzidovima tunela. \n \nPrimjena fotogrametrije u podzemnim kopovima uglavnom je ograničena \nna karakterizaciju diskontinuiteta. Postoji i mogućnost kvantificiranja kretanja \nstijena fotogrametrijom, ali su takva istraživanja još u povojima. Uz sve to, \npredstavljeni procesi sugerišu da bi se fotogrametrija mogla izvoditi samo uz \nkorištenje skupe opreme i softvera, skupe stacionarne rasvjete i posebnih tehnika \nprikupljanja podataka. \n \nPraćenje podzemnih deformacija zahtijeva sposobnost snimanja pokreta s \nobzirom na vrijeme i bilježenje tih kretanja tačno i precizno. Postoji sedam \nkriterija koji moraju biti zadovoljeni pri mjerenju profila podzemnih rudarskih \ntunela: brzina, tačnost i preciznost, jednostavnost, niski troškovi, pouzdanost, \nsvestranost i jasnoća rezultata. Ovi kriteriji će se koristiti kao temelj za ocjenu \npotencijala fotogrametrije kao alata za praćenje i mjerenje u podzemnim \nrudarskim okruženjima. \n \nIako se još uvijek raspravlja o prikladnosti primjene fotogrametrije u \notvorenim rudnim kopovima u uporedbi sa konvencionalnim mjerenjima, \nmnogi primjeri i projekti govore o njenim prednostima. Prednosti su prije svega \nekonomske, zatim su u smislu uštede vremena za obradu podataka, kao i sa \naspekta dovoljne tačnosti koju je moguće postići. Troškovi kupovine adekvatnog \ninstrumentarija su također povoljniji u odnosu na klasičnu geodetsku opremu. \nU uporedbi sa prošlim vremenima, kada su analogni i analitički fotogrametrijski \ninstrumenti bili veoma skupi, danas su potrebni samo brzi i moćni računari sa \nodgovarajućim softverom čija je cijena značajno niža posljednjih nekoliko \ngodina. Međutim, fotografisanje je i dalje prilično skupo. Troškovi se mogu \numanjiti ekonomskim planiranjem leta koje kombinuje istovremeno snimanje (u \njednoj istoj letačkoj misiji) više površinskih kopova koji se nalaze u blizini. \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n173 \n \n \n \nTroškovi radne snage također su niži u fotogrametriji. Kod terestričkih mjerenja \nobično su potrebne dvije osobe, a tokom fotogrametrijskog procesiranja samo \njedna osoba. Stoga je fotogrametrija prikladna metoda čak i u slučaju krupno \nrazmjernih snimaka i zahtjeva za visokom tačnošću. Svi ovi aspekti smanjenja \ntroškova sugerišu korištenje fotogrametrije pri procjeni otvorenih rudnih kopova \ni to ne samo za veće već i za manje kompanije. Korištenjem aerofotogrametrijskih \nkamera velikog formata moguće je generisati male i velike ortorektifikovane \nmozaike za kreiranje i provedbu efikasnih planova za praćenje, kontrolu i \nminimizaciju potencijalnog zagađenja, kao i identifikaciju postojećih prirodnih i \numjetnih osobina. Dodatni kanal poput bliskog infracrvenog pruža informacije \nu odnosu na okolnu vegetaciju. Posebno je korisno provoditi procjene utjecaja na \nokoliš i pratiti kratkoročni i dugoročni utjecaj rudarskih aktivnosti. Ortofoto \nvisoke preciznosti i dodatni proizvodi, kao što su podaci o nekim posebnim \nkarakteristikama, pružit će informacije za inžinjerske projektne aplikacije koje će \nu velikoj mjeri smanjiti mjerenja na terenu i sve radove koji bi mogli ometati \niskopavanja u rudnicima, te kao posljedicu uštedjeti dragocjeno vrijeme i novac. \nVisoko rezolucijski zračni ortofotoi pružaju preciznu osnovnu kartu za GIS \naplikacije, a vremenske serije pružaju informacije o otkrivanju promjena. \n \n9.4. DALJINSKA ISTRAŽIVANJA U RUDARSTVU  \n \n \nPostoji duga historija korištenja metoda daljinskih istraživanja za potrebe \nrudarske industrije. Prednost mnogih metoda daljinskih istraživanja sa satelita, \naviona ili zemlje temelji se na tome što se informacije mogu prikupljati u dvije \ndimenzije ili čak tri dimenzije i stoga mogu pomoći u interpoliranju \ntradicionalnih mjerenja koja se zasnivanju na mjerenju pojedinačnih tačaka. \n9.4.1. Optička daljinska istraživanja u rudarstvu \n \n \nOptička daljinska istraživanja mogu se koristiti za širok raspon aplikacija koje \nmogu biti relevantne za rudarsku industriju. Kako tokom planiranja novih \nrudnih nalazišta, tako i tokom eksploatacije i nakon zatvaranja (sanacije) \nrudnika, metode daljinskih istraživanja mogu se koristiti za dobivanje potrebnih \ninformacija, praćenje promjena i praćenje učinaka eksploatacije rudnika.  \n \n174 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n9.4.1.1. Minerali, geologija i tlo \n \n \nMultispektralna i hiperspektralna daljinska istraživanja iz zraka i iz svemira \nmogu pružiti vrijedne podatke o površinskoj mineralogiji i geologiji, što može \nbiti pokazatelj za podzemnu geologiju i prisustvo rudnih tijela. Ova se tehnika \ntemelji na karakteristikama apsorpcije u spektru za različite minerale ili grupe \nminerala. Neke od glavnih karakteristika koje se mogu razlikovati povezane su \nsa mineralima koji sadrže željezo, glinu, karbonate, sulfate i silikate. Sadržaj \nminerala može se kvantificirati uporedbom podataka sa poznatim spektralnim \nsvojstvima minerala i metodama spektralnog miješanja. \n \nIste metode koje se koriste kod geološkog i kartiranja terena mogu se također \nkoristiti za otkrivanje onečišćenja minerala, npr. tla i rudnog jalovišta (otpada). \nMnoge studije su pokazale da se daljinsko istraživanje, posebno hiperspektralno \ndaljinsko istraživanje u opsegu vidljivog i bliskog infracrvenog, te \nkratkotalasnog infracrvenog dijela elektromagnetnog spektra (400 – 2500 nm), \nmože koristiti za kvantifikaciju različitih svojstava tla. Kako određeni minerali ili \ngrupe minerala imaju specifična spektralna svojstva, postoji potencijal da se te \nkarakteristike iskoriste za kartiranje koncentracija istih u tlu. Daljinska \nistraživanja se mogu uspješno koristiti i za procjenu koncentracije olova u tlu. \nPostoji značajna povezanost između spektralnih karakteristika i koncentracija \nraznih teških metala. Međutim, modeli u pravilu moraju biti kalibrisani i \npotvrđeni barem jednom za svako mjesto posebno jer su korelacije pod utjecajem \nsastava tla i fizikalnih svojstva, te će biti potrebno modeliranje miješanja \nspektralnih osobina. Nakon kalibracije sa mjerenjima na terenu, daljinska \nistraživanja mogu kreirati rezultate koji pokazuju prostornu raspodjelu \nprocijenjenog sadržaja teških metala. Osnovni sateliti koji se obično koriste za \ngeološko kartiranje su ASTER, Landsat, Hyperion, te nedavno lansirani Sentinel-\n2 i WorldView 3. Međutim, hiperspektralni instrumenti daju superiorne \nrezultate zbog veće prostorne i spektralne rezolucije kao i spektralnog raspona. \n \nGlavni izazov u smislu korištenja optičkog daljinskog istraživanja za \npotrebe kartiranja površinske mineralogije predstavlja prisustvo lišajeva \n(posebno u arktičkim regijama) i vegetacije. Kada vegetacija samo djelimično \nprekriva površinu tla ili stijene, izmjerena refleksija je mješavina refleksije \nvegetacije i tla / stijene. Kroz npr. analizu spektralnih karakteristika, moguće je \nrazlikovati doprinose različitih klasa pokrova zemljišta i izdvojiti podatke iz \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n175 \n \n \n \nkomponente tla / stijene. Zračni hiperspektralni podaci i analize spektralnih \nkarakteristika za kvantificiranje stepena zagađenosti rudnika oko zatvorenih \nrudnika metala, koriste se za nadzor procesa obnove. Također se zračni \nhiperspektralni podaci i analiza spektralnih karakteristika mogu upotrebljavati \nza kartiranje stijena povezanih sa mineralizacijom nikla i bakra. \n9.4.1.2. Topografija \n \n \nDetaljno poznavanje površinske topografije ili promjene površinske topografije \nvažno je u nekoliko aspekata rudarske industrije. Tokom faze planiranja mogu \npostojati zahtjevi za dokumentiranjem izvorne površine kako bi se identifikovale \ni mogle pratiti promjene tokom rada rudnika. Detaljne topografske karte i 3D \nmodeli koji se mogu dobiti iz njih mogu se koristiti za proučavanje \ngeomorfoloških i hidroloških karakteristika, što može pomoći u optimizaciji \nplaniranja rudnika i minimizaciji utjecaja na okoliš. Za vrijeme operativne faze, \ntopografske karte i 3D modeli mogu se koristiti za proučavanje geomorfoloških \nkarakteristika i procjenu mineralnih resursa i rasporeda jama u rudnicima \npovršinskih kopova. Zapremina stijene koja je uklonjena može se procijeniti na \nosnovu promjene topografije između dva mjerenja. Geometrija nagiba može \npružiti informacije o promjenama u procesima erozije i taloženja, kao i \nsvojstvima tla. \n9.4.1.3. Pokrov zemljišta i vegetacija \n \n \nKartiranje i nadzor vegetacije oko rudničkih nalazišta važan je u svim fazama \nrudarenja, od planiranja rudnika do zatvaranja i obnove rudnika. Vegetacione \nkarte često se koriste tokom faze planiranja za potrebe procjene biološke \nraznolikosti na tom području, za pomoć u određivanju najboljeg položaja \nrudničkih struktura i za uspostavljanje osnove za procjenu mogućeg utjecaja na \nokoliš. Tokom rada rudnika, nadgledanjem vegetacije može se otkriti \nonečišćenje, npr. uzrokovano isticanjem otpadnih voda, oštećenjem brane (za \nskladištenje otpadnih materijala), ili širenjem prašine, te drugim utjecajima \nrudarskih aktivnosti na okoliš. Nakon zatvaranja rudnika, oporavak vegetacije i \n176 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nzdravlje iste mogu se koristiti kao pokazatelj za procjenu rezultata sanacije \nrudnika, ili za otkrivanje i praćenje preostalog zagađenja. \n \nDuga je historija korištenja satelitskog i zračnog optičkog daljinskog \nistraživanja za lokalno, regionalno i globalno kartiranje kopnenog pokrova te je \nto idealna metoda za kartiranje prostorne raspodjele različitih vrsta vegetacije i \nza otkrivanje i kartiranje promjena tokom vremena. Kartiranje vegetacije \nzasnovano na daljinskim istraživanjima zasniva se na razlici u spektralnim \nkarakteristikama refleksije različitih biljnih vrsta i vegetacijskih zajednica. \n \nVrste pokrova zemljišta mogu biti male i fragmentirane i mogu biti \nspektralno slične jedna drugoj, što znači da će biti potrebni multispektralni \nsatelitski podaci veoma visoke rezolucije (npr. Ikonos, WorldView sa \nrezolucijom 0,5 – 2 m). Dodatne informacije poput geomorfoloških karakteristika \nmogu biti veoma korisne (npr. nagib, vidljivost, hrapavost površine), a navedene \nse mogu izvesti iz detaljnog digitalnog modela visina. \n \nUz kartiranje vrsta vegetacije, daljinsko istraživanje može se koristiti za \notkrivanje i kartiranje vegetacionog stresa. Vegetacioni stres nastaje kada \n„nepovoljno stanje ili supstanca utiču na metabolizam, rast ili razvoj biljke“. \nUslovi koji pogoduju stresu uključuju npr. nedostatak / višak vode, niske / visoke \ntemperature, insekti i bakterije. Tvari koje mogu izazvati stres uključuju npr. \npesticide, zagađenje zraka, nedostatak minerala, zagađenje teškim metalima i \nkiselu kišu. \n \nIstraživači su razvili mnogo različitih vegetacionih indeksa koji ukazuju na \nzdravlje vegetacije, poput normalizovanog diferencijalnog vegetacionog indeksa \n(engl. Normalized Difference Vegetation Index  ̶  NDVI), koji se temelji na omjeru \nizmeđu razlike infracrvenog i crvenog kanala i njihovog zbira. Vegetacioni \nindeksi korišteni su, na primjer, za prikazivanje vegetacionog stresa uslijed \nzagađenja teškim metalima u blizini tvornice za topljenje cinka i rudnika talka \nkoristeći hiperspektralne podatke. \n \nPrisustvo otrovnih materija, poput teških metala, u tlu može utjecati na \nzdravlje vegetacije. Ovaj vegetacioni stres može rezultirati promjenom \nspektralnog potpisa vegetacije i stoga se može otkriti spektralnom analizom. \nMeđutim, promjene su često suptilne i za njihovo otkrivanje obično je potrebno \nvisoko spektralno razlučivanje, na primjer hiperspektralni snimci. Jedan od \nefekata vegetacionog stresa je promjena količine hlorofila i omjera hlorofila u \nlišću. Ostali efekti mogu predstavljati promjenu određenih svojstava apsorpcije \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n177 \n \n \n \nili refleksije u spektralnom potpisu, a u nekim se slučajevima specifične talasne \ndužine mogu koristiti za uzajamno povezivanje sa, na primjer, koncentracijom \nmetala ili dušika (nitrogena) u vegetaciji ili tlu. Niz, do sada, provedenih studija \npokazuju spektralne promjene vegetacije kao rezultat izloženosti ili unosa \nrazličitih teških metala i metalnih sulfida, što govori da sposobnost mjerenja \nstresnih učinaka teških metala ovisi o vrstama, fazi ciklusa rasta i okolini. Ovi su \nodnosi osnova za daljinska istraživanja specifičnih opasnih otpadnih materija. \n9.4.1.4. Površinske i podzemne vode \n \n \nDaljinska istraživanja značajno se koriste za kvantifikaciju i praćenje kvalitete \nvode procjenom parametara kvalitete vode, kao što su suspendirana \nkoncentracija sedimenata, koncentracija hlorofila (indikacija algi i eutrofikacija), \nrastvorenih organskih tvari, slanost ili temperatura vode. Zagađenje teškim \nmetalima u vodi obično se ne može direktno otkriti daljinskim istraživanjima, ali \nje pokazano da se ono može do određene mjere posredno procijeniti. Razlog \ntome je taj što se teški metali u vodi apsorbuju suspendiranim sedimentom, \nvezanim sa rastvorenom organskom materijom, ili algama, a ovi parametri \nkvalitete vode mogu se mjeriti daljinskim istraživanjima. Stoga kombinovanje \nterenskih mjerenja parametara kvalitete vode i koncentracijama teških metala \npovezanih sa suspendiranim sedimentima, rastvorenim organskim materijama \nili algama, sa analizama daljinskih istraživanja može dati procjenu prostorne \nraspodjele zagađenja i promjena tokom vremena. Tipični senzori koji se koriste \nza ovu namjenu su satelitski ili zračni multispektralni i hiperspektralni senzori. \n \nIako se protok podzemne vode općenito ne može prikazati optičkim \ndaljinskim istraživanjima, rast nivoa podzemne vode i dotok podzemne vode u \npovršinske vode (potoci, jezera) može se otkriti i kvantificirati zahvaljujući \ntemperaturnim razlikama između podzemne i površinske vode u određeno \ndoba godine. Temperaturne razlike mogu se izmjeriti pomoću ručnih ili zračnih \ntermalnih infracrvenih kamera (engl. Thermal Infrared – TIR), mjerenjem spektra \nizmeđu 8 – 14 μm. Satelitski TIR senzori imaju prostornu rezoluciju koja je \npreniska da bi bila korisna za primjene u rudarstvu. Ista metoda može se \nprimijeniti na otkrivanju isticanja iz rudničkih jezera: u određeno doba godine \nvjerovatno postoji temperaturna razlika između (kontaminirane) vode koja je \niscurila iz jezera i površinskih voda. \n178 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n9.4.1.5. Kontaminacija rudnika i drenaža kiselina \n \n \nČest tip onečišćenja uzrokovanog rudarenjem je odvodnjavanje kiseline. To \nmože uzrokovati štetu na okolišu dugo nakon zatvaranja rudnika. Kada su \nsulfidni minerali izloženi zraku i vodi, oksidacija sulfidnih minerala dovodi do \nstvaranja sumporne kiseline. Kiselina smanjuje pH (lat. potentia hydrogenii: snaga \nvodika, ili pH-vrijednost je broj koji služi kao mjera kiselosti (aciditeta), odnosno \nlužnatosti (alkaliteta) vodenih otopina) vrijednost u vodi, što povećava otapanje \nteških metala u vodi i samim tim ispiranje teških metala iz stijene ili sedimenta. \nRezultat toga je da je odvod vode sa nalazišta sa sulfidnim mineralima kiseo i \nčesto je kontaminiran teškim metalima poput arsena, bakra i olova. To se u praksi \nnaziva naziva drenažom kiselih stijena (engl. Acid Rock Drainage – ARD). Utjecaj \nARD-a na okoliš može biti značajan: povećana kiselost i toksičnost (zbog sadržaja \notopljenih teških metala) prilikom ispuštanja ARD-a u rijeke i jezera može imati \nnegativne učinke na vodeni život i vegetaciju. Zbog negativnog utjecaja na \nvegetaciju ARD može umanjiti učinak sanacije rudnika nakon zatvaranja. Jedan \nod načina sprječavanja ili kontrole ARD-a kod operativnih ili zatvorenih rudnika \nje minimiziranje procesa oksidacije smanjenjem izlaganja zraku, na primjer \nskladištenjem otpada pod vodom ili poplavljivanjem i zatvaranjem (pečaćenjem) \npodzemnih rudnika. Tehnike daljinskog istraživanja mogu se koristiti za \notkrivanje, kartiranje i praćenje obima ARD-a i utjecaja na okoliš u i oko rudnika, \na mogu doprinijeti i u dodatnim informacijama za pomoć u kontroli ARD-a i \npraćenju učinkovitosti mjera sanacije. Postoji i mogućnost korištenja \nhiperspektralnih snimaka u kombinaciji sa spektralnim mjerenjima na terenu za \npotrebe klasifikacije stepena zagađenja ARD-om na lokaciji rudnika. \n9.4.1.6. Praćenje sanacije \n \n \nDaljinsko istraživanje može se koristiti za otkrivanje i kartiranje onečišćenja \nuzrokovanog vegetacionim stresom i zagađenjem tla. Korištenjem podataka \nvremenskih serija i metodama otkrivanja promjena, daljinsko istraživanje se \nmože koristiti i za praćenje učinaka sanacije kontaminiranih lokacija. Korištenje \nhiperspektralnih podataka iz zraka daje dobre rezultate kod praćenja uspješnosti \nsanacije lokacija zagađenih ugljikovodonicima. \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n179 \n \n \n \n9.4.2. Radarska daljinska istraživanja u rudarstvu \n \n \nZnačaj radarskih daljinskih istraživanja za rudarski sektor je svakako poznat. \nSenzori, koji rade u mikrotalasnom dijelu elektromagnetnog spektra, u novije \nvrijeme postaju sve važniji izvor informacija o okolišu. Glavni razlog su njihova \ndobra svojstva (npr. neosjetljivost na vremenske uslove i mogućnosti snimanja \nnoću), što je utjecalo na povećanje broja operativnih radarskih (prvenstveno \nsatelitskih) sistema. Način snimanja u mikrotalasnom dijelu spektra potpuno je \ndrugačiji nego li u optičkom. Duže talasne dužine mogu prodirati kroz oblake, \nmaglu, prašinu i kišu, što ne utiče na atmosfersko rasipanje, koje je posebno \nizraženo u optičkom dijelu spektra. Radarom možemo posmatrati neovisno o \nvremenskim i drugim uslovima. \n \nZahvaljujući sposobnosti otkrivanja milimetarskih deformacija na velikim \npovršinama bez rada na terenu i dugim vremenskim serijama SAR (engl. \nSynthetic Aperture Radar – SAR) snimaka, SAR daljinska istraživanja i posebno \nInSAR (engl. Interferometric Synthetic Aperture Radar – InSAR) imaju veliki \npotencijal u rudarskom sektoru. U kombinaciji sa mjerenjima na terenu mogu \npružiti komplementarne informacije za dokumentiranje evolucije rudarskih \npodručja, povećati sigurnost i izbjeći značajne štete na okolnoj infrastrukturi i \nokolišu. \n9.4.2.1. Podzemni i nadzemni rudnici \n \n \nU vezi sa podzemnim rudnicima osnovna su pitanja vezana uz slijeganje \nzemljišta koje se dovodi u vezu sa operacijama vađenja rude, što utječe na \nstabilnost zgrada i infrastrukture. U takvim se područjima obično koristi InSAR \nza otkrivanje potencijalnog slijeganja, kartiranje zahvaćenog područja i \nprocesiranje vremenskih serija SAR podataka za potrebe analiza evolucije \ndeformacija. \n \nU vezi sa otvorenim rudarskim kopovima uobičajeni su problemi sa \nstabilnošću zbog strmih padina koje se često zahtijevaju tehnikama ekstrakcije i \n/ ili geometrije nalazišta rude. U ovakvim situacijama satelitski InSAR može \npružiti informacije o distribuciji, amplitudi i razvoju deformacije tla. Međutim, \nekstremne karakteristike topografije mogu inducirati geometrijske distorzije i \nreducirati (smanjiti) InSAR mjerenja na određenim lokacijama. Uz to, gubitak \n180 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nkoherencije može nastupiti zbog značajnih promjena tla i deformacije mogu \nprelaziti efektivnu talasnu dužinu između dvije akvizicije i izazvati nejasnoću \nfaza. \n9.4.2.2. Brane i područja za odlaganja \n \n \nRudarska područja često uključuju nasipe ili brane koje je potrebno nadgledati. \nProvedena su mnoga istraživanja i pokazala su potencijal satelitskog InSAR-a u \nsmislu pružanja informacija o deformacijama ove vrste struktura. Nažalost, ova \nistraživanja uglavnom nisu izvedena u rudarskim područjima, ali su rezultati \nvelikim dijelom primjenjivi u različitim kontekstima, pa tako i u rudarskoj \nindustriji. Satelitski InSAR ima sposobnost velikog pokrivanja područja, kao i \nduge vremenske serije koje pružaju mogućnost dokumentiranja strukturnog \nponašanja u prošlosti. \n \nŠto se tiče otvorenih rudarskih kopova, površinski radarski sistemi mogu se \nprimijeniti za nadgledanje brana kako bi se osigurale bolja prostorna i vremenska \nrezolucija i komplementarna dogledanja. \n \nGlavni izazov za InSAR povezan je sa velikim promjenama na površini i \npromjenama sadržaja vode u trenutku kada su rudnici aktivni, kao i sa \nposljedičnim gubitkom koherencije. \n \nPrimjena InSAR-a dolazi u obzir i na jalovišnim branama. Kombinacijom \nInSAR i SAR analiza dolazi se do informacija o području ležišta koje je u funkciji. \nInSAR omogućava prikaz deformacija na branama i okolini, a SAR analiza \npovratnog radarskog signala omogućava otkrivanje značajnih promjena u \nuslovima površinskih jalovišta koja je potrebno detektovati. \n \nMeđutim, zbog vrlo dinamične prirode jalovišnih brana tokom rada \nrudnika, važno je temeljito istražiti koherenciju kako bi se otkrile velike \npovršinske promjene zbog npr. podizanja i jačanja brane i uključivanja \ndostupnih informacija o vremenu i lokacijama takvih građevinskih aktivnosti. \n \n \n \n \n \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n181 \n \n \n \n9.5. BESPILOTNE LETJELICE \n \n \n \nU uporedbi sa drugim metodama nadziranja, bespilotne letjelice imaju \nmogućnost kratkog vremenskog intervala u smislu ponovnog snimanja istog \npodručja, te mogućnost brzog prikupljanja podataka. Ovakvi sistemi zasnovani \nna raznim vrstama senzora mogli bi prikupljati podatke iz više izvora za \nkontinuirano nadziranje, a krupno razmjerni snimci mogu se veoma brzo dobiti \nkada letjelica leti na nižim visinama. Kao dinamična, kontinuirana i ekonomična \nmetoda prikupljanja podataka, bespilotne letjelice danas imaju veliku prednost \nu nadziranju u rudarstvu u odnosu na tradicionalne metode mjerenja ili npr. \ntehnologiju daljinskog istraživanja, koja je favorizirana od strane brojnih \nistraživača i stručnjaka u rudarskoj industriji. Također je potrebno naglasiti da \nsu bespilotne letjelice podložne određenim unutrašnjim ili vanjskim faktorima, \npoput vremenskih uslova, kvalitete GNSS signala i drugih problema. \n \n \n \nSlika 9.6. Zračna fotografija površinskog kopa snimljena kamerom postavljenom na \nbespilotnu letjelicu (Marcin studio, 2020) \n \n182 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n \nBespilotni aerofotogrametrijski sistemi uspješno se upotrebljavaju za 3D \nrekonstrukcije i topografsko snimanje, geološki nadzor opasnosti, ekološke \nprocjene i sl., pri čemu kao senzori dominiraju digitalne kamere. Kombinovana \nupotreba različitih senzora, kao što su spektralni slikovni senzori i LiDAR za \ndobivanje podataka iz više izvora prijeko je potrebno kako bi se pomoglo razvoju \nkorištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu (slika 9.6). \n \nPrilikom definisanja pojma bespilotnih letjelica u stručnoj literaturi nailazi \nse na veoma bogat izbor definicija. Razlog je u primjeni koja može biti vojna, \ncivilna i rekreativna. Bespilotne letjelice su letjelice koje su sposobne obaviti \nkontinuirani let bez pilota. Evropska zajednica za bespilotne letjelice (engl. \nEuropean Association of Unmanned Vehicles Systems – EUROUVS) kreirala je \nklasifikaciju bespilotnih letjelica na osnovu sljedećih parametara: visine leta, \ntrajanja leta, brzine, maksimalne nosivosti (engl. maximum takeoff weight – \nMTOW), veličine letjelice, dometa signala i dr. \n \nInteresantno je da je koncept bespilotnog leta predložio davne 1915. godine \nnaučnik Nikola Tesla. On je detaljno opisao naoružani bespilotni avion \ndizajniran za odbranu Sjedinjenih Američkih Država. Dvije godine nakon toga, \nvojska Sjedinjenih Američkih Država proizvodi prve bespilotne letjelice koje su \nkontrolisane radio signalom. Posljednje desetljeće je obilježilo sve veće korištenje \nbespilotnih letjelica za naučne, komercijalne i zadatke javne sigurnosti, sa ciljem \nprikupljanja podataka i snimaka ugroženih područja, izrade karata, \nkomunikacionog prijenosa, istraživanja, spašavanja, pregleda saobraćaja i dr. Sa \nbespilotnom letjelicom oblika aviona u civilne svrhe prvi su eksperimentisali \nPrzybilla i Wester-Ebbinghaus 1979. godine. Godine 1980., Wester-Ebbinghaus \nkoristi prvi model helikoptera u fotogrametrijske svrhe. Bespilotnom letjelicom \nmože se upravljati daljinski, može biti poluautonomna, autonomna, ili \nkombinacija svega navedenog. Bespilotne letjelice mogu ostvarivati uzgon \npotreban za let fiksnim aeroprofilnim površinama (slika 9.7) i rotirajućim \naeroprofilnim površinama (slika 9.8 i slika 9.9).  \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n183 \n \n \n \n \n \nSlika 9.7. Bespilotna letjelica eBee Plus kompanije senseFly  \n                     (Mulahusić, Topoljak i Tuno, 2017) \n \nU današnje vrijeme, bespilotne letjelice podijeljene su u četiri osnovne kategorije: \n• \nmikro / mini (MAV / Mini), \n• \ntaktičke (TUAV), \n• \nstrateške i \n• \nbespilotne letjelice sa posebnim zadacima. \n \n \n \nSlika 9.8. Bespilotna letjelica Adam Technology 880MX \n                     (Mulahusić, Topoljak i Tuno, 2017) \n \n \n184 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \n \n \nSlika 9.9. SurveyDron01, proizvod kompanije GeoWILD iz Sarajeva  \n                     (Mulahusić, Tuno, Topoljak, Čengić i Kurtović, 2020) \n9.5.1. Vrste senzora na bespilotnim letjelicama u rudarstvu \n \n \nBespilotne letjelice pružaju samo platforme za let, a uspjeh posmatračke misije \novisi o senzorima kojima su iste opremljene. Poboljšanjem performansi \nbespilotnih letjelica ubrzano se razvijaju i različiti senzori. Senzori se prema \ndjelovanju mogu podijeliti u dvije grupe: aktivni i pasivni senzori.  \n \nPasivni senzor je elektromagnetni energetski senzor, poput digitalnog \nfotoaparata (kamere) ili spektralnog slikovnog senzora koji može prikupljati \nsamo reflektovanu svjetlosnu energiju od sunca ili od zemlje.  \n \nAktivni senzor emituje elektromagnetne talase do zemlje, a zatim prikuplja \nod zemlje odbijenu energiju, poput LiDAR-a, SAR-a, itd. Zbog opterećenja i \nizdržljivosti bespilotne letjelice, senzori su lakši i manji. Reprezentativni senzori \nkoji se koriste u naučnim istraživanjima i proizvodnji u rudarstvu su digitalni \nfotoaparati / kamere (uglavnom Sony i Canon), spektralni slikovni senzori \n(poput Senop Rikola, MicaSense RedEdge i Parrot Sequoia), termalne \ninfracrvene kamere (poput FLIR Tau2 324 i ICI termalne kamera) i senzori plina \n(za nadzor prašine, COX nadzor i NOX nadzor).  \n9.5.1.1. Digitalne kamere \n \n \nZahvaljujući digitalnim kamerama mogu se dobiti jasni snimci u vidljivom dijelu \nelektromagnetskog spektra (talasne dužine između 400 i 760 nm). Digitalne \nkamere imaju relativno nisku cijenu, a pružaju veliki broj piksela. UAV \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n185 \n \n \n \nopremljene digitalnim kamerama pružaju snimke visoke rezolucije testnih \npodručja, što je široko korišten pristup u rudarstvu. Zahvaljujući nagibnom \nslikovnom sistemu u koji je na bespilotnu letjelicu ugrađeno više senzora mogu \nse dobiti detaljnije prostorne informacije i teksture iz više različitih uglova. Ovaj \npristup se široko koristio za izračunavanje zapremine iskopa kod otvorenih \nrudarskih kopova, kao i za analize stabilnosti padina. Pojava i razvoj kamera sa \nviše objektiva doveli su do značajnog povećanja efikasnosti, ali i do većih \npoteškoća prilikom obrade podataka.  \n9.5.1.2. Spektralne slikovne kamere \n \n \nMulti-spektralno snimanje je tehnika daljinskog istraživanja, koja prikuplja više \nod dva spektralna kanala za potrebe istovremenog snimanja. Informacije o \nelektromagnetskom talasu koji se reflektuje dijeli se u nekoliko spektralnih \nsegmenata za prijem i snimanje. Male multi-spektralne kamere niske su cijene i \nmalim su obimom pod utjecajem vremenskih prilika, što pruža očite prednosti \nkod malog i srednje razmjernog preciznog nadzora. Trenutno, široko korištene \nmale multi-spektralne kamere imaju odvojene leće i senzor opremljene filterima \nrazličitih talasnih dužina. U uporedbi sa manjom širinom opsega i \ndiskontinuitetom multi-spektralnih kamera, hiperspektralnim kamerama mogu \nse dobiti informacije mnogo većeg obima i sa većom rezolucijom, poboljšavajući \notkrivanje temeljem razlika u spektralnim informacijama. Navedeno ima veoma \nvažnu ulogu u poljoprivredi, kao i prilikom identifikacije minerala što je od \nizuzetnog značaja u rudarskoj industriji. \n9.5.1.3. LiDAR \n \n \nLiDAR (engl. Light Detection And Ranging – LiDAR), je tehnologija kojom se \nmjerenjem vremena putovanja laserskog snopa, uz poznavanje položaja senzora, \nodređuje udaljenost do objekata na površini terena. Na taj način određuje se \ntrodimenzionalan položaj objekata. Sa lidarom se skenira površina iz letjelice \n(aviona), helikoptera i sa satelita. Lidarski instrumenti razlikuju se po nekim \nosnovnim karakteristikama, kao što su npr. talasna dužina laserskog zraka, \nfrekvencija pulseva, širina laserskog zraka i snaga lasera, što ukazuje i na \n186 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nodgovarajuću namjenu instrumenta. Lidar je tehnologija kojom se realizuju \nmjerenja sa visokom gustoćom u veoma kratkom vremenu. Velika količina \npodataka omogućava površinsko modeliranje skeniranih objekata. \n \nLaserski skeneri relativno su novi alat u svijetu tehnologije rudarstva. Ovi \nskeneri mogu se postaviti na platformama koje su u zraku, na zemlji ili ispod \npovršine terena. Svako postavljanje optimizirano je za različita okruženja, a \nsamim tim i različite aplikacije.   \n9.6.1.4. Termalne infracrvene kamere \n \n \nUkoliko se na bespilotne letjelice žele ugraditi termalne kamere, iste trebaju biti \nmanje i laganije. Bespilotne letjelice koje su opremljene termalnim infracrvenim \nsenzorima koriste se u poljoprivredi, geologiji, a posljednjih godina značajan je \nnapredak prilikom korištenja i u rudarstvu. Zadovoljavajući rezultati postignuti \nsu prilikom mjerenja temperature, praćenja rudokopa i modeliranja \nsamozapaljive ugljene prašine i podzemnih požara u rudnicima. \n9.5.1.5. Gasni senzori \n \n \nUbrzanom industrijalizacijom i masovnim korištenjem energije, zagađenje zraka \npostalo je veliki problem u zaštiti okoliša. Prašina koja se javlja nakon miniranja \ni fotohemijski smog uzrokuju zagađenje zraka i ugrožavaju zdravlje ljudi. \nBespilotne letjelice koje su opremljene minijaturnim senzorima plina mogle bi \nnadoknaditi nedostatak podataka sa tradicionalnih stanica za praćenje, a na \ntemelju takvih podataka mogu se provesti analize i simulacije PM10, CH4 i CO2 u \nstudijama distribucionih, difuznih i prijenosnih karakteristika. \n9.5.2. Prednosti korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu \n \n \nIz ranije analize različitih platformi i senzora koji se koriste na bespilotnim \nletjelicama može se vidjeti da su prednosti bespilotnih letjelica, kao što su \npravovremenost i niski troškovi prikupljanja podataka, već u potpunosti \niskorištene u mnogim industrijskim granama. Okoliš se drastično mijenja sa \ngeološkim promjenama u rudarstvu. Tradicionalno prikupljanje podataka \nograničeno je vremenom i sigurnošću i često dovodi do nedostatka potpunih \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n187 \n \n \n \ninformacija praćenja i procjene. Niski troškovi, visoka preciznost i primjetna \nvremenska učinkovitost čine bespilotne letjelice pouzdanim u smislu načina \nprikupljanja podataka, što može pružiti detaljne osnovne podatke i omogućiti \nsinhrono nadgledanje za potrebe rudarske industrije. Studije su pokazale da je \nefektivno područje praćenja bespilotnim letjelicama između 100 i 100 000 m2, a \nodgovarajuća greška je između 2 i 20 cm. Može se zaključiti da bespilotne letjelice \npokazuju veliki potencijal u rudarskom nadzoru manjeg ili većeg obima. \nRelevantna istraživanja uglavnom se usredotočuju na 3D modeliranje i premjer \nterena, kao i na ekološke i geološke rizike, te praćenje vegetacionog pokrova. \n9.5.2.1. Premjer i 3D modeliranje \n \n \nDobivanje visoko-preciznih i visoko-rezolucijskih 3D položajnih podataka ključ \nje budućeg napretka i poboljšanja efikasnosti u rudarstvu. Tačni podaci o terenu \nnisu samo osnova 3D modeliranja, već su važni i za geološka predviđanja rizika. \nTakođer je moguće korištenje satelitskih snimaka i općenito daljinskih \nistraživanja za praćenja otvorenih rudokopa. Međutim, lošija vremenska \nrezolucija otežava karakteriziranje brzih i drastičnih promjena u rudarstvu. \nNadalje, satelitski snimci uglavnom imaju lošiju prostornu rezoluciju i podložni \nsu vremenskim problemima kao što su oblačni vremenski uslovi, što znači da \ntada ne mogu zadovoljiti potrebe praćenja terena u manjim rudnicima ili tek \notvorenim rudnicima. LiDAR, iako može kreirati precizan digitalni model visine \n(engl. Digital Elevation Model – DEM), trenutno je skup i nije pogodan za rudarske \nradove. \nBespilotne letjelice su relativno jeftine i imaju široku primjenu. Konkretno, \npojavio se veliki broj niskobudžetnih proizvođača bespilotnih letjelica (poput \nDJI-ja u Kini) koji omogućavaju brzo i jeftino snimanje terena. Osnovni podaci, \nkao što su digitalni modeli površina (engl. Digital Surface Model – DSM), digitalni \nmodeli visina (DEM) i ortomozaici mogu se dobiti putem bespilotnih letjelica \nopremljenih \nuobičajenim \ndigitalnim \nkamerama. \nIstovremeno, \ndetaljne \ninformacije o topografiji mogu se dobiti putem bespilotnih letjelica opremljenih \nkamerama sa više objektiva, koje imaju veliki potencijal u proračunima veličine \nerozija ili stabilnosti nagiba u rudnicima. Pored prikupljanja podataka, već je \nstvoren brzi tok obrade podataka u pojedinim softverskim paketima zasnovanim \nna SfM-u, kao što su Agisoft PhotoScan i Pix4D mapper.  \n188 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nBespilotne letjelice opremljene niskobudžetnim kamerama mogu se \nsmatrati prikladnim alatom za istraživanje u površinskim rudnicima. Ova \nmetoda snimanja ima značajnu prednost u odnosu na satelitske snimke niže \nrezolucije, a istovremeno se ovom metodom izbjegavaju zamorni terenski radovi \nsa elektronskim tahimetrima, GNSS-om, itd. Pomenuta metoda također može \npružiti efekt 3D vizuelizacije. Tačnost snimanja koja se temelji na gustim \noblacima tačaka također može dostići centimetarski nivo, što je uporedivo sa \nterestričim laserskim skeniranjem (TLS). Iako je TLS veoma precizan i općenito \nse rezultati njegovih mjerenja tretiraju kao \"istiniti\" rezultati, istraživanja su \npokazala da bi bilo praktično koristiti bespilotne letjelice u rudnicima kada se \nuzimaju u obzir faktori poput troškova, tačnosti i veličine rudnika. Trenutno se \nbespilotne letjelice opremljene digitalnim kamerama uveliko koriste u rudarstvu \nza potrebe istraživanja terena, mjerenja zapremine iskopa, trodimenzionalne \nrekonstrukcije, nadgledanje nagiba i geoloških opasnosti.  \n9.5.2.2. Procjena štete na zemljištu i praćenje okoliša \n \n \nIako donosi ekonomsku korist, eksploatacija ruda također uzrokuje ozbiljnu \nštetu na zemljištu i okolišu. Šteta na zemljištu jedna je od najneposrednijih i \nnajdugovječnijih posljedica rudarstva, a također je pokretačka snaga za promjene \nokoliša. Pritisak, iskopavanje i urušavanje zemljišta uzrokovano kopanjem na \notvorenim i podzemnim rudarskim kopovima izravne su manifestacije \nnavedenog. Ostali oblici oštećenja zemljišta, koji ozbiljno utječu na \nproduktivnost zemljišta, jesu promjene u mikro-geomorfologiji, vegetaciji, \nzemljišnom i vodenom sistemu unutar rudnika. Neravnoteža hidrologije i \ngeoloških uslova bitan je pokazatelj ozbiljnog oštećenja zemljišta. Procjena štete \nna zemljištu i dinamičko praćenje okoliša su, zbog svega navedenog, važan dio \nzaštite zemljišta i osnova za odabir različitih pristupa upravljanja u kasnijim \nfazama, nakon rudarskih aktivnosti. \nNaučnici su proučavali mehanizme oštećenja zemljišta uzrokovane \nslijeganjem zbog rudarskih aktivnosti, analizirajući karakteristike kao što su \nfizička i hemijska svojstva tla, vlažnost tla i stanja hranjivih tvari u zraku, kao i \nerozije i degradacije vegetacije nakon slijeganja tla. Istovremeno, praćenje \nkorištenja zemljišta i ekoloških pokazatelja predstavlja još jedan veoma bitan \nindikator studija o štetama na zemljištu i ekološkim promjenama. Na primjer, \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n189 \n \n \n \nakumulirana voda uzrokovana slijeganjem tla promijenila je način korištenja \nzemljišta, što je rezultiralo pretvaranjem \"kultiviranog zemljišta u močvarno \nzemljište\", nakon čega su se vlaga tla, organski ugljik i topografija drastično \npromijenili. Studije su također pokazale da su degradacija vegetacije i smanjeni \nusjevi značajno povezani sa rudarstvom kod poljoprivrednih zemljišta koja su \npod utjecajem slijeganja. \nKao sigurno i brzo sredstvo prikupljanja podataka, bespilotne letjelice su \npokazale veliki potencijal prilikom praćenja zemljišta i okoliša koji su pod \nutjecajem rudarstva. Bespilotne letjelice opremljene raznim senzorima postigle \nsu izvrsne rezultate u različitim primjenama, poput posmatranja razmjera štete \nna zemljištu zahvaćenom slijeganjem, preciznom kartiranju položaja željeznih \nminerala u odvodnji kiseline koja se koristi u rudarstvu, karakterizaciji močvara \npod utjecajem podzemnih iskopavanja uglja, kartiranju i identifikaciji urana i \npraćenju rudničkih jezera. \n9.5.2.3. Geološke opasnosti i praćenje zagađenja  \n \n \nU procesu iskopavanja ponekad se pojave dodatne geološke opasnosti i problemi \nzagađenja. Učinkovita identifikacija i nadzor izvora rizika u rudarstvu važni su \nza osiguranje sigurne proizvodnje, osim što predstavljaju značajnu komponentu \nekološkog monitoringa. Rudarski požari, nestabilne padine i pukotine tla \nozbiljno ugrožavaju sigurnost rudarske proizvodnje i važni su za praćenje \ngeoloških opasnosti u rudarstvu. Ovi početni događaji mogu dovesti do \nsekundarnih geoloških opasnosti kao što su zagađenje vode, klizišta i tokovi \nkrhotina, a također mogu uzrokovati promjene u strukturi zemljišta. U isto \nvrijeme, izgaranja kod plitkih ugljenokopa, te površinska miniranja kod \notvorenih rudarskih kopova stvaraju veliku količinu prašine, zagađenja \nplinovima (NOX, SOX, CO) i nusproizvoda (CH4, CO2), koji prijete zdravlju \nstanovnika, uzrokuju kisele kiše i u konačnici kreiraju ozbiljne ekološke \nprobleme poput globalnog zagrijavanja.  \nBespilotne letjelice mogu pružiti veliku količinu podataka u različitim \nvremenskim periodima za potrebe rudarstva. Na temelju tih osnovnih podataka \nmože se provesti geološki nadzor opasnosti u rudarstvu, uz smanjenje \nnegativnog utjecaja uzrokovanog rudarenjem. Ukratko, informacije o praćenju \n190 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \ngeoloških opasnosti i izvora rizika u rudarstvu podijeljene su u tri glavna dijela: \nnenormalne temperature, zagađenje zraka i nestabilne padine. \n \no Nenormalne temperature površine \nProstorna daljinska istraživanja, aerofotogrametrijska snimanja i snimanja na \nterenu pokazali su se veoma efikasnima u prepoznavanju nenormalnih \ntemperaturnih područja u rudarstvu. Satelitski sistemi poput NOAA / AVHRR, \nLandsat TM / ETM i MODIS-a često se koriste kao izvori podataka za regionalne \nstudije, ali ne postižu iste rezultate za otkrivanje podzemnih požara, jer su niže \nrezolucije. Zračno termalno infracrveno snimanje i LiDAR mogu pružati karte \nsagorijevanja u realnom vremenu, a zatim analizirati strukturne i okolinske \npromjene nakon dešavanja. Međutim, teško je ispuniti zahtjeve za nadgledanje \npožara na ugljenokopima po prihvatljivoj cijeni i obimu radova. Posljednjih \ngodina brzi razvoj bespilotnih letjelica pospješio je razvoj novih, visoko \nperformansnih, minijaturiziranih senzora. Geotermalna područja mogu se \nsigurno i učinkovito otkriti bespilotnim letjelicama opremljenim termalnim \ninfracrvenim kamerama. Na osnovu mjerenja bespilotnim letjelicama mogu se \nbrzo identifikovati i kreirati 3D modeli temperaturnih anomalija u rudarstvu. \nVisoko rezolucijski snimci sa bespilotnih letjelica također su vrijedni za preciznu \nidentifikaciju slabih anomalija ili područja malih dimenzija. Ovakav način \npraćenja u stvarnom vremenu može pružiti prediktivne podatke o vjerovatnoj \nbrzini širenja i putanji požara u rudarstvu. \n \no Praćenje zagađenja zraka \nPlitka sagorijevanja ugljenih gasova i miniranja velikog obima proizvode velike \nkoličine zagađivača kao što su NOX, SOX, COX i toplinska zračenja. Praćenje \nkvaliteta zraka temelji se na nekoliko fiksnih uređaja za uzorkovanje za potrebe \nmodeliranja i verifikacije ili procjene emisija gasova na osnovu pokazatelja kao \nšto je potrošnja uglja. Britanski geološki ured za mjerenja (engl. British Geological \nSurvey – BGS) uspješno je izveo misije praćenja zračenja lakim avionima u regiji \nSt. Stephen u 2014. godini. Međutim, avionima je teško održavati snimke visoke \nrezolucije na većim visinama leta. Za pomenuto su potrebni visoko kvalifikovani \nprofesionalci. Posljednjih godina bespilotne letjelice opremljene senzorima plina \npostigle su dobre rezultate u daljinskom praćenju i kontroli zagađivača. \n \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n191 \n \n \n \no Praćenja stabilnosti nagiba \nStabilnost otvorenih rudokopa je ključna za održavanje sigurnosti i efikasnosti. \nIspitivanje mehanizama nestabilnih padina i njihovo daljinsko nadgledanje \nvažni su za osiguravanje nesmetanih rudarskih operacija. Studije su pokazale da \nbespilotne letjelice mogu pružiti brzu identifikaciju i praćenje stabilnosti padina \ni rudarskih terasa kod površinskih kopova. \n9.5.2.4. Revitalizacija zemljišta i procjena ekološke obnove  \n \n \nRevitalizacija zemljišta i ekološka obnova u rudarstvu bitne su svrhe praćenja \npromjena, a istovremeno su i važne mjere za uravnoteženje suprotstavljenih \npotreba ljudi i zemljišta. Trenutno su se relevantna istraživanja rudarskih \nrevitalizacija razvila iz potrebe praćenja jednostavnih šteta na zemljištu pa sve \ndo sveobuhvatnijeg praćenja promjena na zemljištu i okolišu, obuhvatajući \nraspon od pojedinačnih informacija o štetama do čitavog procesa kontrole štete. \nIako su radovi vezani uz revitalizaciju i ekološku obnovu postigli brojne dobre \nrezultate, neki preostali problemi teorije, tehnologije, regulacije i nadzora znače \nda neke zemlje imaju nižu stopu obnove. Nadgledanje nakon revitalizacije \nzemljišta i ekološke obnove u rudarstvu važan su dio procesa, a također su i ključ \nza poboljšanje načina rekultivacije i operativne učinkovitosti. \nSatelitski snimci često ne ispunjavaju zahtjeve praćenja i procjene \nrevitalizacije zemljišta zbog niže prostorne i vremenske rezolucije. Bespilotne \nletjelice mogu uzastopno prikupljati snimke veće rezolucije na nižoj nadmorskoj \nvisini, što ih čini idealnim sredstvom za prikupljanje podataka za vegetacijski \npokrov i promjenu namjene zemljišta. Bespilotne letjelice mogu predstavljati \nprijelaz između uzorkovanja i satelitskih daljinskih istraživanja. Oni jamče \npodatke velikog obima i visoke rezolucije za potrebe procjene i nadzora nakon \nrekultivacije, sa dobrim rezultatima u procjeni pokrivenosti vegetacijom. \n9.5.3. Budućnost korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu \n \n \nPokazalo se da se bespilotne letjelice mogu uspješno koristiti u rudarstvu. One \nmogu zamijeniti tradicionalna mjerenja i veoma brzo obaviti ranije dugotrajne i \nnaporne zadatke, uz dobivanje periodičnih podatka i istovremeno osiguravanje \nmnogo bolje rezolucije u odnosu na satelitske snimke. Međutim, slaba \n192 \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n \n \n \nizdržljivost znači da je bespilotnim letjelicama potrebno više letova da bi pokrili \nvelika područja. Istovremeno, težinsko opterećenje bespilotnih letjelica je \ntrenutno prenisko i podložno je okolišnim činiocima kao što su vremenske \nprilike i teren. Nadalje, hiperspektralne kamere, termalne infracrvene kamere i \nLiDAR koji su pogodni za bespilotne letjelice i dalje su prilično skupi, što \nograničava njihovo korištenje. Trenutno su najveći dio senzora korištenih u \nrudarstvu digitalne kamere, a glavne su primjene još uvijek usredotočene na 3D \nrekonstrukcije i snimanja terena. Stoga je potrebno razviti niskobudžetne senzore \nkako bi se proširila usluga i raspon korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu i \nkako bi se postigli bolji rezultati istraživanja. \n \nTrenutno je ključno pitanje brze obrada podataka prikupljenih bespilotnim \nletjelicama. ''Veliki podaci'', poput LiDAR-skih i hiperspektralnih podataka, \nsloženi su i veoma zahtjevni za računare. Ne mogu se obrađivati u realnom \nvremenu i imaju nizak stepen automatizacije. Hiperspektralni podaci sadrže \nmnoštvo informacija za identifikaciju minerala i bitno je provesti smanjenje \ndimenzija i klasifikaciju hiperspektralnih podataka putem inteligentnih \nalgoritama za izračunavanja. LiDAR je npr. mnogo bolji izbor od \nfotogrametrijske tehnike SfM (engl. Structure from Motion) kod okoliša koji \nkarakteriše zatvoreni vegetacioni pokrov, što mu daje veliku prednost u procjeni \nvegetacionog pokrova nakon rekultivacije. U isto vrijeme, integrisanje \nfunkcionalnih modula poput LiDAR-a u sistem bespilotne letjelice omogućava \nbrže prikupljanje i obradu velike količine podataka u stvarnom vremenu. Prateći \novaj trend razvoja, kontinuirano nadgledanje i inspekcija infrastrukture, te \nanalize inventara može se ostvariti bespilotnim letjelicama opremljenim LiDAR-\nom, hiperspektralnim kamerama, itd. \n \nUčinkovita kombinacija podataka dobivenih putem bespilotnih letjelica i \ndrugih vrsta podataka (kao što su podaci daljinskih istraživanja i podaci \nsnimanja površine terena tradicionalnim geodetskim metodama) i njihova puna \nprimjena u različitim fazama rada (prije rudarenja, tokom rudarenja, nakon \nrudarenja i tokom rekultivacije) trenutno su ključna pitanja u rudarstvu. \nIstraživanja su pokazala da bi 3D tačke dobivene putem terestričkog laserskog \nskeniranja mogle biti dopuna kontrolnim tačkama na terenu, time pružajući \nrješenje za udaljene rudnike na kojima je teško uspostaviti kontrolne tačke zbog \notežanog mjerenja GNSS-om. Također je dokazano da se, za potrebe nadzora \nslijeganja, kombinacijom bespilotnih letjelica i tradicionalnih geodetskih metoda \n9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu \n193 \n \n \n \nmjerenja mogu postići bolji rezultati od bilo koje metode koja se koristi \npojedinačno. Za razliku od ostalih istraživačkih područja, okoliš rudnika se \ndrastično i brzo mijenja. Stoga, jedan izvor podataka obično nije dovoljan da \nzadovolji stvarne potrebe. Usklađivanjem i spajanjem podataka iz više izvora \nmože se postići komplementarnost tako što će se iskoristiti pojedinačne \nprednosti svake od metoda. \n \nNaučna primjena bespilotnih letjelica u rudarstvu uglavnom se fokusira na \npovršinska mjerenja, poput 3D rekonstrukcije, premjera terena, analize \nstabilnosti klizišta i praćenja zagađenja zraka. Podzemna istraživanja uglavnom \nsu koncentrisana na požare u ugljenokopima, ali područje u kom su bila uspješna \nsu u smislu otkrivanja područja nenormalne temperature pomoću termalne \ninfracrvene kamere. Precizno kartiranja podzemnih rudnika moglo bi pomoći \nistraživačima da dobiju podatke, istovremeno pružajući plan za daljnje rudarske \noperacije. Tradicionalne metode mogu ostati samo na nivou tačke ili linije i ne \nmogu postići nadzor nad čitavom površinom. Istovremeno, bespilotne letjelice \nse uglavnom oslanjaju na GNSS za autonomnu navigaciju, ali GNSS signali slabo \nprodiru kroz zemlju. Australijska rudarska kompanija trenutno istražuje \nmogućnost generisanja 3D karata u podzemnim rudnicima sa bespilotnim \nletjelicama opremljenim LiDAR-om, provodeći eksperimente u podzemnom \nrudniku na dubini od 600 m u zapadnoj Australiji. Intenzivna primjena \nbespilotnih letjelica u podzemnim rudnicima još uvijek treba proći test vremena. \n \n \nPOGLAVLJE 10 \n \n \n \n \nGEODETSKA RUDNIČKA DOKUMENTACIJA  \n \n10.1. UVOD \n \n \nSvi jamski radovi koji se u svom napredovanju udalje više od 200 m od tačke \nglavnog poligonskog vlaka na koju su bili priključeni, kao i otvoreni poligonski \nvlakovi koji imaju više od 20 poligonskih tačaka, moraju se evidentirati u \nrudničkoj dokumentaciji. Precizno se moraju snimiti i svi jamski radovi koji se \npribliže na 50 m granici otkopavanja ili eksploatacionog polja, sigurnosnom \nstubu, većem rasjedu, zatvorenim dijelovima jame, starim radovima ili \nsusjednom rudniku. Svi jamski radovi, bez obzira čemu služe, moraju se snimati \ni unositi u planove rudnika čim se ti radovi udalje više od 25 m od posljednje \npoligonske tačke.  \n \n10.2. MJERAČKE KNJIGE \n \n \nObavljena mjerenja unose se u terenske zapisnike i glavne knjige mjerenja (slike \n10.1, 10.2, 10.3 i 10.4). Knjige mjerenja su službeni dokumenti i kao takvi moraju \nse čuvati kao dokumenti trajne vrijednosti. Mjeračke knjige se mogu voditi i u \ndigitalnoj formi. \n \n \n \nSlika 10.1. Naslovna strana knjige u kojoj su sadržani obrasci 3NT-R     \n                        (snimio: Ibrahim Muratović) \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n195 \n \n \n \n \n \n \nSlika 10.2. Naslovna strana knjige u kojoj su sadržani obrasci 28R                          \n                        (snimio: Ibrahim Muratović) \n \n \n \nSlika 10.3. Naslovna strana knjige u kojoj su sadržani obrasci 19-R      \n                        (snimio: Ibrahim Muratović) \n \n \n196 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \n \n \n(a) \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n197 \n \n \n \n \n \n(b) \n \nSlika 10.4. Računanje koordinata tačaka u podzemnom poligonskom vlaku – TO 19R  \n                        (a) i skica poligonskog vlaka (b) (izvor: RMU Kakanj) \n198 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n10.3. GRAFIČKA DOKUMENTACIJA RUDNIKA \n \n \nGrafička dokumentacija rudnika predstavlja rudničke planove i karte iscrtane na \nodgovarajućem materijalu za izradu planova ili izrađene uz podršku određene \nsoftverske aplikacije. Prema potrebi, rudarske preduzeća mogu koristiti i \nformate planova predviđene propisima za državni premjer, i to formate sa \nkorisnom veličinom prostora 50 cm x 75 cm i 60 cm x 90 cm ovisno od razmjere. \n \nSvi listovi koji pripadaju istom planu odnosno nacrtu moraju imati istu \norijentaciju, razmjeru, koordinatni sistem i mrežu. Za crtanje dugačkih uzanih \nterena i objekata dozvoljava se produženi format sastavljen iz podjednakih \nsusjednih formata. Pri izradi planova snimanja na površini, obaveza je korištenja \ntopografskim odnosno kartografskim znacima sadržanim u topografskom \nodnosno kartografskom ključu. Rudarske oznake i simboli je naziv za zbirku \nspecifičnih oznaka za planove u rudarstvu. \n \nKartiranje snimljenih tačaka odnosno unošenje pojedinih objekata u \noriginalne planove mora se obavljati na osnovu vjerodostojnih i provjerenih \npodataka i to isključivo putem koordinata računatih u mjeračkim knjigama (u \nanalognom ili digitalnom obliku). \n \nAko se za snimanje površinskog kopa koristila terestrička fotogrametrija ili \naerofotogrametrija, objekti se unose u originale planova na osnovu prethodno \nspomenutih snimanja. Ako se za snimanje koriste terestričke metode, izrada \ngrafičkih prikaza (kartiranje) se obavlja odgovarajućim softverom (npr. \nAutoDesk Civil 3D, Adtollo TopoCAD i sl.). Karte i planovi u digitalnom obliku \niscrtavaju se po potrebi pomoću plotera na standardnim formatima. \n \nRazmjera koja će se upotrijebiti kod pojedinih planova odnosno nacrta zavisi \nod jasnoće unošenja i preglednosti unesenih podataka koji se traže za taj \ndokument. Pri izradi propisanih planova odnosno nacrta mora se upotrijebiti \njedna od slijedećih razmjera 1 : 500, 1 : 1000, 1 : 2500, 1 : 5000, 1 : 10 000, 1 : 25 000 \nili 1 : 50 000. Pri izradi profila i skica za lokacije uređaja, mjesta nesretnih \nslučajeva, itd. treba upotrijebiti jednu od sljedećih razmjera: 1 : 250, 1 : 200, 1 : \n100, 1 : 50, 1 : 25 ili 1 : 10. \n \n \n \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n199 \n \n \n \n \n10.3.1. Situacioni nacrt eksploatacionog polja \n \n \nSituacioni nacrt eksploatacionog polja (slika 10.5), po pravilu, treba izraditi na \ntopografskom planu u razmjeri koja obezbjeđuje dovoljnu tačnost za određivanje \ngranice polja i dobivanje podataka potrebnih za raspravu na licu mjesta. \n \n \n \nSlika 10.5. Situacioni plan rudnika u analognom obliku, razmjera 1 : 5000, isječak  \n                        (snimio: Jusuf Topoljak) \n \n \nSituacioni nacrt eksploatacionog polja kod preduzeća za istraživanje i \neksploataciju nafte, solnih voda i zemnih plinova mora sadržati sve potrebne \npodatke. \n10.3.2. Geološka karta eksploatacionog polja \n \n \nGeološka karta eksploatacionog polja i njegove okoline izrađuje se na \ntopografskom planu odnosno osnovi, u razmjeri koja obezbjeđuje dovoljnu \ntačnost i jasnoću geoloških granica i podataka koji se u kartu unose. \n200 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \nGeološka karta eksploatacionog polja treba da sadrži: \n• \ntopografske podatke sa izohipsama i važnijim kotama – ako nema \ntopografskog plana, geološke podatke, i to opšte i bitne za pravilno \nusmjeravanje rudarskih radova odnosno bušenje, \n• \nsve važnije petrografske, stratigrafske, tektonske i hidrološke podatke, \nkao i izdanke mineralnih sirovina i njihove konture po stepenu \nistraženosti (po kategorijama rezervi), \n• \nsve izvršene istražne radove i geološka istraživanja, \n• \njamske otvore i glavne jamske saobraćajnice na pojedinim horizontima i \n• \nbušotine sa odgovarajućim oznakama (duboke i plitke). \n \nRadi jasnije slike i praktičnog korištenja podataka karte, geološka karta mora \nimati kao prilog dovoljan broj uzdužnih i poprečnih profila izraženih preko \nležišta korisnih mineralnih sirovina odnosno preko naftnog ili plinskog polja. \n \nProjektovani istražni radovi (plitka okna, istražne jame, bušotine i dr.) ne \nunose se na geološku kartu već u za to određen zaseban plan sa potrebnim \ngeološkim podacima, koji sačinjava prilog geološkoj karti. \n10.3.3. Situacioni plan rudnika \n \n \nSituacioni plan rudnika izrađuje se na topografskoj osnovi razmjera 1 : 1000 do \n1 : 5000. \n \nPregledni situacioni plan rudnika velike rasprostranjenosti, ili sa više jama, \nrudarska preduzeća mogu izrađivati za svoje potrebe, ili kada to rudarski organ \nodredi, u jednoj od razmjera do 1 : 25 000. \n \nSituacioni plan rudnika sa podzemnom eksploatacijom mora sadržavati: \n• \nsve glavne podatke topografskog plana odnosno razmjere ako se njime \nraspolaže, ali u svakom slučaju sve stalne tačke trigonometrijske mreže \nrudnika i državne triangulacije ako na terenu postoje, glavne poligonske \ni nivelmanske mreže, kao i sve stalne tačke mjerenja na površini sa \nnjihovim kotama, a po mogućnosti i izohipse ekvidistancije do najviše 10 \nm, smjer i deklinaciju magnetskog meridijana sa upisanom godinom \nmjerenja za rudnike koji su magnetski orijentisani, a za ostale rudnike – \nsmjer astronomskog meridijana, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n201 \n \n \n \n \n• \nsve jamske otvore i jamske saobraćajnice na svim horizontima, kao što su \nprekopi, hodnici, svoznice odnosno uspinjače okna, zatvoreni jamski \nprostori, stari radovi i dr., \n• \ngraničnu liniju produktivne formacije sa eventualnim izdancima ležišta \nmineralnih sirovina, istražne radove i bušotine sa površine, \n• \ngranice eksploatacionih polja, istražnih prostora i susjednih rudnika, kao \ni granice političkih općina, \n• \nupravne i pogonske zgrade i magacine tečnog goriva, eksplozivnog i \nostalog materijala, \n• \nnaselja, važnije usamljene zgrade, industrijske objekte svog i drugih \npreduzeća, jalovišta i sl., \n• \nsaobraćajnice na površini (željezničke pruge, glavne puteve, ceste, \nžičare),  \n• \ndalekovode, kablove, električne centrale i trafostanice, \n• \nstajaće i tekuće vode, izvore, vodovodne mreže i hidrante, crpne stanice i \nkanalizacije, \n• \nkamenolome, ponore, prolome, pećine i ostale šupljine koje imaju otvore \nna površini. \n \nSituacioni plan rudnika mora se dopunjavati pri znatnijoj promjeni stanja na \npovršini ili u jami. \n \nSituacioni plan rudnika sa površinskim kopom mora sadržati još i: \n• \ngranice ležišta korisnih mineralnih sirovina i granice otkopavanja, etaže \nu korisnoj supstanci i jalovini, \n• \ntransportne puteve, željezničke pruge, svoznice, uspinjače, sipke, \nbunkere i dr., \n• \njalovišta i \n• \nizvršene istražne radove, bušotine i podzemne rudarske radove, ako ih \nima. \n10.3.4. Plan jame \n \n \nPlan jame izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500. Originali plana jame crtaju se \nna bijelom crtaćem papiru nalijepljenom na kartonima ili na aluminijskoj ploči \n(na korektostat papiru) ili digitalnom CAD ili GIS formatu (slika 10.6 i 10.7). \n202 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nPlan jame mora sadržavati: \n• \nsve jamske objekte, ako što su: okna, potkopi, hodnici, prekopi, niskopi \nili uskopi, slijepa okna, magacine eksplozivnog i ostalog materijala, crpne \ni trafo-stanice, komore za kompresore, ventilatore, prevozne uređaje, \njamske radionice i dr., kao i sve sigurnosne stubove radi obezbjeđenja \njamskih ili površinskih objekata, zatvorene jamske prostore i stare \nradove, \n• \nenergetsku mrežu jame (vodove električne energije i komprimiranog \nvazduha), vodovodnu mrežu i hidrante i jamska postrojenja (svoznice, \nuspinjače, žičare, transportne sisteme), \n• \nsva aktivna radilišta na otvaranju, pripremanju i otkopavanju, \n• \nsaobraćajnice, \n• \notkopane površine (označene po godinama otkopavanja i način \nzapunjavanja: ručno, mehaničko, pneumatsko, pomoću vode i dr.), \n• \ngradnje i brane trajnijeg značaja koje služe za odbranu od vode, plina, \npožara ili eksplozije, \n• \noznake karakteristika ležišta korisnih mineralnih sirovina (pružanje, pad \ni profil ležišta), sve poremećaje i zarušenja, kao i jamske i vanjske \nbušotine. Kod ovih posljednjih treba istaći one koje nisu propisno \nzacementirane odnosno na siguran način zatvorene, \n• \nmjesta pojava metana i većih pojava vode, \n• \ntrajno stabilizovane tačke vanjskog mjerenja, kao i ostale tačke čije su \nkoordinate i visine zavedene u glavnoj knjizi mjerenja, \n• \njasno obilježena mjesta u jami i na površini, prema kojima bi \nnapredovanje jamskih radova moglo izazvati opasnost prodora vode, \nplina, požara, zarušenja, i sl., kao i sve vanjske objekte koji bi mogli biti \nugroženi jamskim radovima, a treba ih čuvati. \n• \ngranice do kojih se smije vršiti otkopavanje radi sigurnosti rada ili zaštite \npojedinih objekata (zvanično određeni sigurnosni stubovi), \n• \ngranice susjednih rudnika i njihove granične jamske radove, \n• \nsve ostalo što bi moglo biti od značaja za sigurnost rada ili pravilno \nusmjeravanje rudarskih radova, odnosno za racionalnu eksploataciju. \n \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n203 \n \n \n \n \n \n \nSlika 10.6. Plan jame u razmjeri 1 : 2500 izrađen na korektostatu, isječak (izvor: RMU  \n \n  \n   Kakanj) \n \n \n \nSlika 10.7. Plan jame u razmjeri 1 : 1000 izrađen podrškom CAD aplikacije, isječak   \n                     (snimio: Jusuf Topoljak) \n \n \nAko se jamski radovi nalaze jedni iznad drugih (rad u više etaža, horizonata \nili slojeva), moraju se, gdje to preglednost zahtjeva, pored opšteg plana jame, \n204 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nizraditi za pojedine etaže, horizonte ili slojeve i zasebni planovi po etažama, \nhorizontima ili slojevima. \n \nU zasebne planove u smislu prethodnog stava, moraju se unijeti svi jamski \nradovi izvedeni u tom dijelu jame, a pored toga i svi jamski prostori označeni na \nopštem planu jame (za provjetravanje, transport, prolaz i dr.), koji su u \nneposrednoj vezi sa radovima etaže, horizonta ili sloja. \n \nPored redovnog mjesečnog dopunjavanja, dopunjavanje plana treba \nobavljati kada se otvori novo radilište, po izbijanju u neki raniji stari rad i po \nzavršetku ili napuštanju nekog radilišta. \n \nNaročitu pažnju treba poklanjati mjerenju i blagovremenoj dopuni plana, \nkada se radovi približavaju zatvorenim ili ranije otkopanim prostorima (starim \nradovima), graničnim i sigurnosnim stubovima, rasjednim i drugim opasnim \nzonama, ili kada se radovi obavljaju u blizini nekog drugog jamskog radilišta ili \npovršine. \n \n10.3.5. Otkopni plan jame \n \n \nOtkopni plan jame obavezan je za rudnike kod kojih se otkopavanje realizuje u \nviše etaža, horizonata ili slojeva koji se nalaze jedni iznad drugih, kao i za veće \nrudnike zbog veće jasnoće i preglednosti. \n \nOtkopni plan jame izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500, a po potrebi i u \nrazmjeri 1 : 200 na bijelom crtaćem kartonu ili u digitalnom obliku (slika 10.8). \n \nOtkopni plan jame mora sadržati: \n• \nsve podatke opšteg plana jame koji se odnose na etažu, horizont ili sloj i \nsve detalje izvršenih radova u tom području, kao i jamske i površinske \nbušotine, sa njihovom početnom i završnom kotom, \n• \nsve jamske saobraćajnice na toj etaži, horizontu ili sloju i van njih koje su \nu neposrednoj vezi sa radovima na odnosnoj etaži, horizontu ili sloju i \nsluže za izvoz, provjetravanje, odvodnjavanje ili za koju god drugu \nsvrhu, \n• \noznake karakteristika ležišta (pružanje, pad i profil) snimljene bar na \nsvakih 100 m, a kod znatnijih odstupanja i češće, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n205 \n \n \n \n \n• \n sva aktivna radilišta na otvaranju, pripremanju i otkopavanju u tom \npodručju jame, sa njihovim nazivom i oznakama, \n• \nnačin zapunjavanja, stare radove pa i one za koje ne postoje vjerodostojni \npodaci u mjeračkim knjigama (ovi posljednji podaci se unose crtkano), \n• \ngranice otkopanog polja i granice do kojih se smije ići sa otkopavanjem, \npovršine pod vatrom, vodom i sl., postojeći i projektovani sigurnosni \nstubovi radi obezbjeđenja jamskih ili površinskih objekata, ili iz nekog \ndrugog razloga, \n• \nrasjede i rasjedne zone, ostale poremećaje i opasna područja sa njihovim \ngranicama, oznakom i opisom mjesta pojave metana, prodora vode, \ngorskih udara i sl., sa njihovom količinom (intenzitetom) i datumom \npojavljivanja, \n• \ngranice i količine istražene korisne mineralne supstance, \n• \nsmjer provjetravanja sa oznakom za svježu, osvježenu i izlaznu vjetrenu \nstruju, \n• \nsve ostalo što bi moglo biti od bitnog značaja po sigurnost rada u jami i \n• \npravilno usmjeravanje rudarskih radova. \n \nOtkopni plan jame dopunjuje se redovno krajem svakog mjeseca, a po \npotrebi i ranije, kao i plan jame. \n \n \n \nSlika 10.8. Otkopni plan jame razmjere 1 : 1000 izrađen podrškom CAD aplikacije,  \n                        isječak (izvor: RMU Kakanj) \n206 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n10.3.6. Plan energetske mreže \n \n \nU rudnicima sa podzemnim radovima ili površinskim kopom, sa razgranatom \nenergetskom mrežom i obimnom mehanizacijom, izrađuje se plan energetske \nmreže ako plan jame ili površinskog kopa ne pruža potrebnu preglednost takve \nmreže. Plan energetske mreže izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 5000 na crtaćem \nkartonu. \n \nPlan energetske mreže mora sadržavati: \n• \nkod podzemnih rudnika – sve otvore jame i otvorene jamske prostore sa \nsvim saobraćajnicama, a kod površinskih kopova – sve etaže u korisnoj \nmineralnoj supstanciji i jalovini, sa svim saobraćajnicama za odvoz \nproizvoda i prevoz jalovine, kao i radove, objekte i uređaje koji služe za \nponovno privođenje kulturi otkopanih površina, \n• \ntransformatore i razvodne uređaje električne struje, vodove (kablove) \nvisokog i niskog napona, lokalitete pojedinih električnih postrojenja, \ntelefonske linije i dr. \n• \nkompresorske stanice, rezervoare za komprimirani vazduh, cjevovode, \n• \nrazvodne ventile i dr., kao i mjesta potrošnje i \n• \nnajvažnije tehničke elemente i kapacitete pojedinih uređaja i instalacija.  \n \nDopuna plana energetske mreže obavlja se kada god nastupi znatnija \npromjena u pogledu uređaja i instalacija iz prethodnog stava. \n10.3.7. Plan provjetravanja jame \n \n \nPlan provjetravanja jame radi se na crtaćem papiru u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500 \nili u digitalnom obliku (slika 10.9). \n \nPlan provjetravanja jame mora sadržavati: \n• \nsve otvore jame i otvorene jamske prostore, zatvorene jamske prostore, \nstare jamske radove, zidove i ostale gradnje kojima su zatvoreni jamski \nprostori ili stari jamski radovi, sa oznakom dana izgradnje, \n• \nlokacije jamskih požara sa datumom nastanka požara i mjesta u stanju \nzagrijavanja, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n207 \n \n \n \n \n• \ndavače i sve instalacije daljinske kontrole ventilacionih i plinskih \nparametara jame, \n• \nrasjede i poremećene zone, proruške, pukotine i sve što bi moglo ugroziti \njamu požarom, plinom ili gubitkom vazdušne struje, \n• \nsva aktivna radilišta u jami i saobraćajnice namijenjene izvozu ili prolazu \nljudi, prostore u kojima se stalno ili privremeno zadržavaju ljudi \n(mašinske komore, crpne stanice i dr.), \n• \nmagacine eksplozivnog i zapaljivog materijala, \n• \ncijevi, vrata, pregrade, zavjese, zidove i ostalo što služi vjetrenju, \nregulisanju ili razvođenju vjetrene struje, kao i objekte, uređaje i naprave \nza odbranu od požara, širenja eksplozije, prodora plina ili vode, \n• \nvjetrene stanice, \n• \nbroj ljudi i motora sa unutrašnjim sagorijevanjem najbrojnije smjene, \nposebno za svako radno mjesto i za pojedinu stanicu mjerenja vazduha, \nkao i ukupno za svako vjetreno odjeljenje, \n• \nputeve za redovno kretanje ljudi i puteve za hitno napuštanje jame u \nslučaju nužde u skladu sa planom spašavanja, \n• \nmjesta smještaja, vrstu i kapacitet ventilatora koji služe provjetravanju \njame, a nalaze se u jami ili na površini, \n• \nelektrične uređaje ili električne instalacije, razvodne ploče, vodove \n(kablove) i dr., \n• \nmjesta pojave metana, izmjerenu količinu u m3/s i datum mjerenja i  \n• \nsve ostalo što bi moglo biti od utjecaja na pravilno i izdašno \nprovjetravanje jame. \n \nPlan provjetravanja jame dopunjuje se redovno svakog mjeseca, kao i kada \nnastupi neka znatnija promjena u režimu provjetravanja. Radi preglednosti \nplana i njegovog periodičnog dopunjavanja mogu se pojedini podaci izdvojiti i \nprikazati tabelarno na planu provjetravanja, ali sa pozivom na mjesto označeno \nu planu. Kada plan provjetravanja, uslijed periodičnog dopunjavanja, postane \nnepregledan odlaže se u odnosni ormar i zamjenjuje se novim. \n \n208 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \n \nSlika 10.9. Plan provjetravanja jame u razmjeri 1 : 2500 izrađen podrškom CAD  \n                        aplikacije, isječak (izvor: RMU Kakanj) \n \n10.3.8. Plan površinskog kopa \n \n \nPlan površinskog kopa radi se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500. Originali planova \npovršinskih kopova crtaju se na bijelom crtaćem papiru nalijepljenom na \nunakrsno lijepljenim kartonima ili na ploči od aluminija ili cinka, odnosno u \ndigitalnom obliku (slika 10.10).  \n \nPlan površinskog kopa mora sadržavati: \n• \nkonfiguraciju terena, sa izohipsama i glavnim kotama, \n• \nhidrografiju terena, sa svim slivnim površinama i protocima vode i \nsisteme površinskog i podzemnog odvodnjavanja, \n• \nsve urađene istražne radove i bušotine, rasjede i poremećene zone, \n• \nizohipse podine i povlate ležišta korisne supstancije, \n• \netaže u korisnoj supstanciji i jalovini, granice ležišta korisnih mineralnih \nsirovina, granice otkopavanja sa ucrtanim završenim kosinama etaža i \njalovišta, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n209 \n \n \n \n \n• \ntransportne puteve i transportna postrojenja, bunkere, depoe i dr., \n• \npodzemne jamske prostore i saobraćajnice, \n• \nupravne i pogonske zgrade i postrojenja, trafo-stanice i dalekovode, \nvodove komprimiranog vazduha, vodovode i napojne stanice, \n• \nodlagališta i otkopane površine zemljišta koje se privode ili su privedene \nkulturi, tj. na kojima je u toku ili je završena rekultivacija. \n \n \n \nSlika 10.10. Isječak digitalnog plana površinskog kopa, razmjera 1 : 2500  \n                          (izvor: RMU Kakanj) \n \n \nUz plan površinskog kopa obavezno se izrađuju poprečni profili za etaže u \nležištu korisne supstancije i u jalovini, kao i etaže odlagališta. Plan površinskog \nkopa i profili dopunjuju se svakog mjeseca. \n \n \n \n \n210 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n10.3.9. Hidrološki plan rudnika \n \n \nHidrološki plan (plan jamskog i površinskog odvodnjavanja) rade se na \ntopografskoj osnovi, na crtaćem papiru, u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500 za rudnike \nsa velikim pritokom vode, kada to rudarska inspekcija propiše. \n \nHidrološki plan rudnika sa podzemnom eksploatacijom mora sadržavati: \n• \nglavne podatke topografskog plana, ako se njime raspolaže, stalne tačke \ntrigonometrijske mreže rudnika i državne triangulacije i glavne \npoligonske i nivelmanske mreže sa njihovim kotama i sa izohipsama do \n10 m ekvidistancije, \n• \nizvore, potoke, rijeke, poplavljene terene i bare, granice jezera i mora, \nnasipe, brane, mostove i ostale važnije vodne objekte, kao i granice \nmaksimalnog vodostaja, \n• \ngranice pojedinih slivnih površina, sa oznakom površine u km2 i \nmaksimalnim protokom vode u m3/s, \n• \nkanale, vodosabirnike, crpne stanice i instalacije, sa njihovima \nkapacitetima, \n• \nvažnije rasjede, pukotine, pećine, ponore, prolome i udubine, kao i sve \nostalo što bi moglo imati veći značaj za režim jamskih ili površinskih voda \ni ugroziti sigurnost pri radu, \n• \nsve jamske otvore, otvorene jamske prostore, a naročito one koji služe \ndirektno za odvodnjavanje ili kojima slobodno teče jamska voda, kao i \ndublje istražne radove i bušotine, \n• \nsve zatvorene jamske prostore i stare radove ako kroz njih prolazi jamska \nvoda ili bi se u njima mogla nakupljati i ugroziti jamu, \n• \nzidove, vodna vrata, baraže i ostale gradnje izrađene u cilju odbrane od \nprodora vode, kao i mjesta na kojima je postavljen manometar za mjerenje \npritiska vode i mjesta filtera za ocjeđivanje ili ispitivanje, \n• \nsve stalne ili periodične pojave vode u jami, sa oznakom lokaliteta, \npritiska, pritoka i njihovog sastava (mulj, blato, pijesak i sl.), mjesta na \nkojima se voda djelimično ili potpuno gubi i datum pojava većih pritoka \nili provala vode. \n \nRudnici sa površinskim kopovima izrađuju svoje hidrološke planove prema \nonim zahtjevima koji se na njih odnose. Kod ovih rudnika prikazat će se na \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n211 \n \n \n \n \nplanovima i drugi uređaji i mjere za pravilno odvodnjavanje i zaštitu rudarskih \nradova od iznenadnih navala vode. \n \nDopuna hidrološkog plana provodi se kada god nastupe znatnije promjene \nu normalnom režimu odvodnjavanja i zaštitnih mjera. \n10.3.10. Plan tektonike rudnika \n \n \nPlan tektonike rudnika u rudnicima sa složenom tektonikom izrađuje se u \nrazmjeri 1 : 500 do 1 : 2500 na crtaćem papiru, kada to zahtijeva pravilno \nusmjeravanje rudarskih radova ili kada rudarska inspekcija odredi, zbog \nracionalne eksploatacije, korisne mineralne supstance, a geološke karte ili \nplanovi jame ne mogu pružiti potrebnu jasnoću ili preglednost tektonskih prilika \nu rudniku. \n \nPlan tektonike rudnika mora sadržavati: \n• \nsve otvorene jamske prostore, sa glavnim stalnim tačkama mjerenja \npotrebnim za orijentaciju, \n• \nvažne petrografske, stratigrafske i hidrološke podatke, \n• \nizvršene istražne radove i bušotine iz jama i sa površine, \n• \ndetaljno razrađenu tektoniku (rasjede i rasjedne zone, sinklinale i \nantiklinale i druge vrste bora, itd.) i \n• \nkonture ležišta korisnih mineralnih sirovina. \n \nPlan tektonike mora imati kao prilog dovoljan broj uzdužnih i poprečnih \nprofila izvedenih preko ležišta korisnih mineralnih sirovina. \n \nDopunjavanje plana obavlja se unošenjem podataka koji rezultiraju iz \nistražnih radova ili otvaranje ležišta korisnih mineralnih sirovina, ili podacima \ndo kojih se dolazi prilikom otkopavanja. \n \n10.4. RUDARSKE OZNAKE I SIMBOLI \n \n \nGeodetski rudarski planovi i karte rudnika sadrže sve rudarske objekte i \npostrojenja. U svrhu prikaza pojedinih objekata na planovima i kartama se \nkoriste rudarske oznake i simbole. \n212 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \nOznake za označavanje jamskih prostorija namijenjene su za označavanje \nrudničkih podzemnih prostorija i to:  \n• \nvertikalnih kao što su okna, slijepa okna i sipke, \n• \nhorizontalnih: potkopi, hodnici i prekopi, \n• \nkosih: kosa okna, niskopi i uskopi. \n \n \nOznake služe za upotpunjavanje sadržaja sljedećih planova i karata: \n• \nsituacioni plan bazena, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, \n• \nsituacioni plan rudnika, razmjere 1 : 1000 do 1 : 5000, \n• \nplan jame, razmjere 1 : 500 do 1 : 2500, \n• \netažni planovi, razmjere 1 : 200 do 1 : 2 500, \n• \nplan energetske mreže, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, \n• \ngeološku kartu rudnika, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, \n• \nhidrološki plan rudnika razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500 i \n• \nplan površinskog kopa, razmjere 1 : 500 do 1 : 10 000.   \n \nU nastavku će biti prikazano samo nekoliko rudarskih oznaka i simbola. Na \nslici 10.11 prikazan je znak za izvozno okno kružnog presjeka za unošenje u \nplanove razmjere 1 : 200 do 1 : 1000. Površina unutrašnjeg kruga ispunjena je \ncrnom bojom osim dijela površine kruga čiji je prečnik jednak polovini prečnika \nkruga ispunjenog crnom bojom. Pored oznake okna, koja je ucrtana u razmjeri \nplana prema stvarnim dimenzijama, ispisana je namjena okna i njegov broj. \nUmjesto broja može biti korišten i naziv okna. U redovima ispod ispisana je kota \nodvozišta i kota najnižeg navozišta. Za prikaz okna na planovima razmjere 1 : \n2000 do 1 : 2500, kao i na kartama 1 : 5000 do 1 : 25 000 koriste se posebni znakovi. \n \n \n \nSlika 10.11. Znak za izvozno okno (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nOznake za provjetravanje rudnika sa podzemnom eksploatacijom \nnamijenjene su za označavanje elemenata važnih za režim provjetravanja jama \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n213 \n \n \n \n \nrudnika, kao što su: ventilaciona okna, ulazna i izlazna vazdušna struja, \nventilaciona vrata i pregrade, venti1acioni mostovi, ventilacione stanice, \nventilacione bušotine, mjesta pojave gasova, ventilatori, cijevi za provjetravanje. \nOznake su obavezne prilikom unošenja podataka u plan provjetravanja jame \nrazmjere 1 : 500 do 1 : 2500. U plan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se \npodaci (i označavaju znakovima) za pravac i razvođenje vazdušne struje i mjesta \npojave gasova. Nadalje, plan jame treba da sadrži i oznake za infrastrukturu koja \nje od utjecaja za pravilno i izdašno provjetravanje jame. Otkopni plan jame \nrazmjere 1 : 200, 1 : 500 do 1 : 2500, pored ostalog, obavezno sadrži znakove za \nnačin provjetravanja, smjer svježe i istrošene vazdušne struje i sve pojave gasova. \n \n \n \nSlika 10.12. Rudarska oznaka za svježu vazdušnu struju   \n                           (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nSlika 10.12 prikazuje oznaku za svježu vazdušnu struju. Kao oznaka služi \nstrelica crvene boje koja prikazuje smjer kretanja svježe vazdušne struje. Za \nprikaz na planovima razmjere 1 : 200 do 1 : 1000 koristi se strelica dužine 10 mm, \na na planovima 1 : 2000 do 1 : 2500 dužine 5 mm. U oba slučaja debljina strelice \nje 0,1 mm.  \n \nOznake za jamske vode i za odvodnjavanje u rudnicima namijenjeni su za \nizradu rudarskih planova, a služe za označavanje elemenata važnih za \npoznavanje režima jamskih voda i odvodnjavanja u rudnicima, kao što su izvori, \nprodori (provale) vode, vodosabirnici, vodne brane, drenaže, filteri, pumpe, \ncjevovodi i dr. \n \n \n \nSlika 10.13. Znak za nagli prodor vode iz krova – aktivan \n                          (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nNa slici 10.13 prikazan je znak za nagli prodor vode iz krova – aktivan. \nOznaka se sastoji od kružića sa skraćenicom K. Kružić se izvlači plavom bojom. \nPored oznake ispisuje se pritok vode i datum prodora vode.  \n214 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \nKoriste se pri izradi sljedećih planova: \n• \nplan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500,  \n• \notkopni plan jame razmjere 1 : 200, 1 : 500 do 1 : 2500,  \n• \nplan energetske mreže razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (samo oznake za \npostrojenja odvodnjavanja i oznake koje su vezane za takva postrojenja),  \n• \nhidrološki plan rudnika razmjere 1 : 500 do 1 : 2500, \n• \nhidrološke planove površinskih kopova (prema potrebi i situaciji \npovršinskog kopa). \n \n \n \nSlika 10.14. Otkopano ležište bez zapunjavanja otkopanog prostora \n                           (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nNa slici 10.14. prikazana je oznaka za otkopano ležište bez zapunjavanja \notkopanog prostora. Šrafura se crta prema okviru plana pod uglom od 45°. Za \nplanova razmjere 1 : 200 do 1 : 1000, šrafurne linije su debljine 0,1 mm na \nmeđusobnom odstojanju 2,5 do 3 mm dok su na kartama razmjere 1 : 5000 do 1 : \n10 000 na međusobnom rastojanju 1,5 do 2 mm. \n \nOznake za otkopavanje ležišta korisne supstance i zapunjavanje otkopanih \nprostora služe za jednoobrazno označavanje na rudarskim kartama i planovima \notkopavanja zapunjavanja otkopanih prostora i granica otkopavanja. \n \nOznake za istražne bušotine u oblasti rudarstva služe za označavanje \nrudarskih istražnih bušotina na rudarskim kartama i planovima na kojim se \nucrtavaju istražne bušotine. \n \nOznake se koriste za izradu i dopunjavanje sadržaja planova: \n• \nsituacioni plan rudnika razmjere 1 : 1000 do 1 : 5000 (sve istražne bušotine \nna površini),  \n• \nsituacioni plan rudnika sa površinskom eksploatacijom razmjere 1 : 1000 \ndo 1 : 5000 (sve istražne bušotine na površini),  \n• \nplan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne bušotine na površini i \nu jami),  \n• \nhidrološki plan rudnika, razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne \nbušotine) i \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n215 \n \n \n \n \n• \ngeološki plan rudnika, razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne bušotine \nna površini i u jami). \n \n \n \nSlika 10.15. Jamska bušotina (bušotina u pod) (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nNa slici 10.15 prikazana je oznaka jamske istražne bušotine u pod. Dimenzije \nznaka zavise od razmjere plana. \n \nZnakovima za opasne zone u rudarstvu na rudničkim kartama i planovima \noznačavaju se mjesta opasnih zona i mjesta u oblasti rudarstva, u jami i na \npovršini rudnika, kao i na istražnim eksploatacionim radovima za naftu i zemni \nplin, koje ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost ljudi. Odgovarajuće oznake \nopasnih zona prikazuju se na planovima:  \n• \nu plan provjetravanja jame razmjere l : 500 do 1 : 2500 unose se oznake \nkoje označavaju sve pojave gasova i eksplozije, požare, aktivne i \nlikvidirane, područja vatri i područja ispunjena gasovima sa njihovim \ngranicama prostiranja,  \n• \nu plan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se mjesta potopljena vodom, \nsigurnosni stubovi, područja pod vatrom i ispunjena gasovima, \neksplozije, gorski udari, polomljena krovina, prodor tekućeg pijeska, \npukotine na površini izazvane podzemnim radovima kao i sanirana \npodručja,  \n• \nu otkopni plan jame razmjere 1 : 200, 1 : 500 do 1 : 2500 unose se oznake \nkoje označavaju sigurnosne stubove, sve pojave gasova i eksplozije, \npojave prodora vode, gorskih udara, eksplozije ugljene prašine, prodora \ntekućeg pijeska, granice zarušavanja, kao i granice obrušavanja, klizanja \ni slijeganja površine uslijed podzemnih radova,  \n• \nu hidrološki plan razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se sva područja vodom \npotopljena i \n216 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n• \nu plan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se granice \nklizanja i obrušavanja na površinskom otkopu, kao i granice sigurnosnih \nstubova. \n \n \n \nSlika 10.16. Gorski udar (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nNa slici 10.16 prikazana je oznaka za mjesto gorskog udara. Oznaka se sastoji \nod romba sive boje sa strelicom crvene boje u pravcu duže dijagonale sa smjerom \nka dolje. \n \nOznake za kosine etaža na površinskom kopu služe za označavanje kosine \netaža korisne mineralne supstance (rudnih etaža), otkrivke i jalovišta na \nplanovima površinskog kopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500. \n \n \n \nSlika 10.17. Kosine etaža korisne mineralne supstance: uglja, metala, nemetala  \n                          (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nNa slici 10.17 prikazana je oznaka kosine etaža korisne mineralne supstance. \nNa planovima se oznaka ponavlja u zavisnosti od razmjere plana. Znak se crta u \nzavisnosti od visine i nagiba etaže, a dimenzija mu je u razmjeri plana. Znak \nsadrži broj kosine etaže kao i kote donje i gornje etaže.  \n \nSkup oznaka mehanizacija u rudnicima sadrži oznake kojima su u rudničkoj \ngrafičkoj dokumentaciji predstavljeni: \n• \nelektrične mašine i uređaji,  \n• \ntoplotne mašine,  \n• \nkompresori, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n217 \n \n \n \n \n• \nizvozne mašine i sredstva za izvoz,  \n• \nmašine za provjetravanje i odvodnjavanje,  \n• \nmašine za izradu jamskih prostorija, otkopavanja i zapunjavanja \notkopnih prostora,  \n• \ntransportne mašine i uređaji,  \n• \npruge i pružna postrojenja i \n• \nmašine i uređaji na površinskim otkopima.  \n \nOznake predviđene za rudarsku mehanizaciju služe za označavanje na \nrudarskim kartama i planovima mehanizacije u jami i na površinskim otkopima \nrudnika. Pojedine oznake koriste se pri izradi i dopunjavanju planova:  \n• \nsituacioni plan rudnika razmjere l : 1000 do l : 5000,  \n• \nsituacioni plan površinskog otkopa razmjere l : 1000 do l : 5000,  \n• \nplan jame razmjere 1 : 500 do l : 5000,  \n• \notkopni plan razmjere l : 200 do l : 500,  \n• \nplan energetske mreže rudnika razmjere l : 500 do l : 5000 sa podzemnom \neksploatacijom ili površinskim otkopom,  \n• \nplan provjetravanja jame razmjere l : 500 do 1 : 2500,  \n• \nplan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 i  \n• \nenergetski plan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 5000. \n \nNa slici 10.18 prikazan je znak za sijalicu. Dimenzije kruga zavise od \nrazmjere plana. Pored znaka je napisana jačina sijalice. \n \n \n \nSlika 10.18. Sijalica (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nZa pomoćne jamske prostorije propisane su oznake kojima se iste \npredstavljaju na rudarskim planovima i kartama. Predviđene su oznake za: \nnavozišta, pumpne stanice, remizu, trafostanicu, magacine eksploziva, \nizolacione komore tehničko-operativnih prostorija, remontne radionice, \nkompresorske stanice, magacini alata, stanice za smještaj spasilaca, stanice za \nhitnu pomoć i sanitarne prostorija. \n218 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \nNa slici 10.19 prikazana je stanica za hitnu pomoć. Oznaka se sastoji od \nkruga sa ucrtanim crvenim krstom.   \n \n \n \nSlika 10.19. Stanica za hitnu pomoć (prema: Službene novine SFRJ, 1967) \n \n \nObzirom da je tokom eksploatacije mineralnih sirovina podzemnim i \npovršinskim metodama neminovno postojanje geodetske osnove, sve tačke se \nunose u rudarske planove i karte prema odredbama topografskog odnosno \nkartografskog ključa. \n \nNa rudarskim planovima i kartama potrebno je ucrtati i izolinije (terena, \npodzemnih voda, sadržaja sumpora itd., kao i granične linije u rudarstvu – npr. \ngranice ležišta korisne supstance).  \n \n10.5. KATASTAR EKSPLOATACIONIH POLJA \n \n \nOrgani uprave nadležni za poslove rudarstva koji su izdali dozvolu za \neksploataciju mineralnih sirovina vode katastar odobrenih eksploatacionih polja. \nU okviru ovog operata vodi se evidencija o pravnim licima kojima su izdate \ndozvole kao i zbirka isprava odnosno dokumentacije na osnovu koje je izdata \ndozvola za eksploataciju. Tokom eksploatacije mineralnih sirovina rudarski \nplanovi i karte moraju se povremeno dostavljati organu uprave koji vodi katastar \neksploatacionih polja radi njegovog ažuriranja.  \n \n10.6. GIS U RUDARSTVU  \n \n \nGeodetski, ali i drugi podaci prikupljeni u rudnicima sa podzemnom i \npovršinskom eksploatacijom predstavljaju pojave iz realnog svijeta u smislu \nnjihovih položaja u odnosu na koordinatni sistem, njihovih atributa koji nisu u \nrelaciji sa položajem i njihovih prostornih međurelacija. Efikasno upravljanje \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n219 \n \n \n \n \nrudnicima zahtijeva skladištenje i korištenje prikupljenih podataka kako bi mogli \nbiti pravovremeno skladišteni, korišteni i distribuirani. Ova velika količina \npodataka zahtijeva korištenje geoinformacionih sistema.  \n10.6.1. Primjene GIS-a u rudarstvu \n \n \nGIS (geoinformacioni sistem – engl. geographic information system) omogućava da \nse kompletan sadržaj rudarskih planova može organizovati i voditi zasebno (na \nslojevima (engl. layer)) u digitalnoj bazi svih rudarskih podataka.  \n \n \n \nSlika 10.20. Atributni podaci istražnih bušotina sa prostora eksploatacionih polja \nmrkog uglja Breza i Kakanj (izradila: mr. Nermina Omerhodžić, Federalni \nzavod za geologiju) \n \nNaravno, svi podaci su geolocirani i podaci se ne dupliraju. Svi slojevi se \nsvakodnevno ažuriraju (usaglašavaju sa stanjem u rudniku). Podaci vezani za \nrudnik obrađeni i pohranjeni u GIS-u su na jednom mjestu. Bez ikakvih \nograničenja se mogu dodavati novi slojevi kako bi ovako organizovana baza \npodataka (slika 10.20) omogućavala širok spektar analiza za potrebe rudnika \n(slika 10.21).  \n \n220 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \n \n \nSlika 10.21. Geoprostorna analiza ležišta uglja u Srednjebosanskom ugljenom \nbasenu (izradila: mr. Nermina Omerhodžić, Federalni zavod za \ngeologiju) \n \nUz globalnu zabrinutost zbog iscrpljivanja visokokvalitetnih ležišta rude u \nblizini površine, rizici povezani s razvojem rudnika rastu u ekonomskom, \ntehničkom i okolišnom smislu razmatranja. Pad proizvodnje mineralnih sirovina \ni dobiti rudarskih kompanija rezultirao je uvođenjem velikih teških mašina i \nnaprednih rudarskih tehnologija za miniranje rudnih nalazišta nekvalitetnih \nruda na većim dubinama. Negativan uticaj na sigurnost pri radu i okolini je \nevidentan kako su rudarske nesreće izazvale poteškoće u pravilnom praćenju i \nkontroli. Slijedom toga, pojavljuje se potreba za sistemskim i strateškim \nplaniranjem, radom i upravljanjem okolišem temeljenim na tehnikama \noptimizacije ili sistemima donošenja odluka kako bi se poboljšala produktivnost, \noperativna učinkovitost i stabilnost u rudarskom okruženju. \nDa bi se postigli ovi ciljevi, metodologije zasnovane na geoinformacionim \nsistemima učinkovito se koriste za dizajn i optimizaciju procesa razvoja rudnika.  \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n221 \n \n \n \n \nGIS je sveobuhvatan okvir koji se koristi za prihvatanje, pohranjivanje, \nispitivanje, analizu i prikaz prostornih podataka u mnogobrojnim aplikacijama. \nMeđutim, iako se GIS može koristiti za razvoj rudnika, u rudarskom sektoru ne \nobraća se značajna pažnja na procjenu metoda i aplikacija temeljenih na GIS-u, \nkoje se odnose na planiranje, rad ili upravljanje okolišem. \n10.6.2. Faza razvoja rudnika \n \n \nFaza razvoja rudnika sastoji se od planiranja, izgradnje, eksploatacije i \nrevitalizacije. U fazi planiranja, minerali se pronalaze geofizičkim i \ngeohemijskim istraživanjima. U fazi izgradnje i eksploatacije gradi se \ninfrastruktura za proizvodnju minerala, a rude se vade pomoću teške opreme. \nNapokon, u fazi revitalizacije, svi nepoželjni materijali, poput otpada, jalovine i \nonečišćenog gornjeg sloja tla, uklanjaju se iz rudarskog područja, a podzemno \npodručje se pravilno ispunjava kamenim materijalima. \nDa bi se olakšale investicione odluke, provode se studije izvodljivosti \nuzimajući u obzir tehničke, ekonomske i ekološke aspekte razvoja rudnika u fazi \nplaniranja. Razmjer i stepen mineralnih naslaga procjenjuju se pomoću rezultata \nračunarski potpomognutog modeliranja. Odabire se odgovarajuća metoda \nkopanja, a granica površinskog kopa se optimira za kvantificiranje volumena i \nkoličine rude i otpada. Uz to se projektuje rudarska infrastruktura i identifikuju \npotencijalni sukobi, kako bi se spriječili politički, pravni i ekološki problemi. \nKonačno, mogu se odrediti rudni resursi i rezerve koji se odnose na količinu i \nstepen obradivog rudnog tijela. \nKada se odobri plan razvoja rudnika, gradi se površinski ili podzemni \nrudnik, a u rudarskom području grade se transportne ceste, klupe i postrojenja \nza preradu. Razne tehnike optimizacije i sistemi donošenja odluka primjenjuju \nse za optimizaciju proizvodnje minerala i transporta. Bežični komunikacioni \nsistemi mogu igrati glavnu ulogu u praćenju osoblja i opreme te u praćenju radne \nokoline iz udaljenog ureda. Za sprečavanje katastrofa uzrokovanih štetnim \nplinovima, prašinom, požarima ili vodom mogu se primijeniti različiti sistemi \nupravljanja koji se odnose na podzemnu ventilacionu mrežu, upravljanje \nsigurnošću i odvodnju; oni također mogu upozoriti radnike o potrebi bijega, \nukoliko je to potrebno. \n222 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nUticaje okoliša na rudarsko područje trebalo bi nadzirati i kontrolisati u fazi \neksploatacije rudnika i u fazi revitalizacije. U fazi eksploatacije rudnika, prašina, \nbuka i vibracije uglavnom se događaju kao rezultat bušenja i miniranja. Štoviše, \nproblemi na padinama i problemi s erozijom česta su pojava u rudnicima. Nakon \nrudarenja, u rudarskim područjima mogu se pojaviti razne opasnosti izazvane \nrudarstvom, uključujući slijeganje, zagađenje vode, onečišćenje tla i krčenje \nšuma. Stoga je ključno kontinuirano pratiti kretanje drenažnih tokova, ispiranje \nmetala i sedimenata i uspostaviti okvir baze podataka za učinkovito upravljanje \nopasnostima. Nadalje, sistemsko planiranje sanacije rudnika može spriječiti i \numanjiti rizike za rudarsko okruženje i ljudsko zdravlje. \n10.6.3. Planiranje rudarenja korištenjem GIS-a \n \n \nIstraživanje planiranja rudnika temeljeno na GIS-u obično se klasificira sa četiri \nteme: procjena rudnih rezervi, optimizacija površinskih kopova, dizajn rudarske \ninfrastrukture i analiza potencijalnih sukoba. \n10.6.3.1. Procjena rudnih rezervi \n \n \nU fazi procjene rudnih rezervi, tehnologije temeljene na GIS-u, poput prostorne \nanalize i ciljanja, izlaganja, 3D vizualizacije podataka i obrade, mogu se koristiti \nza identifikaciju i procjenu lokacije, veličinu i geometriju podzemnih mineralnih \nnalazišta. \nRazvijeni su alati za upite koji se mogu koristiti kao GIS-3D dodatak, koji \nobuhvata i blizinski upit (do \"sonde\" objekta), upit o svojstvu (numerički atribut), \nljuski (sadržavanje unutar zatvorene površine), upit metapodataka, upit osobine \n(kupola, udubljenje, zakrivljenost), upit trenda (ravnina zarona, vektor) i upit \npresjeka (s objektom \"sonde\"). Ovakva rješenja olakšavaju upite i lako \npredstavljaju atribute te podržavaju prostorno ciljanje kako bi se zadovoljile \npotrebe za rudarstvom i istraživanjem minerala. \nPostoji metoda integrisane geostatistike s GIS mogućnostima, poput \nprostorne analize, izlaganja i 3D vizualizacije i obrade podataka. Posebno su \nkorisne vizuelne i interaktivne analize temeljene na GIS-u za ispitivanje \npovezanosti podataka na razmatranom području i ukupnih podataka u \nintegrisane prostorne baze podataka. Dobre rezultate daje metoda kriginga, \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n223 \n \n \n \n \ngeostatističke metode za procjenu oblika, prostornog položaja i obima otvorenih \nrudnika. Kod te metode je najbolje koristiti veći broj varijabli kako bi se dobile \ndodatne informacije i poboljšala tačnost procjena o podacima u rudnicima.  \nTreba spomenuti i metode identifikacije i klasifikacije metode težina koje se \nkoriste u procesu istraživanja rudnika. Težinske metode mogu se razvrstati u \ndvije glavne grupe: metode temeljene na podacima (metoda težina dokaza, \nlogistička regresija i vještačke neuronske mreže (engl. artificial neural networks – \nANN)) i metode znanja (metode procjene omjera, analitički hijerarhijski \npostupak (engl. analytical hierarchy process – AHP)) i Delphi.  \n10.6.3.2. Optimizacija otvorenih rudarskih kopova \n \n \nMetoda za kvantifikaciju nesigurnosti upotrebljava se za optimizaciju podataka \notvorenih rudnika, kao rezultata kolebanja cijena minerala uslijed promjena u \nsvjetskoj privredi i rezervi minerala. U tom smislu mogu se efikasno primijeniti \nMonte Carlo simulacije za generisanje višestrukih skupova cijena minerala na \ntemelju historijskih podataka o podacima cijena minerala, a optimizacija granica \nobavlja se više puta pomoću ove cijene. Ispituju se rezultati optimalne analize \ngranica otvorenih rudnika; 1 se dodjeljuje ako blok postoji unutar optimalne \ngranice, a 0 se dodjeljuje u suprotnom. Ova se binarnizacija provodi na svim \nrezultatima optimalne analize granica. Integrisanjem nekoliko binarnih \nblokovskih modela izrađuje se model vjerovatnosti koji kvantitativno \npredstavlja nesigurnost proizašlu iz promjena u cijenama minerala. \nDanas se koristi i tehnologija temeljena na GIS-u za razvoj deponija jalovine \ni zasipanih i ne rudarskih zona kao postojeće brdske topografije; također se \nprocijenjuju stope erozije tla kako bi se identifikovala mjesta brana koja \nzahtijevaju nadzor. Stope erozije iz razvijenih rudarskih krajolika procjenjuju se \npomoću adekvatnih empirijskih modela, pri čemu se simulacija brzine erozije tla \ns različitim gustoćama vegetacije postiže izmjenom izvornih normalizovanih \nvrijednosti indeksa vegetacije. Na taj način efikasno se predviđa potencijal za \neroziju tla i poduzimanju potrebnih koraka prije pokretanja rudarstva. \nGIS alati za analizu stabilnosti nagiba mogu se koristiti za integrisanu \nanalizu stabilnosti nagiba u procesima upravljanja podacima, rezervama rude i \noptimizacijom jama na površinskom kopu. Ovakvi alati mogu poboljšati \n224 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \noptimiziranu 3D konfiguraciju jama i doprinijeti boljem razumijevanju \nekonomskog utjecaja različitih padina i projekata jama. \n10.6.3.3. Dizajn infrastrukture rudnika \n \n \nU fazi projektovanja rudarske infrastrukture mora se provesti optimalno \npozicioniranje \nobjekata \n(npr. \ndrobilice, \nskladišta, \nodlagališta \notpada), \ndalekovoda i značajki dizajna cesta. Budući da GIS uključuje funkcije koje se \nodnose na obradu i ciljanje prostornih podataka i analizu puta, to može biti \nkorisno u ovoj fazi. Tako npr., moguće je optimalno dizajnirati linearnu \ninfrastrukturu, poput cesta u rudnicima, uzimajući u obzir okolišne i socijalne \nkarakteristike. Prvo se okolišne i socijalne karakteristike identifikuju \nstrukturiranim intervjuima sa dionicima, a ponderi unosa prostornih podataka \nračunaju se pomoću tih karakteristika. Ti se prostorni slojevi zatim koriste za \nizradu površine troškova za analizu puta s najmanjim troškovima (engl. least-cost \npath analysis – LCPA).  \nDruge mogućnosti odnose se na sljedeće aspekte rudarstva i transporta \nkamenih minerala (agregata) u kontekstu regionalnog razvoja: prostorne i \nvremenske promjene u raspodjeli i intenzitetu rudarstva, dostupnost \nekonomskih rezervi u aktivnim rudnicima, veličini i raspodjeli tokova cestovnog \nprometa agregata, potencijala željeznica kao alternativnog prijevoznog sredstva \ni valorizaciji nerazvijenih agregatnih naslaga kako bi se procijenila njihova \nprikladnost za buduću upotrebu. Takvi se modeli mogu koristiti za \nsveobuhvatno pružanje savjeta o trenutnom stanju mineralnih sirovina, \nrudarstva i saobraćaja u regiji i za pružanje uvida u buduće aktivnosti \neksploatacije rude. \n \n10.6.3.4. Analize potencijalnih regionalnih sukoba \n \n \nU fazi analize potencijalne konfliktne regije mogu se koristiti GIS geoprocesiranje \ni hidrološko modeliranje. \nEkološkim i ekonomskim zoniranjem moguće je analizirali postupak \nplaniranja korištenja zemljišta u sukobu s interesima s obzirom na buduće \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n225 \n \n \n \n \nkorištenje zemljišta i vode. GIS tehnike koriste se za procjenu sukobljenih \npolitika o korištenju zemlje (npr. koju provode različiti nivoi vlasti).  \n10.6.4. Eksploatacija rudnika korištenjem GIS-a \n \n \nAspekti eksploatacije rudnika mogu se klasifikovati na optimizaciju \neksploatacije rudnika, projektovanje i upravljanje bežičnim komunikacionim \nsistemom, sistemom za podršku odlukama i dizajn i upravljanje ventilacionim / \nsigurnosnim / odvodnim sistemom rudnika. \n10.6.4.1. Optimizacija eksploatacije rude \n \n \nPraćenje sistema za transport rude kamionima i lopatama obavlja se pomoću \nfunkcija prostorne vizuelizacije i optimiziranje ruta za transport ruda kiperima \npomoću LCPA na bazi rastera i vektora. \nRasterski-bazirani GIS model za određivanje optimalnih puteva prevoženja \nkipera u velikim površinskim kopovima upotrebljava višekriterijsku procjenu i \nLCPA. U procesu težinskih višestrukih rezultata štetnih karakteristika \nprimijenjuju se uporedbe u paru za kvantitativnu analizu različitih otpora pet \nkarakteristika i tri ograničenja, poput brzine kamiona, blizine vode i rudnog \ntijela, postojanja zavoja, vidljivosti i održavanja vučnog puta. Optimalni putevi \nodvoza kipera mogu se odrediti uzimajući u obzir i udaljenost prijevoza i \nvišestruki kriterij. \nOptimizacija rute prijevoza kipera u površinskim kopovima uglavnom \nupotrebljavaju rasterske podatke. Međutim, rasterski podaci mogu uzrokovati \nnekoliko problema, uključujući puteve u obliku ''cik-cak'' kretanja zbog veličine \npiksela i zanemarivanja topološkog odnosa između transportnih cesta. Da bi se \nprevladali ovi problemi upotrebljava se mrežna analiza zasnovana na vektorima, \nkoja je učinkovitija u određivanju optimalnih puteva za prijevoz kipera \nuzimajući u obzir gradijent terena u površinskim kopovima. \nUpotrebom GIS-a moguće je odrediti emisije ugljičnog dioksida dizelskih \nvozila koji rade u podzemnom rudniku. Temeljem GIS baze podataka o \npodzemnim cestovnim mrežama i procjenom prosječne brzine vožnje dizelskih \nvozila na svakoj cesti određuje se faktor emisije ugljičnog dioksida. Količina \nemisije ugljičnog dioksida povezana s prijevozom kamionima mogu se \n226 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nizračunati uzimajući u obzir faktor emisije ugljičnog dioksida i putnu daljinu \ndizelskih vozila utvrđenih GIS mrežnom analizom. Dalje, može se uzeti u obzir \nda se faktor emisije ugljičnog dioksida svake ceste mijenja prema nagibu ceste, \nnosivosti vozila i emisijskim standardima. \n10.6.4.2. Dizajn i upravljanje bežičnim komunikacionim sistemom \n \n \nU otvorenim rudnicima i podzemnim rudnicima mogu se instalirati bežični \nkomunikacioni sistemi za prikupljanje podataka koji se odnose na rad opreme, \nsigurnost rada i proizvodne procese na web serveru u stvarnom vremenu. \nPomoću web-zasnovanog GIS-a i prostorne analize moguće je dizajnirati i \nupravljati bežičnim komunikacionim sistemima. Jedan od primjera je digitalni \nmodel rudnika koji se sastoji od platforme skladišta podataka i platforme za \naplikaciju / analizu temeljenu na GIS tehnologiji. Kada su novi podaci o bušenju \nprikupljeni kroz kontrolni mrežni sistem, slojevi prostornih osobina se mogu \nkreirati u shape formatu datoteke na temelju podataka o koordinatama i novim \nskupom prostornih podataka koji bi se mogao pretvoriti u geoprostorno \nzasnovani fajl. Ovakav model dopušta udaljenim korisnicima da pretražuju, \npostavljaju upite, vizueliziraju i analiziraju informacije o nalazištima rudnika bez \npotrebe za pristupom rudarskom mjestu. \nDrugi primjer je algoritam zasnovan na GIS-u za dizajniranje početnog \nbežičnog komunikacionog sistema u površinskim kopovima. Analiza \ngeoprocesiranja koristi se za multikandidatski odabir odašiljača (bežična \npristupna tačka) uzimajući u obzir vjerovatnoću daljnjeg razvoja i karakteristike \nokoliša u rudniku. Potom se primijenjuje analiza vidokruga komunikacije \nutemeljena na trodimenzionalnoj (3D) djelomičnoj Fresnelovoj zoni za \nkvantitativnu procjenu mogućeg područja komunikacije i analizu povoljnih \nkombinacija odašiljača.  \n10.6.4.3. Sistemi za podršku odlučivanju \n \n \nGIS funkcije temeljene na prostornoj bazi podataka i 3D vizualizaciji također se \nmogu koristiti za upravljanje rudarskim podacima i donošenje visokokvalitetne \nrudarske odluke za učinkovite rudarske operacije. \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n227 \n \n \n \n \nPrimjer je GIS platforma za kontrolu i nadgledanje rudarskih katastrofa \nizazvanih velikim naponom kore, plinom i pritiskom vode koja curi u \npodzemnom rudniku ugljena. Kolnik, 3D geološko modeliranje i modeliranje \nradne površine izvedeni su na temelju nepravilne triangulacione mreže \nkorištenjem baze podataka geomehaničkih parametara, koji se odnose na \nhidrogeologiju, distribuciju plina, napon kore, mehaniku stijene i podatke o \nklasifikaciji stijena. Zatim se kroz proračunski program aplikacije procjenjuju \nstabilnost stijena i dinamičke katastrofe kako bi se korisnicima pružile mjere \ndizajna podrške i spašavanja. \nPostoji i sistem praćenja i upravljanja zasnovan na GIS-u za sigurnost kod \npodzemnog rudarstva. U ovom sistemu, sistem za upravljanje bazom podataka \ni metapodacima dizajniran je za snimanje detalja o minskim nesrećama, kao i \nradne i operativne uslove podzemnih radnika i opreme. Razne funkcije, \nuključujući analizu raspodjele brzine zraka, tematske prikaze, i analize ruta za \nslučaj nužde, pružene su korisnicima kako bi podržale donošenje odluka u \nmrežnom GIS okruženju. \nRazvijen je korporativni GIS sistem, koji je implementiran s distribuiranim \ndesktop aplikacijama u cijeloj rudarskoj kompaniji za aktivnu analizu i \nupravljanje rudarskim podacima. Postoje tri vrste nivoa upotrebe u sistemu: (1) \noperatori mogu generisati i dohvatiti georeferencirane informacije, rudnike i \ncivilne karte, te baze podataka o zaposlenicima i opremi; (2) korisnici mogu \npretvoriti osnovne karte u digitalne formate i generisati osobine karata i \ntematske karte; i (3) rukovodioci kompanija mogu analizirati rudarske aktivnosti \nputem upita za karte i donositi odluke u vezi s optimizacijom eksploatacije \nrudnika.  \n10.6.4.4. Projektovanje i upravljanje sistemom za ventilaciju / sigurnost / \nodvodnju rudnika \n \n \nGIS može doprinijeti dizajniranju modela podzemne ventilacione mreže i \nupravljanju odvodnim sistemima radi promicanja sigurnosti i sprečavanja \nrudarskih nesreća tokom eksploatacije rudnika. Dizajn prostornih baza podataka \ni GIS utemeljena prostorna analiza u tu se svrhu često primjenjuju. \nU tom smislu razvijen je GIS-ov model mreže za ventilaciju rudnika za \nventilacijski put i planiranje količine koristeći analizu mreže. Tu se koriste sve \n228 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nvrste komponenti ventilacione mreže, kao što su podzemni tuneli, tačke raskršća \n(čvorove) i ventilacioni uređaji (zračna vrata, zid i prozor), uz prostornu bazu \npodataka koja se odnosi na ventilacionu mrežu i iskopavanje. Pri tome je moguće \nizvesti analizu optimalnog puta ventilacije i najboljeg puta spašavanja u \npožarnim nesrećama dodjeljivanjem vrijednosti otpora određenoj mreži \nventilacije. \nTehnika modeliranja temeljena na GIS-u upotrebljava se za dizajniranje \njezera s oborinskim vodama u velikim jamama velikih rudnika. Model analize \nidentifikuje hidrološke parametre, uključujući protok nakupljanja padavina u \nponorima i slivovima, te dizajniranje oborinskog bazena s oborinskim vodama s \npumpnim postrojenjima uzimajući u obzir optimalni kapacitet crpke i skladišta. \nTakav pristup omogućava simulaciju poplave kako bi se utvrdila izvedivost \ndizajna jezera u uslovima koncentrisane kiše.  \n10.6.5. Upravljanje okolišem pomoću GIS-a \n \n \nUpravljanje okolišem rudnika temeljeno na GIS-u može se svrstati u tri teme: \nupravljanje \nokolišem \neksploatacijom \nrudnika, \nupravljanje \nopasnostima \nizazvanim rudnicima i sanacijski projekt rudnika. \n10.6.5.1. Upravljanje okolišem u eksploataciji rudnika \n \n \nGIS se može upotrebljavati za ispitivanje uticaja vibracija tla izazvanih \neksplozijama na okolne građevine (npr. autoceste, vodovodne cijevi, željezničke \npruge i stambena područja) iz rudnika kamenoloma u Vijetnamu. Događaji \nminiranja se klasifikuju pomoću neizrazitog algoritma grupisanja C-means (engl. \nfuzzy C-means – FCM). Na toj se osnovi koriste modeli neuronske mreže s \nkvantilnom regresijom (engl. quantile regression neural network – QRNN). \nKombinacijom FCM i QRNN modela nastaje hibridni model pomoću kojeg se \nmogu predvidjeti vibracije tla izazvane eksplozijom. Ovakav model može se \nkoristiti za kontrolu vibracija tla izazvanih eksplozijom i umanjiti njihove učinke. \nGIS softver i tehnike modeliranja koriste se za analizu problema na \npadinama na površinskom kopu, pri čemu se analiza provodi kroz nekoliko \nkoraka, uključujući početne podatke kompilacije i pretvorbe, provjeru valjanosti \npodataka, generisanje izvedenog podatkovnog sloja i prediktivno modeliranje. \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n229 \n \n \n \n \nUz to, rizik od neuspjeha padine analizira se uporedbom predviđene stabilnosti \nkosine na temelju GIS-a i modela padina nakon problema istih. Metode \nmodeliranja temeljene na GIS-u djelotvornije su u analiziranju rizika od \npropadanja kosina u površinskom kopu od uobičajenih grafičkih programa za \ncrtanje. \nOtkrivanje i vizuelizacija promjena u kiselim rudničkim jezerima može se \nobaviti upotrebom podataka satelitskih snimaka u određenim vremenskim \nintervalima u GIS-u, što pruža razne detalje iz godine u godinu s obzirom na \nregionalne razmjere kopna i promjene u vodenim tijelima. Podaci dobiveni sa \nsatelita daljinskih istraživanja koriste se za provjeru razvijenog sistema praćenja \ni raznih kiselih rudničkih jezera. GIS softver koristi se za analizu satelitskih \nsnimaka kao vremenskih serija i pretvorbu granice rudnika kiselih jezera u \nvektorski format podataka. Nakon toga računaju se promjene u površini i obodu \nkiselih rudničkih jezera i prikazuju kroz tabele i grafikone. Moguće je izraditi i \ntematske karte promjena u kiselinskim rudničkim jezerima.  \n10.6.5.2. Upravljanje opasnostima od rudnika \n \n \nGIS funkcije, poput analize sliva, prostornog kartiranja, prostorne baze podataka \ni prostornog modeliranja, mogu se koristiti za upravljanje opasnostima od \nrudnika. Analiziranjem područja oko rudnika moguće je utvrditi sve promjene \nu korištenju zemljišta u rudarstvu i poljoprivredi tokom čitave historije rudnika. \nOsim toga, zahvaljujući diferencijalnoj radarskoj interferometriji (engl. differential \nradar interferometry – DInSAR) i GIS-u moguće je pratiti slijeganje rudnika i \nokolnog područja.  \n10.6.5.2. Projekt sanacije rudnika \n \n \nRazličiti GIS alati se uspješno upotrebljavaju u projektima sanacije rudnika. Tako \nnpr. postoje alati za podršku projektima melioracije u napuštenim rudarskim \npodručjima. Takav alat ima četiri glavne funkcije: sposobnost procjene opasnosti \nod slijeganja rudnika, procijena eroziju rudarskog otpada, analiziranje puta \nprotoka rudarske vode na površini i utvrđivanje vrste drveća pogodne za \npošumljavanje rudnika. Aplikacija integriše topografske karte, geološke karte, \nkarte nanosa rudnika i podatke o bušotinama kako bi uspostavila prostorna baza \n230 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \npodataka i ispitale raspodijeljene opasnosti od rudnika koje bi mogle oštetiti \nokoliš. Takvi alati pružaju korisne informacije o opasnostima od rudnika kako bi \npodržale planirane revitalizacije. \nDrugi primjer je prostorni sistem potpore odlučivanju (engl. spatial decision \nsupport system – SDSS) koji minimalizira probleme kao što su nedostatak \nintegracije podataka i dugotrajna analiza uzrokovana konvencionalnim \nmetodama u plan revitalizacije rudnika. Na temelju binarnih cjelobrojnih modela \nlinearnog programiranja, SDSS rješava ove probleme integrisanjem GIS-a s \nmetodama odlučivanja s više kriterija. SDSS također omogućava korisnicima da \nodaberu odgovarajuće korištenje zemljišta u različitim dijelovima područja \nnakon rudarenja, uzimajući u obzir socijalne, tehničke, ekonomske, ekološke i \nsigurnosne kriterije.  \n10.6.6. Prednosti korištenja GIS-a u rudarstvu \n \n \nS ciljem podrške planiranju rudnika, optimimiranju rudarskih operacija i \nanaliziranju uticaja rudarskih operacija na okoliš, GIS se može efikasno \nupotrebljavati za: \n(1) Učinkovito upravljanje podacima o rudnicima u georeferenciranim, \nprostornim i atributnim formatima podataka. Podaci o rudnicima uglavnom \nuključuju bušotine, rudna tijela, ležišta minerala, granice jama i podzemne \ntransportne ceste, koje imaju prostorne karakteristike. Stoga se ti podaci mogu \nučinkovito pohranjivati, manipulisati i obrađivati u georeferenciranim \n(geografske koordinate), prostornim (lokacijskim informacijama) i atributnim \n(prostorna svojstva) formatima podataka u GIS okruženju. U tu svrhu \nuspostavljeni su različiti okviri GIS baze podataka za podatke o bušenim \notvorima, blok modelima ležišta minerala, podzemnim mrežama puteva, \npodzemnim ventilacionim mrežama i sl. \n(2) Podršku donošenju odluka za upravitelje rudnika. GIS se može koristiti \nza podršku donošenju odluka tokom različitih faza razvoja rudarstva. Primjeri \nuključuju otkrivanje i procjenu rezervi rude pomoću prostornih alata \nkorištenjem 3D upita, vizuelizaciju nesigurnosti u površinskim rudokopima i \nodabir namjene zemljišta nakon zatvaranja rudnika pomoću višekriterijske \nanalize. Nadalje, potencijalni sukobi izazvani rudarstvom, katastrofe i opasnosti \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n231 \n \n \n \n \nmogu se unaprijed identifikovati pomoću alata za prostornu analizu. Napokon, \nsvi podaci i informacije dijele se s više korisnika kako bi se razgovaralo o \noptimalnim odlukama putem korporativne GIS tehnologije. \n(3) Fleksibilnost razmatranja s više parametara. GIS nudi brojne alate za \nintegraciju podataka, alate koji se preklapaju, alate za višekriterijsku analizu i \nmapiranje algebarskih funkcija za višeparametarska razmatranja. Na primjer, \nrazvijeni su različiti modeli prostorne analize za optimalno određivanje rute \nprijevoza kamiona uzimajući u obzir karakteristike uticaja kretanja kamiona, \nvišestruki odašiljač odabira mjesta uzimajući u obzir mogućnost dodatnog \nrazvoja rudnika i karakteristika okoliša, te projektovanje jalovišta za oborinske \nvode u jamama uzimajući u obzir hidrološke karakteristike površinskih sistema \nodvodnje. \n(4) Brza i objektivna inspekcija rudnika bez pristupa na licu mjesta. GIS \nmože smanjiti vrijeme i napor potreban za detaljno istraživanje rudnog područja \nkorištenjem podataka daljinskih istraživanja i različitih kartografskih podataka \n(npr. topografske karte, geološke karte, hidrološke karte i infrastrukturne karte). \nZa planiranje revitalizacije, ove se metodologije primjenjuju za određivanje \naktivnosti revitalizacije, pristup propadanju rudnika i eroziji otpada i procjeni \nuticaja vidljivosti rudarskih mjesta.  \n10.6.7. Budućnost GIS-a u rudarstvu \n \n \nPosljednjih godina u rudnike su uvedene nove tehnologije, poput senzorskih \nmreža, mobilnih uređaja, bežične komunikacije i bespilotnih letjelica, u skladu s \nčetvrtom industrijskom revolucijom. Konkretno, sistemi upravljanja sigurnosti \nrudnika utemeljeni na informaciono-komunikacionoj tehnologiji aktivno se \nkoriste u otvorenim i podzemnim rudnicima za praćenje opreme i mjesta radnika \ni praćenje okoliša eksploatacije rudnika. Za prijenos podataka o lokaciji na web \nposlužitelj instalirana je bežična komunikaciona mreža u površinskim kopovima \ni podzemnim rudnicima. U budućnosti se planira: (a) uvođenje prostornog \ntemeljenog GIS-a i baza podataka atributa za sistem upravljanja sigurnosti \nrudnika s obzirom na okvir paketnih podataka (npr. vrijeme otkrivanja opreme, \nID otkrivene opreme); (b) razvoj algoritama za automatsko mjerenje ulaznih \nparametara (npr. vrijeme rada prijevoza, broj otpremljenih kamiona, vrijeme \n232 \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n \n \n \n \nputovanja kamiona) simulacije sistema prijevoza teretnog vozila i obuku modela \niz prostorne baze podataka i atributa i generisanje ulazih podataka u matričnom \nformatu; i (c) razvoj funkcija upita baze podataka za izdvajanje specifičnih \nulaznih podataka u skladu s vremenom rada, datumom i vrstom opreme. \nNa temelju svega navedenog u vezi sa GIS-om u rudarstvu, mogu se izvesti \nsljedeći zaključci: \n(1) U fazi planiranja rudnika usvojene su metode utemeljene na GIS-u za \nprocjenu rezervi rude, optimizaciji površinskih kopova, dizajnu rudarske \ninfrastrukture i analizi potencijalnih konflikata. Tri su glavne \nkarakteristike GIS-a razmatrane na ovu temu. Prvo, GIS mogućnosti, \npoput prostornih baza podataka i pripadajuće analize, integrisane su s \nfunkcijama geostatističke interpolacije i raznim težinskim metodama \n(AHP, Delphi, logistička regresija i ANN) za kvantitativnu procjenu \nrudnih ležišta u fazi studije izvedivosti. Drugo, potvrđeno je da će 3D \nprostorne funkcije upita biti učinkoviti alati za traženje i vizuelizaciju \nminerala iznad granične vrijednosti. Konačno, prostorna analiza, \nuključujući LCPA, analizu koridora i hidrološko modeliranje, mogli bi se \nširoko primijeniti na regionalnom nivou za dizajniranje rute prevoženja \nrudnik-luka i sprečavanje potencijalnih socijalnih i okolišnih konflikata. \n(2) Metode temeljene na GIS-u mogu se široko koristiti za optimizaciju i \nupravljanje sistemom eksploatacije rudnika. Na rudarskim mjestima \nimplementirani su različiti sistemi za transport ruda, bežičnu \nkomunikaciju, upravljanje rudom, nadzor sigurnosti, podzemnu \nventilaciju i sisteme odvodnje. Tri su koraka za projektovanje i \nupravljanje sistemima za upravljanje rudnicima pomoću GIS-a. Prvo, \nprostorna baza podataka i metapodaci radnika i opreme, transportnih \ncesta i ventilacionih mreža, stope proizvodnje i karakteristike okoliša \ngrade se u GIS okruženju. Tada svi članovi rudnika mogu dijeliti podatke \no eksploataciji rudnika u stvarnom vremenu postavljanjem istih i \nprikazivanjem na GIS web serveru. Konačno, sistemi eksploatacije \nrudnika mogu se optimizirati utvrđivanjem puta prevoženja rude, smjera \ni količine ventilacije i planiranja spašavanja u hitnim slučajevima kroz \nprostornu analizu utemeljenu na GIS-u. \n \n10. Geodetska rudnička dokumentacija \n233 \n \n \n \n \n(3) U fazi eksploatacije i revitalizacije zemljišta uočene su brojne aplikacije \nutemeljene na GIS-u za upravljanje okolišem rudnika. Uticaj rudarskih \nkatastrofa i opasnosti za rudarsko okruženje i ljudsko zdravlje \npredviđaju se i njima se upravlja pomoću prostornih baza podataka, \nprostorne analize i tehnika vizuelizacije. Za analize varijacija u \nrudarskom okruženju (slijeganje rudnika, padovi kosina i rudarska \njezera) kao vremenska serija uglavnom se koriste snimci daljinskih \nistraživanja. Štoviše, razvijeni su različiti sistemi produženja GIS-a koji \npodržavaju donošenje odluka u projektima planiranja i ponovnog \nkorištenja rudnika. GIS ima moćne mogućnosti za projektovanje i \noptimizaciju faza razvoja rudnika u smislu upravljanja prostornim \npodacima, podrške u donošenju odluka i razmatranja s više parametara. \nIpak, praktična upotreba metoda utemeljenih na GIS-u za planiranje, rad \ni upravljanje okolišem i dalje je teška. Slijedom toga, kako bi se \nmaksimizirala praktičnost i primjenjivost GIS-a na rudarskom mjestu, \npotrebno je opće razumijevanje i obuka GIS platforme kroz kontinuiranu \nkomunikaciju i povratne informacije između inžinjera i istraživača. \nPOGLAVLJE 11 \n \n \n \nZATVARANJE RUDNIKA \n11.1. UVOD \n \n \nPostupak eksploatacije mineralnih sirovina može biti privremeno, potpuno i \ntrajno obustavljen. Nakon završenog postupka eksploatacije mineralne sirovine \nslijedi postupak zatvaranja rudnika. Potom se izvodi rekultivacija ili prenamjena \nprostora. Rekultivacija napuštenih i eksploatacionih prostora uključuje sve \nradnje koje je potrebno izvršiti na rudničkom prostoru u cilju završne sanacije i \nrevitalizacije površina degradiranih rudarskim radovima u skladu sa rudarskim \nprojektom. Prenamjena prostora podrazumijeva pretvaranje napuštenog \npovršinskog kopa u građevinsko zemljište, dok prenamjena napuštenih \npodzemnih jamskih prostorija podrazumijeva pretvaranje prostora u npr. \nturističke objekte. \n \n11.2. PRIVREMENA, POTPUNA I TRAJNA OBUSTAVA RUDARSKIH \nRADOVA \n \n \nUkoliko postoje opravdani razlozi i potrebe mogu se privremeno obustaviti \nrudarski radovi. Privremene obustave radova mogu biti iznenadne i planirane. \nJedan od opravdanih razloga je pojava opasnosti po život zaposlenika rudnika \nkoja je iznenada nastupila na eksploataciji mineralnih sirovina i predstavlja \nrazlog iznenadne obustave rudarskih radova. Planirane obustave radova se \nrealizuju kada se npr. obavlja sanacija instalacija. \nPrivremena obustava izvođenja rudarskih radova je prekid koji ne traje \nduže od jedne godine. Ako je obustava izvođenja rudarskih radova planirana i \ntraje duže od 30 dana, geodeti su obavezni iskoristiti vremenski period u svrhu \nizvođenja geodetskih mjerenja.  \nPotpuna i trajna obustava rudarskih radova može se izvršiti na eksploataciji \nmineralnih sirovina na svim objektima ili na samo jednom objektu na kojem se \nizvode rudarski radovi. Nakon potpune obustave radova, neophodno je obaviti \nsanaciju i rekultivaciju posljedica rudarskih radova na okoliš. Ovim postupkom \npotrebno je otkloniti sve posljedice nastale pri izvođenju rudarskih radova, a na \nosnovu projekta sanacije i rekultivacije.  \n11. Zatvaranje rudnika \n235 \n \n \n \nPrije obavljanja konačne sanacije, neophodno je provesti mjere osiguranja kako \nbi se trajno isključile opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine i mogući \nuzročnici zagađenja okoliša, odnosno štete na objektima i okolišu. \nRudarski planovi, mjeračke knjige i druga dokumentacija o stanju rudarskih \nradova, nakon donošenja odluke o obustavi eksploatacije, moraju se deponovati \nu nadležnim arhivskim ustanovama (npr. arhive kantona) kako bi se čuvali kao \ndokumenti trajne vrijednosti. \n \nLITERATURA \n \n \n \nLITERATURA \n \nAasen, H., Burkart, A., Bolten, A., Bareth, G. (2015). Generating 3D hyperspectral \ninformation with lightweight UAV snapshot cameras for vegetation monitoring: \nfrom camera calibration to quality assurance. ISPRS J. Photogramm. Remote \nSens. 108(5), 245–259. \nAgarwal, R., Singh, D., Chauhan, D. S., Singh, K. P. (2006). Detection of coal mine \nfires in the Jharia coal field using NOAA/AVHRR data. Journal of Geophysics \nand Engineering 3(3), 212–218. \nAl Maliki, A., Owens, G., Bruce, D. (2012). Capabilities of remote sensing \nhyperspectral images for the detection of lead contamination: a review. ISPRS \nAnnals of the Photogrammetry, Remote Sensing and Spatial Information \nSciences, Volume I-­‐7, 2012 XXII ISPRS Congress, 25. 08 – 01. 09. 2012, \nMelbourne. \nAlba, I. M., Bernardini, G., Giussani, A., Ricci, P. P., Roncoroni, F., Scaioni, M., \nValgoi, P., Zhang, K. H. (2008). Measurement of dam deformation by terrestrial \ninterferometric techniques. The International Archives of the Photogrammetry, \nRemote Sensing and Spatial Information Sciences 37(1374), 133–139. \nAlvardo, M., Gonzalez, F., Fletcher, A., Doshi, A. (2015). Towards the \ndevelopment of a low cost airborne sensing system to monitor dust particles after \nblasting at open-pit mine sites. Sensors 15(8), 19667–19687. \nBaek, J., Choi, Y., Lee, C., Suh, J., Lee, S. (2017). BBUNS: Bluetooth beacon-based \nunderground navigation system to support mine haulage operations. Minerals \n7(11), 228. \nBaek, J., Choi, Y. (2018). A New GIS-Based Algorithm to Support Initial \nTransmitter Layout Design in Open-Pit Mines. Energies 11(11), 3063. \nBaek, J., Choi, Y. (2019). Simulation of Truck Haulage Operations in an \nUnderground Mine Using Big Data from an ICT-Based Mine Safety Management \nSystem. Appl. Sci. 9(13), 639. \nBaek, J., Choi, Y. (2019). Deep Neural Network for Ore Production and Crusher \nUtilization Prediction of Truck Haulage System in Underground Mine. Appl. Sci. \n9 (19), 4180. \nBahuguna, P. P. (2003). Correlation Survey for Shaft Deepening in Digwadih \nUnderground Coal Mine. Journal of Surveying Engineering 129(1), 33–36.  \nLiteratura \n237 \n \n \n \nBahuguna, P. P. (2005). Application of Total Station and Laser in Correlation \nSurvey and Depth Measurement in an Underground Mine Shaft. Survey Review \n38(295), 39–46.  \nBanerjee, T. K., Roy, S., Dey, S. (2014). A GIS Solution for an Integrated \nUnderground Coal Mine Management: A Conceptual Framework. J. Manag. \nPolicies Pract. 2(2), 129–143. \nBao, N., Lechner, A., Fletcher, A., Erskine, P., Mulligan, D., Bai, Z. (2014a). \nSPOTing long-term changes in vegetation over short-term variability. \nInternational Journal of Mining, Reclamation and Environment 28(1), 2–24. \nBao, N., Lechner, A., Johansen, K., Ye, B. (2014b). Object-based classification of \nsemiarid vegetation to support mine rehabilitation and monitoring. Journal of \nApplied Remote Sensing 8(1), 1–18. \nBazarnik, M. (2018). Slope stability monitoring in open pit mines using 3D \nterrestrial laser scanning. AG 2018 – 4th International Conference on Applied \nGeophysics. Cracow, Poland. \nBenčić, D., Solarić, N. (2008). Mjerni instrumenti i sustavi u geodeziji i \ngeoinformatici. Zagreb: Školska knjiga. \nBi, Y., Zou H., Peng C., Shi, L. M. (2014). Effects of mining subsidence on soil \nwater movement in sandy area. Journal of the China Coal Society 39(s2), 490–\n496. \nBian, Z. (2004). Change of agricultural land quality due to mining subsidence. \nJournal of China University of Mining and Technology 33(2), 213–218. \nBlachowski, J. (2014). Spatial analysis of the mining and transport of rock \nminerals (aggregates) in the context of regional development. Environ. Earth Sci. \n71, 1327–1338. \nBorshch-Komponiets, V., Navitny, A., Knysh, G. (1989). Mine Surveying. \nMoskva: Mir Publisher. \nBožinović, M., Stojinović, V. (2008). Model promene temperature i gustine \nvazduha u rudnicima dubokih jama. U D. Todorović, M. Vidović, K. \nVukadinović, B. Dimitrijević (ur.), Zbornik radova XXXV Simpozijuma o \noperacionim istraživanjima SYM-OP-IS 2008, (str. 537-540), Beograd: Saobraćajni \nfakultet. \nBui, X.-N., Choi, Y., Atrushkevich, V., Nguyen, H., Tran, Q.-H., Long, N. Q., \nHoang, H.-T. (2019). Prediction of blast-induced ground vibration intensity in \n238 \nLiteratura \n \n \n \nopen-pit mines using unmanned aerial vehicle and a novel intelligence system. \nNat. Resour. Res. 29(4), 1–20. \nBurke, R., Fritz, K., Barton, C. B., Johnson, B. R., Fulton, S., Hardy, D., Word, D. \nA., Jack, J. D. (2014). Impacts of mountaintop removal and valley fill coal mining \non C and N processing in terrestrial soils and headwater streams. Water Air and \nSoil Pollution 225(8), 2081–2097. \nČeliković, R. (2005). Rudarska mjerenja. Tuzla: Univerzitet u Tuzli, Rudarsko-\ngeološko-građevinski fakultet. \nCarvalho, F. P. (2017). Mining industry and sustainable development: time for \nchange. Food Energy Secur. 6(2), 61–77. \nChang, K.-T. (2010). Introduction to Geographic Information Systems, 5th ed.; \nMcGraw-Hill higher education: New York City. \nChen, C., Liu, F., He, Q., Shi, H. (2010). The possibility on estimation of \nconcentration of heavy metal in coastal waters from remote sensing. IEEE \nInternational Geoscience and Remote Sensing Symposium, Honolulu. \nChoi, Y., Park, H. D., Sunwoo, C. (2008). Flood and gully erosion problems at the \nPasir open pit coal mine, Indonesia: A case study of the hydrology using GIS. \nBull. Eng. Geol. Environ. 67, 251–258. \nChoi, Y., Park, H. D., Sunwoo, C., Jung, Y.B. (2009). Application of Fuzzy Theory \nand AHP to Evaluate the Slope Instability at Pasir Open Pit Coal Mine, Indonesia. \nJ. Korean Soc. Miner. Energy Resour. Eng. 46(1), 45–60. \nChoi, Y., Park, H. D., Sunwoo, C., Clarke, K. C. (2009). Multi-criteria evaluation \nand least-cost path analysis for optimal haulage routing of dump trucks in large \nscale open-pit mines. Int. J. Geogr. Inf. Sci. 23(12), 1541–1567. \nChoi, Y., Park, H. D. (2011). GIS Modeling for Design of In-pit Stormwater Ponds \nin Large Scale Open-pit Mines. J. Korean Soc. Geosystem Eng. 48(2), 165–177. \nChoi, Y., Baek, J., Park, S. (2020). Review of GIS-Based Applications for Mining: \nPlanning, Operation, and Environmental Management. Applied Sciences. 10(7), \n2266. \nColombo, D., MacDonald, B. (2015). Using advances InSAR techniques as a \nremote tool for mine site monitoring. Proc. of Int. Symposium on Slope Stability \nin Open pit Mining and Civil engineering, Cape Town. \nCraynon, J. R., Sarver, E. A., Ripepi, N. S., Karmis, M. E. (2016). A GIS-based \nmethodology for identifying sustainability conflict areas in mine design – a case \nLiteratura \n239 \n \n \n \nstudy from a surface coal mine in the USA. Int. J. Min., Reclam. Environ. 30(3), \n197–208. \nDarling, P. (2011). SME Mining Engineering Handbook, 3rd ed.; Society for \nMining, Metallurgy and Exploration (SME): Littleton. \nDarmody, R. G. (1995). Modeling agricultural impacts of longwall mine \nsubsidence: a GIS approach. International Journal of Surface Mining, \nReclamation and Environment 9(2), 63–68. \nDarmody, R. G., Hetzler, R. T., Simmons, F. W. (1992). Coal mine subsidence: \neffects of mitigation on crop yields. International Journal of Surface Mining, \nReclamation and Environment 6(4), 187–190. \nDavids, C., Rouyet, L. (2018). Remote sensing for the mining industry. Tromsø: \nNorut, Norther Research Institute. \nDeumlich, F., Staiger, R. (2002). Instrumentenkunde der Vermessungstechnik. \nHeidelberg: Herbert Wichmann Verlag. \nDifferent Platforms for Laser Scanning in Mining by PeckTech Consulting. (2020, \n01. maj). Dostupno na: https://ugpsrapidmapper.com/ugps-blog/different-\nplatforms-for-laser-scanning-in-mining/ \nDobak, P., Drągowski, A., Frankowski, Z., Frolik, A., Kaczyński, R., Kotyrba, A., \nPinińska, J., Rybicki, S., Woźniak, H. (2009). Zasady dokumentowania \nwarunków geologicznoinżynierskich dla celów likwidacji kopalń [The principles \nfor documenting geological and engineering conditions for the purposes of mine \nclosure]. Warszawa: Ministerstwo Środowiska.  \nDonnelly, L. J., De La Cruz, H., Asmar, I., Zapata, O., Perez, J. D. (2001). The \nmonitoring and prediction of mining subsidence in the Amaga, Angelopolis, \nVenecia and Bolombolo Regions, Antioquia, Colombia. Engineering Geology \n59(1-2), 103–114. \nDuncan, E. E., Kuma, J. S., Primpong, S. (2009). Open Pit Mining and Land Use \nChanges: An Example from Bogosu-Prestea Area, South West Ghana. J. Inf. Syst. \nDev. Ctries. 36(1), 1–10. \nDunnington, L., Nakagawa, M. (2017). Fast and safe gas detection from \nunderground coal fire by drone fly over. Environmental Pollution 229, 139–145. \nĐurović, R. (n. d.). VII Predavanje. (2018, 6. novembar). Dostupno na: \nhttps://www.ucg.ac.me/skladiste/blog_5018/objava_11620/fajlovi/Sedmo%20pre\n240 \nLiteratura \n \n \n \ndavanje%20in%C5%BEenjerska%20geodezija%20_%20saobra%C4%87ajni%20s\nmjer.pdf  \nEngineering News (2008). A certified, intrinsically safe TPS400 Total Station. \n(2018, 8. novembar). Dostupno na: \nhttp://www.engineeringnews.co.za/article/company-announcement-a-certified-\nintrinsically-safe-tps400-total-station-2008-05-22 \nEnvironmental Code of Practice for Metal Mines. (2021, 01. maj). Dostupno na \nhttps://www.ec.gc.ca/lcpe-cepa/documents/codes/mm/mm-eng.pdf  \nErgün, B. (2011). Terrestrial Laser Scanning Data, Integration in Surveying \nEngineering. In: C.C. Wang (ed.): Laser Scanning, Theory and Applications, In-\nTech, pp. 473–494. \nEsposito, G., Mastrorocco, G., Salvini, R., Oliveti, M., Starita, P. (2017). \nApplication of UAV photogrammetry for the multi-temporal estimation of \nsurface extent and volumetric excavation in the Sa Pigada Bianca open-pit mine, \nSardinia, Italy. Environmental Earth Sciences 76(3), 103–118. \nFennel (n. d.). Instruments de géodésie et accessorires. [Brošura]. Kassel: Otto \nFennel Söhne. \nFOIF (n. d.). DZJ200 Laser Plummet. (2018, 6. novembar). Dostupno na: \nhttp://www.foif.com/products/dzj200-laser-plummet \nFOIF (n. d.). GTA1300 Gyroscope Station. (2018, 8. novembar). Dostupno na: \nhttp://www.foif.com/products/gta1300-gyroscope-station \nFrancioni, M., Salvini, R., Stead, D., Giovannini, R., Riccucci, S., Vanneschi, C., \nGullì, D. (2015). An integrated remote sensing-GIS approach for the analysis of \nan open pit in the Carrara marble district, Italy: slope stability assessment \nthrough kinematic and numerical methods. Computers and Geotechnics 67, 46–\n63. \nFrankić, K. (2010). Inženjerska geodezija. Skripta. Sarajevo: Građevinski fakultet \nUniverziteta u Sarajevu. \nGajos, M., Sierka, E. (2012). GIS Technology in Environmental Protection: \nResearch Directions Based on Literature Review. Pol. J. Environ. Stud. 21(2), 241–\n248. \nGanić A., Milutinović A., Tokalić R., Ognjanović S. (2011). Metode merenja \npoprečnih profila podzemnih rudničkih prostorija. Podzemni radovi 19, 19–26. \nLiteratura \n241 \n \n \n \nGanić, A. (2008). Geodezija sa rudarskim merenjima. Skripta. Beograd: \nUniverzitet u Beogradu, Rudarsko-geološki fakultet. \nGrenon, M., Hadjigeorgiou, J. (2010). Integrated structural stability analysis for \npreliminary open pit design. Int. J. Rock Mech. Min. 47(3), 450–460. \nGrenon, M., Laflamme, A.-J. (2011). Slope orientation assessment for open-pit \nmines, using GIS-based algorithms. Comput. Geosci. 37(9), 1413–1424. \nGrgić, I., Drvenkar, D., Šantek, D. (2017). Računanje volumena iskopa na jezeru \nCirkovljan. Geodetski list 71(94) (1), 77–94.  \nGrobler, H. C. I. (2016). Azimuth determination by gyroscope, 50 years later, has \nanything changed? Proceedings of the 16th International Congress for Mine \nSurveying, (str. 105-112), Brisbane: The International Society for Mine Surveying.  \nGu, Q., Lu, C., Li, F., Wan, C. (2008). Monitoring dispatch information system of \ntrucks and shovels in an open pit based on GIS/GPS/GPRS. J. China Univ. Min. \nTechnol. 18, 288–292. \nHaas, F., Hilger, L., Neugirg, F. et al. (2016). Quantification and analysis of \ngeomorphic processes on a recultivated iron ore mine on the Italian island Elba \nusing long-time ground-based LIDAR and photogrammetric data by an UAV. \nNatural Hazards and Earth System Sciences 3(10), 6271–6319. \nHajdar, A., Tuno, N., Mulahusić, A., Tukić, S. (2018). Osnove programiranja za \ngrađevinske i geodetske inžinjere. Sarajevo: Građevinski fakultet Univerziteta u \nSarajevu. \nHajigholizadeh, M., Melesse, A. M., and Reddi, L. (2016). A comprehensive \nreview on water quality parameters estimation using remote sensing techniques. \nSensors 16(8), 1298. \nHart, E. F., Parish, J. S. (1995). Mining Surveys. U R.C. Brinker i R. Minnicket \n(ur.), The Surveying Handbook (str. 702-728). New York: Chapman & Hall. \nHarvey, M. C., Rowland, J. V., Luketina, K. M. (2016). Drone with thermal \ninfrared camera provides high resolution georeferenced imagery of the Waikite \nGeothermal Area, New Zealand. Journal of Volcanology and Geothermal \nResearch 325, 61–69. \nHosseinali, F., Alesheikh, A. A. (2008). Weighting Spatial Information in GIS for \nCopper Mining Exploration. Am. J. Appl. Sci. 5(9), 1187–1198. \n242 \nLiteratura \n \n \n \nHou, D., O’Connor, D., Nathanail, P., Tian, L., Ma, Y. (2017). Integrated GIS and \nmultivariate statistical analysis for regional scale assessment of heavy metal soil \ncontamination: A critical review. Environ. Pollut. 231(Pt 1), 1188–1200. \nHsieh, Y. C., Chan, Y. C., Hu, J.C. (2016). Digital elevation model differencing \nand error estimation from multiple sources: a case study from the Meiyuan Shan \nlandslide in Taiwan. Remote Sensing 8(3), 199–281. \nHu, Z., Shiyu, W., Jun, J. (2017). Application of 3D Laser Scanning Technology in \nInspection and Dynamic Reserves Detection of Open-Pit Mine. Journal of \nPhysics: Conference Series, 910, 012046. \nHu, Z., Chen, C., Xiao, W., Wang, X., Gao, M. (2016). Surface movement and \ndeformation characteristics due to high-intensive coal mining in the windy and \nsandy region. International Journal of Coal Science & Technology 3(3), 339–348. \nHu, Z., Hu, F., Li, J., Li, H. (1997). Impact of coal mining subsidence on farmland \nin eastern China. International Journal of Surface Mining, Reclamation and \nEnvironment 11(2), 91–94. \nHu, Z., Yang, G., Xiao, W., Li, J., Yang, Y., Yu, Y. (2014). Farmland damage and \nits impact on the overlapped areas of cropland and coal resources in the eastern \nplains of China. Resources Conservation and Recycling 86(3), 1–8. \nHuang, C., Goward, S. N., Masek, J. G., Thomas, N., Zhu, Z., Vogelmann, J. E. \n(2010). An automated approach for reconstructing recent forest disturbance \nhistory using dense Landsat time series stacks. Remote Sensing of Environment \n114(1), 183–198. \nHuo, H., Ni, Z., Gao, C. et al (2015). A study of coal fire propagation with \nremotely sensed thermal infrared data. Remote Sensing 7(3), 3088–3113. \nHustrulid, W. A., Kuchta, M., Martin, R. K. (2013). Open Pit Mine Planning and \nDesign, 3rd ed.; CRC Press: Leiden. \nJackisch, R., Lorenz, S., Zimmermann, R., Möckel, R., Gloaguen, R. (2018). Drone-\nBorne hyperspectral monitoring of acid mine drainage: an example from the \nSokolov Lignite District. Remote Sensing 10(3), 385–407. \nJanković, M. (1966). Inženjerska geodezija (prvi dio). Zagreb: Tehnička knjiga. \nJanković, M. (1966). Inženjerska geodezija (drugi dio). Zagreb: Tehnička knjiga. \nJanković, M. (1981). Inženjerska geodezija II. Zagreb: Sveučilišna naklada Liber. \nLiteratura \n243 \n \n \n \nJianping, C., Li, K., Chang, K., Sofia, G., Tarolli, P. (2015). Open-pit mining \ngeomorphic feature characterization. International Journal of Applied Earth \nObservation and Geoinformation 42, 76–86. \nJirikovsky, T. (2007). Digitální nivelace v podzemních prostorách. Acta \nMontanistica Slovaca 12(3), 398–402. \nJohansen, K., Erskine, P. D., McCabe, M. F. (2018). Using unmanned aerial \nvehicles to assess the rehabilitation performance of open cut coal mines. Journal \nof Cleaner Production 209, 819–833. \nJohnston, A. (1991). Lateral Refraction in Tunnels. Survey Review 31(242), 201–\n220. DOI: 10.1179/sre.1991.31.242.201 \nJugoslovenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“ (1988). Tehnička \nenciklopedija. Zagreb: Jugoslovenski leksikografski zavod „Miroslav Krleža“. \nKahmen, H., Faig,W. (1988). Surveying. New York, Berlin: Walter de Gruyter. \nKajzar, V., Kukutsch, R., Heroldová, N. (2015). Verifying the possibilities of using \na 3D laser scanner in the mining underground. Acta Geodynamica et \nGeomaterialia 12(1) (177), 51–58. \nKapetanović, N. (1986). Računanje poligonog vlaka u kojem nisu izmjereni svi \nelementi, Geodetski list 40(63) (7-12), 175–189. \nKapetanović, N., Sesković, F. (1999). Geodezija. Sarajevo: Građevinski fakultet \nUniverziteta u Sarajevu. \nKapetanović, N., Topoljak, J., Mulahusić, A., Selmani, R. (2015). Prilog ispitivanju \nmogućnosti \nkorištenja \ninstrumentarija \nrazličitih \ntehničkih \nizvedbi \npri \nuspostavljanju nivelmanskih mreža posebnih namjena u inženjerskoj geodeziji. \nGeodetski glasnik 49(46), 7–17. \nKapović, Z. (2010). Geodezija u niskogradnji. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, \nGeodetski fakultet. \nKeatley, A., Martin, P. G., Hallam, K. R., et al (2018). Source identification of \nuranium-containing materials at mine legacy sites in Portugal. Journal of \nEnvironmental Radioactivity 183, 102–111. \nKennie, T. J. M., Petrie, G. (2010). Engineering Surveying Technology. Oxon: \nTaylor & Francis. \n244 \nLiteratura \n \n \n \nKhan, M. A., Schaefer, D., Tao, L., Miller, D. J., Sun, K., Zondlo, M. A., Harrison, \nW.A., Roscoe, B., Lary, D.J. (2012). Low power greenhouse gas sensors for \nunmanned aerial vehicles. Remote Sensing 4(5),1355–1368. \nKim, S. M., Choi, Y., Park, H. D. (2018). New Outlier Top-Cut Method for Mineral \nResource Estimation via 3D Hot Spot Analysis of Borehole Data. Minerals 8(8), \n348. \nKim, S. M., Choi, Y., Suh, J., Oh, S., Park, H. D., Yoon, S. H., Go, W. R. (2012). \nArcMine: A GIS extension to support mine reclamation planning. Comput. \nGeosci. 46, 84–95. \nKnežiček, T. (2007). Projektovanje površinskih rudnika. Tuzla: Rudarsko-\ngrađevinsko-geološki fakultet Univerziteta u Tuzli. \nKnežiček, T., Nurić, S. (2015). Osnove površinske eksploatacije. Tuzla: Rudarsko-\ngrađevinsko-geološki fakultet Univerziteta u Tuzli. \nKogoj. D. (2006). Mjerenje dužina elektronskim daljinomjerima. Sarajevo: \nGrađevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu. \nKomnitsas, K., Guo, X., Li, D. (2010). Mapping of soil nutrients in an abandoned \nChinese coal mine and waste disposal site. Minerals Engineering 23(8), 627–635. \nKorittke, N. (1990). Influence of horizontal Refraction on the Traverse \nMeasurements in Tunnels with Small Diameters. Bochum: Institute for Deposits \nand Surveying, DMT. \nKršák, B., Blištán, P., Pauliková, A. et al. (2016). Use of low-cost UAV \nphotogrammetry to analyze the accuracy of a digital elevation model in a case \nstudy. Measurement 91, 276–287. \nKukutsch, R., Kajzar, V., Konicek, P., Waclawik, P., Ptacek, J. (2015). Possibility \nof convergence measurement of gates in coal mining using terrestrial 3D laser \nscanner. Journal of sustainable mining 14, 30–37. \nLachat, E., Landes, T., Grussenmeyer, P. (2017). Investigation of a Combined \nSurveying and Scanning. Sensors 17(4), 730.  \nLasić, Z. (2008). Primjena laserskih uređaja. Skripta. Zagreb: Geodetski fakultet \nSveučilišta u Zagrebu. \nLechner, A.M., Baumgartl, T., Matthew, P., Glenn, V. (2016). The impact of \nunderground longwall mining on prime agricultural land: A review and \nresearch agenda. Land Degradation and Development 27(6), 1650–1663. \nLiteratura \n245 \n \n \n \nLechner, A. M., Devi, B., Schleger, A., Brown, G., McKenna, P., Ali, S. H., \nRachmat, S., Syukril, M., Rogers, P. (2017). A Socio-Ecological Approach to GIS \nLeast-Cost Modelling for Regional Mining Infrastructure Planning: A Case Study \nfrom South-East Sulawesi, Indonesia. Resources 6(1), 7. \nLee, S., Choi, Y. (2015). Topographic survey at small-scale open-pit mines using \na popular rotary-wing unmanned aerial vehicle (Drone). Tunnelling and \nUnderground Space Technology 25(5), 462–469. \nLewén, I. (2006). Use of gyrotheodolite in underground control network. \n(magistarski rad). Stockholm: Royal Institute of Technology (KTH), School of \nArchitecture and the Built Environment. \nLewis, P. (1997). A Review of GIS Techniques for Handling Geoscience Data \nwithin Australian Geological Surveys. In Gubins, A.G. (ur.), Geophysics and \ngeochemistry at the millenium. Proceedings of Exploration 97: Fourth Decennial \nInternational Conference on Mineral Exploration, Toronto, Canada, 14-18 \nseptembar 1997, (str. 81–86). Toronto: Prospectors and Developers Associaton. \nLi, M., Zhang, X., Mao, S., Liu, Q. (2009). Study of deep mining safety control \ndecision making system. Procedia Earth Planet. Sci. 1(1), 377–383. \nLi, X., Zhong, S. (2010). Digital mine design based on Data Warehouse and GIS. \nProceedings of the 2nd International Conference on Information Science and \nEngineering, Hangzhou, China, 4-6 decembar 2010 (str. 3653-3656), IEEE: New \nYork. \nLichtenthaler, H. K. (1996). Vegetation stress: an introduction to the stress \nconcept in plants. Journal of Plant Physiology 148(1), 4–14. \nLiu, H., Yang, D. (2004). GIS-based mine ventilation network and safety analysis. \nProceedings of 2004 IEEE International Geoscience and Remote Sensing \nSymposium, Anchorage, AK, USA, 20-24 septembar 2004, (str. 2945–2948), IEEE: \nNew York. \nLukasheh, A. F., Droste, R. L., Warith, M. A. (2001). Review of Expert System \n(ES), Geographic Information System (GIS), Decision Support System (DSS), and \ntheir applications in landfill design and management. Waste Manage Res. 19(2), \n177–185. \nMacarol, S. (1985). Praktična geodezija. Zagreb: Tehnička knjiga Zagreb. \nMaerz, N. H., Ibarra, J. A., Franklin, J. A. (1996). Overbreak and underbreak in \nunderground openings Part 1: measurement using the light sectioning method \n246 \nLiteratura \n \n \n \nand digital image processing. Geotechnical & Geological Engineering 14(4), 307–\n323. \nMalaver, A., Motta, N., Corke, P., Gonzalez, F. (2015). Development and \nintegration of a solar powered unmanned aerial vehicle and a wireless sensor \nnetwork to monitor greenhouse gases. Sensors 15(2), 4072–4096. \nMalos, J. T., Beamish, B. B., Munday, L., Reid, P. B., James, C. (2013). Remote \nmonitoring of subsurface heatings in opencut coal mines. Conference \nProceedings of the 2013 Coal Operators’ Conference. Wollongong: University Of \nWollongong. \nMalpeli, K. C., Chirico, P. G. (2015). Testing a small UAS for mapping artisanal \ndiamond mining sites in Africa. Photogrammetric Engineering and Remote \nSensing 81(4), 258–263. \nMarcin studio (2020). Drone view of sand mine in spacious sandy terrain. (2021., \n29. jul). Dostupno na: https://www.pexels.com/photo/drone-view-of-sand-mine-\nin-spacious-sandy-terrain-4202932 \nMarjanović Kavanagh, R. (2007). Žiroskopi za orijentaciju i inercijalni \nnavigacijski sustavi. Kartografija i geoinformacije 6(izv. / spec.), 254-271. \nMartin, P. G., Payton, O. D., Fardoulis, J.S., Richards, D.A., Scott, T.B. (2015). The \nuse of unmanned aerial systems for the mapping of legacy uranium mines. \nJournal of Environmental Radioactivity 143, 135–140. \nMelendez-Pastor, I., Navarro-Pedreño, J., Gómez Lucas, I., Almendro-Candel, M. \nB. (2011). The use of remote sensing to locate heavy metal as source of pollution. \nU: J.A. Daniels (ed.): Advances in Environmental Research, 7, 225–233. \nMerwe, J. W van der, Andersen, D. C (2013). Applications and benefits of 3D \nlaser scanning for the mining industry. Journal- South African Institute of \nMining and Metallurgy 113(3). \nMiao, F., Yan,M., Qi, X., Ye, C., Wang, B., Liu, R., Jianhua, C. (2008). Application \nof DInSAR and GIS for underground mine subsidence monitoring. Int. Arch. \nPhotogramm. Remote Sens. Spat. Inf. Sci. 37, 251–255. \nMiddleton, M., Hyvönen, E., Arkimaa, H., Helminen, T., Laitinen, J., \nKuosmanen, V., Räisänen, M.-L., Timonen, M., Sutinen, R. (2003). Analysis of \nhyperspectral airborne HyMap data for vegetation mapping around \nLahnaslampi talc mine, Finland. 3rd EARSeL Workshop on Imaging \nSpectroscopy, 13-16 maj 2003, Herrsching.  \nLiteratura \n247 \n \n \n \nMin, X., Li, X., Liu, N., Huang, X., Dong, K., Gao, F. (2014). Effect of different \nmachinery and rolling times on the microbial activity of reclamation soil in coal \narea. International Journal of Coal Science & Technology 1(2):241–247. \nMlambo, R., Woodhouse, I. H., Gerard, F., Anderson, K. (2017). Structure from \nmotion (SfM) photogrammetry with drone data: A low cost method for \nmonitoring greenhouse gas emissions from forests in developing countries. \nForests 8(3), 68–77. \nMohr, L. (2007). Effects and Controls of Lateral Refraction in Underground Coal \nMines (diplomski rad). Darling Heights: University of Southern Queensland, \nFaculty of Engineering and Surveying. \nMoudrý, V., Gdulová, K., Fogl, M., Klápště, P., Urban, R., Komárek, J., Moudráa, \nL., Štroner, M., Barták, V., Solský, M. (2019). Comparison of leaf-off and leaf-on \ncombined UAV imagery and airborne LiDAR for assessment of a post-mining \nsite terrain and vegetation structure: Prospects for monitoring hazards and \nrestoration success. Applied Geography 104, 32–41.  \nMulahusić, A., Tuno, N., Gajski, D., Topoljak, J. (2020). Comparison and analysis \nof results of 3D modelling of complex cultural and historical objects using \ndifferent types of terrestrial laser scanner. Survey Review 52(371), 107–114.  \nMulahusić, A., Tuno, N., Topoljak, J., Čengić, F., Kurtović, S. Y. (2020). Collecting \nGeospatial Data Using Unmanned Aerial Photogrammetric System. U: S. \nAvdaković, A. Mujčić, A. Mujezinović, T. Uzunović, I. Volić (ur.): Advanced \nTechnologies, Systems, and Applications IV – Proceedings of the International \nSymposium on Innovative and Interdisciplinary Applications of Advanced \nTechnologies (IAT 2019). IAT 2019. Lecture Notes in Networks and Systems, vol \n83. Springer, Cham. \nMulahusić, A., Tuno, N., Topoljak, J., (2017). Geodezija za građevinske inžinjere. \nZenica: Politehnički fakultet Univerziteta u Zenici. \nMulahusić, A., Tuno, N., Topoljak, J., Balić, Dž. (2016). Izdelava 3D-modela \nkompleksnega kulturno zgodovinskega spomenika z uporabo digitalne \nfotogrametrične postaje. Geodetski vestnik 60(1), 28–41.  \nMuminagić, A. (1981). Viša geodezija I. Sarajevo: Građevinski fakultet \nUniverziteta u Sarajevu. \nMuminagić, A. (1987). Viša geodezija II. Beograd: Naučna knjiga Beograd. \n248 \nLiteratura \n \n \n \nNelson, E. P., Connors, K. A., Suárez, S. C. (2007). GIS-Based Slope Stability \nAnalysis, Chuquicamata Open Pit Copper Mine, Chile. Nat. Resour. Res. 16, 171–\n190. \nNoomen, M., Hakkarainen, A., van der Meijde, M., van der Werff, H. (2014). \nEvaluating the feasibility of multitemporal hyperspectral remote sensing for \nmonitoring bioremediation. International Journal of Applied Earth Observation \nand Geoinformation 34, 217–225. \nOgrizović, V., Delčev, S., Gučević, J. (2013). Calibration procedure for zenith \nplummets. Geonauka 1(2),36–40. \nOgundare, J.O. (2015). Precision Surveying: Principles and Geomatics Practice. \nHoboken, New Jersey: John Wiley & Sons.  \nOštir, K., Mulahusić, A. (2014). Daljinska istraživanja. Sarajevo: Građevinski \nfakultet Univerziteta u Sarajevu. \nOvesná, G., Staňková, H., Plánka, L., Wlochová, A. (2017). The history of mine \nsurveying and mining maps. Geodesy and Cartography 43(3), 118–123. \nOzdemir, B., Kumral, M. (2019). A system-wide approach to minimize the \noperational cost of bench production in open-cast mining operations. \nInternational Journal of Coal Science & Technology 1(6), 84–94. \nPadró, J. C., Carabassa, V., Balagué, J., Brotons, L., Alcañiz, J.M., Pons, X. (2019). \nMonitoring opencast mine restorations using Unmanned Aerial System (UAS) \nimagery. Science of The Total Environment 657, 1602–1614. \nParadella, W. R., Ferretti, A., Mura, J. C., Colombo, D., Gama, F. F., Tamburini, \nA., Santos, A.R., Novali, F., Galo, M., Camargo, P. O., Silva, A. Q., Silva, G. G., \nSilva, A., Gomes, L. L. (2015). Mapping surface deformation in open pit iron \nmines of Carajás Province (Amazon Region) using an integrated SAR analysis. \nEngineering Geology 193, 61–78. \nPark, B., Choi, Y., Park, H. S. (2013). Creation of Vector Network Data with \nConsidering Terrain Gradient for Analyzing Optimal Haulage Routes of Dump \nTrucks in Open Pit Mines. Tunn. Undergr. Space 23(5), 353–361. \nPark, B., Park, S., Choi, Y., Park, H.S. (2015). Calculation of a Diesel Vehicle’s \nCarbon Dioxide Emissions during Haulage Operations in an Underground Mine \nusing GIS. Tunn. Undergr. Space 25(4), 373–382. \nPašalić, S. (1995). Inženjerska geodezija. Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, \nnauke, kulture i sporta Republike Bosne i Hercegovine.  \nLiteratura \n249 \n \n \n \nPatarić, M. (1982). Rudarska merenja I deo. Beograd: Rudarsko-geološki fakultet \nUniverziteta u Beogradu. \nPatikova, A. (2004). Digital photogrammetry in the practice of open pit mining. \nThe International Archives of the Photogrammetry, Remote Sensing and Spatial \nInformation Sciences 34(XXX), 707–710. \nPavloudakis, F., Galetakis, M., Roumpos, C. (2009). A spatial decision support \nsystem for the optimal environmental reclamation of open-pit coal mines in \nGreece. Int. J. Min., Reclam. Environ. 23(4), 291–303. \nPersil, A. (1983). Rekonstruktion des Hauenstein-Basistunnels. BulletinKern 35, \n7 –9. \nPolat, N., Uysal, M. (2018). An experimental analysis of digital elevation models \ngenerated with lidar data and UAV photogrammetry. Journal of the Indian \nSociety of Remote Sensing 46, 1135–1142. \nPopović, N. (1975). Naučne osnove projektovanja površinskih kopova. Tuzla: \nInstitut za rudarska i hemijsko-tehnološka istraživanja Tuzla. \nPravilnik o tehničkim normativima za izvođenje rudarskih mjerenja, izradu \nrudarskih planova i karata, njihova razmjera, izbor sistema koordinata i vođenje \nrudarsko-mjeračke i druge dokumentacije koja se upotrebljava pri izradi \nrudarske tehničke dokumentacije (2012), Službene novine Federacije BiH, 14/02. \nPreciado Jeronimo, R., Rap, E., Vos, J. (2015). The politics of Land Use Planning: \nGold mining in Cajamarca, Peru. Land Use Policy 49, 104–117. \nPro \nShot \n(n. \nd.). \nAlpha-v. \n(2018, \n6. \nnovembar). \nDostupno \nna: \nhttp://www.proshotlaser.com/alpha-v.htm \nPrzylycka, M., Herrera, G., Graniczny, M., Colombo, D., Béjar-Pizarro, M. (2015). \nCombination of Conventional and Advanced DInSAR to Monitor Very Fast \nMining Subsidence with TerraSAR-­‐X Data: Bytom City (Poland). Remote \nSensing 7(5), 5300–5328. \nRadulescu, C., Radulescu, V. M. G. (2011). Approaches of the management \ninformational systems regarding the implementation of the geographic \ninformation systems (GIS) in the mining basins of Romania. Proceedings of the \n11th International Multidisciplinary Scientific Geoconference and EXPO (str. 215-\n222), Albena. \nRamjack (2015). The uGPS Rapid Mapper™ Could Become One of Your Mine’s \nMost \nValuable \nAssets. \n(2021, \n1. \nfebruar). \nDostupno \nna: \n250 \nLiteratura \n \n \n \nhttps://ramjacktech.com/mining-resources-articles/ugps-rapid-mapper-mines-\nvaluable-assets/ \nRatcliffe, S., Myers, A. (2006). Laser Scanning in the Open Pit Mining \nEnvironment \nA \nComparison \nwith \nPhotogrammetry. \nI-SiTE \nProduct \nDevelopment White Paper. \nRedovniković, L., Džapo, M., Kapović, Z. (2011). Ispitivanje utjecaja bočne \nrefrakcije na mjerenja horizontalnih pravaca u tunelu. Geodetski list 65(88) (3), \n241–259. \nRen, H., Zhao, Y., Xiao, W., Hu, Z. (2019). A review of UAV monitoring in mining \nareas: current status and future perspectives. International Journal of Coal \nScience & Technology 6, 320–333.  \nRendulić, V., Petzel, M. (1999). Vlažnost i vjetrenje podzemnog skladišta \neksplozivnih tvari. Rudarsko-geološko-naftni zbornik 11, 43–48. \nReusen, I., Bertels, L., Debacker, S., Debruyn, W., Scheunders, P., Sterckx, S., Van \nDen Broek, W. (2003). Detection of stressed vegetation for mapping heavy metal \npolluted \nsoil. \n3rd \nEARSEL \nWorkshop \non \nImaging \nSepctroscopy, \nOberpfafenhofen. \nRice, D. F. (1975). Messung in senkrechten Schächtnen mit T2/DI10. Wild \nReporter, 8, 7. \nRichter, N., Staenz, K., Kaufmann, H. (2008). Spectral unmixing of airborne \nhyperspectral data for baseline mapping of mine tailings areas. International \nJournal of Remote Sensing 29(13), 3937–3956. \nRitchie, J. C., Zimba, P. V., Everitt, J. H. (2003). Remote sensing techniques to \nassess water quality. Photogrammetic Engineering and Remote Sensing 69(6), \n695–704. \nRogge, D., Rivard, B., Segl, K., Grant, B., Feng, J. (2014). Mapping of NiCu-PGE \nore hosting ultramafic rocks using airborne and simulated EnMAP hyperspectral \nimagery, Nunavik, Canada. Remote Sensing of Environment 152, 302–317. \nRomero, M., Luo, Y., Su, B., Fuentes, S. (2018). Vineyard water status estimation \nusing multispectral imagery from an UAV platform and machine learning \nalgorithms for irrigation scheduling management. Computers and Electronics in \nAgriculture 147, 109–117. \nLiteratura \n251 \n \n \n \nRošer, J. (2017). Application of terrestrial laser scanning in documenting an \nunderground coal mine pumping station. Materials and Geoenvironment 64(2), \n67–78.  \nRossi, P., Mancini, F., Dubbini, M., Mazzone, F., Capra, A. (2017). Combining \nnadir and oblique UAV imagery to reconstruct quarry topography: methodology \nand feasibility analysis. European Journal of Remote Sensing 50(1), 211–221. \nRudarske oznake i simboli (1967), Službene novine SFRJ, 41/67. \nRudnici u Bosni i Hercegovini. (2017, 1. septembar). Dostupno na: \nhttps://www.cin.ba/energopotencijal/rudnici.php \nRumpler, M., Tscharf, A., Mostegel, C. et al. (2017). Evaluations on multi-scale \ncamera networks for precise and geo-accurate reconstructions from aerial and \nterrestrial images with user guidance. Comput Vision and Image Understanding \n157, 255–273. \nSalach, A., Bakula, K., Pilarska, M., Ostrowski, W., Górski, K., Kurczyński, Z. \n(2018). Accuracy assessment of point clouds from LiDAR and dense image \nmatching acquired using the UAV platform for DTM creation. ISPRS \nInternational Journal of Geo-information 7(9), 342–357. \nSalvini, R., Mastrorocco, G., Esposito, G., Di Bartolo, S., Coggan, J., Vanneschi, C. \n(2018). Use of a remotely piloted aircraft system for hazard assessment in a rocky \nmining area (Lucca, Italy). Natural Hazards and Earth System Sciences 18(1), \n287–332. \nSamsonov, S., d’Oreye, N., Smets, B. (2013). Ground deformation associated with \npost-­‐mining activity at the French-­‐German border revealed by novel InSAR \ntime series methods. International Journal of Applied Earth Observation and \nGeoinformation 23, 142–154.  \nSavanović, M. (2017). Prilog razvoju metodologija izrade optimalnih projekata \nlokalnih geodetskih mreža metroa. Novi Sad: Fakultet tehničkih nauka \nUniverziteta u Novom Sadu. \nSayab, M., Aerden, D., Paananen, M., Saarela, P. (2018). Virtual structural \nanalysis of Jokisivu open pit using ‘structure-from-motion’ unmanned aerial \nvehicles (UAV) photogrammetry: implications for structurally-controlled gold \ndeposits in Southwest Finland. Remote Sensing 10(8), 1296–1312. \nSchofield, W., Breach, M. (2007). Engineering surveying. Amsterdam, London: \nButterworth-Heinemann. \n252 \nLiteratura \n \n \n \nSiebert, S., Teizer, J. (2014). Mobile 3D mapping for surveying earthwork projects \nusing an unmanned aerial vehicle (UAV) system. Automation in Construction \n41(2), 1–14. \nSinha, N., Deb, D., Pathak, K. (2017). Development of a mining landscape and \nassessment of its soil erosion potential using GIS. Eng. Geol. 216, 1–12. \nSlaker, B.A. (2015). Monitoring Underground Mine Displacement Using \nPhotogrammetry and Laser Scanning (doktorska disertacija). Blacksburg: \nFaculty of the Virginia Polytechnic Institute and State University. \nSlonecker, T., Fisher, G.B., Aiello, D.P., Haack, B. (2010). Visible and Infrared \nRemote Imaging of Hazardous Waste: A Review. Remote Sensing 2(11), 2474–\n2508. \nSokkia (n. d.). GYRO X II Automated Gyro Station. (2018, 8. novembar). \nDostupno na: \nhttps://www.topcon.co.jp/en/positioning/sokkia/products/product/ts/GYROXII\n_E.html \nSokkia (n. d.). LV1 precision optical plummet. (2018, 6. novembar). Dostupno na: \nhttps://www.sokkia.com.sg/products/precision/uploads/LV1.pdf \nSokkia (n. d.). PD3 Optical Perpendicular Detector. (2018, 8. novembar). \nDostupno na: http://culaciati.cl/folleto/PD3.pdf \nSomervuori, P., Lamberg, M. (2010). Modern 3D Photogrammetry method for \nrock mechanics. Geological mapping, 3D model and documentation of open pit \nfaces and tunnels. WSP Finland. \nSousa, J. J., Hlaváčová, I., Bakoň, I., Lazecký, M., Patrício, G., Guimarãese, P., \nRuiz, A. M., Bastos, L., Sousa, A., Bento, R. (2014). Potential of Multi-­‐Temporal \nInSAR for Bridges and Dams Monitoring. Procedia Technology 16, 834–841.  \nStroche, H. (1973). Das neue Automatische Präzisions-Zenitlot PZL 100 des VEB \nCarl Zeiss JENA. Jenear Rundschau 18, 61–62. \nŞalap, S., Karslioğlu, M. O., Demirel, N. (2009). Development of a GIS-based \nmonitoring and management system for underground coal mining safety. Int. J. \nCoal Geol. 80(2), 105–112. \nŠtroner, M., Pospíšil, J., Koska, B., Křemen, T., Urban, R., Smítka, V., Třasák, P. \n(2013). 3D scanning systems. Prag: Czech Technical University. \nLiteratura \n253 \n \n \n \nSprague, K., de Kemp, E., Wong, W., McGaughey, J., Perron, G., Barrie, T. (2006). \nSpatial targeting using queries in a 3-D GIS environment with application to \nmineral exploration. Comput. Geosci. 32(3), 396–418. \nSuh, J., Choi, Y. (2017). Mapping hazardous mining-induced sinkhole subsidence \nusing unmanned aerial vehicle (drone) photogrammetry. Environmental Earth \nSciences 76(4), 144–155. \nSuh, J., Kim, S.-M., Yi, H., Choi, Y. (2017). An Overview of GIS-Based Modeling \nand Assessment of Mining-Induced Hazards: Soil,Water, and Forest. Int. J. \nEnviron. Res. Public Health 14(12), 1463. \nTan, A., Zhang, T. X. (2008). Pressure and density of air in mines. Indian Journal \nof Radio & Space Physics 37, 64–67. \nTarchi, D., Rudolf, H., Luzi, G., Chiarantini, L., Coppo, P., Siber, J. (1999). SAR \nInterferometry for Structural Changes Detection: a Demonstration Test on a \nDam. IGARSS '99 Proceedings 3, 1522–1524. \nTong, X., Liu, X., Chen, P. et al (2015). Integration of UAV-based \nphotogrammetry and terrestrial laser scanning for the three-dimensional \nmapping and monitoring of open-pit mine areas. Remote Sensing 7(6), 6635–\n6662. \nTrimble (2015). Trimble S9 Total Station (uputstvo za upotrebu). Westminster : \nTrimble Navigation Limited, Geospatial Division. \nTuno, N., Mulahusić, A., Kogoj, D. (2012). Od Reg Elta do Spatial Station: Štiri \ndesetletja elektronskih tahimetrov Zeiss (Trimble). Geodetski vestnik, 56(3), 415-\n426. \nTuno, N., Mulahusić, A., Marjetič, A., Kogoj, D. (2010). Pregled razvoja \nelektronskih tahimetrov Leica Geosystems. Geodetski vestnik, 54(4), 643-660. \nTuno, N., Mulahusić, A., Savšek, S., Kogoj, D. (2019). Pet generacij integriranih \nelektronskih tahimetrov. Geodetski vestnik 63(1), 41–56.  \nTuno, N., Savšek, S., Mulahusić, A., Kogoj, D. (2020). Elektronski teodoliti – \nrazvoj in klasifikacija. Geodetski vestnik, 64(2), 182-197. \nTutić, D., Vučetić, N., Lapaine, M. (2002). Uvod u GIS. Skripta. Zagreb: Geodetski \nfakultet Sveučilišta u Zagrebu. \nUygucgil, H., Konuk, A. (2015). Reserve estimation in multivariate mineral \ndeposits using geostatistics and GIS. J. Min. Sci. 51, 993–1000. \n254 \nLiteratura \n \n \n \nVelasco-Gómez, J., Prieto, J.F., Molina, I., Herrero, T., Fábrega, J., Pérez-Martín, \nE. (2016). Use of the gyrotheodolite in underground networks of long high-speed \nrailway tunnels. Survey Review 48(350), 329–337.  \nVirtual Archive of Wild Heerbrugg (n. d.). Wild GAK1 – ARK2 Gyro \nAttachmnent \n/ \nAiming \nCircle. \n(2018, \n8. \nnovembar). \nDostupno \nna: \nhttp://www.wild-heerbrugg.com/shop/index.php?cPath=1_13_96_260 \nWallace, L., Lucier, A., Malenovsky, Z., Turner, D., Vopěnka, P. (2016). \nAssessment of forest structure using two UAV techniques: A comparison of \nairborne laser scanning and structure from motion (SfM) point clouds. Forests \n7(12), 62–77. \nWang, G., Sha, C., Jiang, R. et al (2017). Research on engineering volume \ncalculation for open-pit mine based on UAV oblique photogrammetry. Metal \nMin 10, 78–81. \nWang, H., Liu, G., Xu, W., Wang, G. (2005). GIS-based landslide hazard \nassessment: an overview. Prog. Phys. Geogr. 29(4), 548–567. \nWang, X., Xie, H. (2018). A Review on Applications of Remote Sensing and \nGeographic Information Systems (GIS) in Water Resources and Flood Risk \nManagement. Water 10(5), 608. \nWang, Y., Tian, F., Huang, Y., Wang, J., Wei, C.J. (2015). Monitoring coal fires in \nDatong coalfield using multi-source remote sensing data. Transactions of \nNonferrous Metals Society of China 10(25), 3421–3428. \nWerner, T. T., Mudd, G. M., Schipper, A. M., Huijbregts, M. A. J., Taneja, L., \nNorthey, S. A. (2020). Global-scale remote sensing of mine areas and analysis of \nfactors explaining their extent. Glob. Environ. Change 60, 1–10. \nWhiteside, T. G., Bartolo, R. E. (2018). A robust object-based woody cover \nextraction technique for monitoring mine site revegetation at scale in the \nmonsoonal tropics using multispectral RPAS imagery from different sensors. \nInternational Journal of Applied Earth Observation and Geoinformation 73, 300–\n312. \nWild (1972). Universal-Theodolit Wild T2. [Brošura]. Heerbrugg: Wild AG. \nWild (1973). Laserokular Wild GLO1. [Brošura]. Heerbrugg: Wild AG. \nWild (1973). Skalentheodolit Wild T16. [Brošura]. Heerbrugg: Wild AG. \nWild (1982). Wild Lotgeräte. [Brošura]. Heerbrugg: Wild AG. \nLiteratura \n255 \n \n \n \nWild (1989). Wild ZNL. [Brošura]. Heerbrugg: Wild Leitz AG. \nWulder, M. A., White, J. C., Alvarez, F., Han, T., Rogan, J., Hawkws, B. (2009). \nCharacterizing boreal forest wildfire with multi-temporal Landsat and LIDAR \ndata. Remote Sensing of Environment 113(7), 1540–1555. \nXiang, J., Chen, J., Sofia, G., Tarolli, P. (2018). Open-pit mine geomorphic changes \nanalysis using multi-temporal UAV survey. Environmental Earth Sciences 77(6), \n220–237. \nXiao, W., Chen, J., Da, H., Ren, H., Zhang, J., Zhang, L. (2018a). Inversion and \nanalysis of maize biomass in coal mining subsidence area based on UAV images. \nTransactions of the Chinese Society of Agricultural Engineering 49(8),169–180. \nXiao, W., Chen, J., Zhao, Y., Hu, Z., Lü, X., Zhang, S. (2019a). Identify Maize \nchlorophyll impacted by coal mining subsidence in high groundwater table area \nbased on UAV remote sensing. Journal of the China Coal Society 44(1), 295–306. \nXiao, W., Fu, Y., Wang, T., Lv, X. (2018b). Effects of land use transitions due to \nunderground coal mining on ecosystem services in high groundwater table \nareas: a case study in the Yanzhou coalfield. Land Use Policy 71, 213–221. \nXiao, W., Hu, Z., Chugh, P. Y., Zhao, Y. (2014a). Dynamic subsidence simulation \nand topsoil removal strategy in high-groundwater table and underground coal \nmining area: a case study in Shandong Province. International Journal of Mining, \nReclamation and Environment 28(4), 250–263. \nXiao, W., Hu, Z., Fu, Y. (2014b). Zoning of land reclamation in coal mining area \nand new progresses for the past 10 years. International Journal of Coal Science & \nTechnology 1(3), 177–183. \nXiao, W., Hu, Z., Li, J., Zhang, H., Hu, J. (2011). A study of land reclamation and \necological restoration in a resource-exhausted city—a case study of Huaibei in \nChina. International Journal of Mining, Reclamation and Environment 25(4), \n332–341. \nXiao, W., Ren, H., Lu, X. et al. (2019b). Vegetation classification by using UAV \nremote sensing in coal mining subsidence wetland with high ground-water level. \nTransactions of the Chinese Society of Agricultural Engineering 50(2), 177–186. \nYucel, D. S., Yucel, M. A., Baba, A. (2014). Change detection and visualization of \nacid mine lakes using time series satellite image data in geographic information \nsystems (GIS): Can (Canakkale) County, NW Turkey. Environ. Earth Sci. 72(11), \n4311–4323. \n256 \nLiteratura \n \n \n \nYucel, M. A., Turan, R.Y. (2016). Areal change detection and 3D modeling of \nmine lakes using high-resolution unmanned aerial vehicle images. Arabian \nJournal for Science and Engineering 41(12), 4867–4878. \nZeiss (1984). Theo 080A Small-type Theodolite. [Brošura]. Jena: Carl Zeiss Jena \nGmbH. \n \n \n"}
{"dc.title": "Kritičke diskursne studije - angažirana krosdisciplina za 21. stoljeće", "dc.creator": "Katnić-Bakaršić, Marina", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "kritična analiza diskurza;kritične diskurzivne študije;moč;ideologija;manipulacija;TITLE: The paper explores basic concepts and ideas of critical discourse anlysis (CDA). It shows how CDA participates in critical discourse studies (CDS);which combine methods and techniques of various linguistic disciplines;critical sociology and social semiotics in investigating unequal power relations and manipulation in all discourse types;attempting to change these relations. The paper includes guidelines for the further development of CDS as an engaged cross discipline. / KEYWORDS: critical discourse analysis;critical discourse studies;power;ideology;manipulation;info:eu-repo/classification/udc/81'42:81'22:316.75", "id": "rulj_87041", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=171398&dn=", "text": "[image]\n•  [image]\n•  English\n•  Kontakt\n•  Išči\nMeni\n•  Tečaji za odrasle\n•  Izpiti\n•  Knjige\n•  Za otroke\n•  Na tujih univerzah\n•  Seminar SJLK\n•  Simpozij obdobja\n•  Izobraževanja za učitelje\n•  Simpozij obdobja:\n•  43. simpozij Obdobja (2024)\n•  Zborniki\n•  Arhiv simpozijev\nSimpozij obdobja\n•  43. simpozij Obdobja (2024)\n•  Oddaja prispevka za Simpozij Obdobja 43\n•  Zborniki\n•  Obdobja 42\n•  Obdobja 41\n•  Obdobja 40\n•  Obdobja 39\n•  Obdobja 38\n•  Obdobja 37\n•  Obdobja 36\n•  Obdobja 35\n•  Obdobja 34 (1.del)\n•  Obdobja 34 (2. del)\n•  Obdobja 33\n•  Obdobja 32\n•  Obdobja 31\n•  Obdobja 30\n•  Obdobja 29\n•  Obdobja 28\n•  Obdobja 27\n•  Obdobja 26\n•  Obdobja 25\n•  Obdobja 24\n•  Obdobja 23\n•  Obdobja 22\n•  Obdobja 21\n•  Obdobja 20\n•  Obdobja 19\n•  Obdobja 18\n•  Arhiv simpozijev\n•  2023\n○  Sodelavke in sodelavci 42. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2022\n○  Sodelavke in sodelavci 41. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2021\n○  Sodelavke in sodelavci 40. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2020\n○  Sodelavke in sodelavci 39. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2019\n○  Sodelavke in sodelavci 38. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2018\n○  Sodelavke in sodelavci 37. simpozija\n•  2017\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 36. simpozija\n•  2016\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 35. simpozija\n•  2015\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 34. simpozija\n•  2014\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 33. simpozija\n•  2013\n○  Odmevi v medijih 32\n○  Sodelavke in sodelavci 32. simpozija\n•  2012\n○  Odmevi v medijih 31\n○  Sodelavke in sodelavci 31. simpozija\n•  2011\n○  Odmevi v medijih 30\n○  Sodelavke in sodelavci 30. simpozija\n•  2010\n○  Odmevi v medijih 29\n○  Sodelavke in sodelavci 29. simpozija\n•  2009\n○  Odmevi v medijih 28\n○  Sodelavke in sodelavci 28. simpozija\n•  2008\n○  Sodelavke in sodelavci 27. simpozija\n•  2007\n○  Sodelavke in sodelavci 26. simpozija\n•  2006\n○  Sodelavke in sodelavci 25. simpozija\n1. Homepage\n2. Simpozij obdobja\n3. Zborniki\n4. Obdobja 32\nObdobja 32: Družbena\nfunkcijskost jezika (vidiki,\nmerila, opredelitve)\n[image]\nOBDOBJA 32\nDružbena funkcijskost jezika (vidiki, merila, opredelitve) / The\nSocial Functionality of Language (Aspects, Criteria, Defenitions)\nUrednica: Andreja Žele\nLeto izida: 2013\nŠt. strani: 516\nISBN: 978-961-237-609-3\nVSEBINA\nAndreja Žele\nUvodna beseda Prenesi PDF\nMaruška Agrež\nRaba členkov v verskih in posvetnih didaktičnih besedilih 2.\npolovice 18. stoletja Prenesi PDF\nŠpela Arhar Holdt, Kaja Dobrovoljc, Damjan Popič\nReprezentacija standardnega in nestandardnega v virih SSJ Prenesi\nPDF\nIrena Avsenik Nabergoj\nInterakcija metafor, stereotipov in osebne izkušnje o Judih v\ndružbeni funkcijskosti jezika Prenesi PDF\nKatarzyna Bednarska\nKdo naj dela, kdo pa skrbi za otroke? Spolni stereotipi v slovarjih\nPrenesi PDF\nNatalia Belova\nKognitivno-diskurzivni pristop k proučevanju novih tvorjenk v\nruščini in slovenščini Prenesi PDF\nMirjana Benjak, Marko Ljubešić\nFunkcionalna raslojenost lingvometodičkih predložaka u (hrvatskim\ni slovenskim) gimnazijskim udžbenicima iz materinskog jezika\nPrenesi PDF\nMarja Bešter Turk\nMladi in govorjenje v zbornem jeziku Prenesi PDF\nAleksandra Bizjak Končar\nOblikovanje pomenskih mrež za opis besedilnega pomena Prenesi\nPDF\nMilena Mileva Blažić\nJezik v sodobni slovenski mladinski književnosti 1980–2010 Prenesi\nPDF\nMarta Cmiel – Bażant\nFunkcijsko zaznamovana »kvazipoimenovanja« v jeziku literarne\nvede, esejistike in kritike. Iz zgodovine pojmov dekadenca in\ndekadentnost Prenesi PDF\nJure Cvetek\nŽargon v slovenskem jezikoslovju: potreba po natančnejši\nopredelitvi Prenesi PDF\nGaja Červ\nPremisleki o definiranju poročevalske funkcijske podzvrsti v\nstilistiki poročevalstva Prenesi PDF\nHelena Dobrovoljc\nSmernice jezikovne standardizacije v teoriji, izročilu in praksi\nPrenesi PDF\nKaja Dobrovoljc, Simon Krek\nSpletni portal Slogovni priročnik: luščenje in prikaz podatkov o\njezikovni rabi Prenesi PDF\nTomaž Erjavec, Darja Fišer\nJezik slovenskih tvitov: korpusna raziskava Prenesi PDF\nTanja Fajfar, Mojca Žagar Karer\nČasovna zaznamovanost v terminoloških slovarjih Prenesi PDF\nDarja Fišer, Aleš Tavčar\nVeč glav več ve: uporaba množičenja za čiščenje sloWNeta Prenesi\nPDF\nPolona Gantar, Iztok Kosem\nBeleženje in prikazovanje podatkov o jezikovni rabi: od leksikalne\nbaze do spletnega slovarja Prenesi PDF\nVojko Gorjanc, Alenka Morel\nV zagovor kritične analize diskurza Prenesi PDF\nJagoda Granić\nVertikalna stratifikacija jezika i društva Prenesi PDF\nRobert Grošelj\nSlovenščina med slovanskimi jeziki – Miklošičeva obravnava\nnamenilnika Prenesi PDF\nAda Gruntar Jermol\nZnačilnosti normativnih in informativnih pravnih besedil Prenesi\nPDF\nMateja Jemec Tomazin, Marjeta Humar\nStilna zaznamovanost v terminoloških slovarjih Prenesi PDF\nMarko Jesenšek\nImena mesecev v slovenskem panonskem jezikovnem prostoru\nPrenesi PDF\nLjubica Josić\nPreviranja o književnoumjetničkome stilu kao funkciji standardnoga\njezika u jezikoslovnoj kroatistici Prenesi PDF\nPavle Jović\nFran Miklošič v zgodovini srbske filologije Prenesi PDF\nMonika Kalin Golob\nLačen si ful drugačen: v iskanju naslovnikovega jezika Prenesi PDF\nMarina Katnić – Bakaršić\nKritičke diskursne studije – angažirana krosdisciplina za 21. stoljeće\nPrenesi PDF\nVera Klopčič\nPota romskega jezika Prenesi PDF\nPaweł Kowalski\nSlovenščina na madžarskem v luči ekoloških tipologij Prenesi PDF\nMira Krajnc Ivič\nHumorno v besedilih različnih neumetnostnih funkcijskih zvrsti\nPrenesi PDF\nSimona Kranjc, Martina Ožbot\nVloga spolno občutljivega jezika v slovenščini, angleščini in\nitalijanščini Prenesi PDF\nTina Lengar Verovnik\nPovej mi, kako zvenijo dnevnoinformativne oddaje, in povem ti, za\nkateri radijski program gre Prenesi PDF\nNataša Logar Berginc\nAktualni terminološki opisi in njihova dostopnost Prenesi PDF\nVesna Mikolič\nPodročni govor in terminologija na primeru jezika turizma Prenesi\nPDF\nJasmina Moskovljević Popović, Maja Đukanović\nKonceptualizacija pismenosti v programskih dokumentih za\nslovenščino in srbščino kot prvi jezik (j1) – primerjalna analiza\nPrenesi PDF\nMojca Nidorfer Šiškovič\nŽanrskost funkcijskih besedilnih vrst Prenesi PDF\nIrena Orel\nMiklošičev prispevek k družbeni funkcijskosti slovenščine z\nbesedilnovrstnega in jezikovnega vidika Prenesi PDF\nVladimir Osolnik\nO Miklošiču in južnoslovanskem ustnem izročilu Prenesi PDF\nJozef Pallay\nStratifikacija (zvrstnost) v slovaškem jezikoslovju – razvoj in stanje\nPrenesi PDF\nBernardina Petrović, Tamara Gazdić – Alerić, Dunja Vranešević\nSupstitutivna kohezivna sredstva u hrvatskome dnevnom tisku\nPrenesi PDF\nOlga Plotnikova\nFran Miklošič in normiranje slovenskega knjižnega jezika Prenesi\nPDF\nNataša Pirih Svetina\nTri učiteljice: ena v službi, druga na karenčnem dopustu, tretja v\nstaležu. Slovenščina in njene standardne različice za različne\nuporabnike Prenesi PDF\nGizela Polanc Podpečan\nIdiglosija kot stilni element (Milan Dekleva, Momlogmom) Prenesi\nPDF\nDamjan Popič, Vojko Gorjanc\nIzvor norme v prevodnih besedilih Prenesi PDF\nVesna Požgaj Hadži, Tatjana Balažic Bulc\nJezik in moč v spremenjenih družbenopolitičnih okoliščinah Prenesi\nPDF\nFrancka Premk\nOdrazi družbene funkcijskosti jezika slovenskih protestantskih\npiscev 16. stoletja pri ponazoritvah vzorčnega slovarčka Vesela\nžetva v luči sodobnega jezika Prenesi PDF\nTina Rožac\nBesedilne vrste v vsakdanjih narečnih pogovorih Prenesi PDF\nKrištof Savski\nJezikovna kultura v kritiki jezikovne politike Prenesi PDF\nBojan-Ilija Schnabl\nAspekti novejše slovenske terminologije s koroškega vidika: izsledki\nenciklopedijskih raziskovanj Prenesi PDF\nLucia Gaja Scuteri\nUtemeljenost makroprozodične analize pri proučevanju jezikovne\nvariabilnosti Prenesi PDF\nMojca Smolej\nTeorija zloženosti S-ov – skladenjsko-stilistični pripomoček? Prenesi\nPDF\nTone Smolej\nFran Miklošič in njegovi študenti – slovenski pisatelji Prenesi PDF\nJerica Snoj\nOznačevanje v slovarskem priročniku med jezikoslovno teorijo in\nslovaropisno prakso Prenesi PDF\nPetra Stankovska\nIzposojenke v čeških in slovenskih besedilih Prenesi PDF\nIrena Stramljič Breznik\nSamostalniška leksika z ekspresivnimi kvalifikatorji v Slovarju\nnovejšega besedja Prenesi PDF\nPolonca Šek Mertük\nFran Miklošič in slovenska imena mesecev Prenesi PDF\nMatej Šekli\nK Miklošičevi primerjalni skladnji sklonov slovanskih jezikov\nPrenesi PDF\nMojca Šorli\nJezikovna in funkcijska zvrstnost v leksikalni podatkovni zbirki:\nkvalifikator ali pomenski opis? Prenesi PDF\nKlara Šumenjak\nPriprava gradiva in standardizacija nivojev zapisa za potrebe\ndialektološkega korpusa GOKO Prenesi PDF\nHotimir Tivadar, Martin Vrtačnik\nVloga govora v sodobnem dramskem gledališču Prenesi PDF\nMitja Trojar, Mojca Žagar Karer\nDružbena občutljivost v terminoloških slovarjih Prenesi PDF\nUrška Valenčič Arh\nFunkcijskost frazemov in njihovih prevodov v otroškem in\nmladinskem leposlovju Prenesi PDF\nBranislava Vičar\nPeticija kot besedilna vrsta in njena politična umeščenost Prenesi\nPDF\nAda Vidovič Muha\nKriza družbene funkcije knjižnega jezika Prenesi PDF\nMateusz Warchał\nMinimum leksykalne w edukacji dzieci – użycie korpusu\njęzykowego w nauczaniu interkulturowym Prenesi PDF\nAgnieszka Zatorska, Mateja Gojkošek\nNominalizacije in njihova funkcijskost v besedilih o zgodovini\nSlovenije Prenesi PDF\nAndreja Žele\nOdraz družbenega delovanja jezika v razmerju besedotvorje –\nbesedilotvorje Prenesi PDF\nRecenzentke in recenzenti Prenesi PDF\nAvtorice in avtorji Prenesi PDF\n•  Tečaji za odrasle\n○  Vrste tečajev\n○  Štipendije\n○  Splošne informacije\n•  Izpiti\n○  Izpiti\n○  Izpitni roki 2024\n○  Pogosta vprašanja\n○  Izpitni pravilnik\n○  Izpitni red\n○  O izpitnem centru\n•  Knjige\n○  Predstavitev\n○  Učbeniki in priročniki\n○  Gradiva\n○  Stopenjska berila\n○  Letna poročila\n•  Za otroke\n○  Tečaji\n○  Učbeniki\n○  I/E-gradiva\n○  Učni načrti\n○  Izobraževanja\n○  Projekti\n•  Na tujih univerzah\n○  Predstavitev\n○  Predstavitev programa STU\n○  Delovna mesta učiteljev slovenščine na tujih univerzah\n○  Slovenistike\n○  Kulturni projekti\n○  Letna poročila\n○  Splošne informacije\n•  Seminar SJLK\n○  Predstavitev\n○  60. seminar slovenskega jezika, literature in kulture,\n2024\n○  Zborniki SSJLK\n○  Arhiv seminarjev\n•  Simpozij obdobja\n○  43. simpozij Obdobja (2024)\n○  Zborniki\n○  Arhiv simpozijev\n•  Izobraževanja za učitelje\n○  Predstavitev\n○  Redni seminarji\n○  Drugi seminarji\n○  Za prostovoljce\n○  Arhiv vsebin in predavateljev\nPovežite se z nami\n○  Twitter\n○  Facebook\n○  Instagram\n•  \n•  \n©  CSDTJ 2015. Vse pravice pridržane.\n•  Izjava o zasebnosti\n•  Avtorji\n"}
{"dc.title": "Tipovi globalne diferencijacije jezika", "dc.creator": "Tošović, Branko", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "jezikovna zvrstnost;mikrolingvistika;makrolingvistika;jezikovna varieteta;jezikovna varianta;členitev jezika;razslojenost;TITLE:Theoretical questions concerning global language differentiation are analyzed. The author proceeds from the precondition (1) that research on any kind of language differentiation (functional;social;territorial etc.) requires taking into consideration global language differentiation;and (2) that each separate differentiation can be successfully interpreted if it is put in a system of other types of differentiation./KEYWORDS:differentiation of language;stratification;microlinguistics;macrolinguistics;language variant;language variety;info:eu-repo/classification/udc/81'27:81'38", "id": "rulj_93396", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=187364&dn=", "text": "[image]\n•  [image]\n•  English\n•  Kontakt\n•  Išči\nMeni\n•  Tečaji za odrasle\n•  Izpiti\n•  Knjige\n•  Za otroke\n•  Na tujih univerzah\n•  Seminar SJLK\n•  Simpozij obdobja\n•  Izobraževanja za učitelje\n•  Simpozij obdobja:\n•  43. simpozij Obdobja (2024)\n•  Zborniki\n•  Arhiv simpozijev\nSimpozij obdobja\n•  43. simpozij Obdobja (2024)\n•  Oddaja prispevka za Simpozij Obdobja 43\n•  Zborniki\n•  Obdobja 42\n•  Obdobja 41\n•  Obdobja 40\n•  Obdobja 39\n•  Obdobja 38\n•  Obdobja 37\n•  Obdobja 36\n•  Obdobja 35\n•  Obdobja 34 (1.del)\n•  Obdobja 34 (2. del)\n•  Obdobja 33\n•  Obdobja 32\n•  Obdobja 31\n•  Obdobja 30\n•  Obdobja 29\n•  Obdobja 28\n•  Obdobja 27\n•  Obdobja 26\n•  Obdobja 25\n•  Obdobja 24\n•  Obdobja 23\n•  Obdobja 22\n•  Obdobja 21\n•  Obdobja 20\n•  Obdobja 19\n•  Obdobja 18\n•  Arhiv simpozijev\n•  2023\n○  Sodelavke in sodelavci 42. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2022\n○  Sodelavke in sodelavci 41. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2021\n○  Sodelavke in sodelavci 40. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2020\n○  Sodelavke in sodelavci 39. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2019\n○  Sodelavke in sodelavci 38. simpozija\n○  Odmevi v medijih\n•  2018\n○  Sodelavke in sodelavci 37. simpozija\n•  2017\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 36. simpozija\n•  2016\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 35. simpozija\n•  2015\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 34. simpozija\n•  2014\n○  Odmevi v medijih\n○  Sodelavke in sodelavci 33. simpozija\n•  2013\n○  Odmevi v medijih 32\n○  Sodelavke in sodelavci 32. simpozija\n•  2012\n○  Odmevi v medijih 31\n○  Sodelavke in sodelavci 31. simpozija\n•  2011\n○  Odmevi v medijih 30\n○  Sodelavke in sodelavci 30. simpozija\n•  2010\n○  Odmevi v medijih 29\n○  Sodelavke in sodelavci 29. simpozija\n•  2009\n○  Odmevi v medijih 28\n○  Sodelavke in sodelavci 28. simpozija\n•  2008\n○  Sodelavke in sodelavci 27. simpozija\n•  2007\n○  Sodelavke in sodelavci 26. simpozija\n•  2006\n○  Sodelavke in sodelavci 25. simpozija\n1. Homepage\n2. Simpozij obdobja\n3. Zborniki\n4. Obdobja 22\nSimpozij Obdobja 22: Členitev\njezikovne resničnosti\n[image]\nVSEBINA\nErika Kržišnik\nSPREMNA BESEDA Prenesi PDF\nČLENITEV RESNIČNOSTI – ČLENITEV\nJEZIKOVNE RESNIČNOSTI\nElena A. Balašova\nНАИВНАЯ КАРТИНА МИРА СЛОВЕНЦЕВ: СОЦИО- И\nЭТНОЛИНГВИСТИЧЕСКИЙ ПОДХОД Prenesi PDF\nFrantišek Čermák\nPRESCRIPTIVISM, VARIABILITY AND STABILITY Prenesi PDF\nVera Schmiedtová\nTHEORY OF LANGUAGE CULTURE AND THE CURRENT\nLANGUAGE SITUATION IN THE CZECH REPUBLIC Prenesi PDF\nJerzy Staszewski\nNIESTANDARDOWE ELEMENTY A HIPERPOPRAWNOOA. PRÓBA\nSFORMULOWANIA OGÓLNYCH REGUL DOTYCZYCYCH ZJAWISK\nFORMOWANIA SIE STANDARDU JEZYKOWEGO Prenesi PDF\nMatej Šekli\nJEZIK, KNJIŽNI JEZIK, POKRAJINSKI OZ. KRAJEVNI KNJIŽNI\nJEZIK: GENETSKOJEZIKOSLOVNI IN\nDRUŽBENOSTNOJEZIKOSLOVNI PRISTOP K ČLENJENJU\nJEZIKOVNE STVARNOSTI (NA PRIMERU SLOVENŠČINE) Prenesi\nPDF\nBranko Tošovia\nTIPOVI GLOBALNE DIFERENCIJACIJE JEZIKA Prenesi PDF\nAda Vidovič Muha\nVPRAŠANJE GLOBALIZMOV ALI MEJE NAŠIH SVETOV Prenesi\nPDF\nPetr Vybíral\n“OHLÉDNUTÍ DO BUDOUCNOSTI” ČEŠTINY Prenesi PDF\nMED JEZIKOVNO IN BESEDILNO\nZVRSTNOSTJO\nAleksandra Derganc\nSPREMEMBE V RUSKI LEKSIKI OB PRELOMU IZ 20. V 21.\nSTOLETJE Prenesi PDF\nErika Kržišnik\nDOLOČANJE JEZIKOVNO- IN/ALI BESEDILNOZVRSTNE\nZAZNAMOVANOSTI V FRAZEOLOGIJI Prenesi PDF\nNataša Logar\nNOVE TEHNOLOGIJE IN NEKATERI NESISTEMSKI\nBESEDOTVORNI POSTOPKI Prenesi PDF\nAndreja Žele\nAKTUALIZACIJSKO ŠIRJENJE/OŽENJE POMENJA USTALJENEGA\nBESEDJA KOT ODRAZ BESEDILNE RAZLIČNOFUNKCIJSKOSTI\nPrenesi PDF\nFUNKCIJSKA ČLENITEV JEZIKOVNE\nRESNIČNOSTI\nLada Badurina\nSLOJEVI JAVNOG DISKURSA Prenesi PDF\nAgnieszka Bedkowska Kopczyk, Tatjana Jamnik\nRAZVOJ KOGNITIVNEGA ZNANSTVENEGA DISKURZA NA\nPOLJSKEM IN V SLOVENIJI Prenesi PDF\nMarko Jesenšek\nPREKMURSKI PUBLICISTIČNI JEZIK V PRVI POLOVICI 20.\nSTOLETJA Prenesi PDF\nMarina Katnia Bakaršia\nAKADEMSKI DISKURS: DILEME I IZAZOVI Prenesi PDF\nTomo Korošec\nK TIPOLOGIJI OGLAŠEVALNIH BESEDIL Prenesi PDF\nAnita Peti Stantia, Vlasta Erdeljac\nTEKST KAO KONTEKST POLIFUNKCIONALNOSTI\nSTANDARDNOGA JEZIKA Prenesi PDF\nTomaž Sajovic\nPROTEUS – OD PRIPOVEDNE DO OPISNE STRUKTURE Prenesi PDF\nZEMLJEPISNA IN SOCIALNA ČLENITEV\nJEZIKOVNE RESNIČNOSTI\nBarbara Ivančič Kutin\nRAZMERJE MED VSAKDANJIM GOVORNIM POSREDOVANJEM IN\nPRIPOVEDOVANJEM Prenesi PDF\nKarmen Kenda Jež\nNAREČJE KOT JEZIKOVNOZVRSTNA KATEGORIJA V SODOBNEM\nJEZIKOSLOVJU Prenesi PDF\nNataša Komac\nGOVORITI SLOVENSKO V KANALSKI DOLINI Prenesi PDF\nIrina Makarova\nMEHANIZEM JEZIKOVNEGA PRILAGAJANJA IN VARIATIVNOST\nSODOBNE LJUBLJANŠČINE Prenesi PDF\nAndrej E. Skubic\nSOCIOLEKTI OD IZRAZA DO POMENA: KULTIVIRANOST,\nOBROBJE IN EKSCES Prenesi PDF\nVera Smole\nNEKAJ RESNIC IN ZMOT O NAREČJIH V SLOVENIJI DANES\nPrenesi PDF\nMarija Stanonik\nRAZMERJE MED GOVORJENIM IN ZAPISANIM NA PRIMERU\nKNJIŽNE ZBIRKE GLASOVI Prenesi PDF\nJožica Škofic\nOD NAREČNEGA H KNJIŽNEMU BESEDJU (PO GRADIVU ZA\nSLOVENSKI LINGVISTIČNI ATLAS) Prenesi PDF\nPeter Weiss\nSODOBNE JEZIKOVNE INOVACIJE V GOVORIH SPODNJE\nZADREČKE DOLINE Prenesi PDF\nGOVORJENO BESEDILO / GOVORJENI\nDISKURZ\nJasna Honzak Jahia\nSLOVENSKI GOVORJENI KNJIŽNI JEZIK VČERAJ IN DANES.\nZGODOVINSKORAZVOJNI IN PRIMERJALNI VIDIK Prenesi PDF\nSimona Kranjc\nJEZIKOVNA ZVRSTNOST V SODOBNIH MEDIJIH Prenesi PDF\nIrena Orel\nSPORAZUMEVANJE NEKOČ IN DANES – OD VZORCEV\nPOGOVOROV DO MLADOSTNIŠKIH SMS-OV Prenesi PDF\nMojca Smolej\nNAČINI TVORJENJA GOVORJENEGA DISKURZA –\nPARADIGMATSKA IN SINTAGMATSKA OS Prenesi PDF\nHotimir Tivadar\nPODOBA IN FUNKCIJA GOVORJENEGA KNJIŽNEGA JEZIKA\nGLEDE NA NEKNJIŽNE ZVRSTI Prenesi PDF\nJerica Vogel\nNEKATERI VIDIKI ZVRSTNOSTI GOVORJENEGA DISKURZA S\nSTALIŠČA POSLUŠALCA Prenesi PDF\nVLOGA ZVRSTNOSTI V UMETNOSTNEM\nBESEDILU\nJožica Čeh\nFUNKCIJA NAREČNEGA JEZIKA V LITERARNEM BESEDILU Prenesi\nPDF\nGizela Polanc Podpečan\nPRAGOVORICA RITUALA V DRAMATIKI RUDIJA ŠELIGA NOVE\nTEHNOLOGIJE Prenesi PDF\nDanijela Pečnik\nRAČUNALNIK PRI JEZIKOVNI OBDELAVI – MOŽNOSTI IN\nDIMENZIJE NA OSNOVI LITERARNIH BESEDIL Prenesi PDF\nJanko Pečnik\nRAČUNALNIK PRI JEZIKOVNI OBDELAVI – TERMINOLOŠKE BAZE\nIN SLOVARJI Prenesi PDF\nJana Zemljarič Miklavčič\nTAKSONOMIJA BESEDILNIH TIPOV ZA GRADNJO GOVORNEGA\nKORPUSA Prenesi PDF\nDODATEK\nMilena Mileva Blažič\nUMETNOSTNO BESEDILO IN NOVI MEDIJI Prenesi PDF\n•  Tečaji za odrasle\n○  Vrste tečajev\n○  Štipendije\n○  Splošne informacije\n•  Izpiti\n○  Izpiti\n○  Izpitni roki 2024\n○  Pogosta vprašanja\n○  Izpitni pravilnik\n○  Izpitni red\n○  O izpitnem centru\n•  Knjige\n○  Predstavitev\n○  Učbeniki in priročniki\n○  Gradiva\n○  Stopenjska berila\n○  Letna poročila\n•  Za otroke\n○  Tečaji\n○  Učbeniki\n○  I/E-gradiva\n○  Učni načrti\n○  Izobraževanja\n○  Projekti\n•  Na tujih univerzah\n○  Predstavitev\n○  Predstavitev programa STU\n○  Delovna mesta učiteljev slovenščine na tujih univerzah\n○  Slovenistike\n○  Kulturni projekti\n○  Letna poročila\n○  Splošne informacije\n•  Seminar SJLK\n○  Predstavitev\n○  60. seminar slovenskega jezika, literature in kulture,\n2024\n○  Zborniki SSJLK\n○  Arhiv seminarjev\n•  Simpozij obdobja\n○  43. simpozij Obdobja (2024)\n○  Zborniki\n○  Arhiv simpozijev\n•  Izobraževanja za učitelje\n○  Predstavitev\n○  Redni seminarji\n○  Drugi seminarji\n○  Za prostovoljce\n○  Arhiv vsebin in predavateljev\nPovežite se z nami\n○  Twitter\n○  Facebook\n○  Instagram\n•  \n•  \n©  CSDTJ 2015. Vse pravice pridržane.\n•  Izjava o zasebnosti\n•  Avtorji\n"}
{"dc.title": "Efekti rada na privlačenju drveta šumskom žičarom \"Mounty 4000\"", "dc.creator": "Musić, Jusuf;Knežević, Jelena;Halilović, Velid;Sirćo, E.;Sokolović, Dževada", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_94284", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=192132&dn=", "text": "IX. International\nConference\nFOREST ENGINEERING OF\nSOUTH-EASTERN EUROPE\n- State and challenges\nTerme Čatež, 18. - 20. September 2024 \nBook of abstracts\nTerme Čatež, 2024\n \n \n \n \nIX. International Conference, Forest \nEngineering of South-Eastern Europe –  \nState and challenges \n \n \nBook of abstracts \nTerme Čatež, 18. – 20. September 2024 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nTerme Čatež, 2024 \n \n \n \nPublication title:  \nIX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe – State and challenges, Book of abstracts \nEditor \nJanez Krč \nCover photo by: \nAnton Poje \nTechnical editor: \nZala Uhan \n \n \nThis work is licensed under a Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 \nInternational License. \n \n \nPublished and issued by: \nBiotehniška \nfakulteta \nUniverze v \nLjubljani, \nOddelek \nza \ngozdarstvo in obnovljive gozdne vire (Biotechnical Faculty of \nUniversity of Ljubljana, Department of Forestry and Renewable \nForest Resources) \nFor the publisher and issuer: \nMarina Pintar, the Dean of Biotechnical Faculty of Ljubljana \nDesign and layout: \nZala Uhan \nPrinted by:  \nBiotehniška \nfakulteta \nUniverze v \nLjubljani, \nOddelek \nza \ngozdarstvo in obnovljive gozdne vire (Biotechnical Faculty of \nUniversity of Ljubljana, Department of Forestry and Renewable \nForest Resources) \nNumber of copies printed \n60 \n \n \n1. Edition \nLjubljana, 2024 \n \n \n \n \nPlace and time of conference: \n \nTerme Čatež, 18. – 20. September 2024 \nConference organizing \ncommittee: \n \n \nJanez Krč (chair), Igor Potočnik, Anton Poje, Luka Pajek, Matevž \nMihelič, Špela Pezdevšek Malovrh, Zala Uhan \nPublication is free of charge. \n \n \n \n \n \n \nCIP - Kataložni zapis o publikaciji \nNarodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana \n \n630*3(082) \n \nIX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe - state and challenges (9 ; 2024 ; Čatež) \n    IX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe - state and challenges : book of abstracts : \nTerme Čatež, 18.-20. September 2024 / [editor Janez Krč]. - 1st \ned. - Ljubljana : Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in \nobnovljive gozdne vire = Biotechnical Faculty, Department of \nForestry and Renewable Forest Resources, 2024 \n \nISBN 978-961-6020-88-6 \nCOBISS.SI-ID 208652803 \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \nTable of Contents: \nSession 1: Forest economics and organization \n \n \n \nUhan Z.,  \nPezdevšek Malovrh Š. \nSpremnost privatnih šumovlasnika za poslovno \nudruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz \nprivatnih šuma u Sloveniji \n \n5 \nPapa I., \nLovrinčević M., \nAščić A., \nPopović M., \nPentek T., \nĐuka A. \n \nOdređivanje stvarne udaljenosti privlačenja \ndrva na nagnutim terenima pomoću \naerofotogrametrijskih snimaka \n \n7 \nBakarić M., \nLandekić M. \n \nSustav upravljanja okolišem prema normi ISO \n14001 u šumarskom poduzetništvu Republike \nHrvatske \n \n8 \nMarčeta D., \nPetković V. \nImplementation of an Integrated Information \nSystem in Public Forest Enterprise “Šume \nRepublike Srpske” a.d. Sokolac  \n9 \n \nSession 2: Forest ergonomics \n \n \n \nVasiljević P., \nDanilović M., \nStojnić D., \nAntonić S. \n \nEfficiency of the mechanical and electronic \nsystem for logging safety \n \n11 \nPoje A. \nInfluence of Stump and Tree Characteristics on \nFellers' Hand-Arm Vibrations  \n \n12 \nKrč J., \nAmbrožič L. \nNekateri kazalci in primerjave z analizo \ndelovnega procesa pri spravilu lesa z \nvečbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty \n4000  \n \n13 \nVasiljević P., \nDanilović M., \nAntonić S. \n \nThe potential use of airbag as an alarm for \noccupational injuries \n \n14 \n \n \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \nSession 3: Forest road network & Forest harvesting I \n \n \n \nPoršinksy T., \nGrden D., \nĐuka A. \n \nZnačajke ovodobnih skidera s vitlom \n \n15 \nPotočnik I. \nŠumski putevi u šumskom području - i sutra? \n \n16 \nDanilović M., \nStojnić D., \nPuđa V., \nLutkić Đ. \n \nProductivity of John Deere 1470 G harvester in \nwhite Willow plantations \n \n17 \nŠušnjar M., \nPandur Z., \nBačić M. \n \nPotrošnja goriva skidera po radnim operacijama \ntijekom privlačenja drva – Studija slučaja \n \n18 \nMekić N., \nBajrić M., \nHadžić E., \nMilišić H., \nKarišik A.  \n \nUticaj šumske transportne infrastrukture na \nakumulaciju nanosa u brdsko-planinskim \nvodotocima \n \n19 \nSession 4: Forest harvesting II \n \n \n \nPajek L., \nPoje A. \nStrojna sječa na velikim nagibima sa trakcijskim \nvitlom \n \n21 \nMusić J., \nKnežević J., \nHalilović V., \nSirćo E., \nSokolović Dž. \n \nEfekti rada na privlačenju drveta šumskom \nžičarom “Mounty 4000” \n \n22 \nSarić R. \nProizvodnja drvnih sortimenata topole \n \n24 \nVusić D., \nUrsić B., \nPlantak M., \nPapa I. \n  \nIzazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru \ndrvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača \n \n25 \nBirkić Š., \nLepoglavec K., \nŠušnjar M., \nPandur Z., \nBačić M., \nNevečerel H. \nPotencijal šumske protupožarne infrastrukture \n– višenamjenski pristup korištenju šumskih \npovršina  \n27 \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n5 \n \nSpremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u \ncilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji \nZala Uhan \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nzala.uhan@bf.uni-lj.si  \nŠpela Pezdevšek Malovrh \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nspela.pezdevsek.malovrh@bf.uni-lj.si  \nU Sloveniji je u privatnom vlasništvu 77,0 % šuma, i one imaju ključnu ulogu u smislu \npružanja brojnih usluga šumskih ekosustava i ispunjenja različitih ciljeva EU i nacionalne \nšumarske, okolišne, klimatske i energetske politike. Jedan od bitnih ciljeva ovih politika je \ni osiguravanje zdravih, raznolikih i otpornih šuma, kroz održivo gospodarenje šumama i \nmobilizaciju drvnih resursa iz privatnih šuma, jer trendovi pokazuju da će se potražnja za \ndrvom kao energentom u svijetu smanjiti, dok će potražnja za industrijskom oblovinom \nporasti. \nU Sloveniji se, po podacima javne šumarske administracije, susrećemo sa niskom stopom \nrealizacije planiranih radova u privatnim šumama, na šta utječe mali i usitnjen šumski \nposjed, veliki broj (su)vlasnika i promijenjen odnos vlasnika prema šuma i prema ciljevima \ngospodarenja. Na političkoj razini su bile usvojene različite mjere podrške vlasnicima \nprivatnih šuma za rješavanje problema neefikasnog gospodarenja privatnim šumama, \nmeđu kojima je kao ključni instrument prepoznato poslovno povezivanje vlasnika (pri \nizvođenju radova ili u zajedničkom nastupu na tržištu šumskih drvnih sortimenata) (dalje: \nposlovno povezivanje) i njihova poslovna saradnja sa izvođačima radova u šumarstvu i \nostalim akterima u šumsko-drvnom lancu (dalje: poslovna saradnja). Unatoč \nnastojanjima, da poslovno povezivanje i poslovna saradnja privatnih šumovlasnika zažive \nu praksi, u Sloveniji je trenutno povezanih manje od 0,5 % vlasnika privatnih šuma.  \nCilj ovog istraživanja je utvrditi spremnost privatnih šumovlasnika na poslovno \npovezivanje i poslovnu saradnju i utvrditi na koji način veličina šumskog posjeda, \naktivnosti gospodarenja, ciljevi gospodarenja i socijalno-ekonomske karakteristike \n(starost, stepen obrazovanja i status zaposlenja) utječu na njihovo spremnost. U sklopu \nnacionalnog projekta CRP MOBILES je u 2022. godini provedena anketa sa 1.515 slučajno \nodabranih vlasnika privatnih šuma. Rezultati ankete pokazuju, da je 51,6 % privatnih \nšumovlasnika spremno za poslovno povezivanje i 30,1 % neodlučnih po tom pitanju, te da \nje 56,9 % privatnih šumovlasnika spremno na poslovnu saradnju uz 26,8 % neodlučenih, \nšto ukazuje na visok stepen spremnosti privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje \ni saradnju. \nKako bi se utvrdilo koji faktori utječu na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno \npovezivanje i poslovnu saradnju, razvijena su dva odvojena logistička modela. Rezultati \nmodela I pokazuju da na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje \nutiču ciljevi gospodarenja šumama (skladištenje ugljika, proizvodnja drveta i biomase za \nvlastite potrebe, proizvodnja drveta i biomase za tržište i investicija za budućnost), \nstarost vlasnika šume i status zaposlenja. Rezultati modela II pokazuju da na spremnost \nvlasnika privatnih šuma za poslovno suradnju utiču ciljevi gospodarenja šumama \n(očuvanje biodiverziteta, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe proizvodnja \ndrveta i biomase za tržište) i nivo obrazovanja.  \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n6 \n \nZa jačanje poslovnog povezivanja privatnih šumovlasnika, nužan je aktivniji pristup, prije \nsvega putem boljeg informiranja i savjetovanja svih aktera u sektoru šumarstva, jer su \nrezultati istraživanja pokazali koja grupa privatnih šumovlasnika pokazuje veći \ninteres/spremnost za poslovno povezivanje ili poslovnu saradnju. Budući da su privatni \nšumovlasnici vrlo raznoliki, što se očituje u njihovom odnosu prema šumi i ciljevima \ngospodarenja, potrebno je prilagoditi mjere šumarske politike za pojedine grupe privatnih \nšumoposjednika ako se žele ostvariti cilj mobilizacije drveta kroz poslovno povezivanje i \nposlovnu saradnju. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n7 \n \nOdređivanje stvarne udaljenosti privlačenja drva na nagnutim \nterenima pomoću aerofotogrametrijskih snimaka \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, ipapa@sumfak.unizg.hr  \nMihael Lovrinčević \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlovrincevic@sumfak.unizg.hr  \nAntonio Aščić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nMaja Popović \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nTibor Pentek \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, tpentek@sumfak.unizg.hr  \nAndreja Đuka \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, aduka@sumfak.unizg.hr  \nIzračun srednje udaljenosti privlačenja drva predstavlja jednu od glavnih i neizostavnih \nstavki prilikom izrade kvalitetne studije primarnog otvaranja šuma. Ovim istraživanjem \nanalizirana je mogućnost primjene bespilotnih letjelica pri snimanju terena u listopadnim \nsastojinama koje pridolaze na nagnutim terenima u svrhu izračuna stvarne udaljenosti \nprivlačenja drva. Na temelju prikupljenih aerofotogrametrijskih snimaka na području UŠP \nDelnice, šumarije Vrbovsko i Skrad izrađen je digitalni modela terena za svaki istraživani \nodsjek u računalnom programu PIX4Dmapper. Daljnje analize bile su fokusirane na \nodređivanje najpovoljnije prostorne rezolucije i veličine rastera (piksela) digitalnog \nmodela terena pomoću koje se na temelju postojećih podataka o primarnoj i sekundarnoj \nšumskoj prometnoj infrastrukturi može pouzdano izračunati stvarna udaljenost \nprivlačenja drva. Na temelju analiziranih rezultata utvrđeno je da dolazi do statistički \nznačajne razlike u vrijednostima stvarnih udaljenosti privlačenja drva na izvoznim \npravcima istraživanih područja a koje su ovisne o prostornoj rezoluciji (veličini piksela) \nizrađenih digitalnih modela terena. Daljnjim analizama utvrđeno je kako digitalni model \nterena veličine piksela 2,5 x 2,5 m predstavlja optimalnu prostornu rezoluciju koja ne \nutječe na pojavnost statistički značajne razlike pri određivanju stvarne udaljenosti \nprivlačenja drva. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n8 \n \nSustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u \nšumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske \nMatija Bakarić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mbakaric@sumfak.unizg.hr  \nMatija Landekić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlandekic@sumfak.unizg.hr  \nGlobalno najzastupljenija međunarodna norma za upravljanje okolišem je ISO 14001 sa \nsvrhom široke primjenjivosti na područje industrija i aktivnosti, što ju čini univerzalnom \nnormom. Ključni cilj je stvaranje okvira organizacijama za postizanje poboljšanja u \npodručju djelovanja na okoliš u skladu s vlastitim usmjerenjima i politikama zaštite \nokoliša. Primjena standarda osigurava zaštitu okoliša, bolju reputaciju kroz segment \nkonkurentske prednosti na razvijenim tržištima, pozitivni efekti kroz ostvarivanje \nekonomskih koristi u segmentu raznih ušteda (struja, gorivo, papir), i sl. \nMetode istraživanja uključuju pretraživanja literaturne dimenzije relevantnih domaćih i \ninozemnih znanstvenih i stručnih izvora, pregledavanje web stranica znanstvenih \ninstitucija koje se bave istraživanom problematikom te pretraživanje online baza \npodataka. Dodatno, zbog konkretnije spoznaje problematike analiziran je cjelokupni \nproces ostvarivanja certifikata i godišnjih pregleda “audit” za poduzeće čiji je aspekt \nposlovanja, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u Republici Hrvatskoj, vezan za \nusluge u šumarstvu i zaštiti prirode. \nRezultati prikazuju primijenjene zahtjeve za sustav upravljanja okolišem koji organizaciji \nomogućuje razvoj te primjenu politike i ciljeva koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i \ninformacije o ključnim aspektima okoliša. Norma ISO 14001 najbolje rezultate daje u \ninterakciji sa drugim ISO normativima kao što su ISO 9001 za kvalitetu te u šumarskom \nsektoru sa normativima ISO 45001 kao međunarodna norma za zdravlje i sigurnost na \nradu.  \nPromatrajući dostupne materijale i izvore utvrđen je međuodnos između cijeloga niza \nnormi i certifikacija koje mogu biti temelj za ubrzani razvoj novih inovativnih \npoduzetničkih modela u šumarstvu na temelju elemenata konkurentske prednosti što \notvara nova tržišta i uvodi mjere štednje. Uspostava i održavanja ISO 14001 norme \nzahtijeva prikaz metričkih vrijednosti održavanja normativnih zahtjeva kroz identifikaciju \naspekata na okoliš koji uključuju: trošenje energije, trošenje goriva za motorna vozila, \ntrošenje papira, trošenje vode, stvaranje otpada raznih svojstava, izlijevanje goriva i dr. \nNavedeni identificirani aspekti studije slučaja ne moraju odgovarati svim poduzećima \nkoja posjeduju certifikat ISO 14001 što je i razlog široke primjenjivosti i univerzalnosti \nistog. Za svaki identificirani aspekt okoliša utvrđeni su tablično precizni izvori, utjecaj na \nokoliš, zakonski zahtjevi, nadzori ili mjerenje te završna napomena za održavanje ili \npoboljšanje stanja. \nRazrađena norma primjenjiva je u svakoj organizaciji koja želi uspostaviti, implementirati, \nodržavati i unaprijediti sustav upravljanja okolišem. Cilj norme je minimalizirati tragove \nposlovanja koja svaka organizacija ostavlja za sobom u smislu onečišćavanja i zagađenja \nokoliša koji su posljedica poslovanja. Postizanje ravnoteže između okoliša, društva i \ngospodarstva smatra se vrlo značajnim za udovoljenje potreba sadašnjeg vremena bez \nugrožavanja mogućnosti budućih generacija da udovolje također svojim potrebama. \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n9 \n \nImplementation of an Integrated Information System in Public \nForest Enterprise “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac \nDane Marčeta  \n \nFaculty of Forestry, University of Banja Luka, dane.marceta@sf.unibl.org  \nVladimir Petković  \nFaculty of Forestry, University of Banja Luka, vladimir.petkovic@sf.unibl.org  \nIntroduction:  \nThe Public Forest Enterprise »Šume Republike Srpske« a.d. Sokolac (further “Šume RS”) \nhas undertaken a significant technological advancement by implementing an Integrated \nInformation System (IIS). The system was designed to enhance operational performance \nand reduce the risk of misuse, particularly in financial transactions and resource \nmanagement. This project was developed in collaboration with Prointer ITSS, a member \nof Infinity International Group, alongside several partner companies. The IIS has been \ndeployed across 31 organizational units, with the potential for future expansion in case \nof organizational or territorial changes. \nMethods:  \nThe IIS integrates three primary systems: ERP (Enterprise Resource Planning), GIS \n(Geographic Information System), and DMS (Document Management System). \nAdditionally, the system includes a Business Intelligence (BI) reporting system and two \nmobile applications for fieldwork (operating in both online and offline modes). The \nintegration process covered various operational areas of the company, from resource \nmanagement to payroll and reporting systems. The development involved delivering \nhardware, consolidating network infrastructure, developing a web portal, and \nimplementing a 16-module GIS system alongside the ERP system. \nResults:  \nThe implementation of IIS has allowed the unification of all business processes, making \n“Šume RS” capable of monitoring all production stages, from logging to the distribution \nof timber assortments. This comprehensive integration has increased operational \ntransparency and efficiency. Initial estimates indicate a 10% reduction in annual \noperational costs due to more effective resource management and the prevention of \nillegal logging activities, which had been a persistent issue. The introduction of a mobile \napplication that tracks each timber assortment via unique serial plaques allows for real-\ntime monitoring of inventory. \nDiscussion:  \nThe IIS implementation has shown immediate financial and operational benefits. By \nproviding better control over geographically dispersed resources, the system enhances \noverall business efficiency. The detailed tracking of timber assortments and the \nintegration of various operational systems lead to improved transparency, optimized \ndecision-making, and streamlined business reporting. Furthermore, the system \nimproves forest protection by allowing real-time monitoring of activities aimed at \npreventing forest degradation, fires, and pest control, while ensuring the protection of \ngame and forest infrastructure. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n10 \n \nConclusion: The implementation of the IIS at “Šume RS” represents a technological \nmilestone in forestry management in the region. The system not only optimizes business \nprocesses but also enhances forest protection and resource management. Its ability to \nreduce costs, increase operational transparency, and offer real-time monitoring \nsuggests that IIS will have long-term positive effects on the company's operations. This \nwork demonstrates how integrated technological solutions can transform traditional \nindustries like forestry, improving both efficiency and sustainability. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n11 \n \nEfficiency of the mechanical and electronic system for logging \nsafety \nPredrag Vasiljević  \nSeverni Kučaj Forest estate, dragorad@gmail.com  \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nDušan Stojnić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, dusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs  \nSlavica Antonić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, slavica.antonic@sfb.bg.ac.rs  \nThe subject of analysis of all researchers dealing with occupational injuries are the \nsources of injury and the parts of the body that are injured. The most common causes of \ninjury among loggers are chainsaw, falls, axe and broken branch. Occupational injuries \nand diseases of forestry workers are part of the scientific subject of the field of forest \nutilization, but their effects are present in all areas of forestry. Mechanical injuries in the \nsense of injured body parts of a chainsaw operator are injuries to the head, legs (shins, \nknees, thighs and feet), chest and arms. To avoid these injuries, the most important thing \nis to prevent them. The electric safety network is designed to protect the chainsaw \noperator from injuries caused by the working part or the saw chain and to trigger the \nalarm in the nearby logger group if, in addition to the injury caused by the chainsaw, there \nis also an injury caused by a branch, log, etc. Chainsaw operator injuries are common \nand occur most frequently in the leg area. The protection system consists of two parts: \nthe transmitter and the receiver. The transmitter (metal detector) is located in the \nlogger's protection suit. It reacts to the metal, the chain of the chainsaw, and sends a \nsignal via radio waves to the receiver, which at the moment of receiving the signal \nactivates the safety brake on the chainsaw. The receiver, via electronic components, \nengages the anchor and releases the piston that moves the chainsaw brake. The most \nimportant thing is the activation time of the mechanical and electronic part of the safety \nsystem, as the chainsaw chain moves at high speed. For this study, a prototype was built \nand measurements were carried out, the results of which are presented in this paper. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n12 \n \nInfluence of Stump and Tree Characteristics on Fellers' Hand-\nArm Vibrations  \nAnton Poje \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nanton.poje@bf.uni-lj.si  \nAfter felling, the stump is left with marks resulting from the felling process. As the \ndimensions of the individual elements on the stump are related to the characteristics of \nthe tree, in particular its dimensions and the position of the centre of gravity, the aim of \nthe study was to determine whether the elements of the felling process influence the \nhand-arm (HA) vibrations during the wedging operation. Measurements were made on \n20 fir and spruce trees. Two axes, identical in head weight (1.8 kg) and handle length (70 \ncm), one with a beech handle and one with a plastic handle, were used in the experiment. \nThe accelerometer on the axes was placed 22 cm from the end of the handle. The results \nof the study showed that the HA vibrations decreased with the tree diameter at breast \nheight, the relative depth of the notch and the relative width of the hinge, while they \nincreased with the relative depth and height of the backcut. The results of the study \ntherefore show that HA vibrations can be reduced by modifying the felling process, but \nthis should not be done at the expense of feller safety. For example, the feller can make \na lower backcut, a deeper undercut, and leave a wider hinge to reduce HA vibrations \nduring wedging. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n13 \n \nNekateri kazalci in primerjave z analizo delovnega procesa pri \nspravilu lesa z večbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty \n4000  \nJanez Krč \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \njanez.krc@bf.uni-lj.si  \nLuka Ambrožič \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire \nPrispevek temelji na podatkih diplomskega dela z naslovom »Učinki večbobenskega \nžičnega žerjava tipa Konrad Mounty 4000 in težavnost dela delavca zapenjalca«, ki \nobravnava strukturo časov in učinke pri žičnem spravilu lesa s tem žičnim žerjavom za \nspravilo lesa. Na štirih deloviščih, na katerih se je ocenilo, da imajo podobne razmere za \nspravilo lesa, je bilo posnetih 257 ciklov spravila lesa. Izmerjeni so bili časi in dnevni učinki \ndelovnega sistema na različnih spravilnih razdaljah, ločeno za spravilo lesa navzgor in \nnavzdol. Na podlagi meritev srčnega utripa med delovnim procesom se je ocenjevalo \ntežavnost dela delavca zapenjalca glede na spravilno razdaljo in smer spravila lesa. \nIzračunani so bili deleži produktivnih in neproduktivnih časov. Izmerjeni dnevni učinki so \nbili primerjani z učinki ugotovljenimi z državnimi normativi za univerzalni večbobenski \nžični žerjav s stolpom Syncrofalke 3t. Z izmerjenim srčnim utripom smo analizirali \nodvisnost težavnosti dela delavca zapenjalca v odvisnosti od razdalje (kratka, dolga) in \nsmeri (gor, dol) spravila lesa. Nadalje so bili analizirani izmerjeni podatki povprečnega \npulza po delovnih operacijah pri delu delavca zapenjalca na različnih dolžinah žičnih linij \nin smereh spravila lesa. Rezultati meritev potrjujejo hipotezo o višjih dnevnih učinkih pri \nštiri tonskem žičnem žerjavu v primerjavi z normiranimi učinki za tri tonski žični žerjav. \nUgotovljeni so višje učinki spravila lesa navzgor v primerjavi s spravilom lesa navzdol ter \npodrobno analizirana težavnost dela delavca zapenjalca, ki se generalno z večanjem \ndolžine linije zmanjšuje. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n14 \n \nThe potential use of airbag as an alarm for occupational \ninjuries \nPredrag Vasiljević  \nSeverni Kučaj Forest Estate, dragorad@gmail.com  \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nSlavica Antonić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, slavica.antonic@sfb.bg.ac.rs  \nChest injuries are rare but extremely life-threatening and can occur in all industries. \nAlthough the widespread opinion is different, most injured people can be saved by \nappropriate surgical treatment. Thanks to the use of airbags as an occupational injury \nalarm, the injured worker can inform his colleagues nearby without realizing it. This alarm \nis triggered if the load is more than 15 kilograms or if there is a loss of pressure in the \nairbag, which indicates a strong impact in the body region where the airbag is located. \nIn a closed environment, the receiver that responds to this alarm is located in the inner \nor outer part of the work area and warns the other workers of the resulting injury by \nmeans of visual and acoustic signals. Airbags as occupational injury alarms can be \nsuccessfully used in various fields and working environments, especially in forestry, \nagriculture, mining, construction and mechanical workshops. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n15 \n \nZnačajke ovodobnih skidera s vitlom \nTomislav Poršinsky  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, tporsinsky@sumfak.unizg.hr  \nDavid Grden  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nAndreja Đuka \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, aduka@sumfak.unizg.hr  \nOvodobni skideri s vitlom, istraženi su morfološkom analizom, na temelju njihovih \ngeometrijskih, masenih i drugih veličina, pomoću kojih se izražavaju ovisnosti te donosi \nsud o valjanosti primjene, odnosno odabira šumskog vozila.  \nMorfološka analiza skidera s vitlom obuhvatila je 17 modela skidera, koji su bili u ponudi \nnjihovih proizvođača 2022. godine. Za morfološku raščlambu skidera s vitlom, iz \nprospektnih materijala proizvođača, odabrano je šest osnovnih značajki skidera (ukupna \nduljina skidera, ukupna visina skidera, ukupna širina skidera, masa skidera, snaga motora \ni zakretni moment motora) te tri izvedene značajke skidera (indeks oblika širina / duljina, \nindeks oblika visina /duljina i jedinična masa skidera). \nProvedena morfološka raščlamba ovodobnih skidera s vitlom ukazala je da: 1) se nalaze \nu području prevladavanja visine nad širinom vozila, 2) nema jasno izraženih graničnih \nvrijednosti kod kojih prestaje rast gabaritnih dimenzija unatoč porastu snage motora i \nmase skidera, 3) prosječno 106 kg mase skidera nosi 1 kW snage pogonskog motora, 4) \nprosječno 639 kg mase skidera zahtijeva 1 Nm zakretnog momenta motora, 5) se raspon \njediničnih masa kreće od 60 – 120 kg/kW. \nNa osnovi rezultata provedene morfološke raščlambe ovodobnih skidera s vitlom \npredlaže se kategorizacija s obzirom na masu skidera, snagu te zakretni moment motora: \n1) Laki skideri (< 5 t, < 70 kW, < 400 Nm), 2) Srednje teški skideri (5 – 12,5 t, 70 – 140 kW, \n400 – 800 Nm) te 3) Teški skideri (> 12,5 t, > 140 kW, > 800 Nm). \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n16 \n \nŠumski putevi u šumskom području - i sutra? \n \nIgor Potočnik \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nigor.potocnik@bf.uni-lj.si  \n \nIstorijski razvoj javnih i šumskih puteva uči da se osnovni principi planiranja, izgradnje i \nkorištenja različitih vrsta puteva mijenjaju tokom vremena, a socio-ekonomsko okruženje \nigra posebnu ulogu. Vremenom su tehnološke i društvene promjene imale presudan \nutjecaj na korištenje šuma, a samim tim i na razvoj šumskih puteva. Od ručnog transporta \ndrveta, raznih metoda transporta baziranih na gravitaciji (na tlu i u vazduhu), transporta \ndrveta prirodnim putevima (plavljenje), puteva za animale, šumskih vlaka do šumskih \nputeva, koji su se pojavili sa sve racionalnijim kamionskim transportom prema II. \nsvjetskog rata. Najveći procvat izgradnje šumskih puteva u Sloveniji bio je 70-ih i 80-ih \ngodina 20. stoljeća. Razvoj saobraćajnih sredstava pratio je i razvoj šumskih puteva. \nPristup višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, koji je sve prisutniji u svijetu, a \nodavno se ustalio i kod nas, praćen je kategorizacijom šumskih puteva na osnovu njihove \nvišenamjenske upotrebe. Slobodan pristup šumi i (u principu) slobodno korištenje \nšumskih puteva donose, pored povoljnih posljedica, i niz izazova – uglavnom vezanih za \nobezbeđivanje viših standarda provoznosti šumskih puteva i obezbjeđenje finansijskih \nsredstava koja prevazilaze mogućnosti i potrebe šumarstva. Sve prognoze govore o \npovećanoj mogućoj sječi, sve je aktuelnije korištenje obnovljivih prirodnih resursa i \nbiomase u energetske svrhe, a očekuje se i veća potreba za društvenim i ekološkim \nfunkcijama šume. Kako bi se osigurale sve ove potrebe, mreža šumskih puteva će se \nmorati dalje razvijati na principima višenamjenskog održivog gazdovanja šumama, uz \nistovremeno obezbjeđivanje dovoljno sredstava za njihovo održavanje i osiguravanje \nprovoznosti. Slovenačka šumarska struka ima i znanje i iskustvo u planiranju, \nprojektovanju, izgradnji, korištenju i održavanju šumskih cesta u višenamjenskom \nodrživom gazdovanju šumama, ali ostaje izazov da ih što efikasnije i racionalnije prenesu \nu život. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n17 \n \nProductivity of john deere 1470 g harvester in white Willow \nplantations \n \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nDušan Stojnić \n \nSeverni Kučaj Forest estate, dusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs  \nVladimir Puđa \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, vladimir.pudja@sfb.bg.ac.rs  \nĐ. Lutkić \n \nSombor Forest estate, Apatinski put 11 Street, 25000 Sombor \nResearch on the productivity of the harvester in white willow plantations was conducted \nin PE Vojvodinšume, FE Sombor at three locations. The operation of the John Deere \n1470G harvester was recorded. The operating conditions varied depending on the \npreparation of the terrain. At two locations, the undergrowth was less pronounced, while \nat the third location it was much more pronounced. In the area not prepared for \nharvesters, the undergrowth was of medium density and the height of the shrub \nvegetation was up to 2 metres. The weather conditions during the harvester operation \nwere very good. The average diameter at breast height of the trees was between 31 and \n42 cm, depending on the location. The average logging time for willows was 1.65 \nmin/tree, i.e. the delimbing time was 0.97 min/tree, the time of positioning 0.18 min/tree \nand the cutting time was 24 min/tree. The average transition time (from one tree to \nanother tree) was 0.28 min/tree. The felling and undercutting time increases as the \ndiameter at breast height of the tree increases, as does the delimbing time. The average \nfuel consumption per working hour was between 25.5 l and 34.4 l, depending on the \noperating conditions. The downtime amounts to 17 to 20 % of the harvester's operating \ntime without the preparatory-final time. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n18 \n \nPotrošnja goriva skidera po radnim operacijama tijekom \nprivlačenja drva – Studija slučaja \nMarijan Šušnjar  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, msusnjar@sumfak.unizg.hr  \nZdravko Pandur \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, zpandur@sumfak.unizg.hr  \nMarin Bačić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, mbacic1@sumfak.unizg.hr  \nIstraživanja su provedena pri privlačenju drva skiderom Ecotrac 140V u pgorskim \nuvjetima rada. Skider je bio opremljen mjernim uređajem WIGO-E (Telematic Data \ncollector) gateway s integriranim GPS sustavom, koji je osiguravao prikupljanje podataka \nsa senzora i motora te pohranjivanje u računalo putem CANBUS-a i prijenos podataka \nGSM-om na web platforme. Za precizno mjerenje potrošnje goriva na skider je ugrađen \ndiferencijalni mjerač potrošnje goriva DFM 100CD koji ima mogućnost mjerenja trenutne \npotrošnje goriva i ukupne potrošnje goriva. Raspon mjerenja pokriva minimalni protok od \n10 L/h, maksimalni protok od 100 L/h s točnošću od ± 3%. \nPodaci o potrošnji goriva (mL), položaju (ruta putovanja) i detekciji rada vitla mjereni su s \nfrekvencijom uzorkovanja od 5 s. Nadalje, konstantno su mjereni obujmi tovara svakog \nturnusa i nagibi traktorskih puteva. \nNa temelju rezultata mjerenja potrošnje goriva skidera Ecotrac 140 V pri privlačenju \ndrva, na istom radilištu tijekom 8 radnih dana, određena je potrošnja goriva po radnim \noperacijama unutar svakog turnusa i ukupno po radnim danima. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n19 \n \nUticaj šumske transportne infrastrukture na akumulaciju \nnanosa u brdsko-planinskim vodotocima \nN. Mekić \n \nMinistarstvo privrede Kantona Sarajevo \n \nMuhamed Bajrić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, m.bajric@sfsa.unsa.ba  \nE. Hadžić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet \nH. Milišić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet \nAmina Karišik \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, a.karisik@sfsa.unsa.ba  \nUvod: Prisutne klimatske promjene, brdsko-planinski reljef i razvijena hidrografska mreža \nu Bosni i Hercegovini pogoduju učestalijoj pojavi bujica. Područja na kojima inicijalno \nnastaju bujični tokovi su uglavnom vezana za šume i šumska zemljišta. U tom kontekstu, \nistraživanje uticaja šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u ovim \nvodotocima postaje od suštinskog značaja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi i \nposljedice ovog problema.  \n \nMaterijal i metode: Istraživanje je sprovedeno na području Kantona Sarajevo, sa fokusom \nna dva \"mala\" slivna područja potoka Lučica površine 3,68 km2 i potoka Klade površine \n4,33 km2. Oba potoka karakteriše bujični režim, što rezultira intenzivnim bujičnim \ntokovima tokom perioda obilnih padavina, sa značajnom količinom erodiranog materijala \nrazličitog karaktera. U istraživanju su prikupljeni uzorci materijala iz akumuliranog nanosa \npotoka Lučica i Klade, kao i uzorci sa pripadajućeg slivnog područja, na kojima su detaljno \nanalizirane karakteristike materijala. Ovi uzorci su podvrgnuti laboratorijskim ispitivanjima \nradi utvrđivanja granulometrijskog sastava i petrografsko-mineralnog sastava erozionog \nmaterijala. Na osnovu rezultata, identifikovane su dominantne geološke strukture i \nminerali u erozionom nanosu, kao i njihov procenat prisustva u uzorcima. U istraživanju \nsu primjenom GIS-a utvrđene dužine šumskih kamionskih puteva, traktorskih puteva i \ntraktorskih vlaka sa istraživanog područje. Dodatno, terenskim istraživanjima izvršena je \nprocjena trenutnog stanja ove infrastrukture u kontekstu tehničkih elemenata, redovnog \nodržavanja, kao i ostalih relevantnih faktora koji imaju potencijalni uticaj na proces \nformiranja i transporta erodiranog nanosa u brdsko-planinskim vodotocima. \n \nRezultati: Analizom uzoraka geološkog i mineralno-petrografskog sastava zemljišta u \nslivovima, utvrđeno je da uzorci akumuliranog nanosa sadrže krečnjak, koji nije prisutan \nu samom slivnom području. Ovaj krečnjak ima porijeklo sa primarne mreže šumske \ntransportne infrastrukture, sa udjelom od 5,5% u akumulaciji potoka Lučica i 2% u potoku \nKlade. Ostatak materijala u akumuliranom nanosu pokazuje identičnu strukturu kao i \nmaterijal u slivnom području. Terenskim istraživanjem je utvrđeno da nema vidljivih \nerozionih procesa na slivnom području niti značajnijih morfoloških promjena u koritima \npotoka Lučica i Klade. Međutim, vidljivi erozioni procesi uočeni su na primarnoj i \nsekundarnoj mreži šumske transportne infrastrukture, sa koje je erodirani materijal \ndospio u korita potoka Lučica i Klade, gdje je i akumuliran. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n20 \n \nDiskusija: Guste mreže šumske transportne infrastrukture bez propisnog održavanja i \nprovođenja mjera sanacije pridonose produkciji erodiranog materijala koji se u značajnoj \nkoličini akumulira u brdsko-planinskim vodotocima. Nedostatak vodopropusnih objekata \ni drugih zaštitnih mjera dodatno pogoršava situaciju, posebno na područjima s velikim \nuzdužnim nagibima. Iako su slivovi Lučica i Klade prekriveni u velikom postotku šumom, \nnedostatak održavanja šumske transportne infrastrukture rezultira značajnom \nakumulacijom nanosa. Dobiveni rezultati istraživanja naglašavaju kompleksnu \nmeđuovisnost između antropogenih aktivnosti, prirodnih procesa i ekosistema, što \nukazuje na potrebu za razvojem održivih strategija upravljanja šumskom transportnom \ninfrastrukturom radi zaštite životne sredine i očuvanja vodnih resursa u Bosni i \nHercegovini.  \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n21 \n \nStrojna sječa na velikim nagibima sa trakcijskim vitlom \nLuka Pajek \n \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nluka.pajek@bf.uni-lj.si  \nAnton Poje \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nanton.poje@bf.uni-lj.si  \nŠumarstvo se na svjetskom i europskom nivoju suočava s nedostatkom radnika i teškim \nradnim uvjetima, za one koje rade u šumi na traktorima i sa motornom pilom. Uz toga, \nmnogo više harvestera i forwardera radi u svijetskim šumama. Sječa se u modernom \nšumarstvu zbog novih strojeva premješta i u pretežno neotvorena područja, gdje se rad \nu šumi do sada nije obavljao, jer su uvjeti za rad zbog velikih nagiba i strmih padina bili \nopasni za šumske radnike. Velike šumarske firme se zbog toga odlučuje za nabavu \nmodernijih i učinkovitijih strojeva, koji su snažniji i brži od klasične, ručno strojne sječe. A \nprije svega, strojevi su mnogo sigurniji za rad, više su ergonomsko pogodni, uopče na \nvelikim nagibima. Jer su strojevi sposobni raditi na velikim nagibima, sve više se uz \ndodatne potrijebe varnosti, tekom sječe korište i trakcijske vitlove, koji omugučajo mnogo \nsigurniji rad za šumarje. Korištenje trakcijskog vitla ima nakon pozitivnih učinaka na tla i \nsestojine, također i negativne učince koji se tiču same organizacije rada i terenske \npripreme. U saradnji sa firmo SiDG, smo napravili analizu ergonomskog, ekološkog i \nekonomskog upliva strojne sječe i spravila lesa u kombinaciji sa trakcijskim vitlom firme \nEcoforst, modela T-Winch. Za analizu ovog sistema rada smo snimali podace na 3 \nlokacijama u Sloveniji, ukupno 27 dana. Isti podaci su se snimali na harvesteru i \nforvarderu. Nakon sječe smo snimali ozlijede na siječnim linijama. i sa metodu krožnih \nploskova i ozlijede sastojeva, da bi ocijenili oštečenost sastoja i tla nakon sječe sa strojima \nna velikim naklonima. Jer je to bio prvi pokušaj rada strojeva sa ovakim vitlom u Sloveniji, \nnapravili smo detajlnu analizu same organizacije rada, pripreme sastoja, posebnosti rada, \nzastojeva i psihički utjecaj na radnike.  \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n22 \n \nEfekti rada na privlačenju drveta šumskom žičarom “Mounty \n4000” \nJusuf Musić  \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, j.music@sfsa.unsa.ba  \nJelena Knežević \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, j.knezevic@sfsa.unsa.ba  \nVelid Halilović \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, v.halilovic@sfsa.unsa.ba  \nE. Sirćo \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet \nDž. Sokolović \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet \nUvod: Privlačenje drveta žičarama predstavlja njegov transport pomoću čeličnih sajli, pri \nčemu je teret djelimično ili potpuno odignut od tla, te je interakcija tlo – stroj minimalna \nili potpuno eliminirana uz znatno manje negativne efekte po tlo. Naglašena ekološka \npogodnost žičara rezultirala je i povećanim interesom za njihovom primjenom u \nšumarstvu BiH, ali uglavnom izostaju sistemska istraživanja ove tehnologije rada. \n \nMaterijal i metode: U radu je analizirana produktivost i troškovi privlačenja drveta \nstupnom kamionskom žičarom “Mounty 4000” u zavisnosti od važnijih utjecajnih faktora \n(zapremine tereta i distance privlačenja). Istraživanje je provedeno u šumskom odjeljenju \n73, GJ „Krivaja - Zavidovići“ u kojem dominatno učešće imaju stabla bukve, često velikih \ndimenzija. Primjenjen je sortimentni metod rada uz sinhronizovani rad grupe od četiri \nradnika. Efekti rada analizirane šumske žičare su utvrđeni primjenom studija rada i \nvremena. Podaci o teretu privlačenja i ostvarenom radnom učinku utvrđeni su u skladu \nsa standardom JUS D.BO.022, a trajanje vremena pojedinih radnih operacija snimljeno je \nprimjenom UMT softvera. Istraživanje zavisnosti produktivnosti rada šumske žičare od \nutjecajnih faktora izvršeno je GLM analizom korištenjem statističkog programa \nSTATGRAPHICS Centurion XVII. Utvrđivanje troškova rada izvršeno je prema Metodici \nkalkulacija ekonomičnosti strojnog rada u šumarstvu (Turk 1977). \n \nRezultati: Ukupno je snimljeno 68 transportnih ciklusa (tura) uz evidentirani učinak od \n49,37 m3. Udio tzv. operativnog vremena iznosio je 79,7%, a dodatnog vremena 20,3%. \nVrijeme demontaže i montaže žičare iznosilo je ukupno 116,1 min ili oko 8 radnika –sata \n(distanca 350 m). Istraživanjem zavisnosti produktivnosti rada od utjecajnih faktora \nutvrđeno je da utjecaj zapremine tereta nije statistički značajan pri vjerovatnoći od 95%. \nUtjecaj distance privlačenja se ispoljio na način da produktivnost rada na privlačenju \ndrveta opada sa povećanjem distance i kreće se od 82,05 m3/RD (distanca 50 m) do \n31,39 m3/RD (distanca 400 m). Provedenom kalkulacijom troškova rada utvrđeno je da \nneposredni jedinični troškovi rada sječe stabala, izrade drvnih sortimenata i privlačenja \ndrveta šumskom žičarom “Mounty 4000” rastu sa povećanjem distance privlačenja i \nkreću se od 24,49 KM/m3 (distanca 50 m) do 64,03 KM/m3 (distanca 400 m ). \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n23 \n \nDiskusija: Analiza strukture radnog vremena, kao i vremena montaže i demontaže \nšumske žičare “Mounty 4000” ukazala je na odličnu obučenost radnika i vrlo dobru \norganizaciju rada u istraživanom šumskom odjeljenju. Dobiveni rezultati o utrošku \nvremena i produktivnosti rada su logični i po svojim vrijednostima slični rezultatima \ndrugih autora koji su istraživali ovu problematiku, u sličnim uvjetima rada. Primjena \nstablovnog metoda rada, posebno u četinarskim sastojinama, povećala bi radni učinak \nna sječi stabala, rezultirala većom iskorištenosti procesorske glave, te povećanjem \nukupne produktivnosti rada. Potrebno je doznaku stabala prilagoditi efikasnom i \nekonomski prihvatljivom radu šumske žičare. Naime, u istraživanom odjeljenju zapremina \nizrađene oblovine iznosila je svega 0,5-0,6 m3/m žičane trase, što se u literaturi navodi \nkao nedostatno.  \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n24 \n \nProizvodnja drvnih sortimenata topole \nRanko Sarić \nPE ''Vojvodinašume'', FE ''Banat'' Pančevo, ranko.saric@banatsume.rs  \nIzvod: U radu je prikazena proizvodnja drvnih sortimenata topole na dve stalne ogledne \npovršine. Prva ogledna površina nalazi se u Donjem Podunavlju u nezaštićenom delu od \npoplava. Period istraživanja je od 2013-2023 godine. Zasad je podignut sa klonom topole \nPopulus euramericana 'I-214' na tri razmaka sadnje: 5x5 m, 6x6 m 6,5x6,5 m. Najveća \nvrednost drvnih sortimenata u sedamnaestoj godini starosti je na razmaku 6x6 m i iznosi \n22.567 eura po ha. Na drugoj oglednoj površini prikazana je proizvodnja klona Populus \neuramericana 'I-214'  i klona Populus euramericana 'M1' u 11 godini starosti. Ogledna \npovršina se nalazi u Titelu u zaštićenom delu od poplava. Period istraživanje je od 2016-\n2023 godine. Oba klona su podignuti na razmaku 6x6 m. Vrednost drvnih sortimenata u \njedanaestoj godini starosti, kod klona I-214 je 9.440 eura po ha, a kod klona M1 je 4.922 \neura po ha. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n25 \n \nIzazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih \nsortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača \nDinko Vusić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, dvusic@sumfak.unizg.hr  \nBranko Ursić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, bursic@sumfak.unizg.hr  \nMarijo Plantak \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, ipapa@sumfak.unizg.hr  \nModerni harvesteri opremljeni su tehničkim komponentama i računalnim programima \nčijom se primjenom osim za osnovnu namjenu upravljanja radom stroja i pomoći pri \npostupcima sječe i izrade drva može bitno unaprijediti cjelokupni logistički sustav. Bitna \nkomponenta logističkog sustava je i pravodobna i točna informacija o količini, kakvoći i \nlokaciji izrađenih drvnih sortimenata. Iako je izmjera izrađenog drva pomoću harvestera \nmnogo jednostavnija i brža u odnosu na ručni način izmjere obujma drva, uporabom \nharvesterske tehnologije za izmjeru drva nastaju tri ključna problema, a to su: točnost \nsame izmjere, pouzdanost evidencije te način obilježavanja sortimenata. Cilj je \nistraživanja bio utvrditi točnost izmjere uspoređujući razliku između obujma oblog drva \nizmjerenog harvesterskom glavom i klasičnim načinom izmjere drvnih sortimenta u \nprorednim sječinama običnog graba (Carpinus betulus L.) i obične bukve (Fagus sylvatica \nL.) starosti 79 godina. Na području gospodarske jedinice »Bjelovarska Bilogora« \nodabrana su dva odsjeka, a sječa i izrada drvnih sortimenta obavljena je harvesterom \nTimberjack 1470D s harvesterskom glavom Timberjack 758. Ukupno su izmjerena 133 \nsortimenta proizvedena od 29 stabala u odsjeku 14b i 151 sortiment proizveden od 26 \nstabala u odsjeku 14c. Rezultati istraživanja ukazuju na značajne razlike između obujama \ndrvnih sortimenata utvrđenih na propisani način prilikom preuzimanja drvnih \nsortimenata i podataka preuzetih iz računalne evidencije harvestera. Odstupanja na \nrazini stabla ukazuju da računalna evidencija harvestera u većini slučajeva iskazuje manji \nobujam u oba promatrana odsjeka. Većina razlika iskazanih u postotnim iznosima nalazi \nse u rasponu ±20 %, uz značajan broj odstupanja (uglavnom pozitivnih) i izvan \nnavedenog raspona. Detaljnije analize odstupanja, provedene na razini pojedinih \nsortimenata), ukazuju i na razloge relativno velikih odstupanja na razini stabala uzorka. \nEvidentno je da glavnina razlika nastaje pri mjerenju drvnih sortimenata izrađenih iz \nkrošnje. Analiza postotnih razlika u dva istraživana odsjeka, uz potrebu redovite \nkalibracije mjernih uređaja harvestera (normalno distribuirana odstupanja), jasno \nidentificira dva uzroka nastanaka razlika prilikom mjerenja drvnih sortimenata izrađenih \niz krošnje: \n• \nneevidentiranje izrađenih sortimenata (pozitivna postotna razlika 100%) koja \nprvenstveno nastaje prilikom evidencije obujma sortimenata čija je stvarna \nduljina manja od nominalne; \n• \nevidentiranje većeg obujma izrađenih drvnih sortimenata (negativna razlika) \nistovremenom izradom više komada oblog drva u jednom zahvatu (mjerenje \nvećeg promjera uz istovremeni izostanak jednog ili više komada u evidenciji – što \ndjelomično sudjeluje i pri stvaranju pozitivnih razlika navedenih pod prethodnom \ntočkom). \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n26 \n \nEvidentiranje sortimenata čija je duljina manja od nominalne stvar je prilagodbe postavki \nračunalnoga sustava harvestera i ne bi trebala predstavljati prepreku u ostvarivanju \ntočnosti računalne evidencije. Glavnina odstupanja koja pokazuju trend normalne \ndistribucije moguće je anulirati pravovremenom kalibracijom mjernoga sustava i njenom \nredovitom provjerom. Poseban problem prilikom mjerenja dimenzija drvnih sortimenata i \nposljedično evidencije njihova obujma predstavlja način izrade drvnih sortimenata iz \nkrošnje istovremenim trupljenjem dva ili više komada obloga drva. Navedeni način rada \npredstavlja modifikaciju karakterističnu prvenstveno za rad u sječinama listača s ciljem \npovećanja ostvarive proizvodnosti, ali nedvojbeno rezultira netočnom izmjerom izrađenih \nsortimenata. Ostali razlozi netočnoga mjerenja leže također u morfološkom obliku \nizrađivanih bjelogoročnih stabala i posljedično nemogućnosti potpunog kresanja grana i \nizradi rašlji u jednome zahvatu. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n27 \n \nPotencijal \nšumske \nprotupožarne \ninfrastrukture \n– \nvišenamjenski pristup korištenju šumskih površina  \nŠ. Birkić \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nKruno Lepoglavec  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, klepoglavec@sumfak.unizg.hr  \nMarijan Šušnjar \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, msusnjar@sumfak.unizg.hr  \nZdravko Pandur \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, zpandur@sumfak.unizg.hr  \nMarin Bačić  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mbacic1@sumfak.unizg.hr  \nHrvoje Nevečerel \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, hnevecerel@sumfak.unizg.hr  \nŠumska protupožarna infrastruktura ovisi o količini i učestalosti požara, a njihova \nprisutnost na području šuma omogućava brzu intervenciju i saniranje šteta. Potrebno je \nutvrditi prostorni raspored pristupnih puteva u zoni visokonaponskih dalekovoda i \nuključiti ih u protupožarnu infrastrukturu te je usporediti sa planskom protupožarnom \ninfrastrukturom u zoni visokonaponskih dalekovoda. Ispitivanje će se provesti na \npodručju UŠP Split na mjestima gdje dalekovodi prolaze kroz državne i privatne šume. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n28 \n \nList of participants \nAmina Karišik \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \n a.karisik@sfsa.unsa.ba \nAndreja Đuka \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \n aduka@sumfak.unizg.hr \nBranko Ursić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nbursic@sumfak.unizg.hr \nDane Marčeta \nŠumarski fakultet, Banja Luka \ndane.marceta@sf.unibl.org \nDinko Vusić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ndvusic@sumfak.unizg.hr \nDino Hadžidervišagić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nd.hadzidervisagic@sfsa.unsa.ba \nDušan Stojnić \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \ndusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs \nHrvoje Nevečerel \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nhnevecerel@sumfak.unizg.hr \nIgor Potočnik \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nigor.potocnik@bf.uni-lj.si \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nipapa@sumfak.unizg.hr \nJelena Knežević \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nj.knezevic@sfsa.unsa.ba \nJusuf Musić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nj.music@sfsa.unsa.ba \nKrč Janez \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \njanez.krc@bf.uni-lj.si \nKruno Lepoglavec \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nklepoglavec@sumfak.unizg.hr \nLjupcho Nestorovski \nSumarski fakultet – Skopje \nnestorovskil@hotmail.com \nMarijan Šušnjar \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmsusnjar@sumfak.unizg.hr \nMarin Bačić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmbacic1@sumfak.unizg.hr \nMatevž Mihelič \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nmatevz.mihelic@bf.uni-lj.si \nMatija Bakarić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmbakaric@sumfak.unizg.hr \nMatija Landekić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmlandekic@sumfak.unizg.hr \nMihael Lovrinčević \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmlovrincevic@sumfak.unizg.hr \nMilorad Danilović \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nmilorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs \nMuhamed Bajrić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nm.bajric@sfsa.unsa.ba \nPajek Luka \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nluka.pajek@bf.uni-lj.si \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n29 \n \nPoje Anton \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nanton.poje@bf.uni-lj.si \nRanko Sarić \nVojvodina šume \nranko.saric@banatsume.rs \nSlavica Antonić \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nslavica.antonic@sfb.bg.ac.rs \nŠpela Pezdevšek \nMalovrh \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nspela.pezdevsek.malovrh@bf.uni-\nlj.si \nTibor Pentek \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ntpentek@sumfak.unizg.hr \nTomislav Poršinsky \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ntporsinsky@sumfak.unizg.hr \nVelid Halilović \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nv.halilovic@sfsa.unsa.ba \nVladimir Petković \nŠumarski fakultet, Banja Luka \nvladimir.petkovic@sf.unibl.org \nVladimir Puđa \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nvladimir.pudja@sfb.bg.ac.rs \nZala Uhan \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nzala.uhan@bf.uni-lj.si \nZdravko Pandur \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nzpandur@sumfak.unizg.hr \nZdravko Trajanov \nSumarski fakultet – Skopje \nztrajanov@sf.ukim.edu.mk \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n30 \n \n \nRaziskovalni program:\nP4-0430 - Gozdno-lesna veriga in podnebne spremembe: prehod v krožno\nbiogospodarstvo\n"}
{"dc.title": "Uticaj šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u brdsko-planinskim vodotocima", "dc.creator": "Mekić, N.;Bajrić, Muhamed;Hadžić, Emina;Milišić, H.;Karišik, Amina", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_95340", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=192130&dn=", "text": "IX. International\nConference\nFOREST ENGINEERING OF\nSOUTH-EASTERN EUROPE\n- State and challenges\nTerme Čatež, 18. - 20. September 2024 \nBook of abstracts\nTerme Čatež, 2024\n \n \n \n \nIX. International Conference, Forest \nEngineering of South-Eastern Europe –  \nState and challenges \n \n \nBook of abstracts \nTerme Čatež, 18. – 20. September 2024 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nTerme Čatež, 2024 \n \n \n \nPublication title:  \nIX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe – State and challenges, Book of abstracts \nEditor \nJanez Krč \nCover photo by: \nAnton Poje \nTechnical editor: \nZala Uhan \n \n \nThis work is licensed under a Creative Commons Attribution-ShareAlike 4.0 \nInternational License. \n \n \nPublished and issued by: \nBiotehniška \nfakulteta \nUniverze v \nLjubljani, \nOddelek \nza \ngozdarstvo in obnovljive gozdne vire (Biotechnical Faculty of \nUniversity of Ljubljana, Department of Forestry and Renewable \nForest Resources) \nFor the publisher and issuer: \nMarina Pintar, the Dean of Biotechnical Faculty of Ljubljana \nDesign and layout: \nZala Uhan \nPrinted by:  \nBiotehniška \nfakulteta \nUniverze v \nLjubljani, \nOddelek \nza \ngozdarstvo in obnovljive gozdne vire (Biotechnical Faculty of \nUniversity of Ljubljana, Department of Forestry and Renewable \nForest Resources) \nNumber of copies printed \n60 \n \n \n1. Edition \nLjubljana, 2024 \n \n \n \n \nPlace and time of conference: \n \nTerme Čatež, 18. – 20. September 2024 \nConference organizing \ncommittee: \n \n \nJanez Krč (chair), Igor Potočnik, Anton Poje, Luka Pajek, Matevž \nMihelič, Špela Pezdevšek Malovrh, Zala Uhan \nPublication is free of charge. \n \n \n \n \n \n \nCIP - Kataložni zapis o publikaciji \nNarodna in univerzitetna knjižnica, Ljubljana \n \n630*3(082) \n \nIX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe - state and challenges (9 ; 2024 ; Čatež) \n    IX. International Conference, Forest Engineering of South-\nEastern Europe - state and challenges : book of abstracts : \nTerme Čatež, 18.-20. September 2024 / [editor Janez Krč]. - 1st \ned. - Ljubljana : Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in \nobnovljive gozdne vire = Biotechnical Faculty, Department of \nForestry and Renewable Forest Resources, 2024 \n \nISBN 978-961-6020-88-6 \nCOBISS.SI-ID 208652803 \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \nTable of Contents: \nSession 1: Forest economics and organization \n \n \n \nUhan Z.,  \nPezdevšek Malovrh Š. \nSpremnost privatnih šumovlasnika za poslovno \nudruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz \nprivatnih šuma u Sloveniji \n \n5 \nPapa I., \nLovrinčević M., \nAščić A., \nPopović M., \nPentek T., \nĐuka A. \n \nOdređivanje stvarne udaljenosti privlačenja \ndrva na nagnutim terenima pomoću \naerofotogrametrijskih snimaka \n \n7 \nBakarić M., \nLandekić M. \n \nSustav upravljanja okolišem prema normi ISO \n14001 u šumarskom poduzetništvu Republike \nHrvatske \n \n8 \nMarčeta D., \nPetković V. \nImplementation of an Integrated Information \nSystem in Public Forest Enterprise “Šume \nRepublike Srpske” a.d. Sokolac  \n9 \n \nSession 2: Forest ergonomics \n \n \n \nVasiljević P., \nDanilović M., \nStojnić D., \nAntonić S. \n \nEfficiency of the mechanical and electronic \nsystem for logging safety \n \n11 \nPoje A. \nInfluence of Stump and Tree Characteristics on \nFellers' Hand-Arm Vibrations  \n \n12 \nKrč J., \nAmbrožič L. \nNekateri kazalci in primerjave z analizo \ndelovnega procesa pri spravilu lesa z \nvečbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty \n4000  \n \n13 \nVasiljević P., \nDanilović M., \nAntonić S. \n \nThe potential use of airbag as an alarm for \noccupational injuries \n \n14 \n \n \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \nSession 3: Forest road network & Forest harvesting I \n \n \n \nPoršinksy T., \nGrden D., \nĐuka A. \n \nZnačajke ovodobnih skidera s vitlom \n \n15 \nPotočnik I. \nŠumski putevi u šumskom području - i sutra? \n \n16 \nDanilović M., \nStojnić D., \nPuđa V., \nLutkić Đ. \n \nProductivity of John Deere 1470 G harvester in \nwhite Willow plantations \n \n17 \nŠušnjar M., \nPandur Z., \nBačić M. \n \nPotrošnja goriva skidera po radnim operacijama \ntijekom privlačenja drva – Studija slučaja \n \n18 \nMekić N., \nBajrić M., \nHadžić E., \nMilišić H., \nKarišik A.  \n \nUticaj šumske transportne infrastrukture na \nakumulaciju nanosa u brdsko-planinskim \nvodotocima \n \n19 \nSession 4: Forest harvesting II \n \n \n \nPajek L., \nPoje A. \nStrojna sječa na velikim nagibima sa trakcijskim \nvitlom \n \n21 \nMusić J., \nKnežević J., \nHalilović V., \nSirćo E., \nSokolović Dž. \n \nEfekti rada na privlačenju drveta šumskom \nžičarom “Mounty 4000” \n \n22 \nSarić R. \nProizvodnja drvnih sortimenata topole \n \n24 \nVusić D., \nUrsić B., \nPlantak M., \nPapa I. \n  \nIzazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru \ndrvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača \n \n25 \nBirkić Š., \nLepoglavec K., \nŠušnjar M., \nPandur Z., \nBačić M., \nNevečerel H. \nPotencijal šumske protupožarne infrastrukture \n– višenamjenski pristup korištenju šumskih \npovršina  \n27 \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n5 \n \nSpremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u \ncilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji \nZala Uhan \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nzala.uhan@bf.uni-lj.si  \nŠpela Pezdevšek Malovrh \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nspela.pezdevsek.malovrh@bf.uni-lj.si  \nU Sloveniji je u privatnom vlasništvu 77,0 % šuma, i one imaju ključnu ulogu u smislu \npružanja brojnih usluga šumskih ekosustava i ispunjenja različitih ciljeva EU i nacionalne \nšumarske, okolišne, klimatske i energetske politike. Jedan od bitnih ciljeva ovih politika je \ni osiguravanje zdravih, raznolikih i otpornih šuma, kroz održivo gospodarenje šumama i \nmobilizaciju drvnih resursa iz privatnih šuma, jer trendovi pokazuju da će se potražnja za \ndrvom kao energentom u svijetu smanjiti, dok će potražnja za industrijskom oblovinom \nporasti. \nU Sloveniji se, po podacima javne šumarske administracije, susrećemo sa niskom stopom \nrealizacije planiranih radova u privatnim šumama, na šta utječe mali i usitnjen šumski \nposjed, veliki broj (su)vlasnika i promijenjen odnos vlasnika prema šuma i prema ciljevima \ngospodarenja. Na političkoj razini su bile usvojene različite mjere podrške vlasnicima \nprivatnih šuma za rješavanje problema neefikasnog gospodarenja privatnim šumama, \nmeđu kojima je kao ključni instrument prepoznato poslovno povezivanje vlasnika (pri \nizvođenju radova ili u zajedničkom nastupu na tržištu šumskih drvnih sortimenata) (dalje: \nposlovno povezivanje) i njihova poslovna saradnja sa izvođačima radova u šumarstvu i \nostalim akterima u šumsko-drvnom lancu (dalje: poslovna saradnja). Unatoč \nnastojanjima, da poslovno povezivanje i poslovna saradnja privatnih šumovlasnika zažive \nu praksi, u Sloveniji je trenutno povezanih manje od 0,5 % vlasnika privatnih šuma.  \nCilj ovog istraživanja je utvrditi spremnost privatnih šumovlasnika na poslovno \npovezivanje i poslovnu saradnju i utvrditi na koji način veličina šumskog posjeda, \naktivnosti gospodarenja, ciljevi gospodarenja i socijalno-ekonomske karakteristike \n(starost, stepen obrazovanja i status zaposlenja) utječu na njihovo spremnost. U sklopu \nnacionalnog projekta CRP MOBILES je u 2022. godini provedena anketa sa 1.515 slučajno \nodabranih vlasnika privatnih šuma. Rezultati ankete pokazuju, da je 51,6 % privatnih \nšumovlasnika spremno za poslovno povezivanje i 30,1 % neodlučnih po tom pitanju, te da \nje 56,9 % privatnih šumovlasnika spremno na poslovnu saradnju uz 26,8 % neodlučenih, \nšto ukazuje na visok stepen spremnosti privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje \ni saradnju. \nKako bi se utvrdilo koji faktori utječu na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno \npovezivanje i poslovnu saradnju, razvijena su dva odvojena logistička modela. Rezultati \nmodela I pokazuju da na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje \nutiču ciljevi gospodarenja šumama (skladištenje ugljika, proizvodnja drveta i biomase za \nvlastite potrebe, proizvodnja drveta i biomase za tržište i investicija za budućnost), \nstarost vlasnika šume i status zaposlenja. Rezultati modela II pokazuju da na spremnost \nvlasnika privatnih šuma za poslovno suradnju utiču ciljevi gospodarenja šumama \n(očuvanje biodiverziteta, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe proizvodnja \ndrveta i biomase za tržište) i nivo obrazovanja.  \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n6 \n \nZa jačanje poslovnog povezivanja privatnih šumovlasnika, nužan je aktivniji pristup, prije \nsvega putem boljeg informiranja i savjetovanja svih aktera u sektoru šumarstva, jer su \nrezultati istraživanja pokazali koja grupa privatnih šumovlasnika pokazuje veći \ninteres/spremnost za poslovno povezivanje ili poslovnu saradnju. Budući da su privatni \nšumovlasnici vrlo raznoliki, što se očituje u njihovom odnosu prema šumi i ciljevima \ngospodarenja, potrebno je prilagoditi mjere šumarske politike za pojedine grupe privatnih \nšumoposjednika ako se žele ostvariti cilj mobilizacije drveta kroz poslovno povezivanje i \nposlovnu saradnju. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n7 \n \nOdređivanje stvarne udaljenosti privlačenja drva na nagnutim \nterenima pomoću aerofotogrametrijskih snimaka \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, ipapa@sumfak.unizg.hr  \nMihael Lovrinčević \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlovrincevic@sumfak.unizg.hr  \nAntonio Aščić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nMaja Popović \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nTibor Pentek \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, tpentek@sumfak.unizg.hr  \nAndreja Đuka \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, aduka@sumfak.unizg.hr  \nIzračun srednje udaljenosti privlačenja drva predstavlja jednu od glavnih i neizostavnih \nstavki prilikom izrade kvalitetne studije primarnog otvaranja šuma. Ovim istraživanjem \nanalizirana je mogućnost primjene bespilotnih letjelica pri snimanju terena u listopadnim \nsastojinama koje pridolaze na nagnutim terenima u svrhu izračuna stvarne udaljenosti \nprivlačenja drva. Na temelju prikupljenih aerofotogrametrijskih snimaka na području UŠP \nDelnice, šumarije Vrbovsko i Skrad izrađen je digitalni modela terena za svaki istraživani \nodsjek u računalnom programu PIX4Dmapper. Daljnje analize bile su fokusirane na \nodređivanje najpovoljnije prostorne rezolucije i veličine rastera (piksela) digitalnog \nmodela terena pomoću koje se na temelju postojećih podataka o primarnoj i sekundarnoj \nšumskoj prometnoj infrastrukturi može pouzdano izračunati stvarna udaljenost \nprivlačenja drva. Na temelju analiziranih rezultata utvrđeno je da dolazi do statistički \nznačajne razlike u vrijednostima stvarnih udaljenosti privlačenja drva na izvoznim \npravcima istraživanih područja a koje su ovisne o prostornoj rezoluciji (veličini piksela) \nizrađenih digitalnih modela terena. Daljnjim analizama utvrđeno je kako digitalni model \nterena veličine piksela 2,5 x 2,5 m predstavlja optimalnu prostornu rezoluciju koja ne \nutječe na pojavnost statistički značajne razlike pri određivanju stvarne udaljenosti \nprivlačenja drva. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n8 \n \nSustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u \nšumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske \nMatija Bakarić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mbakaric@sumfak.unizg.hr  \nMatija Landekić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlandekic@sumfak.unizg.hr  \nGlobalno najzastupljenija međunarodna norma za upravljanje okolišem je ISO 14001 sa \nsvrhom široke primjenjivosti na područje industrija i aktivnosti, što ju čini univerzalnom \nnormom. Ključni cilj je stvaranje okvira organizacijama za postizanje poboljšanja u \npodručju djelovanja na okoliš u skladu s vlastitim usmjerenjima i politikama zaštite \nokoliša. Primjena standarda osigurava zaštitu okoliša, bolju reputaciju kroz segment \nkonkurentske prednosti na razvijenim tržištima, pozitivni efekti kroz ostvarivanje \nekonomskih koristi u segmentu raznih ušteda (struja, gorivo, papir), i sl. \nMetode istraživanja uključuju pretraživanja literaturne dimenzije relevantnih domaćih i \ninozemnih znanstvenih i stručnih izvora, pregledavanje web stranica znanstvenih \ninstitucija koje se bave istraživanom problematikom te pretraživanje online baza \npodataka. Dodatno, zbog konkretnije spoznaje problematike analiziran je cjelokupni \nproces ostvarivanja certifikata i godišnjih pregleda “audit” za poduzeće čiji je aspekt \nposlovanja, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u Republici Hrvatskoj, vezan za \nusluge u šumarstvu i zaštiti prirode. \nRezultati prikazuju primijenjene zahtjeve za sustav upravljanja okolišem koji organizaciji \nomogućuje razvoj te primjenu politike i ciljeva koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i \ninformacije o ključnim aspektima okoliša. Norma ISO 14001 najbolje rezultate daje u \ninterakciji sa drugim ISO normativima kao što su ISO 9001 za kvalitetu te u šumarskom \nsektoru sa normativima ISO 45001 kao međunarodna norma za zdravlje i sigurnost na \nradu.  \nPromatrajući dostupne materijale i izvore utvrđen je međuodnos između cijeloga niza \nnormi i certifikacija koje mogu biti temelj za ubrzani razvoj novih inovativnih \npoduzetničkih modela u šumarstvu na temelju elemenata konkurentske prednosti što \notvara nova tržišta i uvodi mjere štednje. Uspostava i održavanja ISO 14001 norme \nzahtijeva prikaz metričkih vrijednosti održavanja normativnih zahtjeva kroz identifikaciju \naspekata na okoliš koji uključuju: trošenje energije, trošenje goriva za motorna vozila, \ntrošenje papira, trošenje vode, stvaranje otpada raznih svojstava, izlijevanje goriva i dr. \nNavedeni identificirani aspekti studije slučaja ne moraju odgovarati svim poduzećima \nkoja posjeduju certifikat ISO 14001 što je i razlog široke primjenjivosti i univerzalnosti \nistog. Za svaki identificirani aspekt okoliša utvrđeni su tablično precizni izvori, utjecaj na \nokoliš, zakonski zahtjevi, nadzori ili mjerenje te završna napomena za održavanje ili \npoboljšanje stanja. \nRazrađena norma primjenjiva je u svakoj organizaciji koja želi uspostaviti, implementirati, \nodržavati i unaprijediti sustav upravljanja okolišem. Cilj norme je minimalizirati tragove \nposlovanja koja svaka organizacija ostavlja za sobom u smislu onečišćavanja i zagađenja \nokoliša koji su posljedica poslovanja. Postizanje ravnoteže između okoliša, društva i \ngospodarstva smatra se vrlo značajnim za udovoljenje potreba sadašnjeg vremena bez \nugrožavanja mogućnosti budućih generacija da udovolje također svojim potrebama. \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n9 \n \nImplementation of an Integrated Information System in Public \nForest Enterprise “Šume Republike Srpske” a.d. Sokolac \nDane Marčeta  \n \nFaculty of Forestry, University of Banja Luka, dane.marceta@sf.unibl.org  \nVladimir Petković  \nFaculty of Forestry, University of Banja Luka, vladimir.petkovic@sf.unibl.org  \nIntroduction:  \nThe Public Forest Enterprise »Šume Republike Srpske« a.d. Sokolac (further “Šume RS”) \nhas undertaken a significant technological advancement by implementing an Integrated \nInformation System (IIS). The system was designed to enhance operational performance \nand reduce the risk of misuse, particularly in financial transactions and resource \nmanagement. This project was developed in collaboration with Prointer ITSS, a member \nof Infinity International Group, alongside several partner companies. The IIS has been \ndeployed across 31 organizational units, with the potential for future expansion in case \nof organizational or territorial changes. \nMethods:  \nThe IIS integrates three primary systems: ERP (Enterprise Resource Planning), GIS \n(Geographic Information System), and DMS (Document Management System). \nAdditionally, the system includes a Business Intelligence (BI) reporting system and two \nmobile applications for fieldwork (operating in both online and offline modes). The \nintegration process covered various operational areas of the company, from resource \nmanagement to payroll and reporting systems. The development involved delivering \nhardware, consolidating network infrastructure, developing a web portal, and \nimplementing a 16-module GIS system alongside the ERP system. \nResults:  \nThe implementation of IIS has allowed the unification of all business processes, making \n“Šume RS” capable of monitoring all production stages, from logging to the distribution \nof timber assortments. This comprehensive integration has increased operational \ntransparency and efficiency. Initial estimates indicate a 10% reduction in annual \noperational costs due to more effective resource management and the prevention of \nillegal logging activities, which had been a persistent issue. The introduction of a mobile \napplication that tracks each timber assortment via unique serial plaques allows for real-\ntime monitoring of inventory. \nDiscussion:  \nThe IIS implementation has shown immediate financial and operational benefits. By \nproviding better control over geographically dispersed resources, the system enhances \noverall business efficiency. The detailed tracking of timber assortments and the \nintegration of various operational systems lead to improved transparency, optimized \ndecision-making, and streamlined business reporting. Furthermore, the system \nimproves forest protection by allowing real-time monitoring of activities aimed at \npreventing forest degradation, fires, and pest control, while ensuring the protection of \ngame and forest infrastructure. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n10 \n \nConclusion: The implementation of the IIS at “Šume RS” represents a technological \nmilestone in forestry management in the region. The system not only optimizes business \nprocesses but also enhances forest protection and resource management. Its ability to \nreduce costs, increase operational transparency, and offer real-time monitoring \nsuggests that IIS will have long-term positive effects on the company's operations. This \nwork demonstrates how integrated technological solutions can transform traditional \nindustries like forestry, improving both efficiency and sustainability. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n11 \n \nEfficiency of the mechanical and electronic system for logging \nsafety \nPredrag Vasiljević  \nSeverni Kučaj Forest estate, dragorad@gmail.com  \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nDušan Stojnić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, dusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs  \nSlavica Antonić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, slavica.antonic@sfb.bg.ac.rs  \nThe subject of analysis of all researchers dealing with occupational injuries are the \nsources of injury and the parts of the body that are injured. The most common causes of \ninjury among loggers are chainsaw, falls, axe and broken branch. Occupational injuries \nand diseases of forestry workers are part of the scientific subject of the field of forest \nutilization, but their effects are present in all areas of forestry. Mechanical injuries in the \nsense of injured body parts of a chainsaw operator are injuries to the head, legs (shins, \nknees, thighs and feet), chest and arms. To avoid these injuries, the most important thing \nis to prevent them. The electric safety network is designed to protect the chainsaw \noperator from injuries caused by the working part or the saw chain and to trigger the \nalarm in the nearby logger group if, in addition to the injury caused by the chainsaw, there \nis also an injury caused by a branch, log, etc. Chainsaw operator injuries are common \nand occur most frequently in the leg area. The protection system consists of two parts: \nthe transmitter and the receiver. The transmitter (metal detector) is located in the \nlogger's protection suit. It reacts to the metal, the chain of the chainsaw, and sends a \nsignal via radio waves to the receiver, which at the moment of receiving the signal \nactivates the safety brake on the chainsaw. The receiver, via electronic components, \nengages the anchor and releases the piston that moves the chainsaw brake. The most \nimportant thing is the activation time of the mechanical and electronic part of the safety \nsystem, as the chainsaw chain moves at high speed. For this study, a prototype was built \nand measurements were carried out, the results of which are presented in this paper. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n12 \n \nInfluence of Stump and Tree Characteristics on Fellers' Hand-\nArm Vibrations  \nAnton Poje \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nanton.poje@bf.uni-lj.si  \nAfter felling, the stump is left with marks resulting from the felling process. As the \ndimensions of the individual elements on the stump are related to the characteristics of \nthe tree, in particular its dimensions and the position of the centre of gravity, the aim of \nthe study was to determine whether the elements of the felling process influence the \nhand-arm (HA) vibrations during the wedging operation. Measurements were made on \n20 fir and spruce trees. Two axes, identical in head weight (1.8 kg) and handle length (70 \ncm), one with a beech handle and one with a plastic handle, were used in the experiment. \nThe accelerometer on the axes was placed 22 cm from the end of the handle. The results \nof the study showed that the HA vibrations decreased with the tree diameter at breast \nheight, the relative depth of the notch and the relative width of the hinge, while they \nincreased with the relative depth and height of the backcut. The results of the study \ntherefore show that HA vibrations can be reduced by modifying the felling process, but \nthis should not be done at the expense of feller safety. For example, the feller can make \na lower backcut, a deeper undercut, and leave a wider hinge to reduce HA vibrations \nduring wedging. \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n13 \n \nNekateri kazalci in primerjave z analizo delovnega procesa pri \nspravilu lesa z večbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty \n4000  \nJanez Krč \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \njanez.krc@bf.uni-lj.si  \nLuka Ambrožič \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire \nPrispevek temelji na podatkih diplomskega dela z naslovom »Učinki večbobenskega \nžičnega žerjava tipa Konrad Mounty 4000 in težavnost dela delavca zapenjalca«, ki \nobravnava strukturo časov in učinke pri žičnem spravilu lesa s tem žičnim žerjavom za \nspravilo lesa. Na štirih deloviščih, na katerih se je ocenilo, da imajo podobne razmere za \nspravilo lesa, je bilo posnetih 257 ciklov spravila lesa. Izmerjeni so bili časi in dnevni učinki \ndelovnega sistema na različnih spravilnih razdaljah, ločeno za spravilo lesa navzgor in \nnavzdol. Na podlagi meritev srčnega utripa med delovnim procesom se je ocenjevalo \ntežavnost dela delavca zapenjalca glede na spravilno razdaljo in smer spravila lesa. \nIzračunani so bili deleži produktivnih in neproduktivnih časov. Izmerjeni dnevni učinki so \nbili primerjani z učinki ugotovljenimi z državnimi normativi za univerzalni večbobenski \nžični žerjav s stolpom Syncrofalke 3t. Z izmerjenim srčnim utripom smo analizirali \nodvisnost težavnosti dela delavca zapenjalca v odvisnosti od razdalje (kratka, dolga) in \nsmeri (gor, dol) spravila lesa. Nadalje so bili analizirani izmerjeni podatki povprečnega \npulza po delovnih operacijah pri delu delavca zapenjalca na različnih dolžinah žičnih linij \nin smereh spravila lesa. Rezultati meritev potrjujejo hipotezo o višjih dnevnih učinkih pri \nštiri tonskem žičnem žerjavu v primerjavi z normiranimi učinki za tri tonski žični žerjav. \nUgotovljeni so višje učinki spravila lesa navzgor v primerjavi s spravilom lesa navzdol ter \npodrobno analizirana težavnost dela delavca zapenjalca, ki se generalno z večanjem \ndolžine linije zmanjšuje. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n14 \n \nThe potential use of airbag as an alarm for occupational \ninjuries \nPredrag Vasiljević  \nSeverni Kučaj Forest Estate, dragorad@gmail.com  \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nSlavica Antonić \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, slavica.antonic@sfb.bg.ac.rs  \nChest injuries are rare but extremely life-threatening and can occur in all industries. \nAlthough the widespread opinion is different, most injured people can be saved by \nappropriate surgical treatment. Thanks to the use of airbags as an occupational injury \nalarm, the injured worker can inform his colleagues nearby without realizing it. This alarm \nis triggered if the load is more than 15 kilograms or if there is a loss of pressure in the \nairbag, which indicates a strong impact in the body region where the airbag is located. \nIn a closed environment, the receiver that responds to this alarm is located in the inner \nor outer part of the work area and warns the other workers of the resulting injury by \nmeans of visual and acoustic signals. Airbags as occupational injury alarms can be \nsuccessfully used in various fields and working environments, especially in forestry, \nagriculture, mining, construction and mechanical workshops. \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n15 \n \nZnačajke ovodobnih skidera s vitlom \nTomislav Poršinsky  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, tporsinsky@sumfak.unizg.hr  \nDavid Grden  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nAndreja Đuka \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, aduka@sumfak.unizg.hr  \nOvodobni skideri s vitlom, istraženi su morfološkom analizom, na temelju njihovih \ngeometrijskih, masenih i drugih veličina, pomoću kojih se izražavaju ovisnosti te donosi \nsud o valjanosti primjene, odnosno odabira šumskog vozila.  \nMorfološka analiza skidera s vitlom obuhvatila je 17 modela skidera, koji su bili u ponudi \nnjihovih proizvođača 2022. godine. Za morfološku raščlambu skidera s vitlom, iz \nprospektnih materijala proizvođača, odabrano je šest osnovnih značajki skidera (ukupna \nduljina skidera, ukupna visina skidera, ukupna širina skidera, masa skidera, snaga motora \ni zakretni moment motora) te tri izvedene značajke skidera (indeks oblika širina / duljina, \nindeks oblika visina /duljina i jedinična masa skidera). \nProvedena morfološka raščlamba ovodobnih skidera s vitlom ukazala je da: 1) se nalaze \nu području prevladavanja visine nad širinom vozila, 2) nema jasno izraženih graničnih \nvrijednosti kod kojih prestaje rast gabaritnih dimenzija unatoč porastu snage motora i \nmase skidera, 3) prosječno 106 kg mase skidera nosi 1 kW snage pogonskog motora, 4) \nprosječno 639 kg mase skidera zahtijeva 1 Nm zakretnog momenta motora, 5) se raspon \njediničnih masa kreće od 60 – 120 kg/kW. \nNa osnovi rezultata provedene morfološke raščlambe ovodobnih skidera s vitlom \npredlaže se kategorizacija s obzirom na masu skidera, snagu te zakretni moment motora: \n1) Laki skideri (< 5 t, < 70 kW, < 400 Nm), 2) Srednje teški skideri (5 – 12,5 t, 70 – 140 kW, \n400 – 800 Nm) te 3) Teški skideri (> 12,5 t, > 140 kW, > 800 Nm). \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n16 \n \nŠumski putevi u šumskom području - i sutra? \n \nIgor Potočnik \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nigor.potocnik@bf.uni-lj.si  \n \nIstorijski razvoj javnih i šumskih puteva uči da se osnovni principi planiranja, izgradnje i \nkorištenja različitih vrsta puteva mijenjaju tokom vremena, a socio-ekonomsko okruženje \nigra posebnu ulogu. Vremenom su tehnološke i društvene promjene imale presudan \nutjecaj na korištenje šuma, a samim tim i na razvoj šumskih puteva. Od ručnog transporta \ndrveta, raznih metoda transporta baziranih na gravitaciji (na tlu i u vazduhu), transporta \ndrveta prirodnim putevima (plavljenje), puteva za animale, šumskih vlaka do šumskih \nputeva, koji su se pojavili sa sve racionalnijim kamionskim transportom prema II. \nsvjetskog rata. Najveći procvat izgradnje šumskih puteva u Sloveniji bio je 70-ih i 80-ih \ngodina 20. stoljeća. Razvoj saobraćajnih sredstava pratio je i razvoj šumskih puteva. \nPristup višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, koji je sve prisutniji u svijetu, a \nodavno se ustalio i kod nas, praćen je kategorizacijom šumskih puteva na osnovu njihove \nvišenamjenske upotrebe. Slobodan pristup šumi i (u principu) slobodno korištenje \nšumskih puteva donose, pored povoljnih posljedica, i niz izazova – uglavnom vezanih za \nobezbeđivanje viših standarda provoznosti šumskih puteva i obezbjeđenje finansijskih \nsredstava koja prevazilaze mogućnosti i potrebe šumarstva. Sve prognoze govore o \npovećanoj mogućoj sječi, sve je aktuelnije korištenje obnovljivih prirodnih resursa i \nbiomase u energetske svrhe, a očekuje se i veća potreba za društvenim i ekološkim \nfunkcijama šume. Kako bi se osigurale sve ove potrebe, mreža šumskih puteva će se \nmorati dalje razvijati na principima višenamjenskog održivog gazdovanja šumama, uz \nistovremeno obezbjeđivanje dovoljno sredstava za njihovo održavanje i osiguravanje \nprovoznosti. Slovenačka šumarska struka ima i znanje i iskustvo u planiranju, \nprojektovanju, izgradnji, korištenju i održavanju šumskih cesta u višenamjenskom \nodrživom gazdovanju šumama, ali ostaje izazov da ih što efikasnije i racionalnije prenesu \nu život. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n17 \n \nProductivity of john deere 1470 g harvester in white Willow \nplantations \n \nMilorad Danilović \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, milorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs  \nDušan Stojnić \n \nSeverni Kučaj Forest estate, dusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs  \nVladimir Puđa \n \nUniversity of Belgrade – Faculty of Forestry, vladimir.pudja@sfb.bg.ac.rs  \nĐ. Lutkić \n \nSombor Forest estate, Apatinski put 11 Street, 25000 Sombor \nResearch on the productivity of the harvester in white willow plantations was conducted \nin PE Vojvodinšume, FE Sombor at three locations. The operation of the John Deere \n1470G harvester was recorded. The operating conditions varied depending on the \npreparation of the terrain. At two locations, the undergrowth was less pronounced, while \nat the third location it was much more pronounced. In the area not prepared for \nharvesters, the undergrowth was of medium density and the height of the shrub \nvegetation was up to 2 metres. The weather conditions during the harvester operation \nwere very good. The average diameter at breast height of the trees was between 31 and \n42 cm, depending on the location. The average logging time for willows was 1.65 \nmin/tree, i.e. the delimbing time was 0.97 min/tree, the time of positioning 0.18 min/tree \nand the cutting time was 24 min/tree. The average transition time (from one tree to \nanother tree) was 0.28 min/tree. The felling and undercutting time increases as the \ndiameter at breast height of the tree increases, as does the delimbing time. The average \nfuel consumption per working hour was between 25.5 l and 34.4 l, depending on the \noperating conditions. The downtime amounts to 17 to 20 % of the harvester's operating \ntime without the preparatory-final time. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n18 \n \nPotrošnja goriva skidera po radnim operacijama tijekom \nprivlačenja drva – Studija slučaja \nMarijan Šušnjar  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, msusnjar@sumfak.unizg.hr  \nZdravko Pandur \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, zpandur@sumfak.unizg.hr  \nMarin Bačić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, mbacic1@sumfak.unizg.hr  \nIstraživanja su provedena pri privlačenju drva skiderom Ecotrac 140V u pgorskim \nuvjetima rada. Skider je bio opremljen mjernim uređajem WIGO-E (Telematic Data \ncollector) gateway s integriranim GPS sustavom, koji je osiguravao prikupljanje podataka \nsa senzora i motora te pohranjivanje u računalo putem CANBUS-a i prijenos podataka \nGSM-om na web platforme. Za precizno mjerenje potrošnje goriva na skider je ugrađen \ndiferencijalni mjerač potrošnje goriva DFM 100CD koji ima mogućnost mjerenja trenutne \npotrošnje goriva i ukupne potrošnje goriva. Raspon mjerenja pokriva minimalni protok od \n10 L/h, maksimalni protok od 100 L/h s točnošću od ± 3%. \nPodaci o potrošnji goriva (mL), položaju (ruta putovanja) i detekciji rada vitla mjereni su s \nfrekvencijom uzorkovanja od 5 s. Nadalje, konstantno su mjereni obujmi tovara svakog \nturnusa i nagibi traktorskih puteva. \nNa temelju rezultata mjerenja potrošnje goriva skidera Ecotrac 140 V pri privlačenju \ndrva, na istom radilištu tijekom 8 radnih dana, određena je potrošnja goriva po radnim \noperacijama unutar svakog turnusa i ukupno po radnim danima. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n19 \n \nUticaj šumske transportne infrastrukture na akumulaciju \nnanosa u brdsko-planinskim vodotocima \nN. Mekić \n \nMinistarstvo privrede Kantona Sarajevo \n \nMuhamed Bajrić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, m.bajric@sfsa.unsa.ba  \nE. Hadžić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet \nH. Milišić \n \nUniverzitet u Sarajevu – Građevinski fakultet \nAmina Karišik \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, a.karisik@sfsa.unsa.ba  \nUvod: Prisutne klimatske promjene, brdsko-planinski reljef i razvijena hidrografska mreža \nu Bosni i Hercegovini pogoduju učestalijoj pojavi bujica. Područja na kojima inicijalno \nnastaju bujični tokovi su uglavnom vezana za šume i šumska zemljišta. U tom kontekstu, \nistraživanje uticaja šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u ovim \nvodotocima postaje od suštinskog značaja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi i \nposljedice ovog problema.  \n \nMaterijal i metode: Istraživanje je sprovedeno na području Kantona Sarajevo, sa fokusom \nna dva \"mala\" slivna područja potoka Lučica površine 3,68 km2 i potoka Klade površine \n4,33 km2. Oba potoka karakteriše bujični režim, što rezultira intenzivnim bujičnim \ntokovima tokom perioda obilnih padavina, sa značajnom količinom erodiranog materijala \nrazličitog karaktera. U istraživanju su prikupljeni uzorci materijala iz akumuliranog nanosa \npotoka Lučica i Klade, kao i uzorci sa pripadajućeg slivnog područja, na kojima su detaljno \nanalizirane karakteristike materijala. Ovi uzorci su podvrgnuti laboratorijskim ispitivanjima \nradi utvrđivanja granulometrijskog sastava i petrografsko-mineralnog sastava erozionog \nmaterijala. Na osnovu rezultata, identifikovane su dominantne geološke strukture i \nminerali u erozionom nanosu, kao i njihov procenat prisustva u uzorcima. U istraživanju \nsu primjenom GIS-a utvrđene dužine šumskih kamionskih puteva, traktorskih puteva i \ntraktorskih vlaka sa istraživanog područje. Dodatno, terenskim istraživanjima izvršena je \nprocjena trenutnog stanja ove infrastrukture u kontekstu tehničkih elemenata, redovnog \nodržavanja, kao i ostalih relevantnih faktora koji imaju potencijalni uticaj na proces \nformiranja i transporta erodiranog nanosa u brdsko-planinskim vodotocima. \n \nRezultati: Analizom uzoraka geološkog i mineralno-petrografskog sastava zemljišta u \nslivovima, utvrđeno je da uzorci akumuliranog nanosa sadrže krečnjak, koji nije prisutan \nu samom slivnom području. Ovaj krečnjak ima porijeklo sa primarne mreže šumske \ntransportne infrastrukture, sa udjelom od 5,5% u akumulaciji potoka Lučica i 2% u potoku \nKlade. Ostatak materijala u akumuliranom nanosu pokazuje identičnu strukturu kao i \nmaterijal u slivnom području. Terenskim istraživanjem je utvrđeno da nema vidljivih \nerozionih procesa na slivnom području niti značajnijih morfoloških promjena u koritima \npotoka Lučica i Klade. Međutim, vidljivi erozioni procesi uočeni su na primarnoj i \nsekundarnoj mreži šumske transportne infrastrukture, sa koje je erodirani materijal \ndospio u korita potoka Lučica i Klade, gdje je i akumuliran. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n20 \n \nDiskusija: Guste mreže šumske transportne infrastrukture bez propisnog održavanja i \nprovođenja mjera sanacije pridonose produkciji erodiranog materijala koji se u značajnoj \nkoličini akumulira u brdsko-planinskim vodotocima. Nedostatak vodopropusnih objekata \ni drugih zaštitnih mjera dodatno pogoršava situaciju, posebno na područjima s velikim \nuzdužnim nagibima. Iako su slivovi Lučica i Klade prekriveni u velikom postotku šumom, \nnedostatak održavanja šumske transportne infrastrukture rezultira značajnom \nakumulacijom nanosa. Dobiveni rezultati istraživanja naglašavaju kompleksnu \nmeđuovisnost između antropogenih aktivnosti, prirodnih procesa i ekosistema, što \nukazuje na potrebu za razvojem održivih strategija upravljanja šumskom transportnom \ninfrastrukturom radi zaštite životne sredine i očuvanja vodnih resursa u Bosni i \nHercegovini.  \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n21 \n \nStrojna sječa na velikim nagibima sa trakcijskim vitlom \nLuka Pajek \n \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nluka.pajek@bf.uni-lj.si  \nAnton Poje \nUniverza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire, \nanton.poje@bf.uni-lj.si  \nŠumarstvo se na svjetskom i europskom nivoju suočava s nedostatkom radnika i teškim \nradnim uvjetima, za one koje rade u šumi na traktorima i sa motornom pilom. Uz toga, \nmnogo više harvestera i forwardera radi u svijetskim šumama. Sječa se u modernom \nšumarstvu zbog novih strojeva premješta i u pretežno neotvorena područja, gdje se rad \nu šumi do sada nije obavljao, jer su uvjeti za rad zbog velikih nagiba i strmih padina bili \nopasni za šumske radnike. Velike šumarske firme se zbog toga odlučuje za nabavu \nmodernijih i učinkovitijih strojeva, koji su snažniji i brži od klasične, ručno strojne sječe. A \nprije svega, strojevi su mnogo sigurniji za rad, više su ergonomsko pogodni, uopče na \nvelikim nagibima. Jer su strojevi sposobni raditi na velikim nagibima, sve više se uz \ndodatne potrijebe varnosti, tekom sječe korište i trakcijske vitlove, koji omugučajo mnogo \nsigurniji rad za šumarje. Korištenje trakcijskog vitla ima nakon pozitivnih učinaka na tla i \nsestojine, također i negativne učince koji se tiču same organizacije rada i terenske \npripreme. U saradnji sa firmo SiDG, smo napravili analizu ergonomskog, ekološkog i \nekonomskog upliva strojne sječe i spravila lesa u kombinaciji sa trakcijskim vitlom firme \nEcoforst, modela T-Winch. Za analizu ovog sistema rada smo snimali podace na 3 \nlokacijama u Sloveniji, ukupno 27 dana. Isti podaci su se snimali na harvesteru i \nforvarderu. Nakon sječe smo snimali ozlijede na siječnim linijama. i sa metodu krožnih \nploskova i ozlijede sastojeva, da bi ocijenili oštečenost sastoja i tla nakon sječe sa strojima \nna velikim naklonima. Jer je to bio prvi pokušaj rada strojeva sa ovakim vitlom u Sloveniji, \nnapravili smo detajlnu analizu same organizacije rada, pripreme sastoja, posebnosti rada, \nzastojeva i psihički utjecaj na radnike.  \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n22 \n \nEfekti rada na privlačenju drveta šumskom žičarom “Mounty \n4000” \nJusuf Musić  \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, j.music@sfsa.unsa.ba  \nJelena Knežević \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, j.knezevic@sfsa.unsa.ba  \nVelid Halilović \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, v.halilovic@sfsa.unsa.ba  \nE. Sirćo \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet \nDž. Sokolović \n \nUniverzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet \nUvod: Privlačenje drveta žičarama predstavlja njegov transport pomoću čeličnih sajli, pri \nčemu je teret djelimično ili potpuno odignut od tla, te je interakcija tlo – stroj minimalna \nili potpuno eliminirana uz znatno manje negativne efekte po tlo. Naglašena ekološka \npogodnost žičara rezultirala je i povećanim interesom za njihovom primjenom u \nšumarstvu BiH, ali uglavnom izostaju sistemska istraživanja ove tehnologije rada. \n \nMaterijal i metode: U radu je analizirana produktivost i troškovi privlačenja drveta \nstupnom kamionskom žičarom “Mounty 4000” u zavisnosti od važnijih utjecajnih faktora \n(zapremine tereta i distance privlačenja). Istraživanje je provedeno u šumskom odjeljenju \n73, GJ „Krivaja - Zavidovići“ u kojem dominatno učešće imaju stabla bukve, često velikih \ndimenzija. Primjenjen je sortimentni metod rada uz sinhronizovani rad grupe od četiri \nradnika. Efekti rada analizirane šumske žičare su utvrđeni primjenom studija rada i \nvremena. Podaci o teretu privlačenja i ostvarenom radnom učinku utvrđeni su u skladu \nsa standardom JUS D.BO.022, a trajanje vremena pojedinih radnih operacija snimljeno je \nprimjenom UMT softvera. Istraživanje zavisnosti produktivnosti rada šumske žičare od \nutjecajnih faktora izvršeno je GLM analizom korištenjem statističkog programa \nSTATGRAPHICS Centurion XVII. Utvrđivanje troškova rada izvršeno je prema Metodici \nkalkulacija ekonomičnosti strojnog rada u šumarstvu (Turk 1977). \n \nRezultati: Ukupno je snimljeno 68 transportnih ciklusa (tura) uz evidentirani učinak od \n49,37 m3. Udio tzv. operativnog vremena iznosio je 79,7%, a dodatnog vremena 20,3%. \nVrijeme demontaže i montaže žičare iznosilo je ukupno 116,1 min ili oko 8 radnika –sata \n(distanca 350 m). Istraživanjem zavisnosti produktivnosti rada od utjecajnih faktora \nutvrđeno je da utjecaj zapremine tereta nije statistički značajan pri vjerovatnoći od 95%. \nUtjecaj distance privlačenja se ispoljio na način da produktivnost rada na privlačenju \ndrveta opada sa povećanjem distance i kreće se od 82,05 m3/RD (distanca 50 m) do \n31,39 m3/RD (distanca 400 m). Provedenom kalkulacijom troškova rada utvrđeno je da \nneposredni jedinični troškovi rada sječe stabala, izrade drvnih sortimenata i privlačenja \ndrveta šumskom žičarom “Mounty 4000” rastu sa povećanjem distance privlačenja i \nkreću se od 24,49 KM/m3 (distanca 50 m) do 64,03 KM/m3 (distanca 400 m ). \n \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n23 \n \nDiskusija: Analiza strukture radnog vremena, kao i vremena montaže i demontaže \nšumske žičare “Mounty 4000” ukazala je na odličnu obučenost radnika i vrlo dobru \norganizaciju rada u istraživanom šumskom odjeljenju. Dobiveni rezultati o utrošku \nvremena i produktivnosti rada su logični i po svojim vrijednostima slični rezultatima \ndrugih autora koji su istraživali ovu problematiku, u sličnim uvjetima rada. Primjena \nstablovnog metoda rada, posebno u četinarskim sastojinama, povećala bi radni učinak \nna sječi stabala, rezultirala većom iskorištenosti procesorske glave, te povećanjem \nukupne produktivnosti rada. Potrebno je doznaku stabala prilagoditi efikasnom i \nekonomski prihvatljivom radu šumske žičare. Naime, u istraživanom odjeljenju zapremina \nizrađene oblovine iznosila je svega 0,5-0,6 m3/m žičane trase, što se u literaturi navodi \nkao nedostatno.  \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n24 \n \nProizvodnja drvnih sortimenata topole \nRanko Sarić \nPE ''Vojvodinašume'', FE ''Banat'' Pančevo, ranko.saric@banatsume.rs  \nIzvod: U radu je prikazena proizvodnja drvnih sortimenata topole na dve stalne ogledne \npovršine. Prva ogledna površina nalazi se u Donjem Podunavlju u nezaštićenom delu od \npoplava. Period istraživanja je od 2013-2023 godine. Zasad je podignut sa klonom topole \nPopulus euramericana 'I-214' na tri razmaka sadnje: 5x5 m, 6x6 m 6,5x6,5 m. Najveća \nvrednost drvnih sortimenata u sedamnaestoj godini starosti je na razmaku 6x6 m i iznosi \n22.567 eura po ha. Na drugoj oglednoj površini prikazana je proizvodnja klona Populus \neuramericana 'I-214'  i klona Populus euramericana 'M1' u 11 godini starosti. Ogledna \npovršina se nalazi u Titelu u zaštićenom delu od poplava. Period istraživanje je od 2016-\n2023 godine. Oba klona su podignuti na razmaku 6x6 m. Vrednost drvnih sortimenata u \njedanaestoj godini starosti, kod klona I-214 je 9.440 eura po ha, a kod klona M1 je 4.922 \neura po ha. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n25 \n \nIzazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih \nsortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača \nDinko Vusić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, dvusic@sumfak.unizg.hr  \nBranko Ursić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, bursic@sumfak.unizg.hr  \nMarijo Plantak \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, ipapa@sumfak.unizg.hr  \nModerni harvesteri opremljeni su tehničkim komponentama i računalnim programima \nčijom se primjenom osim za osnovnu namjenu upravljanja radom stroja i pomoći pri \npostupcima sječe i izrade drva može bitno unaprijediti cjelokupni logistički sustav. Bitna \nkomponenta logističkog sustava je i pravodobna i točna informacija o količini, kakvoći i \nlokaciji izrađenih drvnih sortimenata. Iako je izmjera izrađenog drva pomoću harvestera \nmnogo jednostavnija i brža u odnosu na ručni način izmjere obujma drva, uporabom \nharvesterske tehnologije za izmjeru drva nastaju tri ključna problema, a to su: točnost \nsame izmjere, pouzdanost evidencije te način obilježavanja sortimenata. Cilj je \nistraživanja bio utvrditi točnost izmjere uspoređujući razliku između obujma oblog drva \nizmjerenog harvesterskom glavom i klasičnim načinom izmjere drvnih sortimenta u \nprorednim sječinama običnog graba (Carpinus betulus L.) i obične bukve (Fagus sylvatica \nL.) starosti 79 godina. Na području gospodarske jedinice »Bjelovarska Bilogora« \nodabrana su dva odsjeka, a sječa i izrada drvnih sortimenta obavljena je harvesterom \nTimberjack 1470D s harvesterskom glavom Timberjack 758. Ukupno su izmjerena 133 \nsortimenta proizvedena od 29 stabala u odsjeku 14b i 151 sortiment proizveden od 26 \nstabala u odsjeku 14c. Rezultati istraživanja ukazuju na značajne razlike između obujama \ndrvnih sortimenata utvrđenih na propisani način prilikom preuzimanja drvnih \nsortimenata i podataka preuzetih iz računalne evidencije harvestera. Odstupanja na \nrazini stabla ukazuju da računalna evidencija harvestera u većini slučajeva iskazuje manji \nobujam u oba promatrana odsjeka. Većina razlika iskazanih u postotnim iznosima nalazi \nse u rasponu ±20 %, uz značajan broj odstupanja (uglavnom pozitivnih) i izvan \nnavedenog raspona. Detaljnije analize odstupanja, provedene na razini pojedinih \nsortimenata), ukazuju i na razloge relativno velikih odstupanja na razini stabala uzorka. \nEvidentno je da glavnina razlika nastaje pri mjerenju drvnih sortimenata izrađenih iz \nkrošnje. Analiza postotnih razlika u dva istraživana odsjeka, uz potrebu redovite \nkalibracije mjernih uređaja harvestera (normalno distribuirana odstupanja), jasno \nidentificira dva uzroka nastanaka razlika prilikom mjerenja drvnih sortimenata izrađenih \niz krošnje: \n• \nneevidentiranje izrađenih sortimenata (pozitivna postotna razlika 100%) koja \nprvenstveno nastaje prilikom evidencije obujma sortimenata čija je stvarna \nduljina manja od nominalne; \n• \nevidentiranje većeg obujma izrađenih drvnih sortimenata (negativna razlika) \nistovremenom izradom više komada oblog drva u jednom zahvatu (mjerenje \nvećeg promjera uz istovremeni izostanak jednog ili više komada u evidenciji – što \ndjelomično sudjeluje i pri stvaranju pozitivnih razlika navedenih pod prethodnom \ntočkom). \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n26 \n \nEvidentiranje sortimenata čija je duljina manja od nominalne stvar je prilagodbe postavki \nračunalnoga sustava harvestera i ne bi trebala predstavljati prepreku u ostvarivanju \ntočnosti računalne evidencije. Glavnina odstupanja koja pokazuju trend normalne \ndistribucije moguće je anulirati pravovremenom kalibracijom mjernoga sustava i njenom \nredovitom provjerom. Poseban problem prilikom mjerenja dimenzija drvnih sortimenata i \nposljedično evidencije njihova obujma predstavlja način izrade drvnih sortimenata iz \nkrošnje istovremenim trupljenjem dva ili više komada obloga drva. Navedeni način rada \npredstavlja modifikaciju karakterističnu prvenstveno za rad u sječinama listača s ciljem \npovećanja ostvarive proizvodnosti, ali nedvojbeno rezultira netočnom izmjerom izrađenih \nsortimenata. Ostali razlozi netočnoga mjerenja leže također u morfološkom obliku \nizrađivanih bjelogoročnih stabala i posljedično nemogućnosti potpunog kresanja grana i \nizradi rašlji u jednome zahvatu. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n27 \n \nPotencijal \nšumske \nprotupožarne \ninfrastrukture \n– \nvišenamjenski pristup korištenju šumskih površina  \nŠ. Birkić \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije \nKruno Lepoglavec  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, klepoglavec@sumfak.unizg.hr  \nMarijan Šušnjar \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, msusnjar@sumfak.unizg.hr  \nZdravko Pandur \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, zpandur@sumfak.unizg.hr  \nMarin Bačić  \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mbacic1@sumfak.unizg.hr  \nHrvoje Nevečerel \n \nSveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, hnevecerel@sumfak.unizg.hr  \nŠumska protupožarna infrastruktura ovisi o količini i učestalosti požara, a njihova \nprisutnost na području šuma omogućava brzu intervenciju i saniranje šteta. Potrebno je \nutvrditi prostorni raspored pristupnih puteva u zoni visokonaponskih dalekovoda i \nuključiti ih u protupožarnu infrastrukturu te je usporediti sa planskom protupožarnom \ninfrastrukturom u zoni visokonaponskih dalekovoda. Ispitivanje će se provesti na \npodručju UŠP Split na mjestima gdje dalekovodi prolaze kroz državne i privatne šume. \n \n \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n28 \n \nList of participants \nAmina Karišik \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \n a.karisik@sfsa.unsa.ba \nAndreja Đuka \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \n aduka@sumfak.unizg.hr \nBranko Ursić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nbursic@sumfak.unizg.hr \nDane Marčeta \nŠumarski fakultet, Banja Luka \ndane.marceta@sf.unibl.org \nDinko Vusić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ndvusic@sumfak.unizg.hr \nDino Hadžidervišagić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nd.hadzidervisagic@sfsa.unsa.ba \nDušan Stojnić \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \ndusan.stojnic@sfb.bg.ac.rs \nHrvoje Nevečerel \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nhnevecerel@sumfak.unizg.hr \nIgor Potočnik \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nigor.potocnik@bf.uni-lj.si \nIvica Papa \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nipapa@sumfak.unizg.hr \nJelena Knežević \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nj.knezevic@sfsa.unsa.ba \nJusuf Musić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nj.music@sfsa.unsa.ba \nKrč Janez \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \njanez.krc@bf.uni-lj.si \nKruno Lepoglavec \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nklepoglavec@sumfak.unizg.hr \nLjupcho Nestorovski \nSumarski fakultet – Skopje \nnestorovskil@hotmail.com \nMarijan Šušnjar \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmsusnjar@sumfak.unizg.hr \nMarin Bačić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmbacic1@sumfak.unizg.hr \nMatevž Mihelič \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nmatevz.mihelic@bf.uni-lj.si \nMatija Bakarić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmbakaric@sumfak.unizg.hr \nMatija Landekić \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmlandekic@sumfak.unizg.hr \nMihael Lovrinčević \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nmlovrincevic@sumfak.unizg.hr \nMilorad Danilović \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nmilorad.danilovic@sfb.bg.ac.rs \nMuhamed Bajrić \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nm.bajric@sfsa.unsa.ba \nPajek Luka \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nluka.pajek@bf.uni-lj.si \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n \n \n \n29 \n \nPoje Anton \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nanton.poje@bf.uni-lj.si \nRanko Sarić \nVojvodina šume \nranko.saric@banatsume.rs \nSlavica Antonić \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nslavica.antonic@sfb.bg.ac.rs \nŠpela Pezdevšek \nMalovrh \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nspela.pezdevsek.malovrh@bf.uni-\nlj.si \nTibor Pentek \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ntpentek@sumfak.unizg.hr \nTomislav Poršinsky \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \ntporsinsky@sumfak.unizg.hr \nVelid Halilović \nUniverzitet u Sarajevu \nŠumarski fakultet \nv.halilovic@sfsa.unsa.ba \nVladimir Petković \nŠumarski fakultet, Banja Luka \nvladimir.petkovic@sf.unibl.org \nVladimir Puđa \nŠumarski fakultet Univerziteta \nu Beogradu \nvladimir.pudja@sfb.bg.ac.rs \nZala Uhan \nBiotehniška fakulteta, Oddelek \nza gozdarstvo \nzala.uhan@bf.uni-lj.si \nZdravko Pandur \nSveučilište u Zagrebu Fakultet \nšumarstva i drvne tehnologije \nzpandur@sumfak.unizg.hr \nZdravko Trajanov \nSumarski fakultet – Skopje \nztrajanov@sf.ukim.edu.mk \nIX. International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges \n18. – 20- September 2024, Terme Čatež \n \n \n \n30 \n \n \nRaziskovalni program:\nP4-0430 - Gozdno-lesna veriga in podnebne spremembe: prehod v krožno\nbiogospodarstvo\n"}
{"dc.title": "Direktorji in proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona", "dc.creator": "Jahić, Mersija", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_257", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=9837&dn=", "text": " \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDIREKTORJI IN PROCES DELEGIRANJA V SREDNJIH ŠOLAH \nTUZLANSKEGA KANTONA \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDepartment of Education \nthe Manchester Metropolitan University \n \n \nApril 2006 \n \n \n ii \nPOVZETEK \nŠole so profesionalne organizacije, ter kadar govorimo o uspešnem in učinkovitem \nvodenju v šolah se je potrebno zadržati tudi na procesu delegiranja. Veliko teoretikov \nvodenja trdi, da je sposobnost delegiranja oziroma prenosa pooblastil in odgovornosti \nena od najvažnejših veščin menadžmenta in vodenja, katera omogoča direktorju, da se \nposveti drugim važnješim poslom. Delegiranje doprinaša k prinašanju boljših odločb, \nboljšemu iskoriščanju direktorjevega časa, toda daje tudi večjo moč sodelavcu, ker je \ndelegiranje stalen proces, ki se temelji na sodelovanju in ki omogoča napredovanje \nvsakega zaposlenega. Čeravno je delegiranje poslov in pooblaščanja nujno je vseeno \npotrebno obrniti pozornost na koga se pooblastila in odgovornosti prenašajo, toda to ne \nbi smel biti argument za nedelegiranje. Raziskave v srednjih šolah Tuzlanskega kantona \nkažejo, da direktorji najbolj pogosto delegirajo rutinska, oziroma enostavna dela, kakor \ntudi dela, katera so karakteristična za pedagoško delo. Kaj prav zaprav lahko pomeni, da \ndirektorji delegirajo tista dela za katera \"nimajo časa\". Najmanj se delegirajo dela \nvezana za sprejem novih zaposlencev, dela vezana za finance, ter sodelovanje in \nkontakti z Ministrstvom. Tukaj lahko zaključimo, da  prvenstveno gre za dela, ki \npokažejo \"kdo je najmočnejši v šoli\", toda to so ravno tako dela, katera so najbolj \nizpostavljena sodbi raznih javnosti, ter ih verjetno zaradi tega direktorji manj delegirajo. \nKljučne besede: poverjanje, management, motivacija, vodenje, etika, delegiranje,  \n \n \n  proces delegiranja, srednje šole, ravnatelji, Tuzlanski kanton.  \n \nABSTRACT \nSchools are professional organizations, so when we talk about successful and efficient \nmanagement in schools, it is necessary to spend some time considering the process of \ndelegation. Many management theorists claim that the ability to delegate, in other words \nto pass authority and responsibility to other people, is one of the most important skills of \nmanagement and leadership. It makes it possible for the headmaster to dedicate \nherself/himself to other, more important tasks. Delegation contributes to making better \ndecisions, better use of the headmaster’s time, and gives more power to her/his \nassociates, because delegation is a constant process based on participation which makes \nit possible for every employee to get promoted. Although, delegation of tasks and \nauthority is officially necessary, one needs to pay attention when delegate someone; but \nthat shouldn’t be an argument not to delegate at all. A survey conducted in secondary \nschools in the canton of Tuzla showed that headmasters, in most cases, delegate routine \nand simpler tasks, as well as tasks which are typical for pedagogical work. This can \nactually mean that headmasters delegate tasks for which they \"do not have time\". The \ntasks which are the least delegated are the ones related to the employment of new stuff, \ntasks connected to finance, and cooperation and contacts with the Ministry. It can be \nconcluded here that these are primarily tasks which show \"who is the most powerful in \nthe school\", but these are also the ones which are the most exposed to the public \ncritique. This could be the reason for the headmasters to delegate these tasks less. \nKey words: delegation, motivation, leadership, management, ethics, process of  \n          \n                   delegation, secondary schools, headmasters, canton of Tuzla. \n \n \nUDK vrstilec: 65.012.4 : 658.3 : 373.5(497.6)(043.3) \n iii \nSADRŽAJ \n \n \n1 \nUvod...........................................................................................................................1 \n \n2 \nVođenje......................................................................................................................5 \n2.1 \nVođa i sljedbenici..............................................................................................6 \n2.2 \nVođenje i etika ..................................................................................................7 \n2.3 \nStilovi vođenja ..................................................................................................9 \n2.3.1 \nStilovi ličnih karakteristika ..................................................................9 \n2.3.2 \nStilovi ponašanja vođe .........................................................................9 \n2.3.3 \nSituacijski stilovi vođenja ..................................................................11 \n2.4 \nTransakcijsko i transformacijsko vođenje ........................................................12 \n2.5 \nVođenje sa akcentom na obrazovanje ..............................................................13 \n \n3 \nMotivacija................................................................................................................17 \n3.1 \nZnačaj motivacije ............................................................................................17 \n3.2 \nFaktori koji utječu na motivaciju .....................................................................19 \n3.3 \nUzroci niske motivacije ...................................................................................20 \n3.4 \nStrategije motiviranja ......................................................................................20 \n3.4.1 \nMaterijalne/finansijske strategije nagrađivanja...................................21 \n3.4.2 \nNematerijalne strategije motiviranja...................................................23 \n3.5    Menadžer i motivacija ........................................................................................25 \n3.6     Motivacija u obrazovanju ..................................................................................26 \n \n4 \nDelegiranje ..............................................................................................................29 \n4.1 \nDefinicija i smisao delegiranja.........................................................................29 \n4.2 \nOvlaštenja i odgovornosti................................................................................32 \n4.3 \nPrednosti delegiranja .......................................................................................34 \n4.3.1 \nPrednosti delegiranja za menadžera, zaposlene i organizaciju.............35 \n4.4 \nSposobnost delegiranja....................................................................................36 \n4.5 \nPrepreke u procesu delegiranja ........................................................................38 \n4.6 \nKada delegirati, a kada izbjegavati delegiranje ................................................41 \n4.7 \nKoje zadatke delegirati....................................................................................41 \n4.8 \nKome delegirati...............................................................................................42 \n4.9 \nZahtjevi za uspješno delegiranje ......................................................................43 \n4.10 Delegiranje u obrazovanju...............................................................................46 \n \n5 \nDirektori i proces delegiranje u srednjim školama Tuzlanskog kantona .............49 \n5.1 \nNamjera, ciljevi  i hipoteze istraživanja ...........................................................49 \n5.2 \nMetodologija istraživanja ................................................................................51 \n5.3 \nPrikupljanje podataka i uzorak.........................................................................52 \n5.4 \nOgraničenja istraživanja ..................................................................................53 \n5.5 \nDelegiranje u literaturi.....................................................................................54 \n5.6 \nA - Karakteristike lica koja su popunjavala anketne upitnike ...........................54 \n5.7 \nB - Poslovi koje direktor najčešće delegira ......................................................55 \n5.8 \nC - Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke ...........................64 \n5.9 \nD - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira .........................................67 \n iv \n5.10 E - Zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke..............................74 \n5.11 F -  Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja ..................................78 \n \nZaključak ........................................................................................................................83 \n \nLiteratura........................................................................................................................87 \n \nPrilozi .................................................................................................................................91 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n v \nPRIKAZI \n \nSlika 5.1 Poslovi koje direktor (ne)delegira - prosječne vrijednosti .......................... 59 \nSlika 5.2 Kome direktor delegira poslove - srednje vrijednosti ...................................66 \nSlika 5.3 Koje poslove i kome direktor delegira ..........................................................69 \nSlika 5.4 Kako direktor motivira zaposlenike .............................................................80 \nTabela 3.1 Klasifikacija materijalnih kompenzacija ................................................... 22 \nTabela 4.1 Uspješnost delegiranja ...............................................................................44 \nTabela 5.1 Osnovne karakteristike anketiranih lica .....................................................55 \nTabela 5.2 Koje poslove direktor najčešće delegira ....................................................57 \nTabela 5.3 Koje poslove direktor najčešće delegira - aritmetičke sredine .................. 58 \nTabela 5.4 Koje poslove direktor najčešće delegira - afirmacija i negiranje ............... 59 \nTabela 5.5 Koje poslove direktor najčešće delegira - aritmetička sredina procenata .. 60 \nTabela 5.6 Koje poslove direktor najčešće delegira - analiza varijacija (ANOVA) ... 60 \nTabela 5.7 Koje poslove direktor najčešće delegira - prosječne vrijednosti ............... 61 \nTabela 5.8 Kome direktor delegira poslove .................................................................65 \nTabela 5.9 Kome direktor delegira poslove - prosječne vrijednosti ............................ 65 \nTabela 5.10 Kome direktor delegira poslove - aritmetičke sredine ............................. \n67 \nTabela 5.11 Koje poslove i kome direktor delegira .....................................................68 \nTabela 5.12 Koje poslove i kome direktor delegira - sumirani podaci ........................ 68 \nTabela 5.13 Koje poslove i kome direktor delegira - procentualne vrijednosti ........... 69 \nTabela 5.14 Koje poslove i kome direktor delegira - analiza varijacija (ANOVA) .... 70 \nTabela 5.15 Zbog čega direktor delegira .....................................................................75 \nTabela 5.16 Zbog čega direktor delegira - aritmetičke sredine ................................... \n75 \nTabela 5.17 Zbog čega direktor delegira - analiza varijacija (ANOVA) ..................... 76 \nTabela 5.18 Zbog čega direktor delegira - sumirani podaci afirmacija ....................... 76 \nTabela 5.19 Kako direktor motivira zaposlenike .........................................................79 \nTabela 5.20 Kako direktor motivira saradnike - aritmetičke sredine .......................... 79 \nTabela 5.21 Kako direktor motivira saradnike - analiza varijacija (ANOVA) ........... 80 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n1 \n1 UVOD \n \n \nProces tranzicije koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu, izaziva brze promjene u \nsvim oblastima pa i promjene u oblasti obrazovanja. Na osnovu teorijskih postavki koje \nsu prezentirali Fullan (1992), Koren (1999:31) i Leitwood, Begley i Coiusins (1994) \nsmatram da brze reformske promjene i neizvjesnost zahtijevaju fleksibilne škole sa \nodlučnim menadžerima koji su u stanju inspirisati zaposlene da sa entuzijazmom \nparticipiraju u radu škole i slijede ciljeve škole. Danas škole moraju znati da brze \npromjene i neizvjesnost koje se događaju u njihovom unutrašnjem i vanjskom okruženju \nna vrijeme predvide i da se na njih odgovarajuće odazovu (Bush, 2004:151; Koren i \nErčulj, 2004). Problemi sa kojima se škole susreću u procesu uvođenja reformskih \npromjena teško se mogu riješiti bez dobre organizacije rada, koja zahtijeva efikasno \nvođenje. \n \nPrema Mintzbergu (1983) škole su profesionalne organizacije pa kada govorimo \no uspješnom i efikasnom vođenju u školama smatram da je potrebno zadržati se i na \nprocesu delegiranja ovlaštenja i odgovornosti koja direktor škole prenosi na podređene. \nJer kako navode Možina i autori (2002:504) delegiranje znači prenošenje zadataka na \nsaradnike i ovlašćivanje saradnika za obavljanje zadataka.  \n            Mnogi teoretičari vođenja tvrde da je sposobnost delegiranja odnosno \nprenošenja ovlaštenja i odgovornosti jedna od najvažnijih vještina menadžmenta i \nvođenja, koja omogućava direktoru da se posveti drugim važnijim poslovima. Odnosno \nda delegiranje doprinosi boljem korištenju direktorovog vremena, donošenju boljih \nodluka ali i da daje veću moć saradniku (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, \n1995:355; Koren, 1999:93; Tavčar, 2002:219). \n \nDelegiranje je stalan proces, koji se temelji na sudjelovanju i koji omogućava \nnapredovanje svakog zaposlenika (Možina, 2002:504). Vođa mora poznavati \nsposobnosti saradnika i njima povjeravati odgovarajuće zadatke. Vođa pokušava da što \nviše saradnika što prije osposobi za delegiranje, jer se tako može osloboditi manje \nvažnih ali potrebnih poslova kako bi se mogao posvetiti značajnijim (Tavčar, \n2002:218).  \n \nDelegiranje je potrebno posmatrati i kao proces razvoja saradnika a ne samo kao \nnačin da se direktor oslobodi dijela svojih poslova (Koren, 1999:127). Iako je \ndelegiranje poslova i ovlaštenja nužno ipak treba obratiti pažnju na koga se ovlaštenja i \nUvod \n 2\nodgovornosti prenose, ali to ne bi trebao biti argument za nedelegiranje ovlaštenja i \nodgovornosti. \n \nKoliko god delegiranje ovlaštenja izgledalo jednostavno, istraživanja pokazuju \nda su mnogi menadžeri neuspješni zbog toga što nedovoljno delegiraju (Weihrich i \nKoontz, 1998:301). Prema Korenu (1999:152) direktori delegiraju zadatke, a da nisu \npotpuno svjesni značaja toga procesa.  \n \nSve su to razlozi zbog kojih je interesantno istražiti poroces delegiranja u \nsrednjim školama Tuzlanskog kantona, jer kao proces sigurno nije nepoznat u srednjim \nškolama, ali ga prema mojim saznanjima do sada niko nije istraživao. Upravo zbog toga \nsam se odlučila da istražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.  \n \nPrema Mužiću (1973:24) svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne \naspekte, pa se postavlja pitanje koju tehniku kvalitativnu ili kvantitativnu upotrijebiti. \nOn smatra da treba uvijek gledati na pojedine aspekte pojava i u vezi s njima razmatrati \nkoji je pristup adekvatniji, da bismo mogli na najjednostavniji i najekonomičniji način \nuočiti ono što je u njoj najbitnije. \n \nKako se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju procesa delegiranja \nu ustanovama obrazovanja pa prema tome i u srednjim školama na području Tuzlanskog \nkantona smatram da je kvantitativno istraživanje opravdano kako bi nam dalo osnovne \npodatke, a tek kasnije bi se proces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se \nmogao bolje razumjeti i možda dati odgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i \nstudioznije delegira poslove i zadatke.  \n \nImam namjeru da istražim šta literatura kaže o procesu delegiranju, a zatim da \nistražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. S tim u vezi želim \nda istražim koje poslove direktor najčešće delegira, kome direktor najčešće delegira \nposlove i zadatke, i to koju vrstu zadatka delegira kojim zaposlenicima. Pored toga \nželim takođe da istražim zbog čega direktori u srednjim školama Tuzlanskog kantona \ndelegiraju kao i to na koji način motiviraju zaposlenike za preuzimanje delegiranih \nzadataka. \n \nTakođe namjera mi je da istražim da li proces delegiranja isto posmatraju i \ndoživljavaju direktor škole, koji je u situaciji da najviše delegira poslova i zadataka jer \nsamim položajem koji zauzima ima najveću moć i uticaj u školi i zaposlenici kojima se \nposlovi i zadaci mogu delegirati. Odnosno da istražim da li direktor, pomoćnik direktora \nUvod \n 3\nkoji je direktorov prvi saradnik, zatim pedagog za koga se možemo reći da je stručni \nsavjetnik direktora za kompletan pedagoški rad u školi, i profesori za koje se može reći \nda su samom prirodom posla koji obavljaju najmanje vezani za svakodnevne poslove \ndirektora, isto vide proces delegiranja u školi. \n \nNamjera mi je u stvari da se ovim istraživanjem ukaže na značaj i neophodnost \nprocesa delegiranja u srednjim školama. \n \n \nCiljevi istraživanja su:  \n§ Istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranja.  \n§ Istražiti koje poslove direktore najčešće delegira. \n§ Istražiti kome direktori najčešće delegiraju poslove i zadatke. \n§ Istražiti razloge zbog čega direktori srednjih škola Tuzlanskog kantona \ndelegiraju.   \n§ Istražiti na koji je način direktori motiviraju zaposlenike za preuzimanje \ndelegiranih zadataka. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n5 \n2 VOĐENJE \n \nIako su sve menadžerske funkcije, teorijski, podjednako važne čini se da je \nopravdano mišljenje da je vođenje ipak najvažnija funkcija menadžmenta, odnosno ni \nod jedne druge menadžerske funkcije uspješnost menadžmenta ne zavisi toliko kao od \nfunkcije vođenja. U organizaciji se zauzimanjem određenog položaja automatski postaje \nmenadžer, međutim za vođenje je potrebno puno više od formalnog organizacijskog \npoložaja. Mnoge su promjene i krize uspješno savladane zahvaljujući uspješnom \nvođenju (Sikavica i Novak, 1999:438).  \nPrema tome vođenje je umjetnost uticaja na ljude, tako da oni spremno nastoje \nostvariti ciljeve organizacije, odnosno bit vođenja je u spremnosti i volji ljudi da slijede \nvođu (Weihrich i Koontz, 1998:490). \nYukl (1998:2) navodi nekoliko definicija vođenja kako bi ukazao na različite \npristupe koji su susreću u literaturi, kao na primjer:   \n \nVođenje je proces utjecaja na aktivnosti organizovane grupe ka ostvarenju \nciljeva. \n \n \n \n \n \n \n(Rauch i Behling, 1984:46)  \nVođenje je proces davanja svrhe i smjera kolektivnom naporu i prouzrokovanju \ndobrovoljne akcije da se bude uspješan u ostvarivanju ciljeva. \n \n \n \n \n \n \n(Jacobs i Jaques, 1990:281) \nOn smatra da ne postoji prava definicija, i ističe da je vođenje proces utjecaja koji se \nprirodno dešava.  \nDrucker (1996:XI) smatra da se vođenje može i mora naučiti. Isto tako smatra da \nličnost vođe, stil vođenja i osobine vođe ne postoje. Ono što je zajedničko svim vođama \nsu četiri stvari. Prvo, vođa je neko ko ima sljedbenike. Drugo, vođe su vrlo uočljive jer \ndaju primjer sljedbenicima. Treće, popularnost ne čini vođenje, čine ga rezultati. I \nčetvrto, vođenje nije rang, privilegija to je odgovornost.  \n \nNije moguće nekoga postaviti da bude vođa i nije teško uočiti kada se vođa \npojavi u organizaciji. Dobar broj ljudi u poziciji odgovornosti, koji imaju moć i \nautoritet, ispoljava ponašanje vođe. Vođa mora da pazi šta kaže i mora da vodi računa \nda ga sljedbenici čuju i razumiju (Milisavljević, 2000:298). \n2 Vođenje \n \n6 \n \nVeć je rečeno da su škole profesionalne organizacije koje zahtijevaju uspješno i \nefikasno vođenje. Da bi se to postiglo potrebno je između ostalog zadržati se na \nprenošenju zadataka na saradnike i ovlašćivanje saradnika za obavljanje zadataka i to \ntako da se saradnicima u procesu delegiranja da dovoljno slobode da rade na svoj \nvlastiti način. Upravo zbog toga potrebno je ostvariti odnos povjerenja i aktivnog učešća \nsaradnika u svim fazama odlučivanja, a da bi se postiglo potrebno je sagledati odnos \nvođe i  sljedbenika.    \n      \n \n2.1 Vođa i sljedbenici \n \n \nRobins (1995:444) smatra da uspjeh organizacije ne zavisi samo od vođe već i \nod sljedbenika. Kako je sljedbenika uvijek mnogo više nego vođa, njihov kvalitet je \nbitna pretpostavka efektivnosti organizacije.  \n \nSlično vide Petković, Janićijević i Bogićević (2002:300) prema njima osobine \nsljedbenika značajan su faktor vođenja. Posebno su značajne slijedeće osobine \nsljedbenika: potreba za nezavisnošću, spremnost za preuzimanje odgovornosti, \nzainteresiranost za posao i osjećaj njegove važnosti, razumijevanje ciljeva organizacije, \nposjedovanje znanja i iskustva, spremnost za učenjem i potreba za učešćem u procesu \nodlučivanja. Oni smatraju da sljedbenici nisu samo slušaoci nego su i mislioci, aktivni \nučesnici u postavljanju ciljeva kao i donošenju odluka.   \n \nMožina i autori (2002:499) navode da vođa zajedno sa sljedbenicima stvara \nugodnu atmosferu u kojoj će biti moguće dostići organizacijske ciljeve. Zatim, treba \nizgraditi povjerenje između vođe i sljedbenika, te im dati veću samostalnost, da mogu \nodlučivati. \n \n \nSvakom zaposleniku u organizaciji treba dati odgovarajuću samostalnost kao i \nodgovornost koju je sposoban (po meni i spreman) preuzeti. Upravo se kroz te \nkategorije i mjeri stvarna moć vođe, odnosno koliko je sposoban razvijati samostalnost i \nodgovornost svojih podređenih (Godet u Sikavica i Novak, 1999:465). Ili kako navodi \nCerto (2003:331) vođe mogu povećati svoj uspjeh u vođenju dajući podređenima više \nslobode u donošenju odluka. \nPrema Druckeru (1996:XI) vođe su vrlo tolerantne zbog različitosti svojih \nsaradnika i ne traže da saradnici budu njihove kopije.  \n2 Vođenje \n \n7 \n \nOd vođe zavisi tvrdi Možina (1998:154), mogućnost upotrebe te sticanja znanja i \nsposobnosti zaposlenika. Od njih zavisi kako će se dijeliti posao na zaposlenike. \nOdnosno da li će pojedinci dobivati zadatke koji će za njih biti izazov. Od vođe zavisi \nda li će ih pri tome podupirati. Ako su pripremljeni i ako znaju delegirati donošenje \nodluka njima će to uspjevati. Sa dodjeljivanjem zadataka pri kojima zaposlenici uče i \nsistematičnim upotpunjavanjem njihovih znanja povećavaju se njihove sposobnosti. \n \nJedna od karakteristika vođa je sposobnost da kontrolišu svoje ambicije. On \nizbjegava da sve pohvale budu upućene njemu, on ističe saradnike u prvi plan \n(Milisavljavić, 2000:299). \n \nPrema Wristonu (u Sikavica i Novak, 1999:388) tri su osnovne sposobnosti koje \ndiferenciraju uspješnog od neuspješnog vođe. Prva je u pronalaženju najboljih \nsaradnika, druga je pronalaženje načina za motiviranje zaposlenika, a treća sposobnost \nogleda se u davanju dovoljno slobode zaposlenicima da rade na svoj vlastiti način.  \n \nSmatram da su ovo isto tako vrlo važne sposobnosti od kojih zavisi i uspjeh \nprocesa delegiranja u organizacijama pa prema tome i u školama. Slažem se da je \npotrebno znati odabrati najbolje saradnike za delegiranje, zatim odrediti pravi način \nmotiviranja i ono što je posebno značajno potrebno je vjerovati u saradnika i u to da će \nna svoj način uraditi posao tako da direktor bude zadovoljan. Pored toga potrebno je \nnaglasiti da vođe imaju odgovornost da stvore organizacijsko okruženje koje će poticati \ndonošenje etičkih odluka.  \n \n2.2 Vođenje i etika \n \n \nVođa ima veliki utjecaj na živote svojih sljedbenika. Da bi se utjecalo na druge \nljude potrebna je velika etička i moralna odgovornost. Zato što vođe imaju veću moć i \nkontrolu u odnosu na podređene oni imaju i veću odgovornost prema tome kako njihovo \nvođstvo utječe na živote njihovih sljedbenika (Northouse, 2001:254). \n \nVještina vođenja prema Iniću (2003:535) podrazumijeva etiku i visoke moralne \nstandarde. Poštenje u poslovnom smislu predstavlja temelj ljudske vještine, jer vas niko \nneće slijediti ako vam ne vjeruje.  \n \n \n2 Vođenje \n \n8 \n \nKako je primjetio etičar Michael Josephson \"Ne učimo etiku od ljudi koji \npropovijedaju ili morališu, ili nam pokušavaju propovijedati o etici, etiku učimo od ljudi \nkojima se divimo i koje poštujemo, koji imaju moć nad nama. Oni su pravi učitelji \netike.\" Moralno vođenje brine o vrijednostima i zahtijeva da se sljedbenicima da \ndovoljno znanja o alternativama kako bi napravili dobar izbor (Stoner, Freeman i \nGilbert, 1995:470). \n \nEtika se proteže od osobne etike pojedinca, preko etike organizacije do etike \ndruštva. Svaki normalan čovjek osjeća obavezu spram etike. Moralno djelovanje nije \ndobro zato što je obavezno, nego je obavezno zato što je dobro. Zato pri izboru \nmenadžera odlučuju tri osnovne karakteristike: stručnost, sposobnost vođenja i etičnost \n(Tavčar, 2002:40).  \nVođe kako navode Weihrich i Koontz (1998:74) imaju odgovornost da \ninstitucionalizacijom etike stvore organizacijsko okruženje koje će poticati donošenje \netičkih odluka. To znači da se u svakodnevnoj djelatnosti primjenjuju i uključuju etički \npojmovi. Prema njima elementi koji najviše povisuju etičke standarde su: \n§ izloženost javnostima; \n§ publicitet; \n§ povećana zainteresiranost dobro obaviještenih javnosti; \n§ podučavanje etike i moralnih vrijednosti u školama. \n \nU sredinama gdje je direktor prvi među jednakima, što je karakteristično za \nškole, posebno se cijeni korektan odnos direktora prema ostalim saradnicima. Smatram \nda je u odnosima direktora i saradnika, odnosno prenošenja zadataka i ovlaštenja, tj. \nautoriteta na određene saradnike potrebno da direktor vodi računa o stavljanju u \nravnopravan položaj svih saradnika zavisno od njihovih sposobnosti i znanja. Takođe \nsmatram da direktori moraju imati takav nivo etičnosti i moralnosti da svoje odluke \nbaziraju na interesima saradnika prije nego na svojim ličnim interesima. Uz sve to treba \nvoditi računa da su škole javne ustanove čiji je rad izložen sudu mnogih javnosti, kao i \nto da obavljaju djelatnost koja zahtijeva donošenje etičkih odluka. \n \n \n \n \n2 Vođenje \n \n9 \n2.3 Stilovi vođenja  \n \n \nPrema Petković, Janićijević i Bogićević (2002:301) stil vođenja je način na koji \nse uspostavljaju međusobni odnosi između vođe i zaposlenika. Brojne su katrakteristike \nstilova vođenja, ali su slijedeći kriterijumi osnovni za njihovo razlikovanje: \n§ pristup motivisanju zaposlenika, \n§ način na koji vođa donosi odluke, \n§ izvori moći koje koristi da ostvari uticaj na podređene, \n§ sposobnost vođe da prilagodi svoje ponašanje različitim situacijama. \n \nSlično misle Sikavica i Novak, (1999:454) kada kažu da su u teoriji i praksi \nvođenja prisutni brojni stilovi vođenja koji se kreću između dvije krajnosti: \nautokratskog i demokratskog. Između ova dva stila vođenja razvili su se brojni stilovi. \n \nVečina autora te stilove svrstava u tri osnovne grupe: \n§ stilovi ličnih karakteristika, \n§ stilovi ponašanja vođe, \n§ situacijski stilovi. \n \n \n2.3.1  Stilovi ličnih karakteristika \n \n \nStilovi ličnih karakteristika predstavljaju rane studije o vođenju.  \n \nMožina i autori (2002:517) objašnjavaju da sposobnost efikasnog vođenja zavisi \nod prirođene sposobnosti koja se ne može steći nikakvim oblikom obuke. Uspješan \nvođa mora posjedovati određene fizičke, lične, socijalne i poslovne osobine. \nOgraničenje ovog modela je u njegovoj koncentraciji na fizičke i personalne \nkarakteristike (Weihrich i Koontz, 1998:493).  \n \n2.3.2 Stilovi ponašanja vođe  \n \n \n \nOvi stilovi zasnovani su na ponašanju vođa.  \n \nAutokratski stil kako navode Mullins, (2005:291) i Imširović, (2002:301).  \npredstavlja stil kod kojeg je sva vlast skoncentrisana u rukama vođe. Vođa nema \npovjerenja u podređene, koristi prinudu kao sredstvo za oblikovanje ponašanja.  \n \n2 Vođenje \n \n10 \n \nDemokratski stil karakteriše uključivanje podređenih u proces donošenja \nodluka, tako da je odlučivanje decentralizovano. Dolazi do delegiranja autoriteta i \ntraženja sugestija i mišljenja od podređenih. Demokratski stil vođenja doprinosi dobrim \nmeđuljudskim odnosima i većem zadovoljstvu podređenih (Petković, Janićijević i \nBogićević, 2002:303). \n \nLiberalni stil - Laissez faire prema Bublu (1993:323) ove vođe dopuštaju \npodređenima da postave svoje vlastite ciljeve i odrede sredstva za njihovo ostvarivanje.  \n \nZa razliku od autokratskog demokratski stil u školama može pokazati dobre \nrezultate, jer se zasniva na dobrim međuljudskim odnosima. U školama je direktor \nnajčešće prvi među jednakima i može da delegira kao i da traži mišljenje i sugestije od \nsvojih saradnika, koji raspolažu odgovarajućim znanjima i sposobnostima. Liberalni stil \nmože dovesti do pretjerane decentralizacije, koja za posljedicu može da ima gubitak \nbilo kakve kontrole, što na kraju može izazvati anarhiju i negativnu reakciju svih \nzainteresiranih javnosti. \n \nLikertov sistem 4 kako navode Weihrich i Koontz (1998:497) i Pettinger \n(2002:19) Likert predlaže četiri sistema vođenja (S1- ekstremno autorativan, S2 - \nbevelantno autoritativan, S3 - konsultativni i S4 - participativno-grupni) koji idu od \nautorativnog do participativnog. \nLikert je uočio da vođe koje koriste Sistem 4 postižu bolje rezultate od drugih vođa, a ja \nbih dodala da je i za delegiranje Sistem 4 onaj koji bi mogao dati najbolje rezultate, jer \nvođa ima povjerenje u podređene, a podređeni imaju jaku želju za angažovanjem. \n \nKontinuum vođenja Tannenbauma i Schmidta daje suptilniju gradaciju dva \nkrajnja stila vođenja autokratskog i demoktarskog. Gdje na jednoj strani vođa ima \nukupnu vlast nad procesom odlučivanja i ne daje nikakvu slobodu podređenima, dok na \ndrugoj strani vođa daje maksimalnu slobodu podređenima. Između ova dva stila vođenja \nnalazi se skala među stilova (Weihrich i Koontz, 1998:501). \n \nMenadžerska mreža Blake i Mouton nastala je kombiniranjem dvije dimenzije: \nbrige za ljude i brige za prizvodnju. Kombinacijom ove dvije dimenzije prema \nWeihrichu i Koontzu (1998:499) može se prepoznati pet različitih stilova vođenja: \nosiromašeno vođenje, timsko vođenje, countru club management, autokratsko vođenje, \nmenadžment na pola puta. Da bi bio uspješan, menadžer mora ispoljavati podjednaku \nbrigu i za ljude i za proizvodnju (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:306).  \n2 Vođenje \n \n11 \n \nI pored toga što se međusobno razlikuju ovi stilovi slično ističu dvije glavne \ndimenzije ponašanja vođe: radnu dimenziju i ljudsku dimenziju. Kada se radi o procesu \ndelegiranja, smatram da vođe koje su usmjerene na ljudsku dimenziju i koje su stekle \nuzajamno povjerenje spremnije su da delegiraju, jer su ostvarile uslove da imaju više \npovjerenja u svoje podređene, a podređeni se u takvoj organizaciji osjećaju sigurniji i \nsposobniji. Kada se radi o procesu delegiranja, ja bih prednost dala stilovima koji \nposvećuju više brige za ljude a manje za proizvodnju. \n \n2.3.3  Situacijski stilovi vođenja  \n \n \nPolaze od toga da stil vođenja zavisi od situacije u kojoj se nalazi menadžer. \n \nFiedlerova situacijska teorija prema Sikavica i Novak (1999:462) povezuje tri \nključna elementa vođenja: odnos vođa i podređeni, struktura zadatka i pozicija moći \nvođe. Kombinacijom ova tri elementa dolazi se do osam mogućih situacija u kojima se \nvođa može naći. Na osnovu njih Fiedler predlaže dva stila vođenja: stil koji je \norijentiran na zadatke i stil koji je orijentiran na dobre međuljudske odnose. \n \nTeorija \"Put do cilja\" Roberta Housa kako navodi Robbins (1995:146) \nproizašla je iz vjerovanja da vođa raščišćava put svojim sljedbenicima kako bi im \npomogao na putu od mjesta na kome se nalaze do izvršavanja njihovih radnih ciljeva. \nPrema ovoj teoriji osnovna funkcija vođe je da zajedno sa podređenim postavi i pojasni \nciljeve, zatim da im pomogne da pronađu najbolji put za postizanje ciljeva i da ukloni \nsve prepreke koje stoje na putu.  \nPrema ovoj teoriji moguća su četiri stila (Weihrich i Koontz, 1998:507): podržavajuće \nvođstvo, instrumentalno vođstvo, participativno vođstvo i vođenje orijentirano na \nizvršenje zadatka. \n \nHersi-Blanšarov situacijski stil vođenja kako objašnajvaju Petković, Janićijević \ni Bogićević (2002:313) je trodimenzionalni situacijski stil koji pored zadataka i odnosa \nuvodi i zrelost sljedbenika, odnosno spremnost i sposobnost sljedbenika za postizanje \nciljeva. Zrelost sljedbenika podrazumijeva se kao spremnost i sposobnost za \npreuzimanje odgovornosti. Nivo zrelosti se određuje na osnovu: stepena motivacije, \nspremnosti za preuzimanje odgovornosti, stepena obrazovanja i iskustva. Hersey i \n2 Vođenje \n \n12 \nBlanchard su definisali četiri stila vođenja: pričajući, prodajni, parcipativni i \ndelegirajući stil. \nOvdje se može zaključiti da ovaj stil vođenja ide dotle da može prepoznati i delegirajući \nstil i da je primjenjiv u situacijama kada su sljedbenici visokog nivoa zrelosti i kada su \nsposobni da potpuno preuzmu odgovornost za delegirane poslove što potvrđuje i teorija \ndelegiranja. \n \nVroom-Yettonov stil odlučivanja prema Robbinsu (1995:149) specifičnost ovog \nstila je ta što se u njegovom središtu nalazi proces donošenja odluka, a karakterizira ga \npet stilova. Međusobno se stilovi koji se koriste pri odlučivanju razlikuju prema stepenu \nučešća podređenih u donošenju odluka. Prvi stil karakterizira autokratski način \nodlučivanja, koji postepeno uključivanjem podređenih završava petim stilom vođenja \nkoji je karakterističan po tome da podređeni potpuno učestvuju u odlučivanju.  \n \nKoji će stil vođenja biti upotrijebljen zavisi od situacije koju određuju osobine \npodređenih i zahtjevi okruženja. Svaki zaposlenik u školi ima mogućnost da učestvuje u \ndonošenju odluka, da razvija samostalnost i da preuzima odgovornost prema svojim \nmogućnostima. Smatram da će zavisno od situacije direktor koristiti proces delegiranja, \ni birati saradnika kojem će delegirati, ali da će ono biti uspješnije ako je stil vođenja \nviše orijentiran na međuljudske odnose.  \n \n2.4 Transakcijsko i transformacijsko vođenje \n \n \nTransakcijsko vođenje se zasniva na transakciji između menadžera i \nzaposlenih (Milisavljević, 2000:307), kao i na primjeni nagrada i kazni (Sikavica i \nNovak, 1999:441). Uspješno u organizacijama koje rade sa stabilnom tehnologijom i u \nstabilnom okruženju.  \n \nTransformacijsko vođenje je proces koji mijenja, odnosno transformiše \norganizaciju (Milisavljević, 2000:317), a bitno je za organizacije koje rade u \nturbulentnim situacijama. Transformacijsko vođenje tvrde Možina i autori (2002:532) \npredstavlja podsticanje zaposlenika prema moralnim vrijednostima. Transformacijski \nvođa radi na principu: karizme, inspiracije, intelektualnog podstreka i poštivanja \nzaposlenika. \n2 Vođenje \n \n13 \n \nPotrebno je naglasiti da se transakcijsko i transformacijsko vođenje razlikuje ali \nse ne isključuje. Vođa može da koristi oba tipa u različitim situacijama, ali kada se \ngovori o školama i delegiranju onda sigurno treba prednost dati transformacijskom \nvođenju.  \n \n2.5 Vođenje sa akcentom na obrazovanje \n \n \nŠkole su kompleksne organizacije i to zbog očekivanja koja su im nametnuta, \nkao i zbog posebnog mjesta koje imaju u društvu (Handy i Aitken, 1990:32). Jasno je da \nsu i zahtjevi koji se postavljaju pred menadžment škola u takvim uslovima sve veći  \n(Pečekova, 2000:83). \n \nBush (1986:19) navodi da analitičari imaju različite poglede o prirodi \nedukacionog vođenja tako da neki pretpostavljaju da direktori vode u postavljanju \nciljeva i u donošenju odluka, dok drugi direktora smatraju figurom unutar \nparticipativnog sistema. \nPregled \nnajkarakterističnijih \nkoncepata \nvođenja \nsa \nakcentom na vođenje u odgojno-obrazovnim organizacijama: \n \nSituacijsko vođenje kako navode (Erčulj i Koren, 2003:8) podrazumijeva da \nuspješne vođe moraju dobro poznavati organizacijsko okruženje kako bi svoj stil \nvođenja prilagoditi trenutnoj situaciji. To znači da uspješno vođenje određuju dvije \npromjene: stil vođenja i stepen da kojeg vođa može uticati na situaciju. \n \nMenadžersko vođenje kod njega vođa posvećuje puno vremena planiranju,  \norganiziranju, raspoređivanju sredstava te nadziranju saradnika. Vođa je usmjeren prije \nsvega na učinkovitost, strukture i oblikovanje politike u organizaciji. Uz to mnogi \nškolski sistemi prepuštaju školama toliko poslovnog rada i odlučivanja da sistem sam i \nškole bez toga ne bi djelovali (Erčulj i Koren, 2003:9).  \n \nPedagoško/instrukcijsko vođenje povezuje se prije svega sa profesionalnim \nusavršavanjem i usmjeravanjem nastavnikovog rada. Kvalitet obrazovanja kao jedan od \nnajvažnijih faktora najviše bi zavisio od pedagoškog vođenja, jer direktor vodi \norganizaciju u kojoj se razvija proces učenja (Erčulj i Koren, 2003:9). Kako navode \nStoll i Fink (1996:105) instrukcijsko vođenje pojavljuje se tamo gdje direktor razumije \npotrebe škole i zna šta se dešavalo u učionicama. \n \n \n2 Vođenje \n \n14 \n \nSurađivačko/participativno vođenje kako navodi Yukl (1998:144) uključuje \nnapore direktora da ohrabri i podrži sudjelovanje drugih u donošenju odluka. On takođe \nnavodi da participacija vjerovatno neće biti efikasna ako saradnici: nemaju iste ciljeve \nkao direktor, ne žele da preuzmu odgovornost, ne vjeruju vođi ili ukoliko je vrijeme \npritisak. \n \nVođenje sa uticajem zasniva se na pretpostavci da ciljeve organizacije možemo \ndostići samo onda kada su zaposleni zadovoljni. Vođa mora biti veoma osjetljiv za \npotrebe svojih saradnika i mora poznavati mikro okruženje u kojem djeluje (Erčulj i \nKoren, 2003:10).  \n \nTransakcijsko vođenje podrazumijeva dogovor između vođe i podređenih gdje \nvaže jasna pravila i gdje je vođa posrednik događanja (Erčulj i Koren, 2003:10). A \nLeithwood (u Stoll i Fink, 1996:105) tvrdi da transakcijsko vođenje pomaže \npodređenim da prepoznaju šta treba uraditi tako kako bi se postigao željeni ishod.\n \nTransformacijsko vođenje podstiče vođenje kod svih zaposlenih. Veliku \npažnju posvećuje ličnom i stručnom razvoju zaposlenika, prije svega zato da bi sami \nmogli postati podstrekači i izvođači promjena (English, 2005:103). Transformacijski \ndirektori potroše mnogo vremena u stručnim raspravama, međusobnim hospitacijama i \nu razgovoru sa svakim pojedincem (Erčulj i Koren, 2003:10). Prema Gunterovoj \n(2002:69) transformacijsko vođenje odnosi se na izgradnju zajedničkog interesa u \nkojem se motivacijom kod članova podižu lični stavovi, vrijednosti i vjerovanja na više.  \n \nNiti jedan od navedenih stilova ne daje kompletnu sliku o vođenju u \nobrazovanju. Kako je Lambert zabilježio, ne postoji \"jedan najbolji tip\" (u Bush, \n2004:150). \n \nPrema Bushu (2004:151) turbulencije edukativne politike daju kredibilitet \ndvosmislenim teorijama. Brze promjene nastavnog programa, povećana očekivanja \nvlade od škola i nepredvidivo finansiranje vodi do višestrukih nesigurnosti što može biti \nadekvatno objašnjeno samo unutar okvira dvosmislenosti. Cohen i March (u Bush, \n2004:148) navode da se vođe susreću sa četiri fundamentalne dvosmislenosti: svrhe, \nmoći, iskustva i uspjeha. Dvosmislenost svrhe, moći i iskustva, otežavaju vođama da \nnaprave razliku između uspjeha i neuspjeha. Kada je svrha dvosmislena, uobičajene \nteorije o donošenju odluka postaju problematične. Kada je moć dvosmislena, uobičajene \nteorije o socijalnom redu i kontroli postaju problematične. Kada je iskustvo \n2 Vođenje \n \n15 \ndvosmisleno, uobičajene teorije o učenju i adaptaciji postaju problematične. Kada je \nuspjeh dvosmislen, uobičajene teorije o motivaciji i ličnom zadovoljstvu postaju \nproblematične. \n \nModel dvosmislenosti ima puno toga da ponudi ali mora biti procjenjivan \nzajedno sa drugim teorijama edukacijskog menadžmenta. \n \nMože se zaključiti da u svakom od navedenih stilova možemo pronaći nešto šta \nbi moglo voditi učinkovitom vođenju škole, odnosno da ni jedan stil nije jedino \nprimjeren i da ima razloga i opravdanja da se u školama prepoznaju elementi svih \nnavedenih stilova. Smatram da uspješno vođenje školskih ustanova predstavlja \nmješavinu svih ovih stilova vođenja, ali da sama ličnost vođe određuje koji će faktori \npreovladati i kao takvi biti prepoznati od zaposlenika i okruženja. Potrebno je voditi \nračuna da su zaposlenici živi elementi škole i sve što se u školi događa, provodi ili \nmijenja, na kraju se odražava na njih, jer oni su ti koji sve promjene moraju provesti. \nZato su zaposlenici, ne samo najosjetljiviji element škole, već i onaj faktor od koga \nzavisi uspjeh. Uspjeh zavisi i od toga koliko je menadžment škole u stanju spoznati sve \naspekte ljudske dimenzije škole. Savremeni menadžment se upravo i prepoznaje po \ntome što sve veću pažnju poklanja zaposlenicima.  \n \nTakođe smatram da je za efikasan rad škole pored uspješnog vođenje potrebno \norganizirati radne uslove tako da su nastavnici više lično i profesionalno zadovoljni i \ninspirisani da rade više i bolje, a to je moguće samo ako se u školi primjenjuju različiti \noblici motiviranja. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n17 \n3 MOTIVACIJA \n \n \nUspješnost menadžmenta zavisi od stila vođenja, odnosno po mom mišljenju od \nodnosa vođe i sljedbenika. Vođenje podrazumijeva motiviranost kako samog vođe tako \nisto i sljedbenika ili kako navode Dedić i Umihanić (2004:266) posebno je važna \nsposobnost vođe da motivira zaposlenike tako da to bude u funkciji ostvarivanja ciljeva \norganizacije i samih zaposlenika. \n \nDakle različiti stilovi vođenja imaju i različite strategije motivacije zaposlenika. \nAutokratski stil zasniva se na mehanizmu \"mrkva i batina\", dok se demokratski stil \nzasniva na raznim motivima i oblicima nagrađivanja, kao što su: razvoj individualnih \npotencijala, stvaranjem uslova za stručno usavršavanje, na participaciji zaposlenih kod \nodlučivanja, povjerenju i uvažavanju zaposlenih, delegiranju, dobroj komunikaciji i \ninformisanosti. \n \nMotivacija zaposlenika je vrlo značajna za sve vrste redovnih poslova, pa se na \nosnovu toga može zaključiti da je od izuzetnog značaja za delegirane poslove, jer ako \nneko treba da prihvati i uradi delegirane poslove svakako treba da bude i motiviran. \nMotivacija kod delegiranja se u najopćenitijem smislu manifestira kao svaki uticaj koji \nizaziva i usmjerava ponašanje zaposlenika da urade posao onako kako se to od njih \nočekuje. Može se reći da su motiviranje i delegiranje dva nerazdvojna pojma pri čemu \npristup motivaciji i strategiju motivacije određuje menadžer, ali se može reći da ga \nposredno određuje cilj. Menadžer stalno treba da traži priliku da pokaže zaposlenicima \nkako se njihov trud vidi i cijeni, ali i da spoznaju da je jedan od dobrih načina \nmotiviranja zaposlenika priznanje za dobro obavljen posao. U sredinama gdje \nmotivacija podrazumijeva usvojeni način rada, proces delegiranja bi trebao biti opće \nprihvaćen i trebao bi se provodi bez velikih problema. \n \n3.1 Značaj motivacije  \n \n \nOrganizacije danas da bi opstale i razvijale se u izrazito turbulentnim i \nkonkurentskim uslovima moraju postizati istovremeno više različitih ciljeva, a da bi to \npostigle moraju imati stručne, zainteresirane i visoko motivisane zaposlenike.\n2 Vođenje \n \n18 \n \nMotivacija zaposlenika nije samo psihološki i sociološki problem radnog \nponašanja, već predstavlja ponašanje usmjereno prema nekom cilju koji izaziva potrebe \nizazvane u čovjeku, a cilj takvog ponašanja je zadovoljenje potreba (Ružić, 2005:1).\n \nPrema Bogićevićevoj (2004:416) motivacija je proces usmjeravanja i održavanja \nodređenog ponašanja, a bazira se na nekoj ljudskoj potrebi ili očekivanju koje treba da \nse zadovolji ili ispuni. Motivacija je individualni fenomen pod ljudskom kontrolom. \n \nDedić i Umihanić (2004:248) definiraju motivaciju kao proces pokretanja \naktivnosti čovjeka, njegovog usmjeravanja radi postizanja određenog cilja. Motivacija \nje više od drugih mentalnih funkcija, karakteristična za ličnost, te je ona istovremeno \nvažnija za socijalno ponašanje od svake druge.  \n \nIli kako navodi Riches (1997:99) motivacija je ono što pokreće pojedince da \nrade na način kako bi ostvarili ciljeve, potrebe ili očekivanja. \n \nMotivacija je povezana sa svim čovjekovim aktivnostima tvrde Možina i autori  \n(2002:473). Nema čovjekove aktivnosti koja ne bi mogla biti motivirana. Motivacija je \nvažan faktor u čovjekovom životu, zato nije čudo da su veoma dugo u prošlosti mnogi \npojedinci nastojali motivirati druge. Manje je bilo onih koji su pokušali motivirati sebe.  \n \nRobbins (1995:44) navodi činjenicu da neki zaposlenici rade bolje i više se \nzalažu od drugih, a kao rezultat takvog ponašanja dešava se da manje sposobni \nzaposlenici mogu nadmašiti svoje nadarene kolege. On tvrdi da učinak zaposlenika na \nposlu ili drugdje ne zavisi samo od njegove sposobnosti nego i od motivacije. \n \nMotivacija odgovara na pitanje zašto se nekim ponašanjem na određen način, \npostiže ili ne postiže radna uspješnost. Interes za radnu motivaciju odnosno faktore koji \nusmjeravaju i određuju intenzitet i trajanje radne aktivnosti prema Bahtijarević-Šiber \n(1999:555-557) sigurno je star koliko i ljudski rod. Sada je dominantan problem pitanje \nljudskih interesa i motivacije za rad, jer više nisu upitna ljudska znanja i mogućnosti \nkoliko motiviranje i podsticanje primjene tih mogućnosti u funkciji ostvarivanja ciljeva \norganizacije i njenog razvoja. Bitan razlog i podstrek za teorijsko koncipiranje radne \nmotivacije i faktora koji je određuju su potreba razumijevanja mehanizama ponašanja \nkao osnove za izgradnju određenih sistema motiviranja. \n3 Motivacija \n \n19 \n \nTri su osnovna razloga koja objašnjavaju zašto postoji veliki interes za \nmotivaciju: \n§ poboljšanje proizvodnosti, efikasnosti i kreativnosti rada, \n§ poboljšanje kvaliteta radne klime u organizaciji, \n§ jačanje konkurentske sposobnosti i uspješnosti organizacije. \n \nPristup motivaciji i način motiviranja određuje sam menadžment zavisno od \nintresa za postizanja organizacijskih ciljeva. Sami menadžeri sada shvaćaju da je bit \nnjihovog posla naći najbolje ljude, motivirati ih te pustiti da rade svoj posao na njihov \nnačin, odnosno savremeni pristup motivaciji zasniva se na uvjerenju da su ljudi u \norganizaciji kapital na kojem se izgrađuje diferentna prednost organizacije u odnosu na \ndruge (Petković, Janićijević i Bogićević (2002:274).  \n \nMenadžeri se često pitaju: \n§ zašto neki zaposlenici rade puno i dobro, dok drugi nastoje da rade što je manje \nmoguće, \n§ kako oni mogu utjecati na uspješnost i ponašanje svojih saradnika, \n§ zašto se mijenja ponašanje zaposlenika pa oni počinju da kasne na posao, \nizostaju, manje rade.  \n \nOdgovori na ova pitanja su u domenu motivacije, koja je prema Ružiću, \n(2005:2) veoma kompleksna i ličnog je karaktera tako da zapravo nema jedinstvenog, a \npo meni ni jednostavnog odgovora. Upravo se sposobnost menadžera ogleda u \nprepoznavanju pojedinačnih razlika i potreba zaposlenika.    \n \n \n3.2 Faktori koji utječu na motivaciju \n \n \nStvaranje motivacije kod zaposlenih kako navode Petković, Janićijević i \nBogićević (2002:274) obuhvata mnoge različite faktore koji se mijenjaju od \norganizacije do organizacije, kao i od menadžera do menadžera. Pristup menadžera, \npogodno okruženje i komunikacija su tri neophodna faktora za razvoj motivacije.  \n \nDrugačiji pogled na faktore koji utječu na motivaciju imaju Beble (1993:304) i \nMiddlewood i Lumby (2003:47). Prema njima faktori koji utječu na motivaciju su: \n§ individualne karakteristike (očekivanja, interesi, potrebe), \n§ karakteristike posla (odgovornost, raznolikost, zanimljivost), \n3 Motivacija \n \n20 \n§ organizacijske karakteristike (uslovi, organizac. kultura, klima, nagrađivanje), \n§ karakteristike okruženja (Bahtijarević-Šiber, 1999:558).   \n \nJednostavno rečeno svrha motivacijskog sistema jeste podići individualnu radnu \nuspješnost postižući i nagrađujući poželjne oblike ponašanja. Zbog toga motivacijski \nsistem mora uključivati različite motivacijske strategije (Bahtijarević-Šiber, 1999:558).    \n \n3.3 Uzroci niske motivacije \n \n \nUzroci niske motivacije na poslu prema Tomsonovoj (2000:82) su: \n§ dosadan posao, \n§ malo korištene stručne sposobnosti, \n§ loši uslovi rada, \n§ preopterećenost poslom, \n§ nedostatak priznanja za dobro obavljen posao, \n§ nedostatak povratnih informacija, \n§ nemogućnosti za napredovanje, \n§ loši međuljudski odnosi, \n§ mala ili nikakva odgovornost za preuzeti posao, \n§ prestroga kontrola.  \nPri ovome se moraju uzeti u obzir i faktori van radnog mjesta koji utiču na ponašanje \nljudi na poslu, kao što su lični i finansijski problemi, bolest u porodici.  \n \n3.4 Strategije motiviranja \n \n \nMotiviranje i nagrađivanje smatra Bahtijarević-Šiber (1999:601) ima presudnu \nulogu u korištenju i razvoju ljudskih potencijala i njihovom usmjeravanju na \nostvarivanje organizacijskih ciljeva, povećanju zadovoljstva i kvalitetu radnog života. \nPoznato je da nemotivirani zaposlenici: \n§ imaju manju proizvodnost i radnu uspješnost \n§ nisu zaintersirani za kvalitet proizvoda i usluga, \n§ ne identificiraju se sa organizacijom, \n§ nisu zainteresirani za razvoj i uspješnost organizacije, \n§ spremni su uvijek napustiti organizaciju. \n3 Motivacija \n \n21 \n \nZbog toga su menadžeri danas suočeni sa pitanjem kako da motivišu zaposlenike \nda usmjere svoju energiju, znanje, vještine i sposobnosti da bi se ostvarili ciljevi \norganizacije. Ustvari menadžeri utječu na motivaciju zaposlenih indirektno, tako što \nkreiraju odgovarajuće okruženje koje čini klima, kultura, struktura, sistem nagrađivanja \ni stil vođenja (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:274).  \n \nMožemo reći da su upravo zbog toga razvijene razne strategije koje se koriste za \npodizanje motivacije za rad. Motivacijski sistem mora osigurati slijedeće vrste \nponašanja tvrdi Bahtijarević-Šiber (1999:601): \n§ da se privuku i zadrže najkvalitetniji ljudi u organizaciji, \n§ da zaposleni kvalitetno rade svoj posao, \n§ da se potiče kreativnost, inovativnost, postizanje ciljeva i razvoj organizacije,  \n§ da se zaposlenici identificiraju sa organizacijom. \n \nTo pokazuje da je u organizacijama neophodno razviti sveobuhvatan sistem \nmotiviranja koji treba da uvažava različite individualne potrebe i očekivanja kao i \nrazličite mehanizme njihovog zadovoljavanja od kojih zavisi uspješnost organizacije. \nKod njegovog koncipiranja treba poći od ciljeva koji organizacija želi postići jer je \npravilo da se sistem motiviranja i nagrađivanja mora zasnivati na onome što se želi \npostići. \n \nKako navodi Ružić (2005:8) pored materijalane stimulacije razvijeni su drugi \nbrojni načini motiviranja koje menadžeri sada imaju na raspolaganju. \n \n \nPa prema tome strategije motiviranja mogu se podijeliti na: \n§ materijalne/finansijske strategije nagrađivanja i \n§ nematerijalne/nefinansijske strategije. \n \n3.4.1  Materijalne/finansijske strategije nagrađivanja \n \n \nNe treba mnogo dokazivati da je materijalna nagrada važan motivator za sve \nzaposlene u svim kulturama.  \nMože se samo postaviti pitanje da li je u svim kulturama na prvom mjestu (Petković, \nJanićijević i Bogićević, 2002:274; Handy, 1993:52).   \n3 Motivacija \n \n22 \n \nMaterijalne strategije kako navode Ružić (2005:3) i Bahtijarević-Šiber \n(1999:613) su usmjerene na osiguranje i poboljšavanje materijalnog položaja \nzaposlenika kao i finansijskih kompenzacija za rad.  \n \nMogu se klasificirati preko dva različita nivoa: \n§ nivoa pojedinca, \n§ nivoa organizacije. \n \nKada posmatramo stepen izravnosti materijalnih primanja kao i ukupnih \nkompenzacija zaposlenih u nekoj organizaciji razlikujemo dvije osnovne vrste \nfinansijskih kompenzacija: \n§ izravne materijalne dobitke koje pojedinac dobija u novcu, \n§ neizravne materijalne dobitke koji doprinose individualnom materijalnom \nstandardu. \n \nTabela 3.1 Klasifikacija materijalnih kompenzacija  \n \n \nIZRAVNE MATERIJALNE \nKOMPENZACIJE \nNEIZRAVNE MATERIJALNE \nKOMPENZACIJE \nPOJEDINAC \n§ plaća \n§ bonusi i poticaji \n§ naknada za inovacije  \n§ naknada za širenje \nznanja i fleksibilnost \n§ ostali poticaji/bonusi \n§ stipendije i školarine \n§ studijska putovanja \n§ specijalizacije \n§ plaćane odsutnosti i \nslobodni dani \n§  automobil kompanije \n§ menadžerske benificije \nNIVO \nORGANIZACIJA \n§ bonusi vezani uz \nrezultate i dobitak \norganizacije \n§ udio u profitu \n§ udio u vlasništvu \n(dionice) \n§ penzisko osiguranje \n§ zdravstvena zaštita \n§ životno i drugo osiguranje \n§ naknada za nezaposlenost \n§ obrazovanje \n§ godišnji odmori \n§ briga za djecu i stare \n \n \nIzvor: Bahtijarević-Šiber, 1999:614. \n \n \n \nKada se radi o materijalnim nagradama Merkač Skok (2005:195) ima nešto \njednostavniji pristup i dijeli ih u dvije grupe, u prvoj grupi je neposredna plaća u novcu. \nU drugu grupu spadaju razna osiguranja, povoljnosti pri uzimanju kredita, upotreba \nslužbenih automobila. Materijalni oblici nagrađivanja su se u zadnje vrijeme značajno \npromjenili. Sve više zaposlenih dobivaju plaću u kombiniranom obliku fiksne plaće, \n3 Motivacija \n \n23 \nprovizije i bonusa. Takvi programi kombinirnog nagrađivanja omogućavaju stabilnost u \nzaradama, upravo to predstavlja neposredno motiviranje, jer zaposleni tačno vide da su \nnjihovi dohodci srazmjerni njihovim dostignutim rezultatima.  \n \nMaterijalne nagrade prema Ružiću (2005:4) izražene općim pojmom plaće \nnesumljivo su najkonkretniji i važan poticajan oblik priznavanja nečijeg rada. U sistemu \nmaterijalnog nagrađivanja menadžeri moraju poštovati određena pravila i pretpostavke \nmotivacijskog djelovanja.   \n1. Da bi materijalne nagrade bile u funkciji povećanja radnog učinka i \nuspješnosti moraju biti povezane uz one pokazatelje radne uspješnosti na \nkoje pojedinac može utjecati svojim ponašanjem. \n2. Postojati jasna veza između rezultata rada i nagrada. \n3. Sistem nagrađivanja se zasniva na pozitivnim konzekvencama radnog \nponašanja. \n4. Povećanje materijalne nagrade mora da opravda i podstiče uloženi dodatni \nnapor. \n5. Razlike u plaćama dobrih i loših radnika treba da stimulira dobar rad. \n6. Povećanje plaće slijedi povećane rezultate. \n7. Materijalne nagrade su primjerene uloženom rezultatu, fer i pravične u \nusporedbi sa drugima. \n \nKompenzacije koje kao ukupnu naknadu zaposlenici dobiju za svoj rad vezane \nsu za rezultate rada, a neke već uz samu pripadnost organizaciji (Ružić, 2005:5). \n \nPostavlja se pitanje koliko su direktori srednjih škola Tuzlanskog kantona danas \nu situaciji da finansijski motiviraju zaposlenike ne samo za redovne poslove nego i za \ndelegirane poslove. U slučajevima kada direktor nema mogućnosti da finansijski \nmotivira zaposlenike ni kod redovnih ni kod delegiranih poslova u tom slučaju preostaje \nmu mogućnost motiviranja nematerijalnim oblicima.  \n \n3.4.2  Nematerijalne strategije motiviranja \n \n \n \nDanas u organizacijama plaća više nije dovoljna da motiviše većinu zaposlenika \ntako da su menadžeri suočeni sa pitanjem kako da motivišu zaposlenike da usmjere \n3 Motivacija \n \n24 \nsvoja znanja, vještine, energiju i sposobnost da bi ostvarili ciljeve organizacije \n(Petković, Janićijević i Biogićević, 2002:274). \n \nNematerijalno usmjereni pojedinci tvrde Možina i autori, (2002:473) smatraju da \nljudi rade zato da bi bili važniji. Na radnom mjestu obično imaju važnost oni koji se \ntrude i koji uspijevaju. Puno je onih koji za svoj rad dobivaju posebna priznanja \nokruženja, mnogo manje onih koji se neprestano trude, ali nikada ne uspjevaju da budu \nvažni i da dobijaju posebna priznanja. Šta ljude podstiče prema radu? Da li je to samo \nplaća? \n \nPrema Stacey (1997:328) organizacija ima uspjeha kad su njeni zaposlenici na \nneki način emocionalno angažovani, kad njihov doprinos organizacijskoj aktivnosti \ndonosi neku vrstu psihološkog zadovoljstva, nešto više od obične novčane nagrade. \nLjudi vjeruju i emocionalno su angažovani kad njihova organizacija ima misiju, \nodnosno kad njihove osobne vrijednosti odgovaraju vrijednostima organizacije. \n \nPoslovi koji donose istinsko zadovoljstvo, odnosno oni koji nude izazov i veću \nslobodu i koje zaposlenici smatraju zanimljivim sami po sebi će osigurati motivaciju \ntako da će tražiti znatno manje oslonca na vanjske motivatore (Robbins, 1995:63).  \n \nKako navodi Bahtijarević-Šiber (1999:667) cjelovit motivacijski sistem mora \nuključivati i različite nematerijalne poticaje za rad koji zadovoljavaju različite potrebe \nzaposlenika u organizaciji. Za motivaciju zaposlenika posebno su važne potrebe višeg \nreda, odnosno razvoj i potvrđivanje vlastitih sposobnosti i mogućnost autonomije i  \nuvažavanje (McKenna, 2000:112). \n \n \nKako bi se sve obuhvatnije motivirali zaposlenici u organizacijama se \nprimjenjuju različite nematerijalne strategije kao što su dizajniranje posla, stil \nmenadžmenta, participacija, upravljanje pomoću ciljeva, fleksibilno radno vrijeme i \nprogrami, priznanje i feedback, organizacijska kultura, usavršavanje i razvoj karijere \n(Ružić, 2005:8). \n \nU slučajevima kada direktor nema velike mogućnosti da materijalno motivira \nzaposlenike u tom slučaju svakako da mu preostaje mogućnost motiviranja \nnefinansijskim oblicima, kao što su mogućnost usavršavanja, pohvale kao i davanja više \nautonomije pri odlučivanju. Smatram da je za direktora u takvim okolnostima osnovna \nstrategija motivacije komuniciranje sa zaposlenicima. Na taj način direktor može doći \ndo podataka šta u takvoj situaciji podstiče zaposlenike koji rade u školi. Odnos direktor \n3 Motivacija \n \n25 \n- zaposlenik preko dobre komunikacije može zadovoljiti osnovne ljudske potrebe kao \npriznavanje, osjećaj sigurnosti i pripadnosti školi.  \n \n3.5  Menadžer i motivacija \n \n \nMislim da menadžeri imaju presudan faktor u motiviranju zaposlenika, jer \nneposredno komuniciraju, usmjeravaju i djeluju na ponašanje zaposlenika kako bi \nosigurali uspješno ostvarivanje zadataka i ciljeva organizacije preko kvalitetnog rada i \nmaksimalnog zalaganja zaposlenika. \n \nBahtijarević-Šiber (1999:677) naglašava da od mišljenja kakvi su zaposlenici i \nšta žele od svog posla bitno zavisi i ono šta menadžeri poduzimaju i pružaju u svrhu \nnjihovog motiviranja. Zbog toga treba stalno analizirati i pratiti potrebe zaposlenika, \nodnosno onog šta je za njih važno. \n \nSlično navodi i Ružić (2005:3) menadžer mora shvatiti ljudsku složenost i \nosobnost kako ne bi pogrešno primjenio opće stavove o motivaciji, vođstvu i \nkomunikaciji i kako bi ih prilagodio specifičnoj situaciji organizacije. \n \nMenadžeri motiviraju svoje podređene kada rade one stvari za koje se nadaju da \nće zadovoljiti zahtijeve podređenih te ih potaknuti da se ponašaju na poželjan način. \nOno što menadžeri moraju uraditi je upotrijebiti one motivatore koji će navesti ljude da \nuspješno rade. \n \nMenadžeri su odgovorni za stvaranje okruženja koje će voditi ostvarenjima \npostavljenih ciljeva (Weihrich i Koontz, 1998:462). \n \nBahtijarević-Šiber (1999:677-681) naglašava da ciljevi organizacije koje treba \npostići i standardi kontrole njihovog ostvarenja trebaju biti jasni i precizni, ali i izazovni \nda bi usmjeravali radno ponašanje. Demokratski orijentisani menadžeri prema znaju da \njačajući zaposlenike jačaju sebe i organizaciju, te da je uspjeh njihovih zaposlenika i \nnjihov uspjeh. Takvi menadžeri imaju za cilj jačanje i razvijanje zaposlenika koji ih \nslijede. Participativni stil koristi materijalne i nematerijalne strategije motivacije, \nodnosno ima visok motivacijski potencijal. Da bi menadžeri mogli stvarno utjecati na \npovećanje motivacije moraju poznavati i stalno analizirati ono što njihovi zaposlenici \nžele, jer su potrebe i motivi ljudi promjenjljivi i stalno se razvijaju i mijenjaju. Ustvari, \nmenadžeri na motivaciju zaposlenika stalno djeluju i to ne samo svjesno preko niza \naktivnosti koje trebaju poduzimati nego i nesvjesno. Svakodnevno kontaktirajući sa \n3 Motivacija \n \n26 \nzaposlenicima oni pokazuju koliko uvažavaju zaposlenike, dobar rad, koliko su \nzainteresirani za njihov razvoj, koliko uočavaju njihova znanja i sposobnosti, ali i \nnjihove probleme. Davanje novih i izazovnijih zadataka, uočavanje sposobnosti, \nusklađivanje individualnih mogućnosti i zahtijeva rada, uvažavanje mišljenja i ideja, \npokazivanje zaposlenicima da ih se cijeni i uvažava, da se razumiju njihovi problemi \nstalni je proces motiviranja, ali može biti i demotiviranja zaposlenika. Kako bi uspješno \nmotivisali zaposlenika menadžeri moraju pozitivno odgovoriti na slijedeća pitanja: Prvo \n- kako nagraditi i podsticati dobar rad kao i razlikovati uspješne od manje uspješnih \nzaposlenika? Drugo - kako podsticati i nagraditi posebne doprinose te upotrebu \nindividualnih sposobnosti, vještina i znanja na rješavanju problema izvan takozvanih \npropisanih radnih obaveza i postavljenih standarda? Treće - kako povezati \norganizacijske sa individualnim interesima i uspješnošću i kako osigurati da uspjeh \norganizacije postane briga i interes  svih zaposlenika? \n \nDa bi menadžeri u organizacijama dali odgovore na ta pitanja u organizacijama \nse primjenjuju različiti sistemi direktnog stimuliranja rada zaposlenika. \n \nSmatram da je lako biti direktor i koristiti razne strategije motiviranja kada su \nvam dostupne, ali šta u situaciji kada direktor ima malo mogućnosti da motivira \nzaposlenike. Po mom mišljenju u takvoj situaciji direktor mora maksimalno koristiti \nono što ima na raspolaganju, a ne koristiti tešku situaciju kao opravdanje zašto uopšte \nnema motiviranja, ali tada mora posebnu pažnju posvetiti tome da postupa korektno \nkako se niko ne bi osjećao zapostavljeno.   \n \n3.6 Motivacija u obrazovanju \n \n \nPrema \nSergiovanniju \n(2001:284) \nkada \nje \npodučavanje \nintelektualno \nzadovoljavajuće, profesionalno nagrađujuće, ono jednostavno donosi više radosti za \nnastavnike, tako da će nastavnici vjerovatno vremenom nastaviti da poboljšavaju svoju \nefikasnost. Kao rezultat, učenici su zadovoljniji. Ukoliko oni dožive gubitak značenja i \nznačaja onoga što rade, oni će vjerovatno postati otuđeni od svojih poslova. U \nuspješnim školama nastavnici su više predani, vredniji su, lojalniji su školi i \nzadovoljniji sa svojim poslom. Istraživanje o motivaciji sugeriraju da su ova visoko \nmotivirajuća stanja prisutna kada nastavnici: \n§ Iskuse ličnu odgovornost za rad i kada su odgovorni za ishode. \n3 Motivacija \n \n27 \n§ Smatraju svoj radni život smislenim, svrsishodnim i značajnim.  \n§ Imaju kontrolu nad radnim aktivnostima i dešavanjima i kada su u \nmogućnosti da primjene razuman utjecaj nad radnim događajima i \nokolnostima.  \n \nMiddlewood i Lumby (2003:47) navode faktore koji su viđeni kao važni pri \nmotivaciji nastavnog osoblja: \n§ satisfakcija poslom,  \n§ dobri odnosi sa učenicima,  \n§ mogućnost da se učenicima da osjećaj postignuća,  \n§ dovoljno vremena za porodicu i privatni život,  \n§ dobro upravljanje školom,  \n§ dobra školska disciplina.  \nSvi ovi faktori djeluju kroz pojedinca i preko njega utječu na njegova očekivanja, \nvrijednosti, potrebe i druga obilježja. \n \nA kako tvrdi Sergiovanni (2001:286) nastavnici su motivirani kada su ciljevi \nrazumljivi, kada nastavnici vjeruju da imaju sredstva i resurse da ostvare ciljeve i kada \nće  ostvarivanje ciljeva rezultirati ishodima koje će oni lično vrednovati. Ciljevi imaju \nsmisla, ali se mogu vratiti u suprotno ukoliko su previše rašireni i previše detaljni da \nnaglašavaju šta nastavnici treba da rade. Odnosno nastavnici su posebno ranjivi na \nisključivanje ciljeva. Suočeni sa brzim i čvrstim rokovima, propisanim nastavnim \nplanom, listom pravila ponašanja studenata i konsekvencama koje moraju biti \nimplementirane i drugim pravilima koja treba pratiti.  \n \nKoliko su teorija i praksa daleko ili blizu pokazuje upravo primjer motiviranja u \nsrednjim školama Tuzlanskog kantona. Može direktor i svi zaposlenici biti svjesni \npotrebe motiviranja, mogu znati i na koji način za koju vrstu posla ili doprinosa treba \nmotivirati, ali ako su im finansijske mogućnosti ograničene (u Budžetu nisu planirana \nsredstva za tu namjenu), a sama organizacija posla u školama specifična, određena \n\"rasporedom časova\" i \"zvonom\" onda je jasno da direktor ima na raspolaganju malo od \nnavedenih ne samo finansijskih nego i nefinansijskih mogućnosti. U takvoj situaciji \ndirektor maksimalno koristiti ono što ima na raspolaganju, a ne koristiti tešku situaciju \nkao opravdanje zašto uopšte nema motiviranja, ali tada treba posebnu pažnju posvetiti \ntome da postupa korektno kako se niko ne bi osjećao zapostavljeno. Treba voditi računa \n3 Motivacija \n \n28 \no ravnopravnosti zaposlenika, koje određuje njihova sposobnost, znanje i doprinos \nuspješno urađenom delegiranom poslu.   \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n29 \n4 DELEGIRANJE  \n \n \nKada se govori o uspješnom i efikasnom vođenju u školama smatram da je \npotrebno zadržati se i na procesu delegiranja. Sposobnost delegiranja odnosno \nprenošenja ovlaštenja i odgovornosti jedna je od najvažnijih vještina direktora. Direktori \nškola su svjesni da je osnova uspješnog procesa delegiranja u stručnim i sposobnim \nsaradnicima, motiviranju i davanju saradnicima mogućnosti da rade na sopstveni način, \nšto direktoru zatim omogućava da se posveti drugim značajnijim poslovima. Odnosno \ndelegiranje doprinosi boljem korištenju direktorovog vremena, donošenju boljih odluka \nali i daje veću moć saradniku. Direktor mora poznavati sposobnosti svojih saradnika i \nnjima povjeravati odgovarajuće zadatke, kao i pokušavati da što više saradnika što prije \nosposobi za delegiranje, jer se tako može osloboditi manje važnih ali potrebnih poslova \nkako bi se mogao posvetiti značajnijim. Specifičnost škole je ta da je direktor u većini \nslučajeva prvi među jednakima i samim tim može se pretpostaviti da su saradnici sa \nkojima radi stručni, sposobni i da raspolažu sa potrebnim vještinama koje su potrebne \nkako bi se uradio delegirani posao na zadovoljavjući način. \n \n \n4.1 Definicija i smisao delegiranja \n \n \nDelegiranje je uvijek bilo prepoznavano kao ključni sastojak uspješnog \nmenadžmenta i vođenja, a danas je postalo neophodnost (Mullins, 2005:850).  \n \nAdair (1998:152) kaže da \"Delegirati znači dati podređenim autoritet i slobodu \nda vode određene stvari na svoju vlastitu inicijativu, sa povjerenjem da podređeni može \nuraditi posao uspješno.\" \n \nKako upozorava Yukl (1998:136) delegiranje je kvalitativno drugačije od drugih \noblika participativnog vođenja kao što je konsultiranje i zajedničko donošenje odluka. \nMenadžer može konsultirati podređene, jednakopravne ili superiorne, ali u većini \nslučajeva delegiranje je odgovarajuće samo sa potčinjenima. \n \n \nDelegiranje je dodjeljivanje formalnih ovlaštenja (legitimne moći) drugoj osobi i \nodgovornosti za iznošenje specifičnih aktivnosti (Cole, 2002:387). Delegiranje moći sa\n4 Delegiranje \n \n30 \n menadžera na zaposlenike je neophodno za efikasnije funkcionisanje bilo koje \norganizacije, jer niti jedan menadžer ne može lično izvršiti ili u potpunosti nadgledati \nsve što se događa u organizaciji (Stoner, Freeman i Gilbert, 1995:355). \n \nPrema \nMožini \n(2004:2) \ndelegiranje \nzahvata \npostupak \nmenadžerovog \ndodjeljivanja zadataka skupa sa odgovarajućom odgovornosti i ovlaštenjem pojedincu, \nna takav način da sve od trenutka delegiranja sam menadžer u izvedbu nije više \nneposredno upleten. Zadatak svakako ostaje unutar njegovog područja odgovornosti. \nTako se prenose zaduženje, autoritet i odgovornost. U obrnutom smjeru ide odgovornost \nonih koji su preuzeli određeni zadatak i za koju izvedbu odgovaraju nadređenoj osobi.  \n \nMožina navodi da delegiranje podrazumijeva: \n§ davanje moći, ovlaštenja i zadataka drugim, \n§ ovlašćivanje drugih da preuzimaju odlučivanje i izvršavanje zadataka, \n§ povjeravanje područja odgovornosti i zadataka drugima. \n \nIskusan menadžer, kako smatra Mullins (2005:849) će biti na oprezu zbog \nvažnosti delegiranja kao i posljedica loše vođenog delegiranja. Uspješno delegiranje je \nsposobnost menadžera tako da oni menadžeri koji nemaju ovu sposobnost mogu dovesti \ndo dvije ekstremne forme ponašanja: \n§ potpunog nedostatka delegiranja ili \n§ zloupotrebe delegiranja zbog pretjeranog delegiranja. \nObje ove forme ponašanja mogu biti frustrirajuće i potencijalno stresne za zaposlenike. \n \nEfikasno delegiranje je dvosmjerni proces koji ohrabruje otvorenu razmjenu \nideja i perspektive problema (Bass i Avolio, 1995:16). \n \nZbog toga Siropolis (1995:301) tvrdi da je \"Delegiranje, možda, najteža zadaća \nkoju menadžeri moraju naučiti.\"  \n \nDelegiranje je primjereno kada rad saradnika zahtijeva brzu reakciju na \npromjenjivu situaciju i vođi ne dozvoljava temeljit nadzor nad situacijom i brzo \nprilagođavanje na nju (Koren, 1999:93). \n \nPrema Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) delegiranje znači prenošenje \novlaštenja i zadataka na saradnike u cilju izvršavanja zadataka, odnosno pod \ndelegiranjem podrazumijevamo prenošenje zadataka i ovlaštenja na one koji će biti \nodgovorni za njihovo izvršavanje. Vođa mora poznavati sposobnosti saradnika i njima \npovjeravati odgovarajuće zadatke. \n4 Delegiranje \n \n31 \n \nSlično navodi i Možina (2004:1) po njemu delegiranje je proces, u kojem \nmenadžeri dodjeljuju saradnicima ovlaštenja za djelovanje i prihvatanje donošenja \nodluka na pojedinačnim područjima u organizaciji. To je način davanja određenog \nstepena slobode pri usmjeravanju sopstvenih aktivnosti - kreativne energije, \nsudjelovanja \ni \nsuodlučivanja \no \nznačajnim \nstvarima, \npodsticanja \npreuzimanja \nodgovornosti u organizaciji te davanje mogućnosti za zadovoljavanje socijalnih i ličnih \npotreba pojedinaca. \n \n\"Nedostatak delegiranja je krivac koji neiskusne menadžere tjera da provode \nmnogo sati na radnom mjestu.\" (Siropolis, 1995:301). \n \nIako je delegiranje neophodno ipak kod toga treba voditi računa na koga se \novlaštenja i odgovornosti prenose. Ako se ovlaštenja i odgovornosti prenesu pogrešnoj \nosobi može se desiti da opasno osnažite tu osobu koja može ugroziti ne samo položaj \nvođe u organizaciji nego i organizaciju samu. Ipak to ne bi trebao biti argument za \nnedelegiranje ovlaštenja i odgovornosti ili samo za delegiranje odgovornosti bez \novlaštenja (Donald J. Berardo u Sikavica i Novak, 1999:450). \n \nDelegiranje nije jednostavno izvesti. Spada među najteže menadžerove zadatke, \njer je teško dostići ravnotežu između pravilne količine delegiranja i priznavanja pravog \nobima slobode pri izvođenju zaduženja saradnika (Možina, 2004:2). \n \nYukl (1998:137) tvrdi da se u procesu delegiranja susrećemo sa: malo \ndelegiranja kada se mora pitati nadređeni šta i kako da se radi kada god postoji problem \nili ukoliko se pojavi nešto neobično, zatim postoji srednje delegiranje kada je \npodređenom dozvoljeno da odredi šta da uradi ali mora tražiti odobrenje prije nego \nimplementira odluku, i na kraju postoji značajno delegiranje kada podređeni ima \ndozvolu da donese važne odluke i da ih sprovede bez da prethodno dobije saglasnost. \n \nTavčar, (2002:221) smatra da stepen delegiranja zavisi od same prirode \nmenadžera kao i od mogućnosti i zauzetosti saradnika, kulture organizacije i uticaja \ndrugih prije svega vanjskih učesnika.                                                                                  \n \nPojmovi ovlaštenja (autoriteta) i odgovornosti su najuže vezani sa pojmom \nvođenja. Skoro da je nemoguće govoriti o uspješnom vođenju, a ne zadržati se na \npitanjima vezanim za delegiranje ovlaštenja i odgovornosti. Pojmovi kao što su \novlaštenja i odgovornosti dobijaju na značaju u savremenim uslovima poslovanja kako \n4 Delegiranje \n \n32 \nvelikih tako i malih organizacija (Sikavica i Novak, 1999:442). Smatram da se ovo \nodnosi i na škole koje predstavljaju male profesionalne organizacije. \n \n4.2 Ovlaštenja i odgovornosti \n \n \nDelegiranje obuhvata i ovlaštenje i odgovornost, odnosno ono je zasnovano na \nkonceptu ovlaštenja, obaveza i odgovornosti i nije moguće delegirati jedno bez drugog. \nOvlaštenja i odgovornosti su dvije strane iste medalje. \n  \nOvlaštenje podrazumijeva pravo na donošenje odluka i preuzimanje akcije u \nime menadžera (Mullins, 2005:851). Prema Weihrichu i Koontzu (1998:292) ovlaštenje \nu organizaciji je pravo koje pripada nekom položaju, a samim tim i osobi koja je na tom \npoložaju na osnovu čega ona po nahođenju može donositi odluke koje imaju uticaj na \ndruge. Ovdje treba istaći da se ovlaštenja prenose na poziciju, a samim tim i na \npojedinca, koji zauzima određeno mjesto u  organizaciji. \n \nKako navodi Bitel (1997:162) prenos zaduženja je težak posao. Jer menadžer pri \nprenosu zaduženja prenosi i dio svojih ovlaštenja koja se odnose na to zaduženje. Na taj \nnačin menadžer, barem i privremeno, prepušta i dio ovlaštenja vođe. Pored toga na \nmenadžeru uvijek ostaje odgovornost, ako dođe do greške on je kriv. Zbog toga treba \npažljivo birati prilike za prenošenje zaduženja na saradnike. Ako su u pitanju tako \nznačajne stvari da se eventualne greške ne mogu dopustiti, onda ih ne treba prenositi na \ndruge.  \n \nOvlaštenja se mogu definirati i kao pravo na naređivanja. Količina ovlaštenja \nkoju neka osoba ima na nekom mjestu u organizaciji određuje nivo na kojem se to \nmjesto nalazi. Zbog toga osobe, koje su pri vrhu organizacijske piramide imaju više \novlaštenja. \nRazlikuju se dva osnovna tipa ovlaštenja: linijska i štabna ovlaštenja.  \nLinijska ovlaštenja su osnovna ovlaštenja unutar organizacije, koja se prenose sa \nnadređenog na podređenog, od najviših prema nižim nivoima u organizacijskoj \nstrukturi. Linijska ovlaštenja predstavljaju takav odnos u organizaciji u kojoj nadređeni \ndirektno nadgleda podređenog.  \n \n \n4 Delegiranje \n \n33 \nZa razliku od linijskih ovlaštenja, u kojoj osoba sa tim ovlaštenjima ima pravo \ndonositi odluke i davati naređenja podređenim, osobe sa štabnim ovlaštenjima imaju \npravo samo davati savjete u odlučivanju onima koji imaju linijska ovlaštenja. Potreba za \nštabnim osobljem veća je u velikim organizacijama. Članovi štabova su specijalisti \nodnosno stručnaci za određena funkcijska područja pa mogu uspješno savjetovati \nlinijskog menadžera (Weihrich i Koontz, 1998:293). \n \nOvlaštenja se delegiraju tvrde Weirhrich i Koontz (1998:302) i Blanchard \n(1999:89) onog trenutka kada menadžer da saradniku slobodu donošenja odluke. \nPodrazumijeva se da menadžeri ne mogu delegirati ovlaštenja koje sami nemaju. \nNeopravdano je očekivati od saradnika da ostvari zadatak a da mu nisu data potrebna \novlaštenja, kao što bi bilo nepravedno delegiranje ovlaštenja a da se ne znaju krajnji \nrezultati za koje će se one koristiti. Kako menadžera ne može delegirati odgovornost on \nmora držati saradnike odgovornim za ostvarenje njihovih zadataka.  \n \nOdgovornost bi se mogla definisati kao obaveza izvršavanja zadataka uz \nzadovoljavajuće rješenje. Prema Sikavici i Novaku (1999:447) ovlaštenja moraju biti \npodloga odgovornosti. U organizaciji je potrebno postići ravnotežu između ovlaštenja i \nodgovornosti. Određeni stepen ovlaštenja povlači za sobom i odgovarajući stepen \nodgovornosti.  \n \nOdgovornost za uspješnost delegiranja uvijek ostaje u nadležnosti vođe.  \n \n \n \n \n \n \n \n(Možina i autori, 2002:505) \n \nDedić (1997:44) navodi da svako radno mjesto u organizaciji, nezavisno na \nkojem se organizicijskom nivou nalazi, mora imati određeni stepen odgovornosti za \nrealizaciju preuzetog zadatka. Svakako da je ta odgovornost puno veća kod rukovodećih \nradnih mjesta, koja su bliže vrhu organizacijske piramide.      \n \nMullins (2005:850) smatra da odgovornost ne može biti delegirana, te da je \nmenadžeri moraju prihvatiti, njihova odgovornost za postupke podređenih je apsolutna. \nMenadžer je odgovoran nadređenom i ne može prenijeti odgovornost na podređene. \nOvdje treba posebno istaći da je podređeni odgovoran menadžeru za obavljenje posla, \ndok je menadžer odgovoran za utvrđivanje toga da je posao izvršen. \n4 Delegiranje \n \n34 \nZato se s pravom kaže da je \"raspon odgovornosti\" jedan od razloga zašto su \nmenadžeri, posebno oni na vrhu velikih kompanija tako dobro plaćeni. Pod \"rasponom \nodgovornosti\" podrazumijevamo broj svih onih posredno i neposredno podređenih \njednom menadžeru na određenom nivou organizacijske piramide (Sikavica i Novak \n1999:448).  \nKako ni jedna osoba ne može biti zadužena ili odgovorna za izvršavanje svih \nzadataka u organizaciji, potrebno je izvršiti podjelu zadataka i odgovornosti, koja bi bila \nprimjerena odgovarajućim zadacima, koji se dodjeljuju pojedinim radnim mjestima \nodnosno zaposlenim na tim radnim mjestima. Najčešće se koristi podjela zadataka na \nosnovu funkcijske sličnosti (Sikavica i Novak 1999:448). \nKod toga treba voditi računa da se izbjegne: \n§ preklapajuća odgovornost (dvije ili više osoba odgovara za izvršavanje istih \nzadataka), \n§ jaz odgovornosti (zadaci nisu uključeni u područje odgovornosti saradnika), \n§ sve one radne aktivnosti koje ne doprinose ostvarivanju cilja. \n \n4.3 Prednosti delegiranja \n \n \nDelegiranje nudi brojne potencijalne prednosti ukoliko je izvedeno na \nodgovarajući način od strane menadžera (Yukl, 1998:138). \n \nPrema Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) te prednosti su: \n§ mogućnost prihvatanja veće odgovornosti, \n§ delegiranje ubrzava odlučivanje,  \n§ delegiranje vodi boljim odlukama,  \n§ delegiranje osposobljava saradnike i povećava im samopouzdanje,  \n§ saradnici prosuđuju o zadacima i preuzimaju odgovornost, \n§ treba pored rutinskih poslova delegirati i poslove koji zahtijevaju podsticaj, kako \nbi imali više vremena za druge važnije poslove. \n4 Delegiranje \n \n35 \n \nMožina (2004:5) smatra da su prednosti koje nudi delegiranje i veće od ovih \nkoje navode Stoner, Freeman i Gilbert i da delegiranje donosi prednost za sve učesnike \nkao i za samu organizaciju: \n§ nivoi odlučivanja postaju odgovarajući, \n§ veći je broj rješavalaca problema, \n§ povećava se nivo kompetentnosti, \n§ menadžer ima mogućnost za obavljanje drugih zadataka,  \n§ bolja upotreba posebnih sposobnosti, iskustva i znanja zaposlenika, \n§ zadaci se rješavaju takođe i u menadžerovoj odsutnosti, \n§ obim posla je razdijeljen između više ljudi, \n§ ojačana je pripadnost zaposlenih,  \n§ ojačan je osjećaj zaposlenih za odgovornost i povećana svijest o kvalitetu, \n§ razvijaju se sposobnosti (samo) vođenja. \n \n4.3.1  Prednosti delegiranja za menadžera, zaposlene i organizaciju \n \n \n \nNavedene prednosti koje donosi delegiranje mogu se posmatrati i iz ugla \nprednosti za menadžera, zaposlene i organizaciju. \n \nPrednosti za menadžera  \n \nMenadžer delegiranjem uradi zadatak tako da ga ustvari urade drugi zaposlenici. \nOn na taj način dobije vrijeme za obavljanje zadataka kao što su planiranje, \norganiziranje i kontroliranje. Ima rasterečeno radno vrijeme i može se posvetiti svome \nprofesionalnom usavršavanju, razmišljanju o značajnim poslovima, traženju rješenja za \nodređene problema, kreiranju novih ideja i dr. Značajna prednost je takođe ta da \nmenadžer svoje zaposlene osposobljava tako da će moći raditi bez njegove prisutnosti \n(Možina, 2004:5). Delegiranje osigurava menadžeru da ne padne u fatalnu zamku da se \nsmatra nezamjenjivim (Leigh, 1992:83). \n \nPrednosti za zaposlene \n \nOsnovni razlog za delegiranje zadataka zaposlenicima je taj da se oni razvijaju i \nstiču nova iskustva. Delegiranje ustvari, obezbjeđuje vitalno, na poslu stečeno iskustvo \nza koje nema druge stvarne zamjene. Delegiranjem se mogu motivirati drugi i ohrabriti \nza prihvatanje promjena (Leigh, 1992:83). Prihvatanjem delegiranih poslova zaposlenik \n4 Delegiranje \n \n36 \ndobija uvid u svoje sposobnosti i mogućnost da otkrije i razvije skriveni talenat. \nZaposlenik takođe može očekivati svoje napredovanje jer je s delegiranjem stekao \nvještine, sposobnosti i znanja koja se očekuju na određenom mjestu. Ako je to podržano \ni sa nagrađivanjem i priznavanjem njegovog rada onda mu se povećava motiviranost \n(Možina, 2004:5). \n \nPrednosti za organizaciju  \n \nSve prednosti koje donosi proces delegiranja menadžerima i zaposlenicima \ntakođe se reflektuju i utječu na prednosti organizacije. Sa rasterečenjem odgovornih \nzaposlenika dostižu se bolji poslovni rezultati što utječe na poboljšavanje cjelokupnog \nposlovanja i daljeg razvoja. Sa većim uključivanjem zaposlenih u prihvatanje \nodlučivanja povečava se motiviranost i zanimanje za rad. Posljedica toga je poboljšanje \nukupne radne atmosfere u organizaciji (Možina, 2004:6; Bass, 1990:909). \n \nPrema Mullinsu (2005:852) delegiranje nudi mnoge potencijalne koristi za \nmenadžera, zaposlenike i za organizaciju. Delegiranje bi trebalo voditi optimumu \nkorištenja ljudskih resursa i poboljšanju organizacijskih performansi. \n \nMišljenja sam da teorija poznaje dosta prednosti koje opravdavaju delegiranje, \nkao i to da se navedene prednosti delegiranja mogu posmatrati kao prednosti delegiranja \ni u školama, ali da će se zavisno od stila vođenja direktora, situacije u školi i okruženju, \nmeđuljudskih odnosa te prednosti različito posmatrati od škole do škole.  \n \n \n4.4 Sposobnost delegiranja \n \nSposobnost delegiranja prema Weihrichu i Koontzu (1998:303) smatra se \njednom od najvažnijih vještina menadžmenta i vođenja. To je stalan proces, koji se \ntemelji na sudjelovanju i koji omogućava napredovanje svakog zaposlenika (Možina, \n2002:504).  \n \nPropusti menadžera da uspješno delegiraju kako navode Weihrich i Koontz \n(1998:303) ne događa se zbog toga što oni ne razumiju prirodu delegiranja već najčešće \nzbog toga što nisu u stanju ili je ne žele primjeniti. Dokazano je da je jedan od glavnih \nneuspjeha menadžera nedovoljno i neprikladno delegiranje. Razlog tome su većinom \nlični stavovi prema delegiranju, kao što su: \n \n \n4 Delegiranje \n \n37 \nSposobnost prihvaćanja tuđih ideja \nJedna od osnovnih karakteristika menadžera je njegova spremnost da pruži \npriliku idejama saradnika. Odlučivanje uvijek sadrži elemente prosuđivanja te nije \nvjerovatno da će odluka podređenog saradnika biti potpuno jednaka onoj koju bi donio \nnadređeni. Kod menadžera koji zna delegirati razvijena je i sposobnost za prihvatanje \ntuđe ideje i želje da se pomogne saradniku (Weihrich i Koontz, 1998:303). A prema \nAdairu (1998:154) treba prihvatiti činjenicu da će posao biti urađen na drugačiji način \nod onoga kako biste ga vi uradili, ali u granicama uspjeha. \nSpremnost na prepuštanje zadatka \nMenadžer koji želi uspješno delegirati mora biti spreman prepustiti saradniku \npravo odlučivanja. Menadžeri treba da se opredjele na one zadatke, koji najviše \ndoprinose ciljevima organizacije, a saradnicima treba da delegiraju, uprkos tome što bi \nih sami mogli obavljati bolje (Weihrich i Koontz, 1998:303). Adair (1998:154) tvrdi da \nne treba delegirati ukoliko niste voljni da određenoj osobi date potreban autoritet da \nuradi delegirani posao. \nPrihvaćanje moguće greške  \n \nNi jedan menadžer ne bi mirno sjedio i dopustio podređenom da učini grešku \nkoja bi mogla ugroziti organizaciju ili položaj saradnika u organizaciji. Kako svi \nponekad pogriješe to se mora dopustiti i podređenim, a troškovi koje izazove takva \ngreška moraju se smatrati investicijom u lični razvitak saradnika. Ozbiljne ili \nponovljene greške mogu se dobrim dijelom izbjeći bez ukidanja delegiranja strpljivim \nsavjetovanjem i pažljivim objašnjavanjem ciljeva (Weihrich i Koontz, 1998:304). A \nYukl (1998:144)  smatra da je važno prepoznati da su greške neizbježne za delegirane \nzadatke. Greške i neuspjesi bi trebali biti ozbiljno tretirani, ali odgovor ne bi trebao biti \nkritika ili krivnja. Napravljena greška bi trebala za obje strane postati iskustvo i način da \nse izbjegnu slične greške u budućnosti. Ukoliko postane očigledno da podređeni ne zna \nkako da obavi povjereni zadatak, menadžer bi trebao obezbijediti dodatne instrukcije. \nMenadžer bi trebao obezbijediti psihološku podršku podređenom koji je obeshrabren ili \nfrustriran i ohrabriti ga da nastavi dalje. \nPovjerenje u saradnike \nNadređeni treba da vjeruju svojim saradnicima. Onda kada je teško izgraditi \npovjerenje, jer saradnik nema dovoljno iskustva, još se ne snalazi sa ljudima, nije razvio \n4 Delegiranje \n \n38 \nsposobnost samostalnog prosuđivanja tada treba ili obučiti saradnika ili odrediti druge, \nkoji su pripremljeni za preuzimanje odgovornosti. Međutim, nadređeni često ne vjeruju \nsvojim saradnicima jer se ne žele odreći ovlaštenja, osjećaju se ugroženi uspjesima \nsaradnika (Weihrich i Koontz, 1998:304). Prema Adairu (1998:154) treba biti dostupan \ni pomoći kod bilo kakvih problema sa kojima podređeni ne može sam da se nosi. \nMaddux (1992:13) smatra da menadžer mora znati šta očekuje od svoje organizacije \nkada i kako može najbolje iskoristiti čovjekove moći koje ima na raspolaganju za \ndosezanje očekivanog uspjeha. To znaći da mora podjeliti posao među svojim \nsaradnicima na planiran i promišljen način. \n \nMislim da sposobnost delegiranja zavisi prvenstveno od direktora i njegovog \nstava prema delegiranju kao i stila vođenja, ali da pored toga zavisi i od spremnosti \nzaposlenika da preuzmu delegirane zadatke. Što se tiče stručnosti smatram da su srednje \nškole ustanove u kojima rade lica sa visokom stručnom spremom i da su to lica koja uz \nvrlo malo pomoći mogu uspješno obaviti većinu delegiranih zadataka. Dobri \nmeđuljudski odnosi u školi, dobra komunikacija i informisanost doprinijet će da se \nzaposlenici osjećaju kompetentnijim kada je delegiranje u pitanju. \n \n4.5 Prepreke u procesu delegiranja \n \n \nStoner, Freeman i Gilbert (1995:356) navode da uprkos prednostima koje pruža \ndelegiranje menedžeri mogu biti nespremni da delegiraju zbog toga što smatraju da:  \n§ mogu najbolje uraditi posao sami, \n§ zaposlenici nisu dovoljno sposobni i stručni, \n§ previše potroše vremena da bi objasnili šta žele da bude urađeno \n \nUstvari, pravi razlog prema njima je to da menadžeri mogu biti neorganizovani \nili nefleksibilni da delegiraju. \n \nSlično misli i Yuklu (1998:139) kada navodi da neuspjeh delegiranja može biti \nrezultat jake potrebe za moći kod menadžera, ponekad kombinirane sa nesigurnošću. \nIsto tako to može biti strah zbog grešaka koje bi mogli napraviti podređeni. Menadžeri \nkoji preuzimaju rješavanje važnih problema za organizaciju mogu biti neodlučni u \nprepuštanju te aktivnosti ili se plaše da priznaju da bi to i drugi mogli uraditi efikasnije. \nPrema njemu brojne situacijske prepreke takođe određuju ostvarivanje delegiranja. \n4 Delegiranje \n \n39 \nJedna od prepreka može biti potreba da se zaštiti povjerljiva informacija, druga prepreka \nmože biti kada podređeni imaju visoke međuovisne poslove i teško je koordinirati \nnjihov rad.  \nU samom procesu delegiranja smatra Certo (2003:246) javljaju se određene \nprepreke, bilo da je riječ o nespremnosti nadređenih da delegiraju, bilo da podređeni \nnisu spremni prihvatiti dodijeljena im ovlaštenja. Prepreke koje mogu delegiranje unutar \norganizacije učiniti teškim mogu biti klasificirane u tri opće kategorije: \na) prepreke koje se odnose na nadređenog, \nb) prepreke koje se odnose na podređenog, \nc) prepreke koje se odnose na organizaciju. \n \n \na) Nespremnost delegiranja od strane nadređenih može biti zbog slijedećih \nrazloga (Certo, 2003:246): \n§ nadređeni ne može da podnese da se odvoji od vlasti, \n§ nadređeni se plaši da se to može protumačiti kao znak slabosti, \n§ nadređeni misli da može svaki posao uraditi bolje od podređenih, \n§ nema komunikacije između nadređenog i podređenih, \n§ nadređeni nema povjerenja  u podređene, \n§ nadređeni ne voli rizikovati kod prenošenja ovlaštenja, \n§ ako su nadređeni nesigurni na svome poslu ili ako vjeruju da su određene \naktivnosti veoma važne za njihov lični uspjeh. \n \nJedan od razloga zbog kojih je delegiranje viđeno kao \"proces odbacivanja\" \nprema Bass i Avolio (1995:14) jeste da menadžeri daju svojim saradnicima one zadatke \nkoje ne žele. Kada zaposlenici vide delegiranje u ovom svjetlu, oni na to gledaju samo \nkao transfer zadataka, često onih neželjenih, prije nego kao sredstvo za razvijanje \nnjihovih individualnih vještina. Ovo može rezultirati gubitkom poštovanja i ljutnjom \nprema menadžerima zbog toga što zaposlenici vide kao neuspjeh menadžera da \nprepozna njihov potencijal. \n \nMožina (2004:2) kaže da menadžeri ne bi smjeli delegirati zadatke koje sami ne \nrazumiju ili ne znaju kako ih izvesti jer u tom slučaju ne bi mogli pružiti potrebnu \npomoć, i ne bi znali pravilno ocijeniti rezultat. Takođe ne bi trebali delegirati \nodlučivanje o poslovnoj politici, planiranje cjelokupnog poslovanja organizacije, izbor i \n4 Delegiranje \n \n40 \nosposobljavanje \nkadrova \nte \nnjihovo \nnapredovanje, \nnagrađivanje \ni donošenje \ndisciplinskih mjera. \n \n \nb) Prepreke u procesu delegiranja mogu se javiti i na strani podređenih. Ove \nprepreke će naročito biti očite kod onih podređenih koji nikada prije nisu koristili \ndelegiranu vlast.  One se javljaju zbog toga što (Certo, 2003:246): \n§ podređeni smatraju da je lakše da šef sam riješi problem, \n§ podređeni mogu biti nesigurni u prihvatanju delegirane vlasti zato što ih je strah \ngreške, \n§ podređeni nemaju dovoljno podataka i informacija, \n§ podređeni misle da su preopterečeni, \n§ postoji pomanjkanje samopouzdanja ili osjećaju da nadređeni nema povjerenja u \nnjih, \n§ nema motivacije za preuzimanje dodatne odgovornosti. \n \nPrema Yuklu (1998:139) zadatak neće biti delegiran ukoliko menadžer vidi da \npodređeni imaju različite vrijednosti i ciljeve. Bez obzira na njihovu sposobnost, \nznačajna odgovornost neće biti data podređenim koji su indiferentni prema ciljevima \nzadatka.  \n \nc) Karakteristike organizacije mogu učiniti delegiranje teškim. Na primjer, mala \norganizacija može dati nadređenom samo minimalan broj aktivnosti koje može \ndelegirati. U organizacijama gdje se malo poslovnih aktivnosti i malo ovlasti delegiralo \nu prošlosti, pokušaj za iniciranjem proces delegiranja može načiniti zaposlenike \nnevoljnim i prestrašenim, jer bi nadređeni predlagao značajnu promjenu u proceduri, a \npoznato je da se promjenama najčešće opiremo (Certo, 2003:246). \n \nSmatram da je puno prepreka za uspješno delegiranje, ali da je osnovna \nnepoznavanje samog procesa. Moja iskustva iz vremena kada sam radila u školi, ali i \ndanas ukazuju da je pojam delegiranja u školama Tuzlanskog kantona proces koji nije \ndovoljno poznat direktorima, kao ni ostalim zaposlenicima škole. Zbog toga smatram da \nje delegiranje proces, koji se u srednjim školama odvija po \"inerciji\", a da u stvari ni \ndirektori ni ostali zaposlenici nisu upoznati sa suštinom tog procesa i da je to u osnovi \nnajveća prepreka za uspješno delegiranje. \n4 Delegiranje \n \n41 \n4.6 Kada delegirati, a kada izbjegavati delegiranje \n \n \nObzirom da se delegiranje može javljati u bilo koje vrijeme Leigh (1992:86) \nsmatra da delegiranje ima opravdanja kada: \n§ je zadatak kompleksan, \n§ menadžer nosi posao kući, \n§ saradnici traže delegiranje ili pokazuju da posjeduju potencijal za više \nodgovornosti, \n§ zadatak može biti sistematizovan ili programiran na način tako da ga drugi mogu \niznijeti rutinski,  \n§ drugi mogu uraditi posao bolje, brže i ekonomičnije, \n§ su odluke već donesene i njihovo sprovođenje je glavna aktivnost, \n§ detalji oduzimaju previše vremena. \n \n \nLeigh (1999:87) takođe navodi razloge zbog kojih delegiranje nije poželjno: \n§ kada je zadatak izuzetno važan (odrađen na vrijeme i predviđenim standardima), \n§ kada je povjerenje odlučujuće i pogrešno je očekivati da to preuzme neko drugi, \n§ kada je zadatak nejasan i loše definisan (saradnici će potrošiti previše vremena i \nnapora), \n§ kada saradnici istrajno odbijaju delegiranje, \n§ kada su saradnici slabo motivisani da preuzmu odgovornost. \n \nOdgovor na to kada delegirati, a kada izbjegavati delegiranje po mom mišljenju \nmora znati direktor škole, jer su okolnosti za ili protiv delegiranja različite zavisno od \nškole do škole, a poznato je da i karakteristike škole kao organizacije mogu učiniti \ndelegiranje teškim. Ako direktor dobro poznaje rad škole, zaposlenike, okruženje sam \nće pravilno donositi odluke kada delegirati, a kada delegiranje treba izbjegavati, uz \nuslov da mu je poznat sam proces delegiranja. \n \n4.7 Koje zadatke delegirati \n \n \nPrema Možini (2004:3) menadžer delegira one zadatke koje nije potrebno da \nuradi sam. To su:  jednostavni, svakodnevni zadaci, koji moraju biti urađeni i kad je \nmenadžer odsutan, zadaci koji nude mogućnost razvoja pojedinca, zadaci koji \n4 Delegiranje \n \n42 \nzahtijevaju specifična znanja, zadaci za koje menadžer mora tražiti pomoć specijalista, \nzadaci pri kojima zaposleni mogu dostići jednake, ako ne čak i bolje rezultate od \nmenadžera, novi zadaci koji su posljedica organizacijskih promjena i koji bi uzeli \npreviše menadžerovog vremena te ih može povjeriti zaposlenicima.  \n \nOdabir zadataka za delegiranje tvrdi Yukl (1998:140) zavisi od svrhe \ndelegiranja. Delegirati se mogu zadaci koji: \n§ mogu biti bolje urađeni od strane podređenih (kada podređeni ima više iskustva, \nkada je bliže problemu, kada može obezbjediti više informacija), \n§ su hitni ali nisu visokog prioriteta,  \n§ su relevantni karijeri podređenog (razvojno delegiranje pružit će podređenom \npriliku da se bori sa izazovnim zadacima), \n§ su odgovarajuće teškoće (treba da su izazovni za podređenog, ali ne preteški da \nse ne bi mogli uspješno uraditi), \n§ su i prijatni i neprijatni (treba delegirati i prijatne i neprijatne zadatke), \n§ nisu ključni za menadžersku ulogu. \n \n \nDa bi odgovorili ispravno na ovo smatra Leigh (1992:88) treba analizirati \nzadatke koji vas trenutno suočavaju sa odlukom koliko njih može biti odrađeno odmah, \nili kasnije uz pažljivu pripremu. Svaki zadatak mora biti prosuđen u granicama \nosnovnog pitanja: \"Da li ja to trebam uraditi ili to može uraditi neko drugi umjesto \nmene\"? \n \nSmatram da direktor može da delegira sve zadatke. Nije rijedak slučaj da je \ndirektor škole duže odsutan i da ga za to vrijeme neko drugi mijenja. Za vrijeme dok je \ndirektor odsutan škola radi normalno. Posao direktora i to u potpunosti obavlja lice koje \nodredi sam direktor, najčešće su to pomoćnik direktora ili pedagog. Međutim koje \nposlove će direktor delegirati određuje on sam i to po mom mišljenju zavisno od stila \nvođenja, situacije, hitnosti, stručnosti i spremnosti saradnika za preuzimanje poslova. \n \n4.8 Kome delegirati \n \n \n \nIzbor odgovarajućeg zaposlenika za delegiranje smatra Možina (2004:4) je \nuvijek težak. Najčešće menadžer nema zaposlenika s potpunim znanjem sposobnostima. \nU tom slučaju bira onoga koji će u odnosu na svoje sposobnosti i znanja uraditi zadatak \n \n4 Delegiranje \n \n43 \nodgovarajuće. Onoga zaposlenika koji je željan novog znanja, i koji je spreman tražiti \npomoć kada to bude potrebno.  \n \nPrema njemu najbolji pristup je da se na početku delegiranja zaposleniku \ndelegiraju manje značajni zadaci. Zatim polagano povećavati obim samostalnosti i \nstalno pratiti napredak zaposlenika. Tako se povećava se međusobno povjerenje. \n \nKriteriji za izbor najprimjerenijeg zaposlenika su: \n§ menadžeru je neposredno odgovoran, \n§ želi primiti veću odgovornost, želi se sukobiti sa novim izazovima, \n§ razvoj zaposlenika bi imao pozitivne učinke na njega samoga kao i na njegovo \ndjelovanje u organizaciji. \n \nMenadžer mora izbjegavati delegiranje uvijek istim zaposlenicima. Svi moraju \nimati jednake mogućnost da dokažu svoju sposobnost. Potpuno se slažem sa ovim \nnavodom i smatram da je ovo u domenu etike i morala direktora. Svi zaposlenici moraju \nimati ravnopravan status, treba delegirati najstručnijim i najsposobnijim, ali treba dati \nšansu i onima koji su nešto slabiji, ali žele da im se delegira, jer važan je konačni \nrezultat, a do njega se može doći različitim putevima. A upravo ti različiti putevi mogu \ndovesti do razvoja zaposlenika. \n \n4.9 Zahtjevi za uspješno delegiranje \n \n \nMožina (2004:4) i Stoner, Freeman i Gilbert (1995:358) imaju sličan stav kada \nse posmatra uspješno delegiranje. Oni smatraju da je preduslov uspješnog delegiranja da \nmenadžer upozna zahtjeve i potrebe zadatka, odnosno mora ga tačno opisati, postaviti \nkonačni cilj i tek onda uraditi slijedeće: \n§ izabrati zaposlenika kojem će delegirati,  \n§ provjeriti razumijevanje zadanih zaduženja, \n§ pobrinuti se da zaposlenik dobije sve potrebne informacije, \n§ obraditi sve detalje sa zaposlenikom,  \n§ odrediti način kontrole te učestalost izvještavanja, \n§ po potrebi razdijeliti zadatke na dijelove i dati u izvedbu različitim pojedincima. \n \nPrema Leighu (1992:88) prvi uslov za uspješno delegiranje je da se razjasni \ndelegirani zadatak, da se odrede rokovi, te da se zna koji resursi su na rapolaganju kako \nbi se mogao uraditi zadatak. Potrebno je uraditi odgovarajuću pripremu, a na zadatak \n4 Delegiranje \n \n44 \nkoji se delegira mora se gledati kao na veoma važan. Veoma bitna komponenta \nuspješnog delegiranja je odabir pravih ljudi za delegirani zadatak. Osoba kojoj se \ndelegira mora posjedovati povjerenje u samu sebe, treba imati odgovarajuće sposobnosti \ni treba biti motivirana. Poželjno je takođe da osoba kojoj se delegira vidi taj zadatak kao \nvrijedan. Dobro delegiranje podrazumijeva obezbijeđivanje potrebnih informacija i \nsavjeta i zahtijeva dobru podršku kako osoba kojoj se delegira ne bi zapala u poteškoće.  \n \nYukl (1998:142) smatra da uspjeh delegiranja zavisi od toga kako delegirati i šta \nse delegira. Te navodi smjernice kako bi se minimizirali problemi i izbjegle uobičajene \nzamke u vezi sa delegiranjem. Potrebno je jasno specificirati odgovornost (objasniti \nočekivane rezultate, pojasniti ciljeve i prioritete i informisati osobu o rokovima koje \ntreba \nispoštovati), \npružiti \nodgovarajući \nautoritet \ni \nspecificirati \nzahtjeve \nza \nizvještavanjem, te osigurati prihvatanje odgovornosti od strane podređenog. \n \nTomsonova (2000:169) u tabeli 4.1 navodi neke stvari koje treba i koje ne treba \nraditi kako bi delegiranje bilo uspješno. \n \nTabela: 4.1 Uspješnost delegiranja  \n  \nTreba \nNe treba \nPrenositi i ovlaštenja, a ne samo zadatke. \nPrenositi suviše mnogo ili suviše malo \novlaštenja. \nDozvoliti toj osobi da preuzima inicijative. \nPrenositi zadatke bez ovlaštenja. \nDozvoliti toj osobi da daje svoj doprinos \ndonošenju odluka. \nSve odluke lično donositi unaprijed. \nPostarati se da ta osoba razumije šta se od nje \nočekuje. \nDati premalo informacija o radnom zadatku. \nPostavljati ljudima izazove, istraživati njihove \npotencijalne mogućnosti. \nOsloboditi se dosadnih, rutinskih poslova. \nDavati konstruktivne povratne informacije. \nPrenijeti ovlaštenja, a onda vršiti česte \nprovjere \nPonuditi obuku ako je potrebna. \nDelegirati zadatke koji prevazilaze \nmogućnosti te osobe. \n \nIzvor: Tomsonova, 2000:169. \n \n \nKako bi proces delegiranja dao najbolje rezultate Možina i autori (2002:505) \npreporučuju da se u procesu delegiranja obavezno izvrši analiza. Prije nego delegira \nvođa mora odgovoriti na neka pitanja:  \n \n4 Delegiranje \n \n45 \nŠta treba narediti?  \nVođa treba da pripremi jasan i potpun opis zadatka. Mora biti jasan konačan cilj \nzadatka. Zadatak mora odgovarati znanju i iskustvu saradnika. Weihrich i Koontz \n(1998:250) smatraju da treba izbjegavati neodgovarajuće ili nejasno delegiranje. Ako \nmanadžer jasno delegira ovlaštenja kako bi se obavio jasno određeni zadatak, dobro \nobučen saradnik može obaviti taj zadatak uz minimum menadžerove pažnje i vremena. \nMeđutim, ako zadatak saradnik ne može obaviti, ako nije jasno određen ili ako saradnik \nnema ovlaštenja da ga obavi učinkovito, zadatak neće biti izvršen ili će menadžer morati \npotrošiti nesrazmjernu količinu vremena na nadgledanje i usmjeravanje napora \nsaradnika. \nKo je odgovoran za zadatak?  \nTačno treba odrediti ko je odgovoran za zadatak u cjelosti. Granice među zadacima koje \nradi vođa i onim zadacima koje realiziraju podređeni saradnici moraju biti jasno \nzacrtane. \nZašto zadatak treba uraditi? \nVođa treba saradnicima u potpunosti objasniti zašto zadatak treba uraditi, treba \nobrazložiti značaj zadatka i objasniti posljedice koje će nastati ako zadatak ne bude \nrealiziran. \nKako da se zadatak realizira?  \nZadatak vođe je da podstakne saradnike da i sami daju svoj prijedlog o načinu rada. Ako \nje način propisan potrebno je tačno objasniti zašto se mora na taj način realizirati \nzadatak. \nDo kada zadatak mora biti urađen?  \nPotrebno je odrediti konačan rok za zadatak i to u saradnji sa saradnicima. Isto tako \npotrebno je postići saglasnost o realnosti postavljenih rokova i opredjeljenju ciljeva. \n \nSmatram da je delegiranje vrlo zahtjevno, ali i da je analiza potrebna samo kod \nzahtjevnih i kompleksnih zadataka, ali i kod zadataka koje direktor nije u stanju sam da \nuradi i delegira ih ekspertima pa je potrebno tačno odrediti ciljeve, resurse, dinamiku i \nkonačan rezultat. Ima dosta jednostavnih poslova koje direktor delegira, a za koje po \nmom mišljenju nije neophodna prethodna analiza, potrebno je samo da se zna koji je to \nposao, do kada treba da se uradi i ko je odgovoran za njegovu relizaciju. \n \n \n4 Delegiranje \n \n46 \n4.10 Delegiranje u obrazovanju \n \n \nKako uloga direktora u školama postaje komplikovanija, imperativ je da \ndirektori rade selektivno. Što je moguće više zadataka i zaduženja trebalo bi biti \ndelegirano. Potrebno je da inicijalno delegiranje bude pažljivo izvedeno, kao i to da \ndirektor mora dozvoliti i da bude implementirano. Jasno, mnogi zadaci i dužnosti \nmoraju biti izvedeni prema najvišim mogućim standardima, ali je jednako bitno u \ndrugim aspektima posla, da ukoliko nisu zadovoljeni, nemaju bitne posljedice. Mnogi \ndirektori su nesposobni da prepoznaju da određeni poslovi samo treba da budu \nadekvatno urađeni (Crawford, Kydd i Riches, 1997:153). \n \nKako navode Bennett i Anderson (2003:68) školski direktori, moraju da nađu \nkreativne načine završavanja svojih zadataka i to delegiranjem. Međutim, treba \nprimijetiti, da delegirani autoritet nije nužno sinonim sa podijeljenim vođenjem, za one \nkojima su zadaci delegirani, jer ne moraju biti shvaćeni kao vođe ukoliko izvode te \nzadatke. Efekat delegiranja jeste u tome da kreira niz formalnih i neformalnih radnih \naranžmana koji mogu, a ne moraju, podrazumijevati demokratsku podjelu moći i \nmogućnosti za rašireno ili podijeljeno vođenje \n \nIstraživanje koje je proveo Koren (1999:130) među direktorima slovenskih škola \npokazalo je da su prvih pet prednosti delegiranja: \n1. Povećava se učinkovitost škole. \n2. Omugućava direktoru da postigne više. \n3. Direktoru daje više vremena za druge poslove. \n4. Povećava nastavnikovo pregalaštvo. \n5. Omogućava brže učinkovito donošenje odluka. \n \nKoren (1999:124) je istraživanjem koje je proveo među direktorima slovenskih \nškola došao do podatka da direktori škola uspješno delegiraju: \na) kulturne prirodnoslovne i sportske dane, \nb) obične (rutinske) poslove, \nc) raspored časova, \nd) rad predmetnih aktiva. \n \n \nIstraživanje je takođe pokazalo i koje zadatke direktori manje delegiraju:   \na) finansije, \nb) kontakte sa okruženjem, \n4 Delegiranje \n \n47 \nc) planiranje, \nd) prijem u radni odnos, \ne) ocjenjivanje nastavnika. \n \n \nPrepreke delegiranja u školama \n \nŠkole su kontradiktorne institucije kada je delegiranje u pitanju. U jednu ruku \none delegiraju velike nivoe odgovornosti i autoriteta, na primjer, učioničkom nastavniku \nkoji ima visok nivo lične autonomije, ali s druge strane nisu u mogućnosti da ovo \nrepliciraju kada je menadžment u pitanju (West-Burnham, 1997:129). Neuspjeh \ndelegiranja neosporno implicira limitiranje uključenja, jer niko ne želi da preuzme \nodgovornost (Brooke-Smith, 2003:5). \n \nIstraživanje koje je proveo Koren (1999:132) pokazalo je da su prvih šest \nslabosti delegiranja za direktore slovenskih škola slijedeće: \n1. Odgovornost direktora kada saradnik uradi zadatak pogrešno. \n2. Direktor sam uradi zadatak brže. \n3. Direktoru je neprijatno moliti saradnike da urade njegov zadatak. \n4. Saradnici nemaju potrebna znanja i iskustvo. \n5. Nije primjereno da saradnik radi dio poslova direktora. \n6. Razvija nastavnikove sposobnosti. \n \nIz ovoga se može zaključiti da su samo neki direktori svjesni delegiranja kao \ndijela razvoja zaposlenika i nužnosti davanja zadataka svim zaposlenicima, pošto je za \nučinkovitost škole značajan doprinos svakog radnika. Zadatke po svoj prilici delegiraju \nsamo zato da bi dobili više vremena za važnije poslove i manje radi kvalitetnijeg \nrazvoja saradnika. Smatram da je važno da direktori prepoznaju i priznaju stručnost i \nsposobnost zaposlenika i da im u skladu sa tim delegiraju dodatna ovlaštenja. Ali isto \ntako da prilikom delegiranja direktor mora biti svjestan da je odgovoran za kompletan \nrad škole. Prepreka delegiranju u malim organizacijama, pa prema tome i u školi je \nizgovor direktora da se radi o maloj organizaciji.  \n \n \nOtklanjanje prepreka kod delegiranja u školama \n \nČitajući literaturu, koja se odnosila na proces delegiranja, a na osnovu određenih \niskustava koje sam stekla radeći u školi pokušala sam identificirati slaba mjesta \n4 Delegiranje \n \n48 \ndelegiranja u školama i na osnovu toga izvući zaključke kako te slabosti prevazići. \nSmatram da se u školama prepreke u delegiranju mogu se riješiti na slijedeće načine: \n§ edukacijom direktora i ostalih zaposlenika kako bi se bolje upoznali sa teorijim \nmenadžmenta,  \n§ pravim izborom osobe, koja je sposobna, stručna i posebno spremna da preuzme \npovjereni zadatak,  \n§ uspostavljanjem dobre i kontinuirane komunikacije u školi, \n§ uspostavljanjem dobre klime odnosno dobrih međuljudskih odnosa, \n§ razvijanjem osjećaja da preuzimanje dodatnih ovlaštenja povlači za sobom i \npriznanje, unapređenje, odnosno da je to motivirajuće za zaposlenika, \n§ svakako da treba postići ravnotežu u procesu delegiranja, jer su škole male \norganizacije, da bi se izbjeglo premalo odnosno previše delegiranja, koje kao \nposljedicu može imati gubitak kontrole (pretjerana decentralizacija) ili da učini \nškolu nedovoljno efikasnom (pretjerana centralizacija). \n \n \nMišljenja sam da se direktor, ali i ostali zaposlenici škole prvo trebaju upoznati \nsa procesom delegiranja, odnosno razlozima zašto je delegiranje potrebno, koje su \nprednosti, a koje prepreke delegiranju, šta sve treba poduzeti da bi se uspješno \ndelegiralo vodeći pri tome računa da se radi o malim, ali i specifičnim organizacijama i \nda će tek tada sam proces biti uspješno primjenjiv u školama bez obzira na veličinu i \nspecifičnost. \n \n49 \n5 DIREKTORI I PROCES DELEGIRANJE U SREDNJIM ŠKOLAMA \nTUZLANSKOG KANTONA \n \n \nNa području Tuzlanskog kantona u 13 općina rade 33 srednje škole sa 25.470 \nučenika i 1.260 profesora. Prema vrsti srednje škole razlikujemo: \n§ 7 gimnazija, \n§ 1 umjetnička (muzička), \n§ 1 vjerska (medresa),  \n§ 2 tehničke, \n§ 22 mješovite srednje škole (5 škola u svom sastavu imaju gimnaziju, tehničku i \nstručnu školu, a 17 u svom sastavu imaju tehničku i stručnu školu). \n \nBroj učenika u srednjim školama zavisno od veličine kreće se od 147 do 2.016, a \nbroj nastavnika od 16 do 101. \n \n \n5.1 Namjera, ciljevi  i hipoteze istraživanja \n \n \nDelegiranje kao proces nije nepoznat u srednjim školama Tuzlanskog kantona, \nali ga prema mojim saznanjima do sada niko nije istraživao. Zbog toga sam se odlučila \nda istražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.  \n \nKako se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju procesa delegiranja \nu ustanovama obrazovanja pa prema tome i u srednjim školama na području Tuzlanskog \nkantona smatram da je kvantitativno istraživanje opravdano kako bi nam dalo osnovne \npodatke, a tek kasnije bi se proces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se \nmogao bolje razumjeti i dati odgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i \nstudioznije delegira poslove i zadatke.  \n \nDa bi se proces delegiranja u srednjim školama mogao istražiti bilo je \nneophodno prvo istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranju, a zatim istražiti \nproces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. I to tako da se istraži koje \nposlove direktor najčešće delegira, kome direktor najčešće delegira, i to koju vrstu \nzadataka delegira kojim zaposlenicima. Pored toga takođe da se istraži zbog čega \ndirektori delegiraju kao i to na koji način motiviraju zaposlenike za preuzimanje \ndelegiranih zadataka. \n4 Delegiranje \n \n50 \n \nDirektori su najodgovorniji za rad škole sa najviše obaveza i prava u skladu sa \nčlanom 143. Zakona o srednjem obrazovanju (\"Službene novine Tuzlanskog kantona\", \nbroj: 6/04 i 7/05) pa prema tome imaju najveću mogućnost delegiranja zadataka. Ovdje \nje interesantno podatke koji se dobiju istraživanjem uporediti i na osnovu toga zaključiti \nkakav pogled na delegiranje ima direktor škole koji delegira poslove i zadatke, a kakav \npogled imaju njegovi prvi saradnici pomoćnici direktora i pedagozi sa kojima on usko \nsarađuje, a i koji su samom prirodom posla usmjereni jedni na druge. Posebno \ninteresantno je da se proces delegiranja sagleda i iz ugla profesora za koga se može reći \nda je poslom kojeg određuje \"raspored časova\" i \"školsko zvono\" u jednoj vrlo \nspecifičnoj situaciji. \n \nNamjera mi je u stvari da se ovim istraživanjem ukaže na značaj i neophodnost \nprocesa delegiranja u srednjim školama, jer prema Yuklu (1998:138) delegiranje je \njedna od važnijih metoda menadžmenta vremena za menadžera koji je pretrpan \nobavezama. Delegiranjem manje važnih obaveza i funkcija podređenim, menadžer \noslobađa dodatno vrijeme za važnije poslove. \n \n \nCiljevi istraživanja su:  \n§ Istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranja.  \n§ Istražiti koje poslove direktori srednjih škola najčešće delegiraju. \n§ Istražiti kome direktori srednjih škola najčešće delegiraju poslove i zadatke. \n§ Istražiti razloge zbog čega direktori srednjih škola delegiraju.   \n§ Istražiti na koji je način direktori sednjih škola motiviraju zaposlenike za \npreuzimanje delegiranih zadataka. \n \n \nHipoteze: \n§ Direktori najviše delegiraju pomoćniku direktora. \n§ Direktori srednjih škola delegiraju svojim saradnicima kako bi imali više \nvremena za obavljanje drugih poslova. \n§ Direktori srednjih škola jedan dio poslova delegiraju svojim saradnicima jer \nvjeruju u sposobnost saradnika. \n§ Direktori motiviraju saradnike za preuzimanje delegiranih zadataka.\n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n51 \n5.2 Metodologija istraživanja \n \n \nPrema Mužiću (1973:24) svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne \naspekte, pa se postavlja pitanje koju tehniku kvalitativnu ili kvantitativnu upotrijebiti. \nOn smatra da treba uvijek gledati na pojedine aspekte pojava i u vezi s njima razmatrati \nkoji je pristup adekvatniji, da bismo mogli na najjednostavniji i najekonomičniji način \nuočiti ono što je u njoj najbitnije. \n \nRazlika između kvalitativnih i kvantitativnih tehnika kako tvrde Smith, Thorpe i \nLowe (2004:54) nije uvijek očita. Pri kombiniranju kvalitativne i kvantitativne metode \ntreba biti pažljiv pogotovo ako ih upotebljavamo samo da bi dobili bogatiju sliku jer \nmogu voditi do proturječja i zbrke. \n \nMužić (1973:199) smatra da tek kada istraživač posjeduje bilješke sa svim \nbitnim podacima koje je našao o svojoj temi može pristupiti sređivanju podataka, \nnjihovoj obradi i analizi. Ta analiza može biti kvalitativna i kvantitativna. \nKvantitativnom analizom istraživač pronalazi u izvorima odnosno u pojavama koje \nproučava određene elemente koji se mogu brojiti ili mjeriti, da bi na taj način dao jači, \nuvjerljiviji dokaz o onom općem i osnovnom smislu poruke ili informacije koju nam \ndokument donosi. \n \n \nPrednosti kvantitativne metode su obimno pokrivanje raspona okolnosti, brzina i \nekonomičnost i veliki značaj za politiku odlučivanja još posebno kada statistiku \ndobijemo iz velikih uzoraka. Ograničava je njena sklonost ka priličnoj nefleksibilnosti i \nizvještačenosti. Nije veoma učinkovita za razumijevanje procesa ili promjena koje ljudi \npripisuju djelovanju, ne pomaže kod oblikovanja teorija i otežava zaključivanje onome \nko odlučuje s obzirom na to koje buduće promjene i radnje se moraju hvatati. Većina \nprikupljenih podataka nije važna za stvarno odlučivanje iako ih možemo upotrijebiti za \npotporu prikrivenih ciljeva onih koji prihvataju zaključke (Smith, Thorpe i Lowe, \n2004:54).  \n \nSmatram da je kvantitativno istraživanje u ovom slučaju opravdano kako bi nam \ndalo osnovne podatke, jer se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju \ndelegiranja u srednjim školama na području Tuzlanskog kantona, a tek kasnije bi se \nproces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se mogao bolje razumjeti i dati \nodgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i studioznije delegira poslove i zadatke. \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n52 \n5.3 Prikupljanje podataka i uzorak \n \n \nKako navode Smith, Thorpe i Lowe (2004:159) kod kvantitativne analize \nrazlikujemo \nčetiri \nglavna \nnačina \nprikupljanja \npodataka: \nupitnici, \nintervjui, \ntestiranje/mjerenje i posmatranje, ali naglasak je na upitnicima. Iako su naizgled \njednostavni za upotrebu i analizu ipak njihovo kreiranje nije tako jednostavno. Upitnike \nupotrebljavaju u anketama. Osnovna namjena ankete je da se dobije infomacija od \nodređene grupe ljudi ili populacije ili o njoj. Prema Mužiću (1973:263) anketa je \npostupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi sa činjenicama od naučnog \ninteresa, a koje su poznate ispitanicima, ili pitanja u vezi sa mišljenjem ispitanika. \nIspitanici na njih odgovaraju pismeno.  \n \nJa sam se opredjelila za anketno istraživanje pomoću anketnih upitnika za sve \ngrupe ispitanika, koje sam sama kreirala. \n \nPitanja u anketnim upitnicima su bila ista za sve četiri grupe ispitanika: \ndirektore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore (prilozi 6,7,8 i 9). \n \nAnketni upitnik je obuhvatio nekoliko različitih segmenata značajnih za \nproces delegiranja: \n \nA - Osnovne karakteristike anketiranih osoba. \nB - Poslove koje direktor najčešće delegira. \nC - Kome direktor najčešće delegira? \nD - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira? \nE - Zbog čega direktor najčešće delegira? \nF - Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja? \n \n \nPitanja su bila zatvorenog tipa sa ponuđenim odgovorima u segmentima B, C, E \ni F: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- manje-više; 4- ni govora, izuzev u segmentu \nD gdje su ponuđeni odgovori: 1 - pomoćniku direktora;  2 - pedagogu;  3 - profesoru;  4 \n- nekom drugom;  5 - nikome, s tim da su ispitanici u segmentima B, D i F u \nposljednjem pitanju imali mogućnost da daju odgovor i na jedno otvoreno pitanje. \n \nPlanirani uzorak u ovom istraživanju je trebao obuhvatiti 50% škola, odnosno 16 \nsrednjih škola Tuzlanskog kantona. I to tako da istraživanjem bude obuhvaćeno 50% \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n53 \ngimnazija, 50% tehničkih i 50% mješovitih srednjih škola. Dakle istraživanje je trebalo \nobuhvatiti 16 direktora, 16 pomoćnika direktora, 16 pedagoga kao i 20% profesora iz \nsvake škole po ključnom uzorku, i to tako da su prema zahtjevu iz pisma namjere \nanketne upitnike popunjavali samo oni profesori čije prezime počinje prvim slovima A, \nH, M i S, u slučaju da u školi nema potreban broj profesora koji ispunjavaju ovaj \nzahtjev i profesori čije prezime počinje slovima B i T.     \n \nNakon prikupljanja popunjenih anketnih upitnika konstatovano je da se jedna od \nškola nije odazvala molbi za pomoć kod istraživanja, tako da se ovo istraživanje zasniva \nna podacima iz 15 srednjih škola Tuzlanskog kantona. \n \nPoslije analize prikupljenih podataka može se konstatovati da je anketne \nupitnike popunilo ukupno 155 ispitanika od toga: \n \n§ 15 direktora škola, \n§ 11 pomoćnika direktora, \n§ 14 pedagoga škola i \n§ 115 profesora. \n \n \nPostavlja se pitanje: zašto samo 11 pomoćnika direktora? Odgovor se može \ndobiti ako se zna da Pedagoški standardi za srednje škole (\"Službene novine TK\", broj: \n2/04) preciziraju da pomoćnika direktora može imati škola sa maksimalnim brojem \nodjeljenja. Iz toga proizilazi da su anketnim istraživanjem bile obuhvaćene i četiri \nmanje razvijene škole, odnosno one koje prema Pedagoškim standardima nisu mogle \nangažovati pomoćnika direktora. A što se tiče pedagoga, tu se radi o tome da, iako po \nPedagoškim standardima svaka škola bez obzira na razvijenost, broj odjeljenja i broj \nučenika može imati pedagoga jedna od škola u kojima je provedeno istraživanje nije \nimala pedagoga (trenutno pedagoga nema ni na evidenciji Službe za zapošljavanje TK). \n \nPrilikom statističke obrade podataka korišten je programski paket SPSS 8,0 for \nWindows. \n \n \n5.4 Ograničenja istraživanja \n \nOgraničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su ta što sam lično \nsastaviti anketne upitnike. U sadržajnom smislu ograničenje je to što se delegiranje \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n54 \nposmatra samo preko nekih elemenata i što su istraživanjem obuhvaćeni samo direktori, \npomoćnici, pedagozi i profesori odnosno nisu obuhvaćene sve grupe zaposlenika. Tome \ntreba dodati i to da je zbog objektivnih razloga istraživanjem obuhvačeno samo 11 \npomoćnika direktora. Kao i to da odgovori u anketnim upitnicima predstavljaju \nsubjektivne procjene od strane anketiranih ispitanika, ali po mom mišljenju i nedovoljno \npoznavanje samog procesa delegiranja u školama. Jedno od ograničenja ovog \nistraživanja je i ograničen pristup literaturi koja govori o delegiranju.      \n  \n5.5 Delegiranje u literaturi  \n \n \nDa bi se moglo uraditi istraživaje o procesu delegiranja u srednjim školama bilo \nje prvo potrebno istražiti šta o toj oblasti pišu autori na području Bosne i Hercegovine i \ndrugih zemalja. Čitajući i tražeći po literaturi što su autori zapisali o delegiranju mogu \nda kažem da se najviše o procesu delegiranja može pronaći u literaturi koja tretira opći \nmenadžment. Ali i da konstatujem da većina tih autora delegiranju ne posvećuje veliki \nznačaj. Sve se zasniva na teorijskim postavkama, tako da je teorija delegiranja kod \nvećine autora skoro identična i prilično štura. Bosansko hercegovački autori \nmenadžmenta delegiranju skoro da i ne posvećuju pažnju. Više o delegiranju pronašla \nsam u literaturi autora engleskog govornog područja, kao i autora iz Republike \nSlovenije, Hrvatske i Srbije i Crne Gore (što se može vidjeti iz popisa literature koju \nsam koristila za svoj rad). Logično je da je proces delegiranja u obrazovanju daleko \nmanje obrađivan u odnosu na opći menadžment, ali ja nisam pronašla niti jedan autorski \nrad na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore koji \ntretira tu oblast. Nešto više o procesu delegiranja u obrazovanju može se pronaći kod \nautora iz Republike Slovenije. Ovdje treba uzeti u obzir i to da sam imala ograničen \npristup literaturi.  \n \n5.6 A - Karakteristike lica koja su popunjavala anketne upitnike \n \n \nIstraživanjem su obuhvaćena lica čije su lične karakteristike prikupljene i date u \ntabeli 5.1. \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n55 \nTabela 5.1 Osnovne karakteristike anketiranih lica \n \nKarakteristike \nBroj \ndirektira \nBroj \npom.dir. \nBroj \npedagoga \nBroj \nprofes. \n1. \nKoliko dugo radite u školi \n \n \n \n \na \n  5 do 10 godina \n1 \n1 \n4 \n56 \nb \n10 do 20 godina \n3 \n3 \n3 \n24 \nc \n20 do 30 godina \n9 \n6 \n7 \n28 \nd \nviše od 30 godina \n2 \n1 \n0 \n7 \n2. \nKoliko godina radite kao direktor \n/pomoćnik direktora/pedagog \n \n \n \n \na \nmanje od 4 godine \n3 \n4 \n3 \n- \nb \n4 do 8 godina \n5 \n4 \n7 \n- \nc \n8 do 12 godina \n4 \n1 \n1 \n- \nd \nviše od 12 godina \n3 \n2 \n3 \n- \n3.  \nRadim u školi koja ima: \n \n \n \n \na \ndo 400 učenika \n2 \n0 \n2 \n9 \nb \n400 do 800 učenika \n4 \n3 \n4 \n28 \nc \n800 do 1.200 učenika \n4 \n3 \n3 \n30 \nd \nviše od 1.200 učenika \n5 \n5 \n5 \n48 \n4. \nRadim u: \n \n \n \n \na \ngimnaziji \n4 \n3 \n4 \n27 \nb \ntehničkoj školi \n1 \n1 \n1 \n8 \nc \nstručnoj školi \n0 \n0 \n0 \n0 \nd \nmješovitoj srednjoj školi \n10 \n7 \n9 \n80 \n \n \nAnalizom prikupljenih podataka koji su vezani za osnovne karakteristike \nispitanika možemo konstatovati da je su u sve četiri grupe ispitanika (direktori, \npomoćnici direktora, pedagozi i profesori) takav uzorak da ga možemo smatrati \nprimjerljivim sa populacijom kojoj pripadaju. \n \nIz analize se može zaključiti da je istraživanjem obuhvaćeno 15 ili 45,45% \nškola, i to ravnomjerno po vrstama, kao i prema veličini odnosno prema broju učenika. \n \n5.7 B - Poslovi koje direktor najčešće delegira  \n \n \nPoslovi i zadaci direktora srednje škole određeni su Zakonom o srednjem \nobrazovanju (\"Službene novine TK\", broj: 6/04 i 7/05) i Pravilnikom o osnovama i  \nmjerilima za utvrđivanje plaće i drugih ličnih primanja zaposlenika u javnim \nustanovama u oblasti srednjeg obrazovanja (\"Službene novine TK\", broj: 6/04). \nČlan 143. Zakona o srednjem obrazovanju precizira da direktor srednje škole obavlja \nslijedeće poslove: \"Rukovodi radom škole; zastupa i predstavlja školu prema trećim \nlicima i odgovara za zakonitost rada škole; predlaže program obrazovno-odgojnog rada \ni preduzima odgovarajuće mjere za njihovu realizaciju; odlučuje o prijemu i \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n56 \nraspoređivanju zaposlenika srednje škole na poslove i utvrđuje ocjenu o njihovom radu; \nu skladu sa općim aktima škole, podnosi Školskom odboru, osnivaču i Pedagoškom \nzavodu izvještaj o uspjehu i postignutim rezultatima obrazovno-odgojnog rada; realizuje \nnastavu ili druge oblike neposrednog obrazovno-odgojnog rada u obimu utvrđenom \nPedagoškim standardima; odgovara Školskom odboru za rezultate rada srednje škole; \nizvršava odluke stručnih organa i organa upravljanja; predlaže pravilnik o unutrašnjoj \norganizaciji škole i drugih općih akata srednje škole; odlučuje o pravima i obavezama \nzaposlenika iz radnog odnosa u školi; podnosi Školskom odboru izvještaj o \nfinansijskom poslovanju; vrši i druge poslove u skladu sa zakonom i pravilima srednje \nškole.\" \n \nIz ovoga se može zaključiti da direktori svojim rukovodnim položajem imaju \nnajveći uticaj i moć u procesu odučivanja, pa samim tim i u procesu delegiranja. Od \ndirektora zavisi prihvatanje i brzina implementacije svih promjena koje donosi reforma \nobrazovanja kako u oblasti Nastavnih planova i programa, metoda rada sa učenicima, \ndemokratizacije odnosa u školama, primjene različitih programa i drugog (Koren, \n1999:110).   \n \nPoslovi predloženi u segmentu B Anketnog upitnika su proizašli iz poslova koje \npred direktora postavlja Zakon o srednjem obrazovanju  kao i poslovi koje direktor \nnajčešće radi u školi, a to su: \n1. Rutinski administrativni i organizacijski poslovi. \n2. Saradnja sa strankama i roditeljima. \n3. Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija. \n4. Vođenje ljetopisa škole. \n5. Vođenje sastanaka i sjednica. \n6. Disciplinska problematika škole. \n7. Proces hospitovanja. \n8. Ocjenjivanje profesora. \n9. Prijem novih zaposlenika. \n10. Planiranje. \n11. Poslovi vezani za finansije. \n12. Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom. \n13. Saradnja i kontakti sa Ministarstvom obrazovanja. \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n57 \n14. Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom. \n15. Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a \nnije navedeno u gore navedenim tvrdnjama. \n \n \nU anketnim upitnicima pitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, \npedagoge i profesore. Ponuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- \nmanje-više; 4- ni govora. \n \nU tabeli 5.2 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, \npomoćnik direktora, pedagog, profesor).  \n \nTabela 5.2 Koje poslove direktor najčešće delegira \n \n \nKoje poslove direktor  \nDirektor \nPomoć. direk. \nPedagog \nProfesor \n \nškole najčešće delegira \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n  1 Rutinske administ.i organiz.poslov. \n5 \n9 \n1 \n0 \n6 \n2 \n2 \n1 \n4 \n7 \n3 \n0 \n42 50 19 \n4 \n  2 Saranju sa strankama i roditeljima \n4 \n11 \n0 \n0 \n3 \n6 \n2 \n0 \n4 \n10 \n0 \n0 \n38 68 \n7 \n2 \n  3 Organiziranje izleta,posjeta i eksk. \n4 \n6 \n5 \n0 \n4 \n3 \n4 \n0 \n3 \n8 \n3 \n0 \n28 55 27 \n5 \n  4 Vođenje ljetopisa škole \n10 \n3 \n1 \n1 \n5 \n1 \n2 \n3 \n5 \n2 \n1 \n6 \n47 25 16 27 \n  5 Vođenje sastanaka i sjednica \n4 \n4 \n4 \n3 \n6 \n3 \n2 \n0 \n3 \n4 \n2 \n5 \n42 28 25 20 \n  6 Disciplinsku problematiku škole \n5 \n6 \n3 \n1 \n5 \n4 \n2 \n0 \n4 \n9 \n1 \n0 \n29 57 20 \n9 \n  7 Proces hospitovanja \n3 \n6 \n4 \n2 \n3 \n2 \n5 \n1 \n5 \n6 \n3 \n0 \n30 42 30 13 \n  8 Ocjenjivanje profesora/nastavnika \n5 \n3 \n3 \n4 \n5 \n2 \n2 \n2 \n2 \n8 \n3 \n1 \n27 44 21 23 \n  9 Prijem novih zaposlenika \n4 \n2 \n3 \n6 \n4 \n2 \n2 \n3 \n1 \n2 \n3 \n8 \n26 26 24 39 \n10 Planiranje \n5 \n7 \n3 \n0 \n4 \n5 \n2 \n0 \n7 \n4 \n3 \n0 \n44 32 18 21 \n11 Polove vezane za finansiranje \n3 \n5 \n5 \n2 \n5 \n1 \n2 \n3 \n2 \n5 \n3 \n4 \n25 31 24 35 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedag. zav. \n3 \n4 \n5 \n2 \n4 \n5 \n2 \n0 \n4 \n5 \n2 \n3 \n29 42 30 14 \n13 Saradnju i kontakte sa Ministar. obr. \n4 \n4 \n5 \n2 \n4 \n4 \n3 \n0 \n4 \n1 \n6 \n3 \n29 33 34 19 \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i mz \n3 \n5 \n7 \n0 \n4 \n4 \n2 \n1 \n2 \n7 \n4 \n1 \n18 48 29 20 \n \n \nNa osnovu podataka iz tabele 5.2 izvršena je statistička analiza i formirani \ngrafikoni po grupama ispitanika (prilog 1). \n \nDa bi se utvrdilo postoji li statistički značajana razlika u prosječnim odgovorima \nizmeđu pomenutih skupina ispitanika kada je u pitanju da li direktori škola delegiraju \nnavedene poslove ili ne, izračunate su mjere centralne tendencije te je primjenjena \nunivarijantna analiza varijanse kako bi se utvrdilo postojanje razlika pri čemu se došlo \ndo slijedećeih rezultata: \n \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n58 \nTabela 5.3 Koje poslove direktor najčešće delegira - aritmetičke sredine \n \n \n \nTestiranje postojanja razlika je provedeno na nivou značajnosti od 0,05, te kod \nsvakog posmatranog obilježja, tj. naziva posla čije je delegiranje posmatrano gdje je p-\nvrijednost manja od 0,05 može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika. \n \nKako je u gornjoj tabeli vidljivo, niti jedna od p-vrijdnosti nije manja od 0,05 pa \nse može uz rizik od 0,05 (5%) zaključiti da nema značajne razlike u odgovorima oko \ndelegiranja poslova između direktora, pomoćnika direktora, pedagoga i profesora. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nRb \nKoje poslove direktor škole \nnajčešće delegira \nDire- \nktor \nPomo. \ndirek. \nPeda- \ngog \nProfe- \nsor \nTotal \nF-omjer \np-\nvrijed \n \n1 \nRutinske administr. i organiz. \nposlove \n1,733 \n1,818 \n1,929 \n1,870 \n1,858 \n0,171 \n0,916 \n2 \nSaradnju sa strankama i roditeljima \n1,733 \n1,909 \n1,714 \n1,765 \n1,768 \n0,244 \n0,865 \n3 \nOrganiziranje izleta, posjeta i \nekskurzija \n2,733 \n2,000 \n2,000 \n2,078 \n2,129 \n2,411 \n0,069 \n4 \nVođenje ljetopisa škole \n1,533 \n2,273 \n2,571 \n2,200 \n2,174 \n1,941 \n0,125 \n5 \nVođenje sastanaka i sjednica \n2,400 \n1,818 \n2,643 \n2,200 \n2,232 \n1,250 \n0,294 \n6 \nDisciplinsku problematiku škole \n2,000 \n1,727 \n1,786 \n2,078 \n2,019 \n0,993 \n0,398 \n7 \nProces hospitovanja \n2,333 \n2,364 \n1,857 \n2,226 \n2,213 \n0,826 \n0,482 \n8 \nOcjenjivanje profesora \n2,400 \n2,091 \n2,214 \n2,348 \n2,323 \n0,270 \n0,847 \n9 \nPrijem novih zaposlenika \n2,733 \n2,364 \n3,286 \n2,661 \n2,703 \n1,509 \n0,215 \n10 Planiranje \n1,867 \n1,818 \n1,714 \n2,139 \n2,052 \n1,087 \n0,356 \n11 Posleve vezane za finansiranje \n2,400 \n2,273 \n2,643 \n2,600 \n2,561 \n0,407 \n0,749 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim \nzavodom  \n2,533 \n1,818 \n2,286 \n2,252 \n2,252 \n1,129 \n0,339 \n13 Saradnju i kontakte sa Ministarstvom  \n2,333 \n1,909 \n2,571 \n2,374 \n2,355 \n0,895 \n0,445 \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i \nmjesnom zajednicom \n2,267 \n2,000 \n2,286 \n2,443 \n2,381 \n0,902 \n0,442 \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n59 \nSlika 5.1 Poslovi koje direktor (ne)delegira - prosječne vrijednosti \nGrafički prikaz poslova koje direktor (ne)delgira\n0,000\n0,500\n1,000\n1,500\n2,000\n2,500\n3,000\n3,500\nRutinske i\nadministr.org.\nposlove\nSaradnju sa\nstrankama\niroditeljima\nOrganiziranje izleta,\nposjeta, ekskurzija\nVođenje ljetopisa\nškole\nVođenje sjednica i\nsastanaka\nDisciplinsku\nproblematike škole\nProces hospitovanja\nOcjenjivanje\nprofesora/nastavnika\nPrijem novih\nzaposlenika\nPlaniranje\nPosleve vezane za\nfinansiranje\nSuradnja i kontakti\nsa Pedagoškim\nzavodom \nSuradnja i kontakti\nsa Ministarstvom\nobrazovanja\nSaradnja i kontakti\nsa općom i mjesnom\nzajednicom\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\n10\n11\n12\n13\n14\nDirektor\nPomoćnik\nPedagog\nProesor\n \n \n \nU slijedećoj tabeli 5.4 prikazani su procentualno odgovori koji se mogu smatrati \nafirmacijom delegiranja (1- upravo tako i 2- skoro da je tako), te procentualno odgovori \nkoji negiraju delegiranje (3- manje-više i 4- ni govora). \n \nTabela 5.4 Koje poslove direktor najčešće delegira - afirmiracija i negiranje  \n \n \nKoje poslove direktor škole \nDirektor \nPom. direkt. \nPedagog \nProfesor \nRb \nnajčešće delegira \nPozit. Negat. Pozit. Negat. Pozit. Negat. Pozit. Negat. \n \n \n% \n% \n% \n% \n% \n% \n% \n% \n1 \nRutinske administr. i org. posl. \n93,33 \n6,67 \n72,73 \n27,27 \n78,57 \n21,43 \n80,00 \n20,00 \n2 \nSaradnju sa strankama i roditelj. \n100,00 \n0,00 \n81,82 \n18,18 100,00 \n0,00 \n92,17 \n7,83 \n3 \nOrganiziranje izleta, posjeta, ek. \n66,67 \n33,33 \n63,64 \n36,36 \n78,57 \n21,43 \n72,17 \n27,83 \n4 \nVođenje ljetopisa škole \n86,67 \n13,33 \n54,55 \n45,45 \n50,00 \n50,00 \n62,61 \n37,39 \n5 \nVođenje sastanaka i sjednica \n53,33 \n46,67 \n81,82 \n18,18 \n50,00 \n50,00 \n60,87 \n39,13 \n6 \nDisciplinsku problematike škole \n73,33 \n26,67 \n81,82 \n18,18 \n92,86 \n7,14 \n74,78 \n25,22 \n7 \nProces hospitovanja \n60,00 \n40,00 \n45,45 \n54,55 \n78,57 \n21,43 \n62,61 \n37,39 \n8 \nOcjenjivanje profesora \n53,33 \n46,67 \n63,64 \n36,36 \n71,43 \n28,57 \n61,74 \n38,26 \n9 \nPrijem novih zaposlenika \n40,00 \n60,00 \n54,55 \n45,45 \n21,43 \n78,57 \n45,22 \n54,78 \n10 Planiranje \n80,00 \n20,00 \n81,82 \n18,18 \n78,57 \n21,43 \n66,09 \n33,91 \n11 Posleve vezane za finansiranje \n53,33 \n46,67 \n54,55 \n45,45 \n50,00 \n50,00 \n48,70 \n51,30 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedag. za \n46,67 \n46,67 \n81,82 \n18,18 \n64,29 \n35,71 \n61,74 \n38,26 \n13 Saradnju i kontakte sa Ministar. ob. \n53,33 \n46,67 \n72,73 \n27,27 \n35,71 \n64,29 \n53,91 \n46,09 \n14 Saradnju i kontakte sa općino \n53,33 \n46,67 \n72,73 \n27,27 \n64,29 \n35,71 \n57,39 \n42,61 \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n60 \n \nIstraživanjem da li postoji statistički značajna razlika u procentualnom kod \ndelegiranja pojedinih poslova od strane direktora kod anketiranih, došlo se do slijedećih \nrezultata i to: \n \nTabela 5.5 Koje poslove direktor najčešće delegira aritmetička sredina \n \n \n \n \n \n \n95% interval \n \n \nRb \nKoje poslove direktor škole \nAritme. \nStd. \nStd. \nprocjene \nMin. \nMax. \n \nnajčešće delegira \nsredina devijac. greška \nDonja \nGornja \n \n \n \n \npostot. \n \n \ngranica granica \n \n \n1 Rutinske administr. i organizac. posl. \n81,16 \n8,71 \n4,35 \n67,31 \n95,01 \n72,73 \n93,33 \n2 Saradnju sa strankama i roditeljima \n93,50 \n8,62 \n4,31 \n79,79 \n107,21 \n81,82 \n100,00 \n3 Organiziranje izleta, posjeta, i ekskur. \n70,26 \n6,57 \n3,29 \n59,81 \n80,72 \n63,64 \n78,57 \n4 Vođenje ljetopisa škole \n63,46 \n16,33 \n8,16 \n37,47 \n89,44 \n50,00 \n86,67 \n5 Vođenje sastanaka i sjednica \n61,51 \n14,28 \n7,14 \n38,77 \n84,24 \n50,00 \n81,82 \n6 Disciplinsku problematike škole \n80,70 \n8,91 \n4,46 \n66,52 \n94,88 \n73,33 \n92,86 \n7 Proces hospitovanja \n61,66 \n13,57 \n6,78 \n40,07 \n83,25 \n45,46 \n78,57 \n8 Ocjenjivanje profesora \n62,53 \n7,43 \n3,72 \n50,71 \n74,36 \n53,33 \n71,43 \n9 Prijem novih zaposlenika \n40,30 \n13,94 \n6,97 \n18,11 \n62,49 \n21,43 \n54,55 \n10 Planiranje \n76,62 \n7,15 \n3,57 \n65,25 \n87,99 \n66,09 \n81,82 \n11 Posleve vezane za finansiranje \n51,64 \n2,75 \n1,37 \n47,27 \n56,02 \n48,70 \n54,55 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedag. zav. \n63,63 \n14,41 \n7,20 \n40,71 \n86,55 \n46,67 \n81,82 \n13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz. \n53,92 \n15,12 \n7,56 \n29,87 \n77,98 \n35,71 \n72,73 \n14 Saradnju i kontakte sa opć. i mjes.zaj. \n61,93 \n8,50 \n4,25 \n48,41 \n75,46 \n53,33 \n72,73 \n \nTabela 5.6 Koje poslove direktor najčešće delegira - analiza varijacija (ANOVA) \n \nIzvori varijacije \nSuma kvadrata \nStepeni slobode Sredina kvadrata \nF - omjer \np-vrijednost \nIzmeđu grupa \n9700,170882 \n13 \n746,167 \n \n \nUnutar grupa \n5231,747727 \n42 \n124,565 \n5,990161 \n0,00 \nTotal \n14931,91861 \n55 \n \n \n \n \n \n \nIz tabele ANOVA - Analiza varijacija između delegiranih poslova vidljivo je da \npostoji statistički značajna razlika između proporcija (procenata) delegiranja pojedinih \nposlova od strane direktora obzirom da je nivo značajnosti (p-vrijednost) 0,00. \n \nAko bolje pogledamo tabelu 5.5 u kojoj su prikazne aritmetičke sredine \nprocenata delegiranja pojedinih poslova od strane direktora može se zapaziti da se u \nnajvećoj mjeri delegiraju slijedeći poslovi: Saradnja sa strankama i roditeljima (93,50 \n%), \nRutinski \nadministrativni \ni \norganizacijski \nposlovi \n(81,16%), \nDisciplinska \nproblematika škole (80,70), Planiranje (76,62) i Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija \n(70,26) dok se u najmanjoj mjeri delegiraju poslovi: Prijem novih zaposlenika (40%), \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n61 \nzatim slijede Poslovi vezani za finansije (51,64%) te Saradnja i kontakti sa \nMinistarstvom (53,92% ). \n \nDa bismo mogli bolje uporediti kako proces delegiranja vide direktori, \npomoćnici direktora, pedagozi i profesori treba uporediti prosječne vrijednosti po \ngrupama ispitanika date u tabeli 5.7 za svako pitanje pojedinačno. Dobijene prosječne \nvrijednosti predstavljaju srednju procjenu delegiranja po svakom od pitanja, tako da se \nmože smatrati da je:  \n- do 2,00 - dobar kvalitet delegiranja,  \n- preko 2,00 - loš kvalitet delegiranja. \nTabela 5.7 Koje poslove direktor najčešće delegira - prosječene vrijednosti \nRb \nKoje poslove direktor škole najčešće delegira \nDirektor \nPom. dir. \nPedagog \nNastavnik \n1 Rutinske administivne i organizacijske poslove \n1.73 \n1.82 \n1.93 \n1.87 \n2 Saranju sa strankama i roditeljima \n1.73 \n1.91 \n1.71 \n1.77 \n3 Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija \n2.07 \n2.00 \n2.00 \n2.08 \n4 Vođenje ljetopisa škole \n1.53 \n2.27 \n2.57 \n2.20 \n5 Vođenje sastanaka i sjednica \n2.40 \n1.64 \n2.64 \n2.20 \n6 Disciplinsku problematiku škole \n2.00 \n1.73 \n1.79 \n2.08 \n7 Proces hospitovanja \n2.33 \n2.36 \n1.86 \n2.23 \n8 Ocjenjivanje profesora \n2.40 \n2.09 \n2.21 \n2.35 \n9 Prijem novih zaposlenika \n2.73 \n2.36 \n3.29 \n2.66 \n10 Planiranje \n1.87 \n1.82 \n1.71 \n2.14 \n11 Poslove vezane za finansiranje \n2.40 \n2.27 \n2.64 \n2.60 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavodom \n2.43 \n1.82 \n2.29 \n2.25 \n13 Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obrazovanja \n2.33 \n1.91 \n2.57 \n2.37 \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i mjesnom zajednicom \n2.27 \n2.00 \n2.29 \n2.44 \n \n \nAko analiziramo dobivene prosječne vrijednosti za sve četiri grupe ispitanika \nmožemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su slijedeći poslovi od \nsve četiri grupe ispitanika procijenjeni kao poslovi koje direktor najčešće delegira: \n1. Saradnja sa strankama i roditeljima (tvrdnja br. 2). \n2. Rutinske administrativne i organizacijske poslove (tvrdnja br. 1). \n3. Disciplinska problematika škole (tvrdnja br. 6). \n4. Planiranje (tvrdnja br. 10). \n5. Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija (tvrdnja br. 3). \n \nMože se konstatovati da se radi o rutinskim, odnosno jednostavnim poslovima \nza koje Možina (2004:3) tvrdi \"Svakodnevni zadaci koji moraju biti urađeni i kada je \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n62 \ndirektor odsutan\", kao i o poslovima koji su karakteristični za pedagoški rad ili \npedagoško vođenje, za koje Erčulj i Koren (2003:7) navode: \"Pedagoško vođenje se \njavlja kao ono što bi direktori željeli da rade ali nemaju vremena.\"  \n \nPlaniranje u školama, po mom mišljenju, dobilo je previsoku ocjenu delegiranja, \njer sve grupe ispitanika imaju obavezu planiranja za svaku školsku godinu svojih \nzadataka (direktor svoj program rada, pomoćnik direktora svoj, takođe i pedagog, a \nprofesori moraju uraditi plan i program za svaki nastavni predmet koji realiziraju) tako \nda mislim da su ispitanici upravo na te poslove mislili, ali u tom slučaju smatram da se \nne radi o delegiranju planiranja, jer koliko ja znam \"pravog planiranja\" na nivou \nsrednjih škole trenutno nemamo. Trenutno se planiranje svodi se na Godišnji program \nrada škola čiju metodologiju donosi Pedagoški zavod, a na prijedlog direktora usvaja \nŠkolski odbor.  \n \nIsto tako došlo je skoro do potpunog slaganja jer su slijedeći poslovi od sve \nčetiri grupe ispitanika procijenjeni kao poslovi koje direktor najčešće ne delegira: \n1. Prijem novih zaposlenika (tvrdnja br. 9). \n2. Poslovi vezani za finansiranje (tvrdnja br. 11). \n3. Saradnja i kontakti sa Ministarstvom (tvrdnja br. 13). \n \nOvdje se može konstatovati da se prvenstveno radi o poslovima iz domena \nmenadžerskog vođenja i to oni poslovi koji pokazuju \"ko je najmoćniji u školi\", ali to su \ntakođe poslovi koji su i najviše izloženi sudu raznih javnosti, pa ih vjerovatno i zbog \ntoga direktori manje delegiraju.  \n \nKod slijedećih poslova došlo je nešto izraženije razlike u odgovorima i do toga \nda se nisu ispitanici sve četiri grupe ispitanika složile, ali se i ovi poslovi mogu smatrati \nkao poslovi koje direktor manje delegira: \n4. Vođenje sastanaka i sjednica (tvrdnja br. 5 - neslaganje pomoćnika direktora). \n5. Proces hospitovanja (tvrdnja br. 7 - neslaganje pedagoga). \n6. Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom (tvrdnja br. 14). \n7. Ocjenjivanje profesora (tvrdnja br. 8). \n8. Vođenje ljetopisa škole (tvrdnja br. 4 - neslaganje direktora sa drugim grupama \nispitanika). \n9. Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom (tvr. br. 12 - neslaganje pomoćnika. dir.) \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n63 \n \nDirektor - pomoćnik direktora: Upoređivanjem dobijenih rezultata možemo \nkonstatovati da najviše, čak više i od samih direktora pomoćnici direktora vide proces \ndelegiranja. Tako da samo oni vide da direktor delegira poslove vezane za Saradnju i \nkontakte sa Pedagoškim zavodom, Saradnju i kontakte sa Ministarstvom, Saradnju i \nkontakte sa općinom i mjesnom zajednicom, kao i  Vođenje sastanaka i sjednica. To je \nvjerovatno posljedica toga da direktori i pomoćnici, prilikom obavljanja svojih \nsvakodnevnih poslova, veoma usko sarađuju i da u stvari pomoćnici direktora smatraju \nda rade i poslove koje bi trebao da radi direktor škole kao što su na primjer vođenje \nsastanaka i sjednica kao i saradnju sa Pedagoškim zavodom, općinom i Ministarstvom. \n \nDirektor - pedagog: Što se tiče pedagoga oni su za razliku od direktora, kao \nposlove koje direktor delegira, vidjeli i poslove vezane za Proces hospitovanja što je \nopet vezano za prirodu njihovog svakodnevnog posla. Ali i činjenicu da se u velikom \nbroju Mješovitih srednjih škola na mjestu direktora nalaze lica koja su diplomirani \ninženjeri, odnosno lica koja na fakultetu nisu stekla znanja iz oblasti pedagogije, \npsihologije, metodike i didaktike i koja su po meni manje kompetentna od pedagoga da \nurade proces hospitovanja.  \n \nDirektor - profesori: Prilikom poređenja odgovora direktora i profesora \nustanovljeno je da postoji određena razlika, odnosno najmanje su delegiranja u školi \nsvjesni profesori. Prema prosječnim vrijednostima profesori su svjesni da direktor \ndelegira samo: Rutinske i administrativne poslove, te Saradnju sa strankama i \nroditeljima. To vrlo jednostavno tumači Fullan (1992) svojim zapažanjem da: \"Učionice \nizoliraju nastavnike\", a ja bih dodala da otuđenju profesora doprinosi \"raspored časova\" \ni \"školsko zvono\", što je za profesora neprikosnovena radna obaveza u toku radnog \ndana. \n \nOvdje je karakteristična i tvrdnja br. 4 Vođenje ljetopisa škole za koji je zadužen \ndirektor, jer je članom 16. stav 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije \ni evidencije u srednjim školama (\"Službene novine TK\", broj: 9/98) precizirano: \"Za \nvođenje ljetopisa i pravovremeno unošenje podataka odgovoran je direktor škole, koji u \npravilu vodi ljetopis škole.\" Prema dobivenim prosječnim vrijednostima može se \nkonstatovati da vođenje ljetopisa samo direktori vide kao posao koji delegiraju dok \nostale tri grupe ispitanika smatraju da direktor ovaj posao ne delegira. Smatram da \ndirektori u većini škola upravo koriste ovu mogućnost delegiranja ovog posla, ali da \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n64 \nnjegovi saradnici i profesori nisu toga svjesni, ili tačnije rečeno svjesna je izgleda samo \nosoba kojoj se zadatak delegira. Ovo mogu potvrditi i na ličnom primjeru jer sam kao \npomoćnik direktora u školi upravo ja bila zadužena od direktora za vođenje ljetopisa \nškole, ali nisam sigurna da su drugi zaposlenici to znali. \n \nAnalizom 15. otvorenog pitanja može se konstatovati da je na ovo otvoreno \npitanje odgovorilo: 6 direktora ili 40,0%, 1 pomoćnik direktora ili 9,1%, 4 pedagoga ili \n28,5% i 18 profesora ili 15,65%. Najčešće su i direktori i pedagozi i profesori naveli \nneke od poslova koji se nisu našli na u popisu ponuđenih poslova, kao na primjer: \nnadzor i kontrola rada, rješavanja konflikata, vođenje projekata u školi, međunarodna \nsaradnja, saradnja sa NVO, organiziranje stručnih seminara za zaposlene u školi, \nsaradnja sa medijima, saradnja sa visokoškolskim ustanovama, saradnja sa Vijećem \nučenika, saradnja sa privrednim organizacijama. Dok su pomoćnici direktora samo \nnaveli timski rad, ali ne i kontekst u kome je on u vezi sa delegiranjem tako da nije \njasno na šta se to odnosi. Karakteristično je da u procesu demokratizacije odnosa u \nškolama i zakonskog uvođenja Vijeća roditelja, Vijeća učenika i postojanja Udruženja \ngrađana Vijeća roditelja i škola ni jedno otvoreno pitanje nije navelo primjer ili potrebu \ndelegiranja učenicima i roditeljima. Slažem se da je bilo moguće navesti i druge poslove \nkoje direktor obavlja i može da delegira ali ja sam pokušala da navedem one za koje \nsam smatrala da su najvažniji i najkaraktreističniji. \n \n5.8 C - Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke \n \n \nIstraživanje procesa delegiranja u srednjim školama je ograničeno na direktore, \npomoćnike direktora, pedagoge i profesore, tako da su predložene tvrdnje da direktor \nnajviše poslova i zadatka delegira pomoćniku direktora, pedagogu i profesoru. \n \nTvrdnje predložene u segmentu C Anketnog upitnika su: \n1. Direktor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora. \n2. Direktor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu. \n3. Direktor najviše poslova i zadataka delegira profesoru. \n4. Direktor najviše poslova i zadataka delegira nekom drugom zaposleniku. \n5. Direktor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke. \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n65 \n \nU anketnim upitnicima pitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, \npedagoge i profesore. Ponuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- \nmanje-više; 4- ni govora. \n \nU tabeli 5.8 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, \npomoćnik direktora, pedagog, profesor).  \nTabela 5.8  Kome direktor delegira poslove \n \n \nKome direktor škole najčešće \nDirektor \nPomoć. direk. \nPedagog \nProfesor \n \ndelegira poslove i zadatke \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 Direktor najviše poslova i zadataka \n5 \n5 \n0 \n1 \n1 \n8 \n2 \n0 \n5 \n7 \n0 \n2 29 48 14 5 \n \ndelegira pomoćniku direktora \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n2 Direktor najviše poslova i zadataka \n1 11 2 \n0 \n0 \n7 \n3 \n1 \n1 11 1 \n1 14 70 21 4 \n \ndelegira pedagogu \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n3 Direktor najviše poslova i zadataka \n1 \n9 \n5 \n0 \n2 \n8 \n1 \n0 \n1 \n9 \n4 \n0 13 53 45 4 \n \ndelegira profesoru/nastavniku \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n4 Direktor najviše poslova i zadataka \n0 \n7 \n6 \n2 \n1 \n2 \n7 \n1 \n0 \n7 \n7 \n0 \n3 26 75 11 \n \ndelegira nekom drugom zaposlen. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n5 Direktor nikada nikime ne delegira  \n0 \n0 \n3 12 0 \n0 \n2 \n9 \n0 \n0 \n5 \n9 \n1 \n6 15 93 \n poslove i zadatke \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nNa osnovu podataka iz tabele 5.8 izvršena je statistička analiza i formirani \ngrafikoni po grupama ispitanika (prilog 2). \n \nU tabeli 5.9 su date prosječne vrijednosti procjena iz tabele 5.8 po grupama \nispitanika i za svako pitanje pojedinačno. Dobijene prosječne vrijednosti predstavljaju \nsrednju procjenu delegiranja po svakom od pitanja: \n- do 2,00 - poslovi se više delegiraju, \n- preko 2,00 - poslovi se manje delegiraju. \nTabela 5.9 Kome direktor delegira poslove - prosječne vrijednosti \n \nKome direktor škole najčešće delegira poslove i \nzadatke \nDirektor \nPomoćn.\ndirekto. \nPedagog \nProfesor \n1 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku \ndirektora \n1,72 \n2,09 \n1,92 \n1,94 \n2 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu \n2,07 \n2,45 \n2,14 \n2,13 \n3 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira profesoru \n2,26 \n1,90 \n2,21 \n2,34 \n4 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira nekom \ndrugom zaposleniku \n2,66 \n2,72 \n2,50 \n2,81 \n5 \nDirektor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke \n3,80 \n3,81 \n3,64 \n3,73 \n \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n66 \n \nAko analiziramo dobivene prosječne vrijednosti za sve četiri grupe ispitanika \nmožemo konstatovati da su se direktori, pedagozi i profesori složili da direktor najviše \nposlova i zadataka delegira pomoćniku direktora, zatim pedagogu, profesoru i tek zatim \nnekom drugom zaposleniku. Dok je analiza podataka prosječnih vrijednosti za  \npomoćnike direktora pokazala je da pomoćnik direktora smatra da direktor najviše \nposlova i zadataka delegira profesoru, a tek onda pomoćniku direktora, pedagogu i na \nkraju nekom drugom zaposleniku. Ovdje treba istaći da su podaci iz anketnih upitnika \npokazali da u školama u kojima nema pomoćnika direktora, direktor poslove delegira \nviše pedagogu i profesorima. \n \nNa osnovu prosječnih vrijednosti može se konstatovati da su sve četiri grupe \nispitanika složile i skoro potpuno odbile tvrdnju br. 5 da direktor nikome ne delegira \nposlove i zadatke, odnosno i ovo možemo smatrati jednom od potvrda procesa \ndelegiranja u školama.  \n \nPoznato je da u školama rade i drugi zaposlenici pored profesora, pedagoga i \npomoćnika direktora i da se može pretpostaviti da i njima direktor delegira poslove i \nzadatke. Kod izbora grupa zaposlenika koje ću obuhvatiti istraživanjem bazirala sam se \nna one kojima po mom mišljenju direktor više delegira. Da sam bila u pravu pokazali su \ni rezultati ovog istraživanja, jer su sve četiri grupe ispitanika na pitanje broj 4 dale skoro \nidentičan odgovor, koji pokazuje da direktor slabije delegira poslove i zadatke nekom \ndrugom zaposleniku.  \nSlika 5.2 Kome direktor delegira poslove - srednje vrijednosti \nGrafički prikaz srednjih vrijednosti kome direktor delegira poslove\n0\n0,5\n1\n1,5\n2\n2,5\n3\n3,5\n4\nKome delegira poslove\nAritmetičke sredine\nDirektor najviše poslova I zadataka delegira\npomoćniku\nDirektor najviše poslova I zadataka delegira\npedagogu\nDirektor najviše poslova I zadataka delegira\nprofesoru I nastavniku\nDirektor najviše poslova I zadataka delegira\nnekom drugom zaposleniku\nDirektor nikada nikome ne delegira poslove\nI zadatke\n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n67 \n \nU tabeli 5.10 su prikazane izračunate srednje vrijednosti na osnovu odgovora \nsvih ispitanika. \n \nTabela 5.10 Kome direktor delegira poslove - aritmetičke sredine \nRb \nKome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke \nAritmetičke \nsredine \n1 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora \n1,88 \n2 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu \n2,14 \n3 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira profesoru \n2,29 \n4 \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira nekom drugom zaposleniku \n2,76 \n5 \nDirektor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke \n3,74 \n \n \nPregledom aritmetičke sredine u tabeli 5.10 vidljivo je da direktor najviše \ndelegira pomoćniku direktora zatim pedagogu pa tek onda profesorima ili nekim drugim \nzaposlenicima. \n \n5.9 D - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira \n \n \nU podpoglavlju 5.7 na osnovu analize podataka iz anketnih upitnika konstatovali \nsmo koje poslove direktor najčešće delegira kao i koje poslova direktor manje delegira, \nzatim smo u podpoglavlju 5.8 takođe na osnovu analize podataka došli do zaključka da \ndirektor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora. Smatram da će biti \ninteresantno sagledati i podatke koje poslove i kome direktor najčešće delegira. Zbog \ntoga su u segmentu D predloženi isti oni poslovi koji su dati i u segmentu B, a \npredloženi zaposlenici kojima direktor delegira su oni iz segmenta C. \n \nPoslovi koji su predloženi u segmentu D Anketnog upitnika su isti kao i poslovi \npredloženi u segmentu B Anketnog upitnika. \n \nPitanja su bila ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore. \nPonuđeni su odgovori: 1- pomoćnik direktora; 2- pedagog; 3- profesor; 4- neko drugi;    \n5- niko. \n                                                                                                        \n \nOdgovor broj 5 \"niko\" znači da ispitanici smatraju da direktor ne delegira posao \nnego ga obavlja sam.  \n \nU tabeli 5.11 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, \npomoćnik direktora, pedagog, profesor).  \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n68 \nTabela 5.11 Koje poslove i kome direktor delegira \n \n \nDirektor \nPomoć. direk. \nPedagog \nProfesor \n \n \nKoje poslove i kome direktor škole \nnajčešće delegira \n1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 1 2 3 4 5 \n1 \n2 \n3 \n4 \n5 \n1 Rutinske administrativne i organ. \nposl. \n8 3 1 3 0 9 1 0 1 0 7 3 2 2 0 66 15 14 19 \n1 \n2 Saranju sa strankama i roditeljima \n5 6 4 0 0 3 3 5 0 0 3 10 1 0 0 21 50 42 \n0 \n2 \n3 Organiziranje izleta, posjeta i ekskur. 5 4 5 0 1 4 1 5 1 0 5 3 5 0 1 39 13 55 \n1 \n7 \n4 Vođenje ljetopisa škole \n5 4 4 0 2 5 2 3 0 1 3 2 4 0 5 44 14 32 \n3 22 \n5 Vođenje sastanaka i sjednica \n8 2 1 0 4 7 0 0 0 4 6 2 1 0 5 56 11 \n9 \n2 37 \n6 Disciplinsku problematiku škole \n5 6 3 0 1 7 2 2 0 0 3 9 2 0 0 25 57 23 \n2 \n8 \n7 Proces hospitovanja \n2 8 4 0 1 1 4 4 1 1 2 8 2 0 2 11 52 30 \n3 19 \n8 Ocjenjivanje profesora  \n4 4 2 0 5 4 2 1 0 4 3 6 4 0 1 45 37 14 \n1 18 \n9 Prijem novih zaposlenika \n5 2 1 0 7 1 1 0 2 7 3 0 0 2 9 27 \n4 \n7 \n3 74 \n10 Planiranje \n6 4 2 0 3 6 1 1 0 3 7 2 2 1 2 41 15 13 \n4 42 \n11 Poslove vezane za finansiranje \n2 0 0 8 5 1 1 0 4 5 0 0 0 8 6 19 \n2 \n4 44 46 \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoš. \nzavod. \n4 4 1 0 6 3 4 1 0 3 2 4 2 0 6 34 24 \n9 \n1 47 \n13 Saradnju i kontakte sa Ministarst. ob. 4 3 1 0 7 4 2 1 1 3 4 1 1 0 8 34 \n8 \n6 \n2 65 \n14 Saradnju i kontak. sa općinom i mjes. \nzajedn. \n6 3 2 0 4 4 2 1 2 2 4 4 2 0 4 31 16 11 \n5 52 \n \n \nNa osnovu podataka iz tabele 5.11 izvršena je statistička analiza i formirani \ngrafikoni po grupama ispitanika (prilog 3). \n \nDalje, želimo utvrditi koje poslove i kome direktori najčeše delegiraju i to \nanalizom sumarnih podataka od ukupnog broja anketiranih ispitanika. Sumirani rezultati \nprikazani su u narednoj tabeli: \n \nTabela 5.12 Koje poslove i kome direktor delegira - sumirani podaci  \n \nKome se poslovi delegiraju \nRb \nPoslovi koji se delegiraju \nPomoč. \ndirek. \nPeda-\ngog \nProfes. \nNekom \ndrugom \nNikom \nSvega \n1 \nRutinske administr. i organiz. poslove \n90 \n22 \n17 \n25 \n1 \n155 \n2 \nSaradnju sa strankama i roditeljima \n32 \n69 \n52 \n0 \n2 \n155 \n3 \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \n53 \n21 \n70 \n2 \n9 \n155 \n4 \nVođenje ljetopisa škole \n57 \n22 \n43 \n3 \n30 \n155 \n5 \nVođenje sastanaka i sjednica \n77 \n15 \n11 \n2 \n50 \n155 \n6 \nDisciplinsku problematike škole \n40 \n74 \n30 \n2 \n9 \n155 \n7 \nProces hospitovanja \n16 \n72 \n40 \n4 \n23 \n155 \n8 \nOcjenjivanje profesora \n56 \n49 \n21 \n1 \n28 \n155 \n9 \nPrijem novih zaposlenika \n36 \n7 \n8 \n7 \n97 \n155 \n10 \nPlaniranje \n60 \n22 \n18 \n5 \n50 \n155 \n11 \nPosleve vezane za finansiranje \n22 \n3 \n4 \n64 \n62 \n155 \n12 \nSaradnju i kontakte sa Pedagoškim zav.  \n43 \n36 \n13 \n1 \n62 \n155 \n13 \nSaradnju i kontakte sa Ministar. obraz. \n46 \n14 \n9 \n3 \n83 \n155 \n14 \nSaradnju i kontakte sa općinom i mjes.z \n45 \n25 \n16 \n7 \n62 \n155 \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n69 \n \nUkoliko bi apsolutne vrijednosti iz prethodne tabele prikazali u obliku relativnih \nfrekvencija tj. procenata tabela bi izgledala ovako: \n \nTabela 5.13 Koje poslove i kome direktor delegira - procentualne vrijednosti  \n \nKome se poslovi delegiraju u % \nRb \nPoslovi koji se delegiraju \nPomoč. \ndirek. \nPedagog \nProfes. \nNeko \ndrugi \nNiko \nSvega \n(%) \n1. \nRutinske administr. i organizacijske \nposlove \n58,06 \n14,19 \n10,97 \n16,13 \n0,65 \n100,00 \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \n20,65 \n44,52 \n33,55 \n0,00 \n1,29 \n100,00 \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta i \nekskurzija \n34,19 \n13,55 \n45,16 \n1,29 \n5,81 \n100,00 \n4. \nVođenje ljetopisa škole \n36,77 \n14,19 \n27,74 \n1,94 \n19,35 100,00 \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \n49,68 \n9,68 \n7,10 \n1,29 \n32,26 100,00 \n6. \nDisciplinsku problematike škole \n25,81 \n47,74 \n19,35 \n1,29 \n5,81 \n100,00 \n7. \nProces hospitovanja \n10,32 \n46,45 \n25,81 \n2,58 \n14,84 100,00 \n8. \nOcjenjivanje profesora \n36,13 \n31,61 \n13,55 \n0,65 \n18,06 100,00 \n9. \nPrijem novih zaposlenika \n23,23 \n4,52 \n5,16 \n4,52 \n62,58 100,00 \n10. \nPlaniranje \n38,71 \n14,19 \n11,61 \n3,23 \n32,26 100,00 \n11. \nPosleve vezane za finansiranje \n14,19 \n1,94 \n2,58 \n41,29 \n40,00 100,00 \n12. \nSaradnja i kontakti sa Pedagoškim zav  \n27,74 \n23,23 \n8,39 \n0,65 \n40,00 100,00 \n13. \nSaradnja i kontakti sa Ministarstvom \nobrazov. \n29,68 \n9,03 \n5,81 \n1,94 \n53,55 100,00 \n14. \nSaradnja i kontakti sa općinom i \nmjesnom zaj. \n29,03 \n16,13 \n10,32 \n4,52 \n40,00 100,00 \n \nSlika 5.3 Koje poslove i kome direktor delegira \nGrafički prikaz kome se poslovi delegiraju\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\nPom.\ndirektora\nPedagog\nProf.\nNeko\ndrugi\nNiko\nKome se poslovi delegiraju u %\n1 Rutinske i administr.org. poslove\n2 Saradnju sa strankama i roditeljima\n3 Organiziranje izleta, posjeta, ekskurzija\n4 Vođenje ljetopisa škole\n5 Vođenje sjednica i sastanaka\n6 Disciplinsku problematike škole\n7 Proces hospitovanja\n8 Ocjenjivanje profesora/nastavnika\n9 Prijem novih zaposlenika\n10 Planiranje\n11 Posleve vezane za finansiranje\n12 Suradnja i kontakti sa Pedagoškim\nzavodom \n13 Suradnja i kontakti sa Ministarstvom\nobrazovanja\n14 Saradnja i kontakti sa općom i mjesnom\nzajednicom\n \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n70 \n \nU narednoj tabeli analize varijance (ANOVA) prikazat ćemo rezulate testiranja \npretpostavke o postojanju razlike u delegiranju pojedinih poslova na  određene osoba i \nto:  \nTabela 5.14 Koje poslove i kome direktor delegira - analiza varijacija (ANOVA) \n \nAritmetičke sredine postotaka \nRezultati univarijantne analize varijanse \nPomoć. direk. \nPedagog \nProf. \nNeko dru. \nNiko \nF \ndf1 \ndf2 \nSig. \n31,01 \n20,78 \n16,22 \n5,80 \n26,17 \n6,132 \n4 \n65 \n0,000 \n \n \nIz tabele se može zaključiti da postoji statistički značajna razlika u delegiranju \npojedinih poslova na pomoćnika direktora, pedagoga, profesora, nekog drugog ili da \nuopšte nema delegiranja poslova. Zaključak je donesen uz 95 % pouzdanosti tj. rizik \n5%. \n \nDalje se može zaključiti da je i u ovom segmentu potvrđeno da direktor najviše \ndelegira pomoćniku direktora 31,01 %, zatim pedagogu 20,78 %, profesoru 16,22 %, \nkao i to da se u prosjeku 26,17 % ispitanika izjasnilo da direktor nikome ne delegira. To \nje po veličini druga vrijednost odmah iza velićine za pomoćnike direktora. Dakle može \nse konstatovati da je hipoteza da direktor najviše poslova delegira pomoćniku direktora \nponovo potvrđena. \n \nUpoređivanjem sumiranih pokazatelje iz tabele 5.11 može se konstatovati da: \n1. Rutinske administrativne i organizacione poslove direktor delegira pomoćniku \ndirektora, došlo je do slaganja sve četiri grupe ispitanika (8 ili 53,3% direktora, 9 ili \n81,8% pomoćnika direktora, 7 ili 50,0% pedagoga, 66 ili 57,4 profesora). To je i \nrazumljivo jer se radi o poslovima koji spadaju u jednostavnije i češće poslove koji ne \nzahtijevaju previše vremena ni stručnosti. \n2. Saradnja sa strankama i roditeljima: tri grupe ispitanika: direktori, pedagozi i \nprofesori (6 ili 40% direktora, 10 ili 71,4% pedagoga, 50 ili 43,5 % profesora) smatraju \nda ovaj posao direktor delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj \nposao delegira profesoru (5 ili 45,4%). Na osnovu dobivenih odgovora možemo \nzaključiti da su ispitanici saradnju sa strankama prvenstveno vidjeli kao saradnju sa \nroditeljima što je razumljivo jer sigurno oni najviše kontaktiraju zaposlenike škole. U \nsituacijama kada je potrebna stručna pedagoška pomoć logično je da se poslovi \ndelegiraju pedagogu ili izravno profesoru koji je najbliži učenicima.  \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n71 \n3. Organiziranje izleta, posjeta i eskurzija: kod ovog posla možemo konstatovati da \nsu se potpuno usaglasili direktori i pedagozi jer smatraju da se posao ravnomjerno \ndelegira na pomoćnika direktora i pedagoga (po 5 ili 33,3% direktora i na pomoćnika \ndirektora i na pedagoga, i po 5 ili 35,7% pedagoga i na pomoćnika direktora i na \npedagoga), dok su se  pomoćnici direktora i profesori usaglasili da ovaj zadatak direktor \ndelegira na profesore (5 ili 45,5% pomoćnika direktora i 55 ili 47,8% porofesora). Kod \novog pitanja moglo bi se reći da je upravo tako, jer organizaciju izleta, posjeta i \nekskurzija direktor delegira pomoćniku, pomoćnik dalje pedagogu i profesorima \nodnosno tu se možda radi o preklapanju odgovornosti kada su dvije ili više osoba \nodgovorne za izvršavanje istih zadataka što prema Sikavici i Novaku (1999:448) treba \nizbjegavati. Ovdje posebno treba biti pažljiv kada je delegiranje u pitanju jer se radi o \nvelikoj odgovornosti, ako se uzme u obzir mogućnost nesrećnih situacija. \n4. Vođenje ljetopisa škole: tri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora i \nprofesori (5 ili 33,3% direktora, 5 ili 45,4% pomoćnika direktora, 44 ili 38,2 % \nprofesora) smatraju da ovaj posao direktor delegira pomoćniku direktora, dok pedagozi \nsmatraju (5 ili 35,7%) da se taj posao ne delegira nikome odnosno da direktor sam vodi \nljetopis škole. Vođenje ljetopisa škole je vrlo važan ako se zna da se na osnovu \npodataka iz ljetopisa mogu i nakon desetaka godina rada škole napisati knjige ili \nmonografije sa relevantnim podacima. Upravo zbog toga važno je da se taj zadatak \ndelegira nekom od povjerenja i nekom ko ima smisla za tu vrstu posla.  \n5. Vođenje sastanaka i sjednica direktor delegira pomoćniku direktora, došlo je do \nslaganja sve četiri grupe ispitanika (8 ili 53,3% direktora, 7 ili 63,6% pomoćnika \ndirektora, 6 ili 42,8% pedagoga, 56 ili 48,6 profesora). Ovdje se mora konstatovati i to \nda je kod ovog posla bila znatno izražena i frekvencija odgovora br. 5 \"nikome\" (4 ili \n26,6% direktora, 4 ili 36,4% pomoćnika direktora, 5 ili 35,7% pedagoga i 37 ili 32,2% \nprofesora). \n6. Disciplinsku problematiku škole: tri grupe ispitanika direktori, pedagozi i profesori \n(6 ili 40% direktora, 9 ili 64,2% pedagoga, 57 ili 49,5 % profesora) smatraju da direktor \novaj posao delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao \ndelegira pomoćniku direktora (7 ili 63,6%). Delegiranje pedagogu podrazumijeva da \ndirektor smatra da je potrebno raditi na odgojnoj komponenti u školi, ali i da su \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n72 \nispitanici tu tvrdnju povezali sa učenicima što je i opravdano jer se radi o školi. \nPostavlja se pitanje da li bi odgovori ispitanika bili isti da se pitanje direktno odnosilo \nna rad i ponašanje zaposlenika. \n7. Proces hospitovanja: tri grupe ispitanika direktori, pedagozi i profesori (8 ili 53,3% \ndirektora, 8 ili 57,1 % pedagoga, 52 ili 45,2 % profesora) smatraju da ovaj posao \ndirektor delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao \nravnomjerno delegira pedagogu i profesoru (po 4 ili 36,3%). Po meni se radi o vrlo \nvažnom poslu koji se ne bi trebao lako delegirati, jer se radi o posjeti času, razgovoru \nposlije časa što svakako utiče i na ocjenu nastavnika. Smatram da se ovdje radi o tome \nda se u Mješovitim srednjim školama na mjestima direktora često nalaze diplomirani \ninženjeri, \nsa \npoloženom \npedagoško-psihološko-metodičko-didaktičkom \ngrupom \npredmeta, koji se ne smatraju dovoljno kompetentnim za tu vrstu posla pa ga rado \ndelegiraju pedagozima.  \n8. Ocjenjivanje profesora: kod delegiranja ovog posla ispitanici se nisu složili, tako da \nnajviše direktora, njih 5 ili 33,3% smatra da se taj posao ne delegira nikome, pomoćnici \ndirektora njih 4 ili 36,36% smatra da taj posao direktor delegira i to na pomoćnika \ndirektora, a suprotno njima drugih 4 ili 36,36% smatra da taj posao direktor ne delegira \nnikome, pedagozi njih 6 ili 42,8% smatra da ovaj posao direktor delegira pedagogu, \nprofesori njih 45 ili 39,1% smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora. Ovu \nvrstu posla direktor po meni izbjegava samo kada se osjeća nekompetentnim.   \n9. Prijem novih zaposlenika: ovaj posao direktor slabo delegira došlo je do slaganja \nsve četiri grupe ispitanika (7 ili 46,6% direktora, 7 ili 63,6% pomoćnika direktora, 9 ili \n64,3% pedagoga, i 74 ili 64,3 profesora). Smatram da je logično da direktor slabo \ndelegira ovaj posao jer po meni ta vrsta posla određuje moć direktora i to ne samo u \nškoli nego i u sredini u kojoj se škola nalazi, odnosno u kojoj direktor živi. \n10. Planiranje: tri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora i pedagozi (6 ili 40% \ndirektora, 6 ili 54,5% pomoćnika direktora, 7 ili 50,0 % pedagoga) smatraju da ovaj \nposao direktor delegira pomoćniku direktora, dok profesori smatraju da se taj posao ne \ndelegira nikome (42 ili 36,5 %) i da se delegira pomoćniku direktora (41 ili 35,6%). \n11. Poslovi vezani za finansije: kod ovog posla možemo reći da je došlo do slaganja \nsve četiri grupe ispitanika koje su se izjasnile da direktor vrlo slabo delegira poslove \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n73 \nvezane za finansije (5 ili 33,3% direktora, 5 ili 45,4% pomoćnika direktora, 6 ili 42,8% \npedagoga i 46 ili 40,0% profesora) smatraju da taj posao direktor ne delegira nikome, a \n8 ili 53,3 direktora, 4 ili 36,3% pomoćnika direktora, 8 ili 57,1 pedagoga i 44 ili 38,2 \nprofesora smatra da taj posao direktor delegira nekom drugom. Ovdje vjerovatno \nispitanici misle na finansijske zaposlenike koji rade u školama. Tu se po meni radi o \ntakozvanom štabnom ovlaštenju kod kojega prema Weihrichu i Koontzu (1998:293) \nosoba sa štabnim ovlaštenjem ima pravo samo davati savjete u odlučivanju. \n12. Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom: tri grupe ispitanika: direktor, \npedagog i profesor (6 ili 40,0% direktora, 6 ili 42,8% pedagoga i 47 ili 40,8 profesora) \nsmatraju da ovaj posao direktor ne delegira nikome, dok pomoćnici direktora smatraju \nda se taj posao delegira pedagogu (4 ili 36,3%) ili nikome (3 ili 27,2). Saradnja i \nkontakti sa Pedagoškim zavodom su za direktora vrlo značajni jer se preko njih može \nprezentirati rad i postignuća škole, ali i to kako i koliko direktor radi. Ako se ti poslovi \ndelegiraju onda se delegiraju prema problematici koja će se razmatrati, tako da se \nnekada delegiraju pomoćniku direktora, nekada pedagogu ili profesoru koji je zadužen \nza određenu aktivnost u školi, tako da vrlo često na sastanke u Pedagoški zavod direktor \nvodi i nekoga od svojih saradnika. \n13. Saradnja i kontakti sa Ministarstvom obrazovanja: tri grupe ispitanika direktor, \npedagog i profesor (7 ili 46,6% direktora, 8 ili 57,1% pedagoga i 65 ili 56,5 profesora) \nsmatraju da ovaj posao direktor ne delegira nikome, dok pomoćnici direktora smatraju \nda se taj posao delegira njima (4 ili 36,3%) i nikome (3 ili 27,2). Saradnja i kontakti sa \nMinistarstvom su za direktora vrlo značajni jer se preko njih može prezentirati rad i \npostignuća škole, ali i to kako i koliko direktor radi, što onda ide u prilog tome zašto tu \naktivnost direktori slabo delegiraju. Sigurna sam da i Ministarstvo nastoji da su to \nupravo kontakti sa direktorom škole, jer on je i prema Zakonu odgovoran za cjelokupan \nrad škole.  \n14. Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom: kod delegiranja ovog \nposla ispitanici se nisu složili, tako da najviše direktora (6 ili 40,0%) i pomoćnika \ndirektora (4 ili 36,3%) smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora, 52 ili \n45,2% profesora smatra da taj posao direktor ne delegira nikome, dok 4 ili 28,5% \npedagoga smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora dok drugih 4 ili 28,5% \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n74 \npedagoga smatra da ovaj posao direktor ne delegira nikome. I saradnju sa općinom i \nmjesnom zajednicom direktor smatra važnom, jer su dokazuju moći i uticaji, ali ipak \nmanje od kontakata sa Ministarstvom i Pedagoškim zavodom.  \n \nAnalizom 15 pitanja - otvorenog pitanja možemo konstatovati da je na ovo \notvoreno pitanje odgovorilo: 7 direktora ili 46,6%, 1 pomoćnik direktora ili 9,1%, 2 \npedagoga ili 14,28% i 15 profesora ili 13,04%. Najčešće su i direktori i pedagozi i \nprofesori naveli da se poslovi mogu delegirati i drugim zaposlenicima kao što su \nsekretar škole, finansijski zaposlenik i drugi. Većina drugih odgovora nije baš u vezi sa \npostavljenim pitanjem. Tačno je da se delegirati može svim zaposlenicima u školi, ali \nveć je istaknuto da je jedno od ograničenja ovog istraživanja to što istraživanjem neće \nbiti obuhvaćene sve grupe zaposlenika.  \n \n5.10 E - Zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke \n \n \n \nTvrdnje koje su predložene u segmentu E Anketnog upitnika su postavljene na \nosnovu teorijskih razmatranja koja se mogu pronaći u litraturi i na osnovu ličnog \niskustva rada u školi:  \n1. Ima više vremena za obavljanje drugih zadataka. \n2. Uradi više polova pa je efikasniji. \n3. Zbog toga što proces delegiranja doprinosi bržim i boljim odlukama. \n4. Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike. \n5. Zbog bolje upotrebe sposobnosti iskustva i znanja saradnika. \n6. Postiže se jača pripadnost zaposlenika. \n7. Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika. \n8. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole. \n \nPitanja su bila ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore. \nPonuđeni su odgovori : 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- manje-više; 4- ni govora; \n \nU Tabeli 5.15 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, \npomoćnik direktora, pedagog, profesor).  \n \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n75 \nTabela 5.15 Zbog čega direktor delegira \n \nDirektor \nPomoć. direk. \nPedagog \nProfesor \n \nZbog čega direktor najčešće \ndelegira poslove i zadatke \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 Ima više vremena za obavljanje  \ndrugih zadataka \n9 \n1 \n3 \n2 \n6 \n2 \n3 \n0 \n7 \n3 \n3 \n1 \n52 14 32 17 \n2 Uradi više polova pa je efikasniji \n10 2 \n2 \n1 \n6 \n2 \n1 \n2 \n9 \n4 \n1 \n0 \n59 29 23 \n4 \n3 Zbog toga što proces delegiranja  \ndoprinosi bržim i boljim odlukama \n13 1 \n0 \n1 \n5 \n3 \n3 \n0 \n10 \n3 \n1 \n0 \n70 31 9 \n5 \n4 Zbog toga što delegiranje  \nosposobljava saradnike \n12 2 \n1 \n0 \n4 \n3 \n3 \n1 \n8 \n4 \n1 \n1 \n63 35 8 \n9 \n5 Zbog bolje upotrebe sposobnosti  \niskustva i znanja saradnika \n11 3 \n1 \n0 \n4 \n3 \n4 \n0 \n9 \n3 \n1 \n1 \n68 35 8 \n4 \n6 Postiže se veći uticaj  \nzaposlenika \n10 2 \n2 \n1 \n5 \n2 \n4 \n0 \n9 \n2 \n3 \n0 \n48 38 25 \n4 \n7 Delegira zbog toga što vjeruje u  \nsposobnost saradnika  \n10 4 \n1 \n0 \n6 \n2 \n2 \n1 \n11 \n3 \n0 \n0 \n73 28 11 \n3 \n8 Zbog toga što se povećava  \nučinkovitost škole \n10 4 \n1 \n0 \n7 \n2 \n2 \n0 \n10 \n3 \n1 \n0 \n67 35 8 \n5 \n \n \nNa osnovu podataka iz tabele 5.15 izvršena je statistička analiza i formirani \ngrafikoni po grupama ispitanika (prilog 4). \n \nStatistička analiza rađena je primjenom univarijantne analize varijanse \"F-testa\", \ni na osnovu nje može se zaključiti da nema značajne razlike u prosječnim odogovorima \nizmeđu direktora, pomoćnika direktora, pedagoga i profesora. Rezultati, odnosno \naritmetičke sredine  kao i vrijednosti F-omjera i p-vrijednosti su prikazani u tabeli 5.16. \n \nTabela 5.16 Zbog čega direktor delegira - aritmetičke sredine \n \n \nZbog čega direktor najčešće \ndelegira poslove i zadatke \nDirekt. \nPomoć. \ndirek. \nPeda-\ngog \nProfes. \nTotal \nF-\nomjer \np-vrijed. \n1 \nIma više vremena za obavljanje \ndrugih zadataka \n1,87 \n1,73 \n1,86 \n2,12 \n2,05 \n0,72 \n0,54 \n2 \nUradi više poslova pa je \nefikasniji \n1,60 \n1,91 \n1,43 \n1,76 \n1,72 \n0,78 \n0,50 \n3 \nZbog toga što proces delegiranja \ndoprinosi boljim i bržim odluk. \n1,27 \n1,82 \n1,36 \n1,56 \n1,53 \n1,26 \n0,29 \n4 \nZbog toga što proces delegiranja \nosposobljava saradnike \n1,27 \n2,09 \n1,64 \n1,68 \n1,66 \n1,81 \n0,15 \n5 \nZbog bolje upotrebe sposobnosti \niskustva i znanja saradnika \n1,33 \n2,00 \n1,57 \n1,55 \n1,56 \n1,58 \n0,20 \n6 \nPostiže se jača pripadnost \nzapolsenika \n1,60 \n1,91 \n1,57 \n1,87 \n1,82 \n0,83 \n0,48 \n7 \nDelegira zbog toga što vjeruje u \nsposobnost saradnika \n1,40 \n1,82 \n1,21 \n1,51 \n1,50 \n1,38 \n0,25 \n8 \nZbog toga što se povećava \nučinkovitost škole \n1,40 \n1,55 \n1,36 \n1,57 \n1,54 \n0,49 \n0,69 \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n76 \n \nTakođe testirano je postojanje razlika aritmetičkih sredina između osam \nposmatranih razloga zbog čega direktori delegiraju, te se došlo do zaključka da nema \nznačajne razlike između aritmetičkih sredina za osam razloga (p-vrijednost veća od \n0,05), pa se može konstatovati da direktori delegiraju poslove podjednako iz svih osam \nrazloga, što se može vidjeti u slijedećoj tabeli: \n \nTabela 5.17 Zbog čega direktor delegira – analiza varijacija (ANOVA) \n \nSuma \nkvadrata \nStepeni slobode Sredina kvadrata \nF-omjer \np-vrijednost \nIzmeđu grupa \n0,592 \n7 \n0,0852 \n1,583 \n0,189 \nUnutar grupa \n1,283 \n24 \n0,0534 \n \n \nTotal \n1,876 \n31 \n \n \n \n \n \nStatističkom analizom za sve četiri grupe ispitanika došlo se do podatka da su \nsvi navedeni razlozi, zbog čega direktor delegira upravo svi oni koji su dati u upitniku. \nKako se radi o tome, da su sve tvrdnje označene kao razlog zbog čega direktor delegira \nmože se postaviti pitanje da li je rezultat analize uvjerenje ispitanika da su to stvarni \nrazlozi za proces delegiranja ili je to rezultat njihovog mišljenja da bi to trebali biti \nrazlozi za proces delegiranja. Smatram da bi pravi odgovor na ovo pitanje donijela \nkvalitativna analiza putem inetrvjua.   \n \nDa bi se došlo do podataka koji su jači, a koji slabiji razlozi za delegiranje \nurađena je tabela 5.18 u kojoj je od ukupnog broja ispitanika (155) prikazan broj i \npostotak potvrdnih odgovora (odgovori 1 i 2). \n \nTabela 5.18 Zbog čega direktor delegira - afirmacija \n \nRb \nZbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke \nBroj potvrdnih \nodgovora \n% potvrdnih \nodogovora \n1 \nIma više vremena za obavljanje drugih zadataka \n94 \n60,6 \n2 \nUradi više poslova pa je efikasniji \n121 \n78,1 \n3 \nZbog toga što proces delegiranja doprinosi boljim i bržim odlukama \n136 \n87,7 \n4 \nZbog toga što proces delegiranja osposobljava saradnike \n131 \n84,5 \n5 \nZbog bolje upotrebe sposobnosti iskustva i znanaj saradnika \n136 \n87,7 \n6 \nPostiže se jača pripadnost zapolsenika \n116 \n74,8 \n7 \nDelegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika \n137 \n88,4 \n8 \nZbog toga što se povećava učinkovitost škole \n138 \n89,0 \n \n \nIako ne postoji statistički značajna razlika među razlozima zbog kojih direktori \nškola najčešće delegiraju poslove ipak se na osnovu podataka iz tabele 5.18 može \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n77 \nprimjetiti da se samo 60,6% ispitanika izjasnilo da se poslovi delegiraju zbog toga da \ndirektori Imaju više vremena za obavljanje drugih zadataka, dok se najviše odnosno \n89,0% ispitanika izjasnilo da direktori delegiraju iz razloga što se time Povećava \nučinkovitost škole, a nešto manje ili 88,4 % ispitanika Zbog toga što vjeruje u \nsposobnost saradnika. Možemo onda zaključiti da je i hipoteza da direktori jedan dio \nposlova delegiraju svojim saradnicima jer vjeruju u sposobnost saradnika ovdje \npotvrđena, kao i to da možemo zaključiti da hipoteza da direktor ima više vremena za \nobavljanje drugih zadataka nije potvrđena, odnosno da je odbijena. \n \nNa osnovu dobivenih prosječnih vrijednosti koje su prikazane u tabeli 5.16 može \nse sagledati kako različite grupe ispitanika vide razloge zbog čega direktor delegira.  \n \nTako su za direktora najvažnija tri razloga zbog kojih najčešće delegira poslove i \nzadatke: \n1. Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3). \n2. Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike (tvr. br. 4). \n3. Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika (tvr. br. 5). \n \nAnaliza prosječnih vrijednosti za pomoćnika direktora pokazuje da on ima \nsuprotno mišljenje od direktora. Za pomoćnika direktora najvažniji su slijedeći razlozi: \n1. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole (tvr. br. 8). \n2. Ima više vremena za obavljanje drugih zadataka (tvr. br. 1). \n \nNa osnovu ovih pokazatelja može se zaključiti da prvi saradnik direktora i osoba \nza koju je istraživanje pokazalo da mu se najviše delegira kao razloge za delegiranje \nvidi  prvenstveno u tome da se poveća učinkovitost škole što je i najveći broj ispitanika \nstavio na prvo mjesto. Međutim njegov drugi razlog da direktor ima više vremena za \nobavljanje drugih poslova kod većine drugih ispitanika nalazi se na posljednjem mjestu. \n \nAnaliza prosječnih vrijednosti za pedagoga pokazuje da su za njega najvažniji \nslijedeći razlozi: \n1. Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika (tvr. br. 7). \n2. Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3). \n3. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole (tvr. br. 8). \n \nAnaliza prosječnih vrijednosti za profesora pokazuje da ne postoji značajna \nstatistička razlika u mišljenjima sa direktorom i pedagogom, a za njega najvažniji su \nslijedeći razlozi: \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n78 \n \n1.   Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika (tvr. br. 7). \n \n2.   Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika (tvr. br. 5). \n \n3.   Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3). \n \n5.11 F -  Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja  \n \n \nPrema Ružiću (2005:2) motivacija podstiče kadrove na stvaralaštvo, bolje \nrezultate, veću odgovornost i obaveze. Kombinacijom materijalnih i moralnih oblika \nmotivacije postiže se puna angažiranost zaposlenih na radu.  \n \nDakle može se zaključiti da je značaj motivacije u organizacijama kod \nobavljanja redovnih poslova veoma velik, ako je tako, onda je značaj motivacije kod \nobavljanja delegiranih poslova i zadataka i veći, jer se radi o poslovima koje je trebao \nda uradi pretpostavljeni. Upravo zbog toga je intresentno sagledati postojanje motivacije \nprocesu delgiranja.   \n \nTvrdnje koje su predložene u segmentu F Anketnog upitnika su (one koje su \nmogle biti ponuđene i kod motivacije redovnih poslova, a koje su proizašle iz \npoznavanja ekonomskih mogućnosti i tradicije rada srednjih škola Tuzlanskog kantona): \n1. Saradnika motivira tako što ga pohvali kada su sami. \n2. Saradnika motivira tako što ga javno pohvali. \n3. Saradnika motivira tako što mu poveća plaću. \n4. Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao. \n5. Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost. \n6. Saradnike ne motivira nikada. \n7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije \nobuhvaćeno tvrdnjama u upitniku. \n \nPitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore. \nPonuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- manje-više; 4- ni govora. \n \nU Tabeli 5.19 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, \npomoćnik direktora, pedagog, profesor).  \n \n \n \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n79 \nTabela 5.19 Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja \n \n \nKako direktor motivira \nDirektor \nPomoć. direkt. \nPedagog \nProfesor \n \nzaposlenike kod delegiranja \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 \n2 \n3 \n4 \n1 Saradnika motivira tako što ga \n5 \n2 \n1 \n7 \n3 \n1 \n3 \n4 \n5 \n4 \n2 \n3 \n28 18 42 27 \n pohvali kada su sami \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n2 Saradnika motivira tako što ga \n11 \n2 \n2 \n0 \n4 \n2 \n4 \n1 \n8 \n5 \n1 \n0 \n69 21 17 \n8 \n javno pohvali \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n3 Saradnika motivira tako što mu \n2 \n2 \n4 \n7 \n0 \n0 \n3 \n9 \n0 \n3 \n5 \n6 \n16 16 42 41 \n poveća plaću \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n4 Saradniku da do znanja da radi \n11 \n4 \n0 \n0 \n2 \n7 \n2 \n0 \n10 \n3 \n0 \n1 \n64 30 18 \n3 \n vrlo važan posao \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n5 Saradniku da do znanja da ima \n11 \n4 \n0 \n0 \n5 \n2 \n4 \n0 \n7 \n4 \n3 \n0 \n70 26 17 \n2 \n veću odgovornost \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n6 Saradnike ne motivira nikada \n0 \n0 \n1 \n14 \n0 \n1 \n2 \n8 \n0 \n1 \n0 \n13 \n2 \n7 \n13 93 \n \n \nNa osnovu podataka iz tabele 5.19 izvršena je statistička analiza i formirani \ngrafikoni po grupama ispitanika (prilog 5). \n \nIzvršena je statistička analiza dobijenih odgovora u cilju dobijanja odgovora na \npitanje: u kojoj mjeri su odgovori direktora u suprotnosti sa odgovorima pomoćnika \ndirektora, pedagoga i profesora?  \n \nTabela 5.20 Kako direktor motivira zaposlenike - aritmetičke sredine \n \n \nKako direktor motivira \nsaradnika \nDirekt. \nPomoč. \ndirekt. \nPeda-\ngog \nProfes. \nTotal \nF-\nomjer \np-\nvrijed \n1 \nSaradnika motivira tako što ga  \npohvali kada su sami \n2,67 \n2,73 \n2,21 \n2,59 \n2,57 \n0,56 \n0,64 \n2 \nSaradnika motivira tako što ga \njavno pohvali \n1,40 \n2,18 \n1,50 \n1,69 \n1,68 \n1,69 \n0,17 \n3 \nSaradnika motivira tako što \nmu poveća plaću \n3,07 \n3,73 \n3,21 \n2,94 \n3,03 \n2,31 \n0,08 \n4 \nSaradniku da do znanja da radi \nvrlo važan posao \n1,27 \n2,00 \n1,43 \n1,65 \n1,62 \n2,14 \n0,10 \n5 \nSaradniku da do znanja da ima \nveću odgovornost \n1,27 \n1,91 \n1,71 \n1,57 \n1,58 \n1,55 \n0,20 \n6 \nSardnike ne motivira nikada \n3,93 \n3,64 \n3,86 \n3,71 \n3,74 \n0,82 \n0,49 \n \n \n \nAnalizom rezultata u tabeli može se zapaziti da s obzirom na vrijednosti \nempirijskog F-omjera i njihovog upoređivanja sa teorijskim vrijednostima F-omjera, \nkao vrijednosti empirijskog nivoa značajnosti (p-vrijednosti) ne postoji statistički \nznačajna razlika u prosječnim odgovorima između direktora, pomoćnika direktora, \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n80 \npedagoga i profesora po pojedinim varijablama, odnosno pojedinim načinima na koje \ndirektor motivira saradnike. Analiza je provedena uz 95% interval pouzdanosti tj.rizik \n5% (5% greška prve vrste). Ukoliko bi se analiza provodila uz 90% pouzdanosti \nodnosno rizik 10 % tada bi postojala statistički značajna razlika između grupa ispitanika \nkod 3. i 4. tvrdnje odnosno razlika bi postojala kod toga da direktor Saradnika motivira \ntako što mu poveća plaću i toga da Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao. \n \nSlika 5.4 Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja \n \nGrafički prikaz načina motiviranja suradnika od strane \ndirektora\n0,00\n0,50\n1,00\n1,50\n2,00\n2,50\n3,00\n3,50\n4,00\n4,50\nDirektor\nPomoćnik\nPedagog\nProfesor\n1 Saradnika motivira tako što\nga  pohvali kada su sami\n2 Saradnika motivira tako što\nga javno pohvali\n3 Saradnika motivira tako što\nmu poveća plaću\n4 Saradniku da do znanja da\nradi vrlo važan posao\n5 Saradniku da do znanja da\nima veću odgovornost\n6 Sardnike ne motivira nikada\n \n \nTabela 5. 21 Kako direktor motivira zaposlenike - analiza varijacija (ANOVA) \n \n \n Suma kvadrata Stepeni slobode \nSredina \nkvadrata \nF-omjer \np-vrijednost \nIzmeđu grupa \n17,668 \n5 \n3,534 \n43,669 \n0,000 \nUnutar grupa \n1,457 \n18 \n0,0809 \n \n \nTotal \n19,125 \n23 \n \n \n \n \n \nAnalizom vrijednosti aritmetičkih sredina između  pojedinih načina motiviranja \nzaključeno je da postoji statistički značajna razlika između načina na koji direktori \nmotiviraju zaposlenike, što se može zaključiti iz gornje tabele ANOVA obzirom da je p-\nvrijednost manja od 0,05. \n \nPogledamo li vrijednosti aritmetičkih sredina, možemo vidjeti da su ispitanici \nnegirali načine motiviranja pod rednim brojem 1. Saradnika motivira tako da ga pohvali \nkada su sami i rednim brojem 3. Saradnika motivira tako da mu poveća plaću. \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n81 \n \nU tabeli 5.20 su date aritmetičke sredine procjena iz tabele 5.19 po grupama i za \nsvako pitanje pojedinačno. Dobijene aritmetičke sredine predstavljaju srednju procjenu \npo svakom od pitanja, a rezultati se mogu tumačiti na slijedeći način: \n- \ndo 2.00 - dobar kvalitet motiviranja, \n- \npreko 2.00 - loš kvalitet motiviranja. \n \nNa osnovu aritmetičkih sredina potrebno je istaći da su sve četiri grupe \nispitanika složile i skoro potpuno odbile tvrdnju br. 6. da direktor saradnike ne motivira \nnikada. \n \nAko dalje analiziramo dobivene aritmetičke sredine za sve četiri grupe ispitanika \nmožemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su slijedeći načini \nmotiviranja zaposlenika u procesu delegiranja od sve četiri grupe ispitanika procijenjene \nkao one koje direktor primjenjuje: \n1. Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost (tvrdnja br.5). \n2. Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao (tvrdnja br.4). \n3. Saradnika motivira tako što ga javno pohvali (tvrdnja br.2). \n \nIsto tako možemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su \nslijedeći načini motiviranja od sve četiri grupe ispitanika procijenjeni kao oni koje \ndirektor najčešće ne primjenjuje: \n1.Saradnika motivira tako što mu poveća plaću (tvrdnja br.3). \n2. Saradnika motivira tako što ga pohvali kada su sami (tvrdnja br.1). \n \nAko analiziramo odgovore na otvorena pitanja u anketnom upitniku možemo \nkonstatovati da je na ovo otvoreno pitanje bilo najviše odgovora ukupno 34 ili 21,93% \n(direktori 7 odgovora ili 46,6%, pomoćnici direktora 1 odgovor ili 9,1%, pedagozi 5 \nodgovora ili 35,7% i profesori 21 odgovor ili 18,2%), pa se na osnovu toga može \nzaključiti da je ono bilo intresantno ili bolje reći vrlo značajno za sve ispitanike Doduše \nnisu svi odgovori bili u vezi sa pitanjem. Kod pitanja najčešće su i direktori, pedagozi i \nprofesori naveli slijedeće: \n§ \"Motiviranje kroz obezbjeđivanje uvjeta za stručno usavršavanje\" - (profesor). \n§ \"Motiviranje je važno radi isticanja rada od nerada\" - (profesor). \n§ \"Bilo bi dobro kada bi direktor mogao finansijski nagraditi zaposlenike koji rade \ndelegirane poslove\" - (profesor). \n5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona \n \n82 \n§ \"U društveno-ekonomskom ambijentu u kojem živimo direktor ima ograničene \nmogućnosti za motivaciju zaposlenika u finansijskom smislu, sve se svelo na \npohvale\" - (pedagog). \n§ \"Zaposlenike kojima delegiram poslove ne motiviram finansijski ne zbog toga \nšto to ne želim, već zato što me postojeći način finansiranja rada škole u tome \nonemogućava\" - (direktor). \n \nNa osnovu ovoga se može zaključiti da je finansijska motivacija izostala, jer \nškola nema finansijska sredstva za tu namjenu. Ako se pogleda plan Budžeta \nTuzlanskog kantona za ovu godinu iz kojeg se finansira obrazovanje može se \nkonstatovati da nisu planirana sredstva za finansijsko motiviranje. Pa shodno tome \nprozilazi, da ako izostane finansijska motivacija, onda direktoru ostaje na raspolaganju \nsamo moralni oblik motivacije kojim prema mom mišljenju samo kod zaposlenika \nentuzijasta može da se postigne puna angažiranost za rad.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n83 \nZAKLJUČAK \n \n \nČitajući i tražeći po literaturi što su autori zapisali o delegiranju mogu da \nkonstatujem da se najviše o procesu delegiranja može pronaći u literaturi koja tretira \nopći menadžment. Ali i da konstatujem da većina tih autora delegiranju ne posvećuje \nveliki značaj iako se mnogi autori (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, \n1995:355; Tavčar, 2002:218) slažu da je delegiranje vrlo važno i da uspjeh menadžera \nkao i vođenja zavisi između ostalog i od delegiranja. \n \nIz analize se može zaključiti da je istraživanjem obuhvaćeno 15 ili 45,45% \nškola, i to ravnomjerno po vrstama, kao i prema veličini odnosno prema broju učenika. \n \nAnalizom podataka koji su vezani za osnovne karakteristike 155 ispitanika \nmožemo konstatovati da su sve četiri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora, \npedagozi i profesori takav uzorak da ga možemo smatrati primjerljivim sa populacijom \nkojoj pripadaju. \n \nAnalizom prikupljenih podataka može se zaključiti da se najviše delegiraju \nposlovi: Saradnja sa strankama i roditeljima (93,50 %), Rutinski administrativni i \norganizacijski poslovi (81,16%), Disciplinska problematika škole (80,70), Planiranje \n(76,62) i Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija (70,26). Može se konstatovati da se \nradi prvenstveno o rutinskim, odnosno jednostavnim poslovima za koje Možina \n(2004:3) tvrdi \"Svakodnevni zadaci koji moraju biti urađeni i kada je direktor odsutan\", \nkao i o poslovima koji su karakteristični za pedagoški rad ili pedagoško vođenje, za koje \nErčulj i Koren (2003:7) navode: \"Pedagoško vođenje se javlja kao ono što bi direktori \nželjeli da rade ali nemaju vremena.\" Što u stvari može da znači da te poslove direktori \ndelegiraju, jer za njih nemaju vremena. \n \nIstraživanje je takođe pokazalo da se najmanje delegiraju poslovi: Prijem novih \nzaposlenika (40%), zatim slijede Poslovi vezani za finansije (51,64%) te Saradnja i \nkontakti sa Ministarstvom (53,92% ). Ovdje se može konstatovati da se prvenstveno \nradi o poslovima iz domena menadžerskog vođenja i to oni poslovi koji pokazuju \"ko je \nnajmoćniji u školi\", ali to su takođe poslovi koji su i najviše izloženi sudu raznih \njavnosti, pa ih vjerovatno i zbog toga direktori manje delegiraju.  \n \nPrilikom poređenja odgovora direktora, pomoćnika direktora, pedagoga, i \nprofesora ustanovljeno je da postoji određena razlika, odnosno najmanje su delegiranja \nposlova u školi svjesni profesori. Prema prosječnim vrijednostima profesori su svjesni \nZaključak \n84 \nda direktor delegira samo: Rutinske i administrativne poslove, te Saradnju sa strankama \ni roditeljima. Što Fullan (1992) tumači zapažanjem da: \"Učionice izoliraju nastavnike\", \na ja bih dodala da otuđenju profesora doprinosi \"raspored časova\" i \"školsko zvono\", što \nza profesora svakodnevno predstavlja neprikosnovenu radnu obavezu. \n \nIstraživanje je pokazalo da je delegiranje prepoznato kao proces u srednjim \nškolama od sve četiri grupe ispitanika. Potvrđena je hipoteza da direktor škole najviše \nposlova i zadataka delegira pomoćniku direktora, i to od sve četiri grupe ispitanika. \nUobičajena je procedura da direktor škole najčešće bira pomoćnika direktora i to iz reda \nprofesora, svojih kolega. To je razumljivo jer je poznato da direktori biraju za \npomoćnika osobu sa kojom će moći prvenstveno uspješno sarađivati i za koju su sigurni \nda posjeduje stručnost, sposobnost i vještine koje će moći iskoristiti za uspješan rad \nškole. Isto tako pomoćnik direktora je svakodnevno bliže profesorima, drugim \nzaposlenicima, kao i učenicima i samim tim raspolaže sa više informacija značajnih za \nrad škole, a sve to doprinosi da pomoćnik direktora ima bolju sposobnost donošenja \ndobrih i brzih odluka.  \n \nOvo istraživanje nije obuhvatilo sve zaposlenike koji rade u školi, ali treba \npomenuti da se poslovi mogu delegirati i sekretaru i finansijskom zaposleniku, odnosno \ni svim drugim zaposlenicima u školi, ali da je intenzitet tog delegiranja manji što je \nistraživanje pokazalo. \n \nKada se radi o razlozima zbog čega direktor delegira poslove i zadatke sve četiri \ngrupe ispitanika su se složile da su to skoro svi oni koji su dati u upitniku. Možemo \nonda zaključiti da je i hipoteza da direktori jedan dio poslova delegiraju svojim \nsaradnicima jer vjeruju u sposobnost saradnika ovdje potvrđena, kao i to da možemo \nzaključiti da hipoteza da direktor ima više vremena za obavljanje drugih zadataka nije \npotvrđena, odnosno da je odbijena jer se najmanje ispitanika opredjelilo za taj razlog. \nOvdje se sa pravom može postaviti pitanje zašto su skoro sve tvrdnje označene kao \nrazlog zbog čega direktor delegira, odnosno, da li je rezultat analize uvjerenje ispitanika \nda su to stvarni razlozi za proces delegiranja ili je to rezultat njihovog mišljenja da bi to \ntrebali biti razlozi za proces delegiranja.  \n \nIstraživanje je potvrdilo hipotezu da direktori motiviraju saradnike za \npreuzimanje delegiranih zadataka, jer su sve četiri grupe ispitanika složile i skoro \npotpuno odbile tvrdnju da direktor saradnike ne motivira nikada. Direktor motivira \nZaključak \n85 \nsaradnike tako da: Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost, Saradniku da do \nznanja da radi vrlo važan posao. Ovo ide u prilog tvrdnje koju su naveli Možina i autori \n(2002:473) da nematerijalno usmjereni pojedinci smatraju da ljudi rade zato da bi bili \nvažniji. Karakteristično je da su se sve četiri grupe ispitanika složile da direktor \nsaradnike ne motivira povećanjem plaće. Na osnovu ovoga se može zaključiti da je \nfinansijska motivacija izostala, i to zbog toga što škole nemaju finansijska sredstva za tu \nnamjenu. To se može potvrditi ako se pogleda plan Budžeta Tuzlanskog kantona za ovu \ngodinu. Zbog vrlo teške situacije u Budžetu kantona nisu planirana sredstva za \nfinansijsko motiviranje ne samo za oblast obrazovanja nego ni za druge oblasti koje se \nfinansiraju iz sredstava Kantona. Pa shodno tome proizilazi, da ako izostane finansijska \nmotivacija onda direktoru ostaje na raspolaganju samo moralni oblik motivacije kojim \nprema mom mišljenju samo kod zaposlenika entuzijasta može da se postigne puna \nangažiranost za rad. Ili kako navode Možina i autori (2002:473) nematerijalno \nusmjereni pojedinci smatraju da ljudi rade zato da bi bili važniji. \n \nDakle može se konstatovati da su dobijeni rezultati pokazali da je delegiranje u \nsrednjim školama poznato, ali ipak dobili smo samo osnovnu, početnu sliku o \ndelegiranja, odnosno nismo došli do podatka o delegiranju kao procesu koji je poznat na \nnivou škole. \n \nIstraživanje je pokazalo da direktori škola delegiraju svoje zadatke, ali postavlja \nse pitanje da li se uvijek radi o delegiranju ili samo nadziranju zadataka i da li se \ndelegiranje odvija više po \"inerciji\", a da u stvari ni direktori škola ni ostali zaposlenici \nnisu upoznati sa suštinom tog procesa.  \n \nSmatram da bi potpuniji odgovor na ovo pitanje moglo dati još jedno \nistraživanje u srednjim školama koje bi trebalo usmjeriti tako da da odgovore na pitanja \ntipa: Šta za zaposlenike znači delegiranje ovlaštenja i poslova? Kako se delegiraju \nposlovi i ovlaštenja zaposlenicima i kako se provjeravaju rezultati? Potrebno je takođe \nistražiti koliko su spremni zaposlenici preuzeti delegirani posao i ovlaštenje? Da li se \nprovodi analiza procesa delegiranja i kako? Šta direktor poduzima kada ustanovi da je \ndelegirani zadatak urađen pogrešno? Šta za direktora predstavlja odbijanje delegiranog \nzadatka i šta u toj situaciji poduzima? Tek kada dobijemo odgovore na ova pitanja imat \nćemo kompletniju sliku o delegiranju u srednjim školama Tuzlanskog kantona. \n \n \n \n87 \nLITERATURA \n \n \nAdair, J., 1998. Effective Leadership, How to develop leadership skills. London: Pan \nBooks. \nBahtijarević-Šiber, F., 1999. Management ljudskih potencijala. Zagreb: Golden \nmarketing. \nBass, B. M., 1990. Bass&Stogdill's handbook of leadership: theory, research, and \nmanagerijal applications. 3rd ed. New York: The free press. \nBass, B. M. and Avolio, B. J., 1994. Improving organizational effectiveness, Through \nTransforational Leadership. London: SAGE Publications. \nBennett, N. i Anderson, L., 2003. Rethinking Educational Leadership. SAGE \nPublications Ltd London. \nBitel, L., 1997. Liderstvo: Stilovi i tehnike upravljanja. Beograd: Clio. \nBlanchard, K. H., 2003. Srce voditelja. Ljubljana: založba Amalietti&Ameliatti. \nBlanchard, K. Zigarmi, P. Zigarmi, D., 1995. Vodenje in Eno minutni vodja. Ljubljana: \nTaxus. \nBogićević, B., 2004. Menadžment ljudskih resursa. Ekonomski fakultet Beograd: \nCugura print Beograd. \nBrooke-Smith, R., 2003. Leading learners, leading schools. London: Routledge Falmer.  \nBuble, M., 1993. Management. Split: Ekonomski fakultet. \nBush, T., 2004. Theories of Educational Leadership and Mnagement. 3rd ed. London: \nSAGE Publications Ltd. \nBush, T., 2002. Theories of Educational Mnagement. Harper & Row, Publishers. \nBush, T., 1986. Theories of Educational Mnagement. London: Paul Chapman \nPublishing Ltd. \nCaldwell, B. J. i Spinks, J. M., 1998. Beyond the Self-Managing School. London: The  \n \nFalmer Press. \nCerto, S., 2003. Modern Mnagaement: adding digital focus. 9th ed. Person Education, \nInc. New Jersey: Upper Saddle River. \nCole, G., 2002. Personnel and Human Resource Management. 5th edition. London: \nThomson. \n \n88 \nCrawford, M., Kydd, L. i Riches, C., 1997. Leadership and teams in educational \nmanagement. The Open University. \nDedić, M.  i Umihanić, B., 2004. Osnove Menadžmenta i preduzetništva. Tuzla: \nEkonomski institut. \nDedić, M.,  1997. Uvod u Humani menadžment. Tuzla: Ekonomski fakultet.  \nDrucker, F. P. Foundation, 1996. The leader of the future: new visions, strategies and \npractices for the next era. Hesselbein, F., Goldsmith, M., Beckhard, R. a, San \nFrancisco. \nEasterby-Smith, M., Thorpe, R., Lowe, A., 2004, Raziskovanje v managementu. 2nd. \nKoper: Fakulteta za management. \nEnglish, F. W., 2005. The Sage handbook of educational leadership: Advances in \ntheory, research, and practice. Sage Publications Inc. \nErčulj, J. i Koren, A., 2003. O vodenju vzgojno-izobražavalnih organizacij. Vodenje v \nvzgoji in izobraževanju. Lubljana: Šola za ravnatelje, 1/2003. \nFullan, G. M., 1992. Successful School Improvement. Open University Press. \nGendar, Delegiranje: www.gendar.hr/km16.htm (2004). \nGunter, H. M., 2002. Leaders and Leadership in Education. London: Paul Chapman \nPublishing. \nHandy, C., 1993. Understanding organizations. London.Penguin Books. \nHandy, C. and Aitken, R., 1990. Understanding schools as organizations. Penguin \nBooks. \nImširović, I., 2002. Menadžment i menadžer. Tuzla: Kantonalna privredna komora. \nInić, B. P., 2003. Menadžment 21. Izmjenjeno i dopunjeno izdanje, Beograd:     Fakultet \nza trgovinu i bankarstvo \"Janićije i Danica Karić\".      \nJones. J., 2005. Management skills in schools. London: Paul Chapman.                                  \nYukl, G., 1998. Leadership in Organizations. 4th. New Jersey: Prentice Hall Inc.  \nKoren, A., 1999. Ravnatelj med osamo in sodelovanjem. Ljubljana: Šola za ravnatelje. \nKoren, A., Erčulj, J., 2004. Vloga ravnatelja v procesu globalizacije v izobraževanju. \nVzgoj in izobraževanje. 35/1. \nKoren, A., 2005. K tradiciji slovenskega ravnateljavanja.  Školska kronika. \nLeigh, A., 1992. Twenty Ways to Manage Better. Short Run Press Ltd. \n \n89 \nLeithwood, K. Begley, P.T. and Coiusins, J. B., 1994. Developing Expert Leadership \nfor Future Schools. London: The Palmer Press. \nMaddux, R. B., 1992. Poverjanje nalog za boljši uspeh. Ljubljana: Mladinska knjiga. \nMcKenna, E., 2000. Business psychology and organisational behaviour: a student's \nhandbook. 3rd ed. Psychology Press. \nMerkač Skok, M., 2005. Osnove managementa zaposlenih. Koper: Fakulteta za \nmanagement. \nMiddlewood, D. i Lumby, J., 2003. Human Resource Management in Schools and \nColleges. London: Paul Chapman Publishing Ltd. \nMilisavljević, M., 2000. Strategijski menadžment, drugo prošireno izdanje. Beograd \nČigoja. \nMintzberg, H., 1983. Structure in Fives: Designing Effective Organizations. Prentice-\nHall International Editions. \nMožina, S. 2004. Delegiranje-pooblašćanje v organizaciji: www.delavska-participacija. \ncom /clanki/ ID010410.doc. \nMožina, S. i et al., 2002. Management nova znanja za uspjeh. Radovljica: Didakta. \nMožina, S. i et al.,  1994. Management. Radovljica: Didakta. \nMullins, L. J., 1991. Management and Organisational Behaviour. Pitman Publishing. \nMullins, L. J., 2005. Management and Organisational Behaviour. 7th ed. Prentice Hall. \nMužić, V., 1973. Metodologija pedagoškog istraživanja. Zavod za izdavanje udžbenika, \nSarajevo: Minerva Subotica. \nNorthouse, P. G., 2001. Leadership. Theory and Practice. 2ed. London: SAGE \nPublications Ltd. \nPeček, P., 2000. Z razvojem zaposlenih do boljše kakovosti. Ljubljana: Šola za \nravnatelje. \nPettinger, R., 2002. The learning organization. Oxford: Capstone Publishing. \nPetković, M., Janičijević, N., Bogićević, B., 2002. Organizacija: Teorija, Dizajn, \nPonašanje, Promjene. Ekonomski Fakultet Beograd: Čugura print. \nPoslovni forum. Hr., Vođenje i delegiranje: www.poslovniforum.hr/management/ 2004. \nPedagoški standardi za srednje škole. \"Službene novine Tuzlanskog kantona\" br. 2/04. \nPravilnik o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije i evidencije u srednjim školama. \n\"Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona \", broj: 9/98. \n \n90 \nPravilnik o osnovama i mjerilima za utvrđivanje plaće i drugih ličnih primanja \nzaposlenika u javnim ustanovama u oblasti srednjeg obrazovanja. \"Službene \nnovine Tuzlanskog kantona \" br. 2/04. \nRobbins, S. P., 1995. Bitni elementi organizacijskog ponašanja. 3th. Zagreb: Mate. \nRužić, D., 2005. Motivacijske tehnike, www://A:\\MOTIVACIJSKE%20TEHNIKE % \n20-%20Management%20-%20Posslovni%... \nSergiovanni, T. J., 2001. The principalship: a reflective practice perspective. Allyn and \nBacon. \nSikavica, P. i  Novak, M., 1999. Poslovna organizacija. 3 izdanje. Zagreb: Informator.  \nSiropolis, N. C., 1995. Menadžment malog poduzeća. 4 izdanje. Zagreb: Mate. \nSmith, M.E., Thorpe, R. i Lowe, A., 2004. Raziskavanje v managementu. Koper:   \nFakulteta za management.    \nStacey, R. D., 1997. Strateški menadžment i organizacijska dinamika. Gospodarska \nmisao Zagreb: Mate.       \nStoll, L. i Fink, D., 1996. Changing our schools. Buckingham: Open University Press. \nStoner, A. F., Freeman, R. E., Gilbert, JR. D. R., 1995. Management. 6th. New Jersey: \nPrentice-Hall International, Inc. \nTavčar, M., 2002. Strateški management. Visoka šola za management v Kopru in \nUniverza v Mariboru.  \nTomson, R. 2000. Vještina rukovođenja. Beograd: Clio.  \nWeihrich, H. i Koontz, H., 1998, Menedžment 11. izdanje, Biblioteka Gospodarska \nmisao Zagreb: Mate.  \nWest-Burnham, J., 1997. Managing Quality in Schools. Pearson Education Limited. \nWilmore, E. L., 2002. Principal Leadership. Thousand Oaks, Calif. Corwin Press, cop. \nZahirović, S. i Kozarević, S., 2005. Metode optimizacije u poslovnom odlučivanju. \nTuzla: Infograf. \nZakon o srednjem obrazovanju \"Službene novine Tuzlanskog kantona \" br. 6/04 i 7/05.            \n \n \n \n \n \n \nPRILOZI \n \nPrilog 1 Grafikoni za segment B.1 \nPrilog 2 Grafikoni za segment C.1 \nPrilog 3 Grafikoni za segment D.1 \nPrilog 4 Grafikoni za segment E.1 \nPrilog 5 Grafikoni za segment F.1 \nPrilog 6 Anketni upitnik za direktora.  \nPrilog 7 Anketni upitnik za pomoćnika direktora. \nPrilog 8 Anketni upitnik za pedagoga.  \nPrilog 9 Anketni upitnik za profesora.  \nPrilog 10 Prošireni sažetak rada na slovenskom jeziku. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n____________________________ \n \n1 Grafikonima su predstavljeni rezultati sumirani iz anketnih upitnika i to po grupama \nispitanika, odnosno predstavljeni su rezultati grafički i to za svaku grupu ispitanika odvojeno. \nGrafikoni su formirani na osnovu tabele u programskom paketu Excell. Svi grafikoni su urađeni \nkao 3-D histogrami na kojima je vidljiv uporedni odnos frekvencija po sva četiri odgovora. Na \nsvakom dijagramu su prikazane frekvencije odgovora za sva pitanja za svaki odgovor. \nPojedinačni odgovori su prikazani posebnim bojama, a objašnjenje je na legendi uz grafikon. U \ncilju boljeg vizuelnog sagledavanja odnosa frekvencija jedan broj grafikona je urađen na način \nda svi elementi histograma budu vidljivi (okretanje po vertikalnoj ili horizontalnoj osi). \n \n \n \nPrilog 1 Grafikoni za segment B - Poslovi koje direktor najčešće delegira \n \n \nRutinske administ.i organiz.poslov.\nSaranju sa strankama i roditeljima\nOrganiziranje izleta,posjeta i eksk.\nVođenje ljetopisa škole\nVođenje sastanaka i sjednica\nDisciplinsku problematiku škole\nProces hospitovanja\nOcjenjivanje profesora/nastavnika\nPrijem novih zaposlenika\nPlaniranje\nPoslove vezane za finansiranje\nSaradnju i kontakte sa Pedag. Zav.\nSaradnju i kontakte sa Ministar. obr.\nSaradnju i kontakte sa općinom i mz\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\n10\n11\nDirektor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva velika fluktuacija na prva tri odgovora, uz veoma nizak obim \nodgovora broj 4 (\"Ni govora\"). \nRutinske administ.i organiz.poslov.\nSaranju sa strankama i roditeljima\nOrganiziranje izleta,posjeta i eksk.\nVođenje ljetopisa škole\nVođenje sastanaka i sjednica\nDisciplinsku problematiku škole\nProces hospitovanja\nOcjenjivanje profesora/nastavnika\nPrijem novih zaposlenika\nPlaniranje\nPoslove vezane za finansiranje\nSaradnju i kontakte sa Pedag. Zav.\nSaradnju i kontakte sa Ministar. obr.\nSaradnju i kontakte sa općinom i mz\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\nPomoćnik direktora\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv ujednačen raspored frekvencija na prva dva i donekle na trećem \nodgovoru, uz veoma nizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\"). \n \nRutinske administ.i organiz.poslov.\nSaranju sa strankama i roditeljima\nOrganiziranje izleta,posjeta i eksk.\nVođenje ljetopisa škole\nVođenje sastanaka i sjednica\nDisciplinsku problematiku škole\nProces hospitovanja\nOcjenjivanje profesora/nastavnika\nPrijem novih zaposlenika\nPlaniranje\nPoslove vezane za finansiranje\nSaradnju i kontakte sa Pedag. Zav.\nSaradnju i kontakte sa Ministar. obr.\nSaradnju i kontakte sa općinom i mz\nUpravo tako\nManje više\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\n10\nPedagog\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva nešto veća koncentracija odgovora broj 2 (\"Skoro da je tako\").  \n \nRutinske administ.i organiz.poslov.\nSaranju sa strankama i roditeljima\nOrganiziranje izleta,posjeta i eksk.\nVođenje ljetopisa škole\nVođenje sastanaka i sjednica\nDisciplinsku problematiku škole\nProces hospitovanja\nOcjenjivanje profesora/nastavnika\nPrijem novih zaposlenika\nPlaniranje\nPoslove vezane za finansiranje\nSaradnju i kontakte sa Pedag. Zav.\nSaradnju i kontakte sa Ministar. obr.\nSaradnju i kontakte sa općinom i mz\nUpravo tako\nManje više\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\nProfesor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv prilično ujednačen raspored na sve odgovore, posebno na \nodgovore broj 1 (\"Upravo tako\"), 3 (Manje-više\") i 4 (\"Ni govora\").  \n \n \n \n \nPrilog 2 Grafikoni za segment C - Kome direktor škole najčešće delegira poslove i \nzadatke \n \nPomoćniku direktora\nPedagogu\nProfesoru/nastavniku\nNekom drugom zaposleniku\nNikome ne delegira poslove i zadatke\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\nDirektor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva koncentracija na odgovore broj: 2 (\"Skori da je tako\") i 3 \n(\"Manje-više\"). \nPomoćniku direktora\nPedagogu\nProfesoru/nastavniku\nDrugom zaposleniku\nNikome ne delegira poslove i zadatke\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\nPomoćnik direktora\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv neujednačen raspored maksimalnih frekvencija na odgovorima 2 \n(\"Skoro da je tako\"), 3 (\"Manje-više\") i 4 (\"Ni govora\"). \n \nPomoćniku direktora\nPedagogu\nProfesoru/nastavniku\nDrugom zaposleniku\nNikome ne delegira poslove i za...\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\nPedagog\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva nešto veća koncentracija odgovora broj 2 (\"Skoro da je tako\").  \n \nPomoćniku direktora\nPedagogu\nProfesoru/nastavniku\nDrugom zaposleniku\nNikome ne delegira poslove i zadatke\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\n80\n90\n100\nProfesor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv prilično ujednačen raspored na sve odgovore, posebno na \nodgovore broj 1 (\"Upravo tako\"), 3 (Manje-više\") i 4 (\"Ni govora\").  \n \n \n \n \nPrilog 3 Grafikoni za segment D - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira \n \n1\n3\n5\n7\n9\n11\n13\n0\n2\n4\n6\n8\nDirektor\nPomoćnik\nPedagog\nProfesor\nNeko drugi\nNiko\nNa grafikonu je vidljiva velika fluktuacija na prva tri odgovora, uz veoma nizak obim \nodgovora broj 4 (\"Ni govora\"). \n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\n10\n11\n12\n13\n14\n0\n2\n4\n6\n8\n10\nPomoćnik\nPomoćnik\nPedagog\nProfesor\nNeko drugi\nNiko\nNa grafikonu je vidljiv ujednačen raspored frekvencija na prva dva i donekle na trećem \nodgovoru, uz veoma nizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\"). \n \n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9 10 11 12 13 14\n0\n2\n4\n6\n8\n10\nPedagog\nPomoćnik\nPedagog\nProfesor\nNeko drugi\nNiko\nNa grafikonu je vidljiva nešto veća koncentracija odgovora broj 2 (\"Skoro da je tako\"), \nkoja nema bitnog statističkog uticaja u smislu saglasnosti sa odgovorima koje su dali \ndirektori. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\n10\n11\n12\n13\n14\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\n80\nProfesor\nPomoćnik\nPedagog\nProfesor\nNeko drugi\nNiko\n \nPrilog 4 Grafikoni za segment E - Zbog čega direktor najčešće delegira poslove i \nzadatke \n \nIma više vremena\nUradi više polova pa je efikasniji\nDoprinosi bržim i boljim odlukama\nDelegiranje osposobljava saradnike\nZbog  iskustva i znanja saradnika\nPostiže se jača pripadnost \nVjeruje u sposobnost saradnika \nPovećava se učinkovitost škole\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\n14\nDirektor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva velika frekvencija odgovora broj 1 (\"Upravo tako\") uz veoma \nnizak obim ostalih odgovora. \nIma više vremena\nUradi više polova pa je efikasniji\nDoprinosi bržim i boljim odlukama\nDelegiranje osposobljava saradnike\nZbog  iskustva i znanja saradnika\nPostiže se jača pripadnost \nVjeruje u sposobnost saradnika \nPovećava se učinkovitost škole\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\nPomoćnik\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv dosta visok raspored frekvencija na prva tri odgovora, uz veoma \nnizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\"). \n \nIma više vremena\nUradi više polova pa je efikasniji\nDoprinosi bržim i boljim odlukama\nDelegiranje osposobljava saradnike\nZbog  iskustva i znanja saradnika\nPostiže se jača pripadnost \nVjeruje u sposobnost saradnika \nPovećava se učinkovitost škole\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\nPedagog\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva veća koncentracija odgovora broj 1 (\"Upravo tako\") i broj 2 \n(\"Skoro da je tako\"). \nIma više vremena\nUradi više polova pa je efikasniji\nDoprinosi bržim i boljim odlukama\nDelegiranje osposobljava saradnike\nZbog  iskustva i znanja saradnika\nPostiže se jača pripadnost \nVjeruje u sposobnost saradnika \nPovećava se učinkovitost škole\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\n80\nProfesor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv nešto izraženija frekvencija odgovora broj 4 (\"Ni govora\"), i \nposebno je vidljiva razlika u odgovorima 1 (\"Upravo tako\") i 4 (\"Ni govora\").  \n \n \n \n \nPrilog 5 Grafikoni za segment F - Kako direktor motivira saradnike kod delegiranja \n \nSaradnika pohvali kada su sami\nSaradnika javno pohvali\nSaradniku poveća plaću\nSaradniku naglašava važnost posla\nSaradnik ima veću odgovornost\nSaradnike ne motivira nikada\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\n14\nDirektor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva koncentracija na odgovore broj 2 (\"Skoro da je tako\") i 3 \n(\"Manje-više\"). \nSaradnika pohvali kada su sami\nSaradnika javno pohvali\nSaradniku poveća plaću\nSaradniku naglašava važnost posla\nSaradnik ima veću odgovornost\nSaradnike ne motivira nikada\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n1\n2\n3\n4\n5\n6\n7\n8\n9\nPomoćnik direktora\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv neujednačen raspored maksimalnih frekvencija na odgovorima 2 \n(\"Skoro da je tako\"), 3 (\"Manje-više\") i 4 (\"Ni govora\"). \n \nSaradnika pohvali kada su sami\nSaradnika javno pohvali\nSaradniku poveća plaću\nSaradniku naglašava važnost posla\nSaradnik ima veću odgovornost\nSaradnike ne motivira nikada\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n2\n4\n6\n8\n10\n12\n14\nPedagog\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiva nešto veća koncentracija odgovora broj 2 (\"Skoro da je tako\"). \nSaradnika pohvali kada su sami\nSaradnika javno pohvali\nSaradniku poveća plaću\nSaradniku naglašava važnost posla\nSaradnik ima veću odgovornost\nSaradnike ne motivira nikada\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n0\n10\n20\n30\n40\n50\n60\n70\n80\n90\n100\nProfesor\nUpravo tako\nSkoro da je tako\nManje više\nNi govora\n \nNa grafikonu je vidljiv prilično ujednačen raspored na sve odgovore, posebno na \nodgovore broj 1 (\"Upravo tako\"), 3 (\"Manje-više\") i 4 (\"Ni govora\").  \n \n \n \n \n \nPrilog 6 Anketni upitnik za direktora \n \n \nANKETNI UPITNIK ZA DIREKTORA \n \n \n \nRezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces \ndelegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. Ovo anketno istraživanje je \npotpuno anonimno. Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu. \n \nMolim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na \nosnovu Vašeg iskustva u radu. \n \n \nA) Pred vama se nalaze četiri opća pitanja i tvrdnje. Molim Vas da \nzaokružite tačan odgovor.  \n \n1. Koliko dugo radite u obrazovanju? \na. 5 – 10 godina \nb. 10 – 20 godina \nc. 20 – 30 godina \nd. više od 30 godina \n \n \n2. Koliko godina radite kao direktor škole? \na. manje od 4 godine \nb. 4 – 8  godina \nc. 8 – 12  godina \nd. više od 12 godina \n \n3. Radim u školi koja ima: \na. do 400 učenika \nb. od 400 – 800 učenika \nc. od 800 – 1200 učenika \nd. više od 1200 učenika \n \n4. Radim u: \na. gimnaziji \nb. tehničkoj školi \nc. stručnoj školi \nd. mješovitoj srednjoj školi \n \n \nB) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove Vi kao \ndirektor najčešće delegirate. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate \nje od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli upišite X).  \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \n \nKoje poslove Vi kao direktor najčešće \ndelegirate? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nRutinske administrativne i organizacijske pos. \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n10. Planiranje \nO \nO \nO \nO \n11. Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \n12. Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavodom \nO \nO \nO \nO \n13. Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obrazov. \nO \nO \nO \nO \n14. Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije \nnavedeno u gore navedenim tvrdnjama:     ____________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n______________________________________________________________________ \n \n \n \nC) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome Vi kao direktor \nnajčešće delegirate poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKome Vi kao direktor najčešće delegirate \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  Najviše poslova i zadataka delegiram \npomoćniku direktora \nO \nO \nO \nO \n2. \nNajviše poslova i zadataka delegiram \npedagogu  \nO \nO \nO \nO \n3. \nNajviše poslova i zadataka delegiram \nprofesorima/nastavnicima \nO \nO \nO \nO \n4. \nNajviše poslova i zadataka delegiram nekom \ndrugom zaposleniku \nO \nO \nO \nO \n5. \nNikada nikome ne delegiram poslove i zadatke \nO \nO \nO \nO \n \n \n \nD) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove kome Vi \nkao direktor najčešće delegirate. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - pomoćniku direktora;  2 - pedagogu;  3 - nastavniku;  4 - nekom \ndrugom;  5 - nikome  \n \n \nKoje poslove i kome Vi kao direktor \nnajčešće delegirate? \n1 \npom. \ndirek. \n2 \npeda-\ngogu \n3 \nnasta- \nvniku \n4 \nnekom \ndrugom \n5 \nnikome \n1. \nRutinske administrativne i organ. posl. \nO \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \nO \n10 Planiranje \nO \nO \nO \nO \nO \n11 Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \nO \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav. \nO \nO \nO \nO \nO \n13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz. \nO \nO \nO \nO \nO \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno a nije obuhvaćeno gore \nnavedenim tvrdnjama: ____________________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \nE) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega Vi kao \ndirektor najčešće delegirate zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nZbog čega Vi kao direktor najčešće \ndelegirate zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nImam više vremena za obavljanje drugih \nzadataka \nO \nO \nO \nO \n2. \nUradim više poslova pa sam efikasniji \nO \nO \nO \nO \n3. \nZbog toga što proces delegiranja doprinosi \nbržim i boljim odlukama \nO \nO \nO \nO \n4. \nZbog toga što delegiranje osposobljava saradnike \nO \nO \nO \nO \n5. \nZbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i \nznanja zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n6. \nPostiže se veći uticaj zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n7. \nDelegiram zbog toga što vjerujem u \nsposobnost saradnika \nO \nO \nO \nO \n8. \nZbog toga što se povećava učinkovitost škole \nO \nO \nO \nO \n \n \nF) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako Vi kao direktor \nmotivirate zaposlenike kod delegiranja. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKako Vi kao direktor motivirate \nzaposlenike kod delegiranja? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nSaradnike motiviram tako što ih pohvalim \nkada smo sami \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnike motiviram tako što ih javno \npohvalim \nO \nO \nO \nO \n3. \nSaradnike motiviram tako što ih nagradim \nvećom plaćom \nO \nO \nO \nO \n4. \nSaradnicima dam do znanja da rade vrlo \nvažan posao \nO \nO \nO \nO \n5. \nSaradnicima dam do znanja da imaju veću \nodgovornost \nO \nO \nO \nO \n6. \nSaradnike ne motiviram nikada \nO \nO \nO \nO \n \n7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije \nobuhvaćeno tvrdnjama u upitniku: __________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nVelika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na \npitanja i tvrdnje u ovom upitniku. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 6 Anketni upitnik za pomoćnika direktora \n \n \nANKETNI UPITNIK ZA POMOĆNIKA DIREKTORA \n \n \nRezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces \ndelegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. Ovo anketno istraživanje je \npotpuno anonimno. Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu. \n \nMolim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na \nosnovu Vašeg iskustva u radu. \n \n \nA) Pred vama se nalaze četiri opća pitanja i tvrdnje. Molim Vas da \nzaokružite tačan odgovor.  \n \n1. Koliko dugo radite u obrazovanju? \na. 5 – 10 godina \nb. 10 – 20 godina \nc. 20 – 30 godina \nd. više od 30 godina \n \n \n2. Koliko godina radite kao pomoćnik direktora škole? \na. manje od 4 godine \nb. 4 – 8  godina \nc. 8 – 12  godina \nd. više od 12 godina \n \n3. Radim u školi koja ima: \na. do 400 učenika \nb. od 400 – 800 učenika \nc. od 800 – 1200 učenika \nd. više od 1200 učenika \n \n4. Radim u: \na. gimnaziji \nb. tehničkoj školi \nc. stručnoj školi \nd. mješovitoj srednjoj školi \n \n \nB) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor \nVaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli \nupišite X).  \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKoje poslove direktor Vaše škole najčešće \ndelegira? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nRutinske administrativne i organizacijske po \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n10. Planiranje \nO \nO \nO \nO \n11. Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \n12. Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod. \nO \nO \nO \nO \n13. Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obr. \nO \nO \nO \nO \n14. Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije \nnavedeno u gore navedenim tvrdnjama: ______________________________________ \n______________________________________________________________________\n \n \n \nC) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše \nškole najčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u \ntabeli upišite X). \nOdgovori su: 1 - upravo tako;  2 - skoro da je tako;  3 - manje-više;  4 - ni govora  \n \n \nKome direktor škole najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4      \nni \ngovora \n1.  Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npomoćniku direktora \nO \nO \nO \nO \n2. \n Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npedagogu  \nO \nO \nO \nO \n3. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nprofesorima/nastavnicima \nO \nO \nO \nO \n4. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nnekom drugom zaposleniku \nO \nO \nO \nO \n5. \nDirektor nikada nikome ne delegira poslove i \nzadatke \nO \nO \nO \nO \n \n \nD) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome \ndirektor Vaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju \ni rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - pomoćniku direktora;  2 - pedagogu;  3 - profesoru;  4 - nekom \ndrugom;  5 - nikome  \n \n \nKoje poslove i kome direktor \nnajčešće delegira? \n1 \npom. \ndirek. \n2 \npeda-\ngogu \n3 \nprofe- \nsoru \n4 \nnekom \ndrugom \n5 \nnikome \n1. \nRutinske administrativne i organ. posl. \nO \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \nO \n10 Planiranje \nO \nO \nO \nO \nO \n11 Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \nO \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav. \nO \nO \nO \nO \nO \n13 Saradnju i kontakte sa Ministar. obraz. \nO \nO \nO \nO \nO \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore \nnavedenim tvrdnjama: ____________________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \nE) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor \nnajčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nZbog čega direktor najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nIma više vremena za obavljanje drugih zadataka \nO \nO \nO \nO \n2. \nUradi više poslova pa je efikasniji \nO \nO \nO \nO \n3. \nZbog toga što proces delegiranja doprinosi \nbržim i boljim odlukama \nO \nO \nO \nO \n4. \nZbog toga što delegiranje osposobljava saradnike \nO \nO \nO \nO \n5. \nZbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i \nznanja saradnika \nO \nO \nO \nO \n6. \nPostiže se veći uticaj zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n7. \nDelegira zbog toga što vjeruje u sposobnost \nsaradnika \nO \nO \nO \nO \n8. \nZbog toga što se povećava učinkovitost škole \nO \nO \nO \nO \n \n \nF) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nSaradnika motivira tako što ga pohvali kada \nsu sami \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnika motivira tako što ga javno pohvali \nO \nO \nO \nO \n3. \nSaradnika motivira tako što mu poveća plaću \nO \nO \nO \nO \n4. \nSaradniku da do znanja da radi vrlo važan \nposao \nO \nO \nO \nO \n5. \nSaradniku da do znanja da ima veću \nodgovornost \nO \nO \nO \nO \n6. \nSaradnike ne motivira nikada \nO \nO \nO \nO \n \n7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije \nobuhvaćeno tvrdnjama u upitniku: __________________________________________ \n______________________________________________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nVelika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na \npitanja i tvrdnje u ovom upitniku. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 8 Anketni upitnik za pedagoga \n \n \nANKETNI UPITNIK ZA PEDAGOGA \n \n \nRezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces \ndelegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. Ovo anketno istraživanje je \npotpuno anonimno. Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu. \n \nMolim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na \nosnovu Vašeg iskustva u radu. \n \n \nA) Pred vama se nalaze četiri opća pitanja i tvrdnje. Molim Vas da \nzaokružite tačan odgovor.  \n \n1. Koliko dugo radite u obrazovanju? \na. 5 – 10 godina \nb. 10 – 20 godina \nc. 20 – 30 godina \nd. više od 30 godina \n \n \n2. Koliko godina radite kao pedagog škole? \na. manje od 4 godine \nb. 4 – 8  godina \nc. 8 – 12  godina \nd. više od 12 godina \n \n3. Radim u školi koja ima: \na. do 400 učenika \nb. od 400 – 800 učenika \nc. od 800 – 1200 učenika \nd. više od 1200 učenika \n \n4. Radim u: \na. gimnaziji \nb. tehničkoj školi \nc. stručnoj školi \nd. mješovitoj srednjoj školi \n \n \nB) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor \nVaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli \nupišite X).  \nOdgovori su:  1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKoje poslove direktor Vaše škole najčešće \ndelegira? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nRutinske administrativne i organizac. posl. \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n10. Planiranje \nO \nO \nO \nO \n11. Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \n12. Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod. \nO \nO \nO \nO \n13. Saradnju i kontakte sa Ministarst. obraz. \nO \nO \nO \nO \n14. Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije \nnavedeno u gore navedenim tvrdnjama: ______________________________________ \n______________________________________________________________________\n \n \n \nC) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše \nškole najčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u \ntabeli upišite X). \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKome direktor škole najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntko \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npomoćniku direktora \nO \nO \nO \nO \n2. \n Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npedagogu  \nO \nO \nO \nO \n3. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nprofesorima/nastavnicima \nO \nO \nO \nO \n4. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nnekom drugom zaposleniku \nO \nO \nO \nO \n5. \nDirektor nikada nikome ne delegira poslove i \nzadatke \nO \nO \nO \nO \n \n \nD) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome \ndirektor Vaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju \ni rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - pomoćniku direktora;  2 - pedagogu;  3 – profesoru/nastavniku;  \n 4 - nekom drugom;  5 - nikome  \n \n \nKoje poslove i kome direktor \nnajčešće delegira? \n1 \npom. \ndirek. \n2 \npeda-\ngogu \n3 \nprofe- \nsoru \n4 \nnekom \ndrugom \n5 \nnikome \n1. \nRutinske administrativne i organ. posl. \nO \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \nO \n10 Planiranje \nO \nO \nO \nO \nO \n11 Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \nO \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav. \nO \nO \nO \nO \nO \n13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz. \nO \nO \nO \nO \nO \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore \nnavedenim tvrdnjama: ____________________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \nE) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor \nnajčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nZbog čega direktor najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nIma više vremena za obavljanje drugih zadataka \nO \nO \nO \nO \n2. \nUradi više poslova pa je efikasniji \nO \nO \nO \nO \n3. \nZbog toga što proces delegiranja doprinosi \nbržim i boljim odlukama \nO \nO \nO \nO \n4. \nZbog toga što delegiranje osposobljava saradnike \nO \nO \nO \nO \n5. \nZbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i \nznanja saradnika \nO \nO \nO \nO \n6. \nPostiže se veći uticaj zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n7. \nDelegira zbog toga što vjeruje u sposobnost \nsaradnika \nO \nO \nO \nO \n8. \nZbog toga što se povećava učinkovitost škole \nO \nO \nO \nO \n \n \nF) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nSaradnika motivira tako što ga pohvali kada \nsu sami \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnika motivira tako što ga javno pohvali \nO \nO \nO \nO \n3. \nSaradnika motivira tako što mu poveća plaću \nO \nO \nO \nO \n4. \nSaradniku da do znanja da radi vrlo važan \nposao \nO \nO \nO \nO \n5. \nSaradniku da do znanja da ima veću \nodgovornost \nO \nO \nO \nO \n6. \nSaradnike ne motivira nikada \nO \nO \nO \nO \n \n7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije \nobuhvaćeno tvrdnjama u upitniku: __________________________________________ \n______________________________________________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nVelika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na \npitanja i tvrdnje u ovom upitniku. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 9 Anketni upitnik za profesora \n \n \nANKETNI UPITNIK ZA PROFESORA \n \n \nRezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces \ndelegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona. Ovo anketno istraživanje je \npotpuno anonimno. Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu. \n \nMolim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na \nosnovu Vašeg iskustva u radu. \n \n \nA) Pred vama se nalaze četiri opća pitanja i tvrdnje. Molim Vas da \nzaokružite tačan odgovor.  \n \n \n1. Koliko dugo radite u obrazovanju? \na.  5 - 10 godina \nb. 10 - 20 godina \nc. 20 - 30 godina \nd. više od 30 godina \n \n \n2. Radim u školi koja ima: \na. do 400 učenika \nb. od 400 – 800 učenika \nc. od 800 – 1200 učenika \nd. više od 1200 učenika \n \n \n3. Radim u: \na. gimnaziji \nb. tehničkoj školi \nc. stručnoj školi \nd. mješovitoj srednjoj školi \n \n \n \n \n \nB) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor \nVaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli \nupišite X).  \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKoje poslove direktor Vaše škole najčešće \ndelegira? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4       \nni \ngovora \n1.  \nRutinske administrativne i organizac. posl. \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n10. Planiranje \nO \nO \nO \nO \n11. Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \n12. Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod. \nO \nO \nO \nO \n13. Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obraz. \nO \nO \nO \nO \n14. Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije \nnavedeno u gore navedenim tvrdnjama: ______________________________________ \n______________________________________________________________________\n \n \n \nC) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše \nškole najčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u \ntabeli upišite X). \nOdgovori su: 1 - upravo tako;  2 - skoro da je tako;  3 - manje-više;  4 - ni govora \n \n \nKome direktor škole najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako \n3 \nmanje-\nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npomoćniku direktora \nO \nO \nO \nO \n2. \n Direktor najviše poslova i zadataka delegira \npedagogu  \nO \nO \nO \nO \n3. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nprofesorima/nastavnicima \nO \nO \nO \nO \n4. \nDirektor najviše poslova i zadataka delegira \nnekom drugom zaposleniku \nO \nO \nO \nO \n5. \nDirektor nikada nikome ne delegira poslove i \nzadatke \nO \nO \nO \nO \n \n \nD) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome \ndirektor Vaše škole najčešće delegira. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju \ni rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - pomoćniku direktora;  2 - pedagogu;  3 – profesoru/nastavniku;  \n 4 - nekom drugom;  5 - nikome  \n \n \nKoje poslove i kome direktor \nnajčešće delegira? \n1 \npom. \ndirek. \n2 \npeda-\ngogu \n3 \nprofe- \nsoru \n4 \nnekom \ndrugom \n5 \nnikome \n1. \nRutinske administrativne i organ. posl. \nO \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnju sa strankama i roditeljima \nO \nO \nO \nO \nO \n3. \nOrganiziranje izleta, posjeta, ekskurzija \nO \nO \nO \nO \nO \n4. \nVođenje ljetopisa škole \nO \nO \nO \nO \nO \n5. \nVođenje sastanaka i sjednica \nO \nO \nO \nO \nO \n6. \nDisciplinsku problematiku škole \nO \nO \nO \nO \nO \n7. \nProces hospitovanja \nO \nO \nO \nO \nO \n8. \nOcjenjivanje profesora/nastavnika \nO \nO \nO \nO \nO \n9. \nPrijem novih zaposlenika \nO \nO \nO \nO \nO \n10 Planiranje \nO \nO \nO \nO \nO \n11 Poslove vezane za finasije \nO \nO \nO \nO \nO \n12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav. \nO \nO \nO \nO \nO \n13 Saradnju i kontakte sa Ministar. obraz. \nO \nO \nO \nO \nO \n14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ \nO \nO \nO \nO \nO \n \n15. Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore \nnavedenim tvrdnjama: ____________________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \nE) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor \nnajčešće delegira poslove i zadatke. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i \nrangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nZbog čega direktor najčešće delegira \nposlove i zadatke? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nIma više vremena za obavljanje drugih zadataka \nO \nO \nO \nO \n2. \nUradi više poslova pa je efikasniji \nO \nO \nO \nO \n3. \nZbog toga što proces delegiranja doprinosi \nbržim i boljim odlukama \nO \nO \nO \nO \n4. \nZbog toga što delegiranje osposobljava saradnike \nO \nO \nO \nO \n5. \nZbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i \nznanja saradnika \nO \nO \nO \nO \n6. \nPostiže se veći uticaj zaposlenika \nO \nO \nO \nO \n7. \nDelegira zbog toga što vjeruje u sposobnost \nsaradnika \nO \nO \nO \nO \n8. \nZbog toga što se povećava učinkovitost škole \nO \nO \nO \nO \n \n \nF) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja. Molim Vas da pažljivo pročitate svaku \ntvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu. \nOdgovori su: 1 - upravo tako; 2 - skoro da je tako; 3 - manje-više; 4 - ni govora \n \n \nKako direktor motivira \nzaposlenike/saradnike kod delegiranja? \n1 \nupravo \ntako \n2 \nskoro/da \nje tako  \n3 \nmanje- \nviše \n4  \nni \ngovora \n1.  \nSaradnika motivira tako što ga pohvali kada \nsu sami \nO \nO \nO \nO \n2. \nSaradnika motivira tako što ga javno pohvali \nO \nO \nO \nO \n3. \nSaradnika motivira tako što mu poveća plaću \nO \nO \nO \nO \n4. \nSaradniku da do znanja da radi vrlo važan \nposao \nO \nO \nO \nO \n5. \nSaradniku da do znanja da ima veću \nodgovornost \nO \nO \nO \nO \n6. \nSaradnike ne motivira nikada \nO \nO \nO \nO \n \n7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije \nobuhvaćeno tvrdnjama u upitniku: __________________________________________ \n ______________________________________________________________________ \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nVelika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na \npitanja i tvrdnje u ovom upitniku. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 10 Prošireni sažetak rada na slovenskom jeziku. \n \nDIREKTORJI IN PROCES DELEGIRANJA V SREDNJIH \nŠOLAH TUZLANSKEGA KANTONA \n \n \n \n1 UVOD \n \n \nDanas morajo škole vedeti, da hitre spremembe in negotovosti katere  se \ndogajajo v njihovom notranjem in zunanjem okrožju pravočasno predvidijo in da se na \nnjih odgovarajoče odzovejo (Bush, 2004:151; Koren i Erčulj, 2004). Problemi s \nkaterimi se šole srečujejo v procesu uvodenja reformskih sprememb se težko  rešijo brez \ndobre organizacije dela, katera zahteva efikasno vodenje. \n \nPo Mintzbergu (1983) so škole  profesionalne organizacije in ko govorimo o \nuspešnem in efikasnem vodenju v šolah menim, da se je potrebno zadržati  tudi na \nprocesu delegiranja pooblaščanja in odgovornosti katero direktor škole prenaša na \npodrejene. Ker kakor navaja Možina in autorji (2002:504) delegiranje pomeni \nprenašenje nalog na sodelavce in pooblaščanje soselavcev za opravljanje nalog.  \n            Veliko teoretičarjev vodenja trdi, da  je sposobnost delegiranja oziroma \nprenašanja pooblastil in odgovornosti ena od najvažnejših veščin menadžmenta in \nvodenja, katera omogoča direktorju, da se posveti drugim važnejšim poslom. Oziroma, \nda delegiranje doprinaša boljšem izkoriščanju direktorjevega časa, prinašanju boljših \nodločb ali tudi, da daje večjo moč sodelavcu (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i \nGilbert, 1995:355; Koren, 1999:93; Tavčar, 2002:219). \n \nDelegiranje je potrebno opazovati tudi kakor proces razvoja sodelavca in ne \nsamo kot način, da se direktor osvobodi dela svojih poslov (Koren, 1999:127). Čeravno \nje delegiranje poslov in pooblaščanja nujno je vseeno treba obrniti pozornost na koga se \npooblastila in odgovornosti prenašajo, toda to ne bi smel biti argument za nedelegiranje \npooblastil in odgovornosti. \n \nČeravno delegiranje pooblaščanja izgleda enostavno, raziskave kažejo, da so \nmnogi menadžerji neuspešni zaradi tega ker nezadostno delegirajo (Weihrich i Koontz, \n1998:301). Po Korenu (1999:152) direktorji delegirajo naloge, ter da niso popolnoma \nzavestni karakterja toga procesa.  \n \nVse  to so razlogi zaradi katerih je interesantno raziskati poroces delegiranja v \nsrednjih šolah Tuzlanskega kantona, ker kot proces sigurno nie neznan v srednjih šolah, \ntoda ga po mojim spoznanjih do sedaj nihče nie raziskaval. Ravno zaradi tega sem se \nodlučila da raziskujem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.  \n \nKer se po mojih spoznanjih, gre za prvo raziskavo procesa delegiranja v \nustanovah izobraževanja pa  tako tudi v srednjih šolah na području Tuzlanskega kantona \nmenim, da je kvantitativna raziskana opravičena da bi nam dalo osnovne podatke, in \nšele pozneje bi se proces delegiranja lahko raziskal kvalitativno, da bi se lahko boljše \nrazumeli in morda dali odgovore kako lahko direktor škole čim kvalitetnejše in bolj \nstudiono delegira poslov in naloge.  \n \nNamen imam, da raziščem kaj literatura pove o procesu delegiranju, potem pa, \nda raziščem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona. S tem v zvezi \nželim, da raziščem katere posle direktor najbolj pogosto delegira, komu direktor najbolj \npogosto delegira posle in naloge, ter katero vrsto nolog delegira in katerim zaposlenim. \nPoleg tega želim tudi raziskati zaradi česa direktorji v srednjih šolah Tuzlanskega \n \nkantona delegirajo kakor tudi to na kateri način motivirajo zaposlene za prevzem \ndelegiranih nalog. \nNamen mi je tudi, da raziščem ali proces delegiranja enako opazujejo in \ndoživljajo direktor škole, ki je v situaciji da največ delegira posle in naloge ker s samim \npoložajem ki ga zauzema ima največjo moč in vpliv v šoli in zaposlenimi katerim se \nposli in naloge lahko delegirajo. Oziromao, da raziščem ali direktor, pomočnik \ndirektorja kateri je direktorjev prvi sodelavec, potemm pedagog za katerega se lahko \nrečem da je strokovni svetovalec direktorja za kompletno pedagoško delo v šoli, in \nprofesorji za katere se lahko reče, da so po sami naravi dela,  katerega opravljajo \nnajmanj vezani za svakdanje posle direktorja, enako vidijo proces delegiranja v šoli. \n \nU bistvu mi je namen, da se to raziskavo ukaže na ponem  in neobhodnost \nprocesa delegiranja v srednjih šolah. \n \n \nCilji raziskave so:  \n§ Raziskati kaj literatura pove o procesu delegiranja.  \n§ Raziskati katere posle direktor najbolj pogosto delegira. \n§ Raziskati komu direktorji najbolj pogosto delegiraju posle in naloge. \n§ Raziskati razloge zaradi česar direktorji srednjih šol Tuzlanskega kantona \ndelegiraju.   \n§ Raziskati na kateri  način direktorji motivirajo zaposlene za prevzemanje \ndelegiranih nalog. \n \n \n2 VODENJE   \n \nČeravno so vse menadžerske funkcije, teoretično, enako važne  se nam zdi, da je \nopravičeno mnenje, da je vodenje vseeno najvažnejša funkcija menadžmenta, oziroma \nniti od ene druge menadžerske funkcije uspešnost menadžmenta ni  toliko odvisna kakor \nod funkcije vodenja. V organizaciji se z zasedamanjem določenega položaja \navtomatično postaja menadžer, medtem za vodenje je potrebno veliko več od \nformalnega organizacijskega položaja. Veliko  sprememb in kriz je uspešno obvladanih \nzahvaljujoč uspešnem vodenju (Sikavica i Novak, 1999:438).  \nTako je torej vodenje  umetnost vpliva na ljudi, tako da oni spremenijo in želijo \nostvariti cilje organizacije, oziroma bistvo vodenja je v pripravljenosti in volji ljudi, da \nsledijo vodjo (Weihrich i Koontz, 1998:490). \n \nNi mogoče nekoga postaviti za vodjo in ni težko opaziti ko se vodja pojavi v \norganizaciji. Večje število ljudi v poziciji odgovornosti, ki imaju moč in autoriteto, \noponaša obnašanje vodje. Vodja mora  paziti na to kaj pove in mora  skrbeti, da ga tisti \nki ga sledijo slišijo im razumejo (Milisavljević, 2000:298). \n \nŽe je rečeno, da so šole profesionalne organizacije katere zahtevaju uspešno in \nefikasno vodenje. Da bi se to doseglo  je potrebno med ostalim zadržati se na prenosu \nnalog na sodelavce in pooblaščavanje sodelavcev za opravljanje naog in sicer tako, da \nse sodelavcem v procesu delegiranja da dovolj svobode, da delajo na svoj lastni način. \nRavno zaradi tega je potrebno  pridobiti odnos zaupanja in aktivne sodelave sodelavcev \nv vseh fazah odločanja, ter da bi se to doseglo je potrebno  imeti pregled odnosa med \nvodjo in tistih ki mu sledijo.           \n \n \nRobins (1995:444) je mnenja, da uspeh organizacije ni odvisen  samo od vodje \ntemveč tudi od tistih, ki mu sledijo. Ker pa je tistih ki sledijo vodjo  vedno veliko več  \nkot vodji samih, je njihova kvaliteta  bistvena domneva efektivnosti organizacije.  \n \n \nMožina in autorji (2002:499) navajajo da vodja skupaj s tistimi ki ga sledijo \nvstvarja ugodno atmosfero v kateri bo  mogoče doseči organizacijske cilje. Potem, je \npotrebno izgraditi zaupanje med vodjo in tistimi ki ga sledijo, ter im dati večjo \nsamostojnost, da lahko odločajo. \n \n \nPo Wristonu (u Sikavica i Novak, 1999:388) so tri  temeljne sposobnosti katere \ndiferencirajo uspešnega od neuspešnega vodje. Prva je v iskanju najboljih sodelavcev, \ndruga je iskanje načina za motiviranje zaposlenih, ter tretja sposobnost se ogleduje v \ndajanju dovolj svobode zaposlenim, da delajo po svojem lastnem načinu.  \n \nVodja ima velik vpliv na življenja tistih ki ga sledijo. Da bi se vplivalo na druge \nljudi je potrebna  velika etična in moralna odgovornost. Zaradi tega če imajo vodje  \nvečjo moč in kontrolo z ozirom na podrejene, takrat imaju oni tudi večjo odgovornost u \ntem kako njihovo vodstvo vpliva na življnenja tistih ki jim sedijo. (Northouse, \n2001:254). \n \nKako je opazil etik Michael Josephson \"Ne učimo se etike od ljudi kateri \npridigajo ali nas učijo moralu, ali pa nam poskušajo pridigadati o etiki, etike  seučimo \nod ljudi katere občudujemo  in katere spoštujemo, kateri imaju moč nad nami. Oni so \npravi učitelji etike.\" Moralno vodenje skrbi za vrednosti in zahteva da se tistim ki nas \nsledijo da dovolj znanja o alternativah, da bi naredili dobro izboro (Stoner, Freeman i \nGilbert, 1995:470). \n \nV okolju, kjer je direktor prvi med enakimi, kar je karakteristično za šole, se \nposebno ceni korekten odnos direktorja do ostalih sodelavcev. Nenja sem, da je v \nodnosih direktorja in sodelavcev, oziroma prenos nalog in pooblastil, oziroma autoritete \nna določene sodelavce je potrebno da direktor skrbi o postavljanju v ravnopraven \npoložaj vseh sodelavcev odvisno od njihovih sposobnosti in znanj. Ravno tako menim, \nda direktorji moraju imati tak nivo etičnosti in moralnosti, da svoje odločitve bazirajo na \ninteresih sodelavcev prej kot na svojih osebnih interesih. Ob vsemu temu je treba vzeti v \nobzir, da so šole javne ustanove čigar  delo je ispostavljeno sodbi mnogih javnosti, \nkakor tudi to, da opravljajo dejavnost katera zahteva prinašanje etičkih odločb. \n \n \n Vodenje z akcentom na izobrazbo \n \nŠole su kompleksne organizacije in sicer zazadi  pričakovanj katera so jim \nnavržena, kakor tudi zaradi posebnega mesta katerega imajo v družbi (Handy i Aitken, \n1990:32). Jasno je da so tudi zahteve katere se postavljajo pred menadžment šol v takih \npogojih sve večje (Pečekova, 2000:83). \n \nBush (1986:19) navaja, da imajo analitičarji različne poglede o naravi \nedukacijskega vodenja tako, da nekateri predvidevajo da direktorji vodijo v postavljanju \nciljev in v prinašanju odločb, dočim pa drugi direktorja smatrajo kot figuro znotraj \nparticipativnega sistema. \nPregled \nnajkarakterističnejših \nkonceptov \nvodenja \nz \nakcentom na vodenje v vzgojno-izobraževalnih organizacij: \n \nSituacijsko vodenje kakor navajata (Erčulj i Koren, 2003:8) podrazumeva, da \nuspešne vodje moraju dobro poznati organizacijsko okolje, da bi svoj stil vodenja \nprilagodili trenutni situaciji. To pomeni, da uspešno vodenje določata dve spromembi: \nstil vodenja in stopnja do katere vodja lahko vpliva na situacijo. \n \nMenadžersko vodenje pri katerem vodja posveča veliko časa za planiranje,  \norganiziranje, razdelitev sredstev, ter nadzor sodelavcev. Vodja je usmerjen predvsem \nna učinkovitost, strukturo in oblikovanje politike v organizaciji. K temu veliko šolskih \nsistemov prepuščajo šolam toliko poslovnega dela in odločanja, da sistem sam in šole \nbrez toga ne bi delovali (Erčulj i Koren, 2003:9).  \n \n \nPedagoško/instrukcijsko vodenje se povezuje predvsem s profesionalnim \nispopolnjevanjem in usmeranjem učitekjevega dela. Kvaliteto izobraževanja kot eden od \nnajvažnejših faktorjev bi bilo najbolj odvisno od pedagoškea vodenja, ker direktor vodi \norganizacijo v kateri se razvija proces učenja (Erčulj i Koren, 2003:9). Kakor navajata \nStoll i Fink (1996:105) instrukcijsko vodenje se pojavlja tam kjer direktor razume \npotrebe šole in ve kaj se je dogajalo v učilnicah. \n \n \nSodelovalno/participativno vodenje kakor navaja Yukl (1998:144) uključuje \nnapore direktorja da ohrabri in da spodbudo k sodelovanju drugih pri prišanju odločb. \nOn enako navaja, da participacija verjetno ne bo efikasna, če sodelavci nimajo iste cilje \nkakor direktor, ne želijo  prevzeti odgovornost, ne verjamejo vodji ali ukolikor je čas \nobremenitev. \n \nVodenje z vplivom  se zasnuje  na pretpostavki, da cilje organizacije lahko \ndosežemo samo takrat kadar so zaposleni zadovoljni. Vodja mora biti zelo občutljiv za \npotrebe svojih sodelavcev in mora poznati mikro okolje u katerem deluje (Erčulj i \nKoren, 2003:10).  \n \nTransakcijsko vodenje predstavlja dogovor med vodjo in podrejenih kjer \nveljajo jasna pravila in kjer je vodja posrednik dogajanja (Erčulj i Koren, 2003:10). A \nLeithwood (u Stoll i Fink, 1996:105) trdi, da transakcijsko vodenje pomaga podrejenim, \nda prepoznaju kaj je treba uraditi, tako da bi se dosegel željeni izid.  \nTransformacijsko vodenje spodbuja vodenje pri vseh zaposlenih. Veliko \npozornost posveča osebnemu in strokovnemu razvoju zaposlenih, predvsem zato da bi \nsami \nlahko \npostali \npobudniki \nin \nizvajalci \nsprememb \n(English, \n2005:103). \nTransformacijski direktorji porabijo veliko  časaa v strokovnih raspravah, medsebojnim \nhospitacijami in v pogovoru z vsakim posameznikom (Erčulj i Koren, 2003:10). \n \nNiti edan od navedenih stilov ne daje kompletne slike o šolskem vodenju. Kakor \nje Lambert zabeležil, ne obstaja \"en najbolšji tip\" (u Bush, 2004:150). \n \nLahko se zaključi, da v svakem od navedenih stilov lahko natii nekaj kar bi \nlahko vodilo k učinkovitem vodenju šole, oziroma, da niti en stil ni edino primeren in da \nobstaja razlog in opravičilo, da se v šolah prepoznajo elementi vseh navedenih stilov. \nMnjenja sem, da uspešno vodenje šolskih ustanov predstavlja mešainco vseh teh stilov \nvodenja ali pa, da sama osebnost vodje določa, kateri  faktorji bodo prevladali in bojo \nkot taki  prepoznavni od zaposlenika i okruženja. Potrebno je voditi računa da su \nzaposlenici živi elementi škole in vse kar se v školi dogaja, izvaja ali menja, na koncu se \nodražava na njih, ker so oni  tisti ki vse spremebe moraju izvesti. Zato so zaposleni, ne \nsamo najbolj občutljiv element šole, temveč tudi tisti faktor od katerega je odvisen \nuspeh. Uspeh je  odvisen tudi od tega koliko je menadžment šole v stanju prepoznati vse \naspekte ljudske dimenzije šole. Sodobni menadžment se upravzaprav prepozna po tem \nker vse večjo pazornost poklanja zaposlenim.  \n \nRavno tako sem mnenja, da je za efikasno delo šole poleg uspešnega vodenja \npotrebno organizirati delovne pogoje tako, da so učitelji bolj osebno in profesionalno \nzadovoljni in inspirisani da delajo več in bolj, to pa je možno samo če se v šoli \nuporabljajo različne oblike motiviranja.  \n \n \n3 MOTIVACIJA \n \n \nRazličiti stili vodenja imaju tudi različite strategije motivacije zaposlenih. \nAvtokratski stil  se temelji na mehanizmu \"korenček in palica\", dočim se demokratski \nstil temelji na raznih motivih in oblikih nagrajevanja, kot  so: razvoj individualnih \n \npotencijalov, ustvarjanjem pogojev za strokovno osposobljavanje, na participaciji \nzaposlenih pri odločanju, zaupanju in upoštevanju zaposlenih, delegiranju, dobri \nkomunikaciji in informiranosti. \n \nMotivacija zaposlenih je predvsem karakteristična za sve vrste rednih poslov, ter \nse na podlagi toga lahko zaključi, da je od izrednega pomena za delegirane posle, ker če \nnekdo mora sprejeti in opraviti delegirane posle vsekakor potrebno da je tudi motiviran. \nMotivacija pri delegiranju se v najbolj splošnem smislu manifestira kot vsak upliv kateri \nizziva in usmerja obnašanje zaposlenih da opravijo delo tako, kakor se to od njih \npričakuje. Lahko bi se reklo, da sta motiviranje in delegiranje dva nerazdvojna pojma \npri čemue pristop motivaciji in strategijo motivacije določa menadžer, ali pa se lahko \nreče da ga posredno določa cilj.  \n \nOrganizacije danas, da bi obstale in se razvijale  v izrazito turbulentnih in \nkonkurentnih pogojih moraju dosegati istočasno več različinih ciljev, ter da bi to \ndosegle morajo imati strokovne, zainteresirane in visoko motivirane zaposlence. \n \nMotivacija odgovarja na vprašanje zakaj se z nekim obnašanjem na določen \nnačin, doseže ali ne doseže delovna uspešnost. Interes za delovno motivacijo oziroma \nfaktorje kateri usmerjajo in določajo intenziteto in trajanje delovne aktivnosti po \nBahtijarević-Šiber (1999:555-557) je sigurno star kolikor  ljudski rod. Sedaj je \ndominanten problem vprašanje ljudskih interesov in motivacije za delo, ker  niso več \nvprašljiva ljudska znanja in zmožnosti kolikor je važno motiviranje in spodbujanje \nuporabe teh zmožnosti v funkciji ustvarjanja ciljev organizacije in njenega razvoja. \nBistven razlog in spodbuda za teoretično koncipiranje delovne motivacije in faktorjev \nkateri jo določajo so potreba razumijevanja mehanizama obnašanja kakor osnove za \ngradnjo določenih sistemov motiviranja. \n \nOdgovori na ta vprašanja sov domeni motivacije, katera je po Ružiću, (2005:2) \nzelo kompleksna in je osebnega karakterja tako, da pravzaprav nima enotnega,  po meni \npa niti edinstvenega odgovora. Prav zato se sposobnost menadžera zgleduje v \nprepoznavanju posamičnih razlik in potreb zaposlenih.  \n  \n \nUstvarjanje motivacije pri zaposlenih kakor navajajo Petković, Janićijević i \nBogićević (2002:274) zajema veliko različih faktorjev, ki se menjajo od organizacije do \norganizacije, kakor tudi od menadžerja do menadžerja. Pristop menadžerja, ugodno \nokolje in komunikacija so trije neobhodni faktorji za razvoj motivacije.  \n \nKakor navaja Ružić (2005:8) poleg materijalane stimulacije so razviti drugi \nštevlni načini motiviranja katere imajo menadžerji  sedaj na raspolago. \n \n \nTorej po tem se strategije motiviranja  lahko razdelijo na: \n§ materijalno/finančne strategije nagrajevanja i \n§ nematerijalno/nefinančn strategije. \n \nDanes v organizacijah plača  ni več dovolj da motivira večino zaposlenih tako, \nda so menadžerji soočeni z vprašanjem kako  motivirati zaposleni, da bi usmerili svoja \nznanja, vješčine, energijo in sposobnost da bi uresničili cilje organizacije (Petković, \nJanićijević i Biogićević, 2002:274). \n \nKakor navaja Bahtijarević-Šiber (1999:667) celokupen motivacijski sistem mora \nuključevati tudi različine nematerijalne spodbude za delo katere zadovoljujejo različine \npotrebe zaposlenih v organizaciji. Za motivacijo zaposlenih  so posebno  važne potrebe \nvišjega reda, oziroma razvoj in potvrjevanje lastnih sposobnosti in možnost avtonomije \nin  spoštovanje (McKenna, 2000:112). \n \n \nDa bi se čim bolj obsežno motivirali zaposleni u organizacijah se uporabljajo \nrazličine nematerijalne strategije kot  so dizajniranje dela, stil menadžmenta, \n \nparticipacija, upravljanje s pomočjo ciljev, fleksibilni delovni čas in programi, priznanje \nin feedback, organizacijska kultura, ispopolnjevanje in razvoj karijere (Ružić, 2005:8). \n \n \nMotivacija pri izobraževanju \nPo Sergiovanniju (2001:284) kadar je podučavanje intelektualno zadovoljivo, \nprofesionalno nagrajeno, isto enostavno prinaša več veselja za učitelje, tako da bodo \nučitelji verjetno s časom nadaljevali z izboljšavanjem svoje efikasnosti. Kot rezultat, \nučenici so zadovoljniji. Ukolikor oni doživijo  izgubo pomena in karakterja za tisto kar \ndelajo, bodo verjetno postali otujeni od svojih poslov. V uspješnih šolah so učitelji bolj \npredani, so bolj pridni, bolj lojalni  šoli in bolj zadovoljni s svojim delom. raziskave o \nmotivaciji sugerirajo, da so ta visoko motivirajoča stanja prisotna kadar učitelji: \n§ preiskusijo osebno odgovornost za delo in kadar so odgovorni za izide. \n§ smatraju svoje delovno življenje smiselno, smoterno in značajno.  \n§ Imajo kontrolo nad delovnimi aktivnostmi in dogajanji in kadar so zmožni da \nuporabijo razumen vpliv nad delovnim dogajanjem in okoliščinah.  \n \nMiddlewood in Lumby (2003:47) navajata faktorje kateri so opaženi kot važni \npri motivaciji učiteljskega  osebja: \n§ satisfakcija z delom,  \n§ dobri odnosi u učenici,  \n§ možnost da se učencem da občutek dosege,  \n§ dovolj časa za družino in privatno življenje,  \n§ dobro upravljanje s šolo,  \n§ dobra šolska disciplina.  \nVsi ti faktorji delujejo koz posameznika in čez njega vplivajo na njegova pričakovanja, \nvrednosti, potrebe in druge obeležitve. \n \nToda kakor trdi Sergiovanni (2001:286) učiteljii so motivirani kadar so cilji \nrazumljivi, kadar učiteljii verjamejo da imajo sredstva in resurse, da ostvarijo cilje in \nkadar bo  ostvarjanje ciljev rezultirano z izidi katere bodo oni osebno ovrednotili. Cilji \nimajo smisel, toda  se lahko vrnejo v nasprotje ukolikor so preveč razširjeni in preveč \npodrobni, da povdarjajo kaj bi učitelji morali delati. Soočeni h hitrostjo in čvrstimi roki, \npredpisanim učnim načrtom, številom pravil obnašanja študenata in s konsekvencami \nkatere morajo biti implementirane in z drugimi pravili katere je potrebno spremljati.  \n \nKoliko so teorija in praksa daleč ali blizu kaže ravno primer motiviranja v \nsrednjih šolah Tuzlanskega kantona. Direktor in vsi zaposleni so lahko zavestni potrebe \nmotiviranja, lahko vedo tudi na kateri način in za katero vrsto posla ali doprinosa je \npotrebno motivirati, ter če so jim finanče možnosti omejene, tudi sama organizacija \nposla v šolah je specifična, določena z \"urnikom\" in \"zvoncem\" takrat je jasno, da ima \ndirektor  na raspolago malo od navedenih ne samo finančnih temveč tudi nefinančih \nmožnosti. V taki situaciji direktor maksimalno koristi tisto kar ima na raspolago, toda ne \nkoristi težko situacijo kot opravičilo zakaj sploh ni motiviranja. \n \n4 DELEGIRANJE  \n \n \nDelegiranje moči z menadžerja na zaposlene je neobhodno za efikasnejše \nfunkcioniranje  kot organizacije, ker niti en menadžer ne more osebno opraviti ali v \npopolnosti nadzirati vse kar se dogaja v organizaciji (Stoner, Freeman i Gilbert, \n1995:355). \n \n \nPo Možini (2004:2) delegiranje zajema postopek menadžerjeve dodelitve nalog \nskupaj z odgovarjajočo odgovornostjo in pooblastilu posamezniku, na tak način da vse \nod trenutka delegiranja sam menadžer v izvedbo ni več neposredno vpleten. Naloga \nvsekakor ostaja znotraj njegovega področja odgovornosti. Tako se prenaša zadolžitev, \navtoriteta in odgovornost. V nasprotni smeri gre odgovornost tistih kateri so prevzeli \ndoločeno nalogo in za katero izvedbo odgovrjajo nadrejeni osebi.  \n \nMožina navaja da delegiranje podrazumeva: \n§ dajanje moči, pooblastil in nalog drugim, \n§ pooblaščanje drugih da prevzamejo odločanje in opravljanje nalog, \n§ zaupanje področij odgovornosti in nalog drugim. \n \nIskusni menadžer, kakor meni Mullins (2005:849) bo na oprezu zaradi važnosti \ndelegiranja kakor tudi posledica slabega vodenja delegiranja. Uspešno delegiranje je \nsposobnost menadžerja tako, da tisti menadžerji kateri nimajo to sposobnost lahko \npripeljejo do dveh ekstremnih form obnašanja: \n§ popolnega pomanjkanja delegiranja ali \n§ zlorabe delegiranja zaradi pretiranega delegiranja. \nObe te forme obnašanja sta lahko frustrirajoče in potencijalno stresne za zaposlene. \n \nDelegiranje je primereno kadar delo sodelavca zahteva hitro reakcijo na \nspremenljivo situacijo i vodji ne dovoli temeljit nadzor nad situacijo in hitro prilagajanje \nna njo (Koren, 1999:93). \nPo Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) delegiranje pomeni prenašanje \npooblastil in nalog na sodelavce v cilju opravljanja nalog, oziroma pod delegiranjem \npodrazumevamo prenos nalog in pooblastil na tiste kateri bodi odgovorni za njihovo \nizvršavanje. Vodja mora poznati sposobnosti sodelavca in jim zaupati odgovarajajoče \nnaloge. \n \nDelegiranje ni enostavno izvesti. Spada med najtežje menadžerjeve naloge, ker \nje težko doseči ravnotežo med pravilne količine delegiranja in priznanja pravnega \nobsega svobode pri izvajanju zadolžitve sodelavca (Možina, 2004:2). \n \nMullins (2005:850) meni, da odgovornost ne more biti delegirana, ter da je \nmenadžerji morajo sprejeti, njihova odgovornost za postopke podrejenih je apsolutna. \nMenadžer je odgovoren nadrejenemu in ne sme prenašati odgovornost na podrejene. \nTukaj je potrebno posebno povdariti, da je podrejeni odgovoren menadžerju za \nopravljenje poslov, dočim je menadžer odgovoren za utemeljevanje tega da je posel \nopravljen. \n \n4.1 Prednosti delegiranja \n \n \nDelegiranje nudi številne potencijalne prednosti ukolikor se izvede na \nodgovarjajoči način s strani menadžerja (Yukl, 1998:138). \n \nPo Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) te prednosti so: \n§ možnost sprejemanja večje odgovornosti, \n§ delegiranje pospešuje odločanje,  \n§ delegiranje vodi k boljšim odločbam,  \n§ delegiranje osposabljava sodelavce in jim povečava  samozavest,  \n§ sodelavci rasojajo o nalogah in prevzemanjo odgovornost, \n§ potrebno je poleg rutinskih poslov delegirati tudi posle kateri zahtevajo \nspodbudo, da bi imeli več časa za druge važnejše posle. \n \n \n \nNavedene prednosti katere prinaša delegiranje se lahko opazujejo tudi iz ogla \nprednosti za menadžerja, zaposlene in organizacijo. \n \nPrednosti za menadžerja  \n \nMenadžer z delegiranjem naredi nalogo tako, da jo u resnici naredijo drugi \nzaposleni. On na ta način dobi čas za opravljanje nalog kot so  načrtovanje, \norganiziranje in kontroliranje. Ima razbremenjen delovni čas in se lahko posvetiti \nsvojemu profesionalnemu izpopolnjevanju, razmišljanju o značajnih poslih, iskanju \nrešitve za določene probleme, kreiranje novih idej in dr. Značajna prednost je tudi ta, da \nmenadžer svoje zaposlene osposablja tako, da bodo lahko delali brez njegove prisotnosti \n(Možina, 2004:5). Delegiranje garantira menadžerju, da ne padne v fatalno zanko, da se \nima za nezamjenljivega (Leigh, 1992:83). \n \n \nPrednosti za zaposlene \n \nOsnovni razlog za delegiranje nalog zaposlenim je ta, da se oni razvijajo in \npridobivajo nove iskušnje. Delegiranje pravzaprav, preskrbi vitalno, na delu pridobljeno \nizkušnjo za katero nima druge prave zamene. Z delegiranjem se lahko motivirajo drugi \nin ohrabrijo za sprejemanje sprememb (Leigh, 1992:83). S sprejemanjem delegiranih \nposlov zaposleni dobiva uvid v svoje sposobnosti in možnost da otkrije in razvije skriti \ntalent. Če je to podprto tudi z nagrajevanjem in priznanjem njegovega dela potem  se \nmu povečva motiviranost (Možina, 2004:5). \n \n \nPrednosti za organizacijo  \n \nVse prednosti katere prinaša proces delegiranja menadžerjem in zaposlenim se \ntudi reflektira in vpliva tudi na prednosti organizacije. Z razbremenitvijo odgovornih \nzaposlenih  se dosežejo boljši poslovni rezultati kar vpliva na poboljšanje celotnega \nposlovanja in nadaljnega razvoja. Z večjo vključitvijo zaposlenih v sprejemanje \nodločanja se povečuje motiviranost in interes za delo. Posledica tega je poboljšanje \nskupne delovne atmosfere v organizaciji (Možina, 2004:6; Bass, 1990:909). \n \nPo Mullinsu (2005:852) delegiranje nudi veliko potencijalnih koristi za \nmenadžerja, zaposlene in za organizacijo. Delegiranje bi moralo voditi optimumu \nizkoriščanja ljudskih resursov in izboljšanju organizacijskih performans. \n \n \n \n4.2 Sposobnost delegiranja \n \nSposobnost delegiranja po Weihrichu i Koontzu (1998:303) se smatra za enega \nod najvažnejših vješčin menadžmenta in vodenja. To je stalen proces, ki se temelji na \nsodjelovanju in ki omogoča napredovanje vsakega zaposlenega (Možina, 2002:504).  \n \nPrepuščanje menadžerjev da uspešno delegirajo, kakor navajata Weihrich i \nKoontz (1998:303) nastaja zaradi osebnih stavov proti delegiranju, kakor  so: \n \nSposobnost sprejemanja tujih idej \nEna od osnovnih karakteristik menadžerja je njegova pripravljenost da proži \npriliko idejam sodelavcev. Odločanje vedno vsebuje elemente presojanja, ter ni \nvjerjetno, da  odločba podrejenega sodelavca mora biti popolno enaka tisti katero bi \ndoločili  nadrejeni. Pri menadžerjih kateri znajo delegirati je bolj razvita  tudi \nsposobnost za sprejemanje tujih idej in želja,  da se pomaga sodelavcu (Weihrich i \nKoontz, 1998:303).  \n \n \nPripravljenost na prepuščanje nalog \nMenadžer ki želi uspešno delegirati mora biti pripravljen prepustiti sodelavcu \npravico odločanja. Adair (1998:154) trdi da ni treba delegirati ukolikor niste \npripravljeni, da določeni osebi daste potrebno avtoriteto, da opravi delegirano delo. \n \nSprejemanje možne napake  \n \nKer vsi včasih naredijo napako,  se isto  mora dopustiti tudi podrejenim,  stroški \npa  katere izzove taka napaka se morajo  smatrati  kot investicija v osebni razvitek \nsodelavca. Resnejše ali ponavljane napake se lahko s precejšnim delom izbegnejo brez \nukinjanja delegiranja s potrpežljivim svetovanjem in s pozornim pojašnjevanjem ciljev \n(Weihrich i Koontz, 1998:304). A Yukl (1998:144)  meni, da je važno prepoznati, da so \nnapake neizbežne za delegirane naloge. Narejena napaka bi morala za obe strani postati \niskušnja in način, da se izognemo podobnim napakam v prihodnosti. Ukolikor postane \nočevidno, da podrejeni ne ve kako bi opravil zaupano mu nalogo, menadžer bi moral \npreskrbeti dodatne instrukcije.  \n \nZaupanje v sodelavce \nNadrejeni morajo verjeti svojim sodelavcem. Takrat ko je težko izgraditi \nzaupanje, ker sodelavec nima dovolj iskušenj,  se še ne znajde z ljudmi, ni razvil \nsposobnost samostalnega prosojanja, takrat je potrebno ali obučiti sodelavca, ali pa \ndoločititi druge, ki so pripravljeni za preuzem odgovornosti (Weihrich i Koontz, \n1998:304). Maddux (1992:13) meni, da menadžer mora vedeti kaj pričakuje od svoje \norganizacije kdaj i kako lahko najbolj iskoristi človekove moči katere ima na raspolago \nza doseganje pričakovanega uspeha. To pomeni, da mora razdeliti delo med svoje \nsodelavce na načrtovan in prremišljen način. \n \nMislim, da je sposobnost delegiranja odvisna prvenstveno od direktorja in \nnjegovega stava do delegiranju kakor tudi od stila vodenja, vendar pa je poleg tega \nodvisno tudi od pripravljenosti zaposlenega, da prevzame delegirane nalogee. Kar \nzadeva  strokovnost menim, da so šole ustanove v katerih delajo osebe z visoko \nstrokovno izobrazbo ter da so to osebe katere ob zelo majhni pomoči lahko uspešno \nopravljajo večino delegiranih nalog. Dobri medsebojni odnosi v šoli, dobra \nkomunikacija in informiranost bodo doprinesli, da se zaposleni počutijo bolj \nkompetentni kadar je delegiranje v vprašanju. \n \n4.3 Preprečitve v procesu delegiranja \n \n \nStoner, Freeman i Gilbert (1995:356) navajajo, da kljub prednostim katere proža \ndelegiranje menedžerji  so lahko nepripravljeni, da delegiraju zaradi tega ker menijo da:  \n§ lahko najboljše uredijo delo sami, \n§ zaposleni niso dovolj sposobni in strokovni, \n§ preveč  časa porabijo, da bi objasnili kaj želijo, da bi bilo narejeno. \n \nPravzaprav, pravi razlog po njih je to, da so menadžerji lahko neorganizirani ali \nnefleksibilni da delegirajo. \n \nPodobno misli tudi Yuklu (1998:139) ko navaja, da je neuspeh delegiranja lahko \nrezultat močne potrebe za močjo pri menadžerjih, včasih kombinirano z nesigurnostjo. \nRavno tako je to lahko tudi  strah zaradi napak katere bi lahko naredili podrejeni. \nMenadžerji kateri preuzemajo reševanje važnih problemov za organizacijo so lahko \nneodločni v prepuščanju te aktivnosti ali pa se bojijo priznati, da bi to tudi drugi lahko \n \nuradili bolj efikasno. Po tem autorju številne situacijske prepreke tudi določanje \nizvajanje delegiranja. Ena od preprek je lahko potreba, da se zaščiti zaupljiva \ninformacija, druga prepreka je lahko takrat ko imajo podrejeni visoke medodvisne posle \nin je težko  koordinirati njihovo delo.  \n \nEden od razlogov zaradi katerih je delegiranje videno kot \"proces odvrženja\" po \nBass in Avolio (1995:14) je, da menadžerji dajo svojim sodelavcem tiste naloge katere \nne želijo. Kadar zaposleni vidijo delegiranje v tej luči, oni na to gledajo samo kot \ntransfer nalog, pogosto tistih nezaželjenih, prej kot  sredstvo za razvijanje njihovih \nindividualnih sposobnosti. To lahko rezultira zgubo spoštovanja in jezo proti \nmenadžerjem zaradi tega ker zaposleni vidijo kot neuspeh menadžerja da prepozna \nnjihov potencijal. \n \nMožina (2004:2) pove, da menadžerji ne bi smeli delegirati nalog katere sami ne \nrazumejo ali ne znajo kako da jih izvedejo ker u tem slučaju ne bi mogli nuditi potrebno \npomoč, in ne bi znali pravilno oceniti rezultata. Ravno tako ne bi smeli delegirati \nodločanje o poslovni politiki, načrtovanje celotnega poslovanja organizacije, izbor in \nosposabljanje kadrov, ter njihovo napredovanje, nagrajevanje in določanje disciplinskih \nukrepov. \n \n \n4.4 Zahteve za uspešno delegiranje \n \n \nMožina (2004:4) in Stoner, Freeman in Gilbert (1995:358) imajo podoben stav \nko se opazuje uspješno delegiranje. Oni menijo, da je predpogoj uspešnega delegiranja, \nda menadžer spozna zahteve in potrebe nalog, oziroma jih mora  točno opisati, postaviti \nkončni cilj in šele potem narediti naslednje: \n§ izbrati zaposlenega kateremu do delegiral,  \n§ preveriti razumevanje danih zadolžitev, \n§ poskrbeti da zaposleni dobi vse potrebne informacije, \n§ obdelati vse podrobnosti z zaposlenim,  \n§ določitii način kontrole ter pogostost sporočanja, \n§ po potrebi razdeliti naloge na dele in jih dati v izvajanje različnim \nposameznikom. \n \nPo Leighu (1992:88) prvi pogoj za uspešno delegiranje je da se razjasni \ndelegirana naloga, da se določijo roki, ter da se ve kateri resursi so na rapolago, da bi se \nlahko naredila naloga. Potrebno je naraditi odgovarajajočo pripravo, ter na nalogo ki se \ndelegira se mora gledati kot na zelo važno. Zelo važna komponenta uspešnega \ndelegiranja je izbira pravih ljudi za delegirano nalogo. Oseba kateri se delegira mora \nposedovati zaupanje v samega sebe, mora imati odgovarjajoče sposobnosti in mora biti \nmotivirana. Zaželjeno je tudi, da oseba kateri delegirate vidi to nalogo kot vredno. \nDobro delegiranje predstavlja obskrbo s potrebnimi informacijami in nasveti in zahteva \ndobro podporo tako osebe kateri delegirate da ne bi zapadla v probleme.  \n \nYukl (1998:142) meni, da je uspeh delegiranja odvisen od toga kako delegirati \nin kaj se delegira. Istočasno navaja smernice kako bi se minimizirali problemi in obšle \nobičajene zanke v zvezi z delegiranjem. Potrebno je jasno specificirati odgovornost \n(pojasniti pričakovane rezultate, pojasniti cilje in prioritete in informirati osebo o rokih \nkatere je treba izpolniti), nuditi primerno autoriteto in specificirati zahteve za \nsporočanjem, ter preskrbeti sprejemanje odgovornosti s strani podrejenega. \n \nDa bi proces delegiranja dal najboljše rezultate Možina in autorji (2002:505) \npriporočajo, da se v procesu delegiranja obvezno opravi analiza.  \n \n \n4.5 Delegiranje v izbraževanju \n \n \nKer vloga direktorja v šolah postaja bolj komplicirana, je imperativ, da direktorji \ndelajo selektivno. Kar se da več nalog in zadolžitev bi bilo potrebno delegirati. Potrebno \nje da bi inicijalno delegiranje bilo pazljivo izvedeno, kakor tudi to, da direktor mora \ndovoliti in da bi bilo implementirano. Jasno, veliko nalog in dolžnosti mora biti \nizvedeno po najvišjih možnih standardih, tudi je enako bitno v drugih aspektih dela, da \nukolikor niso zadovoljeni, nimaju bistvene posledice. Veliko direktorjev je nesposobnih, \nda prepozna da je določena dela samo potrebno, da so adekvatno narejena (Crawford, \nKydd i Riches, 1997:153). \n \nKot navajata Bennett in Anderson (2003:68) šolski direktorji, moraju najti \nkreativne načine končavanja svojih nalog in to z delegiranjem. Medtem, je potrebno \npripomniti, da delegirana autoriteta ni nujno sinonim z razdeljenim vodenjem, za tiste \nkaterim so naloge delegirane, ker ne morejo biti sprejeti kot vodje ukolikor izvajajo te \nnaloge. Efekat delegiranja je v te,da kreira vrstoalnih inneformalnih delovnih \naranžmajev kateri lahko, ali pa ne morajo, podrazumevati demokratično delitev moči in \nmožnosti za razširjeno ali deljeno vodenje \n \nRaziskava katero  je opravil Koren (1999:130) med direktorji slovenskih šol je \npokazal, da je prvih pet prednosti delegiranja: \n6. Poveča se učinkovitost šole. \n7. Omogoča direktorju da doseže več. \n8. Direktorju daje več časa za druge posle. \n9. Poveča učiteljevo prizadevnost. \n10. Omogoča hitrejše učinkovito prinašenje odločitev. \n \nKoren (1999:124) je z raziskavo katero je izvedel med direktorji slovenskih šol \nprišel do podatkov da direktorji šol uspešno delegirajo: \ne) kulturne prirodnoslovne i sportne dneve, \nf) navadne (rutinske) posle, \ng) urnik, \nh) delo predmetnih aktivov.  \n \nraziskava je ravno tako pokazala tudi katere nalogee direktorji manj delegiraju:   \nf) finance, \ng) kontakte z okoljem, \nh) načrtovanje, \ni) sprejem v delovno razmerje, \nj) ocenjevanje učiteljev. \n \n \nPreprečitve delegiranja v šolah \n \nŠole so kontradiktorne institucije ko je delegiranje v prašanju. Z ene strani one \ndelegiraju velike nivoje autonomije, toda z druge strane niso zmožni, da to repliciraju \nko je menadžment v vprašanju (West-Burnham, 1997:129). Neuspeh delegiranja \nnesporno implicira limitiranje uključevanja, ker nihče ne želi da preuzme odgovornost \n(Brooke-Smith, 2003:5). \n \nRaziskava katero je izvedel Koren (1999:132) je pokazala  da je prvih šest \nslabosti delegiranja za direktorje slovenskih šol naslednje: \n1. Odgovornost direktorja ko sodelavec naradi nalogo narobe. \n2. Direktor sam naradi nalogo hitreje. \n3. Direktorju je neprijetno prositi sodelavce da naradijo njegovo nalogo. \n \n4. Sodelavci nimajo potrebna znanja in iskušnje. \n5. Ni primerno da sodelavec dela del poslov direktorja. \n6. Razvija učiteljeve sposobnosti. \n \nIz tega se lahko zaključi, da so samo nekateri direktorji zavedajo delegiranja kot \ndel razvoja zaposlenih in nujnosti dajanja nalog vsem zaposlenim, ker je za učinkovitost \nšole karakterističen doprinos vsakega delavca. Naloge po svoji priložnosti delegiraju \nsamo zato da bi dobili več časa za važnejše posle in manj zaradi kvalitetnejšega razvoja \nsodelavca. menim da je važno da direktorji prepoznajo in priznajo strokovnost in \nsposobnost zaposlenih ter, da jim v skladu s tem delegirajo dodatna pooblastila. Toda \nravno tako da pri delegiranju se mora direktor  zavedati, da je odgovoren za kompletno \ndelo šole. Prepreka delegiranju v majhnih organizacijah, pa tako tudi v šoli je izgovor \ndirektorja da gre o majhni organizaciji.  \n \n \nUmikanje preprek pri delegiranju v šolah \n \nKo beremo literaturo, katera se nanaša na proces delegiranja, ter na podlagi \ndoločenih iskušenj katere sem pridobila z delom v šoli sem pokušala  identificirati slaba \nmesta delegiranja v šolah in na podlagi tega izvleči zaključke kako te slabosti obvladati. \nMenim, da se v šolah prepreke v delegiranju lahko rešijo na naslijednje načine: \n§ z edukacijo direktorja in ostalih zaposlenih, da bi se boljše spoznali s teorijo \nmenadžmenta,  \n§ s pravo izboro osebe, katera je sposobna, strokovna in posebaj pripravljena, da \npreuzme zaupano nalogo,  \n§ z uspostavo dobre in kontinuirane komunikacije v školi, \n§ z uspostavo dobre klime oziroma dobrih medsebojnih odnosov, \n§ z razvijanjem občutka, da prevzemanje dodatnih pooblastil vleče za sabo tudi \npriznanje, napredovanje, oziroma da je to motivirajoče za zaposlenega, \n§ vsekakor da je potrebno doseči ravnotežo v procesu delegiranja, ker so šole \nmajhne organizacije, da bi se izognilo premalo oziroma preveč delegiranja, \nkatero kot posledico  ima lagko gubitak kontrole (preterana decentralizacija) ali \npa, da naredi šolo nedovolj efikasno (preterana centralizacija). \n \nSmatram, da se direktor, pa tudi  ostali zaposleni šole morajo najprej spoznati s \nprocesom delegiranja, oziroma z razlogi zakaj je delegiranje potrebno, katere so \nprednosti, ter  katere prepreke delegiranju, kaj vse je treba prevzeti da bi se \nuspešno delegiralo in pri teme vodi računa, da gre za male, toda tudi specifične \norganizacije in da bo šele tedaj sam proces bil uspješno uporaben v šolah brez \nobzira na veličino in specifičnost.  \n \n5 DIREKTORJI IN PROCES DELEGIRANJA V SREDNJIH   \n    \n \n   ŠOLAH TUZLANSKEGA KANTONA \n \n \nNa području Tuzlanskega kantona v 13 občin deluje 33 srednjih šol z 25.470 \nučenci in 1.260 profesorjev. Po vrstah srednje škole razlikujemo: \n§ 7 gimnazij, \n§ 1 umetniška (glasbena), \n§ 1 verska (medresa),  \n§ 2 tehnične, \n \n§ 22 mešanih srednjih šol (5 šol v svoji sastavi ima gimnazijo, tehnično in \nstrokovno šolo, ter 17 v svoji sastavi ima tehnično in strokovno šolo). \n \nŠtevilo učencev v srednjih šolah odvisno od velikosti se vrti  od 147 do 2.016, \nter število učiteljev od 16 do 101. \n \n \n \n5.1 Namn, cilji  in hipoteze raziskave \n \n \nDelegiranje kto proces ni neznan v srednjih šolah Tuzlanskega kantona, toda ga \npo mojih spoznanjih do sedaj nihče ni raziskaval. Zaradi tega sam se odlučila da \nraziščem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.  \n \nKer po mojih spoznanjih gre za prvo raziskavo procesa delegiranja v ustanovah \nizobraževanja, ter tako  tudi v srednjih šolah na področju Tuzlanskega kantona menim, \nda je kvantitativna raziskava opravičena, da bi nam dalo osnovne podatke, ter bi se šele \nkasnije proces delegiranja lahko raziskali kvalitativno, ter bi se lahko bolj razumel in dal \nodgovore kako, da direktor šole kar se da kvalitnejše in bolj studiozno delegiral posle in \nnaloge.  \n \nDa bi se proces delegiranja v srednjih šolah malhko raziskal je bilo  neobhodno \nnajprej raziskati kaj literatura pove o procesu delegiranju, ter potem raziskati proces \ndelegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona. In sicer tako, da se razišče katere \nposle direktor najbolj pogosto delegira, komu direktor najbolj pogosto delegira, in to \nkatero vrsto naloge delegira katerim zaposlenim. Poleg tega  da se tudi razišče zaradi \nčesa direktorji delegiraju kakor tudi to na kateri način motivirajo zaposlene za \nprevzemanje delegiranih nalog. \n \nDirektorji so najbolj odgovorni za delo šole z največ obvez in pravic v skladu s \nčlanem 143. Zakona o srednjem izbraževanju (\"Službene novine Tuzlanskog kantona\", \nštevilka: 6/04 i 7/05) ter imajo največjo najveću možnost delegiranja nalog. Tukaj je \nzanimivo  podatke katere  dobimo z  raziskavo primerjati in na podlagi tega zaključiti \nkakšen pogled na delegiranje ima direktor šole ki delegira posle in naloge, ter kakšen \npogled imajo njegovi prvi sodelavci, pomočniki direktorja in pedagogi s katerimi on \nosko sodeluje, in tudi tisti kateri so po sami prirodi posla usmerjeni eni na druge. \nPosebno zanimivo je da se proces delegiranja pogleda tudi iz ogla profesorja za katerega \nse laho reče da je s poslom katerega opravlja \"urnik\" in \"šolski zvonec\" v eni zelo \nspecifični situaciji. \n \nNamen mi je po pravici, da se s to raziskavo ukaže na karakter in neobhodnost \nprocesa delegiranja v srednjih šolah, ker po Yuklu (1998:138) je delegiranje  ena od \nvažnejših metod menadžmenta časa za menadžerja ki je preobremenjen z  obvezami. Z \ndelegiranjem manj važnih obvez in funkcij podrejenim, menadžer sprošča dodaten čas \nza važnejše odgovornosti. \n \n \nCilji raziskave so:  \n§ raziskatiti kaj literatura govori o procesu delegiranja.  \n§ Raziskati katere posle direktorji srednjih šol najboj pogosto delegirajo. \n§ Raziskati komu direktorji srednjih šola najbolj pogosto delegiraju posle in \nnaloge. \n§ Raziskati razloge zaradi česa direktorji srednjih šol delegirajo.   \n§ Raziskati na kateri način direktorji sednjih šol motivirajo zaposlene za \nprevzemanje delegiranih nalog. \n \n \nHipoteze: \n§ Direktorji največ delegirajo pomoćniku direktorja. \n§ Direktorji srednjih šol delegirajo svojim sodelavcem, da  bi imali več časa za \nopravljanje drugih poslov. \n§ Direktorji srednjih šol en del poslov delegiraju svojim sodelavdem ker verjamejo \nv sposobnost sodelavcev. \n§ Direktorji motivirajo sodelavce za prevzemanje delegiranih nalog. \n \n \n5.2 Metodologija raziskave \n \n \nPo Mužiću (1973:24) vsak pojav ima svoje kvalitativne in kvantitativne aspekte, \nter se postavlja vprašanje katero tehniko kvalitativno ali kvantitativno uporabiti. On ima \nmnenje, da treba vedno gledati na posamezne aspekte pojav in v zvezi z njimi \nrazmišljati kateri  pristup je adekvatnejši, da bi lahko na najbolj enostavni in najbolj \nekonomičen način uvidelo tisto kar je v njej najbolj bitno. \n \nRazlika med kvalitativnimi in kvantitativnimi tehnikami kakor trdijo Smith, \nThorpe i Lowe (2004:54) ni vedno očitna. Pri kombiniranju kvalitativne in kvantitativne \nmetode je potrebno biti pozoren, posebno če jih uporabljamo samo da bi dobili bolj \nbogato sliko ker lahko vodi do protirječja in zmede. \n \nMužić (1973:199) meni,  da šele ko raziskovalec poseduje beležke z vsemi \nvažnimi podatki, katere je našel o svoji temi lahko pristopi urejanju podatkov, njihovi \nobdelavi in analizi. Ta analiza je lahko  kvalitativna in kvantitativna. S kvantitativno \nanalizo raziskovalec išče v izvirih oziroma v pojavah katere proučuje določenene \nelemente kateri se lahko štejejo ali merijo, da bi na ta način dal močnejši, bolj \nprepričljiv dokaz o  splošnem in osnovnem smislu sporočila ali informacije katero nam \ndokument prinaša. \nPrednosti kvantitativne metode so obilno pokrivanje raspona \nokoliščin, hitrost in ekonomičnost in velik značaj za politiko odločanja, še posebej kadar \nstatistiko dobimo iz velikih vzorcev. Omejuje  je njena naklonjenost k precejšni \nnefleksibilnosti in izobličenosti. Ni zelo učinkovita za razumevanje procesa ali \nsprememb katere ljudje pripisujejo delovanju, ne pomaga pri oblikovanju teorij in \notežava zaključevanje tistemu ki odloča z ozirom na to katere bodoče spremembe in \ndejanja se morajo uloviti. Večina zbranih podatkov ni važna za pravo odločanje, \nčeravno jih lahko upotrijebimo za podporo prikritih ciljev tistih kateri sprejemajo \nzaključke (Smith, Thorpe i Lowe, 2004:54).  \n \nMenim, da je kvantitativna raziskava v tem primeru opravičena da bi nam dala \nosnovne podatke, ker  po mojih spoznanjih, gre za prvo raziskovanje delegiranja v \nsrednjih šolah na področju Tuzlanskega kantona, ter šele kasneje bi se proces \ndelegiranja lahko raziskoval kvalitativno da bi se veliko bolj razumeli in dali odgovore \nkako bi direktor šole čim kvalitetnejše in bolj studiozno delegira posle in naloge. \n \n \n5.3 Zbiranje podatkov in vzorec \n \n \nKakor navajajo Smith, Thorpe i Lowe (2004:159) pri kvantitativni analizi \nrazlikujemo \nštiri \nglavne \nnačine \nzbiranja \npodatkov: \nvprašalniki, \nintervjui, \ntestiranje/merenje in opazovanje, toda povdarek je na vprašalnikih. Čerevno so navidez \nenostavni za uporabo in analizo vseeno njihovo kreiranje ni tako enostavno. Vprašalnike \nuporabljajo v anketah. Osnovni namen ankete je, da se dobi infomacija od določene \nskupine ljudi ali populacije ali o njej. Po Mužiću (1973:263) je anketa  postopek s \n \nkaterim se izpraševancem postavljajo vprašanja v  zvezi z dejstvi od znanstvenega \ninteresa in katere so znane izpraševancem, ali vprašanja v zvezi z mnenjem izprašanca. \nIzprašanici na njih odgovarajajo pismeno.  \n \nSama sem se opredelila za anketno raziskovanje s pomočjo anketnih \nvprašalnikov za vse skupinee izprašancev, katere sem sama kreirala. \n \nVprašanja v anketnih vprašalnikih so bila enaka za vse štiri skupine izprašancev \n(direktorje, pomočnike direktorja, pedagoge in profesorje). \n \nAnketni vprašalnik je zajel nekaj različinih segmentov pomembnih za proces \ndelegiranja: \n \nA) Osnovne karakteristike anketiranih oseb. \nB) Posle katere direktor najbolj pogosto delegira. \nC) Komu direktor najbolj pogosto delegira? \nD) Katere posle in komu direktor najbolj pogosto delegira? \nE) Zaradi česa direktor najbolj pogosto delegira? \nF) Kako direktor motivira zaposlene pri delegiranju? \n \n \nVprašanja so bila zaprtega tipa s ponujenimi odgovori v segmentih B, C, E i F: \n1- ravno  tako; 2- skoraj da je tako; 3- več ali-manj; 4- ni govora, razen v segmentu D \nkjer so ponujeni odgovori bili 1 - pomočniku direktorja;  2 - pedagogu;  3 - profesorju;  \n4 - nekomu drugemu;  5 - nikomur, s tem, da so izprašanci v segmentih B, D i F v \nzadnjem vprašanju imeli možnost da dajo odgovor tudi na eno odprto vprašanje. \n \nNačrtovani vzorec v tem raziskovanju je bilo potrebno zajeti 50% šol, oziroma \n16 srednjih šol Tuzlanskega kantona. In to tako, da bo z raziskavo  zajeto 50% gimnazij, \n50% tehničnih in 50% mješanih srednjih šol. Torej z raziskavo  je bilo potrebno zajeti \n15 direktorjev, 15 pomočnikov direktorjev, 15 pedagogov kakor tudi 20% profesorjev iz \nvsake šole po ključnem vzorcu, in to tako, da so po zahtevi iz pisma namene anketne \nvprašalnike izpolnjevali samo tistii profesorji čigar priimek začne s prvo črko A, H, M \nin S, v primeru da v šoli ni potrebno število profesorjev kateri ispolnjujejo to zahtevo \ntudi profesorji čigar priimek začenja s črkama B in T.     \n \nPo zbranih izpolnjenih anketnih vprašalnikov  je konstatirano  da se ena od šol ni \nodazvala prošnji za pomoč pri raziskavi, tako da se ta raziskava zasniva na podatkih iz \n15 srednjih šol Tuzlanskega kantona. \n \nPo analizi zbranih podatkov se lahko konstatira, da je anketne vprašalnike \nizpolnilo skupno 155 izprašencev od tega: \n \n§ 15 direktorjev šol, \n§ 11 pomočnikov direktorjev, \n§ 14 pedagogov šol in \n§ 115 profesorjev \n \n \nPostavlja se vprašanje: zakaj samo 11 pomočnikov direktorjev? Odgovor se \nlahko dobiti če se ve, da Pedagoški standardi za srednje šole (\"Službene novine TK\", \nštevilka: 2/04) precizirajo, da pomočnika direktorja  ima lahko samo šola z \nmaksimalnim številom oddelkov. Iz tega izhaja, da so z anketnim raziskovanjem bile \nzajete tudi štiri manj razvite šole, oziroma tiste katere po Pedagoških standardih niso \nmogle angažirati pomočnika direktorja. Kar pa zadeva pedagoga, tu gre za  to, da \nčeravno  po Pedagoških standardih vsaka škola bez obzira na razvijenost, broj odjeljenja \n \ni broj učenika može imati pedagoga jedna od šola v kateri je izvedena raziskava ni imala \npedagoga (trenutno pedagoga nima niti na evidenci Službe za zaposljevanje TK). \n \nOb statistični obdelavi podatkov je uporabljen  programski paket SPSS 8,0 for \nWindows. \n \n \n5.4 Omejitve raziskovanja \n \n \nOmejitve te raziskave v metodološkem smislu so te ker sem osebno sestavila \nanketne vprašalnike. v vsebinskem smislu omejitve je to ker se delegiranje opazuje \nsamo skozi nekaj elemenatov i ker so z raziskavo zajeti samo direktorji, pomočniki, \npedagogi in profesorji oziroma niso zajete vse skupine zaposlenih. K temu je treba \ndodati tudi to, da je zaradi objektivnih razlogov z raziskavo zajeto samo 11 pomočnikov \ndirektorjev. Kakor tudi to da odgovori  v anketnih vprašalnika predstavljajo subjektivne \nocene s strani anketiranih izprašencev, ali po mojem mišljenju tudi nezadostno znanje \nsamega procesa delegiranja v šolah. Ena od omejitev te raziskave je tudi omejen pristop \nk literaturi katera govori o delegiranju.       \n \n \n5.5 Delegiranje v literaturi  \n \n \nDa bi se lahko opravila raziskava o procesu delegiranja v srednjih šolah je bilo  \nnajprej potrebno raziskati kaj o tem področju pišejo avtorji na području Bosne in \nHercegovine in drugih držav. Z branjem in iskanjem po literaturi kaj so avtorji zapisali \no delegiranju lahko povem, da se  o procesu delegiranja največ lahko najde v literaturi \nkatera tretira splošni menadžment. Istočasno lahko  konstatiram da večina teh avtorjev \ndelegiranju ne posvea velik pomen. Vse se bazira na teoretičnih postavkah, tako da je \nteorija delegiranja pri večini avtorjev skoraj identična in precej skopa. Bosansko \nhercegovski avtorji menadžmenta delegiranju skoraj da tudi ne poklanjajo pozornost. \nVeč o delegiranju sem najdla  v literaturi avtorja angleškega govornega področja, kakor \ntudi avtorja iz Republike Slovenije, Hrvaške in Srbije in Črne Gore (kar se lahko vidi iz \nseznama literature katero sem uporabila za svoje delo). Logično je da je proces \ndelegiranja v izobraževanju veliko manj obdelan v odnosu na splošni menadžment, toda \njaz nisem najdla niti eno avtorsko delo na području Bosne i Hercegovine, Republike \nHrvaške in Srbije in Črne Gore ki tretira to področje. Nekaj več o procesu delegiranja v \nizobraževanju se lahko najde pri avtorjih iz Republike Slovenije. Tukaj je potrebno \nvzeti v obzir tudi to, da sam imela omejen pristop k literaturi.  \n \n \n6 ZAKLJUČEK \n \n \nZ branjem in iskanjem po literaturi kaj so avtorji zapisali o delegiranju lahko \npovem da se največ o procesu delegiranja lahko najde v literaturi katera tretira splošni \nmenadžment. Enako tudi konstatiram da večina teh avtorjev delegiranju ne posveča \nvelik pomen čeravno se veliko avtorjev (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, \n1995:355; Tavčar:2002:218) strinja da je delegiranje zelo važno in da uspeh menadžerja \nkakor tudi vodenja odvisno med ostalim tudi od delegiranja. \n \nIz analize se lahko zaključi da je z raziskavo zajeto 15 ali 45,45% šol, in to \nravnomerno po vrstah, kakor tudi po velikosti oziroma po številu učencev. \n \nZ analizo zbranih podatkov iz 15 srednjih šol, kateri so vezani za osnovne \nkarakteristike (segment A) 155 izprašancev lahko konstatiramo, da so vse štiri skupine \n \nizprašancev: direktorji, pomočniki direktorjev, pedagogi in profesorji taka vzorec, da ga \nlahko smatramo za primerljivega s populacijo kateri pripadaju. \n \nZ analizo podatkov iz segmenta B se lahko zaključi, da se v največji meri \ndelegiraju posli: Sodelovanje s strankami in starši (93,50 %), Rutinski administrativni in \norganizacijski posli (81,16%), Disciplinska problematika šole (80,70), Načrtovanje \n(76,62) in Organiziranje izletov, obiski in ekskurzija (70,26). Da se konstatirati, da gre  \nprvenstveno o rutinskih, oziroma enostavnih poslih za katere Možina (2004:3) trdi \n\"Vsakodnevne naloge katere moraju biti narejene tudi kadar je direktor odsoten\", kakor \ntudi o poslih kateri so karakteristični za pedagoško delo ali pedagoško vodenje, za \nkatere Erčulj in Koren (2003:7) navajata: \"Pedagoško vodenje se javlja kakor tisto kar \nbi direktorji želeli da delajo toda nimajo časa.\" To v resnici lahko pomeni da te posle \ndirektorji delegiraju, ker za njih nimajo časa. \n \nRaziskava je tudi  pokazala, da se v najmanjši meri delegirajo posli: Sprejem \nnovo zaposlenih (40%), potem sledijo Posli vezani za finance (51,64%) ter Sodelovanje \nin kontakti z Ministrstvom (53,92% ). Tukaj  se lahko konstatira, da  prvenstveno gre za \nposle iz domena menadžerskega vodenja in sicer tisti posli kateri kažejo \"kdo je \nnajmočnejši v šoli\", toda to so tudi posli kateri so tudi najbolj izpostavljeni sodbi raznih \njavnosti, ter jih verjetno tudi zaradi tega direktorji manj delegirajo.  \n \nPri usporejanju odgovorov direktorjev, pomoćnikov direktorjev, pedagogov, in \nprofesorjev je ustanovljeno  da obstaja določena razlika, oziroma najmanj se delegiranja \nposlov v šoli zavedajo profesorji. Po povprečnih vriednostih se profesorji zavedajo, da \ndirektor delegira samo: Rutinske in administrativne posle, ter Sodelovanje s strankami \nin starši. To Fullan (1992) tolmači z opažanjem da: \"Učilnice izoliraju učitelje\", toda \njaz bi dodala da otutujenju profesorjev doprinaša \"urnik\" in \"šolski zvonec\", kar za \nprofesorja vsakodnevno predstavlja brezuslovno delovno obvezo. \n \nRaziskava je pokazala, da je delegiranje prepoznavno kot proces v srednjih šolah \nod vseh štirih skupin izprašancev. Potvrjena je hipoteza da direktor šole največ poslov \nin nalog delegira pomoćnik direktorja - segment C, in to od vse štiri skupine \nizprašancev. Navadno  je procedura, da direktor šole najbolj pogosto zbira pomočnika \ndirektorja in to iz vrst profesorjev, svojih kolegov. To je razumljivo ker je znano, da \ndirektorji zbirajo za pomočnika osebo s katero bo lahko  prvenstveno uspešno sodeloval \nin za katero so sigurni da poseduje strokovnost, sposobnost in veščine katere bo lahko \niskoristil za uspešno delo šole. Ravno tako je pomočnik direktorja vsakodnevno bližje \nprofesorjem, drugim zaposlenim, kakor tudi učencem in samim tem raspolaga z več \ninformacij važnih za delo šole,  vse to doprinaša da pomočnik direktorja ima boljšo \nsposobnost prinošanja dobrih in hitrih odločb.  \n \nTa raziskava ni zajela vse zaposlene ki delajo v školi, toda potrebno je povdariti, \nda se posli lahko delegirajo tudi sekretarju in finančnem uradniku, oziroma tudi vsem \ndrugim zaposlenim v školi, toda  intenziteta toga delegiranja je manjša kar je raziskava \npokazala. \nKo gre za razloge zaradi česa direktor delegira posle in naloge - segment E vse \nštiri skupine izprašancev  se je strinjalo, da so to skoraj vsi tisti ki so dani v vprašalniku. \nTako lahko zaključimo. da je tudi hipoteza da direktorji en del poslov delegirajo svojim \nsodelavcem ker verjamejo v sposobnost sodelavcev je tukaj potrjena, kakor tudi to, da \nlahko zaključimo, da hipoteza, da ima direktor več časa za opravljanje drugih nalog ni \npotrjena, oziroma, da je zavrnjena ker se je najmanj izprašancev opredelilo za ta razlog. \nTukaj se opravičeno lahko postavi vprašanje zakaj so skoraj vse trditve označene kot \nrazlog zaradi česa direktor delegira, oziroma, ali je rezultat analize prepričanje \n \nizprašancev da so to resnični razlogi za proces delegiranja ali je to rezultat njihovega \nmnenja da bi to morali biti razlogi za proces delegiranja.  \n \nRaziskava je potvrdila hipotezo, da direktorji motiviraju sodelavce za \nprevzemanje delegiranih nalog - segment F, ker so vse štiri skupine izprašancev \nsoglasne in skoraj popolnoma zavrniule trditev št. 6. da direktor sodelavce ne motivira \nnikdar. Direktor motivira sodelavce tako da: Sodelavcu da do znanja da ima večjo \nodgovornost, Sodelavcu da do znanja, da dela važen važan posel. To gre v prid trditvi \nkatero sta navedla Možina in autorji (2002:473) da nematerijalno usmereni posamezniki \nsmatraju, da ljudje delajo zato da bi bili važnejši. Karakteristično je da so se vse štiri \nskupine izprašancev strinjale, da direktor sodelavce ne motivira s povečevanjem plać. \nNa podlagi tega se lahko zaključi, da je finančna motivacija izostala, in sicer  zaradi \ntega ker šole nimaju finančnih sredsev za ta namen. To se lahko potrdi če se pogleda \nnačrt Budžeta Tuzlanskog kantona za to leto. Zaradi zelo težke situacije v Budžetu \nkantona niso načrtovana sredstva za finančno motiviranje ne samo za področje \nizobraževanja temveč niti za druga področja katera se financirajo iz sredstev Kantona. \nIz tega izhaja, da če izostane finančna motivacija takrat direktorju ostane na raspolago \nsamo moralna oblika motivacije s katero po mojem mišljenju samo pri zaposlenem \nentuzijastu se lahko doseže polna angažiranost za delo. Ali kakor navajajo Možina in \nautorji (2002:473) nematerijalno usmereni posamezniki smatraju, da ljudje delajo zato \nda bi bili važnejši. \n \nTorej lahko konstatiramo, da su pridobljeni rezultati pokazali, da je delegiranje v \nsrednjih šolah znano, ali vseeno smo dobili  samo osnovno, začetno sliko o delegiranju, \noziroma nismo prišli do podatkov o delegiranju kot procesu ki je znan na nivoju šole. \n \n Raziskava je pokazala da direktorji šol delegirajo svoje naloge, toda postavlja se \nvprašanje ali gre vedno za delegiranje ali samo kontrolirajo naloge in  ali se delegiranje \nodvija bolj po \"inerciji\", ter da v resnici niti direktorji šol niti ostali zaposleni niso \nseznanjeni z suštino tega procesa. Smatram, da bi popolnejši odgovor na to vprašanje \nlahko dala še ena raziskava v srednjih šolah katere bi bilo potrebno usmeriti tako, da da \nodgovore na vprašanja tipa: Kaj za zaposlene pomeni delegiranje pooblastil in poslov. \nKako se delegirajo posli in pooblastila zaposlenim in kako se preverjajo rezultati. \nPotrebno je tudi raziskati koliko so pripravljeni zaposleni prevzeti delegirano delo in \npooblastilo. Ali se izvaja analiza procesa delegiranja in kako. Kaj direktor prevzema ko \nustanovi da je delegirana naloga narejena napačno. Kaj za direktorja predstavlja \nzavračanje delegirane naloge in kaj v te situaciji predvzame. Šele ko dobimo odgovore \nna ta vprašanja  bomo imeli  kompletnejšo sliko o delegiranju v srednjih šolah \nTuzlanskega kantona. \n \n \n \n \n"}
{"dc.title": "Obvladavanje promjena sistema obrazovanja Tuzlanskog kantona", "dc.creator": "Pozderović, Ediba", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_1516", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=11178&dn=", "text": " \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nOBVLADAVANJE PROMJENA SISTEMA \n          OBRAZOVANJA TUZLANSKOG KANTONA \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDepartment of Education \nthe Manchester Metropolitan University \n \n \nJuli 2006 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \niii \n \nPOVZETEK \n \nSprememba se opazuje kot dinamičen in stalen proces rasti in razvoja, uključuje \npa še, notranje ali zunanje transformiranje posameznikov, skupin, ali inštitucij, kateri se \nvodijo po dejanskih vrednostih prakse in izhoda. Jedro zgradbe družbenega sistema \ntvorijo občutki ljudi, kateri  se ne morejo ignorirati, zaradi sprejemanja ali \nnesprejemanja  spremmb zaradi raznih razlogov, ter so notranji  motor za zagon tako \ndela, kakor tudi, celotnega sistema sprememb. \nŠirši obseg reforme zahteva istočasno mobilizacijo in koordinacijo več \nkomponent sistema, katere  skrbijo o potrebah uporabnikov kakor tudi skupnosti, \nprofesionalnosti prožanja storitev, konkurenčnosti, in odgovornosti uključenih. Reforma \nizobraževalnega sistema Tuzlanskog Kantona,  je mobilizirala  vrsto sprememb, toda \nsmisel tega dela je da z globljo analizo razišče, katere so tiste vidne spremembe v šoli, \nkot segmenta izobraževalnega sistema. S kvalitetnejšim raziskovanjem, kozi studijo \nprimera je dana  relevantna slika o situaciji prej in sedaj. Po raziskavi, spremembe v \nokvirju sistema izbraževanja Tuzlanskog Kantona dajo fokus bolj na vsebino \nKurikuluma za devetletno šolo, manj pa na razvoj kapacitete resursa v in izven šole. \nPoleg toga, je nezadostna harmonizacija v strukturi javne administracije. Toda, \nkonfliktne točke izobraževalnega sistema so v nivoih odločanja in pretoku informacij. \nKljučne riječi: sprememba, okolje, dinamičnost, kompleksnost, sistem, inovativna \norganizacia, vodstvo, kultura, razvoj, evalvacia. \n \nABSTRACT \n \n       A change is considered as a dynamic and continuous process of growth and \ndevelopment, and it includes inner and outer transformation of individuals, groups and \ninstitutions, which is lead by the real values of practice and the outcome. The core of the \nsocial system structure is made of human feelings, which can not be ignored, because of \nacceptance or rejection of changes for different reasons, and they are the inner drive to \nmove a part, as well as the whole system of changes.  \n     The wider  portion of the reform requires a simultaneous mobilization and \ncoordination of more components of a system, which take care of users needs and the \ncommunity, the professional providing of services, competition, and the responsibility \nof the people involved. The educational reform in the Canton of Tuzla, has mobilized a \nseries of changes, and the purpose of this paper is to, in a detailed analysis, research the \nvisible changes in school as a part of the educational system. With the thorough \nresearch, studying the case, the relevant picture of the situation before and now has been \ngiven. According to the research, the changes in the frame of educational system of \nTuzla Canton are focused more on the content of the curriculum of the nine year \nelementary school, and less on the development of the recourse capacities in and out of \nschool. Besides that, there is an inadequate harmonization in the structure of the public \nadministration. And, the conflict points of the educational system are at the levels of \ndecision making and the information flow.    \nKljučne riječi: change, environment, dynamic, complexity, system, innovative \norganization, leadership, culture, development, evaluation. \nUDK vrstilec  371.3:65.011.1(043.2) \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nv \n \nSADRŽAJ \n \n1 Uvod   ............................................................................................................. \n1 \n \n1.1 Obrazovanje u BiH ................................................................................ \n1 \n \n1.2 Uticaj politike na školstvo ..………………………………………….. \n2 \n \n1.3 Reforma obrazovnog sektora ………………………………………… \n3 \n \n1.4 Moja iskustva ........................................................................................  \n5 \n \n1.5 Namjera ovog rada ................................................................................  \n5 \n \n1.6 Sadržaj rada ........................................................................................... \n6 \n2 Teorijska razmatranja o promjenama ....................................................... \n9 \n \n2.1 Teorija promjena ................................................................................... \n9 \n \n \n2.1.1 Teorija dinamičnog angažmana ................................................ \n9 \n \n \n2.1.2 Teorija složenosti i teorija kaosa: red i nered ...........................  \n13 \n \n \n2.1.3 Definiranje promjena u javnom sektoru .................................... \n16 \n \n \n2.1.4 Odlučivanje i profesionalizacija ................................................ \n17 \n \n \n2.1.5 Otpori i konflikti ........................................................................ \n18 \n \n2.2 Teorija organizacije i promjena ............................................................. \n20 \n \n \n2.2.1 Zatvoreni i otvoreni sistem i promjene  ……………………… \n20 \n \n \n2.2.2 Struktura inovativne organizacije  ............................................ \n23 \n \n \n2.2.3 Proces obvladavanja promjena ................................................. \n27 \n \n2.3 Vođenje i promjena …………………………………………………...                                         \n29 \n \n \n2.3.1 Planiranje promjena  .................................................................. \n29 \n \n \n2.3.2 Vođenje promjena ..................................................................... \n32 \n \n \n2.3.3 Razvoj organizacije i promjene  ................................................ \n34 \n \n2.4 Evaluacija promjena  .............................................................................                                       \n37 \n \n \n2.4.1 Stalno poboljšanje kvaliteta  ..................................................... \n37 \n \n \n2.4.2 Pristup evaluaciji ....................................................................... \n38 \n \n \n2.4.3 Praćenje promjena  ................................................................... \n41 \n3 Metodologija istraživanja  ...........................................................................        \n43 \n \n3.1 Uvod  .................................................................................................... \n43 \n \n3.2 Studija slučaja  ...................................................................................... \n44 \n \n3.3 Uzorak ................................................................................................... \n46 \n \n3.4 Određivanje validnosti i reliabilnosti .................................................... \n48 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nvii \n \n \n3.5 Metode prikupljanja podataka  .............................................................. \n49 \n \n \n3.5.1 Intervju  ..................................................................................... \n50 \n \n \n3.5.2 Vađenje podataka iz dokumenata  ............................................. \n52 \n4 Obrada podataka  .........................................................................................                                       \n 53 \n \n4.1 Intervju i zakonodavstvo .…………………………………………….   \n53 \n \n4.2 Intervju i teorija  .................................................................................... 62 \n \n \n4.2.1 Promjene u javnom sektoru: red i nered  ……………………...  62 \n \n \n4.2.2 Obvladavanje promjena u organizaciji: sistem, struktura, \nproces  ....................................................................................... \n \n64 \n \n \n4.2.3 Vođenje promjena: planiranje, razvoj, evaluacija  …………… \n69 \n5 Zaključci i preporuke  ……………………………………………………                                      \n75 \n \n5.1 Odgovori na ključna pitanja  .................................................................  75 \n \n5.2 Zaključak  .............................................................................................. 80 \n \n5.3 Preporuke za praksu i buduće istraživanje  ........................................... 82 \nLiteratura .……………………………………………………………………..  \n85 \nPrilozi   ………………………………………………………………………… \n95 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nix \n \n                  \nSKRAĆENICE \n \n \nOSCE \nOrganizacija za sigurnost i suradnju u Evropi \nBiH \nBosna i Hercegovina \nFBiH \nFederacija Bosne i Hercegovine \nRS \nRepublika Srpska \nFMONKS \nFederalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta \nTK \nTuzlanski Kanton \nBD \nBrčko Distrikt \nMCP \nMinistarstvo civilnih poslova \nASO \nAgencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju \nPZ \nPedagoški Zavod \nEC-TAER \nEvropska Koordinacija tehničke pomoći obrazovnog sektora \nNPP \nNastavni plan i program \nSWOT \nSnage, slabosti, mogučnosti, prijetnje \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n1 \n1    UVOD \n \nTrend današnjeg poslovanja je rastuća globalizacija tržišta robe i usluga širom \nsvijeta, na koje bitno utiče: ekonomska, tehnološka, politička i socijalno-kulturna sfera \n(Drucker, 2000). Uticaj razvoja tehnologije u oblasti komunikacija, unio je \nrevolucionarne promjene u poslovanje na širim geografskim prostorima. Kako je za \nglobalno poslovanje neophodno znanje, tako isto, u modernoj ekonomiji postaje \ncentralna investicija (Drucker, 2000). Visoke investicije u znanje, od strane vlade, \nistovremeno zahtjevaju ekonomsku opravdanost: između ulaganja u znanje i njihovih \nrezultata u znanju. Ovakav zahtjev, dovodi do razmatranja pitanja efikasnosti vlade i \nuređenja novih odnosa političke strukture društva, kao i položaj i uloga pojedinca u \nnjemu. Prema Drucker-u (2000: 260), ovaj zahtjev se može riješiti decentralizacijom, \nkroz pružanje organizacione neovisnosti insitucija. Po njemu, svaka organizacija, treba \nu svoje strateške ciljeve da uključi i globalnu konkurenciju (Drucker, 2001: 67) kojom \nse pojedincima, intelektualnim radnicima, nameću novi zahtjevi, kao što su: \nodgovornost za vlastiti doprinos; stalna inovativnost; neprestano učenje i  poučavanje. \nTako intelektualni kapaciteti resursa postaju ključni marker. A, obrazovanje, prva \nvrijednost u izboru modernog čovjeka (2001: 142).  \n \n1.1  Obrazovanje u BiH \n \nJavno obrazovanje BiH zauzima posebno mjesto u vrijeme Austro Ugarske, kada \nse otvaraju javne Gimnazije, škole za učitelje i tehničke škole. Oblikovanje javnog \nobrazovnog sistema nastavlja se nakon drugog svjetskog rata u okviru Federalne \nRepublike Jugoslavije. U tom periodu ukidaju se privatne i religiozne škole. Obrazovni \nsistem Jugoslavije karakterisao se 'decentralizacijom, specifičnih obrazovnih sistema \nsvake federalne jedinice (republike)', što je prema mišljenju Zgage (u Koren, 2002: 5), \ndaleko prije nego što su počeli globalni trendovi decentralizacije. Do 1990. godine \nstruktura obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine nije se puno razlikovala od struktura \ndrugih republika Jugoslavije. A, činilo je predškolsko, osnovno, srednje, i visoko \nobrazovanje.  \nU 1990./91. školskoj godini jedna trećina stanovništva BiH aktivno učestvuje u \nobrazovanju. Tadašnji obrazovni sistem dizajniran je u jednopartijskom političkom \nsistemu. Prvi više stranački  politički izbori bili su 1990. Strateški pravac ovog perioda \n1 Uvod \n \n2\ntemeljio se na izgradnji efikasnog obrazovnog sistema i njegovog približavanja \nEvropskim i svjetskim trendovima. Pojavom rata prekida se implementacija ovog \nstrateškog pravca (Education in The Federation of Bosnia and Hercegovina; Federalno \nMinistarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, 2000). \n \n1.2 Uticaj politike na školstvo \n \nIzmeđu aprila 1992. i decembra 1995. BiH proživljava ratni period, tokom kojeg  \n50% populacije mijenja mjesto boravka. Ogromni gubitci, nematerijalni i materijalni, \nuzrokovali su individualne i društvene poremećaje. Potpisivanjem Dejtonskog \nsporazuma 1995. BiH se struktuira u dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine \n(FBiH) i Republiku Srpsku (RS). Administrativno, FBiH dijeli se na 10 Kantona. A, od \n2000. godine, iz RS je izuzet i uspostavljen distrikt Brčko, sa sopstvenom autonomijom \n(Pokretanje debate: Poštuje li BiH svoje međunarodne obaveze na polju obrazovanja-\npitanja za građane BiH, OSCE, Mission to Bosnia nad Herzegovina, 2005).  \nUstav BiH (www.ustavnisud.ba) sadrži jasne odredbe kojima uređuje \nnadležnosti na državnom nivou. Obaveza je države i oba entiteta da osiguraju i zaštite \npravo na obrazovanje koje ima prioritet nad svim domaćim zakonima. Sve nadležnosti i \nfunkcije, koje nisu izričito dodijeljene institucijama  državnog nivoa, spadaju u \nnadležnost institucija ova dva entiteta. \nU skladu sa Ustavom RS (www.vladars.net), nadležnosti u oblasti obrazovanja \nsu 'centralizirane' na nivou entiteta i vrše ih republički i općinski organi. Glavne \nupravne i stručne funkcije u predškolskom, osnovnom, srednjem, i visokom \nobrazovanju obavljaju Ministarstvo prosvjete i kulture i Republički pedagoški zavod. \nOpćine su nadležne za finansiranje prijevoza učenika, ishrane i smještaja. \nUstavom Federacije (www.fbihvlada.gov.ba) 'decentralizacija' nadležnosti u \noblasti obrazovanja prenosi se na četiri nivoa autoriteta: federalni, kantonalni, lokalni - \nopćine, i školu. Federalni nivo ima ulogu kooperacije i koordinacije između kantona, ali \nbez obezbjeđenih mehanizama zaštite prava ovog nivoa, što onemogućava vođenje \nkonstruktivnog dijaloga između svih nivoa. Svo značajno odlučivanje prenešeno je na \nKantonalne nivoe u ruke deset ministara obrazovanja. 'Centralizacija' moći autoriteta na \nkantonalnom nivou, karakteristiše se slabom kooperacijom između kantona. Njihova \norganizaciona struktura slična je Federalnom Ministarstvu, izuzev što su im  dodate \n1 Uvod \n \n3\ninstitucije Pedagoških Zavoda kao dio organizacione strukture. Nadležnosti općina su \nkao i u RS vezane za nadležnosti finansiranja prijevoza učenika, ishrane i smještaja.  \nDirektna posljedica jakog trenda centralizacije vlasti na Kantonima i u entitetu \nRS, posebno u oblasti fiskalne politike, (član 4. Ustava FBiH i član 8. Ustava RS) ima \nveoma negativne posljedice na mogućnost i sposobnost lokalnih organa vlasti da \nadekvatno zadovolje potrebe i zahtjeve lokalnog stanovništva. Poseban problem \npredstavlja nedostatak komunikacije između lokalnih organa vlasti na jednoj strani, te \nkantona i entiteta na drugoj, posebno u procedurama kreiranja i donošenja zakona i \ndrugih propisa centralne vlasti koji ih se direktno tiču (Evropska povelja o lokalnoj \nsamoupravi, OSCE Misija u Bosni i Hercegovini i Savjet Evrope, Sarajevo, 2003).  \nFunkcije školskog menadžmenta, u oba entiteta, podijeljene su između školskog \nodbora; administrativnog autoriteta i školskog direktora. Školski odbor čine \npredstavnici roditelja, a njihov broj varira od kantona do kantona i u RS. Školski \nmenadžment je odgovoran kantonalnom ministru u FBiH ili entitetskom ministru u RS \n(www.oscebih.org).  \nObrazovna struktura sistema oba entiteta je slijedeća: predškolstvo, osnovna \nškola, srednja škola, visoko obrazovanje. Općenito struktura se nije promijenila u \nodnosu na onu koja je bila prije rata (prilog 2). \nSistem obrazovanja je u cjelini prilično isparćan, na nekoliko podsistema (RS, \ndeset kantona FBiH, federalni nivo, Brčko Distrikt, međuentitetski nivo, i nivo države \nBiH). Institucionalno gledajući, ovim podsistemima upravljaju ukupno 23 organizacije. \nTaj broj obuhvata Agenciju za standarde i ocjenjivanje (ASO), koja funkcionira na \nmeđuentitetskom nivou, 13 ministarstava, Odjel za obrazovanje BD, osam pedagoških \nzavoda na entitetskom i kantonalnom nivou (prilog 1). \n \n1.3 Reforma obrazovnog sektora  \n \nReforma obrazovnog sektora, krenula je dokumentom 'Srednjoročna razvojna \nstrategija BiH 2003-2007' (Srednjoročna razvojna strategija Bosne i Hercegovine 2003.-\n2007.; Vijeće ministara, Vlada Federacije i RS, Ured koordinatora BiH ). Ovim \ndokumentom, naglašene su slabosti obrazovnog sektora:  \n§ velik broj zakona koji regulira ovu oblast,  \n§ potpuno zanemaren naučno-istraživački rad,   \n1 Uvod \n \n4\n§ nastavni planovi i programi neprilagođeni zahtjevima Evropske zajednice,  \n§ visok stepen politizacije obrazovnog sistema,  \n§ preklapanje ingerencija između ministarstava obrazovanja i pedagoških zavoda, \n§ nesklad između inicijalnog obrazovanja nastavnika i stvarnih potreba nastavne \nprakse, \n§ uspostaviti sistem obuke i usavršavanja nastavnika putem programa za obuku \nmentora i osnovati institucije za obuku nastavnika.  \n \n2003. godine usvojena je 'Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i općeg \nsrednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini' (Obrazovne vlasti BiH i EC-TAER, \nProgram Evropske Unije, 2003)  kojom se naglašavaju namjere reforme obrazovanja: \n• reorganizacija školskog sistema radi njegovog efikasnijeg doprinosa ekonomskom \noporavku zemlje, \n• modernizacija ili reorganizacija školskog sistema kao osnovne podrške demokratskom \nrazvoju u zemlji, \n• modernizacija ili reorganizacija školskog sistema kao osnovne podrške budućoj \nevropskoj integraciji zemlje. \nKroz dokument Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i \nHercegovini (FMONKS, Sarajevo i RS, Banja Luka, 2004) utvrđeni su osnovni principi \ni standardi za organizaciju i funkcioniranje predškolskog, osnovnog i srednjeg \nobrazovanja, te osnivanje i funkcioniranje institucija koje obezbjeđuju obrazovanje u \nBiH. U skladu sa odredbama ovog zakona, entiteti, kantoni i Distrikt Brčko dalje su \nregulirali pitanja upravljanja u školama, uključujući odnose između škola i javne \nuprave. A, državnom Ministarstvu civilnih poslova dodijeljena je nadležnost za \nnadgledanje provedbe ovog zakona. \nOSCE predvodeći proces, koji ima za cilj uspostavljanje jedinstvenog \nobrazovnog sistema na nivou države Bosne i Hercegovine,  postavlja kao ključni izazov \nosiguravanje djelotvorne reforme obrazovnog sistema svih nivoa BiH kao strateške \nkomponente oporavka društveno-ekonomskog sistema u cjelini. Svi zahtjevi  \nreformskih promjena BiH, navedenih dokumenata, usklađeni su sa zahtjevima Evropske \nUnije (Lisabon, 2000; Bolonja, 1998; Bruxelles, 2000; Kopenhagen, 2002). Među \n1 Uvod \n \n5\nzahtjevima se posebno ističu 'tri' elementa koja su tipična za današnje obrazovne \nreforme širom svijeta: decentralizacija; privatizacija i efikasnost podučavanja i učenja.  \n \n1.4 Moja iskustva \n \nNa prostoru entiteta FBiH, Tuzlanski Kanton (TK) je geografski i populaciono \nnajveći kanton (www.fzs.ba). U skladu sa reformskim zahtjevima, u ovom kantonu su \nusaglašeni  novi zakoni za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje. Donešeni su \nnovi kurikulumi, koje prati kontinuirana obuka nastavnika u primjeni nove metodologije \nrada sa učenicima. Počela se provoditi obuka javne administracije u školskom \nmenadžmentu. Uveden je novi način finansiranja škola i dr.  \nPozitivna izjava OSCE-a o ovom kantonu u smislu da efektivno sprovodi \nreformske promjene (Izvještaj, OSCE, Sarajevo, 2005), privukla je moju pažnju. \nPostavila sam sebi pitanja: Da li stvarno postoji promjena? U čemu je ta promjena?  \nOsobno, radeći kao savjetnik Pedagoškog zavoda (upravne jedinice Ministarstva \nobrazovanja Kantona), i uključenošću kroz međunarodne projekte, stekla sam određena \niskustva u vezi uvođenja promjena. Na osnovu iskustva sam naučila, da je za svaku \npromjenu potrebna adekvatna situacija i vrijeme, kako bi je ljudi prihvatili. Za promjenu \nje potrebna i podrška i pritisak svih nivoa kako bi se osigurala i postala održiva. I, što je \nveoma važno, nijedna se promjena ne dešava bez razvijenog efikasnog sistema \npovratnih informacija, recipročan odnos informiranja dviju strana i diseminacija \nvidljivih rezultata kroz produkte su temeljni. Po mom viđenju, proces promjena u BiH \nodvija se sporo najviše zbog izolacije građana kako u vanjskoj, u odnosu na svijet tako i \nunutrašnjoj u odnosu na entitete, kantone, općine, čemu dosta doprinosi i vladajući \npolitički ambijent.  \n \n1.5 Namjera ovog rada  \n \nObvladavanja sistemskih promjena na TK posebno me interesuje zbog njihovog \nvelikog intenziteta i obima uvođenja, u cilju ispunjenja zahtjeva datih u dokumentu \n'Reforma obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine' (2003).  Do sada, nisam pronašla da \nse neko bavio istraživanjem  uvedenih sistemskih promjena na području TK za protekle \ndvije godine. Namjera mi je da kroz dublju analizu, kroz sučeljavanja prakse i teorije, \n1 Uvod \n \n6\nistražim promjene u školama, koje su dio obrazovnog sistema, a  rezultate istraživanja \nponudim obrazovnim vlastima i školama.  \n \nCiljevi istraživanja su: \n1. Proučiti suvremenu obrazovnu literaturu u području uvođenje i obvladavanja \npromjena.  \n2. Istražiti kako promjene izvana utiču i da li utiču na promjene u odabranim \nškolama. \n3. Istražiti kako implementirane promjene zaposleni u tim školama  doživljavaju. \n4. Sučeliti teorijska razmatranja sa rezultatima istraživanja i izvesti neke zaključke \ni preporuke za obrazovni sistem Tuzlanskog Kantona. \n \nOgraničenja koja se javljaju:  \n• \nSvaka škola je poseban primjer za sebe. \n• \nDublji uvid u samo dvije škole ne omogućava generalizaciju. \n• \nNije moguće istražiti sve aspekte promjena \n• \nNa promjene utiče niz faktora koji su možda skriveni. \n• \nTrenutna slika procesa ako je pojednostavljena ili preuveličana može dovesti do \npogrešnog izvođenja zaključka. \n• \nKao istraživač moram voditi računa da me moj položaj i sudovi ne opterećuju. \n \n1.6 Sadržaj rada   \n  \nObvladavanje promjena može se proučavati s više aspekata, kao što su vrijeme, \nokolina, organizacija, vođenje (Stoner; Freeman; Gilbert,1995; Joyce, 2000). Većina \nautora tvrdi da su promjene u našoj civilizaciji sve brže i dinamičnije (Minzberg, 1989). \nSa aspekta organizacije uzroci promjena su u unutarnjoj i vanjskoj okolini, tako da \ngovorimo o obvladavanju promjena izvan i unutar organizacije, i uključuje: sadržaj, \nljude i procese (Anderson i Ackerman Anderson, 2001).U transformaciji organizacije, \nsva tri područja moraju biti integrirana u kretanju od toga gdje je danas ka njenom \nizboru gdje želi biti u budućnosti (Everard, Morris, Wilson, 2004; Paton, McCalman, \n2000; Clark, 1996). Opstanak organizacije u 21. stoljeću, ovisi, ne samo od njene \nprilagodljivosti, već, i njene 'usmjerenosti' vidnim i učinkovitim promjenama, kako \nizvan tako i unutar organizacije, kojima pokazuje svoju korisnost (Hargreaves i \n1 Uvod \n \n7\nHopkins, 2001). Mnogi autori ističu, da u današnjem vremenu punom paradoksa, veoma \nje važan stalni reinžinjering procesa ili organizacionog poboljšavanja procesa (Stacey, \n1997; Senge, 2001). U školi, stalno poboljšanje je u uskoj vezi sa 'uspješnim' i \n'efikasnim' postizanjem cilja (Sallis, 1996; Sergiovanni, 2001). \nKreiranje obrazovnog sistema na zahtjevima društva 'znanja' postavlja krucijalno pitanje \no 'strukturi školske organizacije' koja treba da odgovori uticajima vlade i \nprofesionalnosti (Drucker, 2000), što predstavlja izuzetno složen proces koji zahtjeva \nmobilizaciju, koordinaciju i fuziju više komponenti (Fullan, 2000). Kako je interakcija \nljudi dinamičan i živi proces koji se veoma teško kontrolira unutar organizacije, mnogi \nautori stoga ističu važnost autonomije škole (Haynes, 2003), pogotovo ako govorimo o \nkreiranju inovacija, koje se ne mogu tek tako kopirati iz jedne u drugu organizaciju \n(Koren, 1999). U procesu provođenja promjena i konverzije znanja, direktori su \nkrucijalni za uspješnu implementaciju promjena u školi (Stoll i Fink,  2000; Caldwell i \nSpinks, 1993; Lyytinen, 2005).  \nOva teorijska razmatranja o promjenama pobudila su moj interes za njihovo \nistraživanje u školama Tuzlanskog Kantona kroz emotivnu stranu doživljaja promjena \nkod ljudi u tim školama.  \n \n \n9 \n2   TEORIJSKA RAZMATRANJA O PROMJENAMA \n \n2.1  Teorija promjena  \n \nProučavajuči promjene u literaturi fokusirala sam se na teorije menadžmenta  \nkoje razmatraju uticaj dinamike  odnosa  i uslova u uvođenju promjena (Stoner; \nFreeman; Gilbert, 1995), koji tokom vremena, dovode sistem do složenosti - reda ili \nkaosa – nereda (Haynes, 2003). Nova ekonomija zahtjeva drugačije uređenje javne \nuprave u okviru sistema, kojom se povećava uloga odgovornosti pojedinaca za \nodlučivanje i lični profesionalni razvoj (Drucker, 2000), što uslovljava konkurentnost, i \nveću pojavu otpora i konflikta ljudi prilikom uvođenja promjena. \n \n2.1.1  Teorija dinamičnog angažmana  \n \n21. stoljeće donijelo je modernim organizacijama intenzivan pritisak vremena, \nkoje zahtjeva noviji, dinamičniji angažman obvladavanja ljudskih odnosa i brže \nprosuđivanje uslova za promjene. Nasuprot statičnoj nezainteresiranosti za promjene, \ndinamika uključuje neprestani porast aktivnosti za promjene i intenzivnu uključenost sa \ndrugima kroz angažmane (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 49). Ova teorija, prema \nautorima, uključuje šest različitih i bitnih područja, kao što su:  \n• \nNovo organizaciono okruženje.  \n• \nEtika i društvena odgovornost.   \n• \nGlobalizacija i menadžment.  \n• \nInventivna i reinventivna organizacija.   \n• \nKulture i multikulturalnost.   \n• \nKvalitet.   \n \nOrganizaciono okruženje \nNovo 'organizaciono okruženje' proističe iz složene i dinamične  'interakcije \nljudi' unutar organizije i interakcije sa drugim organizacijama. Unutar organizacije, ova \ninterakcija se odnosi na učešće svih zaposlenih i Odbora, koji imaju ulogu da razvijaju i \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n10\nmijenjaju unutrašnji ambijent organizacije, otvarajući ga ka vanjskom ambijentu. \nInterakcija organizacije sa vanjskom okolinom odvija se kroz uzimanje resursa kao \ninputa (ulaza- u školi to je broj upisanih upčenika), koje vraća nazad u vanjsku okolinu \nkao outpute (izlaze- u školi to su učenici koji su završili školu) kroz transformiran \nprodukt ili servis (u školi to su programski sadržaji, nastavnici, sredstva). Aktivnosti \nvanjske okoline mogu biti kroz direktne i indirektne elemenate. Direktni, se odnose na \naktivnosti učesnika (stakeholderi) kao što su korisnici, posebne interesne grupe, \nagencije vlade, sindikati i drugo. A, indirektni,  se odnose na aktivnosti vlasnika \n(sherholderi), u ovom slučaju vlade TK, koja kroz 'tehnološke, ekonomske, društvene i \npolitičke varijable' utiče na uređenje i klimu organizacije (Stoner; Freeman; \nGilbert,1995: 50-63, Tavčar, 2002: 79).  \n \nEtika i društvena odgovornost \nTeorija dinamičnog angažmana naglašava važnost etike i društvene odgovornosti \nu vođenju ljudi sa 'vrijednostima' njihove organizacije. Etika se definira kroz \nproučavanje uticaja naših odluka na druge ljude (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 107). \nNova politika teorije uprave preporučuje organizacionu strukturu ograničene moči \nizgrađenoj na organizacionoj neovisnosti. Moderne organizacije, slobodnog društva, \ndaju pojedincima slobodu da se kreću izvan uskih i restriktivnih okruženja, tribua, sela i \nmalih gradova. Međutim, ove beneficije 'slobode nameću i breme odluka i odgovornosti \nza ono što se želi biti i što se želi postići' (Drucker, 2000: 258). Autor smatra, da \nmultidimenzionalna složenost vladine organizacije se ogleda kroz funkcionalnost \nnjenog rada, u stalnom traženju odgovora na pitanja 'šta je naš posao?' kako su \ndefinirani rezultati? i čime će rezultirati? (Drucker u Nelson, 2005: 2). Tako ciljevi \npolitike organizacije treba da služe različitim namjerama zajednice. A, pitanje morala, \ncentralni je problem svih organizacija, moč odlučivanja i izvođenje moči. Međutim, svi \ntreba da preuzmu odgovornost za sopstvene aktivnosti (Drucker, 2000: 201). Potrebe \norganizacije treba zasnivati na ne personalnim ciljevima, kroz mnoge potrebe i želje \ndruštva, zajednice i individua. Temeljni princip novog pluralističkog društva zasniva se \nna pokazivanju 'svog produkta' (2000: 211).  \nPromijene u upravljanju školskog sistema ukazaju na pojavu tenzija između: \n• povezanosti i uzajamnog dijeljenja,  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n11\n• takmičenja i suradnje, \n• centralnog i lokalnog donošenje odluka  (Glatter u Bush i Bell, 2002: 228) . \n      Beugré i Acar (2001: 2) dodaju još i tenzije, između samoupravnog \ndecentraliziranog sistema i centralizirang kurikuluma, kao i kontrolu nametnutu kroz \nstandardizirane testove. Zatim, u dubljem i bržem odgovoru obrazovanja na \nmeđunarodne, društvene i tehnološke promjene. Osim toga, rad se mora dizajnirati na \ntakav način da ‘su ljudi uključeni u zadaće koje imaju cilj i smisao. Organizacija mora \nuskladiti rad prema ljudima, a ne obrnuto. Sve drugo je manje optimalno i  ne garantuje \nizvedbu. Trnavčevića (2003: 28) naglašava, da marketizacija obrazovanja uključuje \nrazne procese ''decentralizaciju, prenos moči na niže nivoe školskog sistema, \nderegulaciju kapitala (finansiranje per capita), a osnovni koncept je u jednostavnom \nodabiru škole''. \n \nGlobalni građanin \nTeorija dinamičnog angažmana ističe da menadžer 21. stoljeća misli o sebi kao \n'globalnom građaninu' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 50).  Kraj 20. stoljeća označio \nje promjene u informacionoj tehnologiji, koje su uticale na vrstu i način organizovanja. \nKao rezultat su društvene promjene, posebno pojava globalizacije, koja uključuje tri \nmeđusobno povezana faktora 'blizinu, lokaciju i konkurentnost' (Stoner; Freeman; \nGilbert, 1995: 127). Cijeli svijet postaje 'globalno selo' (Drucker, 2000: 80). Tri su \nopsežna pritiska globalizacije na obrazovanje. Prvi, u poticaju škole na povezivanje sa \nvanjskim svijetom, kako bi pripremila mlade ljude za globalnu ekonomiju i tehnologiju. \nDrugi, za međunarodnu konkurentnost, obrazovni sistem treba da podigne kvalitet i \nkvantitet 'outputa' obrazovanja, da je ekonomičniji, učinkovitiji i efikasniji. Treći, jače \npovezivanje škole i njenog okruženja promoviše pravo pojedinca u društvu na slobodu \ngledišta (Foskett u Bush i Bell, 2002: 241). Direktor škole više nije  na 'vrhu \nhijerarhijske piramide, već na granici između škole i okoline' (Koren,1999: 52), kroz \ntakozvani ‘granični menadžment’ direktor prati događaje oko sebe i troši više vremena \nza pregovore između škole i okoline (Everard i Morris, 1996: 178).  \n \n \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n12\nKultura i reinovativnost organizacije \nKonceptom \n'liberalizacije \nmenadžmenta' \notklanja \nse \nrigidna \nstruktura \norganizacije koja koči ljudsku kreativnost. Kultura i reinovativnost organizacije, četvrta \nje oblast teorije dinamičnog angažmana (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 50). Brze \npromjene modifikacije i poboljšanja traže 'razvojna istraživanja', jer danas više nije \nmoguće sve raditi sam,  potrebno je osloniti se na učenje od drugih (Drucker, 2000: 49). \nZa ovu ulogu personalnih i organizacionih transformacija menadžeri nisu pripremljeni. \nOni moraju učiti, kako graditi i upravljati ljudskim grupama, učestvovati, pretvarati \nvizije u procese, tehnologiju u produkte, i šire prihvaćanje novog (Anderson; Ackerman \nAnderson, 2001). Prije razvoja  promjena treba prethodno reafirmisati tradicionalne \ndruštvene vrijednosti koje služe kao osnov u pokretanju razvoja (Drucker, 2000: 133). \nTeorija stavlja naglasak na različitom viđenju vrijednosti kroz multikulturalnost (Stoner; \nFreeman; Gilbert, 1995: 50). Moralna svrha obrazovanja, na mikro nivou, je pružanje \nrazličitih životnih šansi svakom učeniku jer ide ka budućnosti.  A, na makro nivou, \nsastavni je dio razvoja demokratskog društva. Postmoderno društvo, društvo znanja, \nnaglašava u obrazovnoj reformi usvajanje moralne svrhe iz dva bitna i složena razloga. \nJedan, se odnosi na dinamiku različitosti, pravednosti i moči. A, drugi, na sam koncept \nsloženosti. Za postignuće moralne svrhe potrebna je interakcija uzajamnih interesa \ngrupa (Fullan, 2000: 1-2).   \n \nPoboljšanje kvaliteta \nPrema teoriji dinamičnog angažmana poboljšanje kvaliteta institucije je u smislu \nveće kontrole postignuča djelovanja. Veća sloboda mora biti povezana sa većom \nodgovornošču. Za obrazovanje 'poboljšanje više nije samo opcija nego potreba' (Sallis, \n1996: 5). Osiguranje vlastitog kvaliteta Gardner (u Walker i Dimmock, 2002: 120) \ndefiniše, kroz potrebe efektivnog vođenja škole: ''... \n \n• spremnost za suprotstavljanje autoritetu, \n• preuzimanje rizika, \n• elastično vračanje na pogreške, \n• povjerenje u vlastite instikte i intuiciju, \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n13\n• sposobnost da se vidi velika slika, \n• osjećaj za vrijeme koje uključuje refleksiju i učenje iz iskustva ...''.  \nNajveći diskontinuitet modernog društva je u promjeni pozicije moči znanja. Novo \ndruštvo treba ne samo 'čovjeka' koji može da stvara novo znanje već i 'kalfu' koji znanja \npretvara u svakodnevne radnje. (Drucker, 2000: 358). O agensima i kretanju procesa \npromjena razmatra i teorija kaosa i složenosti. \n \n2.1.2 Teorija složenosti i teorija kaosa: red i nered \n \nTeorija složenosti i kaosa, razvila se u zadnje dvije dekade, a privukla je moju \npažnju zbog poređenja dinamike angažmana u vremenu između prirodnih i društvenih \nnauka. U prirodi, promjene su neizbježne, a ponavljanje određenih događaja omogućava  \nim naučno proučavanje. Međutim, u društvenim naukama, danas, velika je nesigurnost i \npoteškoća u razumijevanju ponašanja ljudi i njihovih interakcija (Haynes, 2003: 30). Da \nli je moguće ponoviti određene događaje kod ljudi, ako su se desili u drugom vremenu i \nuslovima? (Fullanu, 2000).  Ako želimo poboljšanja u organizaciji, kako strateški \nplanirati i voditi plan? (Mintzberg, 1998). Unutar organizacije, možemo izvesti \npromjene koristeći naše unutarnje snage za prevazilaženje slabosti i za napredak \norganizacije. Promjene pružaju organizaciji jednako i, mogućnosti i, prijetnje iz vanjske \nokoline. One mogu umarati, a prisustvo promjene  vidljivo je kroz naše svakodnevne \naktivnosti (Haynes, 2003: 32). \n \nTeorija složenosti: red  \nParadoks složenosti  leži u tome da se priroda dinamike može i dizajnirati i \nstimulisati u pravom pravcu, ali se nikad ne može kontrolirati.  Tako da, zbog brzih \npromjena u okruženju, nije uspješno građenje racionalne strateške reforme (Mintzberg, \n1998). Brze promjene postmodernog društva su endemične, to je sistem koji stalno \nispočetka samogeneriše složenu dinamičnost (Fullan, 2000: 3). Kod odlučivanja o \nstrategijama menadžmenta i vođenja važno je uzeti u obzir opće karakteristike uslova, \nkoji mogu biti linearni i nelinearni. Prema Sergiovanni-ju (2001: 51), to su:   \n \n \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n14\nLinearni uslovi \nNelinearni uslovi \nStabilna, predvidljiva okolina. \nČvrsto povezan menadžment. \nIzgubljena kulturološka povezanost. \nDiskretni ciljevi. \nStruktuirani zadaci. \nJednostavna rješenja. \nLako mjerljivi krajnji ishod. \nSigurne operativne procedure. \nOdređene posljedice aktivnosti. \nJasne linije autoriteta. \nDinamična okolina. \nGubljenje menadžment povezanosti. \nČvrsta kulturološka povezanost. \nMultipli i kompetitivni ciljevi. \nNestruktuirani zadaci. \nUpućenost rješavanju. \nPoteškoće za mjerenje ishodišnih rezultata. \nNesigurne operativne procedure. \nNisu određene posljedice aktivnosti. \nNejasne i konkurentne linije autoriteta. \n \nU društvenim naukama pojam složenosti stvara problem za generalizaciju \npojava. Generalizacija znači primjenu dobijenih rezultata istraživanja na slične situacije \nu budućnosti. Teorija složenosti zasnovana na pojmu modela linearnosti uzroka i \nposljedica nije odgovarajuća za razumijevanje složenih situacija u kojima  mnoge \nvarijable utiču jedna na drugu. Tako da ono što se radi u jednom slučaju ne mora nužno \nda se radi i u drugom, odnosno, ne može biti preslikano (Haynes, 2003: 48). Poteškoća \nu pronalaženju povezanosti između uzroka i efekta, otvara nelinearan način planiranja \npromjena, kroz kreativna rješenja nastala interakcijama, u obilju različitih nestabilnih i \nnesigurnih uslova (Fullan, 2000: 4).   \n \nTeorija kaosa: nered  \nRiječ kaos koristi se za tumačenje stvarnosti za koju nikada nema dovoljno \nsaznanja o njenim sitnim detaljima u odnosu na cjelinu. Cilj teorije kaosa je 'stvaranje \nreda iz dinamičnog nereda i evolutivnog procesa' (Haynes, 2003: 30) ili kontrola \nneravnoteže (Brooke- Smtih, 2003: 23). \nSloženost se mjeri i razumije samo ako tokom vremena neka promjena ima \nsmisao. Ono što se posmatra kao kaos zavisi od onoga što se desilo jučer i onoga što će \nse desiti sutra. Kaos je dobar ako se koristi za proizvođenje novog poredka, koji će \nsačuvati organizaciju i profesionalnu praksu, kroz nova rješenja i novu praksu. Ali, ako \nkaos preovlada i postane neupravljiv, gubeći osnovne granice, onda se organizacija \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n15\nnalazi u problemu. Isto važi i, za društvo i, za vlade. Kaos pruža mogućnosti ali i \nprijetnje. Sve promjene same po sebi nisu dobre. Teorije kaosa i složenosti impliciraju \nda je priroda promjena u tome da su one neizbježna, i da nam određuju događaje koji se \nmogu ponoviti (Haynes, 2003: 32). Škola se uvijek mijenja (Brooke- Smtih, 2003: 99). \n    Teorija složenosti je učenje i adaptiranje u nestabilnim i nesigurnim uslovima, a \nevoluciona teorija, pri tome, postavlja pitanje o vremenu evolucije posebno u \ninteraktivnoj suradnji (Fullan, 2000: 6). Intenzivna interakcija uključuje različite ljude, a \nrazlika daje evolutivnu prednost jer je, (a) interakcija esencijalna za rješavanje \nproblema, i što (b) različite interakcije otkrivaju i daju efektivne odgovore moralnih \nrješenja nemirnoj sredini (Fullan, 2000: 8). \nRazdvajanje (bifurkacija) je termin koji se koristi u teorijama kaosa i složenosti, \nda bi se opisala kritična tačka vremena, kada su sistemi i organizacije najviše podložni \ndramatičnim promjenama, 'prelaskom iz jedne faze sistema u drugu moguću fazu \nsistema' (Lucas, 2005: 3). U vezi je s konceptom transformacije promjene, a još se \nnaziva faza tranzicije. Koncept pokušava razumjeti pojavu društvene i organizacione \ntransformacije. Na vrhu ovog ciklusa, organizacija može ili da se eksponencijalno \nrazvija ili da upotpunosti \"umre\". To je vrijeme kada organizacija može da izađe iz \nšablona tzv. normalnog ponašanja. U smislu tranzicije ili transformacije, može se \nočekivati potpuno novo stanje kada organizacija ulazi u novu fazu svog razvoja \n(Haynes, 2003: 33). Autor se pita, da li je moguće prepoznati ovo kritično vrijeme i \ndonijeti odluke, a ako je moguće šta uraditi povodom toga? Jedna je stvar upravljati \npromjenama, a druga je upravljati transformacijom.   \nPokušaj da se stvori novi red struktura često dovodi do poteškoća, jer su \ndanašnje organizacije mnogo složenije. Jednostavno prestrukuiranje nije više moguće \nkao prije, jer složenost okoline zahtijeva znatno više (Haynes, 2003: 34).  \nNavedene teorije kažu,  da je u našem interesu rizikovati, živeći i učeći na samoj \nivici kaosa, postavljajući balans između previše i premalo strukture, samoorganizirajući \nsistem razmjenom informacija kroz interakciju (Fullan, 2000: 12; Haynes, 2003: 40). \nFullan (2000) ističe, da proaktivni odnos  organizacije prema promjenama treba: \ngrađenja sebe i suradničke kulture koja informiranjem i generiranjem ideja razvija \nuspješnu učeču zajednicu kroz recipročne odnose sa okolinom (2000: 80). Treba voditi \nračuna o složenosti prenosivosti u kopiranju inovacija, jer su  one produkt drugih ljudi i \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n16\nuslova u kojima su funkcionirale, na kraju, uspješne inovacije traže prema trenutnim \nuslovima sopstveno reformisanje. Reforma traži više istovremenih inovacija, koje ovise \nod razvijenosti lokalnih kapaciteta. Što je složen problem, jer je 'svaka lokalna situacija \nu određenoj mjeri jedinstvena' (Fullan, 2000: 64-5). \n \n2.1.3 Definiranje promjena u javnom sektoru \n \nMorrison (2003) difinira promjene, kao 'stalni i dinamični proces rasta i razvoja  \nkoje uključuje i potrebu reorganizacije. Ovaj proces transformisanja se vodi sa \nunutrašnjim ili vanjskim naporima, stvarnih vrijednosti ishoda prakse, i uključuje \nindividue, grupe ili instituciju' (2003: 13). Kada govorimo o javnom sektoru, na \nnjegovom vrhu su menadžeri -  ministri - koji razmišljaju o strateškoj viziji i planovima. \nSrednji menadžment - su direktori škola koji razmišljaju o strateškoj viziji i operativnim \nplanovima a, ljudi na prvoj liniji - su nastavnici koji razmišljaju o operativnim \nplanovima. Menadžeri – ministri i direktori – kod donošenja vizije obrazovanja, trebaju \nstrateška razmišljanja, i to, gledajući unaprijed i unazad, jer svaka dobra vizija \nbudućnosti  mora biti  ukorijenjena u razumijevanju prošlosti. Helikopterskim \ngledanjem odozgo dobijaju 'veliku sliku' u kojoj razlikuju 'šumu od drveta'. Treba da \npronađu dragulje sa idejama, to su oni koji mijenjaju njihovu organizaciju, kroz \ninduktivno ramišljenje posmatranjem iznad i ispod. Trebaju i kreativno ramišljanje \ngledanjem pored i izvan. Stavljajući kreativne ideje u kontekst, kako bi se vidio svijet u \nkojem se odvijaju. Gledanjem izvana konstruišu budućnost – izmišljajući svijet koji \ninače ne bi bio. Na kraju, potrebno je gledati kroz, a to znači da se vizija može ostvariti \nkroz rad (Mintzberg u Morgan, 1998: 126-8). Za menadžere ovo nije lak zadatak, \nposebno u novom sistemu javne uprave proisteklom sa svrhom smanjenja birokracije. \nAdministracija, unutar državne uprave, relativno je pasivna služba, koja služi vladi kroz \nbirokratske standarde. A, javni menadžment i njegova praksa, izvode aktivnosti koje su \nu službi građana. Novi model javnog menadžmenta postavlja nove odnose između \nvlade, javnih servisa i javnosti. Ključni procesi javnog sektora su priprema i vođenje \nstrategije promjena (Haynes, 2003:11-2; Joyce, 2000: 39).  \n \n \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n17\n2.1.4 Odlučivanje i profesionalizacija  \n \nPrema Drucker-u (2000) odlučivanje je u vezi sa nivoom moči odlučivanja, a s \ntim u vezi i odgovornost svakog pojedinca za sopstvene odluke i profesionalni razvoj. U \nreformi obrazovanja, ministar kao top menadžer, odlučuje o konceptu kroz izjave o \nmisiji obrazovanja, a direktor škole kao srednji nivo menadžera, odlučuje o vođenju \nunutarnje politike kroz rad sa ljudima. Pojedinci u školi su niži menadžeri koji su na \nprvoj liniji i koji odlučuju o tehničkom izvođenju operacije (Stoner; Freeman; Gilbert, \n1995). Ključno mjesto u nivoima menadžmenta ima direktor škole. Kad govorimo o \nvođenju promjena u školi, danas, zajedničko donošenje odluka i profesionalizacija \nučitelja ključni su elementi  za restruktuiranje škole. U tradicionalnoj školi, direktor je \nimao više uticaja u odlučivanju cjelokupnog vođenja škole, dok je uticaj vođstva \nučitelja bio nezavisan na školu. Međutim, oba vođstva, kroz njihovo djelimično \npreklapanje, najviše utiču na aspekte škole. Direktor u kontaktu sa ministarstvom, treba \nda planira poboljšanja struktura i organizacije, misije i kulure škole. Dok učitelji, kao \noperativni izvođači, treba da 'kroz otvorenu i iskrenu komunikacijsku sa kolegama, \nkorištenjem tehničkih i organizacionih vještina, poboljšavaju programe na bazi šireg \nznanja obrazovnih subjekata, lokalne zajednice i učenika škole' (Leithwood; Jantzi;  \nSteinbach, 1999: 128). Česta prepreka u razvoju učiteljovog vođstva je izolirana \nprofesionalna  kultura škole.  \nProfesionalna izolacija nastavnika ograničava događaje sa novim idejama i \nboljim rješenjima, vodi stresu u smislu brzine akumulacije prepoznavanja i ocjenjivanja \ndogađaja, i osjećaja nekompetentnosti. Profesionalna izolacija izaziva otpor za inovacije \nu podučavanju. Zato, Fullan i Hargreaves (1998: 15) kažu, da je interakcija krucijalni \nstimulans, ali  ne i rješenje.  \nU svijetu punom izazova, 'profesionalizam u poboljšanju kvaliteta je nešto što \ntraže sami učitelji, a proširuje se i na rad učitelja izvan učionice’. Ovo zahtjeva vrijeme, \nkoje također, može da predstavlja problem. 'Možda je pravi izazov reforme stalni proces \nrazumijevanja, da svaki problem ima i svoje rješenje', kaže Hargreaves (2000: 137).  \nReformske promjene izazivaju sagorijevanje nastavnika, a simptomi se javljaju \nkroz stres kako  personalni tako i organizacioni (Leithwood; Jantzi;  Steinbach, 1999: \n189). Hargreaves i Fullan (u Harris, 2001: 383) vide problem, reforme i restruktuiranja \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n18\nobrazovanja, u ‘razaranju povjerenja kod nastavnika, izvlačenju njihove energije, \noduzimanju njihovog vremena i nade'. U tom smislu Harris-ova (2001: 384) se pita, \nkako onda 'možemo promovirati profesionalni razvoj a, da on proizvede nadu i uspjeh?' \nOdgovor na ovo pitanje Leithwood i drugi (1999) nude, u kolegijalnoj suradnji kroz \nvlastito preuzimanje procesa zajedničkih ispitivanja, i dijeljenja vrijednosti, ciljeva i \nvizije podučavanja. Kroz odnose  obostranog povjerenja, poštovanja, primanja \nkonstruktivnih povratnih informacija i  novih osnaživanja. Učešćem nastavnika u \nodlučivanju o školskoj strukturi; upravljanju škole i profesionalnom razvoju resursa \n(1999: 183). Prihvaćanje odluke za promjene je bolan proces i izaziva konflikte \nprilikom razmatranja i dogovaranja.  Za opštu politiku, sistem, i ciljeve škole, \nproklamovane na višim nivoima, direktor, treba da uključi sve zaposle, a konačnu \nodluku treba da donose sam (Everard i Morris, 1996: 76). Prema autorima, uspješno i \nučinkovito povjerenje ovisi od: \n1. jasno postavljenih i vremenski određenih ciljeva, \n2. jasno određenih kriterija za dostizanje ciljeva, \n3. postupka pripreme i kontrolne tačke. \nZa uspješno i učinkovito pripremanje odluka bitano je: \n1. sakupiti što više pouzdanih podataka i mišljenja, \n2. poštivati različite mogučnosti, \n3. poštovati jasno određene kriterije.  \nA, uspješna i učinkovita izvedba, prema autorima, ovisi od:  \n1. plana, \n2. pripreme poboljšanja, \n3. uključivanje pravih ljudi u pravo vrijeme u okviru dobro nadziranog procesa. \n       \n2.1.5  Otpori i konflikti \n \nU procesu transformacije uzajamno dejstvuju i protusnage i potencijali za razvoj.  \nObvladavanje promjena je pitanje uticaja na obje ove snage, iako isprva snage opiranja \nmogu biti od primarnog značaja, kada se ulažu prvi napori kako bi se otpočeo proces. \nSuočavanje sa opiranjem mora, također, biti zasnovano na racionalnim rješenjima. Ovo \nje često u početnoj fazi učenja (Lyytinen, 2005: 10). \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n19\nOpiranje je prirodna emocionalna reakcija na promjene. A, prije svega, potiče iz \nstraha od nepoznatog i od ukidanja postojećeg stanja (Paton; McCalman, 2000: 47). \nPrilikom promjena mi nešto gubimo, ali s druge strane, možemo i nešto dobiti. I \ndobijanje i gubljenje su uvijek emotivna iskustva. Gubitak respekta, ili statusa, naročito \nmože prouzrokovati emocije. Opiranje promjenama jasno ukazuje na čežnju za starim i \nsigurnim. Razvodnjavanje razvojnih ciljeva može također biti iskaz opiranja. Ili, \nmodifikacija promjene, kao uobičajena strategija opiranja, tako da se čini da dolazi do \npromjene, ali je proces u stvari ograničen uvođenjem novih termina i koncepata, dok \nstare prakse ostaju nedodirnute. Razvojni projekti kroz   'lažnu obuku', mogu biti kao \nplivanje bez vode (Lyytinen, 2005: 10). \nSvo opiranje promjenama ne možemo eliminisati ali se na njih uvijek može \nuticati. Često  ključ za otvaranje vrata promjenama je uspješna komunikacija. Nužna \npretpostavka   dugoročnog opstanka je predstavljanje promjene u pozitivnim smislu \n(Paton; McCalman, 2000). Međutim, za ovo nam je potrebno određeno vrijeme. Dobro \nrješenje je u navođenju članova organizacije da učestvuju u promjeni. Međutim, ovo \nzahtjeva dobro funkcionisanje uključene grupe. Ohrabrenje i podrška su uspješna \nrješenja za prevazilaženje otpora kada ono dolazi iz nesigurnosti i poteškoće u \nprivikavanju na nove situacije.  \nKako onda prići promjenama i razvoju da bi se imale razumne šanse za uspjeh? \nLyytinen (2005: 11) savjetuje, da je važna pažljiva temeljna priprema za promjenu i \ndržanje za poslovicu 'brzina donosi gubitak'. Važno je obećati određene konkretne \nrezultate, dosta brzo, 'manji dijelovi promjene se mogu lakše prodati'. Bilo bi \nodgovarajuće omogućiti nekoliko alternativa za raspravu. Novi prijedlozi treba da su \ndobro utemeljeni, a nedostaci bivšeg sistema pomenuti. Treba da postoji granica za \nkompromise u inicijativama, ali s druge strane, treba odlučiti koji uslovi nisu za \npregovaranje. Također, trebate verifikovati da su prijedlozi shvaćeni i prihvaćeni u \npravilnom obliku, kaže autor.  \nPaton i McCalman (2000: 120) kažu, da uspjeh organizacije dolazi od \nzadovoljnih klijenata koje proizvode motivirani ljudi. Potencijalno u svakoj organizaciji \npostoji konflikt. Oni se javljaju svakodnevno, a njima je potrebno prići u razvojnom \nsmislu organizacije.  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n20\nTranzicija obrazovnog  sektora TK nalazi se pred etičkom odgovornošću \nefikasnog i učinkovitog poboljšanja kvaliteta obrazovanja koje u svojim vidljivim \nishodima treba da ima zadovoljne građene čija obrazovna diploma je konkurentna kako \nna Evropskom tako i na svjetskom tržištu rada. Ovaj zahtjev traži drugačiji vid \norganizacionih struktura obrazovnog sistema, veću profesionalnost svih uključenih u \npromjene i učinkovitu komunikaciju svih nivoa, kako bi se smanjili otpori ka \npromjenama. Ovo su doista visoki zahtjevi, a temeljno pitanje koje sam sebi postavila \nje: da li postojeći obrazovni sistem je tako struktuiran da ima resurse kojima može \nodgovoriti na date izazove u promjenama?   \n \n2.2 Teorija organizacije i promjena   \n \n2.2.1 Zatvoreni i otvoreni sistem  i promjene    \n \nPostoje otvoreni i zatvoreni sistemi za promjene organizacijskih odnosa sa \nokolinom (Morgan, 1986; Bush, 2003). Sa aspekta uticaja okoline na promjene, \nznačajna je Morgan-ova (1986: 15) podjela organizacija na:  \n• mehaničke, \n• organske, \n• učeće, \n• kulturalne. \nMehaničke organizacije uvode i razvijaju instrumente ili mehanizme, kojima, \nprema prirodi vrste, omogućavaju neko ciljano djelovanje u kojem se manje ili više \nignorira uticaj okoline (Morgan, 1986: 15). Ovakav zatvoreni sistem organizacije ne \npodrazumijeva slobodu informacija i energije, što je suprotno ljudskim sistemima kao \nurođenim otvorenim organskim sistemima. Primjer zatvorenog ljudskog sistema je \nautoritarna vlada sa čvrstim operativnim procedurama, koja često tretira ljudske sisteme \norganizacija, kao zatvorene sisteme rigidnim postavljanjem vještačkih ograničenja \nizmeđu njih i njihove okoline (Anderson i Ackerman Anderson, 2001: 116). U ovakvim \norganizacijama vrlo je teško sprovoditi promjene koje dolaze iz dinamičkog okruženja \nokoline. \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n21\nNasuprot njima organske organizacije djeluju kao organizmi, a karakterišu se \notvorenošću za potrebe okoline, pojedinca, grupe i organizacije u cjelini. Organizam \nima složen sistem koji se stalno mijenja i obnavlja kroz ubacivanje informacija i \nenergije u odnosima sa okolinom. A, što je, prema Morgan-u (1986: 40) osnova za  \nsamoodrživost organizacije. Autor, dodaje još i elemente homeostaze kroz zadržavanje \nsloženog sistema kao cjeline. Otvoreni ljudski sistem uključuje bogatstvo različitosti \nkroz fleksibilno partnerstvo sa drugima, stalno poboljšanje timova, školske zajednice, \ndemokratske vlade, poslovanja, korištenje web-a širom svijeta, što pokazuje aktivne \npromjene između ljudskog sistema i njegove okoline (Morgan, 1986; Anderson i \nAckerman Anderson, 2001). 'Kapacitet evoluiranja organizacije' ovisi od sposobnosti \nzagovaranja promjena i mogućnosti koje okolina posjeduje (Morgan, 1986: 41). \nSistemski pristup posmatra organizaciju kroz međusobno povezane i ujedinjene \ndijelove svrsishodnih sadržaja. Paton i McCalman (2000) kažu, da sistem sa unaprijed \ndefiniranim ciljevima mora biti u vezi sa ostalim sistemima iz okoline, što znači, da svi \nmoraju imati interes u ostvarenju cilja. Upravo ova podijela interesa garantira primjenu \nsistemskog pristupa. Bilo koji sistem, koji zavisi od aktivnosti drugog, mora biti \nustrojen u svjetlu saradnje (2000: 76-8). U bilo kojoj okolini sistemi i njihovi unutrašnji \nelementi imaju i individualne i kolektivne granice. Okolina sa promjenama sastoje se \ndirektno i indirektno od uticaja i povezanost svih sistema i podsistema (Paton; \nMcCalman, 2000: 78-9). Škole nisu organizacije koje izvršavaju usaglašene ciljeve u \nharmonično usklađenom funkcioniranju dijelova. One se karakterišu 'konfliktima i \nneintegriranošću u izvršavanju individualnih i grupnih interesa' (Bush, 2003: 43). \nLipičnik (1998: 34) naglašava, da je  veoma teško u podsistemu koji ne odgovaraju \nvodećem sistemu. Na primjer, elementi autonomije škole, koji se odnose na \nodlučivanje: ''… \n• znanje (ishodišni ciljevi kurikuluma), \n• tehnologija (u smislu  podučavanja i učenja), \n• moć (autoritet odlučivanja), \n• materijalno (korištenje podrške, pribavljanja opreme), \n• ljudi (određivanje ljudi za nastavu i podršku u podučavanju i učenju), \n• vrijeme (određivanja vremena), \n• finansije (određivanja novca) ...'' (Caldwell i Spinks, 1988: 5),  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n22\nsu podsistemi vodećeg javnog obrazovnog sistema čiji kvalitet direktno se odnosi na \nkvalitet života ljudi (bilo kao roditelja, radnika, ili građanina). Jak javni obrazovni \nsistem kamen je temeljac građanskom, i prosperitetnom demokratskom društvu (Fullan, \n2003: 3). Direktor škole ima barijere koje su nametnute sistemom izvana i unutrašnjim \nsistemom koje sebi nameće, a koji utiču jedan na drugi (Fullan, 2003: 16). Zapažanje \nograničenja sistema u okviru zakona stvara unutarnju frustrirajuću kategoriju \ndirektorima. Ako direktor trenutno ne zna šta sistem dopušta i toleriše to ga više vodi ka \npasivnoj, nego, aktivnoj ulozi. Najsnažnija potreba za promjenama je moralna svrha. \nZašto to radi? Ako direktor nije sposoban da preuzme obavezu  vlastitog učenja (unutar \ni izvan škole), pritisci zahtjeva sistema neće izazvati pozitivne promijene. Pozicija \nsrednjeg nivoa, nameće direktorima odgovornost i prema nastavnicima i prema općini, \ndržavi (Fullan, 2003: 18-21).    \nSistemske kategorije u vidu centralizacije i decentralizacije, za autora su \ndvostruka  prevara. Centralizacija u smislu kontrole svega; a decentralizacija se \npovezuje sa kaosom. Promijene koje se nalažu odozgo-ka dole nisu funkcionalne, vlada \nse fokusira na centralna rješenja jer ne vidi druge alternative ili je nestrpljiva da vidi \nrezultate.  Decentralizacija na osnovu položaja menadžmenta, također je pogrešno \nrješenje, zato što za uspjeh nedostaju kapaciteti. Propuste sistemskih barijera direktor \nrješava kroz odozgo–dole/ odozdo-gore. Direktor je medijant u rješavanju tenzija \nizmeđu lokalnih i državnih problema. Direktori budučnosti treba da vode složene učeče \norganizacije, pomažu uspostavu nove kulture škole koja ima kapacitete da se kroz \nrješavanje problema nosi  sa stalnim poboljšanjem (Fullan, 2003: 21-8, Erčulj, 2003: \n43).  Novo usmjerenje i novi kontekst traži ostvarivu povezanost sistema i individualnih \naktivnosti. Individualna inicijativa je poželjna zato što ne možemo da čekamo sistemsko \nobjedinjavanje svih radnji zajedno, sistemske aktivnosti su neophodne zato što one \nkreiraju nove sadržaje, očekivanja, podršku za njihov individualni način promjene \n(Fullan, 2003: 62).  \nDa bi se pomakli iz sadašnjeg u buduće stanje, sistem se mora 'odkočiti, \npromijeniti i potpuno stabilizirati u novom stanju'. Za ovo je potrebna mjera, kojom \nprepoznajemo, kada je organizacija postigla ono što je htjela postići, a koristi i u  \nspriječavanju na ponovno vraćanje istog stanja (Everard; Morris i Wilson, 2004: 284).  \n \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n23\n2.2.2 Struktura inovativne organizacije \n \nZa otvoren sistem potrebna je i odgovarajuća strukura odnosa između ljudi, koja \n'izražava načine na koji se individue odnose jedna s drugom u izvođenju niza \norganizacionih ciljeva' (Bush, 2003: 39). U dinamičnom okruženju, koje je \nnepredvidljivo, organizaciji odgovara takav model strukture koja je prilagodljiva. \nFleksibilna struktura dopušta školi dovoljno da se uhvati sa turbulencijama i \nnesigurnošću koje su oko nje (Morrison, 2003: 160). Mintzberg (1989: 199) kaže, da \nbirokratske organizacije posjeduju 'nisku fleksibilnost, te proces informiranja i \nodlučivanja'. A, odgovaraju zatvorenim sistemima sa hijerarhijom moči odlučivanja. \nMeđutim, inovativan pristup, prema autoru, zahtjeva fleksibilnu organsku strukturu \ndrugačije vrste, koje se ocrtava kroz ujedinjene različite oblike ekspertiza, koje \nkoordiniranim izvođenjem, kombinuju i grade nešto novo, na osnovu svojih znanja i \nvještina. Ovakva struktura, zasniva se na multidisciplinarnim projektnim timovima, koji \nrade kroz specifične projekte. Za inovativnu konfiguraciju, autor, pored navedenih \nkarakteristika dodaje još: jasne zadatke, decentralizirana moč, sofisticirani tehnički \nsistemi, održavanje organizacije mladom. Inovativna formu, ovakve organizacije, \npronalaze u potrebema klijenata, koje su u  dinamičnom okruženju nepredvidljive. \nTimski rada različitih eksperta dopušta inovativnoj organizaciji da neprestano odgovara \nna složenosti, nepredvidljivog okruženja. (1989: 209). \nPrema Drucker-u (2001), današnje organizacije treba da imaju vidljivu preglednost. \nDa su ljudi obavješteni i da razumiju strukturu rada organizacije. Takva organizacija \ntreba da ima manje slojeva, da je što više pljosnata. Zaposleni se tretiraju kao jednako \nvrijedni 'partneri', kojima ne zapovijedamo, već ih uvjeravamo. Rukovođenje ljudi je \n'tržišni zadatak', a pravo pitanje se ne odnosi na to šta mi hoćemo, već šta hoće druga \nstrana, kakve su njene vrijednosti, njeni ciljevi, koji su joj rezultati. 'Cilj je da se iz \nprednosti specifičnih znanja svakog pojedinca ostvari što veća produktivnost', kaže \nautor (2001: 31). Jedan od glavnih izazova 21., stoljeća je preoblikovanje organizacije u \nusmjerivača promjena. Usmjeravanje traži  promjene prilika, vidljivost promjene, kako \nbi se otkrila njena korist za vanjske zahtjeve i unutrašnju učinkovitost (2001: 77). U \norganizaciji se od intelektualnih radnika zahtjeva: odgovornost za vlastiti doprinos; \nneprestana inovativnost; neprestano učenje i poučavanje. Ovakve inovativne \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n24\norganizacije traže timski rad i fleksibilne odnose, 'koji su nepoznati za klasičnu teoriju \norganizacije' (Drucker, 2000: 55).  \nVođa inovativne organizacije treba da podupire izgradnju mreža sa specifičnim \ninteresnim grupama kako bi imao korist od sinergije stvorene u učečim timovima. Ovo \npodrazumijeva tranziciju iz hijerarhijskog odlučivanja, u neposredno integrativno \ndjelovanje. To je pitanje zajedničkog razmišljanja i učenja, kao i sistema razmišljanja. U \nsvom najboljem obliku, to je vođstvo zasnovano na kritičkom istraživanju rutina koje \nštete razvoju, kaže Lyytinen (2005: 12). U inovativnoj organizaciji su važne potrebe \npojedinaca. Što se smatra neophodnim to će se i naučiti. Prema tome, mi moramo imati \nsituaciju gdje možemo procijeniti potrebe za zajedničko učenje. Ovo pospješuje svijest \no učenju. Vođa mora biti uporan glasnogovornik organizacionog i suradničkog učenja u \nkojem ljudi zavise jedni od drugih i odgovorni su za obostrano učenje, kaže autor (2005: \n12). Sinonimi za inovativnu organizaciju su reinžinjering, odnosi se na 'redizajniranje i \nkreiranje procesa prema vrijednostima klijenta' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 172), \nte 'učeća organizacija'. Senge (2001: 4) kaže, da mi pravimo granice između 'škole', \n'rada' i 'života',  za bilo koji uzrast. Ako želimo da poboljšamo svijet, treba nam učeća \nškola. Drugi nazivi za ovu školu su 'efektivna' ili 'reformisana' škola. Prema Seng-eu \n(2001: 7-8), za učeću organizaciju, koja se ne 'reformiše' izvana, već unutar same škole, \npet je ključnih disciplina: \n• Nastavno osoblje: kreira sopstvenu viziju, bolje izbore i rezultate. \n• Dijeljenje vizije: zajednička svrha (nastavnika, administracije i radnika \nškole). \n• Mentalni modeli: vještina refleksije se fokusira na razvoj percepcije i \nsposobnosti napredovanja kako vlastitog tako i drugih pojedinaca. \n• Timsko učenje: kroz grupnu interakciju. \n• Sistemi razmišljanja: ljudi uče bolje kroz međuovisno efektivno dijelenje \ni razumijevanje promjena i posljedica aktivnosti. Zasniva se na teoriji \nsloženosti i sistemu povratnih infomacija – razvoj na konstruktivističkim  \npromjenama. \nSenge (2001: 11) naglašava, da nije dovoljna samo podjela rada za učenje već da \nse mora uspostaviti saradnja interakcijom svih nivoa. Uključene osobe dijele zajedničke \nkoncepte i internacionalizovane modele rada. Za Senge-a (2001), ljudi su dizajnirani da \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n25\nuče, ali su institucije i njihovi procesi dizajnirani da ih kontrolišu, što sprečava prirodni \nproces učenja.  \nMenadžeri inovativnih organizacija suočavaju se sa spektrom promjena u \nnelinearnom sistemu, koji ako se žele inovirati i kreirati, tada mora da djeluju daleko \nizvan ravnoteže (Stacey, 1997: 273).  Organizacije treba da budu virtualne, da znaju \nmodificirati i redizajnirati programe i aktivnosti izvođenja. Ako se aktivnosti ne \nmijenjaju duže vremena  one zastare. U donošenju ciljeva, više je krucijalno područje \nodlučivanje prioriteta: 'šta je prvo?', nego 'šta da uradimo?' (Drucker, 2000: 195).  \n \nKultura učeče organizacije  \n \nOrganizaciona kultura ili društvena (školska) klima koja se u njoj stvara, spada \nmeđu, najvažnije faktore za efikasnu primjenu inovacija u organizaciji (školi) (Tavčar, \n2000; Morrison, 2003).  Moćna organizacijska kultura znači, da članovi organizacije \nzaista čvrsto zastupaju neka načela, neke zajedničke vrijednosti, koje su bivstvo njihove \norganizacijske kulture (Vila, 1994: 346). Prema Tavčaru (2000), kultura obuhvata \nvidljive oznake vrijednosti, kroz ponašanja ljudi u organizaciji: njihove navike, običaje, \nopšte prihvaćene načine komuniciranja, uticaj i vođenja, odnos između rizika i inovacija \ni sl. Karakteristika je čovjeka da neprestano uči (Senge, 2001), da preispituje različite \nmogućnosti svog djelovanja i usvajanje, među njima, onih koje su mu korisne. Problemi \nkoji se javljaju, kaže Lyytinen (2006),  su u jazu između: \n• organizacionog i pojedinačnog razvoja,sistema učenja i sistema rada, i  \n• onog što se uči i onoga što se primjenjuje. \nProces mijenjanja kulture je spor i riskantan, jer nagoni na promjenu mogućnosti i \nusvajanje drugačijih vrijednosti, što podrazumijeva prenošenje tih vrijednosti u \nkarakteristične obrasce ponašanja ljudi (Tavčar, 2000). Lyytinen (2006) kaže, da dobro \nkoncipiran sistem učenja integrira: \n• \nučenje sa tekućim radnim aktivnostima u toku,individualne ciljeve učenja sa \nciljevima odjeljenja i organizacijskim vrijednostima, podršku menadžmenta sa \nrazvojem podređenih, plodove učenja sa inicijativama za unaprijeđenje učinka, \n• \npostignuća učenja sa prilikama za razvoj karijere. Prema autoru (2005: 8), \nučenje uvijek znači istraživanje nepoznatog, što zahtjeva prilično sigurnu atmosferu \nunutar organizacije. Kako učeće organizacije imaju za cilj inovativna rješenja, njihova \natmosfera trebalo bi da bude otvorena za promjene. Direktor jeste odgovoran za razvoj \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n26\natmosfere učenja ali i svaki pojedinac unutar škole također treba da da svoj doprinos. \nKako je kultura predmet dinamičnih promjena, to vrsta i dio promijena treba da \n'odgovara individualnim potrebama i zahtjevima razvoja sopstvenog sistema' (Day, \n1999: 81). Vođenje razvoja obrazovne institucije uvijek je slučaj za sebe. Usvajanje \nodređenih uloga, ili principa, ne garantuje da će doći do promjene, onako kako je \nplanirano (Lyytinen, 2005) jer su u pozadini kulturološke norme za većinu aspekata u \nškoli (Stoll i Fink: 2000: 129). Kultura ne operiše u vakumu, već se oblikuje unutar \nokvira posebne strukture koja nije neutralna i koja može ili pomoći ili naškoditi. Može \nda drži nastavnike zajedno ili odvojeno. Može podržati interakciju i učenje, ili \npredstavljati barijeru u traganju novih mogućnosti (Hargreaves, 2000: 256 ). Međutim, \nvažno je da direktori imaju za cilj razvoj otvorene školske kulture. U takvoj instituciji \n(Stego u Lyytinen; 2005:7): \n• postoje jasne individualne norme, vrijednosti i očekivanja, i ona se \nprihvataju kao osnova za plodnu interakciju, \n• identitet svakog člana organizacije je zagarantovan, a samostalni načini rada \nprihvaćeni, \n• obostrana podrška za članove organizacije zasniva se na internaliziranim \nvrijednostima i normama, \n• rizikovanje se smatra pozitivnim a povremene greške se smatraju dijelom \nrazvojnih procesa,  \n• konflikti se ne smatraju kao prijetnje već kao prirodni elementi razvojnih \nprocesa, \n• konfliktima se bavi u otvorenoj interakciji, kako bi se ovi mogli promijeniti \nu izvor energije za daljnje razvijanje, \n• diskusija o ciljevima i nastojanjima se smatra normalnom i neophodnom, to \njest, kritike i povratne informacije su očekivane.  \nU usvajanju ovih vrijednosti i principa, vođa u svojoj ulozi služi kao primjer i, \nstvara pozitivnu razvojnu kulturu. S jedne strane, odgovor pronalazimo u razvoju \n'istraživačkog' učitelja (Tomić, 2002: 125) koji sistematskom refleksijom razvija vlastito \nvođenje iskustva (Marentič-Požarnik, 2000). S, druge strane, u razvoju izvan škole kroz \nprofesionalne (Hargreaves, 2000: 257) i elektronske mreže ili razne oblike susreta \nnastavnika. Otvorena škola razvija partnerstvo sa roditeljima. Dimmock i Walker (2002) \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n27\nnaglašavaju, da sadašnje 'partnerstvo pruža podršku izvođenju  ciljeva obrazovanog \nsistema a, obuhvata i tenzije, konflikte proistekle na  osnovu svrhe obrazovnog procesa \nza to društvo. Sadašnja priroda partnerstva, kaže Bell (u Bush i Bell, 2002: 263), \nproističe od pasivnih roditelja ka aktivnim korisnicima koji u cjelosti mobiliziraju \nizvore za podršku obrazovnih procesa, uključuje odgovornost svih partnerskih \nstakeholdera za produktivnost, dakle i roditelja, za uspjeh ili neuspjeh obrazovnog \npoduzetništva. Upravo ovaj 'međuprostor, između javne i posebne kulture, daje idelane \nmogučnosti direktoru da gradi, oblikuje i potiče razvoj', posebnosti svoje kulture \n(Erčulj, 2003: 43). \n \n2.2.3 Proces obvladavanja promjena \n \n'Organizacija je puno stvari u jednom! One su složene i višefaktorske. One su \nparadoksalne. Zato je obvladavanje težak izazov. U bilo kojoj situaciji  ima mnogo \nrazličitih tendencija i dimenzija, a sve utiču na efektivnost obvladavanja' (Morgan, \n1997: 347). Studije obrazovnog menadžmenta i administracije često zanemaruju okvir \ndržavne uprave unutar koje rade školske vođe (Glatter u Bush i Bell; 2002: 226). \nUpravljanje i vođenje promjena u organizaciji, prema Everardu, Morrisu i Wilsonu \n(2004), obuhvata : '' ...   \n1. postavljanje pravca i ciljeva objekta, \n2. planiranje procesa (kako postići cilj),  \n3. organizaciju raspoloživih izvora (ljudi, vrijeme, materijali), da bi se učinkovito \npostigao planirani cilj, \n4. kontrolu procesa (mjerenje postignuća plana i poduzimanje potrebnih radnji ) i, \n5. poboljšanje postavljenih standarada organizacije  ...'' (2004: 4). \nZa proces obvladavanja promjena, bitno je znati da srce obrazovnog \nmenadžmenta \nčini proces odlučivanja ciljeva organizacije koji su vezi sa  \nimplementacijom i ishodima, dok je vođenje vezano za vrijednosti i namjere \norganizacije. Obzirom da smo zemlja u tranziciji i da su naše škole u procesu reforme, \nizdvojila sam kolegijalni model, koji za većinu autora je najadekvatniji model za \nrestruktuiranje škole jer ima odlučivanje zasnovano na demokratskim principima. \nDirektor u ovom modelu je i sam učesnik procesa. Prema Bush-u (2003), vođenje u \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n28\novom modelu javlja se kroz transformaciono vođenje, koje se uspješno postiže kroz \nvisoku usaglašenost moralnih imperativa sljedbenika (Bush, 2003: 77). Caldwell i \nSpinks (1993: 49) smatraju ovu vrstu vođenja esencijalnim u autonomiji škole. \nSlijedeće je participativno vođenje, u kojem 'centralni proces odlučivanja je u grupi', što \ndoprinosi rastu školske efektivnosti (Leithwood, Jantzi i Steinbach, 1999: 12). Zatim \ninterpersonalno vođenje kao relativno nov koncept vođenja, naglašava interpersonalne \nodnose i saradnju (Bush, 2003: 77).  Kolegijalni model odgovara modelu učeče \norganizacije (Clark, 1996: 7; Morrison, 2003:   157). Međutim, Bush (2003) navodi, i \nograničenja ovog modela i to: težak i spor pristup u odlučivanju; osnovna pretpostavka \ndemokratskog modela odlučivanja je konsenzus, a u praksi, članovi odbora imaju \nvlastito gledište koje ne garantira jednoglasnost u krajnjim ishodima; participativni \naspekti odlučivanja su u birokratskoj strukturi škole, pa su česte tenzije između \nrazličitih \nmodela \nmenadžmenta; \nparticipacija \npredstavlja \nunutrašnju \ndimenziju \ndemokracije, a odgovornost je možda u vanjskom aspektu demokracije; efektivnost \nkolegijalnog sistema zavisi dijelom i od  stava zaposlenih (2003: 81-3).  \nProcesi se događaju unutar organizacije, timova i radnih grupa koje postoje u \norganizaciji, unutar  mnoštva odnosa i interakcija koje se dešavaju između ljudi, unutar \npojedinca, kao i organizacijskog okruženja ili tržišta (Anderson; Ackerman Anderson, \n2001: 139). \nPriroda forme ili funkcije transformacije organizacije uključuje komponente \npromjene: 1) sadržaj, 2) ljude, i 3) procese. Sadržaj se odnosi na to šta je potrebno \nmijenjati u organizaciji, obično su to komponente koje su nalaze u eksternom području, \nkao što su strategija, struktura, sistemi, procesi, tehnologija, praktičan rad, itd. Ljudi se \nodnose na obvladavanje emocija, mišljanja, i duha ljudskog postojanja kojim se \ndizajnira, implementira, i podržava učinak promjena, više su unutarnje područje. \nProcesi se odnose na to kako se planira, dizajnira i implementira promijena sadržaja i \nljudi. Drugim riječima, procesi označavaju aktivnosti koji proizvode oboje i vanjske \n(sadržaj) i unutrašnje (ljudi) promjene. \nSva tri područja moraju se integrirati u jedinstvenu transformaciju kretanja \norganizacije od toga gdje je danas ka izboru gdje će biti u budućnosti. Organizacija, \nmalo po malo, odvojenim pristupom otklanja manjkavosti njihovih organizacionih i \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n29\ntehničkih promjena (sadržaj), kroz promjenu kulture (ljudi) (Anderson and Ackerman \nAnderson, 2001: 5).  \nPrema tome da li se proizvede promjene iznutra ili izvana, tako se klasificiraju i \nagensi promjena na proaktivne i reaktivne. Obvladavanje je u ovisnosti od prirode \nizvora i načina djelovanja agensa na situaciju. Ako promjena dolazi 'iznutra mnogo je \nlakše upravljati njome jer su više proaktivne, a kreativnost je rezultat prijašnjeg znanja i \nrazumijevanja' (Paton; McCalman, 2000: 32). Prvi korak efektivnog obvladavanja \npromjena, kažu autori, dostiže se obraćanjem pažnje na potencijalne agense. \nMenadžment definira proces promjena: '' ... \n• prirodu sistema pod uticajem promjena (prije), \n• ilustrira sredstva i korake napredovanja, od sadašnje do željene situacije (za \nvrijeme procesa), \n• definira prirodu željene situacije i rješenja (poslije). \nIsto tako kroz input i output definira protok razvoja informiranja: \n• Ko, šta i zašto radi? \n• Koje informacije trebaju i zašto? \n• Odakle informacije dolaze – kojim kanalima, u kojim oblicima itd.? \n• Koji faktori utiču na sistem/ izvođenje pojedinca? …''  (2000: 60). \nDa bi transformirali obrazovni sistem potrebno je znati kakav je on trenutno. \nKakva je usaglašenost djelovanja između sistema ministarstva i sistema škole, da li ima \npojedinaca koji svojim sistemom djeluje na promjenu cjelokupnog obrazovnog sistema? \nProučavanje  sistema škole pomaže da se vidi struktura i procesi aktivnosti škole. Gdje \nsu naše škole sada?  \n \n2.3 Vođenje i promjena \n  \n2.3.1 Planiranje promjena  \n    \n         Ključni dio upravljanja i vođenja promjena u organizaciji jeste građenje vizije \nnaše buduće organizacije i njeno prenošenje drugima (Hargreaves i Hopkins, 2001; \nDeming, 1996). A, da bi se vizija mogla realizovati, moramo identifikovati 'ključne \nmogučnosti vanjskog i unutrašnjeg okruženja' organizacije, njene unutarnje snage i \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n30\nslabosti i, vanjske izazove i prepreke (Tavčar, 2002: 77). Kako ostvarenje vizije traži \npromjene u organizaciji, potrebna je aktivna uključenost svih zaposlenih, koji svojim \nmentalnim sposobnostima 'potiču nova razmišljanja i strategije rada, i time \nomogućavaju impusle za učeču organizaciju' (Lyytinen, 2005: 2). U vođenju promjena, \nljudi unutar organizacije, treba da se fokusiraju na pitanja (vidi sliku 2.3.1.1), koja su \nvezana za sadašnje i buduće potrebe promjena, kroz razmišljanje svakog pojedinog \nčlana organizacije o tome: Gdje sam Ja sada? i, Koja  je moja uloga prilikom planiranja \ni vođenja promjena?  \n \nSlika 2.3.1.1 Planiranje i vođenje promjena  \n \n \n \n \n \n \n \n \n(Izvor: Lyytinen, 2005: 2) \n \n \nNakon toga, pristupa se izradi  politike organizacije, kroz definiranje ciljeva za \nono što se želi postići i strategija, kako stići do tih ciljeva (Tavčar, 2002: 74). Da bi u \npromjenama uspješno vodili politiku organizacije potrebno je izgraditi skladan smisao \nciljeva i mjerila uspješnosti za oblasti: finansiranja, korisnike, zaposlene, procese i \nrazvoj (Tavčar, 2002: 86; Olve, Roy i Weter, 1999: 75). Prilikom izrade strateškog \nplana veoma je važno voditi računa o 'budućnosti donešenih današnjih odluka' (Drucker \nu Tavčar, 2002: 95) ukoliko organizacija želi da bude privlačna i konkurentna u \nokruženju. U izradi strateškog plana menadžment škole polazi od strateških planova \ndonešenih na državnom i lokalnom nivou. Zadatak menadžmenta škole je da vertikalno \n \nKoji su vanjski zahtjevi \nza promjenu? \n \nKoje su potrebe našeg \nokruženja?  \nŠTA TREBA DA \nPROMIJENIMO? \n \n-određivanje potreba za \n promijenom \n-definiranje stepena \n promijena  \n \nKoji su unutarnji \nzahtjevi za promjenu?  \n \nŠta želimo? \n \nGdje želimo dospjeti? \n \nGdje smo sad? \n \nŠta se treba promjeniti? \nUPRAVLJANJE I \nVOĐENJE TRANZICE \n \nKako doći odavde ka \ntamo?  \n \nŠta se treba održati? \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n31\ni horizontalno izbalansira i poveže starteške ciljeve kroz inpute, procese i autpute. Plan \ntreba da poveže ciljeve i aktivnosti na nivou cijele škole, radnih grupa i pojedinaca. \nBrooke-Smith (2003) ilustira tri osnovna elementa organizacije škole (slika 2.3.1.2)  U \nkolonama 1 i 3 dati su aspekti sistema - njegovi inputi i autputi – čija je glavna \norijentacija – zadaci iz vanjskog okruženja. Kolona 2 se više odnosi na samu - \norganizaciju i prirodu samoobnove sistema, čija je glavna, ali ne i ekskluzivna \norijentacija, unutarnji zadaci samo-djelovanja kroz autonomiju rada sistema i održivih \nprocesa. \n \nSlika 2.3.1.2  Balans inputa, autputa i odnosa u organizaciji \n1.Sadržaj /input  \n      (iz okruženja) \n2. Procesi / odnosi  \n (self -organizacija, bliski \n elementi) \n3. Predviđeni autputi \n           (za okruženje) \nLjudi \nPovezanosti \nPotpuno ispunjenje ciljeva \nNovac \nRazlike moći \nIspitivanje i testiranje rezultata \nMaterijali \nKolegijalnost \nKvalitativni ishodi učenika \nInformacije \nOdržava uznemirenost \nPotpune životne šanse učenika \nIdeje, politika, opća kultura \nRaznovrsne šeme \nBogat angažman sa zajednicom \nEkspertiza \nDijelom niska informiranost \n \n(Izvor: Brooke-Smith, 2003: 96). \n \nMenadžment koji upravlja promjenama zadužen je za tri cilja: (1) planirati kako \npostaviti promjenu; (2) upravljati promjenom u implementaciji; i (3) prevazići otpore \nljudi (Anderson i Ackerman Anderson, 2001:185), kroz 'usmjerenost u zadatke \n(dostizanje rezultata) i usmjerenost u ljude (međusobne odnose)'. Ključ učinkovitog \nmenadžmenta je, sposobnost da se dobiju rezultati od drugih ljudi, kroz druge ljude i u \nvezi sa drugim ljudima (Everard; Morris i Wilson, 2004:35). Snyder i Anderson (u \nLyytinen, 2005: 64) navode deset kompetencija za produktivan školski menadžment \nprilikom planiranja (vidi sliku 2.3.1.3). \n \n \n \n \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n32\nSlika 2.3.1.3   Deset kompetencija za produktivan školski menadžment  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n                  Faza 1.                                      Faza 2a.                        Faza 2b.                 Faza 3. \n \n \n(Izvor: Snyder, i Anderson, u Lyytinen, 2005: 64)  \n   \n \n2.3.2 Vođenje promjena \n \nPromjena situacije u organizaciji, smatra se 'vještinom vođenja, koja dovodi do \ntransformacije i zadovoljavanja potreba' (Heikkila u Lyytinen, 2005: 6). Put \ntransformacije organizacije, od mjesta u kojem jeste do onog kojeg je odababrala da \nbude, su promjene koje zahtijevaju transformaciju ljudi i kulture (Anderson;  Ackerman \nAnderson, 2001: 187). Autori naglašavaju, da ne postoji formula koja garantira uspješnu \norganizacionu transformaciju niti apsolutan pravi ili krivi način vođenja promjena \n(2001: 199). Paton i McCalman (2000: 125) kažu, da je danas, veoma važno znati \nupravljati ljudima: znati kako povući liniju između potpune zavisnosti pojedinaca na \njednoj strani, i potpune nezavisnosti na drugoj strani? Za uspješno vođenje škole \nSergiovanni (2001: 150) smatra, da je najadekvatnije participativni ili demokratski stil \nvođenja koji teži vođenju vođá.  \nStvarno obvladavanje promjena može uspjeti jedino kada ljudi razumiju suštinu \npromjena (Paton i McCalman, 2000: 183). Tek kada čitava školska zajednica postane \nsvjesna posljedica promjena, ključni uslov za promjenu je zadovoljen. Da bi \norganizacija postala svjesna suštine promjene, Lyytinen (2005: 7) kaže, da vođenje '' ... \ntreba da: \nORGANIZACIONO  \nPLANIRANJE \n \n1. Postavljanje ciljeva na nivou \n    škole \n2. Učinak radne grupe \n3. Individualni učinak osoblja \n \nRAZVOJ OSOBLJA \n \n \n4. Razvoj osoblja \n5. Dijagnostička     \n   supervizija \n6. Razvoj radne grupe \n7. Kontrola kvaliteta \n \nRAZVOJNI \nPROGRAM \n \n \n \n8. Instruktivni \n    program \n9. Razvoj resursa  \n \nOCJENJIVANJE  \nŠKOLSKE \nPRODUKTIVNOSTI\n \n \n10. Ocjenjivanje   \n      postignuća : \n \n- učenika \n- nastavnika \n- radne grupe \n- škole \n \nPonovno planiranje \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n33\n• poznaje razloge za ostvarivanje promjena, \n• razumije ciljeve promjene, \n• razumije posljedice ako ne dođe do promjene,  \n• je svjesna značaja promjene za samu zajednicu, \n• ima predstavu vezanu za implementiranje promjena ...''. \nSamo kada su ljudi uključeni u zadatke koji imaju cilj i smisao, doći će do \npromjene. Ovaj cilj koji se ostvaruje mora biti mjerljiv. Kako je menadžment \norganizacije u stvari menadžment ljudi u procesu upravljanja promjena veoma je važno \nznati zašto mi to radimo. Kako to ljudi u organizaciji doživljavaju. Ovaj 'meki' dio rada \nsa ljudima u razvoju organizacije, povezan je sa unutrašnjom komunikacijom, stilom i \nsistemom rješavanja problema i odlučivanja. Ljudske vrijednosti u osnovi imaju razvoj \nmaksimalnih potencijala pojedinca, grupe i organizacije u cjelini (Paton; McCalman, \n2000: 146). U planiranju i vođenju promjena najvažnije je da vođa omogući učenje u \norganizaciji. To podrazumijeva stvaranje takvih struktura i sadržaja, koji čine učenje ne \nsamo mogućim, već i aktivnim i svjesnim. Zadatak vođe je da osmisli procese učenja u \nkojima svi zaposleni mogu baveći se problematičnim pitanjima sazrijevati (Lyytinen, \n2005: 11)  ili  učiti kroz isprobavanje ideja i povratnih informacija (Bass u Bass i \nSteidlmeier, 1998: 11). Opšti i osnovni model ljudske motivacije, Bush i West-Burnham \n(1994: 225 ) vide u: očekivanjima, ponašanju, ciljevima, i nekim oblicima povratnih \ninformacija. \nZa rad, vođe treba da prikupe informacije postavljanjem pitanja za sebe: 'Kakve \ninformacije sam obavezan da  posredujem ljudima s kojima radim i od kojih sam \novisan? U kakvom obliku? U kom vremenskom okviru? Kakve informacije trebam ja? \nOd koga? U kakvom obliku? U kom vremenskom okviru? Ukratko komunikacija mora \nbiti usmjerena u rad' (Drucker, 2001: 123 ). Za odluku ključnih događaja promjena \nnajbitnije je da direktor dobije potporu kako od svojih suradnika tako i od nadređenih \n(Drucker, 2001: 125).  \nDirektor škole, kao učeče organizacije, treba da:  '' ... \n• Obezbjeđuje jako rukovođenje i određen smisao upravljanja; ima jasnu viziju \nškole zasnovanu na ubjeđenjima i vrijednostima; aktivno oblikuje kulturu i duh \nškole, razmišlja i planira strateški, ohrabruje kvalitet izvođenja nastave i visoka \nočekivanja te obeshrabruje samozadovoljstvo. \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n34\n• Ima konsultativni stil 'slušanja'; odlučan je i snažan, ali ne i autokratski \nnastrojen; otvoren je za ideje drugih ljudi; krajnje je primjetan u školi i lako \npristupačan osoblju. \n• Pokazuje brigu za standard svog osoblja. Motivira osoblje; ispoljava entuzijazam \ni optimizam; pozitivan je i konstruktivan; redovno izražava da cijeni osoblje i \nučestvuje u proslavi specijalnih postignuća. \n• Ne podnosi ceremonije ili stavljanje sebe iznad kolega, ali je spreman da \npomogne. \n• Preuzima krajnju odgovornost, pri čemu omogućava osoblju osjećaj sigurnosti. \n• Podržava kolege u kriznim situacijama. Općenito djeluje kao odbojnik, štiteći \nosoblje od političkih i drugih eksternih rješanja. \n• Dobro je organiziran i u toku je sa događanjima u školi. \n• Drži korak sa novim inicijativama  i izbjegava  hvatanje 'zadnjeg voza'; \npoduzima korake u pripremi osoblja za predstojeće razvoje. \n• Uspostavlja velike rezerve za profesionalni rast, ohrabrujući osoblje da razmišlja \no svom kontinuiranom profesionalnom razvoju. Ovo može biti sadržano u \ngodišnjem pregledu karijere cjelokupnog osoblja ...'' (Lyytinen, 2005: 21-2). \n \n2.3.3 Razvoj organizacije i promjene \n  \nKao što sam već rekla, promjena se posmatra kroz dinamičan i stalni proces \nrasta i razvoja. Ovaj proces uključuje, unutrašnje ili vanjsko transformiranje, ''individua, \ngrupa, ili institucija, a vodi se stvarnim vrijednostima prakse i ishoda'' (Morrison, 2003: \n13). \nOsnovna poteškoća u rukovođenju promjena je sam proces, u kome treba da se \npitamo, šta mislimo pod ''promjenom'' i pojmovima 'inovacija' i 'razvoj' (Everard; \nMorris; Wilson, 2004: 236). Da bi se razumjela priroda promjene, neophodno je \nrazumjeti suptilno ljudsko i organizaciono ponašanje. Nije dovoljno samo održavati \nresurse. Proces promjena zahtijeva  usmjerenost direktora, kao menadžera, na razvoj \nresursa kroz susretanje sa novim izazovima i potrebama. Ako je obrazovni sistem \nprogresivan i relevantan za društvo, onda je on vođen 'potrebama, a resursi se moraju \nprilagođavati potrebama, a ne obrnuto'. Potrebe se izvode iz međusobnog djelovanja \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n35\nobrazovnog zakonodavstva i unutrašnjih vrijednosti školskog okruženja. Menadžerske \naktivnosti za održavanje i razvoj resursa, autori (2004: 7) vide u: '' ... \n1. ljudskim - odabir, plan posla, izvršavanje, planiranje karijere, obuka, rad na \nprojektima, podučavanje, \n2. materijalnim - kupovni, nabaci, skladištenju, kontroli zaliha i sredstva, \n3. finansijskim - kontroli troškova, rastu fonda, analizi troškova / beneficija ...''.  \nZa direktora, menadžera škole, pored planiranja, orgniziranja i kontrole svih resursa, \npresudna je vještina razvoja ljudskih resursa. Beckhard (u Anderson; Ackerman \nAnderson, 2001: xiii) definira razvoj oganizacije kao, 'transformiranje organizacije u \nnovi stadij kroz sistemsko i sistematično korištenje znanja i vještina za promjene'. \nAnderson i Ackerman Anderson (2001: xx) smatraju da ova definicija razvoja \norganizacije podrazumijeva nekoliko fokusa. Kao što su širi sistemski procesi, koji \nuključuje promjenu multi organizacionog sistema. Zatim vrijednosti organizacije; \nsaradnju  kroz integriranje različitih mentalnih kultura; ophođenje organizacije sa \nznanjem, poboljšanje kroz prilagođavanje nove  strukture, procesa, ljudi, buduće kulture \norganizacije. I, na kraju, poboljšanje efektivnosti organizacije (vidi teoriju dinamičnog \nangažmana).  \nLewin (u Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 416) je, razvio model promjena \nprimjenljiv za individue, grupe i cijelu organizaciju. Ovaj model uključuje: '' … \n1. Odleđivanje kroz određivanje potreba za promjene pojedinca, grupe, ili \norganizacije, koje su tako očevidne da ih mogu prihvatiti. \n2. Mijenjanje kroz otkrivanje i prilagođavanje novog ponašanja, vrijednosti i \ndjelovanja. Trend posrednika promjena vodi individue, grupe ili cijelu \norganizaciju kroz procese. Tokom procesa, posrednici promjena uzgajaju nove \nvrijednosti, ponašanja i djelovanja kroz procese identifikacije i internalizacije. \nČlanovi organizacije identifikuju se sa posrednicima, prihvatanjem efektivnog \nizvođenja i internalizacijom promjena vrijednosti, ponašanja i djelovanja. \n3. Ponovno zaleđivanje je u smislu posmatranja djelovanja novog modela, kroz \nunutrašnje mehanizme podrške, koji dolaze kao nove norme ...''.   \nSvaka škola mora da pronađe svoj 'osobni jedinstveni pristup razvojnom \nplaniranju', kako bi istinski napredovala u većoj učinkovitosti i zadovoljstvu učitelja i \nučenika (Hargreaves i Hopkins, 2001). Svrha razvojnog planiranja je poboljšavanje \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n36\nkvaliteta učenja i poučavanja kroz uspješno vođenje inovacijskih promjena. Za razvojno \nplaniranje, kažu autori (2001: 6), kao organski proces, treba posebno obratiti  pažnju na: \n§ kulturu škole, vođenje organizacije kao cjeline, \n§ njenu politiku, praksu učenja i poučavanja svih učitelja i učenika, \n§ korištenje rezultata i, za učitelje i, učenike.  \nDosadašnja politika razvoja škole, kažu Hargreaves i Hopkins (2001: 139) pretežno se \nusmjeravala na stručni razvoj pojedinog učitelja, koji je sam birao i posjećivao \nprograme stručnog osposobljavanja. Slabosti ovakvog pristupa su u tome da: \n§ Zaposleni ne dobivaju odgovarajući savjete u pogledu svog stručnog razvoja. \n§ Stručno osposobljavanje je stvar ličnog izbora, zato ga neki koriste obilno a, \nneki, premalo ili nikako. \n§ Stručni razvoj i stručno obrazovanje često nisu povezani s potrebama škole. \n§ Najviše stručnog osposobljavanja teče izvan škole. \n§ Rezultati i koristi individualnog stručnog razvoja očigledno se ne posreduju \ndrugima u školi.  \nSvi mi pojedinačno imamo poseban set želja i ličnih vrijednosti vezanih za život. \nOrganizaciji, ovo često nedostaje. Oraganizacija treba filozofiju, odnosno opis osnovnih \nprincipa koji usmjeravaju njeno ponašanje. Vrijednosti proističu na osnovu ovih \nvjerovanja. Filozofoja vrijednost odnosi se na ljudsko ponašanje u organizaciji. Svaka \norganizacija treba da ima svoj set vrijednosti, i filozofiju vezanu za ljudska ponašanja \nkoji se koriste kao osnov za dizajniranje razvoja organizacije, ili kao smjernice za \nmenadžerske i druge poduhvate. Kroz proces rasta organizacije potiče se razvoj \nfilozofije vrijednosti pojedinačnog, grupnog i organizacijskog nivoa –  i motor je za \npokretanje i izvođenje razvoja (Paton; McCalman, 2000: 177). Slično viđenje ima i \nClark (1996: 29) koji kaže, da 'srž građe društvenog sistema' čine osjećanja ljudi koja se \nne mogu ignorirati, a odnose se na njegov moral - 'vrijednosti i vjerovanja' i, unutrašnji \nsu motor pokretanja promjena kako dijela, tako i, cijelog sistema. \nFullan (u Fullan i Hargreaves, 1998: 216) sugerira razvoj unutrašnjih i, vanjskih \nkapaciteta učenja nastavnika, kroz razvoj suradničkih odnosa: \nNastavnici uče u mnogim grupama, kako unutar tako i izvan škole. Ali oni \nmožda najviše uče od drugih nastavnika, posebno od kolega na radnom mjestu, \nnjihove škole.  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n37\nOva suradnja je kroz nastavne mreže ili studijske grupe, ili timove profesionalnog \nrazvoja škole, s fokusom na kreiranju zajednice učenja u kojoj se odgovornost \npodučavanja prebacuje iz izolacije i monitoringa na suradnju i razgovore u cijeloj školi. \nDay (1999: 102) smatra, da je za uspješnu promociju stalnog profesionalnog razvoja \ncentralna kolegijalna kultura i kritični prijatelj, koji promovišu proces interakcije \npojedinaca i cijele škole, tako da nastavnici potrebu ličnog profesionalnog razvoja \nprepoznaju, podržavaju i baziraju kroz plan ličnog razvoja kojim sami upravljaju'. \nSenge (u Day, 1999: 112) kaže, da je prirodna 'veza između rada i svih drugih aspekata \nličnog života'. Za mnoge autore, svaka škola, treba da utvrdi personalne i profesionalne \npotrebe. Povezivanje razvoja nastavnika i razvoja škole, 'osjećaju pojedinci, kao lično i \nprofesionalno zadovoljstvo u pogledu unapređenja kvaliteta cijele škole' (Stoll i Fink, \n2000: 207).  \nU obrazovnom sistemu TK, škole dobijaju model uputstva izrade godišnjeg plana \nrada škole od strane Pedagoškog zavoda. Ovaj model se ne razlikuje puno od onog, koji \nje bio u periodu dok je BiH bila u sklopu Jugoslavije. Model ne nudi školama da grade \nviziju, misiju, ciljeve i na osnovu toga izbalansiran plan aktivnosti u područjima \nfinansiranja, korisnika, zaposlenih, procesa i razvoja, koji vode ka ostvarenju ciljeva. \nModel ne nudi informacije o inputima i autputima vanjskog okruženja, niti kako \nplanirati proces informiranja unutar škole. Poredeći teoriju, sa našom praksom, bit će \nvrlo interesantno uporediti da li su i kakve su promjene u školama kada je riječ o \nplaniranju, vođenju i razvoju organizacije u posljednje dvije godine, odkako je krenuo \nproces reforme obrazovanja. \n \n2.4  Evaluacija promjena \n \n2.4.1 Stalno poboljšanje kvaliteta \n \nŠiri omjer reforme, očekuje, istovremenu mobilizaciju i koordinaciju više \nkomponenti sistema (Fullan, 2000: 73). Posao vođe je da pomogne promjenu sadržaja, \nkroz uvođenje novih elemenata u situacije, koje djeluju na poboljšanje. 'Mi možemo \nlako mijenjati socioekonomski profil škole ali osnovu čini promjena  sadržaja, tada se \nmijenja i ponašanje' (Fullan, 2003: 1).  Prilikom uvođenja novih sadržaja u škole, da bi \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n38\nodržali dobro stanje u školi, moramo voditi računa o četiri imperativa, koja odražavaju \nsloženo okruženje u kojem škola operira. Ova četiri imperativa, kako kaže Sallis (1996),  \nsu izazovi i motivacione sile svake institucije koja želi da uzme proaktivno stanje \nkvaliteta. To su: Moralni imperativ. Korisnici obrazovnog sistema (učenici, roditelji i \nzajednica) koji zaslužuju najbolji mogući kvalitet obrazovanja. Profesionalni imperativ. \nUsko je u vezi sa moralnim imperativom i predstavlja dužnost svih onih koji su \nuključeni u usluge da teže pružanju visokih standarda  učenicima (Sallis, 1996; \nLeithwood; Jantzi;  Steinbach, 1999). Natjecateljski imperativ. Fokus na potrebe \nkorisnika suština je kvaliteta i jedno od najefektivnijih sredstava u suočavanja sa \nkonkurencijom i preživljavanjem. Imperativ odgovornosti. Veća sloboda mora biti \nspojena sa većom odgovornošću (Sallis, 1996: 3-5). Odgovor na promjene ne mora biti \nrevolucionaran nego evolutivan. Raditi samo nešto malo bolje je inovativan pristup \npromjenama. Kada se prepozna agens promjena, mora se uzeti cjelovitiji pristup uticaja \nokoline i sagledavanje sistemskih veza (Paton; McCalman, 2000: 265). \n \n2.4.2 Pristup evaluaciji \n \nStalno poboljšanje kvaliteta upućuje na promjene koje je potrebno evaluirati. \nEvaluacija je posljednja faza u upravljanju i vođenju promjena, za koju Stoll i Fink \n(2000: 98) kažu, da ''nije pravedno opisati je kao posljednju fazu jer ona zapravo igra \nnajvažniju ulogu u svakoj fazi planiranja razvoja i, kao takva, njezin se uticaj osjeća \npuno prije''. Osnovna polemika, koja se vodi u pristupu obvladavanja ljudskih resursa je \npostizanje  produktivnog balansa između podrške i kontrole, između osnaživanja i \nodgovornosti, između izvođenja osobe i centralističkog pristupa, između procesa i \nrezultata. Tenzija, ''između, 'mekog' pristupa menadžmenta kroz kolegijalnost i \nprofesionalnost osoblja organizacije, te ''tvrdog'' pristupa, mjerenjem postignuća ciljeva \nili kompetencija koristeći eksterni monitoring i evaluaciju izvođenja' (Bush, West-\nBurnham, 1994: 212) je otvoreno pitanje.   \nZa Bradley-a (1991:121), potpuna evaluacija ispituje zadovoljstvo potreba \nučesnika, učinak izvođenja nastavnika te, učinak prakse škole. Tako, Elmore i drugi  (u \nCousins i Earl, 1995: 8) opisuju rekonstrukciju obrazovanja kroz tri osnovna pravca:  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n39\n1. porast obarzovnih standarda kroz postignuće učenika i povećan zahtjev \nodgovornosti nastavnika, \n2. učešće školskog odbora kao zakonitog i istinskog partnera u obrazovnom \nprocesu, koji se ogleda u podijeli inicijativa upravljanja, opći pokušaj \nangažovanja porodice kao partnera, i \n3. profesionalizaciji nastave.  \nDanas se posebno naglašava uloga samoevalucije škole kao moćnog pristupa \nunapređenja obrazovne organizacije, kreiranjem sistema boljeg informisanja odluka i \nučeče organizacije (Cousins i Earl, 1995: 12). Za evaluaciju se koriste tri termina: \n'uspješnost', 'učinkovitost' i 'odličnost'. 'Uspješnost' znači da je postignut postavljeni cilj, \nkoji se provjerava testiranjem. 'Učinkovitost' se odnosi na ekonomičnost i, 'odličnost', \nimplicira da su neki bolji od drugih, a pokazuje se svrstavanjem u rangove (Beare, \nCaldwell i Millikan, 1994: 202). Autori smatraju, da nije adekvatno pričati o dobrim \nškolama prije nego što postavimo pitanje: 'Dobro u kom smislu?'. Pojedinačno škole će \nvjerovatno biti dobre u nekim stvarima, ali, neće biti dobre u drugim stvarima. Dalje, \ntreba postaviti pitanje konteksta, ko definiše 'valjanost', čiji se program realizuje i, koja \nse sredstva koriste za prosuđivanju stepena 'valjanosti'. Za određivanje kvaliteta nužno \nje izabrati kriterije po kojima se vrši prosuđivanje. Svaki kriterij mora da ima određene \nstandarde, kao polaznu liniju ili mjerilo za procjenjivanje (Beare, Caldwell i Millikan, \n1994: 203-7). Međutim, kod procjene, uvijek treba da se pitamo: 'zašto se vrši ova \nprocjena? šta je produkt? i, koja će publika čitati otkriča? ko su klijenti?  (Beare, \nCaldwell i Millikan, 1994:218; Sallis, 1996: 20).  Strathern (u Stronach, 2004: 9) smatra \nda, svaki indikator ima urođenu samo-korupciju: 'kad mjera postane cilj, ona prestaje da \nbude dobra mjera'. Svi procesi kontrole svode 'stvarne'  događaje na papir. U tom \nprocesu, može se izgubiti u vremenu, naglašavajući prioritete stvarnog rada date \ninstitucije. Konačno, mnogi sistemi takozvane 'samoevaluacije' uključuju indikatore \nspecificirane od strane spoljnih agencija. ''Koliko je to onda samoevaluacija?'  Prefiks \n'samo' poziva na samokontrolu i pokazuje posebnu vrstu samostalnosti, a ne, da ukazuje \nna agense koje nagone ljude/ institucije, da ostvare postavljene ciljeve'' (2004: 10).   \nIndikatori upućuju, ali ne objašnjavaju uspjeh ili efikasnost određene vrste. Cilj je \n'povećati broj raspoloživih prilika za svaki individualni dio sistema kako bi  bio što \nefikasniji, time se daje doprinos u napredovanju cijelog sistema' (Ribbin i Burridge, \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n40\n1995: 9). Najvažnija osobina indikatora je da pruža doprinos učinkovitosti  cijelog \nsistema (Ribbin i Burridge, 1995: 148 ). \nCjeloviti kvalitet menadžmenta je sklop praktičnih instrumenata sa filozofijom \nstalnog  poboljšanja kroz širenje sadašnjih i budućih potreba, želja i očekivanja klijenta \n(Sallis, 1996: 27). Pristup je kroz stalni prelaz od ograničenih kratkoročnih fokusa ka \ndugoročnom poboljšanju kvaliteta. Ciklusi, stalnih inovacija, promjena i poboljšanja \nuključuju svjesno analiziranje i planiranje rada institucije (Sallis, 1996: 29 ). Ovo \nzahtjeva promjenu kulture. Zaposlenima su potrebne okolnosti za rad – jednostavan \nsistem alata i procedura koji pomažu u poslu. I, ohrabrenje i priznanja za njihov uspjeha \ni postignuća (Sallis, 1996: 30). Autorica smatra, da je osoblje to, koje pravi razliku  u \nkvalitetu i, ono proizvodi uspješne pravce u zadovoljavanju klijenta. Osoblje, ne može \ndati najbolje od sebe, ako ne osjeća da im se vjeruje i da se slušaju njihova gledišta \n(Sallis, 1996: 34 ).  \nLeimu (Leimu i drugi, 2001: 167) naglašava, da se danas, više ističe evaluacija \nprograma i sistema nego mjerenje poučavanja i učenja s fokusom na pojedinca i njegove \nkvalifikacije. Zato je veoma važna evaluacija na svim nivoima sistema - institucije, \nopštine, regije. U zemljama zapadne Evrope nova zakonodavstva smanjila su \ncentralizaciju i dala više slobode školama i organizacijama u upravljanju. Tako da škole \nrazvijaju sopstvenu evaluaciju poboljšanja (Hirvi u Leimu i drugi, 2001: 181). Uspješna \nškola, za Bradley-a (1991: 70) treba da ima klimu koja se karakteriše:    \n• konzistentnom filozofijom, \n§ delegiranjem i participiranjem –  'puno vođa',  \n§ istraživanjem koje vodi poboljšanju, \n§ pronalaženjem - problema, ideja i inicijativa, \n§ povjerenjem, 'slobodom da se radi na svoj način', \nšto je istovremeno, cilj i  preduslov za razvoj kadra. Za profesionalnost, Sergiovanni \n(1992: 90) posebno naglašava, 'recipročnu kolegijalnost i prijateljstvo, podrška saradnji \nkroz profesionalnu odgovornost i, razumijevanje kolega'. \nTreba da razvijamo praktičare na svim nivoima, tako da vrše istraživanja, i da \nkoriste saznanja istraživanja u radu (Stevens, 2004). Ljudi današnjice, posebno mladi, \nistinski su zainteresirani da saznaju kakvo će obrazovanje steći, i na šta će se osloniti \nkada se otisnu u svijet. I uopšte, kakvo će se obrazovanje zahtjevati u društvu koje \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n41\npostaje internacionalno, koje se otvara ka vanjskom svijetu? (Linnakyla u Leimu i \ndrugi,, 2001: 171), tako da je evaluacija poboljšanja sistema svih nivoa neophodna u \nkreiranju budućeg društva.  \n \n2.4.3 Praćenje promjena  \n \nJedan od većih problema pri promjenama je istinsko mijenjanje. Da bi se \npomakli iz sadašnjeg i došli u buduće stanje, moramo sistem odmrznuti, promijeniti i \nponovo ustaliti u novo stanje. Za ovo moramo imati mjerače, koji nam pomažu da \nprepoznamo,  od kada je organizacija tamo, šta je htjela biti, i istovremeno ih upotrebiti \nkao prigušivače, kako se ne bi vratili nazad (Everard i Morris, 1996: 284). Način  \nprikupljanja pouzdanih informacija i njihova analiza planiraju se na samom početku i \ndio su cjelovitog plana evaluacije, a upučuju nas na to, da li je promjena uspjela i da li \nsmo je u potpunosti prilagodili. Formativna evaluacija pomaže da djelujemo na vrijeme \ni da nismo iznenađeni sa rezultatima promjena. Na ovaj način evaluacija se provlači \nkroz cijeli proces (Stoll i Fink, 2000: 98). Everard i Morris (1996: 285) kažu, da se \nanaliza pouzdanih informacija, širi preko kritičnih tački mjerenja uspjeha, koje \noznačavaju, da je promjena konačna, da je to zbilja, da je trajno. Za autore, ima više \nnačina mjerenja uspješnosti. Mogu se oblikovati kroz niz postupaka, kao što su upitnik \no odgovornosti pojedinih uloga, analizom rezultata, ili, istraživanjem odnosa ka \npromjenama, popunjavaju oni, koji najbolje vide, da li je promjena uspješna – možda \nučenici. Na ovaj način se fokusiramo na stvarne rezultate promjene.  \nZa opažanje kritičnih tački, koje mjere uspjeh, kao i za vođenje procesa popravki \ndjelatnosti u slučaju manjkavosti, zadužuju se pojedinci. Zato je bitan plan \nodgovornosti, kažu autori. Na ovaj način, odgovorni, otvaraju procese, za kritične tačke, \nkoje koče promjenu, obavještavaju sve upletene, kako bi pomogli u procesu ustaljivanja \npromjene. To je istovremeno signal, da je  kraj prethodnog razdoblja i da je došlo \n''buduće stanje'' (Everard i Morris, 1996: 285). \nEvaluacija je temelj svega. Ne samo da je važno znati stupanj u kojem su ciljevi \nostvareni, nego bi škole trebale ocijeniti jesu li aktivnosti provedene i je li plan \npromjena praktičan. Nažalost. Ova faza planiranja još je zapostavljena u mnogim \nškolama (Stoll i Fink, 2000: 98).  \n2 Teorijska razmatranja o promjenama \n \n42\nReforma obrazovanja na TK vjerovatno je mobilizirala brojne promjene, \nmeđutim, postavlja se pitanje, da li smo se istinski pomakli u promjenama? u kom \nsmjeru se krečemo? kakva je  koordinacija između njih? ima li plan za mjerenje uspjeha \nimplementacije promjena? ima li plan odgovornih lica za evaluaciju i otkrivanje \nkritičnih tački koje predstavljaju kočnice u implementaciji promjena? Uopšte, da li \nznamo, gdje se sada nalazimo u promjenama? doista je izuzetno važno pitanje ako \nistinski želimo da poboljšamo kvalitet obrazovnog sistema. \n \n \n43 \n3  METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA \n \n3.1 Uvod  \n \nProučavajuči literaturu za metodologiju istraživanja, fokusirala sam se na autore, \nkao što su Merriam (1998), Yin (1994), Gray (2004) i, Cohen, Manion, Morrison \n(1999), jer su mi  ponudili odgovore potrebne za moje istraživanje. Naime, opisati \npromjene koje se dešavaju u obrazovnom sistemu, vrlo je složen proces, zbog osjećanja \nljudi, koji, iz raznih razloga prihvaćaju ili ne prihvaćaju promjene. Šta se dešava u \nstvarnom životu škole, koje su promjene, ko utiče na te promjene, šta time ljudi i škola \ndobijaju i gube, vrlo je teško  saznati i naučiti. Radeći kao pedagog u školama, koristila \nsam kvantitativna istraživanja, iz kojih sam spoznala, da ova vrsta struktuiranog \nistraživanja ima određenih prednosti u kvantitativnom prikazu stanja određenog uzorka, \nali i slabosti, jer statistički podaci ne nude dublji pristup, za, kako Merriam (1998: 31) \nkaže:  ''...  \n• razloge problema, pozadinu situacije, šta se desilo i zašto, \n• zašto rade na inovaciji ili zašto nedostaje rada, \n• diskusije i ocjene neizabranih alternativa,  \n• sumarne ocjene i zaključka za porast primjenljivih potencijala  ... ''.  \nZadnjih devet godina, radeći kroz međunarodne projekte, koristili smo i kvalitativna i \nkvantitativna istraživanja. Vremenom, uvidjela sam snagu djelovanja kvalitativnog \nistraživanja, naročito radeći kroz manje korake promjena. Njena prednost zasnivala se \nna tome što se smješta u prirodni 'realni život', koji uključuje ljudsku motivaciju, \nemocije, sudove i interpersonalne odnose. Tako, ulazeći u suštinu pojave, evolutivno se \ngradi teorija u praksi. Istina, ova istraživanja su na manjem uzorku, što predstavlja \nnjihovo ograničenje u izvođenju generalizacija. Dijelim mišljenje Trnavčevićeve (u \nKoren, 2002) da oba istraživanja imaju svoj smisao u ovisnosti od prirode istraživanja. \nPa, ipak, uprkos ograničenjima ovih istraživanja, možda, jer nama u BiH trenutno više \nodgovara kvalitativni pristup istraživanja,  opredijelila sam se za ovu vrstu istraživanja. \nPregledom literature, izdvojila sam karakteristike kvalitativnog istraživanja. Za Merriam \n(1998: 4-8), to su :  \n• konceptualni kišobran koji pokriva nekoliko oblika traganja, koji pomažu, da \nrazumijemo i objasnimo značaj društvene pojave, \n3 Metodologija istraživanja \n \n44\n• istraživač je prvenstveno instrument za  prikupljanje i analizu podataka, \n• fokus je na biti razumijevanja procesa, produkt istraživanja je bogat \ndeskripcijama. Slike i riječi, koriste se više od brojeva da bi prenijele šta je \nistraživač naučio o pojavi.   \nGray (2004: 320), dodaje: \n• istraživač ima uloga da uključivanjem percepcije učesnika dobije 'holističko' \nposmatranje studije, \n• glavni fokus istraživanja je razumijevanje načina na koji ljudi djeluju i voditi \nračuna o tim aktivnostima. \nOba autora: \n• uključuje područje rada ljudi (Merriam, 1998: 4), njihove kontakte unutar \n'područja' stvarnog života (Gray, 2004: 320),   \n• zasniva se prvenstveno na induktivnom istraživanju, više kroz građenje \nkoncepta ili teorija da bi se objasnili podaci (Merriam, 1998: 8), kroz otvorenost \nza ranije utemeljene teorije (Gray, 2004: 320).  \n   \n3.2 Studija slučaja \n \nProučavajući vrste kvalitativnog istraživanja, odabrala sam studiju slučaja, jer je \nadekvatna za istraživanje procesa. Koristeći podatke iskustva učesnika u školi, mogu se \nbaviti suvremenom pojavom i otkriti namjere 'posebno kada nije jasno evidentno \nograničenje između pojave i sadržaja' (Yin, 1994: 13). Ograničenost studije omogućilo \nmi je da ''utvrdim'' šta će biti moja studija (Merriam, 1998: 27). A, odnosi se, na slučaj \ndvije škole Tuzlanskog Kantona, kao ograničenog entiteta obrazovnog sistema. Vodila \nsam se tim, da je ''nemoguće odvojiti varijable pojava iz njihovog konteksta'' (Yin, \n1994: 9).  \nKarakteristike studije slučaja su 'posebnost, deskriptivnost i heuristika. \nPosebnost u smislu da je fokus studije slučaja na posebnim pojavama' svake škole za \nsebe. 'Konfrontiranjem specifičnih problema grupe ljudi dobija se holistički pogled na \nsituaciju. Deskriptivnost u smislu  da je krajnji produkt bogat, ''brojnim'' deskripcijama \npojave. Mnoge varijable se za određeno vrijeme portretišu kroz njihovu interaktivnost. \nHeuristika u smislu da studija slučaja čitaocu osvjetljava razumijevanje pojave studije. \n3 Metodologija istraživanja \n \n45\nMože biti kroz otkrivanje novih značenja, kroz širenje njihovog iskustva ili potvrđivanje \nonog što zna' (Merriam, 1998: 29-30).  \nSnaga studije slučaja je da ''nudi unutarnje osvjetljavanje i širenje iskustva \nčitaoca'' za složene društvene pojava stvarnih životnih situacija, njihovo razumjevanje \nkroz bogato i cjelovito tumačenje (Merriam, 1998). Dok su njena ograničenja u tome da \nistraživač kao prvenstveni instrument za sakupljanje i analizu podataka, može biti \nograničen osjetljivošću u integriranju podataka (Merriam, 1998: 42), osim toga, iz \nspecifičnih primjera je teško izvršiti generalizaciju (Yin,1994: 36; Gray, 2004: 125), \ntako da se postavlja pitanje o reliabilnosti i validnosti istraživanja (Merriam, 1998: 42). \n \nDizajniranje studije slučaja \nDizajn istraživanja omogućava ’dolaženje odavde do tamo, gdje se ovdje \ndefiniše, kroz određivanje inicijalnih pitanja na koja će se odgovarati, a tamo su \nodređeni zaključci (odgovori) na ova pitanja. Između ''ovdje'' i ''tamo'' su brojni koraci, \nkoji uključuju prikupljanje i analizu relevantnih podataka (Yin, 1994: 19).  \nStudiju sam započela, prvo, sa njenim teorijskim okvirom o 'obvladavanja \npromjena', kao predmeta mog interesa. Proučavanje osnovne savremene literature bilo \nje veoma važno za precizno određivanje problema i namjere studije. Postavila sam sebi \nkritičnu tačku  postavljanjem pitanja 'Šta želim znati ovom studijom?' (Merriam, 1998: \n57). Dizajn nije bio 'linearan proces čitanja literature, identifikovanja teorijskog okvira, \na onda pisanja stanja', već više 'ineraktivan proces' (1998: 50). Prema pitanjima \npručavala sam literaturu, koja me je ponovo vraćala nazad ka početku posmatranja \npojave. Dijalog prethodnih studija i područja mog rada u obvladavanju promjena kroz \npregled literature osigurao mi je utemeljenje znanstvene osnove. Studija mi je \nomogućila da dobijem nova saznanja, naročito kod prikupljanja i analize podataka \notvarajući mi nova nepoznata područja. Međutim, vodila sam se tim da 'dizajn \nistraživanja postupa sa logikom, a ne sa logistikom (pozadinom) problema' (Yin, 1994: \n20).  \nDa bi pojasnila prirodu pitanja studije koristila sam pitanja ''šta'' i ''zašto'',  \nkojima istraživač ima malo ili nimalo kontrole kroz procese događaja i koji imaju za \nfokus savremene pojave unutar nekog sadržaja života (Yin, 1994: 9; Gray, 2004: 124). \nOva pitanja zbog svoje ambivalentnosti pojašnjavaju (Yin, 1994: 12) se postavljanjem \n3 Metodologija istraživanja \n \n46\npitanja za razumijevanje (šta se desilo, šta to znači za one koji su uključeni) (Merriam, \n1998: 59). Yin (1994: 9) kaže, da ukoliko su varijable tako utjelovljene u situaciju da ih \nje nemoguće vremenski unaprijed identifikovati, studija slučaja tada izgleda kao najbolji \nizbor. Pitanja ''šta'' i '' zašto'' ne ističu šta ću pručavati. Nakon toga odredila sam jedinice \nza analizu (Yin, 1994: 21), a to su nastavnici i direktori škola i dokumentacija. \nDizajniranje istraživanja išla sam kroz logiku povezivanja prikupljenih podataka i \nizvlačenjem zaključka kroz inicijalna pitanja studije (Yin, 1994: 18).  \n  \nKako su naše observacije kao istraživača na neki način, više, okviri koji sami po \nsebi čine opterećenje, tako što ''stvari posmatramo u području teorijskog okvira studije, \nkroz određena pitanja za naše učesnike i dokumente. Ovo, također, određuje to što mi \nne vidimo, ne pitamo, i ne obraćamo pažnju'' (Merriam, 1998: 48). \n \nIstraživačka pitanja usmjerila sam ka procesima: \n• Šta se promijenilo u školi? \n• Šta je škola dobila? \n• Šta je škola izgubila?  \n• Ko je uticao na promjenu/e? \n• Kako prepoznajete promjenu/e? \n• Šta bi se još trebalo promijeniti? \n \n3.3  Uzorak \n \nOdlučila sam se za dvije škole na osnovu kriterija 'vidljivosti', kroz, postavljena \npitanja zaposlenima u ministarstvu, pedagoškom zavodu, i školi: ''Koja se škola vidno \npromijenila?'' i, ''U kojoj školi nema zapaženih promjena?''. Na osnovu dobijenih \nodgovora odabrala sam školu A koja ima vidljive promjene. Škola A se nalazi u \nglavnom gradu Tuzlanskog Kantona, i spada u red većih škola koje broje više od 1000 \nučenika sa ukupno 74 nastavnika. Za školu su rekli, da njeni nastavnici učestvuju u \nmeđunarodnim projektima, uključuje roditelje i lokalnu zajednicu u promjene, a \ndirektor je veoma otvoren za saradnju. Druga škola B, prema izjavama intervjuisanih, \nnema zapaženih promijena. Škola B, nalazi se u manjem rudarskom gradu Banovići, \nkoji je u prijeratnom periodu bio izuzetno bogat rudarski centar, a trenutno se u periodu \ntranzicije nalazi u kolapsu. Škola spada u red srednjih škola po veličini do 700 učenika \n3 Metodologija istraživanja \n \n47\nsa ukupno 58 nastavnika. Nakon odabira škola, pored dva direktora iz ovih škola, \nizvršila sam izbor nastavnika za istraživanje prema kriterijima godina staža i završenom \nfakultetu za razrednu i predmetnu nastavu; i kroz demokratski princip voljnosti – \npozivom - ko želi da bude intervjuisan u školi. Istraživanje je uključilo u svakoj školi, \nza fokus grupu, po 6 nastavnika.  \nOpredjelila sam se za kriterij ’vidljivosti’ iz razloga što upućuje na dešavanje \nodređenih promjena, koje imaju vidljive produkte, kako za one ljude koji su na vrhu \ntako i za one ljude koji su dole. Kriterij 'direktori' iz razloga što je to ključna osoba koja \nse nalazi na granici između vanjskog i unutrašnjeg okruženja, koja može da pokreće ili \nzaustavlja promjene.  \nKriterij 'nastavnika razredne i predmetne nastave' iz razloga što su učitelji kao \npojedinci u poziciji da lakše samostalno kreiraju svoj rad i sprovode promjene za razliku \nod nastavnika predmentne nastave, koji su više ovisni od drugih nastavnika koji predaju \nu istom razredu, što može otežavati sprovođenje promjena. 'Godine staža' mogu biti \nkriterij koji ukazuje da promjena ne ovisi od godina staža već od osjećanja pojedinca, \nkoliko 'želi' da se uključi u određenu promjenu, i da je veoma važno obratiti pažnju na \nsvakog pojedinca unutar škole. \nZa studiju dubljeg istraživanja namjerni uzorak ima najveću logiku i moć. \nPredmet namjernog uzorka su 'bogate  informacije studije iz kojih se može najviše \nnaučiti o važnim centralnim  posljedicama namjere istraživanja' (Merriam, 1998: 61) \nkroz selekciju informacija. Zato sam se opredjelila za lančanu strategiju ili snježnu \ngrudvu koja najviše odgovara namjernom uzorku, a koja se zasniva na uključivanju \nprofesionalne procjene pojedinaca u identifikovanju uzorka. Ovu sam strategiju provela \nkroz jednostavno postavljanje pitanja manjem broju pojedinca identifikovanim kao \npoznavaocima slučaja, pojedincima koji o istom posjeduju bogate informacije \n(Merriam, 1998: 63; Cohen, Manion, Morrison, 1999: 104).  Iste ljude koristila sam kao \ninformatore u identifikovanje drugih, za uključivanje u studiju istraživanja. Ova metoda \nkoristi se za uzorak populacije velike osjetljivosti kako bi se dobile ključne informacije \n(Cohen, Manion, Morrison, 1999).  \n \n \n \n \n \n3 Metodologija istraživanja \n \n48\n3.4  Određivanje validnosti i reliabilnosti \n \nŠto se tiče se validnosti i reliabilnosti istraživanja, ona se odnosi na pristup \n'pažljive konceptualizacije studije načinom prikupljanja, analiziranja i interpretiranja \npodataka' (Merriam, 1998: 199). Da bi postigla veću validnost istraživanja koristila sam \ntehniku triangulacije multiplih izvora podataka jer je superiornije od jednog izvora \npodataka ili instrumenta. Više izvora podataka posebno odgovara za studiju primjera \ngdje se kroz kontraverzne aspekte rasvjetljavaju složene pojave ( Merriam, 1998).  \nInterna validnost ogleda se u tome, kako istraživač postupa pitanjima, dok traga \nu povezivanju stvarnosti. Interna validnost u svim istraživanjima ključno se zasniva na \nrazmišljanju o stvarnosti (Merriam, 1998: 201). Stvarnost, prema Lincoln-u i Guba (u \nMerriam, 1998: 203), je određeno 'multiplo ramišljenje prihvatljivo za tog čovjeka'. U \novoj vrsti istraživanja, o zainteresiranoj pojavi, važno je razumijeti perspektive onih, \nkoji su uključeni u razotkrivanju složenosti ljudskog djelovanja u kontekstualnom \nokviru, i holističkom interpretacijom predstaviti to  što se desilo (Merriam, 1998: 203).  \nTriangulacijom postižem i relijabilnost, time smanjujem pogreške iz jednog \nizvora, iako to ne znači, da greške mogu i eliminirati. Triangulacija omogućava \nistraživanju fluidnost, specifičnost i jedinstvenost. Mada se ističe da je slabost kod više \nizvora podataka ta, što nije moguće ponoviti istraživanja (Gray, 2004; Cohen, Manion \n& Morrison, 1999). Reliabilnost u društvenoj znanosti je problematična iz jednostavnog \nrazloga što ljudsko djelovanje nije nikada statično.  Reliabilnost u dizajnu istraživanja \nzasniva se na pretpostavci da postoji jedna stvarnost. Kvalitativno istraživanje se ne \nvodi s tim da ljudsko djelovanje može biti izolovano. Kao istraživač treba da nastojim \nda više opišem i objasnim svijet u kojem su ta iskustva. U smislu, da ima mnogo \ninterpretacija o tome šta se desilo, to nije benchmark, koji se uzima da bi se ponovilo \nmjerenje i uspostavila  reliabilnost u tradicionalnom smislu (Merriam, 1998: 205). \nUopšte počiva u posebnosti; to što učimo u posebnoj situaciji mi možemo transferisati \nka sličnoj stuaciji pronalazeći zamjene. To je ustvari činjenica, kako većina ljudi kopira \nu svakodnevnom životu (Merriam, 1998: 210). \nKonvergencija u triangulaciji tri izvora podataka: direktora, nastavnika i analiza \ndokumentacije, omogućila mi je da iz šire baze izvora dobijem detaljne relevantne \npodatke o situaciji prije i sada, te da kroz cjelovit pristup nešto naučim i kao takvo  \nponudim drugima na Tuzlanskom Kantonu. Analizom i cjelovitim povezivanjem \n3 Metodologija istraživanja \n \n49\npodataka o jednoj trenutnoj pojavi, studijom slučaja, dobila sam znanja koja su \nkonkretna, sadržajna, i koja nude doprinos u građenju teorije (Yin, 1994; Merriam, \n1998).  \n \nEtika \n \nPoštivanju relijabilnosti - procjenom šta je konzistentno u pronađenom – da li se \njavlja kroz triangulaciju podataka moje istraživačko objašnjenje pretpostavki i \nistaknutih teorija  studije, na osnovu utrtih audita, u vođenju studije deskripcijom detalja \ni kako sam pronašla proizvod iz podataka (Merriam, 1998: 218). \n \n3. 5  Metode prikupljanja podataka \n \nMetodi se odnose na tehnike i procedure koje se koriste za sakupljanje podataka \n(Gray, 2004: 1) i osnova su za izvođenje  i interpretaciju zaključaka (Cohen, Manion, \nMorrison, 1999: 44 ). Za istraživanje konstruirala sam protokol studije slučaja, koji je \nviše od instrumenta. 'Protokolom raste relijabilnost istraživanja i, vodič je za istraživača \nstudije slučaja' (Yin, 1994: 63). Autor, ističe tri principa prikupljanja podataka. \n \nPrincip 1: Triangulacija racionalnim korištenjem multiplih izvora podataka. Najveća \nsnaga studije slučaja u kome konvergentno  traganje koristi različite izvore za \nprikupljanje podataka (1994: 90). \nPrincip 2: Kreiranje baze podataka studije slučaja. Kroz prikupljanje osnovnih podataka i \nizvještaj istraživača kroz zabilješke, dokumente, tabele (1994: 95).  \nPrincip 3: Održavanje čvrstog niza dokaza je princip relijabilnosti informacija u studiji \nslučaja. Prvo  – na primjer kroz postavljanje specifičnih dokumenata, intervjua, Drugo, \notkrivanjem uslova pod kojima su podaci prikupljeni – na primjer vrijeme i mjesto \nintervjua. Treće, ovi uslovi treba da su konzistentni sa specifičnim procedurama pitanja \nsadržanim u protokolu studije slučaja, da pokažu da prikupljeni podaci slijede određene \nprocedure u protokolu. Na kraju, čitajući protokol treba da indicira vezu između \nsadržaja protokola inicijalnih pitanja studije (1994: 98-9). \nPodatke sam prikupljala kroz intervju i analizu dokumentacije, više kroz 'praktičan', a \nne 'rutinski' (Yin, 1994: 55) pristup. Analiza podataka  nastala je kao rezultat \npresijecanja podataka i ograničavanjem procesa kroz identifikaciju kategorija. Pri tome, \n3 Metodologija istraživanja \n \n50\nkao istraživač, morala sam voditi računa u toleranciji dvosmislenosti – kod dizajniranja \nstudije, prikupljanja i analiziranja podataka – ne kao skup procedura ili protokol koji \nsam mogla slijediti korak po korak (Merriam, 1998: 20). Iskustva drugih, kao što je rad \nKorena (2003) pomoglo mi je u orijentaciji, ali sam morala ponovo i ponovo, tražiti \nvlastiti  put  procesuiranja. Ova vrsta rada, tražila je  senzitivnost u posmatranju ljudi, \nnjihovih vrijednosti i perspektiva, i sposobnost za dobru komunikaciju (Merriam, 1998: \n21-2) od načina postavljanja pitanja – do interpretiranja odgovora (Yin, 1994: 56). \nJedan odgovor davao mi je niz drugih pitanja, što je zhtjevalo da budem dobar \n''slušalac'' i da ne upadam u zamke predrasuda intervjuisanih (Yin, 1994: 56). Ovo nije \nbilo nimalo lako postići, jer sam poznavala ljude koje intervjuišem. Iz izvještaja \ndokumenata pokušavala sam pronaći poruku koja se krije između redova, kako bi \npresijecanjem sa drugim izvorima informacija izvela zaključke (Yin, 1994: 57), kroz \nadaptivnost i fleksibilnost trebalo je da se nove pronađene situacije vide kao \nmogućnosti, a ne opasnosti (Yin, 1994: 56). Veoma je malo  studija slučaja koje se \nurade tačno kao što su planirane, pa tako i moja studija zbog neočekivanih događaja, \nkada sam zbog tehničkih problema sa diktafonom morala dva puta ponoviti istraživanje. \nTo nije bilo samo mehaničko bilježenje podataka, već u interpretaciji prikupljenih \ninformcija, tragala sam i otkrivala bogata dublja - unutrašnja gledišta studije slučaja. \nKako sam kao istraživač došla, nakon onoga što se desilo, proizvod zaključaka izvodila \nsam kroz konvergenciju bogatih opisa složenih pojava ponašanja nastalih iz interakcija \nzaposlenih u školi, a njihovom analizom pokušala sam prikazati jedinstvenu stvarnost \nškole (Yin, 1994; Merriam, 1998). Kao metod istraživanja koristila sam intervju i \nanalizu dokumenata.   \n3.5.1  Intervju \n \nIntervju, kao riječ najviše mi se sviđa, jer, pokazuje stanje gledišta između ljudi. \nDobro konstruiran intervju je snažan instrument za dobijanje podataka o odnosima \nizmeđu ljudi, njihovim osjećajima, gledištu, stavovima koji podupiru njihovo ponašanje \ni život. Intervju sam prema protokolu vodila  sa  polustruktuiranim istraživačkim \npitanjima, koja su sadržavala struktuirane i nestruktuirane dijelove intervjua. \nPolustruktuirani intervjui koristio mi je kao istraživaču da držim situaciju u rukama \n(Gray, 2004: 215; Merriam, 1998: 74). Pitanja u intervjuu imala su za fokus interakciju \n3 Metodologija istraživanja \n \n51\nzaposlenih u školi, njihove otpore i potporu koji imaju od strane direktora ili drugih, \nnjihove doživljaje i konflikte. Odgovori intervjuisanih dala su mi njihova viđenja i, \nomogućila da izvučem nove ideje za područje obvladanja promjena u obrazovnom \nsistemu Tuzlanskog Kantona. Ova određena pitanja čine srce protokola i reflektuju \n'moju aktuelnu znatiželju' (Yin, 1994: 69).  \nNajuobičajeniji oblik intervjua je nalaženje osobe s - osobom u kojima jedna osoba \nizvlaći informacije od druge  (Merriam, 1998: 71). Tokom vođenja intervjua, nalazila \nsam se na granici velike otvorenosti koja je ponekad prijetila da preusmjeri pravac \nintervjua. Ovu ponekad informalnu konverzaciju intervjua proisteklu iz spontanosti \n(Gray, 2004: 217) morala sam ponovo vraćati na put struktuiranih i polustruktuiranih \npitanja koju su intervjuisani prihvatali ali su uvijek nastojali pronaći situaciju da \ninformalno daju informacije koje se ne odnose na pitanja. Ovo je djelom iz toga što ma \nkako da sam se postavila kao istraživač, ljudi su u pozadini vidjeli moju drugu ulogu, \nnekoga ko čini dio ministarstva i, ko utiče u kreiranju donošenja odluka. Kvale (u \nCohen, Manion, Morrison, 1999: 125) kaže, da efektivni intervjuer, mora biti: \n• poznavalac (predmeta koji se razmatra  tako  da se održava konverzacija), \n• struktuiran (čini jasne namjere, vođenje, posmatranje intervjua), \n• jasan ( u izboru jezika, u predstavljanju predmete koji se razmatra), \n• ljubazan (reči u pravo vrijeme i na pravo mjesto ono što želi da kaže), \n• osjetljiv (upotrebljava empatiju, aktivno slušanje, vodi računa o ne- verbalnoj \nkomunikaciji i kako nešto reči), \n• otvoren (osjetljiv na to koji aspekt intervjua je značajan za intervjuisanog), \n• upravljač (održava ono što je najistaknutije- na vrhu), \n• kritičan (pita da bi potvrdio relijabilnost, konzistentnost i validnost onog što je \nrečeno), \n• podsjećujući ( poziva na ranije izjave i odnosi se na njih tokom intervjua), \n• interpretativan ( pojašnjava, potvrđuje i  nepotvrđuje izjave  sa intervjuisanim). \nKao vodič koristila sam listu pitanja za intervju. Povodila sam se time da je dobar \nodgovor onaj koji je izražen kroz perspektivu osjećaja, mišljenja onog što istražujem. \nTranskripcija zabilješki sa trake osigurala mi je najbolje podatke za analizu. \n3 Metodologija istraživanja \n \n52\nIntervju sam provela u vrijeme kada je završena školska godina, na kraju juna mjeseca, \nkada su svi od intervjuisanih osjećali pomalo zamorno od rada u protekloj školskoj \ngodini. \n \n3.5.2  Vađenje podataka iz dokumenata \n \nAnalizom dokumenata, kao instrumenta istraživanja, dobila sam podatke na osnovu \nodabira relevantnih procesnih materijala. Sakupljanje i analizu različitih izvora podataka \nsprovodila sam kroz simultane aktivnosti. Termin dokument odnosi se na širok niz \npisanih i fizičkih dokumenata relevantnih za studiju. Javni dokumenti su: službeni i \nneslužbeni dokumenti, statistički podaci, zakon, godišnji program rada škole. \nPersonalni dokumenti: odnosi se na osobu koja opisuje individualne aktivnosti, iskustva \ni vjerovanja snimljene na audio traci (Merriam, 1998). \nS obzirom da radim u Pedagoškom zavodu kao odjelu ministarstva obrazovanja imala \nsam lak pristup javnim dokumentima. Međutim kod personalnih podataka imala sam \nograničenje upravo iz razloga što se nalazim na ovoj poziciji. Kroz rad, pokušavala sam \nsmanjiti svoju subjektivnost, ali uvijek se postavlja pitanje, koliko je to moguće? Pošto \ndokumenti nisu pisani iz razloga istraživanja, već, iz drugih određenih razloga i oni su \nprodukt drugih, bilo je potrebno lokalizirati problem u njima, a onda analizirati njihov \nsadržaj. Sukladnost  između dokumenata i istraživačkog problema ovisila je od moje \n‘fleksibilnosti građenja odnosa između problema i pitanja’ (Merriam, 1998:133).  \n \n53 \n4   OBRADA PODATAKA \n \n4.1  Intervju i zakonodavstvo  \n \nPolazni dokument reforme obrazovnog sistema Tuzlanskog Kantona je Bijeli \npapir ''Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i općeg srednjeg obrazovanja u \nBosni i Hercegovini'', donešen od strane Obrazovnih vlasti BiH i EC-TAER u okviru \nPrograma Evropske Unije (2003), a odnosi se na uređenje slijedećih podgrupa osnovne \nškole: \n1. Sadržaj: razvoj nastavnog plana i programa devetogodišnje osnovne škole, \nsvjedočanstva i kvalifikacije; standardi i ocjenjivanje. \n2. Kapacitet: razvoj nastavnika i menadžmenta. \n3. Institucionalna podrška modernizaciji i razvoju obrazovanja. \n4. Struktura: harmonizacija legislative i finansiranja. \nObrazovne vlasti usmjerile su svoje aktivnosti uređenja sistema na osnovu \nsadržaja ovog dokumenta. Prilog 3., pruža komparativne podatke aktivnosti na nivou \nBiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona, a prilog 4., prikazuje promjene u \nTuzlanskom Kantonu prema podgrupama strateškog dokumenta.   \nPočetna faza uređenja obrazovnog sistema na nivou Kantona je sa donošenjem  \nZakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (2004) čija primjena u praksi ukazuje na \nnjegovu nedovršenost i disharmonizaciju građenja sistema naročito u harmonizaciji \nlegislative i finansiranja, i institucionalnoj podršci modernizacije i razvoja obrazovanja. \nDa bi čitaoc ovog rada imao jasniju sliku, zakonske odredbe sam uporedo dala sa  \nizjavama nastavnika i direktora, o istom. Prema analizi, najzastupljenije tenzije su \nizmeđu centralnog i lokalnog donošenja odluke o: \n• implementiranju opšteg cilja obrazovanja i stvarnog života škole. \nPrema zakonu: \nČlan 3. Opći ciljevi obrazovanja su: \n-omogućavanje pristupa izvorima znanja kao osnovi za razumijevanje sebe, drugoga i \nsvijeta u kojem se živi; \n4 Obrada podataka \n \n54\n- osiguravanje optimalnog razvitka za svaku osobu uključujući i one s posebnim \npotrebama, sukladno njihovom uzrastu, mogućnostima i mentalnim i tjelesnim \nsposobnostima; \n- promidžba poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, i priprema svake osobe za \nživot u društvu koje poštuje načela demokratije i vladavine zakona; \n- razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitom kulturnom \nidentitetu, jeziku i nasljeđu, na način primjeren civilizacijskim tekovinama, \nupoznavajući ih i uvažavajući druge i drugačije; \n-osiguranje jednakih mogućnosti izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na \nspol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, obiteljski status, \nvjeroispovjest, psihotjelesne i druge lične osobine; \n- postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane; \n- postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnom, odnosno \nevropskom nivou, koji osiguravaju uključivanje i nastavak školovanja u evropskom \nobrazovnom sistemu;  \n- posticanje cjeloživotnog učenja; \n-promidžba ekonomskog razvitka; \n-uključivanje u proces evropskih integracija. \n \nStvarni život škole, prema istraživanju, pokazuje sasvim drugu sliku koja odaje \npoteškoće kod implementiranja ovog člana. Slijedeće tenzije su u: \n• izboru direktora na osnovu ocjene ministarstva i ocjene roditelja (član \n90. i član 93.), \n• upravljanju finansiranja prema pedagoškim standardima ministarstva i \nautonomije škole - nastavnika (član 12. i član 88. – član 108.), \n• uključenosti roditelja u donošenje odluka u školi i profesionalizma \nnastavnika (član 97. i član 71.), \n• autonomiji škole i modela izrade godišnjeg programa škole od strane \nupravne jedinice ministarstva obrazovanja Pedagoškog zavoda (član 30. i \nčlan 40.), \n• sigurnosti nastavnika i potreba okruženja (član 29.),  \n4 Obrada podataka \n \n \n55\n \n• autonomiji nastavnika i izboru udžbenika prema prijedlogu ministarstva \n(član 71. i član 45.), \n• institucijama za podršku škole i autonomije škole (član 83. i član 30.). \nPoredeći zakonsku regulativu sa izjavama nastavnika i direktora, vidne su \nrazlike između onog što je napisano i što je prihvaćeno u praksi. Velike promjene \nnastale su kod izbora direktora, prema zakonu, omogućeno je uključivanje svih nivoa do \ndonošenja konačne odluke o odabiru direktora. \n \nČlan 90. Alinea 4 ''Nakon provedene procedure natječaja, školski odbor, na temelju \npribavljenog mišljenja Pedagoškog zavoda i suglasnosti Ministarstva, sačinjava listu \nkandidata koji ispunjavaju uvjete natječaja. \nAlinea 5. ''Ravnatelja osnovne škole koja ima status javne ustanove, biraju neposrednim \ntajnim izborima roditelji i uposlenici škole''. \nAlinea 6. '' Školski odbor za ravnatelja škole imenuje onog kandidata koji je dobio \nnajveći broj glasova birača koji su izašli na izbore''. \nČlan 93. alinea 1 ''Rad ravnatelja osnovne škole ocjenjuje Ministarstvo i Pedagoški \nzavod''. \n \nO promjeni načina izbora direktora, najčešće sam se susretala sa pitanjima u školi: kako \nbirati profesionalne direktore, a istovremeno zadovoljiti interese roditelja, nastavnika i \nvlade? Kako graditi kolegijalnu kulturu i partnerstvo sa roditeljima? Kako depolitizirati \nškolu, ako postoji skriveni uticaj politike na školu? Brojne barijere nametnute direktoru \nškole su veoma složene, zamaraju ga u radu, naročito u društvu koje radi u 'magli' \ntobožnjih transparentnih procedura. Oni, koji žele da se izbore za poziciju direktora, \ndošli su u poziciju da moraju lobirati kod: vlasti, roditelja i zaposlenih u školi, u društvu \nkoje grca u korupcijama, nepovjerenju i netransparentnosti – zato je i opravdano pitanje \nnastavnika: 'Kako biti profesionalan direktor?'. Nova uloga direktora traži znanje i \nvještine u menadžmentu škole, ali i visoke moralne vrijednosti, u sticanju povjerenja \nljudi unutar i izvan organizacije. Težnja da se putem zakona kreira demokratičnost u \nškoli, što će uticati i na razvoj demokratičnog društva, vrlo je zahtjevna promjena, stoga \nne čude otpori ali i odobrenja ljudi u školi, o promjeni zakona. U školi B rekli su:  \n4 Obrada podataka \n \n56\nNastavnik B1: Izbor direktora i rukovodstva škole, (treba) da bude isključivo od \nstrane zaposlenika škole, a ne da bira tamo neko po tome što ’je ili nije’ \nsimpatičan nekoj mjesnoj zajednici, ili nekom selu ... da se isključi lokalizam.  \nDirektorica B:  ... nije mi se sviđalo (prije), što nije bitno šta ćeš uraditi, bitno je \nda te ja znam, da si ti taj i taj, mi ćemo te planirati, to je žalosno ...  Ima \ndirektora koji su 20 godina direktori, a (koji su) doveli školu do propasti.  \nPo mom viđenju, promjena u ovoj oblasti i njeni rezultati bit će vidljivi tek nakon \nnajmanje četiri do pet godina – nakon jednog ciklusa mandata direktora - kada zakon \nobuhvati sve škole. Direktori obje škole izrazili su želju da se uspije u sprovođenju ovih \npromjena. Ali, su isto tako, zajedno sa nastavnicima predmetne nastave, naglasili \npotrebu edukacije roditelja za njihovu novu ulogu u školi. Pored toga, direktorica škole \nB ističe i potrebu za kontinuiranom edukacijom direktora.  \n... da bude što više radionica za direktora ... npr.  ja znam koji je problem u \nmojoj školi, drugi kaže o tom istom problemu u njegovoj školi, a ja to nisam \nuradila, i tako bi otkrivali sami svoje greške i vrline.  \nDirektor škole A već je bio na edukaciji za direktore u ''Školi za ravnatelje'' u Sloveniji, \nmožda, je ova obuka došla za njega u pravo vrijeme, tako da nije istakao ovu potrebu, \nali, ne mogu tvrditi sa velikom sigurnošću.  \nKada je riječ o zakonu i načinu finansiranja škola postoji visoka tenzija, koja je u ovoj \nstudiji slučaja pokazala najviše problema u njenom uređenju, dajući više sliku \nneuređenog sistema. Kaos u ovaj oblasti traje već punih deset godina, a uvođenjem \ntrezorskog finansiranja u zadnje tri godine, odaje kulminaciju ovog problema, koji može \nda se nastavi ili sa još većim kaosom ili u njegovom uređenju. Nastavnici koji su radili u \nškolama prije rata (do 1992.), vide prijašnji obrazovni sistem daleko uređeniji u oblasti \nfinansiranja, nego, ovaj poslije rata (od 1995. do 2005.). Smatraju, da škole nikada nisu \nbile siromašnije nego sada. Oni ne vide problem samo u siromaštvu društva, već, i u \nnesposobnosti vlade Kantona i države da urede ovaj sistem. Nastavnik B1 ovo sublimira \nkroz izjavu: \nKoliko je država jaka, mjeri se po 'obrazovanju' ... Kakve smo samo prije imali \nmaterijalne troškove! Imam osjećaj, da mi damo prijedlog za pedagoške \nstandarde i drugo, ali, da to apsolutno niko ne pročita i da se to ostavi, da bi \nbilo onako kako je zamišljeno s njihove strane, e to je lažna demokratija.  \n4 Obrada podataka \n \n \n57\n \nA, u školi A, nastavnik predmetne nastave A5 kaže: \nJa ne kukam na direktora, već, na onu gospodu tamo, koja nije u stanju \nobezbjediti (sredstva). Hoće takmičenje, hoće kvalitet ... ministarstvo, na njih ja \nmislim. \nPrema zakonu: \nČlan 12. Alinea 1. ''Osnivač osnovne škole (ministarstvo) osigurava sredstva potrebna \nza osnivanje i rad sukladno Pedagoškim standardima za osnovni odgoj i obrazovanje na \npodručju Kantona i Normativima školskog prostora, opreme, nastavnih sredstava i \nučila''. \nČlan 88. Alinea 7. Školski odbor ''donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun''. \nČlan 108. Osnovna škola može sticati prihod ''Donacijama pravnih i fizičkih osoba i \nhumanitarnih organizacija. Iz legata, poklona i zavještanja. Prodajom proizvoda i \nvršenjem usluga''. \n \nVlada, prema mišljenju pojedinaca, nema iste kriterije u finansiranju škola, nije \ntransparentna i, ljudi se pitaju, kuda ide njihov novac ako: \n• nisu dobro plaćeni za svoj rad, \n• se isto plaćaju i oni koji rade i oni koji ne rade,  \n• se ništa ne nabavlja od opreme za rad u kabinetima i razredima, \n• su mizerna odvajanja za stručno usavršavanje (po 15 KM za jednog \nnastavnika), \n•  se ne grade nove škole, sale, poligoni ... \njednom rječju, nije poznato upravljanje javnim sredstvima budžeta: kako i zašto se \ntroše? Pitaju se gdje je odgovornost ljudi u Vladi zaduženih za upravljanje finansijama, \nkoji istovremeno traže odgovornost škole u njenom ekonomskom i efikasnom \nupravljanju. Ljudi u školama se pitaju gdje je autonomija škole, ako sredstva koje je \nškola nabavila raznim donacijama i prodajom usluga i položila na određeni kod računa \nministarstva, ne mogu da troše za potrebe škole, već ostaju na računu ministarstva \nneutrošena ili preusmjerena.  Stoga su dali prijedlog formiranja Fonda za finansiranje \nobrazovanja na državnom a ne, kao do sada, na Kantonalnom  nivou. Nepovjerenje \nprema Vladi i ministarstvu obrazovanja kantona, nastavnik predmetne nastave A6 \nobjašnjava: \n4 Obrada podataka \n \n58\nJa sam prije kritikovo direktora, pa se s njim posvađam i po petnaest dana ne \ngovorim, ali  vidim da to nije mjerilo, da je on samo jedan igrač koji koordinira \ni pokušava da se dodvori meni, pa ovom, pa onom ... Svake godine škola je \nsiromašnija. To je strahovita promjena. Izgleda da oni koji odlučuju nisu naučili \nkako se radi ...  ministarstvo. \nPartnerstvo sa roditeljima i profesionalizam nastavnika, zakon definira kroz: \nČlan 97. Alinea 2. '' Vijeće roditelja ... sudjeluje u pripremi i realiziranju odgovarajućih \nprojekata koji podržavaju i promoviraju obrazovni rad u školi: razvija komunikaciju \nizmeđu učenika, nastavnika, roditelja i lokalne zajednice''. \nČlan 71. Alinea 2. ''Primarni zadatak nastavnika u osnovnoj školi je odgoj i \nobrazovanje učenika prema suvremenim pedagoškim kriterijima, u okviru utvrđenog \nnastavnog plana i programa, uvažavajući slobodu pedagoškog rada, načela \ndemokratičnosti i ljudskih prava''. \n \nPostojeća tenzija  u ovoj oblasti više je izražena kod nastavnika predmetne \nnastave. Riječ je o granici, do koje se mogu uključiti roditelji, kao partneri škole. Ako se \ngovori o poboljšanju uslova za rad, nastavnici pozdravljaju ovakav vid partnerstva. \nMeđutim, ako je riječ, o njihovom direktnom uticaju na kurikulum, monitoring nastave, \nili uticaj na ocjenu za njihovo dijete,  nastavnici smatraju da roditelji za ovo nemaju \nkompetencija. Nastavnik A5 kaže: \nNormalno tražimo tu saradnju. Zna se gdje može uticati na poboljšanje kvaliteta \n… ali … da on diktira kako ću ja ocjenjivati dijete ili koju ocjenu njegovom \ndjetetu dati, to je već ... velika greška kod roditelja, oni gube kontrolu i hoće da \ndominiraju školom. Velika većina nastavnika razredne nastave to pogrešno \nshvati, oni (učitelji) se približe roditeljima tako, da se u školi, pred djecom, \noslovljavljavanje sa Ti, šala, dobacivanje … ti meni - ja tebi. I, roditelji se \nodomaće kao da su u svojoj kući, gube kontrolu. Tako da, kada dođe u 5. razred,  \nnaviknut tako, obraća mi se: ''Ti bi trebao to i to'' …  ja ga gledam … i to bez \nikakvog ustručavanja. Ma ko si ti, da meni kažeš 'Ti ćeš to, ti ćeš to''.  \n \nSlijedeća tenzija je između autonomije škole i centraliziranog djelovanja ministarstva. \nZakonom: \n4 Obrada podataka \n \n \n59\n \nČlan 30. Alinea 2. i 3. '' Osnovna škola ima odgovarajući stupanj autonomije, sukladno \nvažećim propisima, a naročito u pogledu zapošljavanja nastavnog, stručnog i drugog \nkadra, te slobode rada nastavnika i stručnih saradnika. \nOsnovna škola poštuje slobodu nastavnika da izvede nastavu na način koji smatraju \nodgovarajućim, pri čemu škola mora voditi računa o standardima održivosti postojećih i \nprimjeni novih oblika i metoda rada u nastavnom procesu''. \nČlan 40. Alinea 2. ''Godišnji program se sačinjava po jedinstvenoj metodologiji koju \nutvrđuje Pedagoški zavod''. \n \nAutonomija škole kod zapošljavanja zaposlenika i slobode rada nastavnika,  \nistovremeno ima i ograničenja, jer odluke školskog odbora direktno ovise od odluka \nministarstva, koje ima zadnju riječ u odluci. Na primjer, zapošljavanje tehnološkog \nviška nastavnika i nastavnika na određeno vrijeme, zavisi od odluke ministarstva, a ne \nškole. Ograničenje se ogleda i u izradi godišnjeg plana i programa, kojeg škole rade na \nosnovu modela datog od strane Pedagoškog zavoda. Model godišnjeg plana i programa \nškole (prilog 5) veoma je stereotipan, i uvidom ne nudi razvojne prioritete i korake za \npoboljšanje kvaliteta rada škole. Prilikom čitanja, čitalac ne uviđa bitne razlike među \nškolama, one su minimalne. Preovladavaju statistički podaci, koji vrlo malo, ili skoro \nništa, ne kažu o budućem razvoju škole. Na primjer, za stručno usavršavanje nastavnika \nnema plana i programa nastalog na osnovu analize potreba nastavnika i prioriteta škole \nu skladu sa ciljevima reforme, te na osnovu toga plan prema predviđenim sredstvima iz \nbudžeta i, institucije koje će se angažirati za podršku razvoja. Ako škola treba da \nodgovori na dinamične potrebe okruženja, kako je formulisano zakonom:  \nČlan 29.Alinea 1. '' Osnovna škola promovira i razvija stalno i dinamično partnerstvo \nškole, roditelja i sredine u kojoj žive, u svim poitanjima od značaja i interesa za \nostvarivanje uloge škole i potreba učenika’’. \n \nOvo naravno traži reorganizaciju svih obrazovnih institucija. ''Proces \ntransformacije uključuje unutrašnje i vanjske napore individua, grupa, ili institucija, koji \nvode ka stvarnim vrijednostima i ishodima postojeće prakse'' (Morrison, 2003: 13). \nNaročito nerazumijevanje autonomije nastavnika je u oblasti izbora udžbenika. U \nzakonu: \n4 Obrada podataka \n \n60\nČlan 45. Alinea 1. ''Osnovna škola u nastavnom procesu koristi školske udžbenike i \nnastavna sredstva koje odobrava Ministarstvo, uz prethodno pribavljenu suglasnost \nAgencije za nastavne planove i programe''.  \nČlan 71. (str. 52) o autonomiji nastavnika. \n \nS jedne strane, nastavnici su s radošću prihvatili slobodu u radu, s druge strane, \nistovremeno se pojavio strah od odgovornosti, koju nosi sa sobom sloboda. Ovaj strah je \nizrazitiji kod nastavnika predmetne nastave, koji nisu imali dovoljno obuke prema \nnjihovim potrebama. Dok, su nastavnici koji su imali kontinuiranu obuku, izrazili svoju \nradost datom slobodom, njihove izjave pune su volje za kreativni rad u timu. Kod izbora \nudžbenika ovi nastavnici uopšte nisu pokazali zabrinutost. Međutim, drugi nastavnici, \nviše preferiraju da im ministarstvo tačno odredi udžbenike za rad. Prema zakonu, \nprijedlog za udžbenike daje Agencija za nastavne planove i programe, koja do danas još \nnije uspostavljena. U ovom prelaznom periodu, ministarstvo sa pedagoškim zavodom \npokušava da nađe riješenje za ovo pitanje, koje nastavnik predmetne nastave A5 vidi, na \nslijedeći način: \nOni (iz ministarstva i zavoda) su opet predložili pet  udžbenika iz matematike. \nNaš aktiv će izabrati ovaj, ko tvrdi da u školi C će izabrati isti, oni će drugi, u \nškoli D treći, itd. Pet škola u krugu od pola kilometra prečnika, svi različito \nradimo ... (to) nije dobro. Spriječena je prohodnost ... Može se desiti da učenik \n7. razreda sa 14 predmeta … preseli se u drugo naselje i da ni jedan udžbenik \nne odgovara. I, šta sad. Dijete ispada krivo što je otišlo dole (u drugu školu). \nU, školi B, direktorica kaže: \nMislim da treba zvaničan spisak ispred ministarstva i pedagoškog zavoda da \ndobijemo ... jer je dosta izdavačkih kuća ... mi ćemo održati aktive … svaki \npredmetni nastavnik, učitelj ... ima slobodu biranja ... Prije 15 do 20 godina, \njedan je bio udžbenik za sve. Rekli su da se može koristiti isti udžbenik iz \nprethodne godine ... A jedno vrijeme je bilo (da smo) svake godine (imali) novi \nudžbenik. Ja znam kad sam ja išla u školu, pet generacija je imalo jednu knjigu. \nI, na kraju uočljiva je tenzija proistekla iz: ‘’ ... \n• nepovezanosti institucija i njihovog uzajamnog djelovanja, i \n• takmičenja i saradnje ... ’’ (Glatter u Bush i Bell, 2002: 228). \n4 Obrada podataka \n \n \n61\n \nKada je riječ o Pedagoškom zavodu, njegova uloga u okviru kantonalnog ministarstva \nse preklapa sa ulogom inspekcije, a na državnom nivou sa ulogom Agencije za \nocjenjivanje. Zakonom: \nČlan 83. Pedagoški zavod vrši nadzor slijedećih poslova '' izrada standarda i normativa \nškole i praćenje uspjeha učenika, kreiranje i praćenje implementacije nastavnih planova \ni programa, pedagoško i stručno usavršavanje nastavnika i saradnika, stvaranje baze \npodataka u cilju evaluacije obrazovnog procesa, određivanje koncepcije udžbeničke \nliterature i indikatora izvođenja, izrada programa obrazovanja odraslih, poboljšanje \nnastavne prakse i uvođenje inovacije u nastavni proces, uvođenje inkluzije u osnovne \nškole i dr...'' \nČlan 30. (str.53) o autonomiji škole. \n \nPedagoški zavod je zakonom dobio više ulogu facilitatora u poboljšanju razvoja \nškola.  Ova uloga, poklapa se sa očekivanjima nastavnika i direktora škola, naročito u \nstručnom usavršavanju. Nepovezanost institucija u aktivnostima, škole doživljavaju \nkroz osjećaj usamljenosti u sopstvenom radu. Na primjer, ljudima u školi još uvijek nije \njasna uloga Agencije za ocjenjivanje,  koja je osnovana prije četiri godine, čak ne znaju \nda postoji. U školi B, kažu: \nNastavnik B2: Imamo Agenciju za ocjenjivanje, imamo Agenciju za NPP, šta te \nAgencije rade? \nNastavnik B6: Koja Agencija? Zar ima?  \nTenzija postoji između vladinog i nevladinog sektora. Pojedini nastavnici imaju dojam \nda neke nevladine organizacije peru pare, a da ih u tome podržavaju određene \nmeđunarodne organizacije. Nastavnik B1 kaže: \n... mislim da su mnogo uticale nevladine, humanitarne organizacije (na školu). \nVjerovatno su imale puno novca iz svojih zemalja, iz svijeta, da nešto malo \noperu para i nešto malo da urade. Na primjer, World Vision (međunarodna \norganizacija) zakaže seminar za edukaciju i oni hoće nešto da urade. Ali, recimo \nBOSPO (lokalna organizacija) organizuje seminar, u kome je kolegica \nuključena, i kaže, 'mi ćemo vas učiti kako da nabavite pare'. Tako sam ja \nshvatio. Da oni, uče našu nastavnicu, kako da ode u općinu, i za taj dio oni će \npotrošiti 2000 KM. Pa bolje da daju 2000 KM školi, da konkretno nešto kupi za \n4 Obrada podataka \n \n62\nnastavu. A, ne da uči nastavnicu, kako će naći pare, zna nastavnica kako će otići \ndo načelnika da traži pare. \nS, druge strane, nevladine organizacije smatraju, da Pedagoški zavod ne pruža školama \nrazvojnu podršku i da je potrebno formirati Agencije koje bi bile nezavisne za pružanje \npodrške razvoju škola, (Izvještaj, OSCE, 2005). U svemu, nije jasna uloga Univerziteta. \nZanimljivo je da niko od intervjuisanih nije doveo u vezu saradnju škole sa \nUniverzitetom u Tuzli. Nastavnici i direktori, najviše su istakli važnost saradnje sa \nPedagoškim zavodom, posebno su u školi A, naglasili su proces koji se odvija u \nnjegovoj promjeni ka instituciji koja će pružati podršku razvoju škole.  \nKada sam uporedila Bijeli papir sa odgovorima nastavnika i direktora, u odnosu \nna cilj istraživanja, mogla bih izvesti zaključak, da su promjene izvana, kroz podršku \nmeđunarodne zajednice, uticale na dinamiku odnosa i uslova za uvođenje promjena u \nobrazovni sistem TK. Donošenjem legislative, ministarstvo TK, pod pritiskom odozgo, \nuticalo je na promjene sadržaja u odabranim školama. \n \n4.2 Intervju i teorija \n \n4.2.1 Promjene u javnom sektoru: nered i red \n \nU ovom poglavlju analizirat ću na teorijskoj podlozi promjene u školama. Kroz \nukrštanje podatke iz različitih izvora: intervjua sa direktorima i nastavnicima i  \ndokumenata: zakon i godišnji program škole, došla sam do saznanja da obje škole imaju \npromjene, ali su s tačke gledišta teorije kaosa i složenosti (Haynes, 2003, Fullan, 2000), \nu različitom stadiju obvladavanja. Iako se ova studija slučaja zasniva na promjenama \nograničenim na zadnje dvije godine, želim istaći, da izvori pokazuju školu A, u sedmoj \ngodini procesa promjena. Ljudi, ove škole, pokazuju veću spremnost za promjene, i \n'uređenost'. Dok, u školi B, vlada osjećaj 'nereda', a ljudi imaju osjećaj straha, \nkarakterističan za početnu fazu promjena.   \nPažljivom analizom podataka, uvidjela sam, da je škola A, za razliku od škole B, \nimala podršku izvana od strane ministarstva i pedagoškog zavoda. Kritična tačka \n(Haynes, 2003) kretanja ka promjenama u školi A, odrazila se prije sedam godina,  \nuvođenjem 'nove metodologije rada sa učenicima', tako, da novi zakon i kurikulum za \ndevetogodišnju školu, su pozitivno prihvaćeni unutar škole, jer legalizuje njihovu \nsedmogodišnju promjenu sadražaja rada . Dok, za školu B, kritična tačka se odrazila, \n4 Obrada podataka \n \n \n63\n \nupravo sa uvođenjem novog zakona i kurikuluma za devetogodišnju školu. Ove različite \nvremenske kritične tačke promjena, uočavamo kroz izjave:    \nDirektorica B: Ne znam da li je ovo  napredovanje ili nazadovanje. Prije je \nnazadovanje ...  kako ćemo?To ne znam  jer nismo još krenuli. Možemo samo \npretpostaviti. \nNastavnik B1: Prvo mi u školama, nastavnici, valjda treba da znamo, šta je to \nreforma? Niko nam nikad nije rekao, šta treba da se uradi ... Reforma je \nkrenula, a meni nije jasno šta je reforma? \nA, u školi A, direktor kaže: \n... uz pomoć naravno ministarstva i zavoda, koji su nam ponudili projekat ... još \n1999 ... prihvatili smo (promjene) normalno sa manjim brojem ljudi, pa smo \npovećavali uključivanje (drugih nastavnika) ... Najviše Pedagoški Zavod, \nprimjećuje ... ko bi mogao otići na edukacije izvan Tuzlanskog Kantona, ko bi \nbio dobar … kvalitetan (nastavnik) ne samo za školu, nego i za Kanton čak i za \nBiH ... velika je potražnja za nastavnicima (sada) ... koji su prošli dosta toga, oni \npomažu kolegama i iz drugih mjesta, da dostignu ono što se zahtjeva reformom. \nIzjava direktora A pokazuje, da nije moguće racionalno strateško planiranje reforme \nzbog samogenerisanja sistema (Mintzberg, 1998). Iz kaosa ili nereda pošlo se ka \nsloženosti ili redu, adaptiranjem školskog sistema, građenjem blokova od 'komponenti \naktivnosti jednog nivoa ka građenju komponenti aktivnosti drugog nivoa. Složeni sistem \nima nezavisne elemente koji u interakciji djeluju na sistem u cjelosti (Morrison,  2003), \nšto se vidi u izjavi direktora A. Blokove povezanog sistema nalazimo u odabiru škole od \nstrane ministarstva, postepenoj edukaciji nastavnika uz podršku institucije, koje se dalje \ngradi  blokom edukacije drugih nastavnika od strane samih nastavnika. U daljem \nrazgovoru, direktor A kaže, da su imali viziju, koja je vodila sve zaposlene u školi ka \njednom pravcu: \nImali smo viziju da će biti 'nešto’, bježalo se od sistema valja ili nevalja, \nprimijetili smo da je put kojim gazimo  u interesu djece … Uvijek, ima nešto da \nse (mijenja) ... i ja sam nekad zadovoljan nekad nisam, nastojim makar da \npopravim. \nNastavnica A2 smatra, da ne treba davati gotov model, jer nije moguća njegova potpuna \ndiseminacija (Fullan, 2000), te da se najbolje uči kroz vlastiti rad: \n4 Obrada podataka \n \n64\nNe davati jedan model, jer su nastavnici naučili da se prihvate tog modela, da \nga kopiraju, i da svi rade po tome. Da li je to strah, što ne znaju da li će dobro \nuraditi, možda će pogriješiti. Ali, treba ih ohrabrivati, i ako pogriješe da to nije \nnikakav problem, da se uz podršku trenera i slobode da dođu u učionice (kod \ntrenera) da sve to vidi, može ispraviti. Najviše se na greškama nauči.  \nU interakciji svih nivoa sistema, uloga direktora škole je veoma važna u održavanju \nkontakta sa vanjskim okruženjem čiji se uticaj odražava na unutrašnje okruženje škole: \nDirektor škole A: ... ne kudim i ne hvalim posebno, ali, nekako mi s opštinom ide \nlakše. Vjerovatno zato što ... je malo ljudi gore (u ministarstvu) koji mogu da sve \nto prate. \nDirektorica škole B: ... ministarstvo, samo kaže, mora se uvesti devetogodišnje \nu sve škole ... bila sam na sastanku, kada je jedna direktorica pitala: šta da \nuradi sa područnom školom sa jednim  učenikom? I, nije dobila odgovor. Onda \nmi (direktori) između sebe … lutamo. \nZbog složenosti okoline, pokušaj da se stvori novi red struktura u školi stvara \npoteškoće, jer su i škole složene. Promjene nije moguće jednostavno planirati u \nobrazovnom sistemu niti kopirati iz jedne u drugu školu. Promjena od svake škole traži,  \njedinstven – različit pristip u implementaciji, što potvrđuje Haynesova i Fullanova \nteorijska razmatranja. A, sloboda data od strane ministarstva obrazovanja u \nimplementaciji, ujedno postavlja i veću društvenu odgovornosti pred škole i pojedince u \nreinoviranju škole. Teorija reda i nereda, našla je svoju potvrdu u istraživanju, a za \nteoriju dinamičnog angažmana nisam našla sve elemente. \n \n4.2.2 Obvladavanje promjena u organizaciji: sistem, struktura, proces \n \nKroz dimenziju odnose među ljudima dobila sam sadržaje, koji se odnosi na \nosjećanja ljudskog bića, koja se ne mogu ignorisati, jer, čine 'srž građe društvenog \nsistema', njegovih 'vrijednosti i vjerovanja'  (Clark, 1996), i unutrašnji su motor koji \npokreće promjene, kako dijelova, tako, i cijelog sistema. \nIzražena osjećanja ljudi, čini dvije škole različitim, i  jedinstvenim. \nPresijecanjem podataka za obje škole evidentne su  promjene u obrazovnom sistemu \nTK. Vanjski agens promjena iniciran na državnom nivou kroz 'Bijeli papir', a zatim kroz \nzakone koje je donio kantonalni vrh (top menadžeri) – vlada, djelovali su na unutrašnje \n4 Obrada podataka \n \n \n65\n \nagense školskog sistema (Paton; McCalman, 2000). Ovo djelovanje škole su različito \nobjasnile. U školi B opisali su kao prisilu:  \nDirektorica B: ... ja moram uvesti ... mi smo prozvani na TV, (kao) škole koje \nnisu uvele devetogodišnje?!   \nIzjava ukazuje na uticaj vanjskog na unutrašnji sistem organizacije, u ostvarenju cilja \ncjelokupnog sistema. Škola kao organski sistem, kojeg čine ljudi organizacije, propušta \ninformacije iz okoline, koje djeluju na unutarnje promjene sistema. Međutim, 'način \nprotoka informacija' između škole i okruženja: ko, kada, kako i zašto šalje informacije, \nvrlo je osjetljivo u sistemu građenja odnosa ljudi. Škola B, koristi unutrašnje \ninformacije - škole, i vanjske - nevladine i međunarodne organizacije. Nastavnici škole \nB smatraju, da promjene koje inicira vlada, trebaju biti propraćene i promijenama \ndrugih segmenata vladinog sistema, naročito institucija, koje pružaju podršku školi u \nrazvoju.   \nDirektorica B: Dogovaramo se, radimo, otkrivamo, sam čovjek rijetko kada \nmože da uoči svoju grešku, mora neko drugi da mi ukaže ... Preko kompjutera \nnalazimo  inovacije, imamo Omladinski Centar (općine), s njim sarađujemo - \nkako djecu skloniti s ulice, zatim  seminari OSCE-a - dobili smo dosta knjiga ...  \nosjeti se neka kreativnost ... sve zavisi od samog nastavnika. \nNastavnik B1: Još uvijek se ne mijenja odnos pedagoški zavod – škola. Faktički, \nu ovim malim sitnim koracima promjena, treba da se promijeni i taj odnos. Još \nuvijek nastavnici u školama doživljaju ljude iz pedagoškog zavoda kao \ninspektore. Nekoga ko sjedi na času, piše, dok ti ovamo radiš sa djecom i \nrazmišljaš šta će napisati, šta će reći itd. Ovaj odnos treba da preraste u \nsaradnju ... Mislim, da tu nedostaju seminari ... kao sastanci kolega ... pa kad se \nrazmjeni mišljenje 20 nastavnika iste struke ... promijenit će se situacija 'odmah' \nna licu mjesta.   \nMeđutim, škola A je u procesu promjena imala svo vrijeme podršku više institucija, \nkako vladinih, tako, i nevladinih, i međunarodnih organizacija. Direktor škole A, vidi \npedagoški zavod kao instituciju, koja radi na svom 'unutrašnjem transformiranju' \n(Anderson i Ackerman Anderson, 2001), u smislu, institucije koja će pružati podršku u \nrazvoju cjelokupnog sistema. \n4 Obrada podataka \n \n66\n Što mi se najviše sviđa kod Pedagoškog Zavoda, je novo - jedan nadzornik ima \n(određen broj) škola, prati ih, i može koliko - toliko da pomogne školama ... \nzasad, po mom viđenju, još to nije krenulo, ali vidim da bi trebalo biti dobro ...  \nmislim da će biti savjetodavno ... Tu je po meni najbitnije stručno usavršavanje, \njer sama reforma zahtjeva promjenu u ljudima i za ljude, ne može više klasičan \nnačin rada.  \nDirektor škole A, ističe, da je za promjenu pored agensa izvana potrebna i, unutrašnja \npromjena strukture organizacije, naročito uvođenje timskog rada, koji kao unutrašnji \nagens, utiče na promjene i doprinosi otvaranju škole. \nMi radimo timski, dogovaramo se, utičemo svi sami na sebe ...  nastavnici \nrazredne i predmetne nastave, sve više rade timski, to mi je najdraže ... i \nnajbitnije. Ljudi po aktivima podržavaju jedni druge, pomažu u razradi NPP da \nbi došli do nekih rezultata ... tu dolazi do izražaja kvalitet. Jer ja bez njih nisam \nništa - nije kroz prisilu, već potrebu, da se ne pogriješi.  \nNastavnici, kao i direktor, u školi A, također naglašavaju važnost timskog rada unutar \nškole, i uključenost svih učesnika u proces planiranja, razmjene informacija, prihvatanja \nnovih promjena, a posebno naglašavaju važnost razvoja partnerstva sa roditeljima.  \nNastavnik A1: Mislim da je izgubljen onaj kruti odnos škola - roditelji ... sada je  \nfleksibilniji ... nema distanciranosti ... saradnja je tješnja i, opuštenija i, na \nvišem nivou nego što je prije bilo ... Bespovratno i bez ikakvog žaljenja izgubila \nsam  krutost  u  pripremi nastave ... nastavnici su dobili puno kroz timski rad,  \nškole su izgubile odnos međusobnih rivala, otvorenije su, sada je tu i trening \ncentar sa bibliotekom i umrežavanje preko računara. Znači, jednu opću \notvorenost u svemu, koju nastavnik kreativac nudi drugom nastavniku iz bilo \nkojeg kantona ... Škola je izgubila strah pred promjenama, u početku smo svi bili \nprestravljeni kako ćemo implementirati, hoće li to biti kako treba, kakve su \nposljedice toga, kako objasniti roditeljima, kako mi sami da to prihvatimo ... sad \npošto smo već duboko u svemu tome ... ubacujemo neke nepoznate stvari i sa \nvelikom spremnošću se upuštamo u neke nove projekte ... dolazi do spoznaja da \ntradicionalnost nije zlatno pravilo da  ima hiljadu puteva u radu.  \nIzjava nastavnika upućuje na kretanje škole ka većoj otvorenosti i razvoju inovacija u \norganizaciji, suradničkom dijeljenju bogatih različitosti i spremnosti na stalne promjene, \n4 Obrada podataka \n \n \n67\n \nkoje vode školu ka poboljšanju. Poređenjem elemenata autonomije škole, datih u \nZakonu za osnovne škole TK (vidi str.53; član 30. i član 40.), sa onima koje su  dali \nCaldwell i Spinks (vidi str.18), vidno je da su škole dobile autonomiju u odlučivanju, \nkoju nastavnici škole A, opisuju: \nNastavnik A2: Ja se sada u svemu osjećam kao pravi student, stalno nešto \notkrivam, svoje uspjehe, greške, i nedostatke, kako  riješiti ono što mi možda \nnedostaje … stalno nešto iščitavam, istražujem, pronalazim nove tehnike, \nprilagođavam djeci po nivoima, stalno se nešto radi, otkrivam dječje \nmogućnosti. \nNastavnik A4: Primijetila sam da su djeca puno aktivnija, primjenom novih \ntehnika i načina rada, zainteresovani su, samopouzdaniji, slobodni u \nizražavanju, razmišljanju, sami donose zaključke, dolazi do izražaja njihova \nkreativnost.  \nZa element moči - autoritet odlučivanja na nivou škole, nastavnici škole B smatraju, da \nje škola s ovim elementom puno izgubila:  \nNastavnik B1: Ne govorim sada o parama govorim o autoritetu. Mi u školi, \ndobro znamo problematiku naše škole, a onaj ko dođe izvan škole, niti je zna, \nniti je hoće da zna, niti ga je baš puno briga. Može jednostavno bez ikakvih \nkonsekvenci da opstruira, koći procese da ne idu. Jednostavno, direktor može \ndoći do nekih para, ali, ne može trošiti bez odluke (Školskog) Odbora. A, to \nmože zakočiti nastavni proces, jer zaboga, ne može se ofarbati učionica  bez \nodluke Odbora, ne smije potrošiti pare. Drugi nemaju  interes da rade đaba, \nneće doći ... Nekada su bili Radnički Savjeti i to je po meni bilo dobro ... Bili su \npredstavnici nastavnika i, ne samo nastavnici, već zaposlenici škole i, domar ... \nImao je i predstavnike Mjesne zajednice, koja je imala interes za područje sa \nkojeg djeca dolaze. Današnji direktor je blokiran, ne može da radi. Nema \nslobode, ne može trošiti sredstva bez odluke organa upravljanja. A, ministarstvo \ntraži da se snađe i nađe načine i obezbjedi sredstva.  \nNastavnik B2: Da bi bilo šta uradili, moramo da tražimo (materijalna sredstva), \nrecimo za neko takmičenje, moram da pokucam na vrata, svom kolegi, ili nekom \nkomšiji, 'možeš li mi molim te posuditi …?' ... tražimo, i to nam oduzima \nvremena. \n4 Obrada podataka \n \n68\nNastavnik B3: Dobro je što nema više politike. Loše je, što su roditelji \nnedovoljno obrazovani i upućeni u rad škole da bi joj pomogli. Na jednoj \npriredbi, roditelji su komentarisali 'još malo pa je i tvoje isteklo, mi ćemo \nodabrati ko nama odgovara!'. \nU obje škole izraženo je nezadovoljstvo sa elementom finansiranja. Nastavnik A3 kaže: \nKao i svuda, radio ne radio isto ti se plaća. Nismo motivisani ... Mi imamo \nocjenjivanje nastavnika,  ali to nije ništa. I to jako boli. \nIzjave ljudi u školama, otkrivaju ‘dvostruku prevaru’ sistema (Fullan, 2003: 21). \nCentralizacija u smislu kontrole finansija, i decentralizacija moči odlučivanja. Direktor \nima položaj ‘medijanta’ u rješavanju sistemskih propusta, koje u obje škole ocjenjuju \nkroz poziciju nemoči. Osjećanja ljudi ukazuju i na moguću pojavu ‘fasade promjena’-  \n‘vraćanjem na stari način rada’ (Everard; Morris i Wilson, 2004) ukoliko se ne riješe \nnjihovi problemi. Nastavnik B1, kaže: \n... 20 godina se priča, bit će bolje u prosvjeti, a uvijek je na zadnjem mjestu, \ntakvo će nam i društvo biti. \nPosebnu pažnju privlaće izjave u vezi procesa informiranja škola i javnosti o reformi \nobrazovanja od strane ministarstva i pedagoškog zavoda.  \nNastavnik A5: ... kad izađe na medije (direktor Zavoda) ... govori o reformi \nškolstva što ja apsolutno podržavam i prihvatam. Ali, istovremeno ga vidim sa ... \nB. (premijerom vlade), ne čujem da govori, ne čujem njegov glas protiv – baš \ngdje, njegov glas treba da bude, jer on ne predstavlja sebe, nego sve nas ... Sve \nnekakve zabrane (ministarstvo). Ma nemoj mi reći 'ne smiješ' … 'e, smijem ja \nbaš sve'. A, da li je ispravno - e to je druga stvar.  \nDirektor A: Početkom 2004/05 mi smo imenovali predstavnike iz reda \nnastavnika i roditelja (za Odbor). To još nije riješeno na nivou Kantona,  \nčekamo odgovor, oni odlučuju, s tim, što stari Odbor radi, narod je tu i \nodlučujemo ... tako da idemo dalje, ne čekamo, već planiramo za duži period. \nU namjeri da informišu javnost, obrazovne vlasti ne vode računa da kanali i oblik \ninformisanja, utiče na proces obvladavanja promjena. Primjeri ukazuju na sporost rada \nministarstva u pružanju povratnih informacija, i tromost odlučavanja u radu tijela unutar \nškole. Ali, bez bez obzira na to škola i, dalje funkcionira, a veliku zaslugu u tome ima \nrad direktora i nastavnika.  \n4 Obrada podataka \n \n \n69\n \nMože se izvesti zaključak da ministarstvo ima zatvoren centralizovan sistem  \nkontrole, dok su škole samo zakonski dobile veću autonomiju, a kod pojedinaca u školi  \nvidi se manja ili veća otvorenost i spremnost za promjene. Unutrašnja struktura škole,  \novisi od načina vođenja direktora škole, njegove integracije sadržaja, ljudi i procesa. \nDok se u jednoj školi promovira timska organizacija rada, i dizajniranje promjena, \ndotle, u drugoj školi, još vlada izolaciona kultura nastavnika, i otpor prema \npromjenama. \n \n4.2.3  Vođenje promjena: planiranje, razvoj, evaluacija \n \nZa obvladavanje promjena ne postoji apsolutno pravi način, ni formula \nuspješnog vođenja (Andersen i Ackermen Andersen, 2001). Ljudi reaguju različito na \npromjene u ovisnosti od njihove percepcije – ako pronađu da je privlačna, evolutivna i u \nnjoj se osjećaju prijatno, tada je prihvataju (Morrison, 2003:122). Uslov u razvoju \nfleksibilne i odgovorne organizacije je kultura organizacije. Zato, svijesti o \npromjenama, je početna tačka u mijenjaju i građenju nove kulture organizacije.  \nDirektorica škole B: Seminari pokušavaju na neki način, promijeniti nastavnika \nkoji (opet) tu promjenu prenosi na djecu ... Kada razgovaram sa direktorima, \noni ne mogu da se snađu u ovom trezorskom poslovanju, a ja sam došla u period \ntrezorskog poslovanja i, za drugo ne znam kakvo je bilo.   \nNastavnik A1: Klupko se počelo odmotavati i, nazad nema. Mislim da su najviše \nnastavnici ...  zagazili u to, i da su oni sami inicirali svaki slijedeći korak. \nNaravno, i podrška iz Zavoda, govorim konkretno u Tuzli, i podrška  uprave \nnaše škole i pojedinih kolega sa kojima smo sarađivali i radili.  \nOva svjesnost ne znači, da ljudi razumiju razloge, cilj, posljedice, značaj za zajednicu i \npredstavu o implementaciji promjena (Lyytinen, 2005). Tako, u školi B, kažu: \nNastavnik B1: Reforma koju gura Evropska Zajednica, svijet, u BiH na njihov \nnačin, a  prema našim mogućnostima je nakaza od reforme. Reforma je krenula, \nali ... meni stvarno nije jasno šta je reforma? \nU školi A, su različita viđenja između nastavnika koji su imali i koji nisu imali trening \nobuke: \nNastavnik A1: Mi smo u svemu lutali, nismo imali model kako se radi. Nigdje \nnismo mogli vidjeti, otići ni na jedan čas, vidjeti učionicu koja je opremljena po \n4 Obrada podataka \n \n70\ntom sistemu rada. Nismo dobili precizne i jasne upute, kako da to radimo, ni od \nkoga  ... imali smo masu podataka, koju smo mi u našoj glavi trebali složiti ... \nsada  sam sretna, što smo prošli kroz sve to ... (ali)  potrebno je još učiti.  \nNastavnik A5: Nikakvu novinu ne mogu da istaknem za ove dvije godine, da \nkažem - e to mi je pomoglo, ja sam rekao što je meni pomoglo. Ono što ste vi \n(E.) radili u nižoj nastavi, i iz literature saznajem ... \nPrema Lewin-ovom modelu (u Stoner, Freeman, Gilbert; 1995) škola A, je prošla kroz \novaj razvojni krug, ali, samo u razrednoj nastavi, dok, u predmetnoj nastavi je kao i \nškola B, tek na početku 'odleđivanja', kada uviđa potrebu za promjene. U školi A, rade \nna poboljšanju razvoja škole, istražujući potrebe korisnika (Hargreaves i Hopkins, \n2001), a  nastavnici ulažu napor u lični razvoj profesionalizma i izgaraju u tome. \nDirektor A: Mislio sam poslati u srednje škole anketu od 5 do 10 pitanja -  'šta \nda se radi u osnovnoj školi, u kom obimu spremiti djecu za srednju školu, da se \nne ponavlja i ne gubi vrijeme na onome što djeca već znaju ... da uskladimo. \nNastavnik A1: Ne možeš se u tom procesu zaustaviti, jer te i sama djeca  tjeraju, \nda ti moraš to da uradiš. Teško jeste ... nekad mi dođe, pa kažem samoj sebi, ma \nne mogu više ... bukvalno sam zasićena,  premorena, i stvarno ne mogu više.  \nDok, u školi B, više je prisutna individualna izolacija u radu (Fullan i Hargreaves, \n1998). \nNastavnik B4:  Ja s mojim kolegama dijelim svoj život, ali nema toga, da se ja \nnjemu, ili, on meni požali, sve se zasniva na tome 'ako' ga nazovem telefonom. \nStvarno smo preopterećeni. Ovo je previše. \nUključenost ljudi, u razvoj dinamike interpersonalnih odnosa, učešćem, osnažuje ljude, \nali, isto tako oduzima vrijeme, i stvara zamor. \nDirektor A: Što se tiče nastavnika, morao sam uraditi dosta na spremnosti u \ndočekivanju djece starosti 5 do 5 i ½ godina, to je malo teže za osnovnu školu. \nZatim Kurikulum, razredna knjiga, opisno ocjenjivanje, uvjerenje o završenom \n1. razredu - šta, kako napisati, novi oblici i metode rada. Pa roditelji. ...  I, PZ, i  \nmediji, borili smo se i priveli kraju prvu godinu devetogodišnjeg, ja mislim \nuspješno. Znam da je bilo teško nastavnicima koji su radili.  \n4 Obrada podataka \n \n \n71\n \nNastavnik A2 i A3: Mi smo već prepoznatljivi  ... jako cijenim, što sam čula od \ndirektora (Ekonomske škole), kada kaže, da vole da dođe jedne dijete iz (naše) \nškole nego iz deset drugih škola. Znači ... rezultati rada naše škole su evidentni. \nU školi B, o partnerstvu sa lokalnom zajednicom, kažu: \nNastavnik B6: (Škola) je dobila bolju saradnju sa lokalnom zajednicom, a da \nbogdom  nije. Jer kada se uključe ti ljudi iz lokalne zajednice ... očekuju veća \nprava ... uopšte ne shvataju pravilno saradnju škole sa lokalnom zajednicom.   \nFilozofija kontinuiranog poboljšanja uključuje i, samoevaluaciju škole (Stronach, 2004), \ni vanjsku evaluaciju. Dosadašnji pristup vanjske evaluacije škole, od strane Pedagoškog \nzavoda, nije nudio pomoć školama u razvoju. Direktor škole A, kaže: \n...(ljudi iz pedagoškog zavoda) ulaze u škole jednom u dvije ili tri godine na \ntrčeći način, obiđu nastavu po jedan čas, pogledaju neke papire …nije to, to. \nJer, mi smo skloni laganju. Dosta škola napiše neke situacije ...  što znam da \nnije (tačno) ... pravimo sebi neke medvjeđe usluge, jer kad se pročita izgleda, \nkao da je sve dobro, a nije dobro.  \nUloga direktora je izuzetno složena u vođenju i razvoju: ljudi, sadržaja i procesa. \nDirektor A, kaže: \nO motivaciji: Nastavnicima je potrebna podrška i (za) neke privatne potrebe ... \nuvijek nađemo  zajedničko rješenje ... E, sad ... kada govorimo o finansijama ...  \ndaju se dnevnice i radna subota, da ne bude baš na uštrb njihovog džepa i \nslobodnog vremena. \nUključivanju drugih: ... koristimo svaku priliku za razgovor  … Saradnja \n(predmetnih i razrednih nastavnika) je dobra ne mogu reći da nije, normalno tu \nima nekih elemenata koji dovode do sukoba ... tu su i roditelji (pomažu), ne baš \npuno u zadnje vrijeme ali uspijevamo ... (kroz) roditeljske sastanke, Vijeće \nroditelja, Vijeće učenika, gdje se primijeti da treba nešto (uraditi) ... Iako ova \nVijeća još nisu krenula da rade kako su zamišljena ... ako roditelj nema nekog \ndirektnog interesa …sve podržava, ali, kad treba nešto uraditi to je malo teže. \nVanjsko okruženje: ... u ovom trenutku …došlo je do nekih promjena (u \nlegislativi), nama treba samo na vrijeme dati neku informaciju, jer je borba u \nsvim školama, svi hoće naprijed, bez obzira u kakvom su stanju, i materijalno i \n4 Obrada podataka \n \n72\nkadrovski hoće da se pokažu da i one rade ... pedagoški zavod nam pomaže i \ntjera nas da idemo dalje.  \nA, nastavnici škole A, kažu: \nNastavnik A1: Primijetila sam da nema više, kao što smo imali na početku, prije \nmožda nekih četiri do pet godina, zavisti (drugih nastavnika) što toliko radimo i \nvučemo. Sad se situacija potpuno promijenila, uvidjeli su da je čitava reforma \nuzela maha i da nema povratka nazad. Da oni moraju biti dio toga-onda su \npočeli 'vizuelno krasti', sve ono što se dešava u našim učionicama ... nema više \nstraha.  \nNastavnik A3: Ima još nezainteresiranih kolega ... Mi moramo edukovati sve \nnastavnike (predmetne nastave) što hitnije ili barem one koji će raditi u 5. \nrazredu, pa da se onda sukcesivno dalje pomjera. \nNastavnici, koji prema mišljenju direktora i pojedinih nastavnika najviše pružaju otpor \npromjenama, imaju skroz oprečne izjave.   \nNastavnik A5:  Evo 5. razredi su završili, nastavnici su kukali, kažu 'ta djeca su \nživa, pričaju'. A, djeca su navikla na rad u grupi, saradnju ..., krivi dijete za sve, \nkaže … 'djeca su živa!'. Ma nisu živa, nauči se ti radu (misli na kolegu).  \nOvi nastavnici ne pružaju otpor promjenama u razredu, već načinu finansiranja škola, \npogrešnom tumačenju demokratizacije škole kroz participaciju i odlučivanje, roditelja i \npolitičkih interesnih grupa u Školskom Odboru. Slično viđenje imaju i u školi B. \nNastavnik B1: Treba odvojiti  ciljana sredstva ... dosad se pokazalo da \nnastavnici imaju ogromnu volju i snagu, pomažu i roditelji i, zato je veoma bitno \nda se osjeti i podrška sa viših nivoa, što se tiče materijalne strane.  \nDirektorica škole B, iskazuje strah – odakle i kako krenuti, kakav rezultat će postići, \nkako će drugi prihvatiti – i vapi za pomoć nekoga izvana: \nEdiba: Šta radite da taj strah prevaziđete? \nDirektorica B:Razgovaramo.  \nEdiba: S kim? \nDirektorica B: Sa direktorima koji su već uveli devetogodišnje, zatim sa \nučiteljima koji su prošli kroz tu fazu i našim učiteljima koji idu na te seminare. \nSve čujem. \nEdiba: Šta ste čuli? \n4 Obrada podataka \n \n \n73\n \nDirektorica B: Da je teško. Nijedan učitelj dosad mi nije rekao da je bez \nproblema, nego da i dalje luta ... Nisam više sigurna ni u šta ... Kako nabaviti \nnamještaj, učila, na koji način, izuzev donacija ... kako učitelj sa dva seminara \n...  može da dostigne traženi nivo ... Kažu dešavalo se i to da učitelj 'sam' kod \nkuće sjedne i napiše šta bi mogao uraditi. To je ta različitost ... Mi smo dobili od \nizdavačkih kuća  spiskove udžbenika, a da li je ministarstvo odobrilo te \nudžbenike, nisam sigurna šta da uradim? Da li preko aktiva?  \nNastavnik škole B, kaže:  \nNastavnik B1 i B3: Zakon kaže da možeš kazniti nastavnika, a nemoj slučajno da \nga nagradiš. Koja je to demokratija? Samo da se ljulja (misli na promjene), a \nradio ne radio isti smo. Ona može da crkne od rada, a ja mogu biti 'lendohan' \nkoji neću ništa uraditi ... (i) istu plaću dobijemo, isti topli obrok, ona radi, ne \nmože biti nagrađena. Zato što je to neko tamo propisao. Stavio barijeru. Ne \nmože.   \n \nMože se zaključiti, da su ljudi u obje škole svjesni zahtjeva od strane ministarstva za \npromijene.  Međutim, ni u jednoj školi, nisam pronašla plan razvoja promjena, kako \npojedinaca, tako i cijele škole. Ni u jednoj školi, nije prisutna samoevaluacija škole, \nkroz standardizirane instrumente, tako, da stvarno stanje, gdje se škole nalaze sada, više \nje zasnovano na pretpostavkama sopstvenih percepcija, nego na mjerenjima. Različitost \npercepcija zaposlenih o školi, upućuju da ne dijele zajedno informacije. U školi A i, \nnakon 7 godina promjena,  nemaju svi mogućnost da se uključe u procese promjena. \nDirektor, koristeći strategiju razvoja kroz manje korake, dosta je uradio, i to u školama \nprepoznaju, ali istovremeno pokazuju nestrpljivost što promjene ne obuhvataju školu u \ncjelini. Škola B, nema sve potrebne informacije o reformskim dokumentima. Pokazuju \nveliki interes za pomoć i podršku izvana, a njihova kultura unutar škole još daje dojam \nzatvorenosti. \nStereotipni godišnji plan nametnut od strane zavoda, ne postojanje strateškog \nfinansijskog plana profesionalnog razvoja od strane ministarstva, ali i neznanje \ndirektora - kako strateški planirati razvoj škole, utiču na  ovakvo stanje u školama. \nU školama, smatraju, da direktor nema tako značajnu ulogu u donošenju odluka, \ni da se sva moč odlučivanja nalazi u ministarstvu, Upravnom odboru škole i, Savjetu \nroditelja. Svi se slažu, da uloga direktora, kao koordinatora procesa između ministarstva \n4 Obrada podataka \n \n74\ni škole, nije nimalo jednostavna. Naročito, kod građenja sinergije za promjene svih \nzaposlenih, u uslovima, niske vanjske motivacije – plaće zaposlenih i materijalnih \ntroškova škole.  \n \n75 \n5  ZAKLJUČCI I  PREPORUKE  \n \n5.1  Odgovori na ključna pitanja   \n \nPristupajući analizi podataka prema istraživačkim pitanjima, jasno su se ocrtali \nsadržaji promjena u obrazovnom sistemu TK.  \nNa pitanje: ''Šta se promjenilo u školi i kako vide te promjene?'', nastavnici i \ndirektori su naveli da je: \n• granica polaska u školu pomjerena na šest godina, \n• uvedeno devetogodišnje osnovno obrazovanje, \n• naglašen ishod učenja u kurikulumu (za prvu trijadu), \n• autonomija nastavnika: u izboru strategija učenja i udžbenika,  \n• autonomija škole: planiranje razvoja,  \n• moč odlučivanja na demokratskim principima - kroz participaciju u \nodlučivanju: vijeće roditelja, vijeće učenika, školskog odbora, \n• direktora škole biraju svi roditelji i zaposleni, \n• trezorsko finansiranje, \n• finansiranje ne prati reformske promjene u profesionalnoj obuci nastavnika i \nopremanju škole. \nZa većinu nastavnika predmetne nastave, u obje škole, 'ništa se bitno' nije promijenilo, \nizuzev, uvođenja devetogodišnje škole i demokratizacije odnosa učenik – nastavnik - \nroditelj. Promjene u školi vide po: \n• slobodi i kreativnosti učenika, \n• nastavnici su istraživači u nastavi, zajednički rade sa kolegama, \n• svi su preopterećeni, manje je slobodnog vremena posebno zbog traganja za \nsponzorima i donatorima škole, \n• škole su siromašnije nego prije posebno u opremi za nastavu, \n• u odjeljenjima je sve veći broj učenika, \n• roditelji su suradnici ali i oni koji žele da dominiraju prilikom odlučivanja,  \n• roditelji sve manje imaju vremena da se posvete svojoj djeci, \n• osjećaju da se vrte u krug, ne znaju ni kamo, ni kako poći, \n• politika obrazovne vlasti nema sklad između riječi i dijela, nisu \nblagovremene i jasne informacije – pitaju se šta žele 'oni gore'. \n5 Zaključci i preporuke \n \n76\nDok, nastavnici razredne i predmetne nastave u školi A, koji imaju podršku Pedagoškog \nzavoda, kažu da: \n• su nove strategije rada promijenile okruženje unutar razreda i škole u cjelini, \n• osjećaju zadovoljstvo i entuzijazam u svom radu, \n• su opterećeniji u pripremanju nastave, \n• najbolje uče kroz isprobavanja i greške, \n• timski rade i model su za druge škole, \n• nakon četiri godine traganja za modelom rada, prvi put vide rezultate svoga \nrada u učenicima i roditeljima, a okruženje ih prepoznaje po radu, \n• nakon prevaziđenog straha spremni su da se uključe u bilo koje inovacije,  \n• kolege koje kreću sa promjenama manje ispoljavaju zavist prema njima, \n• puna podrška menadžmenta škole doprinijela je nastavniku da gradi \npromjene,  \n• su učenici samopuzdaniji i samostalniji u donošenju zaključaka, \n• su roditelji zadovoljni sa opisnim ocjenjivanjem u devetogodišnjoj školi \nposebno sumativnom povratnom informacijom o ishodima učenika, \n• su roditelji partneri i da pomažu kroz Vijeće roditelja, \n• je škola otvorena za zajednicu, \n• su ne zadovoljni što imaju istu plaću kao nastavnici koji neće da rade. \n \nDirektori izjavljuju slično kao i nastavnici. Direktorica škole B, kaže: \nNe znam da li je napredovanje ili nazadovanje. Prije je nazadovanje.  \nA, od sadržaja koji su vidljivi u promjenama naglašava: \n• seminare za nastavnike u devetogodišnjim školama, u organizaciji zavoda, \n• kreativnost u radu pojedinih nastavnika, \n• lutanja nastavnika u traženju modela rada, \n• lutanje direktora u trezorskom poslovanju i namicanju sredstava iz donacija, \n• neopremljenost škole za rad u nastavi, \n• nejasne informacije i izostanak podrške obrazovne vlasti u promjenama. \nDirektor škole A, izjavljuje: \nTeško mi je unutar škole prepoznati (šta se promijenilo). Ali vidim u saradnji sa \nkolegama u gradu i izvan grada i, na moju radost te su  promjene evidentne.   \n5 Zaključci i preporuke \n \n \n77\n \nOd sadržaja promjena, ističe: \n• podrška školi od strane ministarstva i zavoda u implementaciji projekata, \n• podrška općine u sufinansiranju nekih aktivnosti škole, \n• saradnju sa roditeljima, \n• promjeni strukture školskog odbora, \n• ulaganje škole u obuku nastavnika, \n• timski rad nastavnika i jaka unutrašnja motivacija za rad na novim \nsadržajima,  \n• otvoreni neformalni i formalni razgovori i prilike za davanje ideja kroz \nučešće, koje vode školu razvoju,  \n• korištenje informacija o rezultatima učenika u srednjoj školi i školi, \n• dobra priprema i strpljivost u radu -vode ka uspješnim rezultatima, \n• obvladavanje promjena ide od manjeg broja ljudi i postepeno se širi kroz \nučešće većeg broja, \n• veća spremnost drugih škola za uvođenje devetogodišnje škole, \n• više je rada u slobodnim aktivnostima – javne manifestacije, \n• uređenije unutrašnje i vanjsko okruženje škola, \n• finansiranje škole je na 'kašičicu'. \n \nNa pitanje: 'Ko je uticao na promjene?', odgovorili su u obje škole,  da je to \nministarstvo obrazovanja i pedagoški zavod, ali i, unutrašnje iniciranje promjena od \nstrane nastavnika. \nU školi B, nastavnici smatraju da je državna politika uticala na promjenu \npolitike \nkantonalnog \nministarstva \nobrazovanja \nzbog \nnedostatka \njedinstvenog \nobrazovnog sistema. Nakon toga su krenule promjene u školama. Međutim,  ocjenjuju \nda kantonalno ministarstvo nema jednake i jasne kriterije za podršku razvoja škola u \nimplementaciji promjena. Neke škole su privilegovanije u odnosu na druge. \nKonfuznosti u uvođenju promjena, dosta doprinose nejasne i kontradiktorne izjave u \nmedijima od strane, ministarstva, pedagoškog zavoda, kao i predstavnika aktiva \ndirektora škola. Ove izjave nastavnici B1, B2, i B4, doživljavaju kao: \nPresipanje iz šupljeg u prazno. \n5 Zaključci i preporuke \n \n78\nNa promjene su uticale i nevladine organizacije, iako su podijeljena mišljenja \nnastavnika o korisnosti njihovih seminara. Ali, na promjene bitno utiču, sami nastavnici. \nNastavnik B3: ... za devetogodišnju školu, pozivaš i upoznaješ roditelja šta će \nnjegovo dijete učiti, ubismo se šaljući plakate roditeljima, da pošalju djecu u \nškolu. Ako dijete ne dođe sa 5 godina u školu izgubit će godinu.  \nNastavnik A1: Mislim da su najviše nastavnici - zagazili i inicirali svaki slijedeći \nkorak.  \nDok nastavnici koji pružaju otpora promjenama, smatraju da je to Pedagoški Zavod i, \nneko izvana. \nDirektori, slične izjave daju kao i nastavnici: to su ministarstvo i pedagoški \nzavod. A, direktor A, još dodaje i uticaj same škole kroz timski rad, što je doprinijelo \nrazvoju interakcije u školi.  \n \nKroz pitanje: ''Šta je škola dobila, a šta izgubila?'', poređenjem izjava uvidjela sam da \nono što nastavnici i direktori opisuju kao dobitak je ustvari ono što su promjenom \nizgubili. Dobili su: \n• veće siromaštvo u opremi škole u odnosu na prijeratni period, \n• veću slobodu roditelja i lokalne zajednice u odlučivanju ali i pogrešno \ntumačenje sadržaja o kojima mogu odlučivati, \n• veću slobodu u radu i manje slobodnog vremena, \n• prepoznatljivost po rezultatima rada i zavist drugih, \n• autonomiju škole, veću odgovornost i nesigurnost.  \nPostoji razlika u izjavama nastavnika između dvije škole. Na primjer u školi B, više \nističu kao gubitak, nego dobit za školu u: \n• traženja donacija, \n• izboru direktora škole od strane roditelja prema lokalnim simpatijama, a ne \nnjegovoj profesionalnosti , \n• roditelji nisu dovoljno obrazovani da bi razumjeli rad organa škole u kojima \ndonose važne odluke. \nU školi A, smatraju, da je škola dobila: \n• prepoznatljivost kroz rad nastavnika i učenika, \n• otvorenost ka roditeljima, \n5 Zaključci i preporuke \n \n \n79\n \n• timski rad nastavnika, \n• saradnju kroz umrežavanje sa drugim školama. \n A, izgubila: \n• strah od promjena, \n• dominantan individualni rad nastavnika,  \n• slobodno vrijeme – što je neminovno u uvođenju promjena. \nDirektorica A, kao i nastavnici, kaže da škola nije ništa dobila, već da je izgubila, \nposebno sigurnost. Dok direktor A, posebno naglašava dobit u prepoznatljivosti škole u \nokruženju,  \n... po uspjehu učenika ... po njegovom znanju …80-90% učenika ide dalje, i \npristojni su ... ako roditelj s kraja grada  dovodi i dočekuje (dijete), to ipak nešto \ngovori, ima povjerenje i zna da će njegovo dijete tu dobiti - bez kvalitetnog \nnastavnika nema napredka. \nZa direktora A, škola ne gubi ništa:   \nSve je do osobe koja daje sve od sebe, znam da zvuči ružno, da danas niko neće \nda radi đaba ...  odričem se porodice ne samo ja nego svi ... U principu ništa ne \ngubi ali malo više 'sebe trošimo'. Međutim, to ima svoje potrebe. Da se \nrazumijemo i vrijeme je takvo. Ali opet, ako bi se moglo pomoći? \n \nI, na pitanje: ‘’Šta bi trebalo promijeniti?’’, u obje škole su istakli da je to: \n• sistem plaćanja nastavnika zasnovan na ostvarenom radu, ne izjednačavati \nljude koji izgaraju u radu, sa onima, koji nikako nerade, \n• opremiti škole,   \n• odvojiti sredstva za obuku nastavnika. \nNastavnici u školi B još dodaju: \n• izbor direktora da je od strane radnika škole, a ne roditelja, \n• blagovremeno i jasno informisanje škola od strane ministarstva obrazovanja, \nkako bi se izvršile adekvatne pripreme,  \n• da ministarstvo uvažava prijedloge nastavnika iz škola , \n• da je jedinstven i umrežen obrazovni sistem na nivou države u svim sferama \nod finansiranja, kurikuluma, udžbenika. \n \n5 Zaključci i preporuke \n \n80\nA, u školi A, nastavnici daju i prijedloge: \n• za edukacija savjetnika u Pedagoškom zavodu, ali i roditelja, nastavnika \npredmetne nastave, pedagoga, i direktora škola. \nOni koji pružaju otpor predlažu: \n• podmlađivanje kadra škole, \n• preuzimanje svega iz Evropske zajednice, jer unutar BiH ne mogu se \nusaglasiti. \nDirektorica B ističe, da ministarstvo treba da promijeni način informiranja i strateški \npristup promjenama, kroz 'jasne i konkretne ciljeve’. A, direktor A, kao da je umoran \nkaže, da je potrebno promjeniti direktora, onim koji ima drugačiju viziju, i  educirati \nroditelje. Na kraju dodaje: \nPotrebno je malo dugoročnije (ulagati). Mogućnosti države, društva su takve, \nali mi imamo strpljenja, mi ćemo istrajati u promjenama da bi bili svi \nzadovoljni. \n \n5.2  Zaključak \n \nReforma obrazovnog sistema Tuzlanskog Kantona, mobilizirala je niz promjena, \nkoje  prema analizi podataka, ne teku koordinirano u svim elementima. Od četiri \npodručja, istaknuta u Bijelom papiru, ministarstvo TK, najviše se fokusiralo na \npromjenu sadržaja Kurikuluma za devetogodišnju školu. Ostala tri područja ne teku \nharmonizirano sa sadržajem, a odnose se na: razvoj kapaciteta nastavnika i \nmenadžmenta škole, institucionalne podrške modernizaciji i razvoju obrazovanja, \nposebno PZ; i struktura kroz harmonizaciju legislative i finansiranja. \nUvođenje devetogodišnje škola na TK, krenulo je uključujući manji broj škola u \nprvoj godini, a već naredne godine priključile su se i ostale škole, bez prethodno \nizvršene analize snaga, slabosti, mogučnosti i prijetnji u sistemu. Koji su razlozi za ovu \nodluku ministarstva? Da li su to ekonomski, politički, birokratska nestrpljivost vlade da \nse vide rezultati njihovog rada, neznanje ili dodvoravanje međunarodnoj zajednici, \nostalo je nepoznato. U školama, ljudi su svjesni da moraju uvesti promjene. Veliko \nnezadovoljstvo, posebno su izrazili za područje disharmonizacije legislative i \nfinasiranja. Smatraju, da sadržaji reformskih promjena, moraju biti praćeni i  planom \n5 Zaključci i preporuke \n \n \n81\n \nbudžeta vlade, a 'ne' prebacivati svoju obavezu na školu, da se 'snađe' kroz donacije, \nkoristeći zakonski paravan pod stavkom 'autonomija škole'. Posebnu slabost istakli su u \nne postojanju jasnih i jednakih kriterija za sve škole u: finansiranju, odabiru za učešće u \nprojektima, ili druge vidove podrške razvoja škole. Također, traže da se izgrade kriteriji \nprema ostvarnom radu za plaće nastavnika. Kada je riječ o kapacitetima, postavlja se \npitanje: Koliko su oni razvijeni za preuzimanje autonomije škole?  Nastavnici i \ndirektori, smatraju, da je to prevara, i da još nisu spremni da je koriste u datom obliku, \nkao što je u legislativi. Autonomiju škole, nazvali su 'presipanje iz šupljeg u prazno', jer \nu sistemu nisu razvijene ni institucije za podršku modernizacije i razvoja obrazovanja. \nPZ kao institucija za podršku razvoja škola, ne pruža u skladu sa potrebama obrazovnog \nsistema adekvatne usluge, posebno u oblasti obuke nastavnika i menadžmenta škola. \nKada je riječ o evaluaciji, nameče se pitanje: Ko i kako prati rezultate škola? Škole nisu \nzadovoljne sa dosadašnjim praćenjem i ocjenjivanjem od strane PZ ili Agencije za \nocjenjivanje. Na osnovu literature, može se reči da, nedostaje temeljni element, a to je \nevaluacija programa i sistema svih nivoa: vlade, njenih institucija za podršku škole i \nsame škole. Zbog nedostatka ovog elemeta, upravljanje i vođenje promjena daleko je \nteže, jer se nema cjelovita slika stvarne situacije pravca kretanja, ostvarenih rezultata, i \nna osnovu toga donošenje odluka za naredne pravce i ishode. Ovakav obrazovni sistem \nje veoma skup i neefikasan za cjelokupnu zajednicu.  \nNajjače konfliktne tačke u sistemu su u centralističkom i decentralističkom načinu \nodlučivanja, između: \n• politike ministarstva kroz birokratsku kontrolu škola i autonomije škole, \n• autonomija škole i nerazvijeni lokalni kapaciteti za pružanje podrške njihovom \nrazvoju, posebno pedagoškog zavoda kroz vanjsku ekspertizu, \n• birokratsko odlučivanje članova Školskog Odbora, nasuprot autonomiji, \nnastavnika i sputavanju odluka direktora , \n• budžet za obuku nastavnika i odabir vršioca obuke, odabir škola za \nmeđunarodne projekte od strane ministarstva, nema instituciju konkursa sa \njasnim i jednakim kriterijima za sve škole i pojedince.   \nTenzije su pojačane i zbog ne postojanja podzakonskih akata, koji jasnije uređuju \nodnose unutar sistema, sa jasnim ulogama i zadacima, pravima i odgovornostima svih \nnivoa od vlade, ministarstva, PZ, Upravnog odbora i Savjeta roditelja. Usprkos slaboj \n5 Zaključci i preporuke \n \n82\nharmonizaciji sistema TK, škole ulažu velike napore u održavanju reda unutar školskog \nsistema, zahvaljujući direktorima i nastavnicima.  \nProtok informacija u komunikaciji, i njihova disharmonizacija u cjelokupnom \nsistemu TK, je kritična tačka, koja doprinosi većem haosu u školama. Ljudi u školama \nsmatraju, da se ne može komunicirati samo kroz oblik direktive nametnut odozgo, već \nje potrebno u komunikaciji, uvažavati i mišljenja iz škola, odozdo.  \nNe postojanje strateškog plana razvoja obrazovnog sistema na kantonalnom nivou, \nodražava se na ne postojanje strateškog plana razvoja u školama. Prema literaturi, \novakav strateški plan trebao bi da obuhvati područja: korisnike usluga, zaposlene, \ninovativni razvoj škole, procese, i finansiranje, kao i njihovo mjerenje.  \nZbog složenosti okoline, pokušaj da se stvori novi red u obrazovnom sistemu  \nnije lak zadatak ni na jednom nivou. Elementi teorije dinamičnog angažmana, utiču na \nobrazvni sistem TK, ali su u početnoj fazi njihove izgradnje, što potvrđuje teoriju reda i \nnereda.   \n \n5.3  Preporuke za praksu i buduće istraživanje \n \nNa osnovu istraživanja, naučila sam s razine škole da: \n• se promjene sporije uvode ako su nametnute odozgo, već da je potrebno \nistovremeno inicirati promjene i odozdo i odozgo, \n• prije uvođenja promjena potrebno je prethodno usaglasiti sve nivoe, a nakon \ntoga i vertikalno i horizontalno koordinirati svim područjima  promjena. \nUkoliko se stavlja fokus samo na jedno područje, to izaziva nered kod drugih \ndijelova sistema, koje je veoma teško kontrolirat, \n• promijene nije moguće uvesti u sve škole istovremeno a, da se prethodno ne \nizvrši analiza mogućnosti škola, koje su im snage i slabosti, šta je potrebno \nosnažiti, kako preduprijediti prepreke, \n• školama treba dati jednake mogučnosti za uvođenje promjena, \n• svi zaposleni unutar škole, kao i javnost, moraju imati jasne informacije o \nstrateškim ciljevima i prioritetima obrazovnog sistema, njihovim krajnjim \nishodima, cijeni koštanja, i  akcionom planu, \n5 Zaključci i preporuke \n \n \n83\n \n• bez evaluacije obrazovnog sistema i programa, ne možemo znati gdje se \ntrenutno nalazimo, i koje korake treba da poduzimamo dalje. Mjerači trebaju \nbiti standardizirani kako bi se mogli porediti sa drugima, ne samo između \nškola kantona, već i škola u BiH i drugih zemalja. \n \nPreporuka za škole: \n• Razvijati kontakt sa drugim školama radi razmjene iskustava i učenja jednih \nod drugih. \n• Godišnjim planom škole kroz input i output definirati procese promjena i \nprotok razvoja informiranja. \n \n \n \n85 \nLITERATURA \n \nAnderson, D. and Ackerman Anderson, L. 2001. Beyond change management. San  \nFrancisco: Jossey- Bass \nAngus, M. 1998. The Rules of School Reform. London, Washington: The Falmer Press \nBalster, L. L. 1992.  Transformational leadership, ERIC Digest, Number 72,  \n \nBass, M.,B. & Steidlmeier, P. 1998.  Ethics, character, and authentic transformational  \nleadership, NY: Center for Leadership Studies, School of Management,  \nBassey, M. 1999. Case study research in educational settings. Buckingham: Open  \nUniversity Press \nBeare,H.; Caldwell,B.J. and Millikan, R.H. 1994.  Creating an excellent school.  \nLondon: Routledge \nBell, G. 1997. Being at the heart of Europe?, Management in Education, London:  \n            Pitman, Vol.11, No.2 \nBeugré, C.D. and Acar, W  2001. Three known modes of transformational leadership \nand one unknown, cbeugre@tusc.kent.edu; wacar@bsa3.kent.edu \nBinghamton University, Binghamton, http://csl.binghamton.edu/BassSteid.html \nBirzea, C  2001.  Obrazovne politike zemalja u tranziciji. Council of Europe Publishing,  \nBihać: Peadgoški zavod \nBradley, H  1991.  Staff Development. London: The Falmer Press \nBriggs, L. K.  2003.  Key elements of a successful school – based management,                 \nWohlstetter, P.  strategy, NY: School effectiveness and school improvement, \nVol.14, No.3, USA \n \nBrooke-Smith, R. 2003.  Leading Learners, Leading Schools. London and New York:   \n            RoutledgeFalmer \nBush,T. 2003. Theories of Educational Leadership and  Management. London,    \n            Thousand, New Delhi: Sage Publication, 3 rd edition \nBush, T. and Bell, L 2002. The principles and practice of educational management.  \n            London: Sage \nBush, T.; Bell, L.; Bolam, R.; Glatter, R. And Ribbins, P 1999. Educational  \n           Management: Redefining theory, policy and practice. London: Sage- Paul \n \nChapman \n \n \n86\nBush, T. and Middlewood 1997. Managing people in education. London: Sage- Paul    \n           Chapman \nBush, T. & West-Burnham, J. 1994.  The principles of educational management.  \n             Financial Time, Pitman Publishing \nBush, T.; Coleman, M. and Glover, D. 1993. Managing autonomous schools.  London:   \nPaul Chapman – Sage \nCaldwell, J. B.  2000.  Scenarios for Leadership and Abandonment in the  \nTransformation of Schools, NY:School effectiveness and school improvement, \nVol.11, No.4,  USA  \nCaldwell, J. B.  and Spinks, M. J. 1988.  The self- managing school. The Falmer Press \nCampbell, A.; McNamara, O. and Gilroy, P.  2004. Practioner Research and  \nProfesional Development in Education. London: Sage- Paul Chapman \nClark, D. 1996. School as Learning  Communities – Transforming Education. London:  \n            Cassell \nCohen, L., Manion, L & Morrison, K. 1999.  Research methods in education. London \nand New York: Routledge, fifth edition \nCousins, B. J.  & Earl, L. M. 1995. Participatory Evaluation in Education: Studies  in  \nEvaluation & Use and Organizational Learning, The Falmer Press Teachers \nLibrary: 8 \nDouglas, P. S. i Craig, C. S. 2001. Globalna marketing strategija. Beograd: Grmeč i  \nPrivredni pregled \nDavies, B and Ellison, L. 1998.  School  leadership for the 21 st Century.  London and   \nNew York: Routledge \nDay, Ch.  1999.  Developing Teachers: The Challenges of Lifelong Learning.  London:  \nRoutledge Falmer \nDeming, E.W.  1996.   Nova ekonomska nauka. Beograd: Grmeč \nDrucker, F. P.  2001.  Managerski izzivi v 21. stoletju. Ljubljana: Založba \nDrucker, F. P.  2000.  The age of discontinuity. 3rd printing.New Brunswick and  \nLondon: Transaction Publishers \nDrucker, F. P.  1996.  The leader of the future: new visions, strategies, and practices for  \nthe next era. San Francisco Oxford: Butterworth- Heinemann \nDrucker, F. P.  1993.  The practice of management.  Oxford: Butterworth- Heinemann \n \n \n87\n \nErčulj, J.  2003.  Ravnatelj, klima in kultura šole, Vodenje v vzgoji in izobraževanju Nº  \n3, Šola za ravnatelje, Brdo pri Kranju, Kranj \nEverard, K.B., Morris, G. and Wilson, J. 2004. Effective School Management, 4th Ed.  \nLondon: Paul Chapman Publishing \nEverard, B. in Morris, G. 1996. Uspešno vodenje. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije  \nza šolstvo \nFullan, M.  2003.  The moral imperative of school leadership. London: Sage \nFullan, M.  2000.  Change Forces: The Sequel. London: Falmer Press  \nFullan, M. and Watson, N.  2000.  School – Based Management: Reconceptualizing  to  \nImprove Learning Outcomes, NY: School effectiveness and school improvement, \nVol.11, No.4,  USA  \nFullan, M. and  Hargreaves, A.  1998.   What´s Worth Fighting for in Your School. New  \nYork and London: Teachers College Press, Columbia  \nGlasser, W.  1999.  Kvalitetna škola, Zagreb: Alinea \nGray, E. D.  2004.  Doing research in the real world. London: Sage  \nHandy , Ch. 1996. The leader of  the future: new visions, strategies, and practices for  \nthe next era. San Francisco: Jossey – Bass Publishers, USA \nHandy,C. 1994. The Empty Raincoat; Making Sense of the Future., Hutchinson \nHandy,C. 1986. Understanding Schools as Organizations. Penguin Books  \nHargreaves, D. & Hopkins, D.  2001.  Šola zmore več- Managament in praksa  \nrazvojnoga načrtovanja. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo \nHargreaves, A. 2000.  Changing Teachers, Changing Times. Teacher development,  \nBritish Library \nHarris, D. L. 2001.  Collegiality and its Role in Teacher Development: perspectives  \nfrom veteran and novice teachers, Teacher Development, Volume 5, Triangle \nJournals, UK \nHaynes, Ph. 2003. Managing complexity in the public services. Glasgow: Open  \nUniversity Press  \nJoyce, P.  2000.  Strategy in the public sector. England: John Wiley& Sons, LTD \nKoren, A. 2004. Knowledge transfer and innovations in global world: reflections on  \nheadteachers training project. Int. J. Innovation and learning, Vol.x. No.x, xxxx \nKoren, A. 2004. Globalization and Knowledge Transfer: A case study of  Tuzla Canton     \n \n \n88\nHeadteachers' Training. Kopar: University of Primorska, Faculty of \nManagement. ENIDERM \nKoren, A. 2002.  Decentralisation – Centralisation and Auotnomy in the Slovenian  \nSchool System: A case study of  »Constructed« Views. (Ne)objavljena Doktorska  \ndisertacija. \nKoren, A. 1999.  Organizacija in okolje, sistemski pristop, Zbornik: Rasežnosti  \nkomuniciranja. Ljubljana: Šola za ravnatelje \nKoren, A. 1999. Ravnatelj med osamo in sodelovanjem. Ljubljana: Šola za ravnatelje \nLeimu,K.; Linnakylä,P. and Välijärvi, J.  2001.  Merging National and International  \nInterests in Educational System Evaluation. Jyväskylä: Institute for Educational \nReasearch,  University of Jyväskylä, Finland  \nLeithwood, K.; Jantzi, D. and  Steinbach, R. 1999.  Changing leadership for changing  \ntimes.Buckingam: Open University Press \nLipičnik, B.  1998.  Ravnanje z ljudmi pri delu. Ljubljana: Gospodarski Vestnik \nLucas, Ch.  2005.  Complex adaptive systems-webs of delight; file://A:/Nonlinear%20  \nScience%20-%20Chaoc%20Tamed.htm  \nLynn, L. E., Jr.  1996.  Public management as art, science, and profession. New Jersey:  \nChatham House \nLyytinen, H.K.  2006.  Putting strategic thinking into practice, Priručnik  studija  \nprimjera  demokratskog školskog menadžmenta, Sarajevo - Tuzla: CES. \nLyytinen, H.K.  2005.  Change Management in Learning  organization. Priručnik  za  \ntrening obuku školskih menadžment timova u ‘demokratskom školskom  \nmenadžmentu’, Sarajevo - Tuzla: CES. \nMagnen, A. 1991.  Education projects: elaboration, financing and Management.  \nUNESCO - IIEP-International Institute for Educational  planning \nMarentić-Požarnik, B. i Peklaj, C.  2002.  Preverjanje in ocenjevanje za uspešnejši  \nštudij. Ljubljana: Center za pedagoško izobraževanje Filozofske fakultete \nMerriam, B.S. 1998.  Qualitative Research and Case study Applications in  education.  \nSan Francisco: Jossey-Bass Publishers \nMintzberg, H.; Ahlstrand, B. and Lampel, J. 1998. Strategy Safary.  New Jersey:  \nPrentice Hall \nMintzberg, H. and Quinn, B., J. 1992. The strategy process: Concepts and Contexs.  \n \n \n89\n \nNew Jersey: Prentice Hall \nMintzberg, H.  1989.  Inside our strange world of organizations, New York: The Free  \nPress \nMorgan,G. 1986. Images of Organization, London: Sage, Paul Chapman Publishing  \nMorrison, K.  2003.  Management Theories for Educational Change. London: Sage-  \nPaul Chapman Publishing \nMožina, S.  2002.  Management. Ljubljana: Didakta \nNelson J. 2005.  A Lifetime if Wisdom with Peter Drucker,  \nwww.managementfirst.com/management_styles/articles/fail.php \nOlve, N. G; Roy, J. and Weter, M. 1999. A practical guide to using the Balanced  \nScorecard. West Sussex:Wiley, UK. \nPahl, C. 2003. Managing evolution and change in web-based teaching and learning  \nenvironments, Pergamon, www.elsevier.com/locate/compedu \nPaton, R.A and  McCalman, J. 2000. Change Managemennt. A guide to effective  \nimplementation. Second edition. London, Thousand, New Delhi: Sage \nPublication \nPinchot, G. 1996. The leader of the future: new visions, strategies, and practices for the  \nnext era. San Francisco : Jossey – Bass Publishers, USA \nRado, P.  2002.  Tranzicija u obrazovanju. Bihać: Pedagoški Zavod \nRibbins, P. &  Burridge, E. 1995. Improving education- Promoting quality in schools,  \nLondon: Cassell \nSallis, E.  1996.  Total Quality Management in Education.  London: Kogan Page,  \nSenge, P.  2001.  Schools that learn. London: Nicholas Brealey \nSergiovanni, J.,T. 2001.  The principalship: a reflective practice perspective. 4th.ed,  \nAllyn & Bacon, USA \nSergiovanni, J.,T. 1992. Moral leadership: getting to the heart of school improvement.  \nSan Francisco: The Jossey – Bass Education Series, USA \nSilins, C. H. 1994.  The relation ship between transformational and transactional  \nleadership and school improvement outcomes, NY:School effectiveness and \nschool improvement, Vol.5, No.3,  USA  \nSmith, K.,D. 1996.  The following part of leading, The leader of the future: new visions,  \n \n \n90\nstrategies, and practices for the next era, San Francisco: Jossey – Bass \nPublishers, USA \nStacey, R. D.  1997.  Strateški menadžment i organizacijska dinamika. Zagreb: Mate \nStevens, J.R. 2004.  Why do educational innovations come and go? What do we know?  \nWhat can we do? www.elsevier.com/locate/tate \nStoll,L. i Fink, D. 2000.  Mijenjajmo naše škole. Zagreb: Educa \nStoner, J.; Freeman, E.; Gilbert, D.  1995.  Management. Englewood Cliffs, New  \nJersey: Prentice Hall International Editions, sixth edition \nStronach, I. 2004. Kvalitet je ključ, ali da li je obrazovanje brava? Posmatranje   \nobrazovanja kroz proceduru kvaliteta,  www.see-educop.net/portal/id_exp.htm \nSträng, R.  2004.  The Ongoing Dilemma of School Developing: To Prepare for  \nHarmony or Disinntegration?, Helsinki: ENIDERM \nSundström, B.  2004. Leading by learning versus new public management: School  \nculture and Educatioanl Management in a Postmodern mind – set, Helsinki: \nENIDERM \nTavčar, M. I.  2002.  Strateški management. Kopar: Viskoka šola za management  \nTomić, A.  2002.  Spremljanje pouka. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo \nTrnavčević, A.  2003. Globalizacija izobraženjava, Vodenje v vzgoji in izobraževanju Nº   \n  \n2, Šola za ravnatelje, Brdo pri Kranju, Kranj \nTrnavčevič, A. i drugi  2000.  Raznolikost  kakovosti. Ljubljana: Šola za ravnatelje  \nTuominen, K.  2000. Managing Change, Practical Strategies for Competitive  \nAdvantage. Milwaukee, Wisconsin: ASQ Quality Press \nUline, L. C.  2001. The imperative to change, London: International Journal of  \nLeadership in education: Theory & Practice,  Vol 4, No I \nUlrich, D.  1996.  Credibility x Capability, The leader of the future: new visions,  \nstrategies, and practices for the next era, San Francisco: Jossey – Bass \nPublishers, USA \nVila, A.  1994. Organizacija in organiziranje. Kranj: Moderna organizacija \nZbornik  2002.  Management, Kakovost, Razvoj, Kopar: Visoka šola za management \nZbornik  2002.  Jadranje po nemirnih vodah menedžmenta nevladinih organizacij,  \nLjubljana: Radio študent; Ljubljana: Študentska organizacija Univerze, Kopar: \nVisoka šola za management \n \n \n91\n \nYin, R. \n  1994.  Case study research, design and methods. Thousand Oaks, London,  \nNew Delhi: SAGE \nYukl, G.  2002.  Leadership in organizations. New Yersey: Prentice Hall, Fifth edition \nWalker, A. and Dimmock, C.  2002.  School leadership and administration. Adopting  a  \n             cultural perspective.Ney York; London: Routledge Falmer \nVerbiest, E.  2003.  Skupnost učečih se strokovnjakov nova paradigma nenehnega  \nrazvoja šol in učiteljev, Vodenje v vzgoji in izobraževanju Nº 2, Kranj: Šola za \nravnatelje, Brdo pri Kranju  \n \nIZVORI \n \nDokument  2006.  Ustav Bosne i Hercegovine www.ustavnisud.ba \nDokument  2006.  Ustav Republike Srpske www.vladars.net \nDokument  2006.  Ustav Federacije Bosne i Hercegovine www.fbihvlada.gov.ba \nDokument  2006.  Opći okvirni Sporazum za mir u Bosni i Hercegovini  \nwww.oscebih.org \nDokument  2006. www.fzs.ba - federalni zavod za statistiku: stanovništvo FBiH u 2005.  \nDokument  2005. Pregled brojeva službenih novina/ glasnika u kojima su objavljeni  \nvažeći zakoni o osnovnom i srednjem školstvu u BiH  www.oscebih.org \nDokument  2005.  Izvještaj, OSCE, Sarajevo \nDokument  2005.  Pokretanje debate: poštuje li BiH svoje međunarodne obaveze na  \npolju obrazovanja – pitanja za građane BiH, OSCE, Mission to Bosnia and \nHerzegovina \nDokument  2005.  Funkcionalni pregled sektora obrazovanja u Bosni i Hercegovini,  \nZavršni Izvještaj, CARD Program Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu, uz \nsaradnju sa IBF – International Consulting i Britansko Vijeće \nDokument 2005. Okvirni Nastavni plan i program za predškolstvo, Ministarstvo  \nobrazovanja, nauke, kulture i sporta, Tuzlanski Kanton, www.pztz.ba \nDokument  2004.  Oblikovanje novog obrazovnog sistema u Bosni i Hercegovini, Fond  \nOtvoreno Društvo BiH \nDokument  2004.   Priznanje Republike Slovenije za poslovnu odličnost,    \nwww.mirs.si/PRSPO/prspo_post.htm \n \n \n92\nDokument  2004.  Okvirni zakon za osnovnu i opće srednju školu, Federalno  \nministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo i Republika Srpska, \nBanja Luka www.oscebih.org \nDokument  2004.  Zakon za osnovnu  školu, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i  \nsporta Tuzlanski Kanton, www.vladatk.kim.ba \nDokument  2004. Okvirni Nastavni plan i program za osnovnu školu, Federalno \nministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo \nDokument  2004.  Lokalni Nastavni plan i program za osnovnu školu, Ministarstvo  \nobrazovanja, nauke, kulture i sporta, Tuzlanski Kanton,www.pztz.ba \nDokument 2004. Kriteriji za finansiranje predškolskih ustanova, Ministarstvo  \nobrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanski Kanton, www.vladatk.kim.ba \nDokument  2003. Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, OSCE - Misija u Bosni i  \nHercegovini i Savjet Evrope, Sarajevo \nDokument  2003.  Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i opšteg srednjeg  \nobrazovanja u Bosni i Hercegovini, Bijeli papir, Obrazovne vlasti u BiH i EC-\nTAER Program/Evropska Unija \nDokument  2003.  Srednjoročna razvojna strategija BiH (PRSP) 2003-2007, Vijeće  \n          Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Ured Koordinatora BiH za PRSP \nDokument  2003.  Eksterna evaluacija rada školskog nadzora Pedagoškog zavoda  \nTuzla, Fond otvoreno društvo BiH, www.soros.ba \nDeklaracija  2002.  Stručno obrazovanje i obuka, Kopenhagen: Evropska Komisija,  \nwww.vladatk.kim.ba  \nDokument  2002. Reforma obrazovanja: Poruka građanima Bosne i Hercegovine,  \nMinistarstvo obrazovanja BiH i OSCE \nConference UNESCO 2003.  Learning to live together: Have we failed?, Geneva: IBE \nKonvencija 1997.  Priznavanje kvalifikacija visokog obrazovanja u Evropskom \nregionu, Lisabon  \nDeklaracija  2001.  Euoropean Governance, Commission of the European Communities,  \nA White paper, Brusselas, www.vladatk.kim.ba \nDokument 2001. Model za sistemske promjene u srednjoškolskom obrazovanju.  \nSarajevo: Fond Otvoreno Društvo Bosne i Hercegovine,www.soros.ba  \nDokument 2001. Profesionalna obuka i usavršavanje nastavnika, analiza potreba.  \n \n \n93\n \nSarajevo: Fond Otvoreno Društvo Bosne i Hercegovine, www.soros.ba \nDokument 2001. Organizacija škole i menadžment, analiza potreba. Sarajevo: Fond  \nOtvoreno Društvo Bosne i Hercegovine, www.soros.ba \nDokument  2000.  Memorandum o cjeloživotnom učenju, Bruxelles: Evropski Savjet \nDeklaracija  2000.   Konkretni ciljevi za buduće sisteme obrazovanja i osposobljavanja,  \n              Lisabon: Evropski Savjet \nDokument  2000.  Education in The Federation of Bosnia and Hercegovina, Federalno  \nMinistarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo \nDokument  2000. Općina i škola u decentraliziranom obrazovanju. Sarajevo: Projekat  \n''Bosna – istraživanje i razvoj'' \nEuoropean Commission  2000.  Code of Good Administrative Behaviour: realtions with  \nthe public \nCuoncil of Europe 1999. Obrazovanje u Bosni i Hercegovini; Izvještaj Savjeta Evrope  \nza  Svjetsku banku \nDeklaracija  1998.  Evropski sistem za prenos studijskih bodova/ ECTS,  Bolonja,  \nwww.vladatk.kim.ba; www.sus.ba \nDizdar, S 1998.  Razvoj i perspektive obrazovanja nastavnika u Bosni i Hercegovini.  \n          Sarajevo: Federalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta \nPozderović, E.  2003.  Životni ciklus Pedagoškog zavoda, seminarski rad, Kopar: MMU   \n          i  Visoka šola za management \nPozderović, E.  2004. Multifaktorsko vođenje u školama, seminarski rad, Kopar: MMU  \n         i   Visoka šola za management   \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPRILOZI \n \n \n \nPrilog  1 \nKarta Bosne i Hercegovine   \nPrilog  2 \nObrazovna struktura sistema   \nPrilog  3 \nAnaliza dokumenta \nPrilog  4 \nAktivnosti u obrazovnom sektoru na nivou BiH, Federacije BiH i \nTuzlanskog Kantona od 2003-2005 \nPrilog  5 \nAnaliza Godišnjeg programa rada škole \nPrilog  6 \nIntervju sa direktorom škole A \nPrilog  7 \nIntervju sa direktoricom škole B \nPrilog  8 \nIntervju sa nastavnicima škole A \nPrilog  9 \nIntervju sa nastavnicima škole B \nPrilog  10 \nStruktura uzorka \nPrilog  11 \nProšireni sažetak rada na slovenačkom jeziku \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 1    Karta Bosne i Hercegovine \n \n Ministarstva obrazovanja i Pedagoški zavodi \n \n \n \n \n \n \n \n \n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nTumačenje oznaka \nMinistarstva \n \nEntitet Bosne i Hercegovine \n \nRepublika Srpska   \n \n \n \nEntitet Bosne i Hercegovine \n \nFederacija Bosne i Hercegocine \n \nKantoni u Federaciji Bosne i Hercegovine \n \n10 Kantona \n \n \nBrčko Distrikt \n \n \n \n \n \nPedagoški zavodi \n \n \n \nRepublika Srpska  \nFederacija Bosne i Hercegocine \nBrčko Distrikt \nRepublika Srpska  \nRepublika Srpska  \nFederacija Bosne i Hercegocine \n \n \n \n \n \nPrilog 2   Obrazovna struktura sistema \n \n \n \n \n \n \n \n                                                                                                                \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nRazredi\na \nPredškolsko obrazovanje u školama ili  \ndječji centri za predškolski odgoj, obdaništa   \nŠkolske godine \ndob \n \n3 \n2 \n1 \n \n1) \n \n \nRadno \niskustvo \n \n \n \nViše škole  \n \n \n \n2 \n1 \n5\n4\n3\n2\n1\n \n \n9 \n 8 \n 7 \n 6 \n 5 \n 4 \n 3 \n 2 \n 1 \nO \nb \na \nv \ne \nz \nn \n0 \n \n \no \nb \nr \na \nz \no \nv \na \nnj \ne \nOsnovno \nobrazovanje \n16 \n15 \n14 \n13 \n12 \n11 \n10 \n 9 \n 8 \n 7 \n 6 \n \n \n \nUniverziteti \n \nTehničke i \nstručne \nškole \nOpće srednje \nškole \n3 \n2 \n1 \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 3   Analiza dokumenta  \nDokument:  ''Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i opšteg srednjeg \nobrazovanja u Bosni i Hercegovini'' (Obrazovne vlasti BiH uz tehničku pomoć \nEvropske Komisije - EC-TAER), Bijeli Papir, 2003. \n \nPolazni dokument se odnosi na uređenje slijedećih podgrupa: \n1. Sadržaj: razvoj nastavnog plana i programa, svjedočanstva i kvalifikacije; \nstandardi i ocjenjivanja. \n2. Kapacitet: razvoj nastavnika i menadžmenta. \n3. Institucionalna podrška modernizaciji i razvoju obrazovanja. \n4. Struktura: harmonizacija legislative i finasiranja. \n \nPrioriteti  u sektoru obrazovanja BiH su : \n1. Zaokružiti zakonski okvir \n- \nUsvojiti okvirne zakone BiH na svim nivoima obrazovnog sistema i  harmonizirati \nentitetske i kantonalne zakone sa njima i u kontekstu toga osigurati depolitizaciju \nobrazovnog sistema. \n- \nUsvojiti ostale prateće zakone i podzakonska akta. \n- \nObezbijediti blagovremeno ispunjavanje obaveza definiranih Bolonjskom \ndeklaracijom, te pristup Lisabonskoj konvenciji. \n \n2.  Unaprijediti sisteme upravljanja i finansiranja obrazovnih institucija \n- \nEliminirati neefikasnosti u obrazovnom sistemu. \n- \nRazviti mehanizme za  operativno planiranje na nivou odgojno-obrazovnih \ninstitucija, kao i srednjoročno strateško planiranje na entitetskom i kantonalnom \nnivou. \n- \nUvesti nove metode  obračuna ( po učeniku / studentu ) potrebnih finansijskih \nsredstava i načine obezbjeđivanja i provođenje  većeg učešća nebudžetskih sredstava \nu obrazovanju.  \n- \nUspostaviti fondove za ujednačavanje standarda finansiranja na entitetskom i nižim \nnivoima vlasti. \n \n3. Olakšati pristup i povećati obuhvat na svim nivoima obrazovanja \n- \nOsigurati svoj djeci jednak pristup kvalitetnom obrazovanju, s posebnom \nodgovornošću za djecu sa posebnim potrebama, pripadnike manjinskih naroda i \nnacionalnih manjina. \n- \nPovećati obuhvat djece na svim nivoima obrazovanja (dostići 100% obuhvat \nučenika osnovnim obrazovanjem). \n- \nPromijeniti odnos između broja općih i srednjih stručnih škola ( dugoročni cilj je 50: \n50). \n- \nProvesti racionalizaciju zanimanja i kreirati nove obrazovne profile, u skladu sa \npotrebama tržišta rada. \n \n4. Unaprijediti sistem obuke nastavnika i menadžera u obrazovanju \n- \nUspostaviti sistem obuke i usavršavanja nastavnika putem programa za obuku \nmentora i ustanoviti institucije za obuku  \n \n- \nOsposobiti nastavnike i menadžere za rad po novim nastavnim planovima i \nprogramima i novim metodologijama podučavanja, uključujući i odgoj i \nobrazovanje o značaju zaštite okoliša  i važnosti informatičke pismenosti, \numrežavanja i razmjene informacija i razvoja nauke . \n \n \nNaredni prilog 4. pruža komparativne podatke aktivnosti proisteklih iz strateškog \ndokumenta na nivou BiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona za osnovnu školu. Dat \nje prikaz promjena u Tuzlanskom Kantonu prema podgrupama strateškog dokumenta od \n2003. do 2005. godine.  \n \nPrilog 4    Aktivnosti u obrazovnom sektoru na nivou BiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona od 2003-2005 \n \nGodina \nDokumenti i aktivnosti donešeni na nivou TK \n2003 \nBijeli Papir  \nna nivou države BiH \nFederalno Ministarstvo obrazovanja BiH \nMinistarstvo obrazovanja TK \nImplementacija u \nškolama TK \n2003/04 \nOkvirni zakon o osnovnom obrazovanju. \n \nZakon o osnovnom obrazovanju \nTrezorsko finansiranje. \n \n2004/05 \nStruktura: harmonizacija \nlegislative i finasiranja \n \nDopune zakona o osnovnom obrazovanju. \n \n2003/04 \nKoncepcija devetogodišnje škole. \nKurikulum za 1 razred devetogodišnje škole. \nNPP za 1 razred  devetogodišnje škole \n- pilot \nImplementacija u 56 \nškola -pilot škole- kroz \nigraonice \n2004/05 \nSadržaj: \nRazvoj nastavnog plana i \nprograma, svjedočanstva i \nkvalifikacije; standardi i \nocjenjivanja \nKurikulum za prvu trijadu. \nDoneseni standardi ocjenjivanja za prvi razred. \nVođenje dokumentacije za opisno ocjenjivanje \nImplementacija \nKurikuluma \nu \n1 \nrazredu \ndevetogodišnje škole. \nOpisno ocjenjivanje prema standardima za \nocjenjivanje. \nImplementacija u 78 \nškola. \n2003/04 \n \nPedagoški zavod pružao usluge za obuku \nnastavnika za prvu trijadu na osnovu kurikuluma \nza obuku \n \n2004/05 \nInstitucionalna podrška \nmodernizaciji i razvoju \nobrazovanja. \n \nPedagoški zavod pružao usluge za obuku: \nJavne administracije iz menadžmenta na nivou \nKantona i BiH – u saradnji sa Yüvaskula \nUniverzitetom iz Finske izrađena tri kurikuluma \nza obuku: javne adinistarcije, trenera za \ndemokratski školski menadžment i obuku \ndirektora za demokratski menadžment.  \nObuku nastavnika za prvu trijadu na osnovu \nkurikuluma za obuku. \n \n \n2003/04 \n \nObuku nastavnika za prvu trijadu. \n178 nastavnika sa TK \n- 52 sata obuke \n2004/05 \nKapacitet: \nRazvoj nastavnika i \nmenadžmenta \nObuka javne administracije iz menadžmenta \nObuka za javnu administraciju iz \nmenadžmenta (ukupno 117 prošlo kroz \nobuku) \nObuku nastavnika za prvu trijadu. \nOd toga 28 sa TK iz \njavne administarcije. \n- 350 sati obuke \n350 nastavnika  sa TK \n– 80 sati obuke \n \n \n \n \nGodina \nStrateški dokument na \nnivou države BiH \nMinistarstvo obrazovanja TK \nZakon o osnovnom obrazovanju \nDemokratizacija, čl.3 \nDefinisani pojmovi Agencije za NPP i Agencije za standarde i ocjenjivanje, čl. 5 \nBesplatno obrazovanje za učenike, čl. 6 \n30% škola ima pravo da sama uređuje sadržaje NPP, čl.24 \nDjeca sa posebnim potrebama su u redovnoj osnovnoj školi- inkluzija, čl. 27 i dr.. \nbroj sati sedmičnog opterećenja učenika po trijadama čl.31 \nIzleti, posjete i ekskurzije kao radni dan prema načelima ministra, a na prijedlog PZ, čl.36 \nEksperimentalna škola, član 37 \nUdžbenike odobrava ministarstvo uz suglasnost Agencije za NPP, čl. 39 \nNadležni organ općine dostavlja školi spisak školskih obveznika, čl. 40 \nBrojčane ocjene, čl. 48  \nZajednica učenika odjeljenja i Vijeće učenika u školi prijedloge daje školskom Odboru, škola uređuje Pravilnikom, čl.65 \nRoditelj je obavezan omogućiti školovanje djeteta u suprotnom podliježe sankciji, člč.67 \nVijeće roditelja daje prijedlog Školskom Odboru, uređuje se bliže općim aktom škole, čl.68 \nNastavnici razredne nastave mora imaju VI stepen obrazovanja (nema za nastavnike predmetne nastave uređenje), čl.70 \nSpoljne saradnike odobrava ministarstvo na 90 dana, čl.71 \nNastavnik može izgubiti posao ako ustanovi nadzornik ili inspektor, čl.79 \n \nPZ uređen i za nadzor i za razvoj (dvije suprotne funkcije), čl.82 \nŠkolski Odbor imenuje i razrješava Skupština Kantona, čl.85 \nMinistar može mijenjati članove Školskog Odbora, čl.88 \nNadzorni Odbor prati poslovanje škole, čl.93 \nAktiv direktora na nivou općina (prešao iz neformalnog u legislativu), čl.95 \nU školi je zabranjeno djelovanje političkih stranaka i njihovih ogranaka, čl.101 \nŠkola može sticati prihode: donacije, humanitarne organizacije i prodajom proizvoda i usluga, čl.103 \nBliže odredbe Pravilnikom u toku jedne godine će se donijeti:   \nUvođenje sukcesivno devetogodišnje škole od 2004/05, čl.111 \nNastavnici sa 20 god. staža ne podliježu VI stepenu, čl.112 \n2003/04 \nNovi stručni nadzor kao dio reforme obrazovanja \nDopune zakona o osnovnom obrazovanju: \nFleksibilno vrijeme izvođenja nastave za prvu trijadu (ukinuto 45 minuta) \n2004/05 \nStruktura: \n harmonizacija legislative \ni finasiranja \n \nOkvirni zakon na nivou \nBiH donesen 30.06.2003.  \nOpisno ocjenjivanje godinu dana nakon donošenja zakona \n \nBliži propisi o pedagoškoj dokumentaciji za 1. razred devetogodišnje škole \nŠkolski Odbor  \nPedagoški standardi \nSistematizacija rada Pedagoškog zavoda \n \n \nTrezorsko finansiranje \n \n \nGodina \nStrateški dokument na \nnivou države BiH \nMinistarstvo obrazovanja TK \n2003/04 \nNPP za 1 razred  devetogodišnje škole – pilot škole \n2004/05 \nSadržaj:  \nRazvoj nastavnog plana i \nprograma, svjedočanstva i \nkvalifikacije; \nstandardi \ni \nocjenjivanja \nImplementacija Kurikuluma za 1 razred devetogodišnje škole. \nOpisno ocjenjivanje prema standardima za ocjenjivanje. \n2003/04 \nPedagoški zavod pružao usluge za obuku nastavnika za prvu trijadu na osnovu kurikuluma za obuku \n2004/05 \nInstitucionalna podrška \nmodernizaciji i razvoju \nobrazovanja. \nPedagoški zavod pružao usluge za obuku: \ndirektora za demokratski menadžment.  \nobuku nastavnika za prvu trijadu na osnovu kurikuluma za obuku \n2003/04 \nObuku nastavnika za prvu trijadu. \n2004/05 \nKapacitet: \nRazvoj nastavnika i \nmenadžmenta \nObuka direktora za demokratski menadžment  \nObuku nastavnika za prvu trijadu. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 5    Analiza Godišnjeg programa rada škole \n \nSadržaj Godišnjeg programa rada škole kod obje škole skoro da se i ne razlikuje. \nProgrami obiluju statističkim podacima koji se mogu pronaći i u ministarstvu i u \nZavodu, ali niti iz jednog programa nije moguće vidjeti plan razvoja škole, njena vizija, \nkultura, participacija, plan aktivnosti u skladu s tim. Sadržaj se piše po istom modelu \nkakav je bio još u bivšoj Jugoslaviji. Ovog puta ne iz republičkog pedagoškog zavoda \nBiH, koji više ne postoji, već iz Kantonalnog pedagoškog zavoda nudi se isti \ncentralistički model za izradu godišnjeg programa rada škole.  \n \nPažljivom analizom godišnjih programa dvije škole, ipak, postoji određena \nrazlika između osnovne škole A i škole B. Osnovna škola A, više poklanja pažnje \nstručnom usavršavanju nastavnika i to prema potrebama škole koje prate trenutne \npromjene u okruženju. Tematske potrebe su izražene za: \n- \nIzvođenje Kurikuluma devetogodišnje škole \n- \nRad školskih tijela \n- \nDemokratska participacija u školi \n- \nSaradnja sa roditeljima. \n \nDok u školi B, nisu konkretno navedene potrebe za stručno izražavanje škole, \nveć su samo uopšteno dati oblici stručnog usavršavanja. Niti kod jedne škole u \ndokumentaciji direktora ne postoji individualni plan razvoja nastavnika. Ostavlja se \nnastavnicima da se sami snalaze ili ako ih direktor slučajno pošalje na seminar – prema \nponudama projekata koji se implementiraju u BiH. U školi A, pojedini nastavnici imaju \nrazvijen personalni profesionalni portfolij, uglavnom kod nastavnika razredne nastave \nkoji sami planiraju svoj razvoj. Pored ovog dokumenta obje škole imaju službeni \npersonalni dokument za svakog nastavnika, koji ima hrpu papira koji hronološki ne daju \npravu sliku razvoja svakog nastavnika posebno. \n \nŠkola A, za stručno usavršavanje angažira i unutrašnje i spoljne agense. Spoljni \nagensi su treneri iz Pedagoškog zavoda, socijalni radnici i psiholozi. Na žalost nema \npodataka o nevladinim organizacijama kao spoljnim agensima. A, od unutrašnjih agensa \nsu  pedagog, nastavnici treneri ali i učenje u okviru aktiva.  \nU školi B, uglavnom se oslanjaju na unutrašnje agense, nema vanjskih agensa \nniti vladinih niti nevladinih. Ova škola uglavnom se fokusirala na zakonsku obavezu \nnapredovanja nastavnika u struci pripravnika. \n \nPrema analizi  godišnjeg programa rada škole, u okviru legislative i finansiranja \nmogu da se uoče određene promjene. U školi A, ističe se promjena: \n- \nrad sa djecom sa posebnim potrebama - inkluzija u nastavi kao prioritet u \nnarednoj školskoj godini \n- \nrad sa telentovanom djecom \n- \nrad sa djecom koja imaju socijalnih poteškoća - ekskluzija iz nastave \n- \npravo djece, roditelja i nastavnika i njihova participacija kroz organe škole se \nističu ali još uvijek nema plana za njihov rad. \n- \nškola u okviru finansiranja ima pravo da prodaje svoje usluge i prostor nakon \nnastave.  \n \n \nU školi B, niti jedna od navedenih stavki nije istaknuta u godišnjem programu \nrada škole. Statistički podaci o školama nalaze se u tabelama 1., 2. i 3. A, u tabeli 4. \nnalazi se analiza sadržaja godišnjih programa škole. \n \nTabela 1  Broj škola, učenika i kadra na TK \nGodina \nOpćina \nŠkola \nOdjeljenja \nKadra u školi \nUčenika \nProsječan broj \nučenika u odjeljenju \n2003/04 \n13 \n88 \n2197 \n3300 \n54909 \n24,99 \n2004/05 \n13 \n88 \n2250 \n3353 \n56013 \n24,89 \n \nTabela 2  Broj učenika i kadra u dvije općine iz uzorka studije primjera \nGodina \nŠkola \nŠkola u \nopćini \nOdjeljenja \nKadra u školi \nUčenika \nProsječan broj \nučenika u \nodjeljenju \n2003/04 \nA \n25 \n510 \n1082 \n12173 \n23,86 \n2004/05 \nA \n25 \n530 \n1102 \n12525 \n23,63 \n2003/04 \nB \n5 \n119 \n231 \n2924 \n24,57 \n2004/05 \nB \n5 \n120 \n232 \n2855 \n23,79 \n \nTabela 3  Broj učenika i kadra u dvije osnovne škole iz uzorka \nGodina \nOpćina \nŠkola \nOdjeljenja \nKadra \nu školi \nUčenika \nProsječan broj \nučenika u \nodjeljenju \n2003/04 \nveći grad \nA \n43 \n74 \n1073 \n25,04 \n2004/05 \nveći grad \nA \n43 \n74 \n1077 \n25,04 \n2003/04 \nmanji grad \nB \n30 \n57 \n721 \n24,03 \n2004/05 \nmanji grad \nB \n31 \n58 \n742 \n23,93 \n \nTabela 4  Godišnji program škole \nŠkola, općina \n2003/04 \n2004/05 \n \nKomponente godišnjeg  programa  škole \nŠkola A \nŠkola B \nŠkola A \nŠkola B \nAnaliza postignutih rezultata u prošloj godini \nX \nX \nX \nX \nKritične tačke razvoja škole za datu školsku god. \nX \n \nX \n \nStatistički podaci o školi \nX \nX \nX \nX \nPlan stručnog usavršavanja nastavnika unutar \nškole  \nX \nX \nX \nX \nPlan stručnog usavršavanja nastavnika izvan \nŠkole \nX \n \nX \n \nPlan napredovanja  nastavnika u karijeri \nX \nX \nX \nX \nPlan stručnog usavršavanja direktora \n \n \n \n \nPlan stručnog usavršavanja ostalog kadra u školi \n \n \n \n \nPlan stručnog usavršavanja  roditelja \nX \n \nX \n \nPlan dodatnih aktivnosti učenika u nastavi \nX \nX \nX \nX \nPlan menadžment tima (individualan) \nX \nX \nX \nX \nPlan rada školskih tijela (izuzev za Vijeće \nroditelja i učenika i Školskog Odbora) \nX \nX \nX \nX \n \nPrilog 6   Intervju sa direktorom škole A \n \nZapis intervjua sa direktorom osnovne škole A, juli 2005. \n \n \nE: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?  \n \nD: Evo, na Razrednom Vijeću, popravili smo dvije ocjene jednom učeniku, sa 4 na 5. \nRoditelj je došao i kaže: ''Niste trebali''. Mi stvarno pratimo dijete. Kažem roditelju \ndobro neka uči preko ljeta i na početku godine, neka to opravda. Pomogneš mu … \nroditelj to neće … a dijete je zaslužilo, nije to protekcija, znam da je to dijete OK, \nzaslužilo je i Vijeće je predložilo da se poprave ocijene ... E, sad što se tiče nastavnika, \npromjene su u tome što je više zadataka i obaveza, što je mnogo više pripreme za \nnastavu, a mnogo je više lakoće za samu nastavu. Djeca dolaze sama do rješenja, uz \npomoć nastavnika. Rade listiće, događaje, seminare, neka testiranja, gdje djeca \npraktično sebi postavljaju pitanja i odgovaraju - dobiju informacije na internetu, iz \nenciklopedija, druženjem, jednom riječju, traže sami odgovor, što je jako bitno po \nmetodama RWCT (čitanje i pisanje kritičkim razmišljanjem). I, ogledni časovi i, časovi \nredovni - stvarno su, ovi časovi (sa RWCT) super. Stvarno laik koji dođe da ovo gleda \nmože da doživi kao jednu priredbu, kao jednu predstavu. Kao jedno dokazivanje, \nfantastičnih stvari može da se čuje o novim stvarima - što je prije bilo kruto. Nastavnik \nispriča sve i kaže: ''Djeco od 15 strane do 38''. Znači, taj rad je uglavnom u zadnje dvije \ndo tri godine dobar, kvalitetan, uspješan i kod djece interesantan. Znaju da mogu da \ndođu do boljih saznanja i doći do boljih uspjeha kroz takav rad, kolektivan rad. \nE: To je u cijeloj školi, ili kod samo određenog broja nastavnika? \nD: U školi 'Novi Grad', nastavnici su educirani svi osim nastavnika tjelesnog, opšte \ntehničkog i u razrednoj nastavi tri učiteljice - koje će ići u penziju a koje su djelom \nučestvovale u svemu i oni su primjenjivali. Vidjeli su težinu pripreme. Zbog \nsatisfakcije, svako treba da dobije povratnu informaciju, ja od djece dobijem ta \nsaznanja. \n E: To znači da se povratne informacije odmah dobijaju? \nD: Pa, zavisi, kad jedna oblast, cjelina, tema – krene … dosta saznanja djeca dobijaju. \nAli znaju nekad ti jači, težiti u traženju više nego što gradivo zahtjeva. Znači nastavnik \nmora biti više educiran i da ima više saznanja jer djeca traže … \n \nE: Da li to znači da je promijenjen NPP i u predmetnoj nastavi? \nD: Stari je NPP ali su nove metode rada  RWCT  koji dovodi do takvih rezultata rada \ngdje su i djeca zadovoljna i sam nastavnik. \nE: A, NPP da li im smeta u nastavi? \nD: Malo je preopširan, nastavnik čeka praktično djecu da nešto urade na nastavi, nešto \nkod kuće, tako da ipak se sve stigne.  Sad, možda da se nešto suzi, skrati da se prebaci \nna srednju školu. Po obimnosti možda smeta, inače ???  Mislio sam sad poslati jedno \npismo srednjim školama, da ih pitam - neku anketu od 5 do 10 pitanja -  'Šta bi to \ntrebalo u osnovnoj školi da se radi, u kom obimu, da se djeca spreme za srednju školu, \nda se ne ponavlja i ne gubi vrijeme na onome što djeca već znaju. Da tu uskladimo da \nnađemo akcenat. \nE: Vi imate kontakte sa srednjim školama  ...?!  \nD: Dobijamo povratne informacije, pošalju mi podatke o rezultatima učenika ... \nE: Koliko srednjih škola, vam pošalje podatke? \nD: Pa, pošalje mi Gimnazija 'Meša Selimović', Elektro-Tehnička, znala je i Rudarska, \nGrađevinska, Ekonomska, Hemijska .. ali gubi se to nemaju oni vremena. Pa ću ja \npokušati da im olakšam tako što ću poslat jedno pismo za Nastavničko vijeće - za niz \npredmeta … malo se vodi računa o toj oblasti. Trebalo bi da su djeca spremnija, \nbiologija ili hemija ne znam.  \nE: A, kako pratite učenike koji su završili ovu školu. \nD: Pa, uglavnom, čujem, ništa posebno, neki izvještaj koji bi mogli dobijati, predstavlja \npreveliki posao nastavnicima . Evo, opisno ocjenjivanje kod devetogodišnje škole, jako \nje teško riječima iskazati ali mislim da će biti dobro u globalu. E, sad pojedinci, tu i \ntamo … Dosta djece se kreće, viđamo se, ne samo ja nego i nastavnici - čujemo i od njih \ntako dobre njihove uspjehe … i pohvalu od profesora iz srednjih škola, da su dobri u \ntom smislu da su jaki pogotovo ako ima stranih riječi, latinskih, ta su djeca spremna - jer \nkroz razne predmete, kroz internet, enciklopedije, i predmeta biologije i hemije dolazi i \ndo tih nivoa da su spremniji da prihvate te predmete. \nE: Nova metodologija rada, spomenuli ste da se primjenjuje u cijeloj školi, a na samom \npočetku spomenuli ste neke odnose unutar kolektiva, kakvi su to, da li zajedno sarađuju, \nna kom ste nivou, s obzirom na predmetnu i razrednu nastavu i okvire ... ? \n \nD: Saradnja je dobra ne mogu reći da nije, normalno tu ima nekih prirodnih elemenata \nkoji dovode do sukoba. Neopremljenost škole nastavnim sredstvima i učilima. Danas \nmeni treba video top ili računar ili nešto … dok kolegici treba to isto … tu dolazi do tih \nsitnih ... \nE: Jeli to predmetna ili razredna nastava? \nD: Ma, i predmetna i razredna nastava. Iako roditelj u velikoj mjeri pomažu školi. Kupe, \nevo zadnja četiri mjeseca je škola tri puta obijena, ali naći ćemo nešto … nešto se \npokvari … nešto se popravi, nabavi za 200 KM. \nE: A, kako nabavljate, s obzirom na sredstva? \nD: Uhhhh.... koliko dobijemo, to je vrlo malo, sad, da ne ispadne da se hvalim, ali \ndomaćinski odnos i uštinem (uštedim), manje krede a više očiglednosti dobijem od \ndjece, roditelja, od papira, slika, projekcija, video itd. Najvažnija je očiglednost, jer \nprazna riječ ne vodi nigdje. Ako nemaš materijalnih sredstava i uslova za rad, mnogo je \nmanje i očekivati rezultate. \nE: Ko vam pomaže? \nD: Rekao sam na početku tu su i roditelji, ne baš puno u zadnje vrijeme ali uspijevamo... \nE: Kako? \nD: To su roditeljski sastanci, Vijeće roditelja, Vijeće učenika gdje se primijeti da bi \ntrebalo nešto ... Iako ova Vijeća još nisu krenula da rade kako su zamišljena ... ako \nroditelj nema nekog direktnog interesa … tako da nema puno vremena - drugi put sve \npodržava ali kad treba nešto uraditi to je malo teže. Oni imaju velike troškove, nove \ncipele (veći broj treba za dijete), udžbenici, izleti, i razumljivo je sve. Malo ljudi, kod \nnas radi u privredi, u neprivredi je malo više ... Ali ne mogu reći da nisam zadovoljan to \nide … evo dali su 1 markicu to je 4000 KM i sve smo okrečili … pokradeno opet \nnabavimo. Ova sredstva su dobrovoljno prikupljena … nije mora se … već ko da dobro \nje. I djeca i roditelji su svjesni da ipak i samo disanje u prostoru … koliko traje 9 \nmjeseci … daje oštećenja i zaprljana. Krečenje daje uredniji prostor. Ali nastavna \nsredstva su problem. \nE: A, zašto? \nD: Malo je para za nabavku. Treba sve to pokriti. Da li okrečiti ili kupiti sijalice za \ngrafoskop. Neki dan sam morao staviti najlon kao 92. i 93. godine - nemam da kupim za \nstaklo, i stvarno je ružno pogledati, sramota me, i ima da stvorim tih 15 do 20 KM itd.  \n \nAli ima dobrih ljudi koji dođu jaranski (prijateljski) da to odrade, na obraz, besplatno. \nTo je borba koja košta mnogo više, ali ... valja tu biti, dočekivati ... raditi. \nE: Ako možemo reći, promjena je nove metode rada, odnosi sa roditeljima, a kakve su \npromjene kod finansiranja? \nD: Promjene su na manje. \nE: Kako mislite? \nD: Odnos je trebao biti 10% od bruto primanja, pa su oni (ministarstvo) sad preuzeli da \nplaćaju račune: voda, struja, ... ali ako se nešto ošteti i trebam da kupim vijak da bi \npopravio stolicu i sto, tu … malo para imamo … za nabavku novog - skoro ništa.  \nE: Kako vas finansiraju? \nD Na kašičicu. Malo, kolike su potrebe škola.  \nE: Oni sve plaćaju. \nD: Sve oni plaćaju, nema govora. I, ako je veća investicija, onda to stoji jedan-tri-pet ili \nduže mjeseci. Evo sad sam tražio 2000 KM da nabavim obezbjeđenje škole, video \nkamere, da se povežemo sa policijom, vatrogascima - jer ova obijanja prave više šteta, \nviše materijalnih sredstava ode nego što bi to (obezbjeđenje) koštalo. Prošle godine sam \npodnio zahtjev za uređenje WC, vidjeli ste to je kao u Hotelu. To mnogo znači i za \ndijete, i za roditelja i za nastavnika, to okruženje gdje se nalazi, da bi bio neki uspjeh, \nnapredak. E, sad, ja razumijem, kažu, ima para - nema para, čekamo … da nešto bude. \nE, sad, da se ja malo pohvalim, ima tu projekat koji sam uradio, minimalna sredstva \nopremanja.  Kad bi nam minimalno opremili škole ne bi to predstavljao problem a \nmnogo bi značilo školama. Ma, i ministarstvo, i Zavod i općina koji velikim dijelom \npomažu školama … Ne znam kako druge opštine, ali kod nas opština stvarno ima \nrazumijevanja i nađe mogućnost recimo za takmičenje u Neumu za 2 ekipe su dali \nsredstva, učenici su pokazali dobre rezultate, bili smo najbolji u BiH. Manje više svake \ngodine iz nekog predmeta dobijemo, tako da oni svojim znanjem opravdaju i osvjetlaju \nobraz i Tuzle i Kantona. \nE: Između opštine i Kantona, ko najviše pruža podršku razvoju škole? \nD: Mogućnosti su jednih u nekom periodu malo bolje, ne kudim i ne hvalim posebno, \nali nekako mi s opštinom ide lakše. Vjerovatno što Kanton ima više škola koje mora \npokriti, malo je ljudi gore (u ministarstvu) koji mogu to sve pratiti. Što mi se najviše \nsviđa kod Pedagoškog Zavoda, je novo - gdje će sada jedan nadzornik imati toliko \n \nškola, pratit će ih, i taj nadzornik može koliko toliko uticati da se  školama pomogne a \nkad su kontrole škola u zapisnik nema šta da se upiše da ne valja – već – trebalo bi \nomogućiti školi da nabavi od nove table pa učila ... \nE: Dakle promjena je reforma PZ, kako vam oni pomažu? \nD: Od velike je pomoći, ja mislim ... Zasad po mom viđenju još to nije krenulo, ali \nvidim da bi trebalo biti dobro. Jer ipak jedan čovjek mora malo češće bivati u školama \nprimijetiti neke situacije … od škole do škole … primjetiti  šta rade. A, ulaziti u škole \njednom u dvije ili tri godine na trčeći način, po 1 čas obići nastavu, pogledati neke \npapire … već koje – nije to, to. Jer mi smo skloni laganju. Dosta škola znam, napiše \nneke situacije, papir trpi sve, što znam da nije. A, to mi je najružnije, pravimo sebi neke \nmedvjeđe usluge, jer tamo kad se pročita vidi sve je dobro, a nije dobro. Dobro je u \nsmislu što škola radi kao ustanova, što su tu djeca, nastavnici, roditelji su uglavnom \nzadovoljni, nekad je ljut. Ali ipak neka vrsta kontrole, ne kontrole u smislu da se \nkažnjava nego da se u svemu tome pomogne. E, sad ja mislim da će biti savjetodavno, i \nmogućnost je da se ima bolji pregled šta školama treba da bi se za to i odvajalo. Tu je po \nmeni najbitnije stručno usavršavanje, jer sama 'reforma zahtjeva promjenu u ljudima i \nza ljude', njihov rad koji je bio klasičan - to ne može više. I broj djece u odjeljenjima to \nme boli najviše. U svemu što se traži i uštede, ali kvalitet i sam rad, šta tu djecu čeka \ndalje u srednjoj školi. Ako je veliki broj učenika u odjeljenju, nastavnik ne može postići \nono što bi mogao. Jedna minuta za svakog učenika to je malo ... Po mom ubjeđenju 24-\n25 učenika u ovoj svoj štednji moglo bi zadovoljiti, naime 21-22 bilo bi bolje, ali ... \nMislim da bi trebalo raditi na tome -  ako težimo kvalitetu. Evo vidite ove pehare, ovo \nneće biti iduće godine, ako ne bude manji broj učenika u odjeljenju i učila ...ako nema \ntable, kompjutera, dijete ne smije da sjedne na stolicu ona puca, pada, ... dotrajalo je to \n... malo se gleda na gradske škole, više okolo i to razumijem, ali daj malo pomozi gradu, \nnema tu bez grada ništa  \nE: Znači, broj učenika, oprema, a nešto ste spomenuli stručno usavršavanje...? \nD: Dobili smo prošle godine 10 KM za stručno usavršavanje, ove godine 15 KM, što je \nmalo. Dobro za sve nastavnike se ne organizuje seminar. Ali recimo, sad za 15 ljudi koji \ntreba da idu na Jahorinu, pa 4 čovjeka za trenere- mentore, 2x2 vikenda , to su veliki \ntroškovi. Čovjek treba gore da popije kafu, ili nešto da plati, to zahtjeva sredstva ... pa \nse oni (nastavnici) ljute -tu dolazi do nekih ljutnji 'što nisam ja?'. Prije, kad sam govorio: \n \n''Hajde, red je na vas, govorili su – neka, nemoj, neka idu mlađi- pa sad i one (učiteljice) \nvide da moraju . Sad svi i žele ali ja sam to priveo kraju sad ja ... \nE: Evo kada govorimo o toj edukaciji, ko vam je davao, ko vam je pomagao? \nD: Najviše Pedagoški Zavod, primjećujući kvalitet ljudi i pripremanjem tih ljudi za \neduciranje drugih ljudi, primjećivanjem ko bi mogao otići na edukacije van Tuzlanskog \nKantona, ko bi bio dobar … kvalitetan ne samo za školu, nego i za Kanton čak i za BiH. \nNaši nastavnici su išli i u Zenicu, i u Bihać, i u Orašje i u Brčko (držati trening) ... \nveliko je traženje nastavnika iz škole 'Novi Grad', koji su prošli dosta toga, koji pomažu \nkolegama iz drugih mjesta, da i oni dostignu ono što se zahtjeva reformom. \nE: Dakle direktore vi ste davno krenuli sa obukom kadra tako da ste dostigli nivo da \nnastavnici iz ove škole uče nastavnike iz drugih škola. Da li sam ja dobro razumjela? \nD: Imali smo jednu sreću, da smo primijećeni još davne '99 godine tako da smo mogli \npomoći i samim sebi i drugima. Već je bilo nagovještaja za reformom, tako da je bilo \nmnogo lakše mojim nastavnicima u školi, a samim tim i učenicima u radu škole, jer su \nmnogo prije ušli u reformu u način rada, tako da mi imamo tu neku prednost. Znamo \nkolika je to težina, i odlaska i napuštanja porodice, sve je to trajalo po 6 do 7 dana, \nodlazeći preko vikenda. Znači, davajući sebe, svoje slobodno vrijeme i u neku ruku \nsvoju porodicu, dalo se za edukaciju za napredak, koja je eto ušla reformom. Znači ta \nspremnost mojih nastavnika je po meni velika - svaka im čast.  \nE: Možemo li reći da je direktor je planirao razvoj kadra? \nD: Praktično je ispunjen, manje više, sad čekamo neke nove stvari da idemo dalje.  \nE: Šta je to dalje? \nD: Pa evo planira se seminar koji bi govorio o kvalitetu rada škola. Taj seminar u \naugustu-septembru mjesecu gdje smo opet mi kao 'Novi Grad' zamoljeni da dođemo \njedan do dva vikenda, opet trošimo naše vikende za edukacije. Seminar je o \nunapređenju djelotvornosti škola, tako da mi i tu radimo, tu će biti neke Komisije koje \nće pregledati svu dokumentaciju, vjerovatno nastave, ne znam šta se htjelo i na uzoru \nškole 'Novi Grad' i još nekih pravit će se neki kriteriji, standardi za sve škole na nivou \nBiH ... i odgovornosti škole, i potrebe i sve moguće ... tako sam ja čuo i kad bi to tako \nbilo, bilo bi dobro, neka se vidi … dobro ... mislim nema dobre škole ... \nE: Šta bi još mogli istaći unutar škole kao promjenu...? \n \nD: Taj odnos nastavnika razredne i predmetne nastave.  Sve više se radi timski, to mi je \nnajdraže. To je najbitnije, ljudi po aktivima, podržavaju jedni druge, pomažu i kod \nrazrade NPP, da bi došli do nekih rezultata, onog što se napiše na plakate, folije, \nfilmove, prezentacije ... tu dolazi do izražaja taj kvalitet. Jer ja bez njih nisam ništa ... \nnije kroz prisilu već kroz potrebu proisteklo, da se ne bi griješilo ... volimo svi da \nbudemo gore ... ko je prvi, prvi je ... Unapređenje je dobro samo nam fali nastavnih \nsredstava, evo danas je 18.07.2005. sati je 9.30 mogli su da budu kod kuće i odmaraju \nse (nastavnici), ali ipak dolaze i pripremaju se, rade i u Tuzli, i van Tuzle. \nE: Da li želite da kažete i to da je promjena u tome što nastavnici i za vrijeme godišnjih \nodmora dolaze i rade u školi? \nD: Prošlih godina, recimo od '95 praktično, nastavnici bili i preko raspusta i vikendom, \nzovu da se škola otključa kako bi mogli sjesti i raditi, većim djelom rade i kod kuća. \nJednom kod jedne drugi put kod druge (nastavnice). Možete zamisliti šta se dešava kod \nkuća, papiri,  reži, crtaj, razgovaraj, piši, briši. To je sve tome doprinijelo, ipak došlo je \nvrijeme da se mora malo više ljudima dati uslova za rad da se pripremaju za rad, da \nosmisle realizaciju po planu ... \nE: Kako kao direktor stimulišete, motivirate taj rad ? \nD: Trebam li baš reći ??? Nema šta da se krije, uvijek se ide sa onim ljudskim: haj'mo \nlijepe moje, pa podrška, razumijevanje. Njima je potrebna podrška i kad su neke \nprivatne potrebe za porodicu, uvijek nađemo  zajedničko rješenje, da se nađe zamjena, \nda se izađe u susret i uz prijateljstvo. Koliko treba pomoć. Podržavamo jedni druge. E, \nsad druga je stvar kada govorimo o finansijama. Interes, normalno postoji društva – što \nje dozvoljeno, daju se dnevnice i radna subota, da ne bude baš na uštrb njihovog džepa, \nnjihovog slobodnog vremena. \nE: Dakle koliko možete kao škola? \nD: To je vrlo malo, ali dobro je … trebalo bi malo više, trude se, drago mi je što na neki \nnačin dobiju satisfakciju, novčano kroz dnevnicu, ili ako  je neko u porodici bolestan \npomogne se, nađe se rješenje. \nE: Veliki broj  učenika u odjeljenju, počela je devetogodišnja škola, kao direktoru to \nizaziva velike promjene unutar škole, neka prestrukturiranja, tu je još osmogodišnja, \njedna generacija je više. Šta ste kao direktor, u tom pogledu morali uraditi? \n \nD: Što se tiče nastavnika, morao sam uraditi dosta na spremnosti u dočekivanju djece \nstarosti 5 do 5 i ½ godina, to je malo teže za osnovnu školu. Zatim NPP (Kurikulum), \nrazredna knjiga, opisno ocjenjivanje, uvjerenje o završenom 1 razredu- šta, kako \nnapisati, novi oblici i metode rada. Pa roditelj, udžbenik, OSCE – nekakvi seminari, PZ, \npa mediji, gdje smo se borili i priveli kraju tu prvu godinu devetogodišnjeg, ja mislim \nuspješno. Znam da je bilo teško nastavnicima koji su to radili. Ako je dijete išlo u \nobdanište bilo je teško sa tom djecom jer to što zna pravi problem dijete to već zna i \nnjemu je dosadno, a da ne bi izgubio kontinuitet, radnu naviku, nastavnice su se s tim \nnosile kroz aktiviranje sve djece. Dajući im zadatke koji bi bili za tu grupu, tako da su \njedni druge stizali … i privedena je ta godina kraju. Ocjenjivanje je zahtjevno, kako, šta \nnapisati, postignuća ... U uvjerenju je mali prostor, u odnosu na šta se traži, tako da je to \nbio problem. Pokušali smo naći rješenje kako zadovoljiti i dijete i roditelja, nije to \nproblem ali je bilo teško za nastavnike.  \nE: Promijenjen je i način dokumentiranja? \nD: Malo je drugačija, zahtjeva na drugi način iskazivanje informacija. Lako je reći ali je \nteže napisati. \nE: Da li se pomjerila struktura škole sa uvođenjem devetogodišnje, kako je sa \nprostorom? \nD: Što se tiče prostora nismo imali nekih poteškoća. Škola je od 2000/2001 ima manje \n500 učenika, odlazeći, mijenjajući stanove, tako da je školska godina završena sa 1055 \nučenika. Smanjio se broj učenika gdje smo sa 24 odjeljenja dobili 2 devetogodišnja, \nopremljenost minimalna za nižu nastavu je postojala tako da smo zadovoljili te tehničke \nuslove, u odnosu na druge škole.  \nE: Imate li kabinete? \nD: Imamo tehničko, informatika, hemija, fizika, biologija a bosanski malo šeta po \nodjeljenjima, biblioteka nam nije dobro opremljena. Najskuplja je knjiga  a praktično \nona je najpotrebnija i najjeftinija. Kasnije se   pokaže. Vrlo malo imamo načina da \nopremimo sa beletristikom koja je potrebna po NPP. Sve je skromno. Od jednog granta, \nnekih 10.000 KM opremili smo kabinet fizike  i hemije. Čini se najosnovnije da bi \nzadovoljili - kroz te vježbe … više oblasti. \nE: Kako odlučujete unutar škole, kakvi su nivoi odlučivanja, kako planirate razvoj \nškole, promjene? \n \nD: Razgovaramo na Nastavničkom Vijeću, Razrednom Vijeću, u zbornici, na svakom \nspratu ima nastavnički prostor gdje nastavnik provodi peto minutni odmor, i iskoristimo \nsvaku priliku za razgovor, ako imamo sredstva  … šta je najpotrebnije … \nE: Nastavnici odlučuju? \nD Pa primijete, gledaju po katalozima, po prodavnicama, za svaki fening se pita, ako \nnema krede … ja to čujem i ne čekam već prije nabavim. \nE: A, roditelj, kako se on uključuje u odlučivanje? \nD: Pa na početku sam rekao roditelj je prema svojim interesima, oni bi faktički da \nmijenjaju NPP, da mijenjaju, nastavnika, direktora, 'zaboga moje dijete uči', a \nnastavnica ... sve je to uredu prošli smo mi kroz te škole, i školice, ali roditelj nema \nvremena da bi bio tu da bi nešto ... Imali smo neke sastanke gdje se odlučivalo o \nmanifestacijama, takmičenjima, na koji način da pomognu školi. Naši roditelji su uvijek \nbili tu da daju svoj doprinos kroz to što će odbaciti (autom), sačekati, kupiti sendvič, ... \nškola je bila dobra i ostala samo da nam malo daju nastavnih sredstava, malo \nnamještaja. \nE: Ima li neko tijelo na nivou škole koje odbjedinjuje sve aktivnosti u školi? \nD Sad sam rekao imamo Vijeće roditelja, ali to je teško sastaviti. Nemamo Školski \nOdbor .E: Zašto nema Školskog Odbora? \nD: Pa početkom 2004/05 mi smo imenovali predstavnike i iz reda nastavnika i iz reda \nroditelja. To još nije riješeno na nivou Kantona, još čekamo odgovor, oni odlučuju, s \ntim da ipak stari Odbor radi, narod je tu i odlučujemo. \nE: Dakle, vi ne čekate ove gore? \nD: Znam da je sve regularno, da je sve po zakonu, da neće nikog koštati, tako da idemo \ndalje i ne čekamo, već planiramo za duži period. \nE: Koliko duži period? \nD: Eto WC smo planirali i dobili sredstva (prošle godine). \nE: To su vam roditelji finansirali? \nD: Ministarstvo, a roditelji su za računar, video ... krečenje.  \n \n \n \n \n \nE:  Kako prepoznajete promjene? \nD: Teško mi je već prepoznati unutar škole. Ali vidim u saradnji sa kolegama u gradu i \nizvan grada. Vidim, i na moju radost te promjene su evidentne. Drago mi je da su \nmnoge škole krenule u reformu i znam svu težinu reforme da bi bili kvalitetni, koliko \nsmo mi utrošili sebe i ljude. Recimo u našoj školi se skoro održala tri seminara za \nnastavnike devetogodišnje škole, gdje su nastavnici uložili vikend, subote i nedjelje, \nevidentno je da se privelo … u toj nekoj brzini … vjerovatno nemaju sredstava da se to \norganizuje ???  ipak treba za te ljude organizovati seminare …  pored toga nastavnici su \ndavali za prevoz, hranu, da bi bio tu  te vikende da bi steko saznanja i za sebe i za školu. \nEvidentno je da ima dosta ljudi po kvalitetu sve boljih. \nE: Kako u kom smislu? \nD: Pa sve se više pažnje poklanja, na primjer slobodnim aktivnostima. To je bilo po \nškolama ali se nije primjećivalo. Mnoge škole sada imaju bolji rad sekcija od muzičkih, \nfolklornih. Škole su bolje uređene - i unutrašnji i vanjski dio. Škole su i po boji \nprepoznatljive, svaka škola ima nešto svoje. \nE: A, kako …?! \nD: Sam rad nastavnika, seminari to je kod nas normalno, samo nabavka sredstava za \nučila na to treba baciti težinu. \nE: Možemo li reći da su kod vas promjene nešto što je normalno? \nD: Prihvatili smo kao normalno, normalno sa manjim brojem ljudi, pa smo mi to \npovećavali uključivanjem, čak šta više su ljuti bili što se nisu mogli uključiti, ali evo \nmoje je viđenje, sad ja ne znam šta kaže ministarstvo ili PZ znam da moraju biti \nzadovoljni, teško je danas da će neko to pohvaliti. A, ono što je dobro - dobro je, i oni \nće nastaviti (nastavnici) … imamo mi snage da mi to održimo … i kvalitet. \nE: Da li bi mogli sumirati, da vi ništa ne možete da odvojite od prepoznatljivosti jer su \nza vas promjene nešto što je normalno? \nD: Tako je. \nE: I, da se podrazumijeva da ćete vi i dalje mijenjati? \nD: Ne podrazumijeva se ali idemo dalje, u ovom trenutku treba nam zakon o osnovnom \nobrazovanju (dopune), trebaju nam pedagoški standardi, i promjene u zakonima. Pa bilo \nje to na Skupštini Kantona, koliko sam ja upućen, i na medijima … došlo je do nekih \npromjena. Nama treba samo na vrijeme dati neku informaciju, jer je borba u svim \n \nškolama, svi hoće naprijed, bez obzira u kakvom su stanju, i materijalno i kadrovski \nhoće da se pokažu da ipak i one rade. Nije nikakva kritika, ali bilo je par škola na \nopštini Tuzla, kao rade, ali, po meni, nisam ja sitničav ... e sad je rad mnogo bolji … \naktivnost tih ljudi, i aktivi i odbori školski i pedagoški zavod pomaže nam i tjera nas da \nidemo dalje. A, što se tiče škole Novi Grad samo ta prokleta sredstva da opremimo malo \nbolje škole i bit će bolje. \n \nE: Ko je uticao na promjene? \nD: Mi radimo timski, dogovaramo se, uticali smo svi sami na sebe. Imali smo viziju, da \nće to nešto biti, bježalo se od sistema, valjali- nevalja, ali smo primijetili u interesu \ndjece, da ovim putem koji smo zagazili … ja sam zadovoljan, maloprije sam rekao, ako \n10% roditelja nije zadovoljno, to je prevelik uspjeh škole. Uvijek, ima nešto da bi ... i ja \nisti nekad sam zadovoljan nekad nisam. Nastojim savladati, popraviti, makar ... \nE: Po vama, vi ste sami inicirali? \nD: Praktično sami, uz pomoć naravno ministarstva i Zavoda koji su nam ponudili taj \nprojekat i da smo uključeni u sve to... \nE: I  tako je sve krenulo? \nD: Tako je. \n \nE: Šta je ovom promjenom škola dobila? \nD: Nije skromno. Škola je dobila, da je postala prepoznatljiva po radu, uspjehu učenika, \nne po uspjehu učenika da ima sve 5, već, po njegovom znanju …  koja saznajemo iz \nsrednjih škola. Učenici iz škole NG su prepoznatljivi većim djelom, mogu biti slobodan \n80-90% učenika ide dalje, dobri su učenici i pristojni itd. \nE: Odmah poslije srednje škole idu na fakultet …? \nD: Pa veliki veliki broj učenika … da li za vlastite potrebe … da li u Tuzli ili neke druge \ngradove … veliki broj je otišao studirati i u inostratnstvo. Recimo neki su završili \nfakultet, i sada su na položajima. Oni se javljaju i donatori su školi od TV, videa, izleta \n... Imamo one fine povratne informacije. \nE: Sada bivši učenici pomažu školi? \nD: Pomažu. Dovode svoju djecu u ovu školu. Oni stanuju na kraju grada, a ipak dovode \nsvoju djecu, znaju kvalitet, i voljeli bi i za svoju djecu to isto... \nE: Koliko imate djece koja vam dolaze iz raznih dijelova grada? \n \nD: Imamo te podatke, otprilike oko 50 do 80 djece izvan školskog područja. Jer ako \nroditelj ide  s kraja grada,  dočekuje i dovodi (dijete), to ipak govori nešto, ima \npovjerenje i zna da će njegovo dijete dobiti tu - a bez kvalitetnog nastavnika ne može \nbiti napredak, ako ga nema kako voditi dalje u njegovim saznanjima, napretku. \nE: Nevladine i  vladine organizacije žele da vas uključe kao model školu i s njima ste u \nstalnoj suradnji … \nD: Stalnoj saradnji (ponavlja) ... \n \nE: Šta je ovom promjenom škola izgubila? \nD: Ne bi smjela, jedino opet ja se vraćam na isto. Gubimo na još većem kvalitetu zbog \nučila, recimo kabinet informatike imamo računare ... koje smo u Tuzli imali prvi a sad \nsmo najlošiji. Novi su modeli. I, na takmičenjima i u srednjim školama profesori su \nzadovoljni ... susrećem ja njih u gradu i oni kažu ... \nE: Da li možemo da kažemo da ste izgubili u opremljenosti škole? \nD: Ova škola je nekad bila najopremljenija škola. Došlo je do toga ... borba je to ... ima \ndosta dobrih ljudi, dosta je prošlo humanitarnih organizacija kroz školu, neki su \npomogli kompletnom adaptacijom škole u renoviranju, ali na žalost zbog obezbjeđenja, \nkojeg nemamo, u školama se nađu neka lica … i po noći i po danu. Sreća je da nam daju \nda iz materijalnih sredstava odvajamo i na osiguranje škole, i imamo dobru saradnju sa \nnjima. Odmah dođu i izvrše procjenu vrijednosti jeste da se dobije 30% od vrijednosti \nda bi se kupilo ali ipak ... \nE: A, kako je s vremenom, uopšte, jer prateći tok našeg razgovora primijetila sam da \nnastavnik potroši puno vremena ...? \nD: Škola nema izgubljenog vremena sve je to do osobe, koja će dati sebe, znam da zvuči \nružno, da danas niko neće đaba da radi. Ovdje ipak postoji klima tu su i neke \nnadoknade. I u porodice se odričem, ne samo ja, nego svi. Praktično nastavnik trči da \njede i da se odmori. Ima takvih  obaveza … i danas nema nekih problema ali zbog \naktivnosti oni su mobilni … evo danas je raspust sad da  se nešto  treba raditi u školi, \n50% kolektiva bi bilo u školi za seminar ili neki posjet. Znači škola gubi kroz te pare \nkojih nema da bi sebi olakšali. U principu ništa ne gubi ali malo više 'sebe trošimo'. \nMeđutim, to ima svoje potrebe. Da se razumijemo i vrijeme je takvo tako. Ali opet ako \nbi se moglo pomoći. \n \nE: To je dugoročno ulaganje? \nD: Potrebno je malo dugoročnije. Mogućnosti države, društva su takve, ali mi imamo \nstrpljenja, mi ćemo istrajati u promjenama da budemo svi zadovoljni. \n \nE: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti? \nD: Možda direktora. Recimo šta znači duži mandat, dva, četiri ili pet? Da li se drži \njednog, novi ljudi kada dođu vjerovatno su druga promišljanja, nova  vizija o radu, \nnabavci, opremanju, svemu tome. Možda i roditelja treba promijeniti da malo više vodi \nračuna o djeci, kad dolaze, gdje se nalaze, gdje hodaju, s kim hodaju, alkoholizam, \nnarkomanija,  razbojništvo … malo je, na žalost, toga previše. Recimo na našem \npodručju je više puta bilo noćno praćenje baš civilne policije zbog bezbjednosti djece. \nRoditelj samo da malo više vodi računa gdje mu je dijete,  koje mu je društvo ... \nE: Treba educirati i roditelje? \nD: Educirati, da primijeti kako je njega njegov roditelj pazio. Ta kultura, to vaspitavanje \ntu malo škripi, nekad dođem u situaciju da mi kažu 'ko si ti da mi pametuješ' a ideš za \nnjegovom djecom, hoće da smjesti svoje dijete, gura se i to je tako ne vaspitno i za \nnjega - zbog njegovog djeteta. \nE: Zahvaljujem se na vašem odvojenom vremenu i saradnji. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 7   Intervju sa direktoricom škole B \n \nZapis intervjua sa direktoricom osnovne škole B, juli 2005. \n \nE: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?  \nD: Ne znam da li je napredovanje ili nazadovanje. Prije je nazadovanje. U \ndevetogodišnjoj je raskorak između Federacije i RS. Ako je reforma devetogodišnja \nškola, trebali smo svi ići … imamo velikih problema … kada recimo dijete iz RS završi \ntamo 3. (razred), ovdje bi trebalo da bude 2. (razred), i roditelj zahtjeva da bude 2. \n(razred) – znači, godinu dana dijete gubi, ono ne može da prati NPP. Velike su razlike u \nNPP. I, na Kantonu smo svi skupa trebali istovremeno krenuti … neke škole su već \nuvele … mi ne možemo zbog prostora. \nE: Kažete da su neke škole već uvele, a da neke nisu, i da je ta razlika - promjena? \nD: Neke škole su već uvele 2004./2005., a sve su to finansije. Kako uvesti, kako \nopremiti taj kabinet (učionicu za 1 razred). Mi smo mala škola, nemamo prostora. Ali, \nmi moramo, kako drugi, tako i mi, ne možemo stojati. U školi je veliki broj učenika i \nnedostatak je prostora. Najveći problem, trenutno, je uvođenje devetogodišnje.  \nE: Šta je tu problem? \nD: Ovdje, za jedno odjeljenje devetogodišnjaka, nemamo prostorije, nabavka sredstava, \nopremljenost, na koji način, kako to? \nE: U čemu je problem kod nabavke? \nD: Kako nabaviti male klupe za djecu, da li to ići preko roditelja. Mi nemamo ovdje \nizdatke za nabavku stalnih sredstava, opreme, ništa. \nE: A, kada je krenula reforma devetogodišnje? \nD: Ima dvije godine, ali mi ćemo tek od ove 2005/2006.godine. Tek sad ćemo. \nE: A, ne znate kako ćete? \nD: A, ne znamo kako ćemo. To je problem. I, problem su nam područne škole, gdje \nimamo upisana 3 učenika u 1. razred devetogodišnje. Šta uraditi, sa ta 3 učenika.  \nInače, kako nabavljati namještaj i učila. Na koji način, izuzev donacija. \nE: Spomenuli ste područne škole ... \nD: Tri područne škole. \nE: Tamo treba uvesti devetogodišnje, koji su problemi? \n \nD: U područnoj školi 'Oskova' to je osmorazredna škola, upisan je 1 učenik, 'Grivice' – \n3 učenika, i  'Omazići'  četverorazredna – 3 učenika. Drugi upis će biti u augustu. Jasno \ntu su i mediji malo zatajili, trebali su objasniti roditeljima. Što se tiče škole, mi smo išli \nputem radija, putem oglasa po radnjama, po školama, preko učitelja, nastavnika - da \nupoznaju malo roditelje … da je devetogodišnje obavezno … ako ćemo krenuti. Jasno \ntu ima malo skeptičnosti 'ja svoje dijete ne dam, ne može me niko natjerati'. Objasnili \nsmo koji su to problemi … koji će se javiti naredne godine, ako ne upiše dijete. Ja se \nnadam da će se poboljšati, što se tiče upisa sada u augustu, ali da se i mediji malo više \nuključe, ispred Pedagoškog Zavod i ispred ministarstva. \nE: Što znači da ministarstvo i Pedagoški Zavod se nisu dovoljno oglasili? \nD: Jesu. Ja sam pratila emisije. To je bilo, krenut će se sa devetogodišnjim … krenut će \nse sa devetogodišnjim … udžbenici idu za devetogodišnje. Ali, treba konkretno reći. Svi \nroditelji koji imaju ... I, da se to više puta vrti na medijima - TV, radiju. Znači svi \nroditelji koji imaju djecu sa punih 6 godina dužni su po zakonu  upisati dijete u 1. razred \ndevetogodišnje. Tek onda mislim da će se javiti roditelji.  \nE: Jedino na medijima?! \nD: Da bude što više na medijima ... ako ćemo krenuti … a, moramo.  \nE: I, šta bi još istakli kao promjene u školi, rekli ste finansije, devetogodišnja, šta još? \nD: Može se istaći za udžbenike. Pratila sam po medijima, povodom udžbenika, rečeno \nje da će do roditeljskih sastanaka, znači do kraja nastavne školske godine, sve škole \ndobiti spiskove odobrenih udžbenika. Mi smo dobili od izdavačkih kuća  spiskove i \nudžbenike. Da li je to sad ministarstvo odobrilo te udžbenike, ja nisam sigurna. Šta sad \nuraditi? Evo kraj je školske godine. Da li preko aktiva? \nE: Dakle, dobili ste spiskove, a vi ne znate kako da se postavite? \nD: Jeste. Imaju spiskovi, i kažu da su odobreni. Mislim da treba zvaničan spisak ispred \nministarstva, iz Pedagoškog Zavoda, da dobijemo … i odobreni su ti udžbenici. Jer je \ndosta izdavačkih kuća, dobili smo od: Svjetlost-i iz Sarajeva, Bosanska Riječ, Denfas ... \nZnači putem aktiva, mi ćemo održati aktive. \nE: A, kako glasi zakon, ima li nešto za izdavaštvo, je li vi imate pravo i ko ima pravo za \nodabir udžbenika? \nD: Sve izdavačke kuće će ponuditi. Na aktivima nastavnici će se opredijeliti – dati naziv \nknjige, ime autora, a potom ćemo spiskove dostaviti ministarstvu.  \n \nE: Tako je bilo i prošle godine? \nD: Prošle godine je bilo i obrazloženje, a ove godine nema obrazloženja. To je bilo na \nsastanku aktiva direktora u Tuzli. Međutim, naš predstavnik aktiva nije išao, tako da ja \nne znam. \nE: Znači, ako sam dobro razumjela, vi imate slobodu u odabiru? \nD: Da. Svaki predmetni nastavnik, učitelj, aktiv ... ima slobodu biranja. \nE: A, kako je bilo prije? \nD: Isto je bilo i prije samo je bilo obrazloženje, zašto se aktiv opredijelio za taj \nudžbenik. \nE: A, da li vam je neko nametao te udžbenike? \nD: Nije, baš nametanje kako smo čuli priču da je bilo, nama nije niko. I, kada su se \nseminari držali, 'udžbenici su ti koji su prošli kroz konkurs, pregledajte i opredijelite se', \nrekli su (savjetnici iz Zavoda). Meni lično … što se ne sviđa … a kažu tako se mora. \nAko je na konkursu,  neka prođe jedan udžbenik, i da ga svi koristimo, malo mi je to ... \nrecimo, općina Banovići, ima pet škola, nastavnik bosanskog jezika iz naše škole uzeo \nje knjigu tog autora, drugi nastavnik iz druge škole drugog autora, ... a, sva ta djeca idu \nu Gimnaziju. Da li su sad štiva, pjesme, gramatika, tu negdje, ili nije, e to je. Što znači, \nda kasnije dolazi nam problem. Još ja sam čula, zna se desiti u jednoj školi, da dva \nnastavnika koja vode 5. razred, evo ja ću uzeti iz matematike ili bosanskog, koriste - dva \nrazličita udžbenika. E, to je ta različitost kod djece, što se mene tiče. Prije rata, davno \nprije 15 - 20 godina, jedan je bio udžbenik za sve. Rekli su da se može koristiti isti \nudžbenik iz prethodne godine. Koliko će godina to saživjeti, to ne znam. Ali je bilo \njedno vrijeme svake godine, novi udžbenik. Ja znam kad sam ja išla u školu, pet \ngeneracija je jednu knjigu imalo. \nE: Šta bi još istakli kao promjenu u školi? \nD: Evo … ima problem oko raspisivanja konkursa za prijem radnika u radni odnos. \nSvake godine se to dešava - da počne školska godina, a da nemamo kadar. Sad je \ntrenutno raspoređivanje tehnoloških višaka, zar se to ne može ranije odraditi, da mi prvi \nponedjeljak u septembru krenemo sa dnevnicima i sa nastavnim osobljem. Da se prije \nuradi. Znači, da mi ranije pošaljemo potrebe, jer mi svi znamo, da li je to više ili manje \n10 učenika, to ne mijenja situaciju, ali znamo koji će nam nastavni kadar trebati za \nnastavnu godinu, i da na vrijeme počnemo. Mi nismo imali problema, ali sam čula za \n \nsrednju školu, da su za spoljne saradnike tražili suglasnost (ministarstva) od mjeseca \njanuara - škola je tražila saglasnost, i nisu plaćeni za taj rad.  \n \nE: Kako prepoznajete promjene? \nD: Da se ide na nešto bolje, pogotovo sa ovim seminarima, i da bude što više radionica, \nako je za direktora, i da bude što više direktora. Što sam vam rekla, na primjer - rad \ndirektora, ja znam koji je problem u mojoj školi, drugi kaže o tom istom problemu u \nnjegovoj školi, aha, a ja ga nisam uradila, i tu bi otkrivali, sami svoje greške i vrline. \nZnači, ako sam i ja griješila, ne bi više griješila, a ako nisam, znači, nastavljam ovako \nraditi, dobro sam radila. Samo što više (seminara za direktore). Da ne bude svaki \ndirektor radi za sebe. Mi smo jedinka, direktori škola. A, ja mislim, da u čitavom tom \nškolstvu, da nisam dobar direktor ako napreduje samo moja škola.  Pazite, govorim o \nopćini Banovići. Ako sve škole imaju napredak u bilo kom pogledu, znači mi smo \njedinstveni. Dogovaramo se, radimo, otkrivamo, a sam čovjek rijetko kada može uočiti \nsvoju grešku, mora mi neko drugi ukazati. \nE: U čemu je ta promjena kod devetogodišnje škole, kako je prepoznajete? \nD: Po samom načinu rada. Ja sam malo čitala od učiteljica koje su išle (na seminar), \nmalo sam s njima razgovarala. Nema časa od 45  minuta, učiteljica zna kad treba da \nprekine. Nema rada tipa: uči, piši, čitaj. Nego je sve rad kroz igru. A, vidjet ćemo kad \npočne je li to-to. Kako ćemo to uraditi, ne možemo reći dok ne počnemo raditi. Ovako \niz razgovora sa učiteljima, koji su prije možda godinu ili dvije se uključili, saznala sam \nda su dosta lutali, da je vrlo teško, baš oko te nabavke materijala. Oni moraju puno da \nkopiraju, a nemaju (papira). Svaki  početak je težak. Sad, kakav će ovaj biti i kako ćemo \nmi to, ne znamo jer nismo još krenuli. Možemo pretpostaviti, ovako kad čujemo 'joj \nteško je'. \nE: A, kod finansija, kako prepoznajete tu promjenu, u čemu je? \nD:  Trezorsko poslovanje. Kada razgovaram sa direktorima, oni ne mogu da se snađu u \novom trezorskom poslovanju. A, ja sam naišla na ovaj period trezorskog poslovanja i za \nsve drugo ja ne znam kako je bilo.   \nE: A, kod udžbenika po čemu se prepoznaje? \nD: Samo po tome što je više udžbenika iz jednog nastavnog predmeta. Dok sam bila u \nnastavi, što se tiče bosanskog jezika, djeci je olakšano. Pogotovo u čitankama. \n \nInteresantno je i nije šturo, šta je ovo - šta je ono, nego baš kroz razgovor da s \nučenicima obradiš. Jedino mi se ne sviđa što u 5. razredu ima puno dvojnih naziva koje \ndijete ne može da zapamti.  \nE: A, kod relacija nastavnik – učenik, kako prepoznajete? \nD: Kreativnije - osjeti se neka kreativnost, data je djeci sloboda, sve zavisi od samog \nnastavnika kako će primijeniti tu reformu. Jedino da budu seminari u kojima će \nučestvovati nastavnik i učenik. Kroz te radionice, da bi učenik možda prezentovao tu \nradionicu umjesto nastavnika, možda ne bi ni to loše bilo. \nE: Kakve imate još pokazatelje promjena u školi? \nD: Radi se ali to je u nekom krugu. Samo se vrtimo u krug. Kažemo: hoćemo nešto- \nkako, kuda, gdje, zašto? I tu je ... \nE: Kad posmatramo te promjene s aspekta direktora kroz njegov doživljaj, kažete da je \ntaj doživljaj - teško. Kako drugi ljudi prihvataju promjene, ako je meni kao direktoru \nteško? \nD:  Vrlo teško. Roditelji jesu uključeni, i to je pozitivno. Za svu ovu problematiku \nunutar škole … koja se dešava, da bi mogli zajedno sa nastavnicima i  učenicima izaći \niz te problematike. Uvijek sam bila za to, evo sad kao direktor, mandat je četiri godine, \nza te četiri godine uradio (direktor) si to, to, i to, poboljšalo se na neki način, ako hoćeš \nproduži, produžit ćemo ti, ako nećeš vrati se u razred. Meni se ne sviđa to, što nije bitno \nšta ćeš uraditi, bitno je da te ja znam, da si ti taj i taj, mi ćemo te planirati, to je žalosno. \nMi imamo plan, šta treba da uradimo, mi sami,  kada konkurišemo za direktora, za četiri \ngodine, za svoj mandat, pišemo … uradit ću to i to, sa  aspekta nastave, objekata, i \nsvega. Ima direktora koji su 20 godina direktori (podsmijeh), a doveli su do propasti \nškolu. Ovdje je malo specifično, lokalne zajednice se ne mogu između sebe, pa se to \nmalo odražava i na školu. \nE: Kako mislite lokalne zajednice? \nD: Imamo Grivice, Mrdiće, Pućik. I, to što oni kažu to su te struje. A, mi u školstvu \nimamo tu djecu iz ta tri naselja. Uvijek su jedni protiv drugih, a to se i na školstvo \nodražava. Ja sam pokušala i, s roditeljima i, preko sastanaka i, svega. Samo treba da \nbudemo ljudi, da se razumijemo, da bi nešto postigli.  \nE: Kao direktor šta ste još primijetili, koje su to promjene koje su vidljive svima …?  \nD: Ne znam kako je u drugim školama ali u ovoj školi je vrlo malo … Mi hoćemo. \n \nE: Šta je to malo? \nD: Pa, vrlo malo. Eto samo ti seminari, pokušavaju na  neki način promijeniti \nnastavnika koji prenosi na djecu tu promjenu. A, to je da više ima praktičnog rada, a ne \nono nabubaj, reci, a primjeni, ne znam. \nE: Koji su to seminari? \nD: Nevladini. To su nevaldine organizacije. Eto mi smo imali 'Građenje Mostova' gdje \nje učestvovalo 4 do 5 učitelja na tim seminarima, i prenijeli su te radionice - djeci je \ninteresantnije raditi. Znači, nemaju onaj pritisak da ja moram sjesti i naučiti to, nego \nkroz taj rad, ja sam shvatio (učenik) šta je suština tog.   \nE: Koliko vremena ste utrošili na te promjene? \nD Dosta. I trošimo ga i dalje. \nE: U kom smislu? \nD: Preko kompjutera nalazimo te inovacije, zatim imamo Omladinski Centar, s njima \nsarađujemo - kako tu djecu skloniti s ulice. Zatim seminari OSCE-a,  baš smo dobili \ndosta knjiga, pa se mi tu snalazimo, možemo li - ne možemo li … a moramo nešto \nodraditi. Jer te drugi tjeraju da to uradiš. \n \nE: Ko utiče na promjene? \nD: Pa sama ta reforma. Evo, uvođenje devetogodišnje, ja njega moram uvesti. A, kako \nću, na koji način - sama. \nE: A, zašto se mora? \nD: Zato što je nametnuto. Sve škole na kantonu … I, mi smo prozvani na TV, da općine \nBanovići  i Sapna, jedine su škole koje nisu uvele devetogodišnje … Ne znam kako to \nsad ide. Zašto vi niste, a ostale jesu. \nE: Ko vas je prozvao. I, mediji su dobili od nekog informacije? \nD: Ja sam samo čula, ne mogu da se sjetim ko je to. Ja mislim da je Pedagoški Zavod, \njer i sve ove seminare organizuje Pedagoški Zavod. E, sad ko njima!? \nE: A, ministarstvo? \nD: Pa ministarstvo, samo kaže, mora se uvesti devetogodišnje u sve škole, kreće se sa \ndevetogodišnjim ... Ja sam pitala u ministarstvu: ''Molim vas šta da uradim sa 1 \nučenikom (u područnoj školi)?''. Kažu: ''Pa morate u kombinovano odjeljenje''. Kako? \nPa bila sam na jednom sastanku, gdje je jedna direktorica pitala, šta da uradi sa \n \npodručnom školom gdje ima 1  učenik, i nije dobila odgovor. Onda mi između sebe \n(direktori) … lutamo. \nE: Ako sam dobro razumjela, ne dobijate odgovor? \nD: Ne. Samo mora se, kako je taj jedan krenuo morate i vi. \nE: Da li to 'mora' ide odozgo. Ko je taj gore? \nD: Pa ministarstvo naše. A, Pedagoški Zavod je prihvatio i sprovodi te seminare. Kako \nćemo sprovoditi devetogodišnje. Edukuju učitelje. A, kako krenuti, upitnik? Kaže \nBosanac, ne može glavom kroz zid. \nE: Kako mislite? \nD: Pa evo ja sad moram krenuti devetogodišnje. A, kako ću krenuti, otići ću na pijacu, \nkupiti tepih, nabaviti male stolice i klupe. Zvala sam 'Dječje Selo- Mira', zvala sam \nobdanište, škole, jer je roditeljima rečeno da su te učionice specijalizovane. Imam \nložača, koji radi s drvetom, koji će mi napraviti police, znači to je glavom kroz zid. \nKako? \n \nE: Šta je ovom promjenom škola dobila? \nD: Ništa. \nE: I ne vidi se ni u čemu? \nD: Pa vidi se samo u lutanju. Što mislimo da je tako i moramo uraditi … i, lutamo. E, \nsad je li to ispravno što radimo. Tako da … i ne znam šta je dobro. Ništa. Menadžment \nmora nositi aktovku i ne biti u školi. \n \nE: Šta je ovom promjenom škola izgubila? \nD: Kao škola ...sigurnost. Nisam sigurna više ni u šta. Da li sam to dobro uradila ili \nnisam. Znači, uvijek se pitam, po tri, četiri puta, jesam li ja to dobro uradila ili nisam, a \nne bih da pogriješim, normalno. \nE: Izgubili ste sigurnost, niste ništa dobili, da li je uopšte bitna za školu ta \ndevetogodišnja? \nD: Bitna je, ako će krenuti nabolje, a da bi krenulo nabolje treba probati, pa ćemo tek \nonda vidjeti. Ne znam trenutno, ali me je strah neki uhvatio, baš zbog devetogodišnjeg \n… neke su škole uvele, ovo sad u trijadama ocjenjivanje - 'kad ocijeniti učenike'? da li \nna kraju trijade, ili na kraju svake godine, kad je preuzimanje nastavnika, koji predmeti, \nto nije regulisano. Samo traže. Hoće li se to dobro završiti? Krenut ćemo mi! \nE: Ako dobro razumijem ta vaša reakcija je zapravo strah ? \n \nD: Želja mi je da uspijem, mnogo. I taj strah je, hoću li ili neću uspjeti.  \nE: Šta radite da taj strah prevaziđete? \nD: Razgovaramo.  \nE: S kim? \nD: Sa direktorima koji su već uveli to devetogodišnje, zatim sa učiteljima koji su prošli \nkroz tu fazu i našim učiteljima koji idu na te seminare. Sve čujem, od direktora, od \nučitelja koji će sada voditi drugi razred, i koji će tek sada krenuti naš učitelj. \nE: Šta ste čuli? \nD: Teško. Nijedan učitelj dosad mi nije rekao da je bez problema, nego i dalje i on luta, \novaj koji vodi. \nE: Gdje su najviše lutanja? \nD: Nisu imali udžbenike, kao prvo, pa su rekli da će biti udžbenici, za 1. razred \ndevetogodišnje, a mi smo dobili samo za 2. razred devetogodišnje udžbenike. Znači, \nkako učitelj sa dva seminara, da li on može da dostigne nivo traženi, šta da uradi, kako \nda osmisli sam plan za tu školsku godinu. Kako? Kaže dešavalo se i to da učitelj 'sam' \nkod kuće sjedne i napiše šta bi mogao uraditi. To je opet ta različitost.  Iz toga svega \nproizilazi taj strah. I, različitost. \n \nE: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti? \nD Da ministarstvo izađe sa jasnim i konkretnim ciljevima.  \nE: Hvala za vrijeme koje ste mi poklonili. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 8  Intervju sa nastavnicima škole A \n \nZapis grupnog intervjua sa nastavnicima osnovne škole A, juli 2005. \n \nGrupa nastavnika koja je prva krenula sa promjenama u školi \n \nE: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?  \n3  U kom smislu? Nastavi ... ??? \nE: Uopšte koje su promjene u školi? \n3 Meni to baš nije jasno. Recimo, ako se misli na nastavnika, da li su se poboljšale \nnjegove tehnike rada, mislim da jesu, jer se nastavnici svaki dan edukuju u raznim \noblastima. Znači, napredak na bolje, morao je biti u zadnje dvije godine, ne bi valjalo da \nnije. E, sad ja ne znam, Ti mi uvijek postavi malo konkretnije pitanje, da mi znamo da li \nse to odnosi na promjene NPP. Na ... \nE: Sve, komplet u cijeloj školi, a nastavnik je jedan dio toga. \n2 Evo na primjer kada je konkretno u pitanju  promjena 'okruženja u učionicama' gore \nna spratu, gdje je razredna nastava. Pa, mislim da je mnogo ljepša, toplija, skladnija \natmosfera. Djeca dolaze u školu mnogo sretnija, sa više entuzijazma. I, roditelji su više \nzainteresovani za rad, jer vide odmah efekte svojih uključivanja u nastavu, od pomoći \nnastavniku pri ostvarivanju nastavnih sadržaja, da se mogu uključiti tako da i oni urade \nneke teme, jednostavno roditelji su saradnici u nastavi. Govorim to s aspekta razredne \nnastave, ja vidim mnogo promjena.  \n3 Prije svega promjena je uvođenje 1 razreda devetogodišnje.  \n2 Da. Ja jednostavno vidim nekako prisniji taj odnos, kontakt, nastavnik-učenik-roditelj. \nKad je u pitanju evo devetogodišnje, ja sam izuzetno zadovoljna, kako su to roditelji \nprihvatili. Obzirom, kad se vratim na početak, koliko je otpora bilo čak i onih pitanja \ntipa: ''Jesmo li mi ove godine eksperiment, jer smo čuli da se iduće godine ukida?''. \nRoditelji nisu bili informisani, nisu ništa znali. I, sad normalno, kad trebaš negdje, ništa \nne znaš o čemu se radi i pitaš učiteljicu: ''Šta će i kako će biti?''. Ja sam stvarno \nzadovoljna, evo neki dan, imala sam zadnji roditeljski sastanak, oni su prije svega dobro \nprihvatili opisno ocjenjivanje. Pa mi kažu, da se ne bi mogli sada snaći sa brojčanim \nocjenama, sada im je ovo konkretnije, jasnije, ljepše, kaže im sve. \n \nE: A, u predmetnoj nastavi? \n3 Mene je ovo devetogodišnje zainteresovalo. A, u predmetnoj nastavi, recimo prije \ndvije godine, nas je bilo, možda,  samo dva nastavnika, koja smo uvodili neke nove \ntehnike rada, za razliku od nastavnika razredne nastave, gdje je bilo više učitelja koji su \nprošli kroz seminare, međutim do sada se povećao broj nastavnika koji rade po ovoj \ninteraktivnoj nastavi, znači malo su napravili neku promjenu. \nE: Naglasili ste Kurikulum za devetogodišnju školu. Šta vas je zainteresiralo kao \nnastavnika predmetne nastave? \n3 Ja sam inače zainteresirana za rad u nižim razredima, jako volim otići da vidim kako \none (učiteljice) rade, volim da vidim tu promjenu, volim da vidim slobodniju djecu, \ndjecu koja vole ići u školu, koja su s osmjehom na licu, a ne ono standardno, jedno iza \ndrugog da sjedi, da se ne čuje ni graja, ni galama, ni nište. Meni se strašno sviđa rad \nnaših učiteljica. Mislim da su u našoj školi, jako stručne učiteljice i, da svako treba doći, \ni vidjeti kako se ovdje radi. Ja sam oduševljena, da je neko tako mlad a, da ima tako \npuno smisla za rad. Mislim, ovo nije nikakav EPP, zaista, i to ne govorim zato što su tu, \nja svima pričam koliko one imaju smisla. Nama je sve teže sa roditeljima raditi, treba \nbiti vispren. Ja kažem sa djecom je najlakše raditi, ali je sve teže raditi sa roditeljima i \nsvima ostalima koji prate nastavu. Jer, mi smo na tapetu od čistaća do ministra. Recimo, \nocjena više ne koristi djetetu, mi više ne stojimo iza svoje ocjene jer, roditelji traže \nfaktički što im odgovara. Naši su roditelji zahtjevni, samo kad je ocjena u pitanju, i onda \nnas dovode u nezgodan polažaj. I, zato kažem, ja sa 30 godina staža, borim se s tim. Ali \nse divim istovremeno ovim učiteljicama koje imaju tako nezgodne roditelje, djecu  koju \ntrebaju naučiti, koju treba ocjeniti tako da budu zadovoljna i djeca i roditelji. Ja sam \njučer N2 rekla, nas 10 (predmetnih nastavnika) se snalazimo za ocjenjivanje, tako što se \nusaglašavamo. Znači, jedan se ne može razlikovati u ocjenjivanju na Nastavničkom \n(Vijeću). Ali, oni (učitelji razredne nastave) sa ovakvim roditeljima su pravi \nprofesionalci, zaista, i ja se divim njihovom radu. Kod nas, očekivala sam da će biti \nbolje opremljena škola, ja znam da to nije do škole, recimo, meni je žao što sam ja, prije \n30 godina imala bolje uslove rada, i materijalna sredstva nego sad. Recimo imala sam \nsreću, da sam počela raditi u prvoj školi, od 1000 škola u BiH, koja je bila tako \nopremljena (onaj plan istih škola)! Tada sam imala fantaziju od kabineta, a sad sam \nočajna, nemam ni kabinet. Šetam po prvi put u životu iz učionice u učionicu, samim tim \n \nmeni je onemogućen grupni rad, jer djeca ne mogu da vrte klupe za jedan čas, da bi \nslijedeći čas nastavnica radila frontalno. Šest puta danas promijeniti klupe, ja od toga \nnemam ništa, ja se ne mogu izboriti samo za to. Neki dan je direktor snimao čas iz \nengleskog, jako mi se to svidjelo, i kažem: ''Direktore, meni treba moj kabinet, pa vidite \nvi, da sam ja sat vremena prije uradila pripremu za kabinet da bi odradila taj grupni rad, \njer sam donijela razne materijale, papire, flomastere. Oni (djeca) to sve pokupe da bi \nponovo za slijedeći čas postavili, i, ja sam očajna zbog tog kabineta. Evo, ja sam prva \ngeneracija ove škole, i sad poslije toliko godina … mi sad radimo frontalno, uzimamo \ndnevnike idemo iz razreda u razred, uz  svo dužno poštovanje kad počnu one klupe \npomjerati  ja sam očajna. Prošle godine,  ja stojim na vratima i jedan učenik (stvar \nnačina grupisanja) dok druga djeca ulaze i sjedaju, to  je bila jedna udomaćena \nprocedura. Različiti načini grupisanja, sve to stoji. Ja sam se ove godine  opustila, rekla \nsam njima: ''Kvalitet moga rada je opao direktore, samo zato što ste vi nama uveli da mi \nšetamo iz učionice u učionicu''. Studenti posjećuju nastavu, ja imam uvijek puno \nposjeta, zaista, onda oni (studenti) drže nastavu, žele da rade kako vide kod mene. Ja im \nkažem, nemojte, došli ste mi na 10 časova, a u drugu školu ni na jedan čas, a oni kažu: '' \nNama se sviđa i mi to želimo''. Ali, to je svaki put prvo fizički rad, i tek onda smo radili. \n2 I ruši se sve ono što smo i mi u razrednoj nastavi izgradili u nastavi, sa ovakvim \nnastavnicima entuzijastima koji imaju toliko ideja, a sad ostave dijete a ono upropasti \nučionicu.  \n3 Ja sam tri godine prihvaćala djecu od učitelja koje rade na ovaj način po metodologiji \n'dijete u centru aktivnosti'. Djeca su krasna, otvorena, divna, ali su usputna. U 5 razredu \nse ne vodi računa, da li će doći nastavnici koji su edukovani da rade sa tom djecom ili \nće doći oni, koji rade, ja bih rekla 'pokloni se i počni', znaš - pogledaš i počneš pričati. I, \no tome se treba voditi računa, ja znam da tu nije krivo ni rukovodstvo. Onda veliki broj \ndjece, ništa se ne radi na tome da se smanji. Nama ukidaju razred, jer je malo učenika. \nMa sa 20 učenika je idealno raditi. Učionice su male. Škola je pravljena nekada davno, a \ndjeca su okretnija, naviknuta da malo šetaju, da uzmu što im treba (po novoj \nmetodologiji rada). Nemoguće je to kod nas.  Znači smanjiti broj djece, ako se može \nuticati, mi smo prošle godine transformirali odjeljenja od 28 učenika, dva puta u toku \ngodine, da bi dobili broj od 30 učenika. I da bi umjesto od 5, mi sada dobili 3 odjeljenja. \n \nZnači, otežava se nastavniku. Nas niko ne pita, kako nam je raditi. Meni nije teško raditi \nsa pet učenika više, ali je ljepše raditi, lakše je njima (učenicima). \n1 Ja sam htjela nešto da kažem vezano za roditelje. Moja djeca sada su završila 4. \nrazred. U 1. razredu, roditelji su imali veliku brigu, nisu imali predstavu na koji način će \nse raditi - djeca će se igrati, nema ocjenjivanja kako treba - itd. Bili su prestrašeni, \nprestravljeni, međutim, tokom sve ove četiri godine ja sam uspostavila takav odnos sa \nroditeljima, da sam ih umirila. A, oni sami,  tokom tih godina, vidjeli su da ta djeca neće \nbiti napuštena nakon 4. razreda. I, ovo što je N3 pričala, kada djeca prelaze iz 4. u 5. \nrazred,  pa dalje, oni ne mogu imati fizičko okruženje kakvo su imali kod razredne \nnastave, niti je u ovom trenutku to moguće. Ali, zbog jedne druge stvari mi je drago, što \nsu moji roditelji, sada, puno mirniji nego što su bili u 1. razredu. Mirniji su, zato što sam \nim objasnila, da zaista postoji veliki broj educiranih nastavnika koji će moći voditi tu \ndjecu. Ali, još kad bi se to postiglo, što je N3 govorila, da nastavnik ima svoj kabinet, \nda može sa djecom to odraditi na pravi način, bilo bi pravo. Znači, išli smo od jedne \npočetne stepenice, gdje su roditelji bili prestravljeni, što se tiče STEP-a (metodologija \nrada dijete u centru aktivnosti). Međutim, drago mi je što smo sad napravili paralelu sa \nrezultatima, gdje smo sad na jednoj višoj fazi. U kojoj su roditelji, zahvaljujući radu i \ntrudu N2, uspjeli prihvatili opisnu ocjenu. Da sam ja spomenula opisnu ocjenu mojim \nroditeljima u 1. razredu, oni bi svi ispisali djecu iz STEP-a. To znam definitivno. \nMeđutim, napravio se jedan fantastičan progres, da roditelji sada, evo nakon četiri \ngodine prihvatili  opisnu ocjenu. Po meni, brojčana ocjena stoji uvijek tu negdje u glavi \nsvakom nastavniku, ja bih voljela da je još uvijek imam, ne mogu da se oslobodim \nnekakvog tradicionalnog načina ocjenjivanja, ona mi je nekakav balans. Ali opisno \nocjenjivanje su roditelji jako dobro prihvatili i u tom smjeru sada treba ići. I, eto sada, \nkad se vratim malo unazad, kakve sam ja probleme imala, a na čemu smo sada, mislim \nda se puno toga uradilo. Trebat će još puno vremena da prođe, da se to stabilizira i u 2. i \nu 3. i 4. i pa će doći i do 5. razreda. Ali, kad bi se moglo sad, pošto djeca izlaze iz 4. i \ndolaze u 5. (razred), barem stvoriti neko normalno fizičko okruženje, da su to kabineti, u \nkojima djeca mogu svoje ciljevi ostvariti. Ima kreativnih nastavnika, koji imaju \nkreativne ideje, a ne mogu da ih ostvare sa djecom, pa da se onda uzme taj prvi korak \nopisnog ocjenjivanja i da se provlači ( kroz sve te procese u cijeloj školi).  \n \n4 Jedan sam od nastavnika koji prihvata inovacije. Uključena sam u projekat ''Škola \nprijatelji djece'' (UNICEF), i primijenila sam zajedno sa kolegicama nove tehnike rada \nprošle godine, i bilo mi je puno lakše raditi, kad sam imala svoj kabinet, jer je fizičko \nokruženje bilo povoljno, u kome su učenici mogli pokazati svoje projekte, svoje radove, \nživjeti u tom ambijentu. Namještaj je bio tako raspoređen, da smo mogli odmah početi s \nradom, a ne da moram tako neke pripreme vršiti. Ove godine je mnogo teže, manje sam \nprimjenjivala  inovacije, ja moram reći, da moram nositi materijal iz učionice u \nučionicu, pa razmještaj klupa itd, a i namještaj nam je prilično loš. To bih željela da \nkažem. Prigradske škole su mnogo opremljenije nego naša škola, počevši od zbornice, \novdje bi trebalo dovesti ljude, da vide gdje naša djeca rade i kako se tašne spuštaju na \npod. Mi nemamo ni mjesta za tašnu. Znači, ni higijenski (nije uredu), održava se ono na \nvisini, što se tiče higijene. Ali, ipak, treba nam pomoći, da se jedan po jedan kabinet \noprema, da se namještaj mijenja i da nam se stvara to fizičko okruženje, što kaže N2, da \nmožemo raditi, što se tiče predmetne nastave. Učiteljice divno rade, i mi dajemo sve od \nsebe, što možemo, ali smo spriječeni, jednostavno, jednim zidom, jednom blokadom. \n3 Ja sam imala priliku, i zbog toga sam sretna, što sam, prije dodijele certifikata, \nobilazila nastavnike i profesore koji su prošli projekat (RWCT - SOROS). Obišla sam \nveliki broj škola širom BiH, i zadnji utisak mi je krasan iz Posavske Županije i škole \n'Mahala' - kod Orašja. Sada sam još nesretnija što radim u ovakvoj školi, kada sam \nvidjela te seoske škole koje imaju divne kabinete, a peć bubnjara im stoji u ćošku. \nVelike kabinete sa divnim portfolijama radova učenika. Ja sam bila nesretna što radim u \njednoj gradskoj školi. U mojoj školi, gdje sam ja prva generacija, nakon 30 godina mog \nrada, idem sa dnevnikom u ruci iz jedne učionice u drugu, gdje su djeca poredana u \nklupe dva sa dva. Ja razumijem direktora, da je manje oštećenje učionice, ako su djeca u \njednoj učionici, a mi šetamo iz učionice u učionicu, a ne da djeca šetaju. Međutim, ja ne \ndajem, za pravo, da je to tako.  \nE: Šta bi ukratko, mogli reći da je promjena u školi? \n3 U novom načinu rada. \n2 Mislim da je mnogo, mnogo, povećan entuzijazam nastavnika jer su vidjeli efekti \nnovog načina rada. Jednostavno i roditelji i djeca bolje prihvataju ove nove načine rada. \nI, samo nas nosi entuzijazam. Napomenula sam i bolju interakciju roditelja i nastavnika. \nE: Da li je to i kod predmetne nastave ? \n \n3 Pa u mom predmetu, ne, ne. Mi čak koristimo stare udžbenike, koje sam prije 30 \ngodina koristila. Znači od istih autora, tako da tu nije neka promjena urađena. \n E:  Kako se snalazite, nove strategije učenja  i, i, i to …? \n3 Može, može, ima provjerenih udžbenika, to je možda 5 autora koje mi koristimo. Evo \nsad smo dobili ponudu udžbenika, opet spisak istih autora koje smo koristili, udžbenici \nsu dosta dobro rađeni. Dobro, neke male promjene uvodimo i mi, osim toga djeca jako \nmnogo saznaju nove stvari, koje mi uklapamo u redovan sadržaj tako da tu nema \nproblema.  \nE: Kako vi lično doživljavate ove promjene? \n4 Ja bih nešto rekla što se tiče mog  ličnog doživljaja. Primijetila sam da su djeca puno \naktivnija, prilikom primjene ovih novih tehnika i načina rada, zatim su zainteresovani, \njavlja se samopouzdanje, sloboda izražavanja, razmišljanja, da iznesu svoje mišljenje, \nsami donose zaključke, kreativniji su, vidi se koliko dolazi do izražaja njihova \nkreativnost. Jer su bili sputavani ovim klasičnim načinom rada. Imam osjećaj, što se tiče \novih portfolija,  da oni nisu mogli ispoljiti sve ono što su osjećali, i što su mogli \npokazati, sputavali smo ih klasičnim načinom rada. \n2 Ja lično osjećam … moj doživljaj … Ja se sada u svemu ovom osjećam kao pravi \nstudent, jer stalno nešto otkrivam, i svoje uspjehe, i svoje greške, i nedostatke, e sad, \nkako ću to riješiti, kako da upotpunim ono, što mi je možda nedostajalo. Baš se \njednostavno osjećam kao student - stalno nešto iščitavam, istražujem, pronalazim neke \nnove tehnike, kako da prilagodim djeci, pa ne samo djeci nego i grupama djece po \nnivoima, učionici, stalno se nešto radi, doprinosi, otkrivaju se dječje mogućnosti. \n3 Evo, kod mene djeca na izlazu napišu neki svoj komentar o času koje ja pokupim, po \nneku ceduljicu, da vidim kako se djeca izražavaju crtežom i daju svoj komentar o času. \nSam njihov crtež govori koliko je njima bilo dobro. Jedna poruka na zadnjem času je \nbila. ''Voljeli bi u 6. razredu, da ponovo radimo na isti način, da se ne vratimo na neki \ndrugi''. Zadnji čas, rekla sam djeci: ''Molim vas ocijenite vi sada mene, recite kako bi vi \nželjeli da radite iduće godine?'' Evo, tu su neki komentari, koje oni pišu na engleskom. \nPogledaj ovaj crtež i komentar (pokazuje). Ovo sve kaže. Ja sam praktična osoba, meni \novo odgovara, ovaj način rada, pa sam zadovoljna što se u ovim godinama igram \n(osmjehuje se), što učimo. I, zaista mislim da je djeci trebala ova promjena i ranije, a ne \nsamo sad. Djeca su kreativnija, što kaže N4, ja sad učim od njih, djeca saznaju mnogo \n \nšto šta, ne stide se izraziti svoje misli i osjećanja , neće se niko postiditi, neće im se niko \nnasmijati, neće se niko sputavati, svaki odgovor je dobrodošao, izražavaju svoj stav, \nopredjeljuju se je li dobro, ako jeste, zašto je dobro, ako nije, zašto nije dobro, znači \nrazvija se kritičko mišljenje. \nE:    A, kakve si promjene primijetila N1 (trener razredne nastave) na kolegama. Koje su \npromjene? \n1 Primijetila sam da nema više onoga, kao što smo imali na početku prije možda nekih \nčetiri do pet godina, da nam nimalo više ne zavide što mi moramo toliko da vučemo i \nradimo. Sad se situacija potpuno promijenila, uvidjeli su da je čitava reforma uzela \nmaha i da nema povratka nazad. Da oni moraju biti dio toga. I, onda su počeli 'vizuelno \nkrasti', sve ono što se dešava u našim učionicama. Znali smo namjerno ostaviti otvorena \nvrata, recimo kad prolaze kroz hodnik neki nastavnici i učitelji, mogli su da vide šta se \nto ustvari dešava – radi. Ja se sjećam jedne simpatične rečenice, koju je N2 rekla, prije \nnego što je ona bila u STEP-u, kad je prolazila pored jedne učionice i vidjela da djeca \nnešto rade, a učiteljice nema nigdje. Ona se prikrala ušla u razred i oduševila se \nkompletnom atmosferom. Znači, nastavnici sada  popuno drugačije na to reaguju. Traže \nliteraturu, nema više onoga ''joj to je za viši uzrast ne možemo mi to raditi''. Nego se \nsada uzima materijal i pokušava raditi sa djecom. Znači, nema straha od toga, nema više \nstraha od promjene. Svaku smo sada promjenu spremni prihvatiti i probati. Sada smo po \nmeni na jednom višem nivou.  \nE: Ti si prošla kroz obuku  i završila si za trenera. Kako su kolege nastavnici to \nprihvatili (N4 trener za predmetnu nastavu)? \n4 Dosta kolegica je zainteresirano, dolaze i pitaju, čak bi htjele to primijeniti na svom \npredmetu.  Traže pomoć iz drugih predmeta ne samo iz mog predmeta. \n3 Da, ali ima još nezainteresiranih kolega, to moramo reći. Ima i onih koji stalno kažu \nda sve ono što im se ružno desi da su glavni krivci učiteljice, zato što su tako radile i da \nje s tom djecom nemoguće raditi. A, onda ja kažem 'nije istina', u 8. razredu nisu radili \npo STEP-u, i nikada nismo imali lošiju generaciju, ni nemirniju, ni bezobrazniju. Znači, \nne mogu biti krivac oni (učitelji). Ti kreiraš čas, i držiš atmosferu koliko si ti sposobna \nda održiš. U mom razredu će atmosfera biti radna koliko to ja želim. A, sada ako ti ne \nmožeš vladati tom djecom da su iz tri STEP-a došla. Znači, ima ih koji apsolutno \nminiraju. Ima koji kažu, čak i pred djecom ''Ma ja … to se vi sad malo igrate, kod mene \n \nvi to nećete tako''. Tu se djeca gube, to je ono što smo rekle za predmetnu nastavu, \nrecimo, dva časa oni će raditi sa strogom nastavnicom - koja traži od djece da od riječi \ndo riječi ponove njenu rečenicu. A, onda će možda 1. čas raditi sa N4 (koja radi po \nnovoj metodologiji), pa će opet doći nastavniku, koji kaže, ono samo što nema ruku iza \nleđa - gledaj u potiljak. Mi moramo edukovati sve nastavnike (predmetne nastave) što \nhitnije ili barem one koji će raditi u 5. razredu, pa da se onda sukcesivno dalje pomjera. \n1 Dodala bih isto, da i u razrednoj nastavi ima pojedinih, na svu sreću, učiteljica koje \njoš uvijek bježe od toga. 'Imaš istu platu kao i ja, ja ne bih da radim za tako male pare', \nitd. Ali, ja mislim da to nije, pravo opravdanje, mislim da je to samo strah od toga da se \nupuste u  koštac sa svim tim što smo se mi već odavno upustili. Po meni, ili je to ne \nznanje ili strah, a nikako nekakva netrpeljivost, 'ma to je glupost ja to ne želim'. Tako se \nisto dešava i u predmetnoj nastavi, ono što je N3 pričala, mislim da je to još uvijek u \nsvijesti nastavnika taj tradicionalni sistem načina rada, to je tako kako ti ja kažem, i \nnemaš druge. \n2 i 3 A, što bih ja to mijenjala … otvori stranu tu i tu ... (dodaju istovremeno) ...                                     \n3 Evo, ja sam pričala sa studenticama (na hospitaciji) koje su bile samo 2 časa u \nKatoličkoj Gimnaziji, kažem: ''Što niste tamo išli na časove?''. Meni je zaista bila stiska \nsa časovima. Kažu: ''Mi smo zaista željele ovdje doći, jer tamo nastavnica upiše čas i \nkaže otvorite tu i tu stranicu i čitajte, kad neko nauči neka se javi  da odgovara''. Takav \nčas pred osam studenata koji su došli da posmatraju nešto!? A, onda … poučena tim, \nrekla sam: '''Meni idete u tri 5. razreda, a u svakom ćemo raditi 'mahovine' na jedan \ndrugi način. U jednom ćemo raditi 'KWL' tehniku, u drugom 'Slagalicu', u trećem \n'Insert' - da vidite kako se radi jedna ista nastavna jedinica na drugi način''. I, one su \nvidjele. Mogle su na još pet drugih načina tu istu nastavnu jedinicu raditi. ''A, onda vi, \nodnosno, ne vi, nego djeca, odaberite na koji je način najbolje odraditi''. Ja kažem djeci: \n''Danas ćemo raditi …'', a oni kažu: '' Nećemo … uzet ćemo tu i tehnikum,bolja je za \nrad''. Znači, oni već prepoznaju na koji će način neku nastavnu jedinicu raditi. Eto to je \nto što sam ja htjela reći. Svaki dan imamo gosta na času, niko ne prima goste.  \nE: Koliko ste vremena utrošili u tim promjenama? \n1 Za zadnjih pet godina, ja ne mogu reći koliko sam vremena potrošila. Kad bi sad sjela \ni pisala, ne vjerujem da bih mogla ispisati. Sve silne subote, koje smo dolazili od 8.00 \nujutro do 14.00-15.00 poslije podne, kad su svi govorili da sam blesava, a ustvari, nisam \n \nmogla stići, ako sam htjela postići ono za što smatram da se treba uraditi sa djecom. \nBukvalno, jedno dvije godine sam dolazila sa kolegicama, svake subote i radila, to se ne \nmože platiti ničim, moje slobodno vrijeme se ne može platiti. Zatim edukacija, pored  \nRWCT  tehnika, i sav mogući materijal koji mi je došao pod ruke, koji sam koristila, jer \nse više nisam mogla zaustaviti. Ne možeš se u tom procesu zaustaviti jer te i djeca sama  \ntjeraju da ti moraš to da uradiš. Teško jeste, izuzetno teško. Nekada mi dođe, pa kažem \nsamoj sebi, ma ne mogu više. Bukvalno sam zasićena, i premorena, i stvarno ne mogu \nviše, nemam gdje. Kažem sebi, primijenit ćeš tehnike koje si isprobala, koje su \nprovjerene i koje mogu da se primjenjuju. Međutim, u  4. razredu sam se maksimalno \ndala upravo na one tehnike, koje je N3 spomenula, jer su djeca sposobna da ih odrađuju. \nAli je to za mene bilo, evo sad sam, recimo pred kraj školske godine, kao i N2  toliko \numorna. Jer, kada vidiš, da nemaš povratnu informaciju, da ti neko pruži, da ti kaže, \nparalelno s tim. Ne da mi zahvali za moj rad, već da vide da ti zaista nešto radiš. Da li \nroditelji, ili bar kolege u školi. Da vide da je to zaista bitno, da to što ti radiš je nešto \ndobro. Ali, kad vidiš da ti u stvari radiš jednu dobru stvar, a da ti neko traži negativnosti \n- da ti kaže ... Na stranu to, što ja nisam takva osoba, da me to ne može pokositi … Što \nkaže N3 … ako ti nemaš svoj autoritet, ako ti nemaš načina kako ćeš se ti postaviti, \nonda neka ti je bog na pomoći.  \n3 Kao i svuda, radio ne radio isto ti se plaća. Nismo motivisani. Tako, recimo, treba \nnagraditi kolegicu koja radi, koja nešto proba, koja je spremna da primi nekoga na čas, \nda ga snimi, da mu pokaže. One … uvijek imaju neke posjete. Za razliku od onih koji \nsamo dođu i otaljavaju, taj svoj jedan do dva časa. Na žalost u našem društvu to je isto, i \ns radnicima i neradnicima, mislim nema razlike. Mi imamo ocjenjivanje nastavnika,  ali \nto nije ništa. I to boli jako. \n2 Ja sam jučer cijeli dan pričala prvo N1, pa mami kod kuće, pa svima. Toliko sam bila \nsretna, N1 me dobro poznaje, najviše sarađujemo ona i ja, ne volim da se hvalim, ali \njednostavno čovjek se lijepo osjeća kada dobije bar tu verbalnu podršku. Mene je jučer \nN3 oduševila, ne, što je pred njom, evo N1 može da potvrdi šta sam jučer pričala. Jučer \nsmo zajedno nešto pisale u jednoj prostoriji. N3 za sebe, a ja za sebe. Ja  sam pripremala \nsvoje izvještaje za ovu godinu, po prvi put, to je ovo opisno ocjenjivanje, prije to nije \nbilo. Niti znam kako ću, ni šta ću, nemam pojma. I, sad otišla sam zajedno sa svojom \npedagogicom, koja mi je stvarno, zaista, uvijek pružala podršku, pomoć, savjete, ja \n \nosmislim, ona mi kaže je li dobro, nije, ima neku svoju ideju, stvarno joj hvala. N3 je \nsamo pregledala i pročitala jednu kolonu koju sam  napisala, plus ona jedna kolina iz \nministarstva. I, rekla: ''Vidi me naježi se, pa ovo je stvarno divno, pa ovo je krasno''. To \nje mene motiviralo jučer, da  se fino osjećam. Da neko prepozna i cijeni to što sam \nuradila. Znači, ne treba mi para … treba ali ... \n1 Čovječe, ti radiš. Ali barem nemoj me nervirati, u smislu, da kažeš 'to su neke \ngluposti, to je samo neka igra'. Kad sam jučer spomenula nastavnicima, da bi trebalo \nodraditi jednu radionicu, koja se zove velikim slovima 'IGRA', da shvate u stvari kuda \nta igra vodi. Pogotovo u 1. razredu devetogodišnje 'šta znači igra za dijete i na koji \nnačin'. Ti, kada spomeneš nastavniku da dijete uči kroz igru … njemu se kosa podigne \nna glavi,  jer nemaju predstavu ustvari o – igri, za njih je to odsustvo nastave. To nije \nona igra u pijesku, bez  nekakvih obaveza … ne. Više smo puta bili povrijeđeni, zbog \ntoga, da ne radimo dobro svoj posao, jer se djeca valjaju,  jer djeca šetaju po razredu … \novo ili ono.  Međutim, nedavno sam imala problem što se tiče moje djece u 4. razredu, \nzato što pojedini nastavnici ne mogu da uspostave autoritet, pa kažu 'to je odlika STEP-\na'. A, ja nemam tih problema. Ja ih nemam. Znači to je i dalje do svijesti nastavnika, \nkoliko se on angažuje da ima novih informacija za djecu,  radne discipline, ja to kažem \nkreativni nered.                                         \n \nE: Kako prepoznajete promjene? \n1 Prije možda pet-šest mjeseci mi smo uradili Nacrt prve trijade Kurikuluma \ndevetogodišnje škole. Mi nismo ograničeni na čas od 45 minuta, imam potpunu slobodu \nda obradim sa djecom temu koja će se raditi - mjesec ili sedmicu - zavisno od cilja koji \nželim postići sa djecom, od njihovog interesovanja, a da sve opet bude u sklopu \nKurikuluma.  \n2 Vezano za to trajanje nastave ja se moram samo kratko vratiti, unazad, ne znam '98. \n/'99. godine kada smo krenuli sa edukacijama ove nevladine organizacije Step by Step. \nJa sam jako puno naučila kroz tu edukaciju, mislim, tu sam dobila toliko toga što sam \nkasnije još raščišćavala, razgrađivala i ispravljala … Kad sam krenula sa tom Step by \nStep edukacijom, tada sam vodila nastavu (dnevno) sa 2 i ½ do 3 sata (prema rasporedu \nčasova). Sada imamo slobodno radno vrijeme. Možemo sebi praviti pauze po potrebi \n(nema rasporeda časova). \n \nE: Ko vam je dao tu mogućnost?  \n2 Mogućnost, prvo ta edukacija ... \nE: Nije vam niko u školi zabranjivao? \n2 Mi smo razgovarali sa direktorom i pedagogom, koji su se paralelno s nama educirali. \nS te strane, još tada, mi smo imali njihovu podršku. Oni nisu bili, od onih da gledaju \npravo, nego su nam rekli prilagodite i primijenite ono što ste naučili na seminarima. Mi \nsmo to odmah primijenili. Tako da kod nas već od 2000 godine više nije bio čas od 45 \nminuta, nego one pauze za doručak, recimo kada dijete treba da ide u WC, mada kod \nnas nema, mogu li da idem u WC. Kada osjeti potrebu neka ide (kontinuirane su \naktivnosti). \n1 S tim kad se osvrnem unazad, zadnjih četiri do pet godina i, kada vidim, šta smo sve \nkombinovali, kako smo pokušavali da nađemo najbolji model za dokumentovanje, koji \nje najbolji način pravljenja dnevnog plana aktivnosti,  kako ćemo korelirati predmete, \nkako ćemo praviti integraciju. Mi smo u svemu tome lutali, jer nismo imali model kako \nse to radi. Nigdje nismo mogli vidjeti, otići ni na jedan čas, otići, vidjeti učionicu koja je \nopremljena po tom sistemu rada. I, nismo dobili precizne i jasne upute, kako da to \nradimo, ni od koga, lutali smo. Mi smo imali masu podataka, koju smo mi u našoj glavi \ntrebali složiti. I, sad sam sretna, što smo prošli kroz svu tu, kako da kažem … pompu, i \nmi i djeca. Na kraju, ne mogu a da ne kažem, da je potrebno još učiti, još se treba \nnadograđivati. Ali sam sretna, što sada ljudima koji se educiraju za prvi razred \ndevetogodišnje škole, možemo pružiti baš ono najpreciznije, najjasnije, neke konkretne \nstvari, kroz koje smo mi lutali i morali tražiti, da bismo došli do toga.    \n2 Sad oni mogu da dobiju iste stvari koje smo mi dobro sažvakali, reći ćemo im. \n1 Ali opet ne treba dati sve gotovo, i ono o čemu smo mi pričali, svakako dati \nnastavniku edukaciju, dati mu način kako će razraditi temu, kako će razviti tematsko \nplaniranje, ali mu ne dati razrađene teme. Neka pokuša sam raditi, neka se muči malo, \njer će na taj način najbolje naučiti, osjetit će prvo sebe, osjetit će svoje fizičko \nokruženje, osjetit će tu djecu. Ne treba opet servirati sve. \n2 Ne davati jedan model, jer su nastavnici naučili da se prihvate tog modela, da ga \nkopiraju, i da svi rade po tome. Da li je to strah, što ne znaju da li će dobro uraditi, \nmožda će pogriješiti. Ali, treba ih ohrabrivati, i ako pogriješe da to nije nikakav zločin, \n \nnije nikakav problem, da se uz podršku trenera i slobode da dođu u učionice (kod \ntrenera) da sve to vidi i da se može ispraviti. Najviše se na greškama nauči.  \nE: Dakle, da svako i dalje istražuje, da li sam ja to dobro razumjela? \n2 Baš tako.      \n \nE: Ko je uticao na promjene? \n1 Klupko se počelo odmotavati, i nazad nema. Mislim da su nastavnici najviše, govorim \ni o razrednoj i o predmetnoj nastavi, zagazili u to, i da su oni sami inicirali svaki \nslijedeći korak. Naravno, i podrška iz Zavoda, govorim konkretno u Tuzli, i podrška  \nuprave naše škole i pojedinih kolega sa kojima smo sarađivali i radili.  \n2 Prije svega nastavnici, jer da smo mi bili ti koji opstruiraju, koji jednostavno neće, \nkoji pružaju otpor ne bi bilo ništa od ovoga. \nE: Vi mislite da je promjena proistekla od nastavnika. Odozdo? \n3 Pojedinih nastavnika, pravih, koji hoće. Znači ipak od ovih, entuzijasta, mladih \nnastavnika. \n4 i 3 Pa, podrška roditelja … Volja učenika.  \n1 I, odatle je krenulo. Ali, ne bi bilo ni podrške roditelja, da nastavnik nije na 'pravi' \nnačin uspostavio vezu sa tim roditeljima. Ja sam, sa svojim roditeljima, u 1. razredu \nrazgovarala, na koji način da se prikupe sredstva da se opremi učionica, ali je to išlo \njednim laganim putem. U drugim školama, čak je učiteljica rekla, 'morate svaki mjesec \ndavati toliko i toliko para'. Znači, taj pristup već nije bio dobar, i odbijeni su roditelji. \nRoditelje treba privući na 'pravi' način. Malo taktizirati, malo kombinirati, organizirati \nneka radna tijela, na Roditeljskim Vijećima, tako da se svaki roditelj angažira za nešto. \nIpak glavni inicijator svega mora da bude nastavnik!   \n \nE: Šta je ovom promjenom škola dobila? \n1, 2 i 3 Veliki broj ljubomornih kolega (smijeh) … Pa jeste dobila  … Zaista imamo taj \nproblem …Što oni, zašto oni. \n2 Ali, nije odmah dobila veliki broj ljubomornih kolega. Ja moram reći, da kada smo tek \nkrenuli u BiH govorili su (u školi) 'plaćamo se isto … vi radite ovoliko-onoliko … pa vi \nniste normalni'. Tek kada su se vidjeli efekti našeg rada … uspjesi … odnosi sa \nroditeljima, sa djecom, e, onda je krenuo, baš taj problem. I, onda je krenulo … 'vidi \nstalno ste na seminaru'. I mi, tek kada smo krenuli, bilo mi je krivo, joj opet seminari, \n \nmuka mi, a onda su me sve više privlačili, sve više sam se okretala svemu tome. A, kada \nsu se počeli ubacivati neki ljudi koji, u početku, nisu htjeli, koji su pružali otpor, koji su \nse rugali nama koji smo krenuli. Sada se oni bore da ti zauzmu neko tvoje mjesto, \nnormalno tu se stvaraju ti otpori. Međutim, ja mislim da ćemo mi to lako prevazići. \nBitno je koliko je škola dobila u smislu napretka škole. Koliko je škola dobila u smislu \ntoga da je sada faktički jedna 'prozor' - eksperimentalna škola. Koliko je u školu došlo \nkolega nastavnika, i svih, koji dolaze, u našu školu, da vide kako se radi. I, na svoju \nličnu inicijativu, i na osnovu onoga što su čuli o školi 'Novi Grad'. \n 3 Mi smo već toliko prepoznatljivi, kada naši učenici dođu u druge škole oni su \nkreativniji od drugih. Lično imam primjer djece iz škole 'Novi Grad', kada dođu u \nGimnaziju sa znanjem i ovim načinom rada, tamo su prepoznatljivi, jer imaju već tri -\nčetiri  profesora koji prihvataju ovaj način rada, oni su edukovani za to (budući su \ntreneri) i rade s njima na taj isti način. Kažu: ''Fantastično nam je kada dobijemo vašu \ndjecu''. U Ekonomskoj školi, recimo, imamo četiri RWCT profesora, koja također \nprihvataju tu djecu i kažu: ''Iz škole 'Novi Grad' djeca nam pokazuju šta da radimo, \nkrasno nam je''. Međutim, ima tu jedan mali problem, o kojem sam pričala sa mojom \nsavjetnicom (iz Zavoda). Djeca, dođu iz škole 'Novi Grad', objasne kako su radili i onda \nnastavnik – odnosno profesor koji nije dovoljno edukovan, iskrivi taj način rada. \nSavjetnica mi je rekla da je bila na času gdje je profesorica željela da uradi neku \npromjenu, i cijeli čas (a od djece je saznala kako se to radi) recimo predstavljala je \ntehniku 'Grozd', nešto su se vrtili u krug. Cilj nije postignut. Ali, nastavnica je čula, \nhtjela da to uradi, i rekla: ''Djeco hajdemo ovako i mi da uradimo''. Znači, i oni pod \nhitno moraju proći kroz neku edukaciju. Od učenika je pokupila ideje, oni joj nisu na \nadekvatan način pokazali kako primijeniti, šta, u kom dijelu časa. Međutim, savjetnica \nje shvatila na pravi način … S njom sam razgovarala (s nastavnicom) i ona je rekla: ''Ja \nne mogu učenike škole 'Novi Grad' ostaviti, pokazali su mi radove što su radili, ja bih \nhtjela na taj isti način raditi'' … I, ona će vjerovatno popraviti to zajedno sa savjetnicom. \nZnači, naša djeca su jako dobra, ja čak jako cijenim, što sam čula od direktora \n(Ekonomske škole) da vole da dođe jedne dijete iz škole 'Novi Grad' nego (djeca) iz \ndeset drugih škola'. Znači, prepoznatljiva su djeca, rezultati rada naše škole su \nevidentni. \n2 Prepoznatljivi smo ... \n \n \nE: Šta je ovom promjenom škola izgubila? \n4 Kako je učenik u centru aktivnosti, 'nastavnik više nije u centru aktivnosti'. Mi smo se \nkao učenici bojali naših nastavnika, sadašnji učenici su slobodniji, samouvjereniji, \n'nemaju straha'. \n2 Izgubila je ono što je trebala da izgubi. Izgubila je onu zatvorenost, kruti pristup u \nradu onu standardnu podjelu klupa u učionicama na tri reda gdje djeca sjede. Baš \nukratko izgubila je ono što je trebala da izgubi.  \n1 Mislim da je izgubila onaj kruti odnos škola- roditelji, taj je odnos sada puno \nfleksibilniji ali da sada ne pričam o onome šta je dobila već ono što je izgubila taj je \nodnos bio na distanci, reduciraniji nego što je sada, sada je saradnja tješnja, opuštenija, \ndaleko je daleko na višem nivou nego što je prije bilo. Slobodno vrijeme ... \n2 Izgubila sam dosadu u radu, nakon svake nastavne jedinice sam otprilike mogla da \nznam šta ću postići ... \n1 Bespovratno i bez ikakvog žaljenja sam izgubila tu krutost  u  pripremi nastave, \npripremi časa. Izgubila je na uštrb nastavnika a dobila je puno na timskom radu,  škole \nsu između sebe izgubile odnos rivala, otvorenija je, sada je tu trening centar i biblioteke \ni bibliotečka iskustva, umrežavanje preko računara. Znači, opća jedna otvorenost u \nsvemu tome što jedan nastavnik kreativac može da ponudi drugom nastavniku iz bilo \nkojeg kantona. \n2 Sada više nisam samo nastavnik nego jednostavno se lijepo osjećam odem kod kolege \ndijelimo iskustva, podučavamo jedni druge kako ovo, kako ono, kako smo došlo do \nzaključka kako bismo mogli ispraviti, baš jedna maksimalna demokratija. N1 je dobro \nrekla da smo izgubili slobodno vrijeme bez ikakvog žaljenja, lakše. Kad je nešto novo, \nmora da nadođe. \n1 Škola je izgubila strah pred promjenama, u početku smo svi bili prestravljeni kako će \nse to implementirati, hoće li to biti kako treba, kakve su posljedice toga, kako objasniti \nroditeljima, kako sami da to prihvatimo. Škola je već izgubila strah i sad pošto smo već \nduboko, duboko u svemu tome, sad preko ramena ubacujemo neke nepoznate stvari i sa \nvelikom spremnošću se upuštamo u neke nove projekte. \n2 U početku, kada je bilo teško, sve nešto nepoznato, bilo je otpora, normalno je to, to je \nsasvim razumljivo. Sad recimo kad neki nastavnik dođe i susreće se s novim i govori \n \n'joj upropastit ćemo djecu s ovm reformom', to je meni vjerujte sada smiješno. Jer sam i \nsama bila takva. I kad nešto probaš, vidiš koji je to cilj  \n1 Škola je izgubila predrasudu kada se govorilo 'ma zakon je tradicionalna škola', ta \npredrasuda je sad vrlo blijeda. Nema više tri reda klupa, nastavnik je taj koji vodi \nglavnu riječ. Te predrasude, škola je izgubila. Jer nastavnici koji rade dugi niz godina, \nuz dužno poštovanje, to škola vremenom gubi, dolazi do spoznaja da to nije zlatno \npravilo da sad ima hiljadu puteva u radu. \n  \nE: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti? \n2 Materijalna potpora nastavnika. Ja sam nesretna, kada majka kaže djetetu ''jesam li ti \nrekla XY da više potrošiš para nego što nastavnica ima platu''. Roditelji znaju da smo \nispod džeparca njihove djece. \n1 Mislim da je bitno da se organizuju edukacije za roditelje iz ove oblasti i to pod hitno, \ni mi doživljavamo pritiske. Roditelji misle da ti to moraš da radiš. \n4 Treba educirati savjetnike (iz Zavoda), pedagoge i direktore škola.  \n3 Na primjer da direktor odvoji jedan slobodan dan u školi – za edukaciju. Pojedini \ndirektori ne dozvoljavaju nastavnicima da se edukuju. Mi, u školi, imamo punu \npodršku. \n4 Nekada je bio asistent u nastavi, znate kolike su tu pripreme, makar na jedan aktiv \n(kada bi imali). \n3 Na primjer u Hrvatskoj, nastavnici dobijaju stimulaciju za nastavu, oni idu na \nseminare, kad žele. Kod nas svi očekuju da neko drugi to plati, a ne on. I, na tome treba \nraditi, da se to plati. Jer kod nas ako dobiješ malo bolje, odmah pita a zašto je to on/ ona \ndobio. Govore kako je njemu lako, nema djece ... itd. To nije tačno, ili, 'ti zarađuješ pare \na djeca ti prave lom na času' (dok je odsutna kao trener iz škole). Ja na edukaciji \nnaučim.  \n1 Treba odvojiti za ovo ciljana sredstva. Ipak, svi smo mi ljudi koji žele da se troškovi \nsrede. Da li je to vezano za menadžment škole ili više slojeve društva da se nađe \nmaterijalna potpora za uspjeh, jer, dosad se pokazalo da nastavnici imaju ogromnu volju \ni snagu, pomogli su i roditelji i zato je veoma bitno da se osjeti i ta podrška sa viših \nnivoa, što se tiče materijalne strane. Da li u razredu, čitavoj školi, ali i kroz sve projekte \nkoje nastavnici rade na nivou cijeloga Kantona. \n \n2 Slažem se materijalna strana i u opremanju ali i nastavniku. Ne možemo cijeli život  \nraditi volonterski, nekakvim entuzijazmom, nastavnika treba nagraditi, to je nešto što \ndefinitivno treba mijenjati. \n1 Pojedini nastavnici dostigli su nivo spoznaje ''ne biti važan, ne biti sebičan u \nmaterijalima''. U početku to nije bilo tako, dođemo do neke knjige i čuvamo je za sebe i \nmislimo, ja ću to raditi sa svojom djecom. Međutim te uskogrudnosti više nema. Sada je \ni uzajamno dijeljenje i uzajamna pomoć. N2 i ja imamo, od prije nekoliko dana, \nfantastična iskustva (držale su seminare za nastavnike). Gdje sam dala brdo materijala \n'na riječ' dala. Znam kroz šta sam ja sve prolazila. Mislim da se u tom smislu škola \nokrenula prema pozitivnom. \n2 Stare pripreme, udžbenike koje smo koristile, sve dajemo ... \n \nGrupa nastavnika koja je najviše pružala otpora promjenama u školi \n \nE: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine s Vašeg gledišta? \n6 Moglo bi se to podijeliti u dva dijela, u predškolstvu (niži razredi) … a, nekih velikih \npromjena nema... izuzev kod informatike, opšte tehničkog, stranih jezika, dok kod … \nkad je u pitanju matematika, bosanski jezik, nema. \n5 Kad su u pitanju udžbenici, problem je veliki. Pet do šest udžbenika, pa kao vi \nizaberite, ja pregledam sve i nijedan mi se ne sviđa, a recimo nabavim jedan koji je \nizuzetan, ali taj nije na spisku i ne može proći.  Recimo udžbenici NN i MM – \nkonkretno za matematiku su koliko toliko dobri, međutim Zbirke 'ne'. U zbirci imate po \n2 do 3 zadatka iz svake oblasti i to nije ništa. Za matematiku, za vježbanje djeteta kod \nkuće i školi to nije ništa 2 do3 zadatka. A, ima tako lijepih Zbirki autora i iz Srbije i iz \nHrvatske. Ne znam zašto ne dozvoliti, pa ko može neka kupi, ne kao obavezno, nisam to \nmislio. Sa 3 zadatka bukvalno ništa ne može naučiti. \nE: Šta radite? \n5 Ja donesem kući, prekucam zadatke i podijelim djeci. Pa Zbirku NN i MM iostalo.  \n6 Moja su se djeca školovala na strani, u srednjoj školi i na fakultetu. I, kad sam i ja bio \nu Austriji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, gdje god sam bio, zapanjen sam bio, naša djeca \nsu izuzetno pametna. Ali mislim da mi negdje griješimo, od upisa pa do neodgovornosti \nroditelja - nemoj mi dijete ... \nE: Znači to je velika promjena, roditelj ? \n \n6 Agresivni su roditelji. \n5 Roditelj kod kuće nikakvu pažnju ne poklanja djeci vezano za vaspitanje. Jer ako ga \nprepusti školi i očekuje da škola sve odradi, i da ga obrazuje i vaspita ... Do jučer, \nroditelj vas pozdravlja A, onda dođe, recimo, dobilo mu je dijete 4, svašta on psuje, ne \nbira riječi, i to konkretno meni, pa svakome, samo ako nije 5 , to je smak svijeta.  \nE: A, kako rekli ste da je bolji …? \n5 Bolji je kad treba organizovati, ali kad je u pitanju krajnji efekat. Kad je u pitanju \nocjena, sva ona saradnja koja je bila godinu dana propada, onih zadnjih, dan – dva, ma \nnema škola se okrene naopako. \nE: Je li to na kraju svakog razreda ili ...? \n6 Svakog razreda. Od 4. pa nadalje. \n5 Jer roditelj je sad zadovoljan samo ako daš 5. I svugdje će pričati kako je škola \nnajbolja, kako je nastavnik najbolji … A, ja dam kompletan rad djeteta, rekao sami ti da \nsačuvam … Evo, prvi, drugi, deseti, petnaesti, dvadeseti, trideseti kontrolni. Kod jednog \ndjeteta se fino vidi napredak, a kod drugog nema, stoji u mjestu, bez obzira na sve. \n6 Šta Će te vi meni? (roditelj kaže) \n5 Ako neće, mama, tata , hoće neko iz Kantona (vlasti), prijatelja, poznanika, i to \notvoreno vam kaže: 'To će moj tata srediti'. \nE: To znači da je korupcija ušla i u škole? \n6 Nije korpucija … da nastavnik ima bilo šta od toga. \n5  Dođe kaže, moj će tata, ako nije, predsjednik opštine ili Kantona, lupam, ministar \novaj ili onaj ministar će intervenisati. \n6 Sudstvo, policija, opština, kanton … \nE: Svi? \n5 Svi zovu redom samo 5 da se da. Nije to u pitanju samo 4 ili 5. I nastavnik sam da ali \n2. \nE: Znači problem je uticaj roditelja - hoće a nema pravo …? \n5 E to je problem. Nije samo stvar saradnja, nego on hoće da dominira jednostavno da \npostavi školu onako kako njemu odgovara, da vi budete njemu izvršni – sluga. Vi ćete \nvaspitati dijete, vi ćete obrazovati, a moje će dijete imati 5 bez obzira na sve. Ne pita on \nvas je li njegovo dijete naučilo, toga nema, samo interes. \nE: A, kako su roditelji uključeni unutar škole, inače? \n \n6 Uključeni su oni na nivou roditeljskih sastanaka, pa imaju Savjet roditelja. Roditelji u \n5. razredima, u prvom tromjesečju su aktivni, u drugom već slabo, a u trećem izuzev 5 \nminuta na kraju što dođe. U 6., 7. i 8. razredu ... tako … a onda, na kraju dolaze, jednu \nsedmicu prije kraja, ne daju čovjeku da uđe u zbornicu i hodnike. \n5 Roditelj hoće te promjene, prihvata, ali s  ciljem da on dominira da on određuje neka \npravila  u kojima, zaista, nema ingerencije, već ono što mu je dozvoljeno i što mu \nmožemo pružiti i normalno njegovim aktivnostima. Normalno tražimo tu saradnju. Zna \nse gdje može uticati na poboljšanje kvaliteta … ali … da on diktira kako ću ja \nocjenjivati dijete ili koju ocjenu njegovom djetetu dati, to je već ... \nE: Šta bi još mogli istaći kao promjenu unutar škole? \n6 Pa ako se kaže da ima demokratije unutar škole, kako bi to trebalo postaviti, recimo \ndonošenje programa, prijedloga aktivnosti škole, tu su djeca u potpunosti uključena, \npreko nastavnika. Ne znam, ako nastavnik kaže mi ćemo u ovoj školskoj godini ispuniti \nprogram tako, tako … to je od čovjeka do čovjeka . Da se da anketni listić, ja sam zato, \ndjeco zaokružiti prijedlog ili dodajte. Recimo hoće li u pozorište ... Niko ga ne pita \nsviđa li se to njemu, hoće li na izlet, niko ga ne pita - gdje ide, kako ide - ne kaže \n(učenik) ''Ja bih trebao da idem'', recimo Zagreb ili Dubrovnik. ''Ja bih htio za svoje pare \nda idem''. A, ne da drugi odlučuje. \nE: A, ko to drugi odlučuje? \n6 Odlučuje ministarstvo. \n5 Ministarstvo … o pozorišnim predstavama. Mi imamo problema u višim razredima. \nCrtane filmove pokazuju djeci, 1., 2. razredu je interesantno, a 7. je dosadan, šta će \nnjemu … A, naredba je svi. Cijela škola mora pogledati. Naredba. \nE: Ko … iz ministarstva? \n5 Obavezno. \n6 Ja sam prije kritikovo direktora, pa se s njim posvađam i po 15 dana ne govorim, ali \nkad ja vidim da to nije mjerilo, da je on samo jedan igrač koji samo koordinira i \npokušava da se meni dodvori, pa ovom pa onom, pa da mu naredi, pa to više nije \ndemokratija to je fašizam. \n5 Recimo problem su udžbenici. Mi smo išli i sami dovlačili knjige, plaćali po 7 KM,  a \nu knjižari koštaju 8 KM. Znači, nastavnik je otišao … dogovorio se - jeste da recimo za \nkompletan razred dobije 20 KM provizije - ali je dijete dobilo udžbenik po 7 KM, a ne \n \npo 8 KM. Ali, zaboga nastavnik je dobio. A, ne prođe tri dana naredba, djeca moraju ići \nu kino. 2 KM je predstava, 2 KM je autobus. Ne možemo djecu  pješke voditi do BKC \n(Kulturni Centar), to je 4 KM a to je jedan udžbenik. To nije izdatak … po mišljenju \nministarstva … to nije. A, za udžbenik ona 1 KM - ja ti kažem i roditelj je tu bio u \ndobitku, nije plaćao po 8 KM, nije redom obilazio knjižare, koju će knjigu kupiti nego \nmu je nastavnik donio u školu. Konkretno dobio je knjigu po 7 KM znači jeftinije po 1 \nKM.  \n6 Oni hoće kompletnu dobit za sebe, na primjer provizija za salu. \n5 Sve sebi hoće. \n6 Ima tu i povratnih sredstava dobije se nešto, ali se ne dobije ono što je dato. Prema \ntome ne može se biti ministarstvo i zarađivati. \n5 A, toliko je bilo gužve na TV oko udžbenika.  \nE: Kakva gužva, ko je napravio tu gužvu? \n6 Ministarstvo. Favorizuje izdavača, autora, malte ne knjižara koji će to biti. \n5 Na kraju se sve slomilo ili na nastavnika ili na savjetnika. A, nijedan ni drugi ... \nnormalno da će meni NN (savjetnik Zavoda) ili dok je bio MM (savjetnik Zavoda) \nsavjetovati uzmi ovaj udžbenik, jer je kvalitetniji, ili ti u svojoj branši, pedagog, ne \nznam, pa neće meni pisati inžinjer tehnologije udžbenik (radnik iz ministarstva). I, da je \nkupujem njegov, pored NN, pa ne mogu se ta dva udžbenika nikako porediti. NN je \nprošao metodiku, a onaj, nije ni čuo za metodiku, ne zna ni šta je to. ''E, ne može!'' \nSjećam se dobro diskusija. Zašto udžbenike piše recimo ZZ, piše ovaj, pa ko će nam \npisati udžbenike, to su ljudi iz baze (iz Zavoda), prošli su kroz nastavu. Ovi savjetnici, \nnijedan nije rekao 'evo moraš uzeti ovaj udžbenik'. Ne, nijedan. Bio sam prisutan i na \npredmetnoj i razrednoj nastavi (sastanci). A, kako je došlo do ministarstva, da je npr. ZZ \npropagirao (savjetnik Zavoda) ... nije bitno, to nije tačno. I, tad sam htio da se uključim \nu razgovor na TV i nisam mogao. Kad su takve emisije, oni napišu kontakt telefon - broj \nje taj, ali oni isključe … ja sam htio da se javim. I, tako u svakoj kontakt emisiji telefon \nima  ali niko ne može da dobije vezu . Ove godine nije tako još ali je približno. Zar nije \nmoglo, pred sami kraj da se okupi 4 do 5 nastavnika recimo matematike, 2 do 3 \nsavjetnika i 2 do 3 izdavača. Sjedite, pregledajte i dogovorite se za jedan udžbenik, \njednu Zbirku i u knjižare da ide to. Briga nas ko je izdavač, mi smo sad, ta grupa od 10 \ndo 20, sve udžbenike prelistamo i ustanovimo najkvalitetniji, i svima preporučimo, da \n \ntaj ide u  knjižare. A, kad roditelj dođe, evo izvoli nema  drugog. Sad će opet biti (isto). \nOni su opet predložili 5 udžbenika iz matematike. Naš aktiv će izabrati ovaj, ko tvrdi da \nu školi 'Jala' će izabrati isti, oni će drugi, u školi 'Brćanska Malta' treći, itd. Pet škola u \nkrugu od pola kilometra prečnika, svi različito radimo. \nE: Da li to dobro ili nije? \n5 Nije dobro. Zbog prohodnosti djece. Djeca se još uvijek puno preseljavaju, na nivou \ngrada - iz jednog dijela u drugi - i Kantona. Spriječena je prohodnost. \n6 Mi smo u zadnje 2 godine izgubili 400 učenika zbog prohodnosti (mobilizacije \nporodica).  \n5 Može se desiti da učenik 7. razreda sa 14 predmeta … preseli se u Tušanj (drugo \nnaselje) i može se desiti ni jedan udžbenik ne odgovara. I, šta sad. Dijete ispada krivo \nšto je otišlo dole. \n6 Dijete je krivo što je otišlo dole (ponavlja). Imamo učenika iz Kalesije, Mramora, \nBukinja,  Simin Hana ... i ne mogu da nastave jer oni rade drugačije. Učenika imamo \nkoji jako puno putuju, zbog udžbenika.  \nE: Zbog udžbenika, ili dolaze zbog vašeg rada iz drugih naselja, tako sam ja \nobaviještena? \n6 I, zbog rada. Imamo i renome i ugled. Kadar je dosta dobar, još ovaj mladi kadar kad \nse okali za dvije do pet godina, mislim da im neće biti ravna. Sad, kad bi imali para da \nmi to malo reklamiramo, pa Smotra, škola koja nema smotru na nivou države teško da \nse za nju zna. \nE: Koliko sam čula preporučuju vas, prepoznatljivi ste, za vas se zna iako vi ne \nreklamirate? \n6 Pa jesmo. Moji učenici, koji dođu u Gimnaziju, profesori odmah prepoznaju, a tebi je \npredavao N6. Ne moram ja, otići gore, oni odmah prepoznaju. Ja imam svoj stav, \npogled, bio sam sportaš. I, dobrog matematičara … svi znaju. \n5 Naši učenici kad dođu u Gimnaziju nemaju problema. Ja vidim u okolnim školama, \nkada uzmem svesku 7. razreda i pregledam šta su radili. Oni, (učenici) recimo, rade \njednadžbu sa jednim do dva primjera i ne idu dalje. Ja, koga god nešto posebno \ninteresuje - dam mu poseban zadatak, ako ga interesuje dalje. Savjetnik (iz Zavoda), kad \nje gledao, pa kaže: ''Ovo oni rade?''. Ja sam krenuo odavde, a oni hoće dalje, hoće ovaj \n \ndio. Za svakoga prilagođavam i do kraja godine i onaj najslabiji i on je u nivou \nnajboljeg u toj okolnoj školi.  \nE: Kako još vidite promjene? \n6 Ja u svemu  vidim materijalni moment. Plata je mala. Meni nedostaje rekvizita, njemu \n(N6) nedostaje isto, drugom … pa biblioteka, nije savremena, nova pomagala svima \nfale. \n5 Ja gledam nove Pedagoške standarde za biblioteku. Po standardima, treba da ima par \nknjiga za lektiru i to je njima standard. A, gdje će moje dijete, recimo, za matematiku, \nili drugo za historiju ili geografiju, biologiju … gdje da nađe stručnu literaturu - ne \nmože biblioteka bez te stručne literature. Ma nema govora,  a hoćemo neki progres. Ja \nna nivou odjeljenske zajednice recimo imam temu. I, 3-5 učenika priprema, a slijedeći \nčas je debata na tu temu. E, gdje sada tu literaturu prikupiti. Gledam šta da im dam, ako \nimam kod kuće, u školskoj biblioteci, gradskoj biblioteci ... i onda šaljem dijete. Mene \nnervira i moj kolega, kada da djetetu u mom odjeljenju, neku temu kao referat, i dijete \nmene pita - kao nastavnika matematike - ono što je za geografiju, historiju, biologiju, \nnije bitno, pita gdje da nađe. Rekao sam: ''Nastavnice uputstva daj djeci''. A, ona ništa. \nDa uputi dijete gdje da nađe. Drugi kukaju za roditeljski, meni svi (roditelji) dolaze od \npočetka do kraja godine. Konkretno razgovaram sa roditeljima, ne zaobilazim … ne \nkritikujem, već želim da pomognem. Oni se prvo iznerviraju, kad pročitam, ne svi … \nnego imenom (roditelji koje prozove). Poslije toga, svi dolaze, svi su na informacijama. \nImam slučajeve, i u oba, roditelji su krivi - a djeca su sa vrlo visokim intelektualnim \nsposobnostima … a nemogući su … svaki dan po 1 sat razgovaram s njima. Kolege mu \nsmanje ocjenu zbog nemira … a dijete zna . Ja sam to njima rekao. \n6 Opet do nastavnika. Oni (roditelji) nemaju vremena, oni su njih (djecu) pustili. I, dobri \nsu koliko nemaju kontrole. \nE: Kakve su još promjene? \n6 Svake godine škola je siromašnija. To je strahovita promjena. Izgleda da oni koji \nodlučuju nisu naučili kako se radi. \nE: A, ko je to? \n6 Pa ministarstvo. Ja bih na sjednici (Skupštine) svakog viječnika pitao: ''Jesi li ti \nzavršio večernju ili redovnu školu?'' Kad neko (od njih) kaže … da školstvu 'ne treba 1 \n \nmilion maraka', recimo, lakše je operisati ... e, onda je on neprijatelj ove djece. I, da sam \nja dobro stojeći čovjek ja bih uzeo advokata i tužio ga, jer on uništava naciju, državu. \n5 Kad  bi u mom razredu svako dijete imalo kompjuter … e, kakav bi moj čas bio! Prvo \nomogućio bi Internet. Znači, dijete bi bilo oslobođeno rada kod kuće ... krenite od toga \nda nijedna spužva nije kupljena (poslije rata- 10 godina). Ja kupim (spužvu) ... a nje \nnestane, nema je uopšte u školi, nema ... \n6 Ima i dobrih stvari.  \n5 Evo sada 5. razredi su završili, nastavnici su kukali, kažu 'ta djeca su živa djeca, \npričaju'. Oni (djeca) su navikli na rad u grupi, na saradnju. Sad kod pojedinih nastavnika \nnema toga, stop. Sad je ono klasično, malte ne ruke na leđa, dijete krivi za sve, kaže … \n'djeca su živa!'. Ma nisu živa nauči se ti radu (nastavnik). \n6 A, svako završi fakultet, bez obzira na sklonosti, može biti gluh k'o krme a upiše se na \nMuzičku Akademiju, ili ne zna crtati, šara on se upiše na Likovnu Akademiju, ili u \nnašem pozivu ne zna napumpa loptu … objesim ja takvog nastavnika. \n5 Ima sad onih (nastavnika) koji su završili, a ne znaju. Imam osjećaj da su metodiku \nćuli jednom ili dva puta u godini dana. Bilo o čemu da pokušate porazgovarati, on vas \ngleda i nije mu jasno o čemu pričaš. \n6 Uuuu … zalutalo je to. \nE: Šta bi još istakli kao promjenu. Evo, dotakli ste se Fakulteta i kadra koji dobijate od \nnjih ..? \n6 Mene je u zadnje vrijeme najviše razočarao položaj pedagoga. Oni rade samo \nadministrativne poslove, ja je vidim (pedagoga) da ide iz učionice u učionicu, da \norganizuje, da pomaže, međutim, nema je tu ... oni su hiljadu puta udaljili se od djeteta. \n5 Evo, recimo, djeca koja imaju problema u učenju, bolest u porodici ... ne porazgovara \nsa djecom ... ili kod formiranja odjeljenja to je ostavljeno nastavnicima razrednicima ... \nona ima puno administrativnih poslova. \n6 Možda ja imam pogrešnu predstavu  ...ona je i dobra kakvih ima \nE: A, kakva je saradnja između razredne i predmetne nastave? \n6 Između smjena nemamo vremena, nikad ne možemo da se okupimo. Recimo ovi mali \n(nastavnici razredne nastave), da nam prenesu kako je, učiteljica treba da nam prenese, a \nne da njega (učenika) po dva do tri mjeseca upoznajem. Mi smo i ljekari i pedagozi i \npsiholozi sve smo mi … i roditelji. \n \n5 Velika je greška kod roditelja, oni gube kontrolu i hoće da dominiraju školom. Velika \nvećina nastavnika razredne nastave to pogrešno shvati, oni (učitelji) se približe tim \nroditeljima tako, da je to u školi, pred djecom, oslovljavljavanje sa Ti, šala, dobacivanje \n… ti meni - ja tebi. I, roditelji se odomaće kao da su u svojoj kući, gubi kontrolu. Tako \nda, kada dođe u 5. razred, on je naviknut tako, i obraća mi se: ''Ti bi trebao to i to''. Ima \n25 do 30 godina (roditelj) … i ja ga gledam … i to bez ikakvog ustručavanja. Ma ko si \nti, da meni kažeš 'Ti ćeš to, ti ćeš to''. Da mi odrediš da ja radim. Ja jesam za saradnju, \nali prvi put me vidi, i tako mi se obraća, hajde da je to sugestija (u obraćanju) već je to \nnaredba- stani malo spusti se na zemlju. \nE: Šta bi još istakli kao promjenu? \n6 Sve se to vrti, ja sam rekao, poslije rata smo imali donacije, pa smo mogli da \npomognemo djeci priborom. Evo dobili smo mlade engleze (nastavnike). \n   \n2. Kako prepoznajete promjene? \n6 Nema nešto posebno. Dobili smo pedagoga. Pa i ti mladi ljudi (nastavnici), pa je sad \nmalo veselije, življe, i mi se malo više družimo - nego što smo se družili. Bilo je kod \nnas prolaznih ljudi, sad se to stabiliziralo. Zakonski je popunjeno.  Ako je kakvo \ntakmičenje, to roditelji plaćaju. \n5 Meni se sve više zgadilo. Ja ne kukam na direktora, već, na onu gospodu tamo, koja \nnije u stanju obezbjediti (sredstva). Hoće takmičenje, hoće kvalitet, ma za sve škole to \nnije više od 10.000 KM za prevoz u toku godine, za sva moguća takmičenja.  \nE: Koja je to gospoda? \n5 Iz ministarstva, na njih ja mislim. \n6 Oni hoće vrednovanje, a od toga nema ništa praktično. \n5 Mi imamo jedino dobru saradnju sa PZ. Meni savjetnik pomaže. Ja ga pitam. I to je \ndobra strana, bilo koju vrstu pomoći tamo sam našao. Sve što ima problema to su oni \ngore što nameću, oni iznad - ministarstvo. \n6 Samo i direktor Zavoda bi morao biti malo ... on je poprilično samo svoj … on vidi \nsamo par predmeta u školi. On nikada nije potencirao druge stvari za druge predmete. \nBilo je njegovo dijete kod nas (u školi). On nikada nije pitao kako vi živite, imate li ili \nnemate problema. Zavod mora imati svoje standarde i da natjera ministarstvo. Da daju \nsvoje prijedloge. A, ne da kaže … mi dobili 115 KM i direktor mene zove i pita - šta \n \nmožemo kupiti - možemo preko 6 lopti kupiti, a svako dijete mora imati 2 lopte barem \njednu košarkašku i jednu odbojkašku, da bi bio čas kako treba. \nE: Mislite da direktor Zavoda ...? \n6 Favorizuje jednu grupu predmeta. \n5 Po mom mišljenju kad izađe na medije, uglavnom na TV-u ga (direktor Zavoda) \nsusrećem, ili Tuzle ili TK, ili Federalnoj, govori o reformi školstva što ja apsolutno \npodržavam i prihvatam. Ali, istovremeno ga vidim sa grupacijama kao što je Bajazit \n(premijer vlade) ne čujem da govori, ne čujem njegov glas protiv - gdje bi baš njegov \nglas trebao da dođe, jer on ne predstavlja sebe, nego sve nas . Pa nije Bajazitova \n(premijer vlade) reforma.  \n6 Ja bih pitao Bajazita (premijera vlade): ''A, koju si ti to školu završio?''. On da govori \no reformi. \n5 Ja sam nekoliko puta gledao, Agić (direktor Zavoda) priča o reformi, a slijedeći dan \nBajazit (premijer vlade) priča o odjeljenju sa 30 – 40 učenika. Kaže nećemo se mi \nstidjeti u Evropi sa tih 40  učenika. Pa ja kažem, gdje je sad taj Agić da izađe i u ime \nZavoda i svih prosvjetnih radnika - jer on traži reformu (priča o njoj) … on je nosilac tih \naktivnosti. Pa koju reformu zagovaraš Agiću, ako pristaješ na to … e, to je dvojna \nličnost. \n6 Mislim standardi Evrope su sa 20 učenika (dodaje). \n5 Politika (nastavlja) … on (direktor Zavoda) čuva svoju stolicu .  \nE: A, kako je on odabran na to mjesto? \n5 Ne znam.  \n6 On je bio tehnološki višak na fakultetu. Nije napredovao u zvanju, treba magisterij i \ndoktorat za nauke na Fakultetu … To je bilo i prije Agića . \nE: Kako se bira direktor PZ? \n5 Ćolić (direktor Zavoda prije 12 godina) je bio dr. fizike, stručan čovjek. Čovjek koji je \ndržao ogledne časove za nastavnike i profesore ja to dobro znam. Stranačka pobjeda \nSDA -  na nivou kantona – i Gazdić se dekretom Vlade postavlja na njegovo mjesto. \nOvaj (Ćolić) je bio na godišnjem odmoru. Ovaj (Gazdić) dolazi, i smjenjuju doktora … \nhej … a dovode profesora. Tada je bio profesor u srednjoj školi. Dobro ovaj (Ćolić) je \nimao mjesto na fakultetu. Ali je bio stručan, međutim nije im politički odgovarao. \n \n6 Kod nas u školi nema politike. Ja nisam nikada osjetio. Mi imamo raznovrsnu \nstrukturu djece, ali nije nikada bilo (politike). \nE: A, da li vam utiče izvana? \n6 Unutar kolektiva nema. Oni samo nama šalju dekrete. \n5 To je nama problem. Evo, ja kažem za Gazdića, a Agićevo izlaganje je pod \nnavodnicima, ono predstavljanje i izlaganje je tako lijepo slušati  a odmah sutra dan … \nnije to ne znam koliko dugo … nekakva emisija gdje pričaju … bio je i Halilović \nprisutan (pomoćnik ministra) … gdje se govori … i niko od njih … koji praktično unose \nreformu … ne dižu glavu i kažu ... niko \n6 Nijedan ministar, do sada, nije bio čovjek koji je radio u nastavi, ne na fakultetu i \nsrednjoj školi, nego u osnovnoj. Ni Zlata, ni Latifagić, ni Hodžić (bivši i sada ministri), \nsve je to usmjereno na fakultet. \n5 Zlata (ministrica) čitavo je svoje tijelo usmjerila fakultetu. \n6 Oni misle da je temelj fakultet, a ne osnovno obrazovanje. \nE: Kako još prepoznajete promjene? \n6 Nikako - evo nosim naočale (smijeh) … Teško je kad praktično nemate ništa, nemate \npara, nemate rekvizita, niko vas ne gleda. Nama dolaze inspekcije, kao da smo mi neka \nfirma, fabrika … razne inspekcije dolaze. Ne diraj … ne smiješ ...ovo - ono. \n5 Sve nekakve zabrane. Ma nemoj mi reći 'ne smiješ' … 'e, smijem ja baš sve'. A, da li \nje ispravno - e to je druga stvar. Nema šta ja ne smijem, ja smijem sve. \nE: A, koje su to inspekcije? \n6 Pedagoške, građevinske, sanitarne, sve to dolazi. \n5 Roditelj dođe pa napada ... čak i ne zna nastavnika, niti razred njegovog djeteta … \npogriješi, a napada. \n6 Kad bi mi bili eksplozivni, barem meni je deviza nek' prenoći. \n5 Nikakvu novinu ne mogu da istaknem za ove dvije godine, da kažem - e to mi je \npomoglo, ja sam ti rekao što je meni pomoglo. Ono što ste vi (E ) radili u nižoj nastavi, i \niz literature saznajem ... \n \nE: Ko je uticao na promjene? \n5 Pedagoški Zavod.  \n6 Izvana mislim da je neko. \n \n \nE. Šta je ovom promjenom škola dobila? \n6 Siromaštvo. \n5 Ne opremljenost i pogrešan stav roditelja. \n \nE: Šta je ovom promjenom škola izgubila? \n…. \nE: Možete li reči šta bi se još trebalo promijeniti? \n6 Treba podmladiti kadar. Prepisati zakone i NPP (iz Evrope) ako mi ne možemo da se \nusaglasimo. I, sa mladima krenuti, jer mene ne može niko promijeniti. Prema djetetu \ntežim da budem kao i prema svom (rođenom djetetu), a to je krut stav. Ja sam gledao na \nZapadu, ono (dijete) kulturno trči, a ako ga nema tri dana u školi - odmah idu socijalni \nradnici, kažnjavaju roditelje, a kod nas ne mora mjesec dana, ne mora pola godine ići - \ndoći će zadnji dan (roditelj) i ti mu moraš omogućiti da polaže. Ma ja bi prepisao Ustav \nFrancuske, Njemačke ... nema hoćeš - nećeš. Hoćeš u EZ, prepiši Ustav EZ i nema \nhoćeš - nećeš. Sve je kod nas na papiru dobro postavljeno. Joj, šta ti misliš … ja bih \novako. Nema šta ti misliš … ti bi ovako. \n5 Materijalna sredstva za opremanje i plaća nastavnika, edukacija nastavnika predmetne \nnastave. \nE: Hvala na izdvojenom vremenu i informacijama koje ste mi dali. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 9    Intervju sa nastavnicima škole B \n \nZapis grupnog intervjua sa nastavnicima osnovne škole B, juli 2005. \n \nE: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?  \n1   Hoćete li da vam pričam priču kako je lijepo, kako u kabinetu imam sve … a ja \nnemam ni krede, nemam ništa. Ma, bježi ... Reforma koju gura EZ i svijet u BiH, na \nnjihov način, a prema našim mogućnostima je nakaza od reforme. Jedino što je dobro,  \nako se može reći za sve te reforme, jeste to, da su ljudi u sudstvu dobili dobre plaće i \nništa drugo. A. mi (nastavnici) ništa. Razgovarao sam neki dan sa čovjekom u Sarajevu, \nkoji kaže da je posao nastavnika najhumaniji posao, koji se najviše isplati. Jer, kako on \nkaže: ''Nastavnik  uvijek živi, jer njegovi potomci, oni, koje je on učio, prenose to \nnjegovo znanje''. Razmišljao sam o tome, i stvarno jeste, mi naučimo jednu generaciju, \nona druge, pa će oni prevazići tu generaciju. Pa ima li humanijeg posla? Taj čovjek je to \nopisao tako … što se nečija knjiga brzo zatvori (kada umre na onom svijetu), a nečija je \nuvijek otvorena. Sve dotle dok prenosi znanje, nastavnikova knjiga je uvijek otvorena. \nMi prosvjetni radnici uvijek smo bili za to da se ide naprijed. Ali reforma ... Da l' \nreforma zbog imena, a kolega nema ni 'B' od boje (u kabinetu likovnog), itd.  \n6  Nema ploče, nema ovog ili onog tu nema reforme. Data su neka  'Obećanja' \n(dokument OSCE) za reformu, koja su slična jedna drugom  i ništa ne kažu. Ko je to \nnapisao? \n1  Mi smo posjetili školu (u Engleskoj) koja radi po tim Evropskim principima, \npretpostavljam da ima svu opremu, samo za fizičko imaju 5 sala (smije se) ... Reforma, \ndugo će počekati? Prvo mi u školama, nastavnici, valjda treba da znamo, šta je to \nreforma? Niko nam nikad nije rekao, šta treba da se uradi. Šta se to podrazumijeva pod \nreformom? Ja stvarno ne razumijem. Pa da se kaže: ''Ljudi, kolege, prosvjetni radnici, \nreforma je to, to''. Ne mora sve deklarativno da kaže, ali šta je to, što mora da se \npromijeni. O reformi se počelo pričati odmah poslije rata. Reforma je krenula, a meni \nnije jasno šta je reforma? Da li je to rasterećenje djece, NPP, ili uvođenje nečeg novog \nšto mi dosad nismo imali. Ja sam nastavnik biologije, i neshvatljivo je (a vi ne možete \nod toga pobjeći) da sada, kada su nam djeca sklona alkoholu, razbojništvu i krađama, \nkada nam djeca sa 11 godina kreću u seksualne doživljaje, njih roditelji ne prate. Mi \nbogami nismo plaćeni da ih pratimo. Što da se sikiram, dal' je ono završilo u kafiću ili \notišlo kući. A, nije mi svejedno. Ili na primjer zašto nema knjige o drogi,  pa da djeca \n \nčitaju, a ne da gledaju serije (na TV). Reforma ne može ići u škole, a ne ići na TV. \nMolim vas uključite subotom i nedjeljom u 18.00, ako okrenite bilo koji kanala TV-a, \nsve su serije sapunica, sa kvalitetom - hiljadu metara ispod nule. Na svakom kanalu \nserija, gluposti – to djeca treba da vide! Idu iz sobe u sobu, i tamo se ganjaju (u seriji), \nona, onog prevarila, ona, onog, pa to ide u nemoral. To je za njih (u toj seriji), sasvim \nnormalno, pustiti da amiđićna, tećićna, rodica, vara,  i to sve da gleda dijete do \nbesvijesti. Dozvolite da spomenem jednu djevojčicu koja je gledala  6 serija dnevno, \nkoje su u trajanju  45 minuta, kada se to pomnoži, a cijeli razred je izračunao, koliko je \nvremena izgubila. Rekao sam, da je sa mnom ili sa roditeljima prije razgovarala, možda \nne bi toliko vremena potrošila, i imala slabe ocijene. Mogla je pročitati bilo koju knjigu, \nbilo šta da je radila, žao mi je djeteta, žao mi vremena koje je izgubila ... \nE: Da se vratimo na ove dvije zadnje godine i da vidimo šta se promijenilo u školi? \n1  Ovdje se promijenio direktor (smijeh) … i pomoćnik direktora. \n2  Pa ništa se baš nije promijenilo. Možda je u razredu malo demokratičnije. Osim \nodnosa učenik- nastavnik – roditelj koji su malo demokratičniji. \n \nE: Kako znate (prepoznajete) da se ovo promijenilo? \n1  Osjećamo po djeci. Prihvatili su je i roditelji i učenici. \n4  Na negativan način. Uvijek je demokracija na negativan način. \n1  Rek'o sam vam. Djeca kažu, ko vas šiša odoh ja u kafić, baš me briga šta je 6 čas. \n2 Pa dobro nije baš sve to tako, ima i pozitivnih stvari. Recimo meni se sviđa kada \ndjeca, (koja su otišla od mene) dođu i kažu 'učiteljice možete li mi posuditi to i to', traže \nneku pomoć. Malo je to drugačije kod nas u nižim razredima. Nama ne psuju, to je \nvećinom kada odu od nas, nama smiju da se obrate. \nE: Znači to je jedina promjena koju ste Vi osjetili u svojoj školi. A, kada je u pitanju  \ndemokratija, kako ste vi u tim odnosima prišli tome? \n1  Demokratija u tom smislu nije nam ni trebala. Mi ne bi toliko svoje snage i energije \ntrošili da nismo tu iz ljubavi prema djeci. Mi prosvjetni radnici smo tu jer volimo djecu.  \n \nE: Kažete da su odnosi malo otvoreniji, slobodniji? \n1 Učenici jesu malo slobodniji, smiju da pitaju malo više, nego do sada, osjećaju tu \nslobodu, mislim da u tom dijelu se malo promijenilo u pozitivnom smislu. Međutim, \n \nnije to još na tom nivou na kom će vjerovatno biti. Odnos, fakat (uistinu), treba da se \nmijenja, ne više da je nastavnik gore, a učenik dole. Nastavnik jeste tu da mu prenese \nznanje, ali ne policijski 'ja sam tu' ego nastavnika ne smije da bude takav da misli da je \non iznad a učenik ispod. Tu dolazi do izjednačavanja. Međutim, ali i to je posljedica \nrata. Još uvijek kod učenika ima malo agresivnosti, koju recimo druga djeca (drugih \ndržava) nemaju. Vidim, na zapadu, djeca djeluju mnogo nestašnija kada ih, onako, \ngledam, ali njihova djeca neće nikada uraditi (uništiti) ništa. E, tu je sada malo do \nroditelja. Na zapadu, djeca neće izazvati štetu. Oni se valjaju  po hodnicima. Ja bih \nvolio da se i naša djeca valjaju po hodnicima, bacaju torbe, svoje jakne, da se smiju, \nvesele, ali da ne štete, da ne lome cvijet, da ne uništavaju parkove.    \n4  Demokratija podrazumijeva ispoljavanje svih svojih mogućnosti. Uvesti demokratiju \nu Bosnu nakon 10-15 godina poslije rata je velika ludost. Ona se može sprovoditi u \nrazvijenom društvu, ne može se demokratija sprovoditi u društvu u kome je socijalna \nnesigurnost, zdravstvena zaštita, materijalno (siromaštvo), politička (djelovanja). Ovdje \nmože biti samo u užem krugu, kod one djece kod kojih su roditelji materijalno \nobezbjeđeni i imaju krov nad glavom. Nemojte da pričam, poslije sinoćnje emisije \nstreljanja djece u Srebrenici, o kojoj demokratiji pričamo. Ja se ne želim baviti \npolitikom, ali me život goni (da se njome bavim). Ja jesam za ovo valjanje, ali u \nobdaništu, tamo gdje nema roditelja, gdje će se vaspitačica nasmijati, nek' ide to u \nobdanište, a u školi?  \n1 Učenici to poimaju na vrlo negativan način, a to je da sruši stolicu, klupu, itd. \n \nE: Šta bi još mogli reći da se promijenilo u školi ? \n2  Pa roditelji su ušli u školu. \n4  Roditelji se više uključuju u odgojni  dio, bez obzira i na nivo obrazovanja. Ja neću \nda vam govorim o ružičastoj slici čovjeka intelektualca, imamo sa visokim zvanjima, ne \ngovorim o ljekaru, nego o onom koji će za danas otići da skupi (prikupi) ugalj, nivo \nodgojnog rada je i kod njega porastao. \n \nE: Kako to prepoznajete u školi? \n4  Preko djece. Hoće da uklone sve ove probleme koje škola ma. \nE:  Kako? \n \n4  Ne moraju materijalno, već radom. \n1  Ja kažem, na primjer djeci, hajde da napravimo plakat o cvijetu. Mi nađemo način da \ndođemo do papira, e a sada nemamo letvica. To  nam roditelji urade. Evo, nije uopšte \nproblem da roditelji odrade nešto i pomognu. Tu komunikaciju sa roditeljima, da nam  \npomognu za nastavni proces, mi smo stvorili. Ma sve je isto kao i prije. \nE: Da li su uključeni unutar škole? \n2  Jesu unutar Vijeća učenika i Vijeća roditelja. U početku  je bilo jako teško. \nE: Od kada je to? \n2  Pa prije možda dvije godine. Ja sam imala jednog roditelja koji kaže, 'nije posao \ndirektora da traži novac, zna se, njegov je posao da sjedi u kancelariji'. Nakon nekog \nvremena, uključili smo tog istog roditelja u Vijeće škole. Njegova se priča, poslije, \nskroz promijenila. Sada on na jednom roditeljskom sastanku (baš kada smo ga direktno \nuključili) dođe i kaže, 'šta vi mislite (recimo mi nemamo vješalice u učionici) učiteljice, \nzima je, da mi sa roditeljima iz drugog razreda se dogovorimo (dijele istu učionicu) i \nkupimo vješalice na pijaci, kako bi djeca mogla zakačiti svoje jakne. Vidite, malo je \nprostora, dok oni ostave torbe, jakne padaju, da mi to sve uradimo'. Kada se uključio, i \nmalo više se upoznao sa školom, počeo je malo drugačije da razmišlja. I, normalno, kad \njedan roditelj buntovnik tako pozitivno se izjašnjava, onda su i drugi počeli pozitivno \nrazmišljati. Uglavnom su spremni da pomognu. \nE: Kako su učenici uključeni u školu? \n2  Pa, kroz učenički Parlament. \nE: Koje su još promjene u školi? \n4  Pa imaju Humanitarne, nevladine organizacije koje su u školama održavale seminare, \nišli smo i na druga mjesta. Vide se pomaci. Samo kad se nešto priča to ode u eter. \nE: Kako mislite nešto se priča. Ko to priča? \n4  Pa evo, na primjer, skoro je održan seminar od NVO BOSPA. Svaka čast, akcije su \nim dobre. Međutim, način na koji bi mi trebali da održimo npr. 'Javno zagovaranje', ne \nide za školstvo. Trebali smo da napišemo temu s kojom ćemo konkurisati, kako bi \ndobili manji projekat. Kad je u pitanju školstvo, primijetila sam da toga (javnog \nzagovaranja) u školama nema. 'Javno zagovaranje' organizacija je pravo. I, dati su \nprojekti onima koji su za kompletnu opštinu. Znači ne treba se locirati na školu, neka \nide Javno zagovaranje općina, organizacija. Ovo (škola) je javna ustanova. Nemojte me \n \npogrešno shvatiti, zato što sam ja  bila u tome, ali ja nisam vidjela smisao tog njihovog \nrada (javnog zagovaranja). Postoji velika mudrost u demokratiji tih NVO. \nE: Kako mislite? \n4  Promjena politike. Tu nema škole u tom projektu, ja sam to tako shvatila, nego ide, \nono pravo 'javno zagovaranje'. To je gubljenje vremena za ljude. Školama treba samo \nnešto konkretno. Za priče u eter, mi nemamo vremena, niti jednu sekundu, a kamoli to. \n2 Jeste. Vijeće roditelja i Vijeće učenika je već konkretno. Bio je jedan seminar koji su \noni (NVO) dobro odradili. Uključena je bila i RS i Federacija. Kao neki vid razmjene \niskustava. Recimo u RS je u nekim školama, možda, prije počelo da funkcioniše, nego \nkod nas. Pa su njihovi predavači pričali kako i na koji način su razvili, kakvi su \nproblemi, kako su pokušali da ih riješe. Kroz jedan dio (seminara) se provuklo i to \ndevetogodišnje, mada to nije bila tema seminara. Onako kroz priču, recimo kako su oni \nproveli opisno ocjenjivanje, koje je krenulo kod njih, a koje kod nas počinje da se radi \ntek od ove godine.  \nE: Da li je i to promjena uvođenje devetogodišnje škole? \n2  Pa, jeste. To je reforma. Tek od ove godine kreće. Pokazali su nam na seminaru neke \npapiriće, kako su to oni radili (opisno ocjenjivanje). Donijeli su, jedan primjerak kako \nne bi trebalo da bude opisno ocjenjivanje. To nije klasično ocjenjivanje, nego je \nkonkretizirano cjelokupno mišljenje o djetetu, i njegovom napretku.   \nE: Dakle, neke škole su već uvele devetogodišnje a neke nisu? \n2 Problem je u opremi, nastavnim učilima, na primjer, nema sredstava. Rekli su \n(nastavnici) da tamo (u RS) puno kopiraju, imaju udžbenike. \nE: A, ovdje? \n2  Ovdje, na primjer, imaju tri udžbenika za dijete koje kreće sa 5 godina u školu. Šta će \nono sa 3 udžbenika, kada ih vidi odmah mu je škole dovde (pokazuje rukom preko \nglave). I, to su udžbenici koji imaju mnogo listova. Ne zna ono jadno ni koji će \nudžbenik uzeti. Tamo (u RS) je recimo u jednom udžbeniku sve. \nE:  Kako su nastavnici pripremljeni za devetogodišnje u školi? \n5 Ja sam bila i prošle i ove godine na seminaru. Ove godine su bili puno bolji nego \nprošle godine. Bili su jasniji, sa puno više praktičnog rada, ja sam sebi sve ideje \npokupljene fotografirala. Ja sam kooperativac i meni treba malo, da bih jako puno \nuradila. \n \nE:  Ko vam je držao te seminare? \n5  Drže nam treneri i trenerice uglavnom učitelji, i dva čovjeka iz PZ. Veoma je \ninteresantno na seminaru. Bila je jako dobra ideja, recimo, da se formiraju mreže škola, \nputem kojih bi mi nastavnici razmjenjivali svoje ideje. Ja sam ispisala skoro cijeli \nrokovnik, za ova tri modula. Na osnovu toga, i zajedno sa kolegicama sa kojima sam \nbila,  mogu jako puno uraditi. \nE:  Dakle, ovo nije bila nevladina nego vladina organizacija seminara? \n5 Jeste. Meni je ovaj seminar, ove godine, jako puno pomogao. Neke stvari su mi puno \njasnije nego prošle godine. \nE:  Da li ste probali nešto nakon prošlogodišnjeg seminara?  \n5 Pa ja u svom radu inače puno koristim novih stvari, i nije to ono klasično, kao što je \nkod nas bilo ranije osmogodišnjoj, za ovaj rad u koji mi sada ulazimo treba malo više \nsnage. \nE:  Kako prepoznajete promjene kod sebe lično, kako ih doživljavate?  \n4  Nema forme. Otprilike posao je istraživanje, pronalazi i dijete i nastavnik. Dobili smo \nslobodu. Seminari puno pomažu.  \n1 Al' treba ih puno. \n2  Ali, konkretnih, a ne samo priča, priča, i samo priča. \n1  Ja upravo sad hoću da kažem. Mi ništa nismo imali. Još uvijek se ne mijenja odnos \npedagoški zavod – škola. Faktički, u ovim malim sitnim koracima promjena, treba da se \npromijeni i taj odnos. Još uvijek nastavnici u školama doživljaju ljude iz pedagoškog \nzavoda kao inspektore. Nekoga ko sjedi na času, piše, dok ti ovamo radiš sa djecom i \nrazmišljaš šta će napisati, šta će reći itd., itd. To je prastari način, i treba da preraste u \nkomunikaciju saradnje. Ljudi iz zavoda ne bi trebali, vjerovatno oni ne misle tako, biti u \nslužbi inspektora. Oni bi trebali biti ljudi od pomoći. Ljudi, s kojima će nastavnik \nkomunicirati.  Možda je teško jednom čovjeku, jer je vjerovatno zadužen za par opština, \nda istovremeno komunicira pojedinačno sa 10 prigradskih, 10 gradskih, i 5 seoskih \nučiteljica, itd. Mislim, da tu nedostaju seminari. Ne onog tipa o promjeni, nego seminari \nkao sastanci kolega, na kojima se pita šta vas muči, šta je u nastavnom procesu. Pa će \nnastavnik odnijeti tu pripremu, ako se na njoj potencira, i reći evo ja sam ovako uradio, \npa iščitati pred svim kolegama, pa kad se razmjeni mišljenje 20 nastavnika iste struke, \nnastavnika 1 razreda devetogodišnje nastave, svi će onda proanalizirati, promijenit će \n \nsituaciju, 'odmah' na licu mjesta. A, ne da ja glumim pred inspektorom na času. Znači, \nda se odnos još uvijek tih ljudi, koji su nadležni za rad škole, nije nimalo promijenio, i \nmislim da nije dobro. Još u razrednoj nastavi, i nekako. Ne sjećam se ni kada sam bio \nkao direktor, ni sada kao nastavnik, unazad 10 godina, da je bilo seminara. Sad, nema \npara, ali ne mora se ići u Teslić (na seminar). Ne moraju se praviti  sijela, ali se može u \nZavodu organizovati. Zavod, ima lijep prostor, sale, kad sam kao direktor išao na \nseminar za  finansiranje u savremenoj školi (projekat EMIS), vidio sam prostor u \nZavodu. Nije problem zakazati barem dva puta godišnje seminar. A, ne forsirati na \nstereotipijama, ja sam taj koji je iznad tebe, ja sam neko iz zavoda, ti imaš da dršćeš kad \nti ja dođem, da li će ti biti ovo ili ono. Ja neću, ali zato kolegice (nastavnice) mijenjaju \nizgled i boju lica, i pogled očiju tada itd., itd.  \n4  Nije kod svih. \n1  Možda. Mi smo različiti. Ti, to zadrži za sebe, ja govorim za sebe, ja uvažavam tvoj \nodnos sa tvojim pretpostavljenim, njegov način komuniciranja je možda drugačiji. Ja \nmogu da kažem da ja nikad nisam bio na seminaru.  \n4   Jeste krajem augusta, ili početkom septembra nešto malo bude. \n1  I to bude nešto malo iz matematike, bosanskog. \n2   A, nema hemije, nema biologije. \n1  Meni ne treba neko ko će doći i biti policajac u razredu. I, da ga ja i djeca osjetimo \nkao policajca. Ako ga nastavnik najavljuje djeci kao inspektora, a na žalost, ne kao \nsavjetnika. Savjetnik je nešto drugo, ko me savjetujete, predlaže. A, ne kazna. Ko je to \nsavršen? Djeca su u šoku, u grču, tada ne znaju ni ono što su znali. Pa zavisno od \nnastavnika i on je u grču, većini zbog djece neprijatno. \n4  Nemojte tako, ja pozdravljam seminare koji se organizuju na Kantonu, za moj \npredmet su  bili seminari s predavačima iz Italije, Austrije, Engleske. Prošle godine je \nbio seminar za moj predmet (muzičku kulturu) u Trogiru. Škola nije imala pare da me \npošalje, ja finansijski nisam mogla, preostaje da tražim donatora da bi barem išao \npredstavnik škole. Da bi nam približio cjelokupan seminar, moj savjetnik (iza zavoda) je \nokilavio noseći kojekakve mašine, donio je kompjuter, silne kablove da bi nam \nprezentirao doživljaj sa seminara. I, ja sam kupila kumpjuter i sve te priključke, \nprograme, to me je materijalno koštalo, nije mi do toga. Hoću da kažem nije u svim \n \npredmetima tako. Ja nemam strah, od mog savjetnika. A, jeste da treba da da makar \nnešto za bilo koji predmet (savjetnici iz zavoda). \n1 I, ne samo to, već, da se organizuju tema za (barem 5) učenike, koji će prenijeti \nsvojim drugarima, šta se dešava, ko su ti (mladi) koji su krenuli lošim putem. To je \npomoć i roditeljima, i zajednici. \n4 Konkretno nismo rekli u okviru škole: šta je to i u kom nivou. \n6 Mogu nešto da kažem, ne treba pričati o reformi nikako.  \nE: Kakve ste promjene primijetili unutar kolektiva kod kolega, ima li promjena? \n4  Ima. Jedina naša upoznavanja su na izletima, a inače, nemamo vremena da sjednemo \nsa kolegom, popijemo kafu, on je okupiran svojim, a ja sam svojim radom. Kad \ndolazimo  pozdravljamo se: Bog! Gdje si! I, dnevnik u ruke … Ja s mojim kolegama \ndijelim svoj život, ali nema toga da se ja njemu ili on meni požali, sve se zasniva na \ntome ako ga nazovem telefonom. Stvarno smo preopterećeni. Ovo je previše. \n2  Opterećeni smo radom u školi. Problemima koje djeca donose. Sada nosimo dječje \nprobleme kući, kako da priđem tom djetetu, a nemam način. Recimo, mnogoj djeci ne \nmožemo odgovoriti, tako da im pomognemo. \n4 Radimo s njegovom kompletnom porodicom. Evo, kolegica (N2) je imala uspjeh na \ntakmičenju 'kuluture stvaralaštva', osvojila je prvo mjesto, sve je bilo tako brzo. Ja \nnisam imala vremena ni kritiku ni pohvalu da kažem za izložbu koju je napravio kolega \n(N6), da kažem, znaš šta N6, taj ti je rad fantazija, pa kako si uspio. To su ljudi kojima \nse ja divim. Znači ni kritiku ni pohvalu, ni divljenje, ne mogu svom kolegi da prenesem. \nIspadne kao on mora da radi, a drugi ne mora. \n2  Svi rade, ne može se pojedinačno reći.  \nE: Šta vam najviše oduzima vremena?  \n6  Recimo, od farbanja ograda, lamperije, do učionice u školi. Sekcije, koje više držimo \nnego što je redovna nastava. Pa pomoć svima, i menadžmentu, i ti seminari. Čas dođe \nonako, nekakav srednji prostor, on nam ne zauzima puno prostora. \n2  Čas, otprilike, je lagan u odnosu na sve druge obaveze.  \n6 Nije lagan, jer ja nemam uslova za rad. \nE:  Ako sam vas dobro razumjela, vi više potrošite vremena za pripremu ambijenta za \nrad? \n4  Jeste. Pripremu za čas je milina uraditi. \n \n2  Mislimo na materijalna sredstva. Da bi bilo šta uradili, moramo da tražimo, recimo za \nneko takmičenje, moram da pokucam na vrata, svom kolegi, ili nekom komšiji, 'možeš \nli mi molim te posuditi neku lampu …?' Ja nema ništa u školi, ni papir koji mi treba za  \nnastavu npr. za devetogodišnje, koje smo malo prije spominjali, treba puno materijala, \nmi to nemamo. Onda moramo tražiti, i to nam oduzima vrijeme. \n1 A, ide devetogodišnje, reforma? Reforma je krenula,  a još uvijek je kreda i tabla u \nučionici.  \n2 Jeste. Odem kolegi da mi posudi da bi to pokazala djetetu. Onda faktički provedeš 24 \nsata u sjeckanju,  traženju. Sve sami moramo da napravimo. \n1 i 2 Ni direktor škole ne može da nabavi. \n4  Problem je u ovima (ministarstvu) što ne odobravaju sredstva. Da barem ima Fond \n(za finansiranje obrazovanja)? Kod nas je velika kreativnost ljudi.  \n1  Šta ti sve treba ... Evo, za Civitas (predmet za građansko obrazovanje) ti treba aparat \nza slikanje, računar, papiri, izrada fotografija, odvest djecu da nekoga ispitaju, ako treba \nuzimaš svoj vlastiti auto. Plan i program je opterećen, još uvijek ništa se ne mijenja. \n4 Preopterećen. \nE: I, NPP za devetogodišnje? \n5 Ja vodim 1 razred osmogodišnje, mislim da se može plan prilagoditi sredini. \n1  Kakve su nam plaće. Mi smo ljudi koji imamo svoje porodice, svoju djecu, koju treba \nupisati (u školu), obući, itd., itd., mislim te priče, 20 godina se priča bit će bolje u \nprosvjeti. A, uvijek je na zadnjem mjestu, takvo će nam i društvo biti.  \n \nE:  Ko je uticao na promjene? \n4 Politika. Sveukupna u državi. Sve je politika. Zato što nemamo jedinstveno \nobrazovanje. Nemamo vrh. Još uvijek nemamo državu.  \n6 Imamo državu. \n4 Mi nemamo državu zbog naših ljudi unutar nje. Imamo državu, ona je krvavo plaćena, \nali nije jedinstvena u svom okruženju. \n1 Ona je nakaradno ustrojena. A, mi imamo državu. \n4 Nemamo državni nivo. Ne možeš tako pričati, kada je u RS jedno, od Mostara drugo, \nkod nas treće, sve je to tamo i ovamo. \n \n1 Mi imamo državu, mi imamo i kanton. Eto neka isključimo državu, vidi  u jednom \nkantonu ide devetogodišnje u drugom ne, ima razlika među školama, jedni imaju a drugi \nnemaju prostor,  sve zavisi od sredine. Npr. u Gračanici (općina) je vrlo lako \norganizovati bilo šta. Ja sam bio očevidac kantonalnog takmičenja, koje je održano u \nGračanici gdje su ljudi od akcije, biznisa. Ljudi koji su išli u te osnovne i srednje škole \njednostavno to cijene. Cijene svoju sredinu, i sve unutar svoje sredine. \nE:  Da li to znači da im općina pomaže, i ljudi unutar općine iz privatnog sektora? \n1  Da. 15 je preduzeća-firmi, doniralo organizaciju i to je bilo pjesma organizovati. Oni \nisključe Kanton i ni od koga ne traže pomoć (izvan općine). Imaju drugačije \nrazmišljanje. Njima (privatnim organizacijama) je bitno da se pročita njihovo ime, da se \npojave, ta donacija je njima kap u moru. I, u općini Srebrenik je lakše. Zavisi od \nrazvijenosti općine, da li će imati mogućnosti da pomogne školi. Mi pripadamo \nKantonu, obrazovanje je Kantonalno, e sad, da li se svima podjednako pruža na nivou \nKantona, to ne znam. Ali, mislim, da se ne pruža. Ne. Ne s aspekta materijalnih \nsredstava, to je proporcionalno broju učenika, površini škole, itd. Međutim, nije u redu \nda se svi seminari održavaju u jednoj školi u Tuzli. I, tu normalno ljudi pripreme kafe, \nneko naplati. Umjesto da se  proporcionalno organizuju i u Kladnju (druga općina) ili \ndrugim mjestima. Neko je predodređen da dobije. A, gdje ljudi dolaze, tu je i novac. Da \nse razumijemo. Lako je menadžmentu takve škole biti uspješan. Njemu dođe danas 300- \n400 ljudi, on samo neka proda kafu po pola marke, on je zaradio novac, da može \nopremiti školu. Opremljenost škole je osnovni problem. Meni ne pada na pamet da \nkupim išta od svoje plate, ja imam svoje dijete, kome sam dužan da dam svoju platu. Ne \npada mi na pamet da dam jedan fening, da kupim bilo šta čime bih pomogao. Ja sam \nrek'o kolegici , to je njen stav ja ga poštujem. Zato što to treba da uradi neko drugi (da \nda materijalna sredstva za nastavu). Ne mora mi u krajnjem slučaju ni dati. Ali, neka nas \nokupi i kaže, na kraju krajeva, ljudi reforma je, ciljevi reforme su to, to, barem \ntaksativno da se nabroje. Šta je to cilj? Mi lutamo u toj reformi. Niko ne kaže, ja bih \nvolio da mi neko kaže šta je to, je li to devetogodišnje, je l' to da se djeca igraju sa \nučiteljicom. Ja to zamišljam kao jednu lijepu igru gdje će djeca naučiti te prve poteze, \nako ništa, da drže olovku i tako dalje. Djeca se moraju igrati, djeca moraju imati tepih, \nmože li škola? Može li obezbjediti ormarić za tu djecu da ostave stvari. Recimo \nkolegica nema kabineta, i samo nosi pismene sveske u torbetini, žao mi je. \n \nE:  Šta bi rekli ko je uticao na ove promjene?  \n1 U jednoj školi se može sprovesti u drugoj ne može (devetogodišnje). Pošalje se akt: ne \nsmiješ od učenika uzeti ni jedne marke. Ja sam ih dobivao (dok je bio direktor). A, u \ndrugoj školi, Gimnaziji ''Meša Selimović'', 10 KM prilikom upisa u razred,10 KM  na \npolugodištu, 20 KM  na kraju za oštećenu školu i eventualno u toku godine još 20 KM, \nda se opremi kabinet informatike. Ja (kao roditelj) dođem u situaciju i kažem 'ne dam!'. \nUjutro dijete kaže 'tata svi su dali', onda slegneš ramenima itd. Znači nekome je maćeha \na nekome majka (ministarstvo). Roditelji moraju dati pare. A, akt je poslat u sve škole. \n1 Pa mislim da su mnogo uticale nevladine, humanitarne organizacije. Vjerovatno su \nimale puno novca iz svojih zemalja, iz svijeta, da nešto malo operu para  i nešto malo da \nurade. Na primjer, World Vision zakaže seminar za edukaciju i oni hoće nešto da urade. \nAli, recimo BOSPO organizuje seminar, u kome je kolegica uključena, i kaže, 'mi ćemo \nvas učiti kako da nabavite pare'. Tako sam ja shvatio. Da oni, uče našu N4, kako da ode \nu općinu, i za taj dio oni će potrošiti 2000 KM. Pa bolje da daju 2000 KM školi, da \nkonkretno nešto kupi za nastavu. A, ne da uči N4, kako će naći pare, zna N4 kako će \notići do načelnika da traži pare. \n6  Ali oni nude da joj iz tih sredstava plate gorivo (smijeh). \nE: Pored nevladinog sektora, ko je još vršio uticaj na promjene? \n1 Pa evo za devetogodišnju školu, pozivaš roditelja da upoznaš šta će njegovo dijete da \nuči, ubismo se šaljući plakate roditeljima, da pošalju djecu u školu. To dijete ako ne \ndođe sa 5 godina u školu izgubit će godinu. Znači mi nastavnici, velikim dijelom \nutičemo. \nE:  Zašto nastavnik poziva roditelje, da li ste dobili neki dopis, od koga ste dobili? \n1 Od ministarstva. Kad je devetogodišnja škola u pitanju, onda je normalno da će poslati \nakt. \n4 Ministarstvo nije konkretno. Uvode devetogodišnje, negdje u Živinicama (općina), \nnegdje u Tuzli (općina), u zavisnosti od prostora. Ako se uvodi, onda se uvodi za sve. \nNe interesuje nas ima li prostora, nek ministarstvo nađe sredstva, ostane im para na \nračunu,  i to velika cifra. Kada sam čula, utrnula sam, koliko je neiskorištenih sredstava \nostalo na  budžetu kantona (za obrazovanje). To je bilo je na Skupštini u decembru ili \njanuaru. Ostalo im sredstava. A, kad se pojavimo sa zahtjevom za neka sredstva, dobije \nse odobrenje, ali se ono ne realizuje. To je bilo na sredstvima informisanja. \n \n1 Moraju tako odraditi. \nE:  Kako vas obavještava ministarstvo o promjenama? \n4  Nas rukovodstvo obavještava. Ja pratim medije, TV tuzlanskog kantona ili  Federalni \nkanal 1, lutaš i tražiš informacije, šta je u RS, šta je u Hrvatskoj, šta je u Bosni. Novine \nsu rijetkost, to ne možeš kupiti, tu marku možeš dati djetetu koje je gladno. I, to mi \nradimo. \n6 A, kad odgledamo TV, ništa ne saznamo o toj reformi. Teško se zadržim da odgledam \nsve. Jedva čekam da ih vidim!? (ismijava) \n2  Ponedjeljkom imaju informacije. Često budu direktori škola, predsjednik aktiva \ndirektora škola, direktor Pedagoškog Zavoda, ministar za obrazovanje, pa tako. \n4  Kad oni tako izađu (na TV) to je komedija. \n2  Ništa ne kažu. Pričaju puno, a ništa ne kažu. To sve traje sat vremena. I sutra kad \ndođemo u školu pitam 'je li neko gledao tu emisiju?', pa pitam 'šta si ti skonto, kad on \n(neko od učesnika iz programa) reče ovo?', 'šta si ti skonto kad on reče ono?'. Ispadne na \nkraju da smo svi različito skontali. \n1, 4 i 2  Presipanje iz šupljeg u prazno. \n \nE:  Šta je ovom promjenom škola dobila? \n4 Veoma komplikovano pitanje. Puno trošenja vremena. Sav teret je prenešen na \nmenadžment i prosvjetnog radnika. Ovdje na ovoj općini govorim. \n1 Govori se o nastavi a nema se gdje držati nastava. Nemamo ni sale za tjelesno. \n6 Dobila je bolju saradnju sa lokalnom zajednicom, a da bogdom  nije. Jer kad se \nuključe ti ljudi iz lokalne zajednice, koji su nekad išli u ovu školu, ne mora biti da su išli \nbaš u ovu školu, otprilike kad se uključe, očekuju da imaju malo veća prava, tako da \nuopšte ne shvataju pravilno saradnju škole sa lokalnom zajednicom. Sreća da su tako \nbogati, da nam ništa ne mogu pomoći (smijeh).  \nE:  Ne razumijem ko su ti iz lokalne zajednice? \n6 Ljudi iz lokalne zajednice (smijeh). Obzirom da je reformom obrazovanja došlo do \nizmjena u reformi finansija, tako da škola ima vrlo malo sredstava da bi opstala, da to \nnije normalno, onda, menadžment pokušava izvući iz lokalne zajednice maksimum \nsredstava koji može.  \n \n3 Ja mislim da je besmisleno pričati o reformi bez seminara, računara u školama. Imao \nsam priliku, u oktobru, da provedem 50 dana u Engleskoj školi. Vidio sam školu, koju \npohađa isti broj đaka kao i našu 800. Ima 7 odvojenih dvospratnih blokova za učenike. \nTo me je impresioniralo. S obzirom na ono s čime raspolažemo, mi postižemo \nizvanredne rezultate. Pola časova nastave se improvizuje. Smatram da mnogi ljudi iz \nmeđunarodnih organizacija, tamo negdje u svijetu, legnu potrbuške i razmišljaju šta da \nurade tamo negdje u Bosni, Albaniji. I, onda dođu da pomognu neke naše reforme. \nSlučajno sam putovao jesenas u Srebrenicu pa sam svratio u Zvornik na kafu gdje se \nodržavao seminar. Imao sam priliku da čujem šta predavač govori našim nastavnicima, \npredavao je obradu priče 'Kako se Jožo zastidio majke', pa mi bi smiješno, da dođe neko \niz World Vision-a za neke ogromne honorare, da nas uči ono što smo mi učili u 1 \nrazredu. Ili more kojekakvih seminara sa desetim temama (koje nam ne trebaju), pa se \nnegdje odvoji, za smještaj nastavnika dva dana, su ogromni troškovi. Umjesto da se \nškola materijalno potpomogne. A, mi ćemo se znati reformisati. A, ovo devetogodišnje, \nja sam učitelj, nisam dovoljno spreman, čujem nešto i čekam. Isto kao za vrijeme rata, \nčekam, ne znam, pa kako me struja ponese,  kako će to izgledati, nisam imao sreće, niti \npriliku da idem. Postoje seminari, ja očekujem da će mi kolege prenijeti i očekujem \nseminare, iduće godine vodit ću 4 razred. \n3 Nisu mogli svi biti obuhvaćeni nastavnici samo oni koji će voditi 1 razred. Škola je \ndobila dopis iz Pedagoškog zavoda za određen broj ljudi. Možda zbog prostora. \n2 Ali ima dovoljan broj dana. Evo juli je i mi radimo.  \nE:  Meni nije jasno zašto kolega nije mogao biti? \n2 Zato što ne vodi 1 razred. On će do godine, ovaj je namijenjen za nastavnike koji će \nvoditi 2005/06 1 razred i isti su prijavljeni zavodu od strane naše škole. \n4 Zašto ne bi čovjek tri godine unaprijed znao kako bi trebao raditi. \n2  Ograničeni kapaciteti. Materijalna sredstva.  \n4 Treba da svi učitelji idu na tu edukaciju, nego su svake godine išli učitelji koji će \nvoditi devetogodišnje.  \n2  Četiri godine se ponavlja jedno te isto. \n5 Ima učitelja koji nisu zaista zainteresirani za seminar. Ima i takvih. \n2 Ima. \n \n5 Sa mnom je bilo ljudi koji su dvije godine do penzije, ali su bili oduševljeni  radom u \nradionici. Kad bi bilo još mogućnosti  za ovakve seminare. Kad sam dvojici kolega \nhtjela da pokažem, šta smo radili na seminaru, nisu htjeli da me saslušaju. Rekli su, \nneka to će tematsko planiranje organizovat ponovo oni iz Pedagoškog zavoda i za nas. \nZnači da ne žele tu informaciju da dobiju od mene. Pričam o našem razgovoru na \nvelikom odmoru. Ali možemo mi to na aktivima organizovati učenje jednih od drugih. \n \nE:  Šta je ovom promjenom škola izgubila? \n6 Izgubila je autoritet. Upravo ovo ako bi nam neko došao iz lokalne zajednice i \nnapravio salu, bez obzira što je za tjelesno. Teško je ostvariti autoritet ukoliko toliki \nljudi ima uticaj na školu. Izgubila je ugled, kroz to da bi se finansijski održala mora da \nmoli za različite donacije, kod nas nema ovakvih privatnika kao što je Širbegović u \nGraćanici. Treba da se pojavimo sa zahtjevom za neku donaciju, i ispadne kao da \nprosimo. Tako nekako. \n4 Svi oni koji pomažu ili su uključeni u rad škole a nisu njeni zaposlenici, oni žele da \ndominiraju, žele da se oni slušaju. Omalovažavajuće. Kad je ministrica rekla da je sve \nna menadžmentu vezano za donacije. Jasno mi je da ljudi treba da pomažu, ko će kome \npomoći nego mi sami sebe. Ponekad kada dođeš i tražiš nešto od šire zajednice, mjesne \nzajednice, rudnika, privatnika, dolaziš u situaciju da ti se srozi autoritet, drugo nekako \njadno izgledaš, kao da sebi uzimaš. Ideš sa papirom, pečatom škole, brojem, za \nkonkretnu donaciju da nam se pomogne u radu.  Npr. za jednu kantu jupola kažu da \nnemaju, možete misliti koji je to šamar. Da pošalješ poštom, oni nikad ne bi dali, a \nnama je trebalo da bi pripremili školu za početak školske godine, jer nismo imali \nsredstava. Mi ne tražimo pare. Naša direktorica nije dozvolila da se radi s parama, već \ntražimo samo materijal. \nE:  Ko još utiče da se vi tako osjećate? \n4  Pa i roditelji, koji kažu eh direktore biraju roditelji. \n3  To je pokrenuta akcija da direktore biraju roditelji \nE  Da li je to i zakonski regulirano? \n4  Ljudi ne razumiju to biranje rukovodstva škole. \n2  Oni misle da samo oni biraju. To je konkurs a biraju i roditelji i nastavnici. \nE:  Kako to ocjenjujete? \n \n4  Kod nas je sve to nakaradno. \n2  Lokalizam je po mom mišljenju ovdje najgore u izboru.  \n3  Dobro je što nema više politike. Loše je što su roditelji nedovoljno obrazovani, i \nnedovoljno upućeni u rad škole, da bi joj mogli pomoći. Na jednoj priredbi, roditelji su \nkomentarisali 'još malo pa je i tvoje isteklo, mi ćemo odabrati ko nama odgovara'. \n6 Tu se politika spušta na još niži nivo nego što je trenutno. Sad je politika na nivou \nopćine, na nivou Kantona, a sad ide na dno, među roditelje, da oni vode kampanju.  \n4  Školski Odbori nekadašnji Upravni Odbori imali su i tu roditelje. \n1  I većina je bila izvan škole. \n4 I ljudi koji su bili u Upravnom Odboru ne znam ni kako su se slali. Sjećam se prije tri \ngodine od kako se ne plaća rad u Upravnom Odboru tada su izabrana dva člana iz reda \nkolektiva, predstavnik roditelja i zajednice. Kroz Upravni Odbor se ustvari pokazao \nstvarno kakav je odnos prema školi. Koliko žele dobro školi, tako da se danas vode \nsudski sporovi zato što taj neko nije dobio naknadu za rad iako se nije plaćalo.  Znači, \non je upoznat s tim, škola i tu gubi autoritet odlaskom po Sudu. Nisu objedinjene \nzakonske regulative. Negdje se Upravni Odbor plaćao, negdje nije.  \n1  Tek kada dođe do izbora direktora vidjet ćemo kako će biti.  \nE  Kako mislite? \n1 Bit će još gore. Prvo što je taj Školski Odbor nakaradno postavljen. Zato što je većina \nljudi  koji ne znaju problematiku škole. 2 su iz reda nastavnika škole, a 3 su izvan škole, \ndruštveno politička zajednica, roditelji. Znači 5, uvijek mogu donijeti odluku koja ne \nodgovara školi. Oni imaju pravo glasa, moraju poštovati odluku , znači  ovo je organ \nkoji upravlja školom, a direktor rukuvodi školom. \nE: A, kako će djelovati direktor ako ministar/ica naredio/la,  na primjer, da traži pare, a \nrecimo Školski Odbor kaže da ne traži pare? \n1 Ne govorim sada o parama govorim o autoritetu. Mi u školi, dobro znamo \nproblematiku naše škole, a onaj ko dođe izvan škole, niti je zna niti je hoće da zna, niti \nga je baš briga puno. Može jednostavno bez ikakvih konsekvenci da opstruira, koći, \nznači da procesi ne idu. Jednostavno direktor može doći do nekih para ali jednostavno \nne može trošiti bez odluke Odbora (Školskog), a to može zakočiti nastavni proces, jer \nzaboga ne može se ofarbati učionica  bez odluke Odbora (Školskog)  i ne smije potrošiti \npare. Drugi, nema interes da radi đaba, on neće doći. Što da se radi. Nastavnika je 2 i \n \noni ne mogu donijeti Odluku. Istisnut je nastavnik iz Odbora, koji najbolje zna. Nekada \nsu bili Radnički Savjeti i to je po meni bilo dobro. Oni su i birali i smjenjivali direktora \nako ne valja, i kritikovali i falili i donosili Odluke, bio je dobar (Radnički Savjet). Bili \nsu predstavnici nastavnika i ne samo nastavnici već zaposlenici škole, i domar. Domar \nje i te kako znao kritikovati direktora škole, da kaže 'direktor je neodgovoran, nije vodio \nračuna, imao je para a nije kupio'. To je bio organ upravljanja. Imao je i predstavnike \nMjesne zajednice koja je imala interes za područje sa kojeg djeca dolaze .Današnji \ndirektor je blokiran, ne može da radi. Nema slobode, ne može trošiti sredstva bez odluke \norgana upravljanja. A, ministarstvo traži da se snađe i nađe načine i obezbjedi sredstva.  \n4 Jedino takmičenjima i javnim nastupima dokazujemo ko smo. U svemu tome kad \nuspješ, koliko se uloži energije, mi smo umorni. Pola raspusta koji imamo za nas je 1 \ndan. Toliko se borimo da ostvarimo ciljeve nastave, odgoja,  da sprovedemo sve te \ndolaske nevladinih organizacija. Mi se istrošimo do te mjere, da je dom, naša 4 zida \njedini način da se odmorim. Zašto mi nemamo zajedničkog ljetovanja, zašto nemamo \nzajednička zajedničkog zimovanja, zašto nemamo seminare, pa i mi smo ljudi!? \nProsvjetni radnik je mašina koja se veoma brzo istroši a kojoj puno treba za \nrehabilitaciju. Zašto se u tom smislu ne pokaže ta demokratija da smo mi ljudi, naša \nljudska prava su uskraćena. Mi smo jednostavno osobe koje nose sav taj teret na leđima. \nOd djeteta, roditelja, socijalnih, politike, politike općine, politike opće, realizacije \nnastavnog procesa.  Bez obzira na godine, meni je 48. ali se ja u duši osjećam kao da mi \nje 20. Ja nisam psihički stradala, ali šta sada moja kolegica koja počinje taj svoj radni \nvijek i ona poslije jednog takvog dana izađe, od problema i silnog  posla, kao drogirana. \nMi smo ljudi, gdje su naša ljudska prava? Je li to samo zato što smo mi korisnici \nbudžeta,  pa fala na tom. Mi smo ljudi koji treba da živimo. Plata koju zarađujemo, ne \nmože nam biti. Po čemu se prave razlike među nama, tu je izgubljen jedan nivo. Zašto \nkolega u Sarajevu da ima 10 ili 12 KM za dnevnicu? Ja se volim našaliti pa reći: oni \nmogu pojesti više. Gdje je naš regres. To je naše pravo. Gdje su naši regresi? Gdje su \nnaše plate? Zašto smo mi nemoćni? Nije istina da Sindikat ne traži. Traži, ko nas čuje, \nniko. Ljudi drže tufere u ušima kad se pojavi prosvjetni radnik. Zašto, zato što prosjetni \nradnik nije autoritet nego je učo. I to 'učo' nije izraženo s poštovanjem.  \n1 Zakon, kaže možeš kazniti nastavnika, a nemoj slučajno da ga nagradiš. Koja je to \ndemokratija? Samo da se ljulja (misli na promjene), a radio ne radio isti smo. Ona može \n \nda crkne od rada, a ja mogu biti 'lendohan' koji neću ništa uraditi jer mi je sasvim \nsvejedno da li će djeca naučiti. Istu plaću dobijemo, isti topli obrok, ona radi, ne može \nbiti nagrađena. Zato što je to neko tamo propisao. Stavio barijeru. Ne može, znači i onaj \nko radi i onaj ko ne radi. Nas drži ta ljubav prema djeci i njihov uspjeh. Naša kolegica \nkoja je non stop aktivna i interesira se kako dijete završi srednju školu, kakve je ocijene \nimalo, je li se upisalo, nije se upisalo itd. Znači, ne popušta, došla je druga generacija, i \nnju izvodi, ali misli i na onu koju je izvela prije 4 godine, i o njoj misli. Nama je ponos, \nkada čujemo da je dijete dobro u Medicinskoj. \n \n6. Možete li reći šta bi se trebalo promijeniti? \n3 Sistem nagrađivanja i kažnjavanja. Nemoguća je reforma bez materijalnih troškova. \n1 Izbor direktora i rukovodstva škole, da bude isključivo od strane zaposlenika škole, a \nne da bira tamo neko po tome što je ili nije simpatičan nekoj mjesnoj zajednici, ili \nnekom selu. Da li je rođen u Banovićima ili nije, da se isključi lokalizam. Da radnik \nsebi bira. Da čujemo od ministarstva koje su to konkretno promjene, da kažu to na TV i \nda najave taj dan. Kad znaju obavijestiti o svemu neka obavijeste školu, direktora i o \ntome. Na primjer: u ponedjeljak u 6.00 sati je emisija o reformi školstva, učestvuju iz \nZavoda, odavde, odande, vladine, nevladine organizacije, stranac Ashdone, da čujemo \nšta to ljudi kažu, kakva je to reforma, šta nas to očekuje, pojma nemam, pojma nema \nkolega šta ga očekuje naredne godine u devetogodišnjoj. Da daju minimum materijalnih \ntroškova. Ne finansiranje  od Kantona,  već postaviti obrazovanje na državni nivo. \nIsključiti Kantone, Federaciju. Plaću povećati. Ovo je nakaza sa RS i Federacijom, \nnakaza od države. Izvana kobajagi država, a unutra je nakaza. \n2  Izbaciti politiku iz škole. Ona je u školi, htjeli mi to priznati ili ne. Osnovati državni \nFond za finansiranje. Recimo prije pola godine, dali smo prijedlog za pedagoške \nstandarde Sindikatu, pedagoškom zavodu  i ministarstvu, svima zajedno. Međutim, mi \njoš uvijek nemamo odgovor da li su ti standardi usvojeni, prije pola godine smo dali \nprijedlog, i ništa. \n4 Da sve bude na državnom nivou, od programa, udžbenika. Ove kojekakve kantonalne \nljude za školstvo (ministarstva), sve da ide na državni nivo, i plata prosvjetnog radnika, \ni bilo šta, isti topli obrok , NPP i ostvarenje materijalnih troškova . I to je država. Koliko \nje država jaka, mjeri se po 'obrazovanju'. Jako obrazovanje, jaka država. I tu je sva \n \nmudrost svijeta. Kakve smo samo prije imali materijalne troškove! Imam osjećaj, da mi \nsve damo, i prijedlog za pedagoške standarde i drugo ali da to apsolutno niko ne pročita \ni da je to ostavljeno da bude onako kako je zamišljeno s njihove strane, e to je lažna \ndemokratija. Pitaš me za mišljenje ja ti ga iznesem i ti onda odeš i ispričaš što ti hoćeš, a \nne što sam ti rekla.  \n6 Finansijsko planiranje postaviti na državni nivo, konto za nabavku učila i sredstava \nsada (na nivou kantona) ne dozvoljava planiranje kapitalnih izdataka.  \n2 Uvijek se kasni s Odlukama.  Recimo prošle godine, digla se tolika frka oko \nudžbenika, autora. Roditelji ljuti na nas, mi ljuti na Pedagoški zavod, ovi na \nministarstvo, oni na Izdavaštvo. Svi smo ljuti jedni na druge, i kažu (ministarstvo) \nslijedeće godine u maju će se znati na TV i to sigurno, obećali su. Prije par dana dobili \nsmo akt, da se mi na aktivima dogovorimo koje ćemo udžbenike. Znači opet ništa \nkonkretno. Nema nikakve odluke konkretne. Opet je prepušteno nama da izaberemo \nudžbenike. Meni se možda ne sviđaju udžbenici koje je moja kolegica prošle godine \nkoristila. Ali ja ih moram koristiti zato što je roditeljima dosta plaćanja novih \nudžbenika, ne mogu reći, ja neću te udžbenike, kada roditelji mogu u pola cijene da \nplate stare udžbenike. Da se barem jednom usaglase ti udžbenici i konkretno donese \nodluka, koji izdavači i to na nivou države, ne na nivou Federacije ili Kantona. Imamo \nAgenciju za ocjenjivanje imamo Agenciju za NPP , šta te Agencije rade? \n6 Koja Agencija? Zar ima?  \n4 Neka je na državnom nivou. Svi ljudi koji su izdavali knjige, eto odmah su tim, svako \nod njih neka da svoj prijedlog ili učestvuje u izradi i ako treba da dobije pare. Ovdje nije \nu pitanju korupcija, to je jedna, reći ću Sicilijanskim žargonom 'mafija' . Ti svi ljudi koji \nsu dobili nekakve silne pare, a ko zna šta sve nije izdavano, roditelj treba da ima 1.500 \nKM za sve to što su izdali, lijepo je to što jesu, ali sada ih treba objedini u jedan tim -\nzakonski urediti tako da djeluju objedinjeno, institucionalizirati ih da bi radili i štampali \njednu knjigu na nivou države.  \n1 Nijedan autor nije usaglasio sa NPP i izdavač doslovce kaže 'vidi budale šta je \nnapisao'. Udžbenik ne treba da bude težak djetetu.  Imat ćemo bolesne generacije. Djeca \nidu sa 15 - 12 kg,  šta će mu to. \n2 Na primjer udžbenici za bosanski jezik broje 5 knjiga: radna sveska, kultura \nizražavanja, čitanka, naš jezik i sveska za lektiru.  \n \n4 Nama je jednostavnije, kroz kabinetsku nastavu, da dijete nosi bilježnicu kući, a \nudžbenik da mu ovdje ostane, da radi po tom udžbeniku, da otkriva, da čita.  \n3  I na fakultetu govore različito, jedni govore da se piše tačka iza titule drugi ne ... \n2 Recimo ne priznaju se ispiti iz Sarajeva ovdje i obrnuto. Djevojke iz Sarajeva idu sa \nmnom u Mostar zato što neki njihov profesor traži da ponovo polažu istu metodiku na 3 \ngodini koju su istu kod tog istog profesora polagali i položili, to je apsurdno u našem \nškolstvu. \nE:  Želite još nešto dodati da bi trebalo promijeniti? \n5 Više da imamo informacija.  \n3 Ne može se ići u reformu bez praška, kemikalija, grede u sali, lopte, dakle nastavnih \nsredstava. \n1 Reforma države.                     \nE: HVALA. \n \n \n       \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n   \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nPrilog 10    Struktura uzorka \n \nR. \nbr. \nProfil  \nGodina staža \nGodina \nstarosti \nPol \n \nDirektori \n \n \n \n1. \nNastavnik tehničkog odgoja – predmetna \nnastava - škola A \n13  kao direktor + \n11 kao nastavnik \n  \n51 \n \nM \n2. \nNastavnik bosanskog, hrvatskog i srpskog \njezika - predmetna nastava – škola B \n1  kao direktor + 21 \nkao nastavnik \n \n44 \n \nŽ \n \nNastavnici škole A \n \n \n \n1. \nNastavnik razredne nastave - Trener za \nobuku PZ  \n7 \n28 \nŽ \n2. \nNastavnik razredne nastave - Trener za \nobuku PZ \n7 \n27 \nŽ \n3. \nNastavnik biologije - predmetna nastava - \nTrener za obuku PZ \n \n30 \n \n53 \n \nŽ \n4. \nNastavnik  bosanskog, hrvatskog i srpskog \njezika - predmetna nastava - Trener za \nobuku PZ \n \n29 \n \n51 \n \nŽ \n5. \nNastavnik matematike - predmetna nastava \n26 \n49 \nM \n6. \nNastavnik tjelesne kulture - predmetna \nnastava \n35 \n58 \nM \n \nNastavnici škole B \n \n \n \n1. \nNastavnik biologije - predmetna nastava \n20 \n45 \nM \n2. \nNastavnik razredne nastave \n10 \n32 \nŽ \n3. \nNastavnik razredne nastave \n7 \n28 \nM \n4. \nNastavnik muzičke kulture - predmetna \nnastava \n28 \n52 \nŽ \n5. \nNastavnik razredne nastave \n20 \n48 \nŽ \n6. \nNastavnik likovne kulture - predmetna \nnastava \n3 \n27 \nM \n \nSumarno škola A \nNastavnici  \nUkupno \ndo 10 godina staža \n2 \ndo 20 godina staža \n0 \ndo 30 godina staža \n3 \npreko 30 godina staža \n1 \nProsjek godina staža \n23,33 \n \nSumarno škola A \nNastavnici – polna struktura \nUkupno \nŽ \n4 \nM \n2 \n \n \nSumarno škola B \nNastavnici  \nUkupno \ndo 10 godina staža \n3 \ndo 20 godina staža \n2 \ndo 30 godina staža \n1 \npreko 30 godina staža \n0 \nProsjek godina staža \n16,66 \n \nSumarno škola B \n \nNastavnici – polna struktura \nUkupno \nŽ \n3 \nM \n3 \n \nSumarno za škole \n \nNastavnici  \nUkupno \ndo 10 godina staža \n5 \ndo 20 godina staža \n2 \ndo 30 godina staža \n4 \npreko 30 godina staža \n1 \nProsjek godina staža \n20 \n \nSumarno za škole \n \nNastavnici – polna struktura \nUkupno \nŽ \n8 \nM \n4 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nOBVLADOVANJE SPREMEMB SISTEMA \n          IZOBRAŽEVANJA TUZLANSKOG KANTONA \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDepartment of Education \nthe Manchester Metropolitan University \n \n \nJulij 2006 \n \n \n \n \n \n \n \n \n     1    UVOD \n \nTrend današnjega poslovanja je rastoča globalizacija tržičta blaga in storitev po \nvsem  svetu, na katero znatno vpliva: ekonomska, tehnološka, politična in socijalno-\nkulturna sfera (Drucker, 2000). Vpliv razvoja tehnologije na področju komunikacij, je \nvnesel revolucionarne spremembe v poslovanje na širšem geografskem prostoru. Ker je \nza globalno poslovanje neobhodno znanje, ravno  tako, v moderni ekonomiji postaja \ncentralna investicija (Drucker, 2000). Visoke investicije v znanje, s strane vlade, \nistočasno zahtjevajo ekonomsko opravičenost: med ulaganji v znanje in njihovimi \nrezultati v znanju. Taka zahteva, pripelje do razmišljanja in vprašanja o efikasnosti \nvlade in ureditve novih odnosov politične strukture družbe, kakor tudi položaj in vloga \nposameznika v njej. Po Drucker-u (2000:260), ta zahteva se lahko reši z \ndecentralizacijo, skozi prožanje organizacijske neodvisnosti insitucij. Po njemu, vsaka \norganizacija, mora v svoje strateške cilje uključiti tudi globalno konkurenco (Drucker, \n2001:67) s katero se posameznikom, intelektualnim delavcem, vsiljujejo nove zahtjeve, \nkot  so: odgovornost za lastni prispevek; stalna inovativnost; neprestano učenje in  \npoučevanje. Tako intelektualni kapaciteti resursov postanejo ključni marker.  \nizobraževanje, pa prva vrednost v izbiri modernega človeka (2001:142).  \n \n1.1  Izobraževanje v BiH \n \nJavno izobraževanje v BiH zavzema posebno mjesto v času Avstro Ogarske, ko \nse odpirajo javne Gimnazije, šole za učitelje in tehničke škole. Oblikovanje javnega \nizobraževalnega sistema se  nadaljuje po drugi svetovni vojni v okvirju Federalne \nRepublike Jugoslavije. V tem obdobju se ukinjajo privatne in religiozne šole. \nIzobraževalni sistem Jugoslavije obeleži  1decentralizacija, specifičnih izobraževalnih \nsistemov vsake federalne enote (republike)', kar je po mnenju Zgage (u Koren, 2002:5), \nveliko prej kot so začeli globalni trendi decentralizacije. Do 1990. leta struktura \nizobraževalnega sistema Bosne in Hercegovine se ni veliko razlikovala od struktur \ndrugih republik Jugoslavije.  Predstavljala jo je predšolska, osnovna, srednja, in visoka \nizobrazba.  \nV 1990./91. šolskem letu je ena tretina prebivalstva BiH aktivno sodelovala v \nizobraževanju. Takratni izobraževlni sistem je dizajniran  v enopartijskem političkom \n \n \n \nsistemu. Prve več strankarske  politične volitve so  bile1990. Strateška usmeritev tega \nobdobja je bila zasnovana na gradnji efikasnega izobraževalnega sistema in njegovega \npribliževanja Evropskim in svetovnim trendom. S pojavo vojne se prekinja  \nimplementacija te strateške smeri (Educato in The Federation of Bosnia and \nHercegovina; Federalno Ministarstvo izobraževanja, znanosti, kulture i športa, Sarajevo, \n2000). \n \n1.2  Vpliv politike na šolstvo \n \nMed aprilom 1992. in decembrom 1995. BiH preživlja vojno obdobje, tekom \nkaterega  50% populacije menja kraj prebivanja. Ogromna zguba, nematerijalna in \nmaterijalna, je povzročila  individualne in družbne motnje. S Podpisovanjem \nDejtonskega sporazuma 1995. BiH se je struktuirala v dve entiteti: Federacijo Bosne in \nHercegovine (FBiH) in Republiko Srbsko (RS). Administrativno, FBiH se dijeli  na 10 \nKantonov. Toda od leta 2000, iz RS je izvzet in uspostavljen distrikt Brčko, z lastno \navtonomijo (Vspodbujanje debate:  Ali BiH spoštuje svoje mednarodne obveze na \npodročju izobraževanja-vprašanja za prebivalce BiH, OSCE, Mission to Bosnia nad \nHerzegovina, 2005).  \nUstava BiH (www.ustavnisud.ba) vsebuje jasne odločbe s katerimi urejuje \npristojnosti na državnem nivoju. Obveza  države in obeh entitet je, da zagarantirajo in \nzaščitijo pravico do izobrazbe katera ima prioriteto nad vsemi domačimi zakoni. Vse \npristojnosti in funkcije, katere niso izrecno dodeljene institucijam  državnega nivoja, \nspadaju v pristojnost institucij teh dveh entitet. \nV skladu z Ustavo RS (www.vladars.net), pristojnosti na področju izobrazbe so \n'centralizirane' na nivoju entitet in  jih opravljajo republiški in občinski organi. Glavne \nupravne in strokovne funkcije v predšolskem, osnovnem, srednjem, i visokem \nizobraževanju opravljata Ministarstvo prosvete in kulture in Republiški pedagoški \nzavod. Občine so pristojne za financiranje prevoza učencev, prehrane in namestitve. \nZ ustavo Federacije (www.fbihvlada.gov.ba) 'decentralizacija' pristojnosti na \npodročju izobrazbe se prenaša na štiri nivoje avtoritete: federalni, kantonalni, lokalni - \nobčine, in šolo. Federalni nivo ima vlogu kooperacije i koordinacije med kantoni, toda \nbrez garantiranih mehanizmov zaščite pravic tega nivoja, kar onemogoča vodenje \nkonstruktivnega dialoga med vsemi nivoji. Vse bistveno odločanje je prenešeno  na \n \n \n \nKantonalne nivoje v ruke deset ministrov izobraževanja. 'Centralizacija' moči autoritete \nna kantonalnom nivoju, karakterizira se s slabo kooperacijo med kantoni. Njihova \norganizacijska struktura je podobna Federalnemu Ministrstvu, razen ker se jim  dodajo \ninštitucije Pedagoških Zavodov kot del organizacijske strukture. Pristojnosti občin so \nkot tudi v RS vezane za pristojnosti financiranja prevoza učencev, prehrane in \nnamestitve.  \nDirektna posledica močnega trenda centralizacije oblasti na Kantonih in v \nentiteti RS, posebno na področju fiskalne politike, (čl.4 Ustave FBiH in čl.68 Ustave \nRS) ima zelo negativne posledice na možnost in sposobnost lokalnih organov oblasti, da \nadekvatno zadovoljijo potrebe in zahteve lokalnega prebivalstva. Poseban problem \npredstavlja pomankanje komunikacij med lokalnimi organi oblasti z ene strani, ter \nkantona in entitete na drugi strani, posebno v procedurah kreiranja in sprejemanja \nzakonov in drugih predpisov centralne oblasti katerih  se direktno dotikajo (Europsko \npovelje o lokalni samoupravi, OSCE Misija v Bosni i Hercegovini in Svet Evrope, \nSarajevo, 2003).  \nFunkcije šolskega menadžmenta, v obeh entitetih, so razdeljene  med šolske \nodbore; administrativne autoritete in šolskega direktorja. Šolski odbor tvorijo \npredstavniki staršev,  njihovo število pa varira od kantona do kantona tudi v RS. Šolski \nmenadžment je odgovoren kantonalnemu ministru v FBiH ali entitetskemu ministru v \nRS (www.oscebih.org).  \nIzobraževalna struktura sistema obeh entitet je naslednja: predšolstvo, osnovna \nšola, srednja šola, visoka izobrazba. Nasplošno se struktura  ni spremenila v odnosu na \ntisto katera je bila pred vojno (prilog 2). \nSistem izobraževanja je v celoti precej razkosan, na nekaj podsistemov (RS, \ndeset kantonov FBiH, federalni nivo, Brčko Distrikt, med entitetski nivo, in nivo države \nBiH). Institucionalno gledano, s temi podsistemi upravlja skupno 23 organizacij. To \nštevilo zajema Agenco za standarde i ocenjevanje (ASO), katera funkcionira na \nmedentitetskem nivoju, 13 ministrstev, Oddelek za izobraževanje BD, osem pedagoških \nzavodov na entitetskem in kantonalnem nivoju (prilog 1). \n \n \n \n \n \n \n1.3  Reforma izobraževalnega sektorja  \n \nReforma izobraževanega sektorja, je štartala z dokumentom 'Srednjeročna razvojna \nstrategija BiH 2003-2007' (Srednjoročna razvojna strategija Bosne in Hercegovine \n2003.-2007.; Senat ministrov, Vlada Federacije in RS, Urad koordinatorjev BiH ). S tem \ndokumentom,  so povdarjene slabosti izobraževalnega sektorja:  \n§ veliko število zakonov kateri regulirajo to področje,  \n§ popolnoma zanemarjeno znanstveno-raziskovalno delo,   \n§ učni načrti in programi neprilagojeni zahtevam Evropske skupnosti,  \n§ visoka stopnja politizacije izobraževalnega sistema,  \n§ prelamanje ingerenc med ministrstvom izobraževanja in pedagoških zavodov, \n§ nesklad med inicijalno izobrazbo učiteljev in dejanskimi potrebami učne prakse, \n§ uspostaviti sistem pouka in izpopolnjevanja učiteljev potom programa za pouk \nmentorjev in ustanoviti institucije za pouk učiteljev.  \n2003. leta je sprejeta 'Skupna strategija za modernizacijo osnovne in splošne srednje \nizobrazbe v Bosni in Hercegovini' (Izobraževalna področja BiH in EC-TAER, Program \nEvropske Unije, 2003)  s katero se povdarjajo nameni reforme izobraževanja: \n• reorganizacija šolskega sistema zaradi njegovega bolj efikasnega prispevka \nekonomskemu okrevanju dežele; \n• \nmodernizacija \nali \nreorganizacija \nšolskega \nsistema \nkot \nosnovne \npodpore \ndemokratičnemu razvoju v deželi; \n• modernizacija ali reorganizacija šolskega sistema kot osnovne podpore bodoči \nevropski integraciji dežele. \nKozi dokument Okvirni zakon o osnovni in srednji izobrazbi v Bosni in \nHercegovini (FMONKS, Sarajevo in RS, Banja Luka, 2004) so utemeljeni  osnovni \nprincipi in standardi za organizacijo in funkcioniranje predšolske, osnovne in srednje \nizobrazbe, ter ustanavljanje in funkcioniranje institucij katere garantirajo izobraževanje \nv BiH. V skladu z odločbami tega zakona, entitetami, kantoni in Distriktom Brčko s še \nnaprej  regulirali vprašanja upravljanja v šolah, uključno z odnosi med šolami in javno \nupravo.  Državnemu Ministrstvu civilnih poslov je dodeljena  pristojnost za preverjanje \nizvedbe tega zakona. \nOSCE vodeč proces, ki ima za cilj uspostavo enotnega izobraževalnega sistema \nna nivoju države Bosne in Hercegovine,  postavlja kot ključni izziv garantiranje \n \n \n \ndelotvorne reforme izobraževalnega sistema vseh nivojev BiH kot strateške komponente \nokrevanja družbeno-ekonomskega sistema u celoti. Vse zahteve  reformskih sprememb \nBiH, navedenih dokumenatov, so usklajeni  z zahtevami Evropske Unije (Lisabon, \n2000; Bolonja, 1998; Bruxelles, 2000; Kopenhagen, 2002). Med zahtevami so posebno \npovdarjeni 'trije' elementi kateri so tipični za današnje izobraževalne reforme po celem \nsvetu: decentralizacija; privatizacija i efikasnost poučevanja in učenja.  \n \n1.4 Moje izkušnje \n \nNa področju entitete FBiH, Tuzlanski Kanton (TK) je geografsko in \npopulacijsko najveći kanton (www.fzs.ba). V  skladu z zahtevami reforme , so v tem \nkantonu povdarjeni  novi zakoni za predšolsko, osnovno i srednjo izobrazbo. Sprejeti so \nnovi kurikulumi, katere spremlja kontinuiran pouk učiteljev z uporabo nove \nmetodologije dela z učenici. Začel se je izvajati pouk   javne administracije v šolskem \nmenadžmentu. Uveden je nov način finansiranja šol i dr.  \nPozitivna ocena OSCE-a o temm kantonu v smislu da efektivno izvaja reformske \nspremembe (Poročilo, OSCE, Sarajevo, 2005), je pritegnila  moju pozornost. Postavila \nsem sebi vprašanja: Ali resnično obstaja sprememba? V čem je ta sprememba?   \nNa podlagi iskušenj sem se naučila, da je za vsako spremembo potrebna \nodgovarjajoča situacija in čas, da bi jo ljudje sprejeli. Za spromembo je potrebna tudi \npodpora in pritisk vseh nivojev, da bi se preskrbela in postala vdržna. In, kar je zelo \nvažno, nobena sprememba se ne dogaja brez razvitega efikasnega sistema povratnih \ninformacij, recipročen odnos informiranja dveh strani in diseminacija vidnih rezultatov \nkozi produkte so temeljni. Iz mojega zornega kota, proces sprememb v BiH se odvija \npočasi najbolj zaradi izolacije prebivalcev tako v zunanji, z ozirom  na svet kakor tudi \nnotranji z ozirom  na entitete, kantone, ob,ine, čemur v veliki meri doprinaša tudi \nvladajoči politični ambijent.  \n \n1.5 Namen tega dela  \n \nObvladovanje sistemskih sprememb na TK me posebno zanima zaradi njihove \nvelike intenzitete in obsega uvajanja, s ciljem izpolnjevanja zahtev danih v dokumentu \n'Reforma izobraževalnega sistema Bosne in Hercegovine' (2003.).  Do sedaj, nisem \nnašla da bi se nekdo lotil raziskave  uvedenih sistemskih sprememb na področju TK v \n \n \n \npreteklih dve letih. Namen mi je, da kozi globljo analizo, kozi soočenja prakse ni \nteorije, raziščem spremembe v šolah, katere so del izobrađevalnega sistema,   rezultate \nraziskave pa ponudim izobraževalnim oblastem in šolam.  \n \nCilji raziskave so: \n1. Preštudirati sodobno izobraževalno literaturo na področju uvajanja in \nobvladovanja sprememb.  \n2. Raziskati kako zunanje spremembe vplivajo ter ali vplivajo na spremembe v \nizbranih šolah. \n3. raziskati kako zaposleni v teh šolah  doživljajo implementirane spremembe. \n4. Soočiti teoretična razmišljanja z rezultati raziskave in izvleči nekatere zaključke \nin priporočila za izobraževani sistem Tuzlanskog Kantona. \n \nOmejitve ki se pojavljajo:  \n• \nVsaka šola je  primer za sebe. \n• \nGloblji vpogled v samo dve šole ne omoguča generalizacijo. \n• \nNi moguče raziskatiti vse aspekte Sprememb \n• \nNa spremembe vpliva vrsta faktorjev kateri so morda skriti. \n• \nTrenutna slika procesa če je poenostavljena ali preuveličana lahko privede do \nnapačno izvedenega zaključka. \n• \nKot raziskovalec moram paziti, da me moj položaj in zaključki ne \nobremenjujejo. \n \n1.6 Vsebina dela   \n  \nObvladovanje sprememb  se lahko proučuje z več aspektov, kot je vreme, okolje, \norganizacija, vodenje (Stoner; Freeman; Gilbert,1995; Joyce, 2000). Večina avtorjev \ntrdi, da so spremembe v naši civilizaciji vse hitrejše in bolj dinamične (Minzberg, \n1989). Z aspekta organizacije vzroki sprememb so v notranji in zunanji okolici, tako da \ngovorimo o obvladovanju sprememb izven in znotraj organizacije, kar vključuje: \nvsebino, ljudi in procese (Anderson i Ackerman Anderson, 2001). V transformaciji \norganizacije, vsa tri področja morajo biti integrirana v prehodu od toga kje je danas, in k \nnjeni izbori kje želi biti v bodočnosti (Everard, Morris, Wilson, 2004; Paton, \nMcCalman, 2000; Clark, 1996). Obstoj organizacije v 21. stoletju, je odvisen, ne samo \n \n \n \nod njene prilagojenosti, temveč, tudi njene 'usmerjenosti' z vidnimi in učinkovitimi \nspremembami, tako izven tako tudi znotraj organizacije, katerim kaže svojo korisnost \n(Hargreaves i Hopkins, 2001).  Veliko avtorjev povdarja, da je v današnjem času \npolnem paradoksov, zelo važan stalni reinžinjering procesa ali organizacijskega \nizboljševanja procesa (Stacey, 1997; Senge, 2001). V šoli, stalno izpoboljševanje je v \nozki zvezi z 'uspešnejšim' in ' bolj efikasnim' doseganjem ciljev (Sallis, 1996; \nSergiovanni, 2001). \nKreiranje izobraževalnega sistema na zahtevah družbenega 'znanja' postavlja \nkrucijalno vprašanje o 'strukturi šolske organizacije' katera mora odgovoriti vplivom \nvlade in profesionalnosti (Drucker, 2000), kar predstavlja izrazito komplicaran proces ki \nzahteva mobilizacijo, koordinacijo in fuzijo več komponent (Fullan, 2000). Ker pa je \ninterakcija ljudi dinamičen in živ proces kateri se zelo težko kontrolira znotraj \norganizacije, zato veliko avtorjev povdarja važnost avtonomije šole (Haynes, 2003), \nposebno če govorimo o kreiranju inovacij, katere se ne morejo kar tako kopirati iz ene v \ndrugo organizacijo (Koren, 1999). V procesu izvajanja sprememb in konverzije znanja, \nso direktorji  krucijalni za uspešno implementacijo sprememb v šoli (Stoll in Fink, \n2000; Caldwell in Spinks, 1993; Lyytinen, 2005).  \nTa teoretična razmišljanja o spremembah so pobudila  moj interes za njihovo \nraziskavo v šolah Tuzlanskega Kantona kozi emotivno stran doživljaja sprememb pri  \nljudeh v teh šolah.  \n  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n2   TEORETIČNA RAZMIŠLJANJA O SPREMEMBAH \n \n2.1  Teorija sprememb  \n \nZ analizo sprememb v literaturi sem se fokusirala  na teorije menadžmenta  \nkatere komentirajo vpliv dinamike  odnosov  in pogojev v uvajanju sprememb (Stoner; \nFreeman; Gilbert, 1995), katere s časom, privedejo sistem do kompleksnosti – reda ali \nkaosa – nereda (Haynes, 2003). Nova ekonomija zahtjeva drugačno ureditev javne \nuprave v okvirju sistema, s katerim se povečuje vloga odgovornosti posameznika za \nodločanje in osebni profesionalni razvoj (Drucker, 2000), kar pogojuje konkurenčnost, \nin večji pojav odpora in konflikta ljudi pri uvajanju sprememb. \n \n2.1.1   Teorija dinamičnega angažmaja  \n \n21. stoljetje je prineslo  modernim organizacijama intenziven pritisk časa, kateri \nzahteva novejši, bolj dinamičen angažma obvladovanja ljudskih odnosov in hitrejše \npresojanje pogojev za spremmbe. Nasproti statični nezainteresiranosti za spremembe, \ndinamika uključuje neprestano rast aktivnosti za spremembe in intenzivno uključenost z \ndrugimi kozi angažmane (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 49). Ta teorija, po avtorjih, \nuključuje šest različnih in bistvenih področji, kot  so:  \n• Novo organizacijsko okolje  \n• Etika in družbena odgovornost    \n• Globalizacija in menadžment  \n• Inventivna in reinventivna organizacija   \n• Kulture in multikulturalnost   \n• Kvaliteta   \n \nNajvečja diskontinuiteta moderne družbe je v spremenmbi pozicije moči znanja. \nNova družba rabi ne samo 'človeka' kateri lahko vstvarja nova znanja, temveć tudi \n'kalfo' kateri znanje pretvarja v vsakodnevna dejanja. (Drucker, 2000: 358). O agensih \nin kretanju procesa sprememb tolmači tudi teorija kaosa in kompleknosti. \n \n \n \n2.1.2  Teorija kompleksnosti in teorija kaosa: red in nered \n \nTeorija kompleksnosti in kaosa, se je razvila  v zadnjih dveh desetletjih, ter \npritegnila  mojo pozornost zaradi upočasnjene dinamike angažmaja v času med \nprirodnimi in družbenimi vedami. V prirodi, so spremembe  neizbežne, ter jim \nponavljanje določenih dogodkov omogoča  znanstveno raziskavo. Medtem, v družbenih \nvedah, je danas, velika  nesigurnost in teža v razumevanju obnašanja ljudi in njihovih \ninterakcij (Haynes, 2003: 30). Ali je možno ponoviti določene dogodke pri ljudeh, če so \nse zgodili v drugem času in pogojih? (Fullanu, 2000).  Če želimo izboljšanje v \norganizaciji, kako stratežko načrtovati in voditi načrt? (Mintzberg, 1998). znotraj \norganizacije, lahko izvedemo spremembe z uporabo naše notranje moči za obvladovanje \nslabosti in za napredek organizacije. Spremembe prožajo organizaciji enako  možnosti \nkakor tudi, grožnje iz zunanje okolice. One lahko utrujajo, toda prisotnost sprememb je \nvidna  v naših vsakdanjih aktivnostih (Haynes, 2003: 3 \nNavedene teorije govorijo,  da je v našem interesu tveganje, živeč in učeč na \nsamem robu kaosa, postavljajoč balans med preveč in premalo strukture, \nsamoorganizirajuči sistem z menjanjem informacij kozi interakcijo (Fullan, 2000: 12; \nHaynes, 2003: 40). Fullan (2000) povdarja, da proaktivni odnos  organizacije naspram \nspremembam potrebno: grajenje sebe in sodelavčeve kulture katera z informiranjem in \ngeneriranjem idej razvija uspešno učečo skupnost skozi recipročne odnose z okolico \n(2000: 80). Morano  voditi računa o kompleksnosti prenosa v kopiranju inovacij, ker so  \none produkt drugih ljudi in pogojih v katerih so funkcionirale, na koncu, uspešne \ninovacije zahtevajo po trenutnih pogojih lastno reformiranje. Reforma zahteva več \nistočasnih inovacij, katere so odvisne od razvitosti lokalnih kapacitet. Kar je \nkompleksen problem, ker je 'vsaka lokalna situacija v določeni meri enkratna' (Fullan, \n2000: 64-5). \n \n2.1.3  Definiranje sprememb v javnem sektorju \n \nMorrison (2003) difinira spremembe, kot 'stalni in dinamični proces rasti in \nrazvoja  katere uključuje tudi potrebo reorganizacije.  Ta proces transformiranja se vodi \nz notranjim ali zunanjimi napori, dejanskih vrednosti izhoda prakse, in vključuje \nposameznike, skupine ali institucijo' (2003: 13). Kadar govorimo o javnem sektorju, na \n \n \n \nnjegovem vrhu so menadžerji - ministri - kateri razmišljajo o strateški viziji in načrtih. \nSrednji menadžment - so direktorji šol kateri razmišljajo o stratežki viziji in operativnih \nnačrtih ter, ljudi na prvi črti - so učiteljii kateri razmišljajo o operativnih načrtih. \nNov model javnega menadžmenta postavlja nove odnose med vlado, javnimi \nservisi in javnostjo. Ključni procesi javnega sektorja so priprave in vodenje strategije \nsprememb (Haynes, 2003:11-2; Joyce, 2000: 39). \n \n2.1.4  Odločanje ni profesionalizacija  \n \nPo Drucker-u (2000) je odločanje v zvezi z nivojem moči odločanja, ter s tem v \nzvezi tudi odgovornost vsakega posameznika za lastne odločitve in profesionalni razvoj. \nKljučno mesto v nivojih menadžmentih ima direktor šole. Ko govorimo o vodenju \nsprememb v šoli, danas so skupno prinašenje odločb in profesionalizacija učitelja  \nključni  elementi  za restruktuiranje šole. V tradicionalni šoli, je direktor  imel več \nvpliva pri odločanju celotnega vodenja šole, dočim je vpliv vodstva učitelja bil \nneodvisen na šolu. Medtem, oba vodstva, skozi njihovo delno preklaplanje, največ \nvplivajo na aspekte šole. Direktor v kontaktu z ministrstvom, mora načrtovati \nizboljšanje strukture in organizacije, misije in kulture šole. Dočim učitelji, kot \noperativni izvajalci, morajo 'skozi odprto in iskreno komunikacijo s kolegi, z uporabo \ntehničnih in organizacijskih spretnosti, izboljšanja programov na podlagi širšega znanja \nizobraževalnih subjektov, lokalne skupnosti in učencev šole' (Leithwood; Jantzi;  \nSteinbach, 1999: 128). Pogosta prepreka v razvoju učiteljevega vodstva je izolirana \nprofesionalna  kultura šole. Profesionalna izolacija učiteljev omejuje dogodke z novimi \nidejami in boljšimi rešitvami, vodi k stresu v smislu hitrosti akumulacije spoznavanja in \nocjenjevanja dogodkov, in občutka nekompetentnosti. Profesionalna izolacija izaziva \nodpor za inovacije pri poučevanju \n \n2.1.5  Odpori ni konflikti \n \nOdpor je prirodna emocionalna reakcija na spremembe. Predvsem, izhaja iz \nstrahu od neznanega in od ukinjanja obstoječega stanja (Paton; McCalman, 2000: 47). \nVse opiranje spremembam  ne moremo eliminirati vendar se na njih vedno lako vpliva. \nPogosto  ključ za odpiranje vrat spremembam je uspešna komunikacija. Nujna domneva   \n \n \n \ndolgoročnega obstoja je predstavljanje spremembe v pozitivnem smislu (Paton; \nMcCalman, 2000). Avtorji povedo, da uspeh organizacije prihaja od zadovoljnih \nklijentov kar proizvaja motivirane ljudi. Potencijalno v vsaki organizaciji obstajajo \nkonflikti. Oni se pojavljajo vsakodnevno,  njim pa je potrebno pristopiti v razvojnem \nsmislu organizacije (2000: 120). \n \n2.2  Teorija organizacije in sprememba   \n \n2.2.1   Zaprti ni odprti sistem  in spremembe    \n \nObstajata odprti in zaprti sistem za spremembe organizacijskih odnosov z okolico \n(Morgan, 1986; Bush, 2003). Z aspekta vpliva okolice na spremembe, je pomembna  \nMorgan-ova (1986: 15) delitev organizacij na:  \n• Mehanične  \n• Organske \n• Učeče \n• Kulturalne \nMehanične organizacije uvajajo in razvijajo inštrumente ali mehanizme, katerim, \npo prirodi vrste, omogočajo nekakšno ciljno delovanje v katerem se več ali manj \nignorira vpliv okolice (Morgan, 1986: 15). Tak zaprti sistem organizacije ne pojmuje \nsvobodo informacij in energije, kar je v nasprotju z ljudskimi sistemi kot prirojenimi \nodprtimi organskimi sistemi. Primer zaprtega ljudskega sistema je avtoritarna vlada s \ntrdimi operativnimi procedurami, katere pogosto tretira ljudske sisteme organizacij, kot \nzaprte sisteme z rigidnim postavljanjem umetnih omejitev med njimi in njihovo okolico \n(Anderson i Ackerman Anderson, 2001: 116). V  takih organizacijah je zelo  težko \nizvajati spremembe katere prihajajo iz dinamičnega okrožja okolice. \nNaspram njih organske organizacije delujejo kot organizmi, ter se predstavljajo \nz odprtostjo za potrebe okolice, posameznikov, skupine in organizacije v celoti. \nOrganizem ima kompleksen sistem, ki se stalno menja in obnavlja z ustavljanjem \ninformacij in energije v odnosih z okolinco.  Kar pa je, po Morgan-u (1986: 40) osnova \nza  samovzdžnost organizacije. Avtor, dodaja  tudi elemente homeostaze kozi \nzadrževanje kompleksnega sistema kot celote. Odprti ljudski sistem uključuje bogatstvo \n \n \n \nrazličnotsti kozi fleksibilno partnerstvo z drugimi, nenehno izboljšuje ekipe, šolske \nskupnosti, demokratiče vlade, poslovanja, uporabo web-a širom sveta, kar ukazuje na \naktivne spremenbe med ljudskim sistemom in njegovo okolico (Morgan, 1986; \nAnderson i Ackerman Anderson, 2001). 'Kapaciteta evoluiranja organizacije' je odvisna \nod sposobnosti zagovaranja sprememb in možnosti katere okolica posjeduje (Morgan, \n1986: 41). \nSistemski pristop tretira organizacijo med medsebojno povezanimi in združenimi \ndeli smiselnih vsebin. Paton in McCalman (2000) omenjata, da sistem z vnaprej \ndefiniranimi cilji mora biti v zvezi z ostalimi sistemi iz okolice, kar pomeni, da vsi \nmorajo imati interes v uresničevanju cilja. Prav ta razdelitev interesa garantira uporabo \nsistemskega pristopa. Kateri koli sistem, ki je odvisen od aktivnosti drugega, mora biti \nusmerjen v luči sodelovanja (2000: 76-8). V kateri koli sredini sistemi in njihovi \nnotranji elementi imajo tudi individualne in kolektivne meje. Sredine s sprembami so \nzdružene  direktno in indirektno od vpliva in povezanosti vseh sistemov in podsistemov \n(Paton; McCalman, 2000: 78-9). Močan javni izobrazoževalni sistem je temeljni kamen \nza meščansko, in prosperitetno demokratično družbo (Fullan, 2003: 3).  \n \n2.2.2  Struktura inovativne organizacije \n \nZa odprt sistem je potrebna  tudi odgovarajajoča strukura odnosov med ljudimi, \nkatera 'izraža načine na katere se individue obnašajo ena z drugo v izvajanju vrste \norganizacijskih ciljev' (Bush, 2003: 39). U dinamičnem okolju, katero je nepredvidljivo, \norganizaciji odgovarja tak model strukture katera je prilagodljiva. \nTaka struktura, odgovarja multidisciplinarnim projektnim skupinam, katere \ndelajo skoz specifične projekte. Za inovativno organizacijo, poleg navedenih \nkarakteristik so potrebne  še: jasne naloge, decentralizirana moč, sofisticirani tehnični \nsistemi, vzdrževanje organizacije mlado. Inovativna forma, take organizacije, najdejo v \npotrebah klijenata, katere so v  dinamičnem okolju nepredvidene. Skupinsko delo \nrazličinih ekspertov dovoli inovativni organizaciji da neprestano odgovarja na \nkompleksnosti, nepredvidenega okoljja. (Mintzberg, 1989: 209). Sinonimi za inovativno \norganizacijo so reinžinjering, zadeva pa 'redizajniranje in kreiranje procesa po vrednosti \nklijentov' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 172), ter 'učeča organizacija'. Po Seng-eu \n \n \n \n(2001: 7-8), za učečo organizacijo, katera se ne 'reformira' navzven, temveč znotraj \nsame šole,  je ključnih pet disciplin: \n•  Učiteljski personal: kreira lastno vizijo, boljše volitve in rezultate. \n•  Deljenje vizije: skupen smisel (učiteljev, administracije in delavcev   \n     šole). \n•  Mentalni modeli: spretnost refleksije se fokusira na razvoj percepcije in  \nsposobnosti napredovanja tako lastnega kot tudi drugih posameznikov. \n•  Skupinsko učenje: kozi skupinsko interakcijo. \n•  Sistemi razmišljanja: ljudje se učijo boljše kozi medsebojno efektivno delitvijo in \nrazumijevanje sprememb in posledic aktivnosti. Ustanovi  se na teoriji \nkompleksnosti in sistemu povratnih infomacij – razvoj na konstruktivnih  \nspremembah. \nSenge (2001: 11) povdarja, da ni zadostna samo razdelitev dela za učenje temveć, da se \nmora uspostaviti sodelovanje z interakcijo vseh nivojev. \n \nKultura učeče organizacije  \n \nOrganizacijska kultura ali družbena (šolska) klima katera se v njej ustvarja, \nspada med, najvažnejše faktorje za efikasno uporabo inovacij  organizacij (šoli) \n(Tavčar, 2000; Morrison, 2003).  Močna organizacijska kultura pomeni, da člani \norganizacije resnično trdo zastopajo nekatera načela, neketere skupne vrednosti, katere \nso  bistvo njihove organizacijske kulture (Vila, 1994: 346). Proces spremijanja kulture \nje počasen in riskanten, ker sili na spremembo možnosti in sprejemanje drugačnih \nvrednosti, kar razumeva prenos teh vrednosti v karakteristične obrasce obnašanja ljudi \n(Tavčar, 2000). Lyytinen (2006) govori, da dobro koncipiran sistem učenja integrira: \n \n• učenje s tekočimi delovnimi aktivnostmi v toku; \n• individualne cilje učenja s cilji oddelka in organizacijskimi vrednostmi;  \n• podporo menadžmenta z razvojem podrejenih;  \n• plodove učenja z inicijativami za izboljšanje učinka;  \n• dosežki učenja z možnostjo za razvoj karijere.  \n \n \n \n \n \n \n2.2.3  Proces obvladovanja  sprememb \n \n      \nProcesi se dogajajo znotraj organizacije, ekip in delovnih skupin katere \nobstajajo v organizaciji, znotraj  množice odnosov in interakcij katere se dogajajo med \nljudmi, v samem posamezniku, kakor tudi organizacijske sredine ali tržišča (Anderson; \nAckerman Anderson, 2001: 139). Narava forme ali funkcije transformacije organizacije \nuključuje komponente spremembe: 1) vsebino, 2) ljudi, in 3) procese. Vsebina se nanaša \nna to kaj je potrebno menjati v organizaciji, navadno so to komponente katere se \nnahajajo v eksternem području, kot so strategija, struktura, sistemi, procesi, tehnologija, \npraktično delo, itd. Ljudje se nanašajo na obvladovanje čustev, mišljenja, in duha \nljudskega obstoja s katerm se dizajnira, implementira, i podpira učinek sprememb, večja \nso notranja področja. Procesi se nanašajo na to kako se planira, dizajnira in \nimplementira spremba vsebine in ljudi. Z drugimi besedami, procesi označujejo \naktivnosti katere proizvajajo oboje tudi zunanje (vsebina) in notranje (ljudje) \nspremembe. Sva tri područja se morajo  integrirati v enotno transformacijo kretanja \norganizacije od tega kje je danes, k izbiri kje bo v bodočnosti. Organizacija, malo po \nmalo, z odvojenim pristopom odklanja pomanjkljivosti njihovih organizacijskih in \ntehničnih sprememb (vsebina), v sprembi kulture (ljudje) (Anderson and Ackerman \nAnderson, 2001: 5).  \n \n2.3  Vodenje in sprememba \n  \n2.3.1  Planiranje sprememb  \n \nPri izdelavi stratežkega načrta menadžment šole izhaja od stratežkih načrtov \nsprejetih na državnem in lokalnem nivoju. Naloga menadžmenta šole je da vertikalno in \nhorizontalno izbalansirana in poveže startežke cilje kozi inpute, procese in autpute. \nNačrt mora povezati cilje in aktivnosti na nivoju cele šole, delovnih skupin in \nposameznika. Menadžment kateri upravlja s spremembami je zadolžen  za tri cilje: (1) \nnačrtovati kako postaviti spremembo; (2) upravljati s spremembo v implementaciji; in \n(3) obvladati otpor ljudi (Anderson i Ackerman Anderson, 2001:185), kozi 'usmerjenost \nv naloge (doseganje rezultatov) in usmerjenost v ljudi (medsebojne odnose)'. \n \n \n \n \n2.3.2  Vodenje sprememb \n \nSprememba situacije v organizaciji, se smatra  'sposobnost vodenja, katera \npripelje do transformacije in zadovoljitve potreb' (Heikkila u Lyytinen, 2005: 6). Za \nuspešno vodenje šole Sergiovanni (2001: 150) je mnenja, da je najadekvatnejši \nparticipativni ali demokratični stil vodenja kateremu teži vodjá vodenja.  \nSamo kadar so ljudje vključeni v naloge ki imajo cilj in smisel, bo prišlo do \nspremembe. Ta cilj kateri se vstvarja mora biti merljiv. Ker pa je menadžment \norganizacije v principu menadžment ljudi v procesu upravljanja sprememb je zelo  \nvažno vedeti zakaj mi to delamo. Kako to ljudje v organizaciji doživljajo. Ta 'mehki' del \ndela z ljudmi v razvoju organizacije, je povezan  z notranjo komunikacijo, stilom in \nsistemom reševanja problemov in odločanja. Človeške vrednosti imajo v osnovi  razvoj \nmaksimalnih potencijalov posameznika, skupine in organizacije v celoti (Paton; \nMcCalman, 2000: 146). V načrtovanju in vodenju sprememb je najvažnejše  da vodja \nomogoči učenje v organizaciji. To podrazumeva vstvarjanje takih struktur in vsebin, \nkatere tvorjo učenje ne samo možnim, temveć tudi aktivnim in zavestnim. Naloga vodje \nje, da osmisli procese učenja v katerih vsi zaposleni lahko z reševanjem  problematičnih \nvprašanj dozorevajo (Lyytinen, 2005: 11)  ali  učiti s preverjanjem idej in povratnih \ninformacij (Bass u Bass i Steidlmeier, 1998: 11). \n \n2.3.3  Razvoj organizacije in  spremembe \n \nDa bi se razumela narava spremembe, je neobhodno razumeti suptilno človeško \nin organizacijsko obnašanje. Ni dovolj samo vzdrževati resurse. Proces sprememb \nzahteva  usmjerenost direktorja, kot menadžerja, na razvoj resursov kozi srečanje z \nnovimi izzivi in potrebami. Če  je izobraževalni sistem progresiven in relevanten za \ndružbo, potem je isti voden  s 'potrebami, resursi pa se morajo prilagajati potrebam, in  \nne obratno'. Potrebe se izvedejo iz medsebojnega delovanja izobraževalne zakonodaje in \nnotranjih vrednosti šolskega področja. \nZa direktorja, menadžerja šole, poleg planiranja, orgniziranja in kontrole vseh \nresursov, je presodna  sposobnost razvoja človeških resursov. Beckhard (u Anderson; \nAckerman Anderson, 2001: xiii) definira razvoj oganizacije kot, 'transformiranje \norganizacije u novi stadij kozi sistemsko in sistematično uporabljanje znanja in \nsposobnosti za spremembe'. Svrha razvojnega načrtovanja je izboljšanje kakovosti \n \n \n \nučenja in poučevanja kozi uspešno vodenje inovacijskih sprememb. Za razvojno \nplaniranje kot organski proces, Hargreaves i Hopkins, (2001: 6) pravijo, da je treba \nposebno usmeriti  pozornost na: \n§ kulturo šole, vodenje organizacije kot celote; \n§ njeno politiko, prakso učenja in poučevanja vseh učiteljev in učencev; \n§ uporaba rezultatov tako kot za učitelje, tako tudi za učence.  \n \nVsi mi posamično imamo poseben set želja in osebnih vrednosti vezanih za \nživljenje. Organizaciji, to pogosto manjka. Oraganizacija rabi filozofijo, oziroma opis \nosnovnih principov kateri usmerjajo njeno obnašanje. Vrednosti izhajajo na podlagi teh \nprepričanj. Filozofoja vrednosti se nanaša  na človeško obnašanje v organizaciji. Vsaka \norganizacija mora imeti  svoj sklop vrednosti, in filozofijo vezano za človeška \nobnašanja ki se uporabljajo kot osnova za dizajniranje razvoja organizacije, ali kot \nsmernice za menadžerske in druge podvige. Kozi proces rasti organizacije se daje \npobuda za razvoj filozofske vrednosti posameznega, skupinskega in organizacijskega \nnivoja –  in je motor  za uspostavo in izvajanje razvoja (Paton; McCalman, 2000: 177). \n \n2.4  Evaluacija sprememb \n \n2.4.1  Stalno izboljšanje kvalitete \n \nPri uvajanju novih vsebin v šole, da bi obdržali dobro stanje v šoli, moramo \nvoditi računa o šterih imperativih, kateri zadržujejo kompleksno okolje v katerem šola \ndeluje. Te štirje imperativi, kakor pove Sallis (1996),  so izzivi in motivacijske sile \nvsake institucije, katera želi da vzme proaktivno stanje kvalitete. To so: Moralni \nimperativ. Uporabniki izobraževalnega sistema (učenci, starši in skupnost) kateri si \nzaslužijo najkvalitetnejšo izobrazbo. Profesionalni imperativ. Osko je v zvezi z \nmoralnim imperativom in predstavlja dolžnost vseh tistih ki so vključeni v storitve da \ntežijo prožanju visokih standardov  učencem (Sallis, 1996; Leithwood; Jantzi;  \nSteinbach, 1999). Tekmovalni  imperativ. Fokus na potrebe uporabnika  je srž kvalitete \nin eno od najefektivnejših sredstev v soočanju s konkurenco in preživetjem. Imperativ \nodgovornosti. Večja svoboda mora biti povezana z večjo odgovornostjo (Sallis, 1996: 3-\n5). Odgovor na sprembe ne mora biti revolucionaren temveč evolutiven. Delati vsaj \nmalo bolje je inovativen pristop spremembam. \n \n \n \n2.4.2  Pristop evaluaciji \n \nStalno izboljševanje kvalitete navaja na spremembe katere je potrebno evaluirati. \nEvaluacija je zadnja faza v upravljanju in vodenju sprememb, za katero Stoll in Fink \n(2000: 98) povesta, da ''je ni pravično opisati  kot zadnjo fazo, ker ona prav zaprav igra \nnajvažnejšo vlogu v vsaki fazi načrtovanja razvoja in, kot taka, se njen  vpliv občuti \nveliko prej''. Za evaluacijo se uporabljajo trije termini: 'uspešnost', 'učinkovitost' in \n'odličnost'. 'Uspešnost' pomeni, da je dosežen postavljeni cilj, kateri se preverja  s \ntestiranjem. 'Učinkovitost' se nanaša na ekonomičnost in, 'odličnost', implicira da so \nnekateri boljši od drugih, kaže pa na razvrščanje v range (Beare, Caldwell in Millikan, \n1994: 202). Za določanje kvalitete je nujno  izbrati kriterije po katerih se opravlja \npresojanje. Vsak kriterij mora  imeti določene standarde, kot izhodiščno linijo ali merilo \nza ocenjevanje (Beare, Caldwell i Millikan, 1994: 203-7). Medtem, pri ocenjevanju,  se \nmoramo vedno vprašati: 'zakaj se dela ta ocena? kaj je produkt? in, katera  publika bo \nbrala ta odkritja? kdo so klijenti?  (Beare, Caldwell i Millikan, 1994:218; Sallis, 1996: \n20).  Indikatorji navajajo, toda ne pojašnjujejo uspeh ali efikasnost določene vrste. Cilj \nje 'povečati število  priložnosti, ki so na raspolago za vsaki individualni del sistema, \ntako da bi  bil čim bolj efikasen, s tem se daje prispevek za napredovanje celotnega \nsistema' (Ribbin i Burridge, 1995: 9).  \nCelotna kvaliteta menadžmenta je sklop praktičnih inštrumenatov s filozofijo \nstalnega  izoboljševanja kozi širenje sedanjih in bodočih potreb, želja in pričakovanj \nklijenta (Sallis, 1996: 27). Pristop je kozi stalni prehod od omejenih kratkoročnih \nfokusov k dolgoročnem poboljšanju kvalitete. Ciklusi, stalnih inovacij, sprememb in \nizboljšanj uključujejo zavestno analiziranje in načrtovanje dela institucije (Sallis, 1996: \n29). To zahteva spremembo kulture. Zaposlenim so potrebne okolnosti za delo – \nenostaven sistem orodja in procedura kateri pomagajo pri delu. Tudi, opogumljanja in \npriznanja za njihov uspeh in dosežke (Sallis, 1996: 30). \nLjudje današnjice, posebno mladi,  so resnično zainteresirani, da spoznajo \nkakšno bodo izobrazbo dosegli, in na kaj  se  bodo oslanjali ko se bodo odpravili v svet. \nIn na splošno, kakšno  izobrazbo bo zahtevala družba katera postaja internacionalna, \nkatera se odpira k zunanjemu svetu? (Linnakyla u Leimu in drugi,, 2001: 171), tako da \nje evaluacija izoboljšanja sistema vseh nivojev neophodna v kreiranju bodoče družbe.  \n \n \n \n \n2.4.3  Spremljanje sprememb  \n \nNačin  zbiranja zanesljivih informacij i njihova analiza  se načrtuje na samem \nzačetku niso del  celotnega načrta evaluacije, ter  nas navajajo  na razmišljanje, ali je \nsprememba uspela in ali smo je v popolnosti prilagodili. Formativna evaluacija pomaga, \nda delujemo  pravočasno in da nismo presenečeni z rezultati sprememb. Na ta način se \nevaluacija  potegne skozi cel proces (Stoll i Fink, 2000: 98) \nEvaluacija je osnova vsega. Ne samo da je važno vedeti stopnjo v kateri so \ndoseženi cilji, temveč bi šole morale oceniti ali so  aktivnosti izvedene in  ali je načrt \nsprememb praktičen. Nažalost. Ta faza načrtovanja je še vedno zapostavljena v mnogih \nšolah (Stoll i Fink, 2000: 98).  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n     3  METODOLOGIJA   RAZISKOVANJA \n \n3.1  Uvod  \n \nKo sem poručevala literaturo za metodologijo raziskave, sem se fokusirala  na avtorje, \nkot so  Merriam (1998), Yin (1994), Gray (2004) i, Cohen, Manion, Morrison (1999), \nker so mi  ponudili odgovore potrebne za mojo aziskavo. Zadnjih devet let, pri delu v \nmeđunarodnih projektih, smo uporabljali tako kakovostne kakor tudi količinske \nraziskave. S časom, sem uvidela  moč delovanja kakovostne raziskave, posebno pri delu \nz manjšimi koraki sprememb. Njena prednost je temeljila na tem da se je vsadila u \nprirodno 'realno življenje', katero uključuje človeško motivacijo, emocije, sodstvo in \ninterpersonalne odnose. Tako, ko vhajamo v bit pojave, evolutivno  gradimo teorijo v \npraksi. Točno je da so, te raziskave  na majhnem vzorcu, kar predstavlja njihovo \nomejitev v izvajanju generalizacije. Delim mnenje Trnavčevićeve (u Koren, 2002), da \nimasta obe raziskavi  svoj smisel  odvisno od narave raziskovanja. Toda, vseeno, kljub \nomejitvam teh raziskav,  mogoče, ker nam v BiH trenutno bolj odgovarja kakovostni \npristop raziskovanja, sem se opredelila  za to vrsto raziskave. \n \n3.2  Študij primera \n \nŠtudirajoč vrste kakovostne raziskave, sem izbrala  študiju primera, ker je \nadekvaten za raziskavo procesa. Z uporabo podatkov izkušenj udeležencev v šoli,  se \nlahko ukvarjam s sodobno pojavo in otkrijem namene 'posebno kadar ni jasno evidentna \nomejitev med pojavo in vsebino' (Yin, 1994: 13). Omejenost študije mi je omogočila  da \n''konstatiram'' kaj bo moja študija (Merriam, 1998: 27). Nanaša pa se, na primer dveh \nšol Tuzlanskega Kantona, kot omejene entitete izobraževalnega sistema. Vodilo me je \nto, da je ''nemogoče izolirati variable pojav iz njihovega konteksta'' (Yin, 1994: 9).  \nMoč študije slučaja je da ''nudi notranjo osvetlitev in širjenje iskušenj bralca'' za \nzapletene družbene pojave resničnih življenskih situacij, njihovo razumjevanje kozi \nbogato in celotno tolmačenje (Merriam, 1998). Dočim so njene omejitve v tem, da je \nraziskovalec kot prvenstveni instrument za zbiranje in analizo podatkov, lahko omejen z  \nobčutljivostjo v integriranju podatkov (Merriam, 1998: 42), razen tega, iz specifičnih \nprimerov je težko opraviti generalizacijo (Yin,1994: 36; Gray, 2004: 125), tako da se \npostavlja vprašanje o reliabilnosti in validnosti raziskave (Merriam, 1998: 42). \n \n \n \n \n3.2.1  Dizajniranje študije primera \n \nŠtudijo sem začela, najprej, z njenim teoretičim okvirjem o 'obvladovanju \nsprememb', kot zadeve mojega zanimanja. Proučevanje osnovne sodobne literature je \nbilo  zelo važno za natančno določanje problema ni namen študije. Postavila sem si \nkritično točko s postavljanjem vprašanj 'Kaj želim vedeti s to študijo?' (Merriam, 1998: \n57). \nDa bi pojasnila naravo vprašanj študije sem uporabila  vprašanja ''kaj'' in ''zakaj'', \ns katerimi ima raziskovalec malo ali niti malo kontrole kozi procese dogajaja in kateri \nimajo za fokus sodobne pojave znotraj neke  življenske vsebine (Yin, 1994: 9; Gray, \n2004: 124). Ta vprašanja zaradi svoje ambivalentnosti pojašnjujejo (Yin, 1994: 12)  \npostavljena vprašanja za razumevanje (kaj se je zgodilo, kaj to pomeni za tiste ki so \nvključeni) (Merriam, 1998: 59). Vprašanja ''kaj'' in '' zakaj'' ne povdarjajo kaj bom \npreučevala. Potem sem določila  enote za analizo (Yin, 1994: 21),  to pa so učitelji in \ndirektorji šol in dokumentacija. Dizajniranje raziskave sem šla  kozi logiko povezovanja \nzbranih podatkov in pisanjem zaključka kozi inicijalna vprašanja študije (Yin, 1994: \n18).  \n \nRaziskovalna vprašanja sem usmerila  k procesom: \n• Kaj se je spremenilo v šoli? \n• Kaj je šola dobila? \n• Kaj je šola izgubila?  \n• Kdo je vplival na spremembo/e? \n• Kako prepoznate spremembo/e? \n• Kaj bi se še moralo spremeniti? \n \n3.3 Vzorec \n \nOdločila sem se za dve šoli na podlagi kriterija 'vidljivosti', kozi, postavljena \nvprašanja zaposlenim v ministrstvu, pedagoškom zavodu, in šoli: ''Katera šola se je \nvidno spremenila?'' in, ''V kateri šoli niso opažene spremembe?''. Na podlagi \npridobljenih odgovorov sem izbrala šolo A katera ima vidne spremembe. Druga šola B, \n \n \n \npo izjavah intervjuiranih, nima opaženih sprememb. Po izbiri šol, poleg dveh direktorev \niz teh šol, sem opravila  izbiro učiteljev za raziskavo po kriterijih leta delovne dobe in \nkončani fakulteti za razredni in predmetni pouk; in po demokratičnem principu voljnosti \n– s povabilom - kdo želi  biti intervjuiran v šoli. Raziskava je vključila v vsaki šoli, za \nfokus skupino, po 6 učiteljev.  \nOpredelila sem se za kriterij ’vidljivosti’ iz razloga ker ukazuje na dogajanje \ndoločenih sprememb, katere imajo vidne produkte, tako za tiste ljudi kateri so na vrhu \nkakor tudi za tiste ljudi kateri so spodaj. Kriterij 'direktorji' iz razloga ker je to ključna \noseba katera se nahaja na meji med zunanjo in notranjo okolico, katera lahko začenja ali \nzavstavlja spremembe.  \nKriterij 'učitelji razrednega in predmetnega pouka' z razlogom ker so učitelji kot \nposamezniki v poziciji da lažje samostojno kreirajo svoje delo in izvajajo spremembe za \nrazliko od učiteljev predmentnega pouka, kateri so bolj odvisni od drugih učiteljev \nkateri poučujejo v istem razredu, kar lahko oteža izvajanje sprememb. 'Delovna doba' je \nlahko kriterij kateri nakazuje da sprememba ni odvisna od delovne dobe temveč od \nobčutka posameznika, koliko 'želi' da se vključi v določeno spremembo, in da je zelo \nvažno biti  pozoren na vsakega posameznika znotraj šole. \n \n3.4  Določanje validnosti in reliabilnosti \n \nKar zadeva validnost in reliabilnost raziskave, ona se nanaša na pristop 'pažljive \nkonceptualizacije študije z načinom zbiranja, analiziranja in interpretiranja podatkov' \n(Merriam, 1998: 199). Da bi dosegla večjo validnost raziskave sem uporabila  tehniko \ntriangulacije multiplih izvirov podatkov kar je superiornejše od enega izvira podatkov \nali inštrumentov. Več izvirov podatkov posebno odgovarja za študij primera kjer se kozi \nkontraverzne aspekte razvetljujejo kompleksni pojavi ( Merriam, 1998).  S triangulacijo \ndosežem tudi relijabilnost, ter s tem zmanjšujem napake iz enega izvira, čeravno to ne \npomeni, da napak ni možno tudi eliminirati. Triangulacija omogoča raziskavi fluidnost, \nspecifičnost in enotnost. \nKonvergencija v triangulaciji treh izvirov podatkov: direktorjev, učuteljev in \nanaliz dokumentacije, mi je omogočila, da iz širše baze izvirov dobim podrobne \nrelevantne podatke o situaciji prej in sedaj, ter da se kozi celovit pristop nekaj naučim in \nkot tako  ponudim drugim na Tuzlanskem Kantonu. Z analizo in celotnim \n \n \n \npovezovanjem podatkov o enem trenutnem pojavu, s študijo primera, sem dobila  \nznanja katera so konkretna, vsebinska, in katera nudijo prispevek pri grajenju teorije \n(Yin, 1994; Merriam, 1998).  \n \n3. 5  Metode zbiranja podatkov \n \nMetode se nanašajo na tehnike in procedure katere se uporabljajo za zbiranje podatkov \n(Gray, 2004: 1) in so osnova  za izvajanje  in interpretacijo zaključkov (Cohen, Manion, \nMorrison, 1999: 44 ). Za raziskavo sem konstruirala protokol študije primera, kateri je \nveč od inštrumenta. 'S protokolom raste relijabilnost raziskave in, je vodič  za \nraziskovalca študije primera' (Yin, 1994: 63). Zelo  malo je  študijev primera kateri se \nnarede točno tako kot so  načrtovani, ter je tako tudi moja študija zaradi nepričakovanih \ndogajanj, ko sem zaradi tehničnih problemov z diktafonom morala dva krat ponoviti \nraziskavo. To ni bilo samo mehanično beleženje podatkov, temveč v interpretaciji \nzbranih informcij,  sem iskala in odkrivala bogate globlje - notranje gledanje študije \nprimeraa. Kako sem kot raziskovalec prišla, po tistem kar se je zgodilo, produkt \nzaključka sem izvajala  kozi konvergenco bogatih opisov kompleksnih pojav obnašanja \nnastalih iz interakcij zaposlenih v šoli, ter sem z njihovo analizo poskušala  prikazati \nenotno stvarnost šole (Yin, 1994; Merriam, 1998). Kot metodo raziskave sem uporabila \nintervju in analizo dokumentov.   \n \n3.5.1  Intervju \n \nDobro konstruiran intervju je močan inštrument za pridobijvanje podatkov o \nodnosih med ljudmi, njihovimi občutki, stališču, stavih kateri podpirajo njihovo \nobnašanje in življenje. Intervju sem po protokolu vodila  s  polstruktuiranimi \nraziskovalnimi vprašanji, katera so vsebovala struktuirane in nestruktuirane dele \nintervjua. Vodila sem se s tem, da je dober odgovor tisti ki je izražen kozi perspektivo \nobčutka, mnenja tistega  kar raziskujem. Transkripcija beležk s traku  mi je preskrbela  \nnajboljše podatke za analizo. \n \n \n \n \n \n \n3.5.2  Jemanje podatkov iz dokumentov \n \nZ ozirom da delam na Pedagoškem zavodu kot odelku ministrstva za izobrazbo \nsem imala  lahek pristop javnim dokumentom. Medtem pri personalnih podatkih sem \nimala  omejitve prav iz razlogov ker se nahajam na te poziciji. V poteku dela, sem \npokušavala  zmanjšati svojo subjektivnost, toda vedno se postavlja vprašanje, koliko je \nto moguće? Ker dokumenti niso pisani zaradi raziskave, temveč, iz drugih določenih \nrazlogov in  so produkt drugih, je bilo  potrebno lokalizirati problem v njih, potem pa \nanalizirati njihovo vsebino. Skladnost  med dokumenati in raziskovalnih  problemih je \nbilo odvisno od moje ‘fleksibilnosti grajenja odnosov med problemi in vprašanji’ \n(Merriam, 1998:133).  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n4   OBDELAVA  PODATKOV \n \n4.1  Intervju in zakonodaja  \n \nKo sem primerjala Beli papir (''Skupna strategija za modernizacijo osnovne in \nsplošne srednje izobrazbe v Bosni in Hercegovini'', sprejet s strani Izobraževalnih \noblasti BiH in EC-TAER v okvirju Programa Evropske Unije, 2003) z odgovori učitelev \nin direktorjev, z ozirom na cilj raziskave, bi lahko izvedla zaključek, da so spremembe \nodzunaj, kozi podporo mednarodne skupnosti, vplivale na dinamiko odnosov in pogojev \nza uvajanje sprememb v izobraževalni sistem TK. S sprejemanjem legislative, \nministrstvo TK, pod pritiskom odzgoraj, je vplivalo na spremembe vsebine v izbranih \nšolah. \n \n4.2  Intervju in teorija \n \n4.2.1  Spremembe v javnem sektorju: nered in red \n \nZaradi kompleksnosti okolice, poiskus da se ustnovi nov red struktur v šoli dela \ntežave, ker so tudi šole veliko bolj komplicirane. Spremembe ni mogoče enostavno \nplanirati v izobraževalnem sistemu niti kopirati iz ene v drugo šolo. Sprememba od \nvsake šole zahteva,  enoten – različen pristop v implementaciji, kar potrjuje Haynesova \nin Fullanova teoretična razmišljanja. Toda, svoboda dana s strani ministrstva izobrazbe \nv implementaciji, istočasno postavlja tudi večjo družbeno odgovornost pred šole in \nposameznike v reinoviranju šole. Teorija dinamičnega angažmana kakor tudi, reda in \nnereda,  je našla svoje potvrdilo v raziskavi. \n \n4.2.2  Obvladovanje sprememb v organizaciji: sistem, struktura, proces \n \nLahko se izvede zaključek da ima ministrstvo zaprt centraliziran sistem  \nkontrole, dočim so šole samo z zakonom dobile večjo avtonomijo, ter  odvisno od \nposameznika v šoli  se opazi manjša ali večja odprtost sistema. Notranja struktura šole, \nje odvisna od direktorja šole, in načina na kateri integrira vsebino, ljudi in procese. \n \n \n \nDokler v eni šoli promovirajo skupinsko organizacijo dela, in dizajniranje sprememb, v \ndrugi šoli pa še vlada izolacijska kultura učiteljev, in odpor proti spremembam. \n \n4.2.3  Vodenje sprememb: načrtovanje, razvoj, evaluacija \n \nPo analizi podatkov, se lahko zaključi, da se ljudje v obeh šolah zavedajo da se \nmorajo spreminjati.  Medtem, niti v eni šoli, nisem našla, da načrtujejo razvojne \nspremembe tako posameznika, kot tudi cele šole. Niti v eni šoli, ni prisotna \nsamoevaluacija šole, kozi standardizirane inštrumente, tako, da dejansko stanje kje se \nšole nahajajo sedaj, ni mogoče videti v dokumentih, dočim zaposleni imajo različne \npercepcije o razvitosti šole, kar navaja da niso vsi zaposleni uključeni skupaj v \nspremembe. V školi A tudi, po 7 letih sprememb, učitelji predmetnega pouka, niso \nvključeni aktivnejše u procese sprememb, čeravno direktor A, trdi da ima vizijo razvoja \nšole, kljub temu, učiteljem te šole ona ni poznana.  Dočim v šoli B, vsi nimajo \ninformacije o reformskih dokumentih, in so usmjereni  bolj na zunanje inicijative s \nstrani ministrstva, toda manj na notranje inicijative katere vodijo zboljšanju razvoja \nšole. Verjetno je  to  več razlogov, stereotipni letni načrt vsiljen s strani zavoda, ne \nobstaja strateški načrt razvoja kadrov, kateri vključuje tudi njihovo finansiranje s strani \nministrstva, ali neznanje strategije načrtovanja šole s strani direktorja šole. \n \n4.3  Intervju in teorija o vlogi direktorja v implementaciji sprememb \nV šolah, smatrajo, da direktor nima tako značajno vlogo v prinašanju odločb, in da se \nmoč odločanja  nahaja z ene strani v ministrstvu dočim, z druge strani, v Upravnem \nodboru šole in Senatu staršev. Vsi se strinjajo, da vloga direktorja, kot koordinatorja \nprocesa med ministrstvom in šolo, ni niti malo enostavna. Posebno, če v šoli, potrebno, \nda vstvarja sinergijo za spremembe, katera vključuje vse zaposlene, v pogojih, ko je \nnjihova motivacija zelo niska, zaradi slabih plač in materijalnih stroškov šole.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n5  ZAKLJUČKI IN  PRIPOROČILA  \n \nZaključek \n \nReforma izobraževanja na Tuzlanskem Kantonu, je mobilizirala  vrsto \nsprememb, toda, po analizi podatkov, te spremembe niso koordinirane v okvirju sistema \nizobrazbe. Tako, da se dobi vtis, kakor je od štirih područji, danih v Belem papirju, \nministrstvo izobraževanja TK, dalo več fokusov na spremembe vsebine: NPP za \ndevetletno šolo,  ocenjevanje in standarde; a, manj na razvoj kapacitete učiteljev, \nmenadžmenta šole, in svetovalcev PZ; kateri morajo dati podporo v razvoju šole. Ravno \ntako, je nezadostna  harmonizacija strukture med legislativo in finansiranjem, v šolah, \nniso jasni kriteriji financiranja in odločanja, tako da vse šole nimajo enake možnosti za \nrazvoj.   \nNamreč, devetoletna šola na TK,  je uspostavljena v prvem letu \nimplementacije,z  manjšim številom šol, da bi se naslednje leto, horizontalno uvedla v \nvse ostale šole, brez ozira na njihovo sposobnost in rezultate, kateri bodo iz tega sledili. \nRazlogi za to odločitev Ministrstva niso znani v šolah. Ali so to ekonomski, \nbirokratični, neznanje ali politično prilizovanje mednarodni skupnostii? Toda, v šolah se \nzavedajo da morajo uvesti spremembe, čeravno, jim ni znano, zakaj financiranje ne \nsprelja vsebine reformskih sprememb, katere zahteve od vlade da načrtuje budžet, tako \nza opremo kabinetov kot tudi izobraževanje učiteljev. Ministrstvo je to svojo obvezo \nfinanciranja prepustilo šolam, da se 'znajdejo', in pri tem uporabljajo zakonski paravan \npod stavko 'avtonomija šole'. Medtem, koliko so razviti kapaciteti znotraj šole za \nprevzem avtonomije?  V šolah, so mnenja, da je to prevara, in da niso sposobni da \nuporabijo avtonomijo v tem smislu. Smatrajo, da je skrajni čas, da se izgradijo jasni \nkriteriji finaciranja plač po učinku. Medtem, če šole nimajo indikatorjev za merenje \nrezultatov, ter niti ministrstvo, takrat se tudi plačanje učiteljev ne more  graduirati. To \nvstvarja velik odpor pri učiteljih v šolah, čeravno je njihova notranja motivacija še \nnaprej visoka za delo. Postavlja se   vprašnje do kdaj? To lahko izzove utrujenost in \nvračanje na staro pri istih. Ministrstvo nima institucijo konkursa in jasnih kriterijev pri \nizbiri šol za sodelovanje v projektih. Po izjavah šol,  ministrstvo in PZ so prepoznali  \nposameznike in šolo, za iniciranje in diseminacijo sprememb za ostale šole? Ali, ko v \nministrstvu in zavodu opravljajo prepoznavanje šol in kako? Zakaj je izabrana šola A, in \n \n \n \nne šola B, pred 7 leti za projekt, kateri je omogočil učiteljem boljšo pripravljenost za \ndevetletno šolo? Po izjavh, ministrstvo in  PZ uporabljajo resurse iz šole A za \ndiseminacijo sprememb. Toda, kakšna je korist za šole od toga? Kdo spremlja rezultate \nsprememb katere opravljajo učitelji v drugih šolah? Odgovore na ta vprašanja nisem \nnajdla, tako, da sem dobila  vtis, da v sistemu primanjkuje temeljni element  to pa je \nevaluacija programa i sistema vseh nivojev: vlade, njenih inštitucij za podporo šole in \nsame šole. Zaradi pomanjkanja evaluacije upravljanja in vodenja sprememb je značajno \ntežje, ker ni v popolnosti jasana smer gibanja, in še manj kakšni so in kakšni bodo \nrezultati. Kar je zelo drago in neefikasno za izobraževalni sistem in skupnost.  \nNajmočnejše konfliktne točke v implementaciji zakona o osnovni izobrazbi TK \n(2004), so med centralističnim in decentralističnim odločanjem: \n• politike ministrstva kozi kontrolo menadžmenta šole in avtonomije šole \n• avtonomija šole in nezadostno razviti lokalni kapaciteti  pri dajanju podpore \nrazvoju šol, posebno pedagoški zavod kozi zunanjo ekspertizo \n• birokratično vodenje menadžmenta šole, posebno članov Šolskega Odbora, \nnasproti avtonomiji učiteljev \n• dirigiranje z budžetom za izobraževanje učiteljev in izbira šola za mednarodne \nprojekte s strani ministrstva, nasproti demokratični javni izbiri z jasnim in \nenakim kriterijem za vse šole in posameznike    \nTenzije so močnejše, zaradi ne obstoja podzakonskih aktov, kateri so bolj jasno \nurejenimi odnosi sistema, z jasnimi vlogami in nalogami, pravicami in odgovornostjo \nvseh nivojev od vlade, ministrstva, PZ, Upravnega odbora in Senata staršev. Kljub slabo \nintegriranemu sistemu, šole funkcionirajo zahvaljujoč naporom direktorja in učiteljev.  \nUspehu spremembe doprinaša tudi dober informacijski sistem. Medtem, niti ta element  \nni dobro harmoniziran v okvirju izobraževalnega sistema. Ministrstvo in pedagoški \nzavod nimajo sistemski razvit proces vodenja in upravljanja pretoka informacij in \nkomunikacij, niti, proces njihovega kontroliranja v celotnem sistemu. Načrti šol, niso v \nzvezi s strateškimi cilji na državnem nivoju. Toda, kantonalni strateški načrt ni niti znan \nv šolah. Smatram, da bi merenje pet bitnih področji: uporabnika storitev, zaposlenih, \ninovativni razvoj šole, procesa, in financiranje istih, kvalitetnejše vodilo spremembe v \nizobraževalnem sistemu TK. Medtem, da bi šole bile sposobne, da merijo ta področja, je \npotrebna  edukacija, ne samo menadžmenta šole, temveč, tudi ključnih ljudi \n \n \n \nizobraževalnega sistema, kateri s svojo pozicijo vplivajo na odločanje in implementacijo \nspromemb. Zaradi kompliciranosti okolice, poskus da se ustvari nov red v \nizobraževalnem sistemu  ni lahek, tako da so teorije reda in nereda, našle svoje potrdilo \nv raziskovanju, toda za teorijo dinamičnga angažmana nisem v popolnosti sigurna da je \npotrjena v izobraževalnem sistemu TK. \n \nImplikacije za prakso in bodoče raziskave \n \nNa podlagi raziskeve, sem se naučila  z razine šole da: \n• se spremembe ne dogajajo, ali, da se počasneje uvajajo če so vsiljene  zgoraj, \ntemveč da je potrebno istočasno inicirati spremembe tudi zgoraj in spodaj \n• pred uvajanjem sprememb jih je potrebno  prej soglasiti, potem pa  tudi \nvertikalno i horizontalno koordinirati na vseh področjih  sprememb. Če se \npostavi fokus samo na eno področje, to izziva nered pri drugih delih sistema, \nkatere je zelo težko kontrolirati \n• spremembe ni možno uvajati horizontalno v vse šole, ter da se predtem ne \nanalizirajo možnosti šole, s čem raspolaga in kaj je potrebno osnažiti da bi se \niste uspešno implementirale. Šolam je potrebno dati enake možnosti za \nuvajanje sprememb \n• vsi zaposleni znotarj šole, kakor tudi javnost, morajo imati jasne informacije \no cilju uvajanja sprememb, njihovim končnim izhodom, ceni, in  \nstratežkemu načrtu implementacije. Morajo se uvajati standardizirani \nindikatorji kateri merijo rezultate izobraževalnega sistema in programa, i \npogajo da se vidi kje smo, in kakše smo rezultate dosegli z ozirom na druge \n(šole kantona, BiH, druge države)  v spremembah. \n \nPriporočilo za šole: \n• Vspostaviti kontakt z drugimi šolami zaradi menjave izkušenj in učenja enih \nod drugih. \n• Godišnjim planom škole kroz input i output definirati procese promjena i \nprotok razvoja informiranja. \n \n"}
{"dc.title": "Fleksibilnost vodje - pogoj za uspešno vodenje", "dc.creator": "Avdić, Amna", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_2424", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=12073&dn=", "text": " \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nFLEKSIBILNOST VODJE – POGOJ ZA USPEŠNO VODENJE \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nDepartment of Education \nthe Manchester Metropolitan University \n \n \nJulij 2006  \n \niii \nPOVZETEK \nŠole so specifične po tem ker so v osnovi vseh procesov v njih ljudje. Human resources \nmanagemant v izobraževanju lahko da najboljše rezultate, ker so ljudje kritični element \nod katerega je odvisna uspešnost in ugled šole. Direktor mora poznati zaposlene, \nomogočiti jim da pokažejo kaj znajo in šoli dajo najboljše od sebe. To delo je posvečeno \nvodenju ljudi, ker  ne smemo zanemariti bitnost vodenja v školi kot organizaciji s tako \nobčutljivo in specifično dejavnostjo. Velika je odgovornost katero imajo učitelji spram \nučencev in ona jih mora voditi bolj kot kakšna autoritativna moč direktorja. Vendar  to ne \nzmanjšuje odgovornost direktorja, on mora  voditi učitelje, jih usmerjati in tako \nzagarantirati uspešno realizacijo vzgojno – izobraževalnega dela v šoli. Da bi lahko \nodgovoril notranjim in zahtevam okrožja, mora direktor  posedovati različne veščine in \nmora imati znanje in sposobnost sprejemanja različnih stilov vodenja. Neobhodnost \nstalnega prilagajanja različnim situacijam, s ciljem doseganja uspešnejšega vodenja in \nkvalitetnejšega dela organizacije je predmet preučevanja v okvirju situacijskega pristopa \nvodenju. Med različnimi modeli vodenja v okvirju situacijskega pristopa, v te nalogi je \nizbran Hersey Blanchardov model, ker so v osnovi tega modela ljudje. Od direktorjeve \nocene ljudi katere vodi in znanja njihovih sposobnosti in možnosti je odvisna uspješnost \nnjegovega/njenega vodenja. Temaljni cilj menadžmenta v kateri koli  organizaciji je, da \nnajprimernejše izkoristi resurse te organizacije. U šolah so osnovni resurs ljudje in zato \noni za direktorja morajo biti prioriteta. \nKljučne besede: menadžment v izobraževanju, delo z ljudmi, vodenje, situacijski pristop \nvodenju, fleksibilnost, učinkovitost vodenja \nABSTRACT \nA peculiarity of schools is that it is people who are at the basis of all the processes. \nHuman resources management can achieve the best results in education, because people \nare the crucial element upon which depends the success and reputation of a school. A \nprincipal must know the employees, he should enable them to show what they know, and \nlet them perform the best they can. This paper is about leading, because we must not \nneglect the importance of leading in a school, an organization with such a sensible and \nspecific activity. It is a great responsibility which teachers have towards their students \nand the responsibility itself should guide them more than the authoritative power of a \nprincipal. But this does not reduce a principal’s responsibility; he must lead the teachers, \ndirect them and provide a successful realization of an educational process. In order to \nanswer to inner and the requests from the society, a principle must possess different \nskills, knowledge and abilities of accepting different styles of leading. The necessity of \ncontinuous adjustment to different situations, with the aim of achieving successful \nleading and more efficient work of the organization is the subject of the study in the \nframework of the situational approach to leading. Among different models of leading in \nthe framework of the situational approach, in this paper the Hersey Blanchard’s model \nwas chosen, because people are at the basis of this model. The success of his/her leading \ndepends upon the principal’s judgement of the people he/she leads and upon his/her \nknowledge of their abilities and capacities. The primary goal of a management in any \norganization is to use the organizational resources the best possible way. In schools the \nmain recourses are people and that is why they must be the top priority for the principal. \nKey words: management in education, human resource management, leadership, \nsituational approach to leadership, flexibility, effectiveness of leading \n \nUDK 65.012.2:658.3043.2) \n \n \nv \n \nSADRŽAJ \n1 Uvod .......................................................................................................................... 1                             \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju .............................................................7 \n2.1 Vođenje i menadžment ..................................................................................... 7 \n2.2 Razlike između menadžera i vođe .................................................................... 9 \n2.3 Vođenje ........................................................................................................... 11 \n2.3.1 Definicija vođenja ............................................................................... 11 \n2.3.2 Karakteristike vođenja ........................................................................ 12 \n2.3.3 Odnos vođe i sljedbenika .................................................................... 13 \n3 \nVođenje odgojno obrazovnih ustanova .............................................................. \n15 \n3.1  Specifičnosti menadžmenta u obrazovanju .................................................... 15 \n3.2  Dvojna uloga direktora škole ......................................................................... 15 \n3.3 Vođenje škole .................................................................................................. 18 \n3.3.1 Profesionalizacija i vođenje škole ....................................................... 19 \n3.3.2 Pretpostavke uspješnog vođenja škole ................................................ 21 \n4 \nSituacijski pristup vođenju .................................................................................. \n23 \n4.1 \nKarakteristike situacijskog pristupa vođenju ................................................... 23 \n4.2 \nSituacijski faktori ............................................................................................. 25 \n4.3 \nUsmjerenost ka odnosima i usmjerenost ka zadacima .................................... 26 \n4.4 \nSituacijski pristup vođenju odgojno obrazovnih ustanova .............................. 27 \n4.5 \nSituacijski modeli vođenja ............................................................................... 28 \n4.5.1 Fidlerov kontigencijski model ............................................................ 28 \n4.5.2 Model puta do cilja ............................................................................. 29 \n4.5.3 Participativni model vođenja .............................................................. 30 \n4.5.4 Hersey Blanchradov model vođenja ................................................... 30 \n5 Hersey Blanchardov model vođenja .................................................................... 31 \n5.1 \nKarakteristike Hersey Blanchardovog modela vođenja .................................. 31 \n5.1.1 Ograničenja Hersey Blanchadrovog modela vođenja ........................ 34 \n5.1.2 Različit pristup, različitim ljudima – uslov za uspješno vođenje ....... 35 \n5.2 \nStilovi vođenja prema Hersey Blanchardovom modelu .................................. 38 \nvi \n \n5.2.1 Direktivni stil ..................................................................................... 39 \n5.2.2 Poučavanje ......................................................................................... 39 \n5.2.3 Podržavajući ili sudjelujući stil .......................................................... 40 \n5.2.4 Delegirajući stil .................................................................................. 41 \n5.3 Stepen razvoja sljedbenika i stil vođenja ....................................................... 42 \n5.4 Hersey Blanchardov model vođenja u školama ............................................. 42 \n  6 \nIstraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja .................................. 45 \n6.1 Namjera i cilj istraživanja .............................................................................. 45 \n6.2 Metodologija istraživanja .............................................................................. 45 \n6.2.1  Metode .............................................................................................. 46 \n6.2.2  Uzorak ............................................................................................... 49 \n6.2.3  Ograničenja i validnost istraživanja .................................................. 50 \n6.3 Analiza istraživanja ....................................................................................... 51 \n6.3.1  Uticaj fleksibilnosti na učinkovitost vođenja ................................... 51 \n6.3.2  Odnos vođe i sljedbenika – analiza kritičnog događaja .................... 58 \n6.3.3  Različit pristup, različitim ljudima ................................................... 62 \n7 \nZaključak i implikacije za praksu .................................................................. 67 \nLiteratura ................................................................................................................... 73 \nPrilozi .......................................................................................................................... 79 \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \nvii \n \n \n \nPRIKAZI \n  \nSlika 4.1 Situacijski faktori koji utiču na uspješno vođenje .......................................... 25 \nSlika 5.1 Stilovi vođenja ................................................................................................ 38 \nSlika 6.1 Predstavljanje rezultata istraživanja-prilagodljivost i učinkovitost ................ 54 \nTabela 2.1 Konceptualni i praktični pristupi poređenju menadžmenta i vođenja ........... 9 \nTabela 2.2 Karakteristike vođe i menadžera ..................................................................10 \nTabela 3.1 Osnovne karakteristike modela obrazovanja nastavnika i modela \nprofesionalnog razvoja .................................................................................................. 20 \nTabela 5.1 Vođenje zavisno od nivoa zrelosti „podređenih“ .......... ..............................42 \nTabela 6.1 Hersey Blanchardov upitnik ........................................................................ 52 \nTabela 6.2 Korištenje različitih stilova – prilagodljivost .............................................. 54 \nTabela 6.3 Učinkovitost vođenja ................................................................................... 54 \nTabela 6.4 Analiza anketnog istraživanja – prilagodljivost .......................................... 56 \nTabela 6.5 Analiza anketnog istraživanja – učinkovitost .............................................. 57 \n \n \n \n \n \n \n1\n1 UVOD \n \nReforma obrazovnog sistema je posljedica procesa tranzicije, u kome se nalazi \nBosna i Hercegovina, koji dovodi do brzih promjena u svim sferama društvenog života. \nGoddard (2003) smatra da je vođenje u školama multidimenzionalni koncept gdje su \nvrijednosti, ciljevi, vjerovanja i odlučivanje  vještine direktora škole, koje daju smisao i \nznačenje politikama i procedurama, koje on ili ona moraju da implementiraju. Ove \npolitike, procedure, kao i norme unutar škole nisu postavljene od strane direktora ili \nškole, nego su postavljene pod pritiskom nacionalne, kantonalne ili lokalne politike \n(Goddard, 2003). Prema iskustvu u Bosni i Hercegovini (FOD BiH, 2001) i prema  \nvlastitom iskustvu, vođenje škole u uslovima stalnih promjena izuzetno je zahtjevno i \nvrlo često direktora škole dovodi u situaciju da mora prilagođavati svoj način vođenja \npromijenjenim uslovima. Reforma obrazovnog sistema i promjenjivo školsko okruženje \nstvaraju potrebu prilagođavanja među zaposlenima u školama. Pred zaposlene u \nobrazovanju se postavljaju novi zahtjevi, dok se u školskom okruženju ne stvara \npovoljnija klima koja bi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti. \n \nŠkole su specifične po tome što su u osnovi svih procesa u njima ljudi. Human \nresources managemant u obrazovanju može dati najbolje rezultate, jer su ljudi kritični \nelement od kojeg zavisi uspješnost i ugled škole. Direktor mora poznavati zaposlene, \nomogućiti im da pokažu šta znaju i školi pruže najbolje od sebe. Ovaj rad je posvećen \nvođenju ljudi, jer smatram da nikako ne smijemo zanemariti bitnost vođenja u školi kao \norganizaciji sa tako osjetljivom i specifičnom djelatnošću. Velika je odgovornost koju \nnastavnici imaju prema učenicima i ona treba da ih vodi više nego neka autoritativna \nmoć direktora. Ali to ne umanjuje odgovornost direktora, on mora da ih vodi, usmjerava \ni tako obezbijedi uspješnu realizaciju odgojno obrazovnog rada u školi. \nJasna mi je bitnost menadžerskog posla u bilo kojoj organizaciji i njegov osnovni cilj da \nnajpovoljnije iskoristi resurse te organizacije. U školama su osnovni resurs ljudi i zato \noni za direktora moraju biti prioritet. \n \nU kvalitetnoj školi direktori i nastavnici moraju biti vođe i moraju znati uvjeriti \nučenike da će zalaganje i kvalitetan rad na kraju poboljšati njihov život i život drugih \nljudi. Vođe znaju slušati, komunicirati i prihvatiti zamisli drugih. Oni su aktivni, \nodlučni i pouzdani, ali i fleksibilni. Vođe su usmjerene ka ostvarenju ciljeva, mada \nrazmišljaju i o posljedicama. (Green, 1996) \nUvod \n \n2\n \nZa shvatanje suštine vođenja, potrebno je prvo razmotriti odnos između vođenja i \nmenadžmenta, jer to predstavlja osnov za analizu specifičnosti menadžmenta u \nobrazovanju i specifičnosti uloge direktora škole. Stajališta različitih autora (Weihrich i \nKoontz, 1993; Dedić, 1997; Bush i West-Burnham, 1994; Everard i Morris, 1996; Day, \nHarris i Hadfield, 2001, Stoner i Freeman, 1992) o odnosu menadžmenta i vođenja i \nrazlikama između manadžera i vođe, biće razmatrana s ciljem lakšeg shvatanja dvojne \nuloge koju ima direktor škole. \n \nMagična formula, recepti za kvalitet ne postoje. Izabrati pravi put znači razumjeti to \nkao posljedicu kulture. Mi možemo koristiti koncepte i modele koji na nekom području \ndobro funkcionišu, ali mi moramo stvoriti svoj vlastiti model, koji takođe moramo \nstalno posmatrati i preuređivati (Trunk Širca, 2000). Neophodnost stalnog \nprilagođavanja različitim situacijama, s ciljem postizanja uspješnijeg vođenja i \nkvalitetnijeg rada organizacije predmet je proučavanja u okviru situacijskog pristupa \nvođenju. \n \nSituacijske teorije vođenje shvataju kao dinamično i fleksibilno više nego statično. \nMotivacija, sposobnost i iskustvo «podređenih» moraju stalno biti procjenjivani radi \nodređivanja stila koji bi bio najprihvatljiviji pod određenim uslovima (Stoner i Freeman, \n1992). \n \nDa bi mogao odgovoriti unutrašnjim i zahtjevima okruženja direktor mora \nposjedovati različite vještine i mora imati znanje i sposobnost prihvatanja različitih \nstilova vođenja. Usvajanje ovakvog pristupa bilo bi u skladu sa situacijskim teorijama, \nkoje pretpostavljaju da je vođa dužan da odabere vlastiti odgovor u određenoj situaciji \nkoji će biti u skladu sa specifičnostima vremena i mjesta i koji ima osjećaj za vrijednosti \ni vjerovanja svih učesnika u odlučivanju (Goddard, 2003).  \n \nIzmeđu različitih modela vođenja u okviru situacijskog pristupa odabran je Hersey \nBlanchardov model, jer su u osnovi ovog modela ljudi. Ljudi su, po mom mišljenju, \nosnovni resurs u školama i ključni faktor za uspješnost škole kao organizacije. Smatram \nda od direktorove procjene ljudi koje vodi i poznavanja njihovih sposobnosti i \nmogućnosti zavisi uspješnost vođenja. \n \nHersey Blanchardov model situacijskog vođenja podrazumijeva da stil vođenja \nmora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti sljedbenika. U suštini Hersey \nBlanchardovog modela je sposobnost vođe da ima «različit pristup, različitim ljudima» \nUvod \n \n3\n(Blanchard i Zigarmi, 1995). Direktor škole vodi ljude različitog stepena poslovne \nzrelosti, radi sa ljudima sa različitim iskustvom i različitim nivoom motivisanosti. Među \nzaposlenicima su početnici, koji su stekli inicijalno obrazovanje i na početku su svoje \nprofesionalne karijere. Zatim, nastavnici koji su položili stručni ispit i imaju određeno \niskustvo, kao i nastavnici, koji su stekli viša stručna zvanja (mentor, savjetnik). \n \nUloga nastavnika se mijenja (Hargreaves, 2000), što može uticati i na neophodnost \npromjene odnosa između direktora i nastavnika, te predstavljati jedan od razloga koji \nstvaraju potrebu za povećanjem fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja od \nstrane direktora.  \n \nNamjera mi je da, kroz istraživanje među direktorima srednjih škola u Bosni i \nHercegovini, utvrdim koliki nivo fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja oni \nimaju i koliko su razvili sposobnost da u različitim situacijama upotrijebe stil vođenja \nkoji je istovremeno i najučinkovitiji.  \n \nCiljevi koje sam postavila, a u skladu sa gore navedenim su: \n- pregled savremene literature sa područja vođenja; \n- ustanoviti stilove vođenja kod odabranih direktora srednjih škola u Bosni i   \nHercegovini; \n- istražiti mišljenje ispitanika o povezanosti između fleksibilnosti korištenja \nrazličitih stilova vođenja i učinkovitosti vođenja; \n- istražiti postoje li dominantni stilovi vođenja i razloge koji dovode do toga. \n \nOstvarenje postavljnih ciljeva traži odgovore na sledeća istraživačka pitanja: \n1. Kako direktori prilagođavaju svoj stil vođenja različitim situacijama izazvanim \nrazličitošću ljudi koje vode? \n2. Kakva je veza između postignute fleksibilnosti i nivoa učinkovitosti vođenja? \n3. Kakvo je mišljenje direktora o potrebi korištenja različitih stilova vođenja u \nsrednjim školama u Bosni i Hercegovini? \n \nOdgovore na istraživačka pitanja pokušaću pronaći korištenjem tri metode, na \nuzorku od 12 direktora srednjih škola iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. \n \nPlanirane metode su: \n1. metoda anketiranja, \n2. metoda kritičnog događaja, \n3. metoda intervjua. \nUvod \n \n4\n \nMetoda anketiranja po Hersey Blanchard-ovom upitniku (u Bass, 1990:490), koji se \nsastoji od 12 različitih situacija za koje su ponuđene  po četiri mogućnosti za djelovanje \n(LASI ili LEAD istraživanje). Navedeni upitnik nije često korišten u dosadašnjim \nistraživanjima, što je jedan od razloga koji su me naveli da istražim u kojoj mjeri je on \nprimjenjiv u uslovima kakvi su trenutno u Bosni i Hercegovini. Northouse (2001) \nnavodi nedovoljno istraživanja ovog pristupa, nejasnost koncepta određivanja nivoa \nrazvoja «podređenih» i da li se on određuje na nivou pojadinca ili cijele grupe koja je \nvođena. Thomas (2001) navodi kritičko mišljenje Bolman-a i Deal-a, koji ističu da \nproblemi ove teorije uključuju nejasnost strukture zadatka, nedovoljnu motivaciju kod \nprimjene direktivnog stila vođenja, nejasnost koncepta «zrelosti» sljedbenika, kao i \nnedostatak relevantnih i kvalitetnih istraživanja.  \n \nCilj je utvrditi koji je nivo «prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu vođenja \nispitanika. Planirani uzorak su po jedan direktor srednje škole iz svakog kantona (10), \nRepublike Srpske (1) i Brčko distrikta (1), koji će biti odabrani metodom slučajnog \nuzorka. \nMetoda kritičnog događaja (critical incident method), koji je objašnjen u Esterby, \nThorpe & Lowe (2004). Direktorima, među kojima je sporovedeno navedeno anketno \nistraživanje, je data mogućnost da ukratko opišu  dvije situacije, koje su im ostale u \nsjećanju, gdje su reagovali kao vođe na način, koji je obzirom na njihov stil vođenja: \n1.  tipičan za njih  \n2.  netipičan, ali izazvan situacijom. \nAnaliza ovih kritičnih događaja mi pruža mogućnost da utvrdim koliki značaj \ndirektori škola daju situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode ili su neke druge \nokolnosti, po njihovom mišljenju, kritičnije.  \nMetoda intervjua - intervjui (individualni) su realizovani sa 3 direktora, odabrana \nmetodom slučajnog uzorka među direktorima koji su obuhvaćeni anketom, radi \ndobijanja produbljene slike o predmetu istraživanja. \nVođenje je vrlo kompleksno, pa je zbog toga bitno naglasiti, da je u sadržajnom \nsmislu ograničenje ovog istraživanja to što se vođenje posmatra samo sa nivoa stila koji \nvođa ima, u zavisnosti od situacije izazvane različitošću zaposlenika, dok se ostali \naspekti vođenja ne razmatraju. Takođe, u radu se ne istražuje učinkovitost škole kao \ninstitucije, nego se samo posmatra aspekt učinkovitosti vođenja.  \nUvod \n \n5\nOgraničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su: nereprezentativan uzorak, \nnedovoljno istraživanja ovog pristupa i nedovoljna ispitanost korištenog upitnika, kao i \nčinjenica da istraživanje odražava mišljenje direktora o stilovima koje koriste, dok nije \nistraživan pogled nastavnika na ovu problematiku.   \n \n \n \n7\n2 TEORIJSKI PRISTUP MENADŽMENTU I VOĐENJU \nZa shvatanje suštine vođenja, koje je predmet proučavanja u ovom radu, potrebno je \nprvo razmotriti odnos između vođenja i menadžmenta. Proučavanje teorije \nmenadžmenta i vođenja daće nam mogućnost da shvatimo bit ovih pojmova, \nkarakteristike od kojih zavisi njihova učinkovitost, ali će nam i pomoći da ih stavimo u \nkontekst obrazovanja, odnosno škole. \nOvo poglavlje sadrži osnovne informacije o vođenju i menadžmentu, uopšte, i \ntemelj je za analizu specifičnosti menadžmenta u obrazovanju i specifičnosti uloge \ndirektora škole. Stajališta različitih autora o odnosu menadžmenta i vođenja i razlikama \nizmeđu manadžera i vođe, razmatrana su s ciljem lakšeg shvatanja dvojne uloge koju \nima direktor škole, a koja je obrađena u narednim poglavljima.   \n \n \n2.1 Vođenje i menadžment \nWeihrich i Koontz (1993) pripadaju grupi autora koja smatra da termine menadžer i \nvođa ne možemo poistovjetiti. Mogu postojati vođe potpuno neorganizovanih skupina, \nali menadžeri mogu postojati samo tamo gdje organizirane strukture stvaraju uloge. \nDedić (1997) ne identifikuje vođenje sa menadžmentom, nego ga posmatra kao jednu \nod njegovih funkcija. S tim u vezi navodim i Fayolovu (u Thompson, 2000) definiciju \nposlova koje treba da obavljaju menadžeri: \n- \npredviđanje i planiranje; \n- \norganiziranje - obim, rokovi i način obavljanja poslova; \n- \nizdavanje naredbi - liderstvo, pružanje ličnog primjera osoblju i njegovo  \nmotivisanje; \n- \nkoordinacija; \n- \nkontrola - provjeravanje da li se posao izvršava na zadovoljavajući način i po \npotrebi vršenje korekcija u izvršavanju poslova.  \nBush i West-Burnham (1994), takođe, vođenje posmatraju kao dio menadžmenta \nnavodeći da opći principi menadžmenta  obuhvataju: \n- \nvođenje  (vrijednosti, viziju, misiju) \n- \nupravljanje (planiranje, organizacija, izvođenje i razvijanje), \n- \nadministracija \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n8\nEverard i Morris (1996) smatraju da menadžment nije izvođenje propisanih zadataka \nna propisan način i u najširem smislu je: \n1. »postavljanje smjernica, te dugoročnih i kratkoročnih ciljeva, \n2. planiranje, kako napredovati i dostići te ciljeve, \n3. organiziranje raspoloživih izvora (ljudi, vremena, materijalnih sredstava), tako \nda dostižemo ciljeve što ekonomičnije i tako kako smo planirali, \n4. kontrola tih procesa (mjerenje dostignuća u odnosu na plan te brzo popravljanje i \nprilagođavanje, ako je potrebno), \n5. postavljanje i poboljšavanje organizacijskih standarda.« (Everard i Morris, \n1996:22) \nSposobnost uspješnog vođenja je jedna od bitnih karakteristika uspješnog \nmenadžera. «S obzirom da ljudi nastoje slijediti one koji im, prema njihovom mišljenju, \nnude sredstva za zadovoljenje njihovih vlastitih ciljeva, to znači da što menadžeri više \nrazumiju ono što motivira podređene i kako ta motivacija djeluje, te što više u \nprovođenju svojih akcija koriste to razumijevanje, to će, vjerovatno, biti uspješniji kao \nvođe« (Weihrich i Koontz, 1993:492). Optimalni nivoi individualne izvedbe su mogući \nu efektivnom menadžmentu koji je okarakterisan podrškom, povratnim informacijama o \nizvedbi i višim stepenom interpersonalnih vještina (Middlewood i Lumby, 2003:22). \nDay, Harris i Hadfield (2001) suštinu vođenja vide u procesu građenja i podržavanja \nili čuvanja smisla vizije, kulture i međuljudskih odnosa, dok je menadžment \nkoordinacija, podrška i posmatranje organizacionih aktivnosti. Uspješnost izvršavanja \novih uloga zahtijeva pažljivo uravnotežen rad. Vođenje podrazumijeva viziju i \nartikulaciju, traženje i postavljanje redoslijeda prioriteta, pridobijanje sljedbenika, \nkonstantno ispitivanje onog što radimo i zadržavanje na stvarima koje imaju vrijednost. \nMenadžment je više posvećen funkcijama, procedurama i sistemima pomoću kojih \nrealizujemo viziju. \nNa osnovu literature (Weihrich i Koontz, 1993; Dedić, 1997; Bush i West-Burnham, \n1994; Everard i Morris, 1996; Day, Harris i Hadfield, 2001) zaključujem da ukoliko \nmenadžment i vođenje posmatramo odvojeno, nikako ne smijemo zanemariti činjenicu \nda su oni usko međusobno vezani i da ne mogu postojati jedan bez drugog. Ako je \nvođenje usmjereno prema ljudima u organizaciji, menadžment, koji je više usmjeren ka \nsistemima, nam govori kako oni unutar tih sistema funkcionišu. \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n9\n \n \n2.2 Razlike između menadžera i vođe \nStoner i Freeman (1992) posmatraju menadžment i vođenje kao različite koncepte. \nNeke osobe mogu biti uspješni menadžeri - dobri planeri i organizatori, ali sa \nnedostatkom motivacionih vještina vođe. Drugi mogu biti vješti u podsticanju \nentuzijazma i predanosti, ali imati nedostatak menadžerskih vještina. »Vršenje uticaja je \nupotrebljavanje moći za postizanje postavljenih ciljeva. Menadžer može odlično \nplanirati i organizovati usmjerenja i djelatnosti organizacije, ali postaje neuspješan ako \nplanove i organizovanost ne uspije ostvariti kod saradnika (kao i kod drugih uticajnih \nučesnika organizacije)« (Tavčar, 2002:216).   \nU tabeli koja slijedi predstavljeni su različiti autori i njihova mišljenja o razlikama \nizmeđu menadžera i vođe. \nTabela 2.1  Konceptualni i praktični pristupi poređenju menadžmenta i vođenja   \nAutori \nVođe \nManadžeri \nBennis & Nanus \n(1985) \nrade prave stvari \nljudi kao imovina (»aktiva«) \nosjećaj obaveze \nposljedice \nšta i zašto činiti \ndijeli informacije \nmreže \nrade stvari na pravi način \nljudi kao obaveza (»pasiva«) \nkontrola \nuloge \nkako činiti \ntajanstvenost \nformalni autoritet \nCzarniawska-\nJoerges & Wolff \n(1991) \n      Simbolično izvođenje, u nadi da će \nkontrolu ostvariti preko »sudbine« \nPrenoseći naredbe koordiniranim \ntokovima ljude i stvari usmjerava ka \nkolektivnoj akciji \nSpreitzer & \nQuinn (1996) \nTransformacijski \nTransakcijski \nZaleznik (1977, \n1992) \nEnergizira sistem, njihovo \nokruženje je često haotično \nOsigurava stabilnost sistema \nMcConkey \n(1989) \nStvara uslove da ljudi upravljaju \nsobom \nKontroliše uslove i ostalo \nMcConnell \n(1994) \nVizija, inspiracija,hrabrost, \nmeđuljudski odnosi, tameljito \nznanje \nPodjela resursa, dizajnira radne metode, \nstvara procedure, postavlja ciljeve i \npostavlja prioritete \nBuhler (1995) \nDaje ljudima   smisao,namjeru, ruši \ngranice, treba viziju i mogućnost \nda to artikuliše \nIzvršava posao preko drugih, slijedi \nuloge, oslanja se na legitimnu moć \nSanborn (1996) \nStvara promjene i osigurava da ih \ndrugi prihvate \nPromjene samo kad moraju \nFagiano (1997) \nPomaže drugima da čine stvari koje \ntrebaju učiniti radi postizanja \nzajedničke vizije \nStvari urade preko drugih ljudi \nSharma (1997) \nInovacije \nKonformizam \nMaccoby (2000) \nVođenje je odnos – odabiranje, \nmotivacija, poučavanje, izgradnja \npovjerenja \nMenadžment je funkcija \n Izvor: priređeno po Field (2002) \n \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n10\nPostoje i drugi pristupi, a jedan od njih je prikazan u tabeli koja slijedi i predstavlja \njoš jedan zbirni teorijski pristup razlikama između menadžera i vođe. \nTabela 2.2  Karakteristike vođe i menadžera \nVOĐE: \nMENADŽERI: \n-orjentiranost na sadržaj - šta činiti  \n-efektivnost - rezultat  \n-izazov tekućih standarda  \n-stvaranje pozitivnog konflikta  \n-stimulisanje, širenje emocija  \n-šalje poruke, savjete  \n-ulazi u suštinu međuljudskih odnosa  \n \n-svrsishodno orjentiran (misija, cilj, \nodredište)  \n-vizja kao generalizirana ideja unutar \norganizacje \n-proaktivan \n-proizvodi promjene  \n-novi pristupi  \n-takmičar \n-restruktuira  \n-orjentiran na procese - kako činiti  \n-efikasnost - organizacija  \n-korištenje tekućih standarda  \n-upravljanje konfliktom \n-kontrola, ograničavanje emocija  \n-šalje signale, povlači niti  \n-pogodni međuljudski odnosi \n(sopstvenički, korisni) \n-orjentiran na dužnosti  \n-bezlični ciljevi  \n-reaktivan  \n-predvidiv \n-ustaljen, redovan \n-postojan, odgovarajući, dosljedan \n-izvršava \nIzvor:  Board Leadership Module (2003) \nNa osnovu istraživanja Instituta za menadžment u Velikoj Britaniji, Thompson \n(2000:20, 21) ističe sledeće sposobnosti menadžera potrebne za 21. vijek: \n1. »reaguju na promjene i upravljaju njima \n2. rukovode multidiscipliniranim radnim ekipama \n3. preduzimaju incijative \n4. pridržavaju se ciljeva organizacije ili korporacije \n5. razumiju proces poslovanja cijele organizacije \n6. daju ovlaštenja svom osoblju i ostalima da razvijaju svoje sposobnosti \n7. lično se usavršavaju kao menadžeri \n8. održavaju motivisanost svog osoblja \n9. održavaju vlastitu motivisanost.« \nAnalizirajući navedene sposobnosti koje se od savremenog menadžera traže, \ndolazim do zaključka da se većina njih odnosi na sposobnosti vođenja i na prvo mjesto \nstavlja Fayolovo »liderstvo, pružanje ličnog primjera osoblju i njegovo motivisanje«. S \ntim u vezi mi se nameće pitanje: Da li razvoj savremenog menadžmenta vodi ka \nizjednačavanju menadžmenta i leadershipa?  \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n11\n2.3    Vođenje \n \n2.3.1 \nDefinicija vođenja \n \nStoner i Freeman (1992) vođenje definišu kao proces upravljanja i uticaja na \naktivnosti vezane za zadatake koje članovi grupe trebaju izvršiti. Vođenje nije nešto što \nneko čini ljudima, niti način ponašanja prema ljudima: to je rad sa i preko drugih ljudi \nda se dostignu organizacioni ciljevi (Owens, 1998:206). Dedić (1997) vođenje vidi kao \ndinamičan proces, fleksibilan u smislu prevazilaženja nebitnih, zastarjelih aktivnosti i \nuvođenja promjena.   \nOwens (1998:200) navodi slijedeće definicije vođenja: \n1. Vođenje je grupna funkcija: dešava se samo u procesima u kojima je povezano \ndvoje ili više ljudi. \n2. Vođe namjerno traže način da utiču na ponašanje drugih ljudi.  \nVođenje je značajan aspekt upravljanja i Weihrich i Koontz (1993) ga definišu kao \nuticaj na ljude na način da oni spremno i sa entuzijazmom teže ka ostvarenju skupnih \nciljeva. Vođenje nije samo otvoren izbor između ovog ili onog stila, nego je, u principu, \npitanje uspostavljanja ravnoteže između brojnih faktora, kao što su priroda zadatka, \nsastav grupe, stepen raspoloživog autoriteta i ličnih osobina vođe. Ovaj proces \nuspostavljanja ravnoteže ne dešava se u vakumu, nego u kontekstu postojeće \norganizacije, sastavljene od običnih ljudi i oblikovane njihovim dominantnim \nvrijednostima (Cole, 2002:75). \nBlanchard (2003) navodi da vođenje nije nešto što radimo ljudima, nego nešto što s \nljudima radimo. Učinkovit vođa ima primjerene i učinkovite odnose sa ljudima, koji \nrazumiju šta on od njih očekuje i on želi i koristi povratne informacije koje dobija od \nljudi koje vodi. On odvaja dovoljno vremena za određivanje ključnih vrijednosti, koje \nopredjeljuju organizaciju i u postupak njihovog utvrđivanja uključuje svoje ljude. \nPravila se mogu nametnuti, ali vrijednosti ne – zbog toga je neophodno uključiti sve u \nnjihovo određivanje. «Ne «rukovodi» se ljudima. Ljude treba predvoditi» (Drucker, \n2003:68). \nVođenje je dinamičan proces, koji je pod uticajem stalnih promjena u zahtjevima \nzadatka, grupe same i pojedinih članova. Posljedica ovoga je da ne postoji »jedan \nnajbolji način« vođenja i vođe trebaju biti sposobni da prihvate različite načine \nponašanja, što će njihovu ulogu učiniti efektivnijom (Cole, 2002:65). \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n12\nBlanchard, Oncken i Burrows (1995:105) navode da je mjerilo uspješnosti vođenja \nsu doprinos zaposlenih, koji je rezultat vođinog ulaganja. Ako zanemarimo sve ostalo, \nglavno mjerilo učinkovitosti vođe je odnos između ulaganja i njihovih rezultata. \nDrucker (2003:244) smatra da rukovodilac ne smije dopustiti toku događaja da određuje \nono što on radi. Svijet u kojem on radi je izuzetno komplikovan i da bi bio učinkovit on \nmora znati razlikovati bitno od nebitnog. On mora imati kriterije koji će mu omogućiti \nda radi na istinski važnim stvarima, odnosno na stvaranju doprinosa i rezultata. \n \n \n2.3.2 \nKarakteristike vođenja \nKarakteristike vođenja možemo naslutiti iz navedenih definicija vođenja i zaključiti \nda su osnovne karakteristike vođenja: \n- \nljudi \n- \nmoć \n- \nuticaj \nVođenje uključuje druge ljude, podređene ili sljedbenike, koji su spremni prihvatiti \nupravljanje od strane vođe, definisati njegov status i na taj način učiniti vođenje \nmogućim. Karakteristika vođenja je i nesrazmjerna distribucija moći između vođe i \nčlanova grupe.  To ne znači da su članovi grupe nemoćni, oni mogu i oblikuju aktivnosti \ngrupe na različite načine. Ali vođa još uvijek ima više moći, koja mu omogućava da \nutiče na promjene ponašanja pojedinca i grupe. Vođa ima jak uticaj na svoje \nsljedbenike, ali mu to daje veliku odgovornost u pogledu etičnosti njegovih odluka. \n(Stoner i Freeman, 1992) \nDedić (1997:131) iz različitih definicija vođenja izvodi nekoliko njegovih \nkarakteristika: \n1. » uz vođenje je vezana socijalna interakcija i saradnja sa ljudima \n2. uticaj na ponašanje drugih \n3. moć lidera zavisi o sljedbenicima \n4. uticaj karakteristika vođe.«   \nDrucker (1999) navodi, kao karakteristiku savremenog razvoja vođenja, brojne \nmogućnosti izbora koje ljudi imaju. Po prvi puta imamo mogućnost da upravljamo sami \nsobom, ali smo nepripremljeni za to. Ne znamo gdje su naše snage i ne znamo šta \ntrebamo da bi ih poboljšali. Mi ćemo morati znati gdje pripadamo, šta su naše snage, šta \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n13\nmoramo naučiti tako da dobijemo potpunu korist od toga, gdje su naše mane, a gdje \nvrijednosti.  \nWeihrich i Koontz (1993:491) smatraju da su vođe usmjerene ka budućnosti i da \nvještina vođenja mora imati barem 4 osnovna elementa: \n1. » sposobnosti uspješnog i odgovornog korištenja moći \n2. sposobnosti razumijevanja da ljudska bića, u različitom vremenu i u različitim \nsituacijama, imaju različite motive \n3. sposobnosti da inspiriraju \n4. sposobnosti da djeluju na način koji će razviti pogodnu klimu za poticanje \nmotivacije«. \n \n \n \n2.3.3  \nOdnos vođe i sljedbenika \nUloga vođe može biti grubo definisana kao očekivanje koje ljudi imaju od njega. \nLjudi očekuju pomoć od vođe u dostizanju zajedničkih ciljeva, izgradnju timskog rada i \nda ima osjećaja prema pojedincima i udovoljava njihovim potrebama.(Adair, 1997:20) \nKanter (2005) ističe važnost veze između povjerenja koje ljudi imaju u vođu i \nsamopouzdanja vođe. Mnoge vođe imaju samopouzdanje, ali je najvažnije da oni imaju \npovjerenje u druge ljude i da stvaraju uslove u kojima ljudi koje vode mogu obaviti \nposao. Vođe moraju pokazati da imaju povjerenje u ljude. Povjerenje se gradi kada \nosjećate da možete računati na ljude u svom okruženju i kada oni mogu računati na vas. \nOvo je bitan dio timskog rada. Nije bitno da li radite sve zajedno kao grupa, nego da li \nznate za šta su drugi sposobni. Vođa mora poštovati snage drugih ljudi i graditi hemiju \nsaradnje. Vođe moraju razvijati povjerenje na svakom nivou: samopovjerenje, \npovjerenje jednih u druge, povjerenje u sistem i povjerenje u okruženje i one koje \npružaju podršku organizaciji. Vjerujući u druge, oni čine mogućim da drugi vjeruju \nnjima. \nAko vođa hoće razvijati samopoštovanje i osjećaj pripadnosti, mora uspostaviti \nsistem ocjenjivanja, koji bi imao jasne ciljeve i standarde, s kojima bi uspješnost \nposlovanja mogli izmjeriti. On mora biti spreman da podupire, sluša, omogućava i \npodstiče svoje ljude da dostignu postavljene ciljeve. (Blanchard i Peale, 1995) \n2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju \n \n14\nVođa gradi povjerenje kombinujući neke ljudske kontakte sa formalnim sistemom – \nrazgovarajući sa ljudima o njihovim interesima vođa gradi povjerenje, jer ono dolazi sa \nvjerovanjem da neko brine o nama i podržava nas (Kanter, 2005). \nVođe se odnose prema sljedbenicima na način da: \n- \nMotivišu ih da se ujedine u dijeljenju vizije gdje organizacija treba ići i kako \nto može dostići. \n- \nProbuditi njihovu ličnu odgovornost za donošenje vizije za bolju budućnost \norganizacije. \n- \nOrganizovati radno okruženje tako da postavljeni ciljevi postanu centralne \nvrijednosti u organizaciji. \n- \nUnaprijediti rad tako da sljedbenici imaju potrebu da rade na dostizanju vizije. \n(Owens, 1998:206) \n \n \n15\n3 VOĐENJE ODGOJNO OBRAZOVNIH USTANOVA \n3.1 Specifičnosti menadžmenta u obrazovanju \nŠkole su složeni dinamični sistemi i kao takve subjekt su «zakona» koji vladaju u \ntakvim sistemima. One su ne-linearne i dinamične (Brooke-Smith, 2003:55). \nNepredvidive karakteristike organizacije stvaraju poteškoće vođama i pretpostavljaju \ndrugačiji pristup  menadžmentu u školama i koledžima. (Bush, 2003:148) \nBush (2003) smatra da ne postoji samo jedna sveobuhvatna teorija menadžmenta u  \nobrazovanju i da svaka od njih ima nešto da ponudi u objašnjenju ponašanja i događaja \nu obrazovnim institucijama. One odražavaju poglede ili predrasude teoretičara o tome \nkakvo je ili kakvo bi upravljanje školom trebalo da bude. On predstavlja 5 takvih teorija \nzasnovanih na birokratskim, kolegijalnim, političkim, subjektivnim i nejasnim \nperspektivama.  \n \nWest - Burnham (1994) ističe činjenicu da klasične teorije menadžmenta odbijaju \nprofesionalni status koji je jedna od bitnih karakteristika škola kao organizacija i jedna \nod specifičnosti menadžmenta u obrazovanju. On smatra da se bit profesionalizma i bit \nupravljanja međusobno ne slažu. U suštini je teško složiti relativnu težinu datu ciljevima \npojedinaca, da samostalno donesu svoj lični sud i ciljeve organizacije, koji insistiraju na \nzajedničkim vrijednostima, ciljevima i aktivnostima.  \nSpecifičnost škole, kao organizacije, je da se u osnovi svih njenih aktivnosti nalaze \nljudi i oni  je čine uspješnom ili ne. Riches (u Middlewood i Lumby, 2003:21) ističe da \nsu ljudi ključni resurs u školama i koledžima. Menadžer u školi svakodnevno  opaža \nrazličite načine ponašanja svojih saradnika, učenika i drugih ljudi sa kojima se susreće i \nhtio to ili ne, svjesno ili nesvjesno, svoje ponašanje prilagođava različitim situacijama. \nIskustvo mu pomaže da ubrza svoje reakcije, da bude učinkovitiji i da nauči predvidjeti \nkako će u određenim situacijama reagovati drugi. On mora urediti odnose sa roditeljima, \nčlanovima Upravnog odbora, sa kolegama, nadređenim i podređenim i zato mu je \nsposobnost prilagođavanja ponašanja važna osobina. (Everard i Morris, 1996) \n \n3.2 Dvojna uloga direktora škole \nDvojna uloga direktora škole koja je razmatrana od strane teoretičara menadžmenta \nu obrazovanju i koji će biti navedeni u ovom poglavlju, može se posmatrati i sa \nstanovišta odnosa menadžer/vođa obrađenog u poglavlju 2.2.1. Na osnovu razlika \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n \n16\nizmeđu menadžera i vođe navedenih u tabeli 1. Konceptualni i praktični pristupi \npoređenju menadžmenta i vođenja  (priređeno po Field, 2002) i tabeli 2. (Board \nLeadership Module, 2003) možemo definisati osnovne karakteristike različitih uloga \nkoje direktor škole ima – direktor škole kao vođe profesionalaca i direktor škole kao šef \nizvršiocima. Direktor škole kao vođa profesionalaca ljude vidi kao aktivne činioce i \nstvara uslove da oni upravljaju sami sobom pomažući im da čine stvari koje treba učiniti \nradi postizanja zajedničke vizije. On je inovator, stvara promjene i osigurava da ih drugi \nprihvate, orjentisan je na sadržaj i ulazi u suštinu međuljudskih odnosa. Direktor škole \nkao šef izvršiocima je orijentisam na procese i dužnosti, ljude vidi kao pasivne i radi \nstvari preko drugih ljudi. On uvodi promjene samo kad mora i različitim mehanizmima \nkontrole uslova i ostalog osigurava stabilnost sistema. \nSpecifičnosti menadžmenta u obrazovanju navedene u prethodnim poglavljima \nupućuju na složenost uloge koju imaju direktori škole. Oni moraju imati sposobnost \nupravljanja brojnim tenzijama i dilemama koje dolaze od suprostavljenih interesa grupa \nkoje predstavljaju različite unutrašnje i vanjske kontekste u kojima rade. (Day, 2003) \nFullan i Hargreaves (1992) suštinsku ulogu direktora škole vide u promoviranju i \npodržavanju interaktivnog profesionalizma i smatraju da on, između ostalog, mora da: \n- \nrazumije kulturu, \n- \ncijeni svoje nastavnike i podržava njihov profesionalni razvoj, \n- \nzna što nastavnici cijene, \n- \npodstiče saradnju, \n- \npravi i nudi mogućnosti, a ne naloge, \n- \nkoristi birokratska sredstva da pomogne i unaprijedi, a ne da prisili, \n- \npovezan je sa širim okruženjem. \nCampbell (1996) navodi dvije mogućnosti za definisanje profesionalizma: \n1. Profesionalizam je definisan kao sloboda nastavnika da slobodno odlučuje, \nvodeći \nračuna \no \nnajboljim \ninteresima \nstudenata. \nOvdje \nje \nsuština \nprofesionalizma bazirana na pojedinačnom i ličnom, više nego kolektivnom.  \n2. Profesionalizam je definisan kao potreba za razvijanjem kolegijalnosti i \nsposobnosti nastavnika da rade zajedno. \nNastavnička profesija može biti viđena iz uniprofesionalne i multiprofesionalne \nperspektive (Berg, 2002). Uniprofesionalac je nastavnik stručnjak, sa dobrim znanjem \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n17\npredmeta i metoda rada i visokim stepenom autonomije u razredu, učionici. Nastavnik \nmultiprofesionalac kombinuje ulogu stručnjaka sa usmjerenjem ka dostizanju \npostavljenih ciljeva škole, u saradnji sa kolegama nastavnicima i ostalim zaposlenim u \nškoli. Na sličan način o profesionalizmu u školama piše i Vlahović (2001) navodeći dva \nmodela – model minimuma kompetencija i model otvorenog profesionalizma. Model \nminimuma kompetencija «vidi nastavnika i školu sa ograničenom, stručnom \nautonomijom, sa redukovanim kompetencijama.» Model otvorenog profesionalizma vidi \nnastavnike kao činioce koji su lično i kolektivno odgovorni za uspjeh škole. Oni se \nnalaze u središtu pedagoških zbivanja, kao pokretači promjena i istraživanja.  (Vlahović, \n2001:377)  \nMišljenja sam da je uniprofesionalizam, odnosno model minimuma kompetencija \nuskostručan i zahtijeva direktivni način vođenja – nastavnik ima zadatak koji mu je \npropisan i odgovoran je za njegovo izvršenje. Dok karakteristike multiprofesionalizma, \nodnosno modela otvorenog profesionalizma pružaju veću mogućnost delegiranja i \nusmjerenosti na odnose, više nego na zadatke.  \nMenadžment u organizacijama sa visoko izraženim profesionalizmom ne smije se \njednostavno temeljiti na birokratskoj strukturi, nego mora voditi računa o stručnosti \nnastavnika kao pojedinca i grupa unutar organizacije. Integracija potreba organizacije i \nnjenih klijenata sa očekivanjima nastavnika često dovodi direktora u neugodan \n»sendvič« između konfliktnih pritisaka između birokracije i profesionalizma. Bush \n(1995) pokušava naći odgovor na pitanje da li je u obrazovnom menadžmentu menadžer \nvođa profesionalaca ili šef izvršiocima.Vođenje odgovara na pitanje «zašto» isto tako \ndobro kao i na pitanje «šta». Šef može reći šta činiti i na kakav specifičan način, ali \nvođa će objasniti ili izraziti zašto, kao prvi i važan korak uspostavljanja slobodne i \nželjene saradnje. (Adair, 1997:25) \nHughes (u Bush, 1995) navodi dvojnu ulogu koju direktor škole ima: \n- \nkao šef izvršiocima, on je okruženju odgovoran za uspješnost organizacije i \nuspješno upravljanje institucijom \n-   kao vođa profesionalaca, odgovoran je za vođenje grupe nastavnika, koji \nvećinom imaju visok nivo stručnosti za obavljanje svog posla. \nMarianne Coleman (u Bush i West-Burnham, 1994) smatra da direktor škole ima \ndvojnu ulogu. On je vođa institucije, sa primjerenom menadžerskom odgovornošću, ali \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n \n18\ntakođe zadržava ulogu profesionalca u obrazovanju. Suštinu dvojne uloge direktora \nškole ona vidi u činjenici da je i sam profesionalac. Iz ovog proizilazi da je neophodno \nstalno usavršavanje i dodatno obrazovanje za obavljanje poslova direktora škole, jer \njedino tako može steći znanja neophodna za obavljanje ove složene uloge. Rješenje za \nšto uspješnije obavljanje ovih uloga Hellawell (u Bush, 1995) vidi u delegiranju \nodgovornosti od strane direktora, kako bi stvorio vrijeme za njegovu ulogu »vođe \nprofesionalaca«.  \nPolazeći od teoretskih objašnjenja i ličnog iskustva, smatram da postoji niz \nograničavajućih okolnosti, koje smanjuju mogućnost da se »slika« direktora škole kao \nuspješnog vođe gradi na »korištenju autokratske moći«. Pored uticaja roditelja, učenika, \nokoline, razlog ovakvom mom stavu je i profesionalizam pojedinaca, koji je u školi \nprisutan. U školama dolazi do izražaja sposobnost razumijevanja, inspirisanja i \nrazvijanja pogodne klime kao načina motivisanja. Direktor škole svoj uticaj mora graditi \nna saradnji sa ljudima, mora znati  »slušati«, kako bi upoznao svoje saradnike. \n \n3.3 Vođenje škole \nVođenje u školama je multidimenzionalni koncept gdje su vrijednosti, ciljevi, \nvjerovanja i odlučivanje  vještine direktora škole koje daju smisao i značenje politikama \ni procedurama koje on ili ona moraju da implementiraju. Ove politike, procedure, kao i \nnorme unutar škole nisu postavljene od strane direktora ili škole, nego su postavljene \npod pritiskom nacionalne, kantonalne ili lokalne politike (Goddard, 2003). \nZa vođe u obrazovanju je neophodno da pokažu razumijevanje moralne \nkompleksnosti i sposobnost pravljenja jasne veze između vrijednosti i  preduzetih \naktivnosti u obrazovnoj instituciji (Grace, 1997:70).  \nMnogi nastavnici od direktora škole traže ponašanje koje pruža podršku, pomoć, \nsaradnju i brigu za samo-razvoj. Kada otkriju ovakvo ponašanje, porasti će njihova \npodrška direktoru, što će rezultirati porastom moći vođenja (Owens, 1998:203).  \nJednom kad vođe u obrazovanju razumiju odnose kao osnovu za dijalog, oni mogu poći \ndalje ka istraživanju nekih od kompleksnijih odnosa zasnovanih na dijalogu (Shields i \nSayani, 2005:388). Odgovornost vođenja u obrazovanju je da osigura da svi članovi \ninstitucije imaju pristup informacijama, imaju prostor i mogućnost da debatuju o politici \ni praksi i da su oslobođeni, koliko je to moguće, od prepreka u komunikaciji. Vođa u \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n19\nobrazovanju pokušava da uspostavi uslove za dijalog, učešće i poštovanje ljudi i \nnjihovih ideja (Grace, 1997:64). \nStalne promjene karakteristične za savremeni razvoj društva utiču na ulogu direktora \ni vođenje škole još kompleksnijim. Murphy, Yff i Shipman-a (2000) smatraju da je \ndirektor škole u 21. vijeku prvenstveno vođa i to: \n- \nvođa kao službenik zajednice, koji će reformisati obrazovanje i voditi ga od \nbirokratskog modela ka postindustrijskom adaptivnom modelu sa ciljevima \nobrazovanja usklađenim sa potrebama mladih, a suština njegovog rada biće \nutvrđivanje i postavljanje značaja, više nego upravljanje, kontrola i nadgledanje; \n- \nvođa kao organizacioni arhitekt, koji će morati tradicionalni fokus zasnovan na \nstabilnosti zamijeniti fokusom koji je zasnovan na promjenama i stvarati takve \norganizacione oblike koji će moći odgovoriti tim promjenama; \n- \nvođa kao društveni arhitekt, jer će škola sutrašnjice biti izložena kompleksnim \ndruštvenim promjenama (demografske promjene, promjene u porodici i sl.), što \nće dovesti do promjena u društvenom kontekstu obrazovanja i škole će se morati \nrazvijati sa više odgovornosti prema tome - moraće obrazovati djecu koja će se \nmoći prilagođavati novonastalim društvenim strukturama; \n- \nvođa kao moralni, etički edukator, koji će morati više voditi računa o \npostavljanju ciljeva nego o upravljanju postojećim rješenjima. Pri postavljanju \nprioriteta moraće više voditi računa o mišljenju roditelja, učenika i nastavnika. \nJoš jedna od karakteristika savremene škole je da djeca u nju dolaze sa mnogo \nviše znanja i iskustva nego što je to prije bilo i da obrazovanje mora odgovoriti \nnjihovim novim zahtjevima.  \n \n3.3.1 Profesionalizacija i vođenje škole \nProfesionalizacija naglašava promjene u ulozi nastavnika i širenje njihove uloge. \nPoučavanje postaje kompleksnije, nastavnici su više uključeni u ulogu vođenja, u \npartnerstvo sa kolegama, odlučivanje, međusobno savjetovanje i dogovaranje \n(Hargreaves, 2000). \nPretpostavka da je nastavnik profesionalac, znači, da on ima specifična znanja i \numijeća, ali i autonomiju da upotrijebi ta znanja i umijeća pri donošenju odluka. \nProfesionalizam nastavnika je «preduslov za uspješno unapređivanje kvaliteta \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n \n20\nobrazovanja».(Pešikan, 2004:5) Kako osposobljavati nastavnike da bi postali uspješni u \n«profesionalnom» smislu, da temeljito obvladaju najrazličitije nastavne i odgojne \nmetode, oblike i postupke, te da ih fleksibilno uključuju u nastavu i druge djelatnosti, da \nse na odgovarajući način snalaze, kako u uobičajenim, tako i u novim i otežanim \nsituacijama, da znaju sažeti i iskoristiti znanja (koja su dobili u toku studija i kasnije) i \nsvakodnevna iskustva, povezivati teoriju i praksu? (Marentič Požarnik, 1987) \nUz pojam profesionalizam, usko je vezan i novi koncept profesionalnog razvoja \nnastavnika, koji označava potpuno novi pogled na rad nastavnika, njegov položaj i \nrazvoj. Profesionalni razvoj nastavnika javlja se kao rezultat promjena i reforme \nobrazovanja. Osnovne karakteristike ovog novog koncepta i postojećeg koncepta \nobrazovanja nastavnika date su u sledećoj tabeli: \n \nTabela 3.1  Osnovne karakteristike modela obrazovanja nastavnika i modela profesionalnog \nrazvoja \nObrazovanje nastavnika \nProfesionalni razvoj nastavnika (PRN) \nPrenošenje i akumuliranje znanja; \nKonstrukcija znanja vlastitom aktivnošću; \nObuka se odvija jednokratno; \nObuka je dugoročan, permanentan proces; \nObuka van učionice; \nPRN se odvija u školi, usko je povezan sa \nsvakodnevnim aktivnostima; \nPovremene ocjene rada nastavnika; \nStalno praćenje i redovna podrška i pomoć \nnastavniku; \nNadzornička ocjena rada nastavnika; \nRazličiti modeli evaluacije; \nFiksni program; \nFleksibilan program; \nReforma «odozgo», nastavnik realizator; \nDio reforme se razvija u školi, sa aktivnim \nučešćem nastavnika; \nNastavnik je prenosilac tuđih znanja; \nNastavnik je prenosilac znanja; \nUsavršavanje je privatna stvar nastavnika i \nnjegov lični izbor; \nStalno usavršavanje je obavezno i dio je \nsistema napredovanja i razvoja; \nKada napreduje nastavnik napušta rad sa \nučenicima (postaje direktor, nadzornik i sl.); \nNapredovanje se odvija unutar učionice, \nkvalitet nastavnog rada utiče na njegov status, \nplaću i sl. \nRadno vrijeme nastavnik provodi uglavnom u \nučionici; \nRadno vrijeme podrazumijeva obavezan rad i \nizvan učionice; \nJedan \nmodel \nobrazovanja \nnastavnika \nje \nuniverzalan; \nPostoji mnogo modela PRN, a koji je \noptimalan, zavisi od konteksta u kom škola \nradi; \nZa \nobrazovanje \nnastavnika \nje \nzadužena \nodređena institucija; \nPRN je složen dinamički model saradnje niza \nrazličitih institucija; \nNastavnik radi izolovano \nTimski rad \nNe učestvuje u promjenama u lokalnoj \nzajednici \nAktivno učestvuje u životu škole i lokalne \nzajednice \nSindikat  \nProfesionalna udruženja \nIzvor: Pešikan (2004) \n \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n21\nRazlika između profesionalca i neprofesionalca nije isključivo u samostalnosti u \nradu. Najvažnije je da profesionalce zanima kvaliteta. Za neprofesionalce je dovoljno da \nse posao obavi, možda i dobro, no obilježje je profesionalaca da neprestano \npoboljšavaju svoj i tuđi rad. (Glasser, 1999:27) \nČinjenica da su nastavnici profesionalci proizilazi iz pretpostavke da oni uživaju \nvisok stepen autonomije u svom zanimanju, sposobni su da oblikuju svoje sopstvene \nobrazovne ciljeve i određuju pedagoške procese. Njihov profesionalni status bi bio \nunaprijeđen, ako bi bili sposobni da se obavežu na činjenicama baziranu refleksiju na \nove ciljeve i procese u kontekstu njihovih profesionalnih aktivnosti. Ova vrsta \nistraživanja bi značila širenje njihove profesionalne autonomije (Winch & Foreman, \n2000). \nLeithwood (2004:4) kao jedan od pristupa vođenju navodi profesionalni pristup, koji \nza cilj ima što bolje iskoristiti znanje nastavnika pri donošenju važnih odluka. \n \n \n3.3.2 Pretpostavke uspješnog vođenja škole  \nUspješne vođe moraju biti vođeni osobnim vrijednostima koje stvaraju želju za \ngradnjom, implementacijom i stalnim provjeravanjem vizije pomoću povratnih \ninformacija unutrašnjih i vanjskih stakeholdersa. Oni moraju imati sposobnost \nupravljanja brojnim tenzijama i dilemama koje dolaze od suprostavljenih interesa grupa \nkoje predstavljaju različite unutrašnje i vanjske kontekste u kojima rade. (Day, 2003) \n \nIstražujući u školama koje su bile izložene izazovnim okolnostima Harris (2002) \ndolazi do zaključka da su direktori u ovim školama imali visok nivo emocionalne \ninteligencije, prihvatili potrebu izgradnje pozitivnih odnosa sa učenicima, nastavnicima \ni roditeljima i primarno radili kroz proces delegiranja i povjerenja, uključujući učenike, \nroditelje i nastavnike u proces odlučivanja. \n \nSergiovanni (u Day, 2003) navodi da nije slučajno da su neki direktori škola \nefektivniji od drugih, čak i kada su suočeni sa istim zahtjevima i ograničenjima. \nEfektivan direktor škole  bolje razumije kako svijet školstva i vođenje škole \nfunkcioniše. \nNeki autori pokušavaju dati recepte za vođenje. Tako, Harris (2002) smatra da         \nefektivan vođa stalno upravlja tenzijama i problemima direktno zavisnim od posebnih \n3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova \n \n \n22\nokolnosti i konteksta škole, ima ljude u centru, distribuira vođenje na druge i ulaže u \nrazličite oblike nastavničkog vođenja, promovira saradnju među kolegama, kroz timski \nrad ili proširujući granice participiranja u vođenju i odlučivanju. Na sličan način \nrazmišljaju i Middlewood i Lumby (2003:22) navodeći da istraživanja uspješnosti \nmenadžmenta u školama i koledžima pretpostavljaju da ovlaštavanje i autonomija \nzaposlenika/osoblja bitno doprinose unutrašnjoj uspješnosti organizacije.  \nMeđutim, drugi autori imaju drugačije mišljenje o tome šta je ključno za uspješno \nvođenje škole.      \nJednostavno određenje dobrog direktora škole ne postoji. Razumijevanje šta je \nvažno ljudima i poznavanje konteksta od kojeg individualni rad zavisi su kritični za \nefektivno vođenje (Evans, 2001:305). Bitno je da vođa zna šta zaposlenike motivira \n(Blanchard, 2003), jer jedino će takva motivacija imati pozitivan efekat na uspješnost \nvođenja.     \nŠkole se među sobom razlikuju i direktor mora dobro poznavati potrebe škole koju \nvodi. Važno je da zna dobro komunicirati, da zna slušati različite ljude i oblikovati svoje \nmišljenje koje proizilazi iz potreba škole, odnosno učenika, nastavnika, roditelja \n(Goddard u Erčulj i Koren, 2003). Vođenje škole zahtijeva «osjećaj za situaciju» i \n«prilagođavanje stila» (Reddin u Everard i Morris, 1996).  \nOvakva različita stajališta u odnosu prema razlozima koji doprinose uspješnosti \nvođenja škole su razlog i osnova za istraživanje koje slijedi u nastavku ovog rada.  \n \n \n23\n4 SITUACIJSKI PRISTUP VOĐENJU \nProces tranzicije u kome se nalazi Bosna i Hercegovina dovodi do brzih promjena u \nsvim sferama društvenog života i do reforme obrazovnog sistema. Vođenje škole u \nuslovima stalnih promjena izuzetno je zahtjevno i smatram da ovakvi uslovi nameću \nvođama u školama neophodnost stalnog prilagođavanja izmijenjenim uslovima, ukoliko \nžele učinkovito voditi. S tim u vezi sam i odabrala situacijsko vođenje kao temu ovog \nrada, jer sam i sama često bila u različitim situacijama u kojima sam morala reagovati \nna način koji često nije bio u skladu sa mojim ličnim osobinama, niti u skladu sa mojim \nuobičajenim ponašanjem. Zbog toga je situacijski pristup vođenju za mene postao \ninteresnantan za proučavanje i istraživanje. \nProučavajući situacijski pristup vođenju i različite modele koji se unutar ovog \npristupa izdvajaju shvatila sam da nije moguće u jednom ovakvom radu obuhvatiti \ncijelu teoriju ovog pristupa. Analizirala sam koji bi model bio najprimjereniji školama.  \nHersey Blanchardov model situacijskog vođenja (Hersey i Blanchard, 1982) i \npodrazumijeva da stil vođenja mora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti \nsljedbenika i učinkovitost vođenja posmatra isključivo sa aspekta odnosa vođe i \nsljedbenika. Pošto su u školama ljudi osnovni resurs, od kojih najviše zavisi uspješnost \nškole kao organizacije, ovaj model mi se učinio interesantnim za istraživanje.  \nZbog toga će u nastavku ovog rada biti obrađen situacijski pristup vođenju, a unutar \novog pristupa detaljnije ću analizirati Hersey Blanchardov model, koji je i predmet \nistraživanja među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini.  \n \n4.1 Karakteristike situacijskog pristupa vođenju \nSituacijski pristup vođenju doveo je u pitanje shvaćanje po kojem je vođenje \nposljedica isključivo osobina ličnosti, tzv. teorije o «velikom čovjeku», te je pažnju \nusmjerio na situaciju, jer su predstavnici ovog pravca bili uvjereni da je vođa proizvod \nodređene situacije. Situacijski pristup polazi od stava da je vođa rezultat interakcije \nvođe i njegovih sljedbenika, te situacije u kojoj se ta interakcija događa (Dedić, 1997) i \npodupire teoriju slijeđenja koja kaže da će ljudi nastojati slijediti one za koje smatraju \nda im nude sredstva za ostvarenje njihovih osobnih težnji (Weihrich i Koontz, 1994). \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n \n24\nPrije pojave situacijskog pristupa vođenju dominiralo je mišljenje da postoje samo \ndva načina vođenja: autokratičan i demokratičan. Pri autokratskom načinu vođenja \nljudima se govori kako da rade, gdje da rade, šta da rade, kad da rade. Djelovanje \nskupine je bilo najvažnije. Pri demokratskom načinu vođenja naglasak je na slušanju \nljudi, pohvali i posticanju njihovih odnosa sa drugim članovima. Moral je bio najvažniji \nza uspješno funkcionisanje skupine. Situacijsko vođenje pretpostavlja da ovi ekstremni \nstilovi ne mogu opstati i da su pri vođenju istovremeno prisutna dva ponašanja: \ndirektivno ili autokratsko i podržavajuće ili demokratsko. Kod svakog stila vođenja je \nprisutno i jedno i drugo ponašanje, ali u različitim omjerima. (Blanchard, Carew i \nParisi-Carew, 1995) \nUspješne vođe moraju imati sposobnost da vide šta je u datoj situaciji istinski važno \n(Blanchard i Peale, 1995). Adair (u Cole, 2002:73) vidi tri glavne varijable za vođenje: \npotrebe zadatka, potrebe grupe i individualne potrebe. On uzima „ljude“ i „zadatke“ kao \nnajvažnije faktore, ali pravi razliku između ljudi u grupi i ljudi kao pojedinih članova \ntima. Obezbijediti adekvatno vođenje znači stvoriti pravu ravnotežu između tri grupe \npotreba u svjetlu kompletne situacije. Uspješan vođa je onaj koji uspije vidjeti prioritete \ni djelovati u skladu sa tim. U vođenju su se isticali ljudi, koji su bili međusobno različiti, \nali su se pokazali primjerenim u različitim situacijama. Najbolji je vođa onaj  koji \npoznaje posao koji vodi i kojeg ljudi prihvataju kao vođu (Koren, 1999). Ovaj pristup \nkao bitno predstavlja to kako vođa odgovara na jedinstvene okolnosti i probleme u \norganizaciji. Da bi bio uspješan u ovakvom kontekstu, on mora pružiti različite \nodgovore pri vođenju. Uticaj vođe će uveliko zavisiti od njegove sposobnosti da ovlada \nvelikim repertoarom vještina /practices/ vođenja (Leithwood, Jantzi i Steinbach, \n1999:15). Drucker (2003:251) smatra da je «za efikasnost potrebna osposobljenost», a \nsituacijski pristup naglašava važnost stručnog znanja (Koren, 1999; Adair,1997).  \nSposobnost dijagnosticiranja situacije još prije nego što se počnemo baviti njom je \nključ do toga kako da postanemo situacijski vođa (Blanchard, Zigarmi, 1995). Morgan \n(1997) smatra da vođenje zahtijeva efektivnu dijagnozu problema, a onda slijedi \nprihvatanje najprikladnijeg odgovora na problem ili situaciju. Uspješne vođe moraju \nneprekidno proučavati situaciju i procjenjivati kako da joj prilagode svoje ponašanje \n(Yukl, 2002:234). \nThomas (2001) smatra da vođenje zahtijeva različite pristupe, metode, vještine i \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n25\nzadatke za različite situacije. Ali, razumijevanje ove legitimne potrebe za situacijskim \nvođenjem nikada ne smije biti korišteno kao motiv ili opravdanje za odbacivanje drugih \nljudi. Današnje organizacije moraju postojati da usluže svoje «stakeholders-e», \nuključujući ne samo njihove korisnike, nego i njihove zaposlenike. \n \n \n4.2  Situacijski faktori \n \nZa određivanje primjerenog načina vođenja bitan je neki od faktora navedenih u \nsledećoj šemi:  \n \nSlika 4.1  Situacijski faktori koji utiču na uspješno vođenje   \n \n  \n \nIzvor: Možina (2002:522) \nStoner i Freeman (1992) navode da ni jedan stil vođenja nije efektivan u svim \nsituacijama i identificiraju sljedeće faktore koji su u središtu kontigencijskog pristupa \nvođenju: \n \nZRELOST    \nČLANOVA \nSKUPINE \n   \nLIČNE \nOSOBINE \nVOĐE \n \nSLOŽENOST \nZADATKA \n \nIZVOR \nMOĆI \nVOĐE \n \nODNOSI MEĐU \nČLANOVIMA I \nVOĐOM \n \nDONOŠENJE \nODLUKA U \nSKUPINI \n \nPOTREBE \nZAPOSLENIH \n  \n \nUSPJEŠNO \nVOĐENJE \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n \n26\n- \nosobnost vođe, njegovo iskustvo i očekivanja; \n- \ndominantna očekivanja i ponašanje; \n- \nsloženost zadatka; \n- \nkarakteristike, očekivanja i ponašanje «podređenih»; \n- \norganizaciona struktura i politike. \nBolam (u Bell, Bolam i Cubillo, 2003:94) prihvata kontigencijski pogled na vođenje \ni smatra da je efektivnost izvedbe pojedinih vođa pod uticajem niza faktora, od kojih \nvećina može uticati na poboljšanje izvođenja. \n \n4.3 Usmjerenost ka odnosima i usmjerenost ka zadacima \nTannenbaum i Schmidt (u Weihrich i Koontz, 1994) su autori koncepta kontinuuma \nvođenja, koji umjesto da predlaže izbor između dva stila vođenja – autokratskog ili \ndemokratskog – nudi čitavu ljestvicu stilova bez naznake da je jedan stil uvijek dobar, a \ndrugi uvijek loš. Teorija kontinuuma priznaje da prikladnost nekog stila vođenja ovisi \nod vođe, sljedbenika i situacije. Najvažniji elementi koji mogu uticati na upravljački stil \nsu: \n- osobine vođe (sistem vrijednosti, povjerenje u podređene...) \n- osobine podređenih (prihvatanje odgovornosti, znanje, iskustvo...) \n- sile koje definiraju situaciju (organizacijske vrijednosti i tradicija, uspješnost \npodređenih, priroda problema, mogućnost delegiranja...)  \nVođa mora postići usklađenost između postojeće situacije i načina vođenja. Moguća \nsu dva načina vođenja (Možina, 2002; Weihrich i Koontz, 1994):  \n- usmjerenost ka odnosima  i  \n- usmjerenost ka djelu, odnosno zadacima. \nVođe koje su usmjerene ka odnosima smatraju da su dobri odnosi važni za uspješno \nvođenje cijeneći kod saradnika osobine, kao što su iskrenost, prijatnost. Vođe koje su \nusmjerene ka djelu smatraju važnim dobro obavljanje posla i cijene osobine s tim \npovezane. \nUsmjerenost ka zadacima možemo definisati kao stepen do kojeg vođa obavezuje u \njednosmjernoj komunikaciji objašnjavajući što da svaki sljedbenik radi, isto kao i kada, \ngdje i kako zadaci da budu izvršeni. Ponašanja ka odnosima definišemo kao stepen do \nkojeg vođa obavezuje u dvosmjernoj komunikaciji obezbjeđujući emocionalnu podršku \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n27\ni susretljivo ponašanje. Za razumijevanje situacijskih teorija važno je i definisati pojam \nzrelosti. Zrelost možemo definisati kao mogućnost postavljanja visokih, ali dostižnih \nciljeva, voljnost i sposobnost preuzimanja odgovornosti i obrazovanje i iskustvo \nčlanova grupe.  (Peak Experciences' Resources, 2004) \n \nPovećanje svjesnosti da ponašanje usmjereno na ljude i usmjereno na zadatke može \nbiti sasvim različito interpretirano od različitih grupa i u različitim kontekstima, \nobjašnjava stvaranje opće teorije unutar koje će biti najbolje obuhvaćeni pojedinačni \nkonteksti, rezultirajući različitim situacijskim pristupima vođenju (West, Jakson, Harris \ni Hopkins, 2000). \n \n4.4 Situacijski pristup vođenju odgojno obrazovnih ustanova \nSituacijsko vođenje se temelji na pretpostavci da uspješne vođe moraju dobro \npoznavati organizaciono okruženje i da mogu svoj stil vođenja prilagoditi trenutnoj \nsituaciji. Glavna oružja vođe su dogovori, zaključivanje kompromisa, oblikovanje \nrazličitih veza i raspoređivanje izvora. (Erčulj i Koren, 2003) \nSituacijsko vođenje zahtijeva upravljače koji u potpunosti utapaju sebe u njihovu \nškolsku zajednicu i suštinski poznaju kontekst unutar koga oni rade (Goddard, 2003). U \nvrijeme brzih promjena i ogromne informacione povezanosti, stalnost /steady-state/, \nravnoteža, linearna rješenja su sve manje i manje efektivna (Brooke-Smith, 2003:55) i \npotrebno je razviti pristup obrazovnom vođenju koji će pomoći vođama da upravljaju i \nvode za vrijeme dinamičnih tenzija koje postoje u školskom okruženju (Shields i \nSayani, 2005:381). \nDa bi mogao odgovoriti unutrašnjim i zahtjevima okruženja direktor škole mora \nposjedovati različite vještine i mora imati znanje i sposobnost prihvatanja različitih \nstilova vođenja. Usvajanje ovakvog pristupa bilo bi u skladu sa situacijskim teorijama, \nkoje pretpostavljaju da je vođa dužan da odabere vlastiti odgovor u određenoj situaciji \nkoji će biti u skladu sa specifičnostima vremena i mjesta i koji ima osjećaj za vrijednosti \ni vjerovanja svih učesnika u odlučivanju (Goddard, 2003). Situacijski modeli donose \nalternativni pristup, prepoznavajući različitu prirodu školskog konteksta i prednosti \nprilagođavanja stila vođenja datoj situaciji. Ovaj pristup vođenju je posebno važan u \nperiodima nemira /turbulence/, kada vođe trebaju biti sposobni pažljivo procijeniti \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n \n28\nsituaciju i reagovati na odgovarajući način više nego se oslanjati na standardne modele \nvođenja (Bush, 2003: 150,151).  \n \n4.5 Situacijski modeli vođenja \nU okviru situacijskog pristupa razvijaju se različiti modeli vođenja u zavisnosti od: \n \n-   stepena vođenja i uputstava koja daje vođa;  \n \n-   stepena emotivne potpore;  \n \n-   pripremljenosti i osposobljenosti pristalica. (Koren, 1999) \n \n4.5.1 \nFidlerov kontigencijski model \n \nFidler (u Weihrich i Koontz, 1994) sa svojim suradnicima s University of Illinois \npredložio je situacijsku teoriju vođenja. Na osnovu svojih studija opisuje tri kritične \ndimenzije situacijskog vođenja (u Weihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002; Cole, \n2002:73; Doyle i Smith, 2001): \n1. Pozicija moći – vođa sa jasnom i velikom pozicijom moći jednostavnije će \nosigurati da ga slijede. Možina (2002) smatra da moć položaja pokazuje koliko vođa \nima legitimne moći nagrađivanja i prisile. Ukoliko ima snažnu poziciju moći lako će \nostvariti uticaj na podređene. Adair (1997) navodi četiri oblika moći među ljudima: \nmoć pozicije i položaja,  moć znanja, moć ličnosti (karizma) i moralna moć. \n2. Struktura zadatka – podrazumijevajući pri tome stepen do kojeg zadatak može \nbiti jasno definisan i stepen do kojeg se ljudi mogu smatrati odgovornim za taj \nzadatak; \n3. Odnosi vođe i članova skupine – Fidler smatra ovu dimenziju najvažnijom, a \nona se odnosi na stepen do kojeg članovi skupine simpatiziraju vođu i vjeruju mu, te \nstepen do kojeg su ga spremni slijediti (u Weihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002). \nYukl (1998) smatra da je pogodnost određena težinom i kombinacijom ova tri \naspekta situacije.  \nFidlerov kontigenčni model (Možina, 2002) pretpostavlja da je uspješno vođenje \nzavisno od toga koliko su situacijski faktori u skladu sa načinom rada vođe. Pojedinačni \nnačin vođenja je najučinkovitiji ako je upotrijebljen u pravoj situaciji.  \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n29\n \nZa razumijevanje Fiedler-ove teorije vođenja (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) \nmi trebamo razlikovati stil vođenja i ponašanje pri vođenju /leadership behaviour/. Za \nFiedler-a stil vođenja je urođen, prirodan i relativno trajna lična osobina koja određuje \nnašu motivaciju i našu opću orjentaciju pri vođenju. Ponašanje pri vođenju se, s druge \nstrane, odnosi na pojedinačne odluke, koje možemo izvršiti ili ne, ako imamo znanje i \nvještine i ako ih prosuđujemo s vremena na vrijeme - u ovom smislu je ponašanje \nkorišteno i kod Hersey Blanchard-a.  \nMožina (2002) smatra Fidlerov model zanimljivim, jer donosi novi pogled u \nproblematiku vođenja. Njegov najveći doprinos je da ne nudi konačan i jedini odgovor, \nnego zahtjeva stalno proučavanje stanja u organizaciji. Ne može se jedan vođa odrediti \nkao dobar ili loš, nego on može biti u jednoj situaciji izuzetno dobar, a u drugoj izuzetno \nloš. \n \n4.5.2  \nModel puta do cilja \nModel puta do cilja je baziran na teoriji motivacije. Slijedeći ovu teoriju vođa je \nviđen od strane podređenih kao izvor nagrada. Glavni zadatak vođenja je da obezbijedi \njasnost puteva koje podređeni moraju slijediti do ostvarenja ciljeva. Nagrada može \nuključiti plate, promociju, društvenu podršku, ohrabrenje, sigurnost posla i poštovanje \nod strane nadređenih. Efektivni vođa će biti sposoban da odredi koja nagrada je \nnajvažnija za različite zaposlenike i u skladu s tim će stvoriti pakete nagrada koji su \nposebno privlačni za ove ljude. (Bennett, 1997:183) \nOvaj model se zasniva na uvjerenju da uspješan vođa razjašnjava puteve kojima \npodređeni mogu postići kako visoku satisfakciju poslom, tako i visoke performanse. \nSuština ove teorije je da vođa utiče na put između ponašanja podređenih i cilja koji \ntreba ostvariti. (Dedić, 1997) \n \n«Teorija puta do cilja je razvijena da objasni kako ponašanje vođe može uticati na \nzadovoljstvo i izvršavanje podređenih» (Yukl, 1998:265). U skladu sa teorijom puta do \ncilja, posljedice ponašanja vođe na zadovoljstvo i napore podređenih zavise od situacije. \nVođa treba biti spreman i sposoban da mijenja svoj stil vođenja u skladu sa : \n- karakteristikama podređenih; \n- prirodom njihovog posla; \n4 Situacijski pristup vođenju \n \n \n30\n- jasnoća formalnog organizacionog sistema autoriteta (tj. s kojom lakoćom \nzaposlenici mogu identifikovati vođina očekivanja); \n- okruženje u kome se posao obavlja. (Bennett, 1997:183) \n \n  \n 4.5.3 \nParticipativni model vođenja \n \nParticipativni model vođenja je pristup situacijskom modelu koji određuje pravila \nkoja omogućavaju zaposlenim da sudjeluju u procesu odlučivanja u različitim situacijama.  \n Godinama je vladalo mišljenje da je za vođenje najprimjereniji «participacijski» stil, \nkoji pretpostavlja poštovanje mišljenja zaposlenih i njihovo učešće u odlučivanju. \nAutokratsko vođenje, kada vođa uzima nadzor u svoje ruke i ljudima govori što raditi, \nsmatrano je neprimjerenim. Međutim, neki ljudi jednostavno trebaju «zapovjedničko \nvođenje», dok se njihovo znanje i vještine ne razviju. Njihovo prerano uključivanje u \nproces odlučivanja je nešto kao «poštovanje neznanja» (Blanchard, 2003:75). Zbog toga \nse, šezdesetih godina prošlog vijeka, razvija novi koncept situacijsko vođenje od strane \nBlancharda i Herseya. \n \n \n4.5.4 \nHersey Blanchardov model vođenja \nOvaj model situacijskog vođenja je predmet istraživanja u ovom radu i biće \ndetaljnije obrađen u narednim poglavljima, gdje će biti i navedeno zbog čega je ovaj \nmodel odabran između različitih modela u okviru situacijskog pristupa vođenju. \n \n \n31\n5 HERSEY BLANCHARDOV MODEL VOĐENJA  \n \nHersey Blanchardov model situacijskog vođenja podrazumijeva da stil vođenja \nmora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti sljedbenika. U suštini Hersey \nBlanchardovog modela je sposobnost vođe da ima «različit pristup, različitim ljudima» \n(Blanchard i Zigarmi, 1995:20). Direktor škole vodi ljude različitog stepena poslovne \nzrelosti, radi sa ljudima sa različitim iskustvom i različitim nivoom motivisanosti. Među \nzaposlenicima su početnici, koji su stekli inicijalno obrazovanje i na početku su svoje \nprofesionalne karijere. Zatim, nastavnici koji su položili stručni ispit i imaju određeno \niskustvo, kao i nastavnici, koji su stekli viša stručna zvanja (mentor, savjetnik).  \nOsnovni cilj menadžerskog posla u bilo kojoj organizaciji je da najpovoljnije \niskoristi resurse te organizacije. U školama su osnovni resurs ljudi i zato oni za \ndirektora moraju biti prioritet. Uloga nastavnika se mijenja (Hargreaves, 2000), što \nmože uticati i na neophodnost promjene odnosa između direktora i nastavnika, te \npredstavljati jedan od razloga koji stvaraju potrebu za povećanjem fleksibilnosti u \nkorištenju različitih stilova vođenja od strane direktora.  \n Ovo su osnovni razlozi zbog kojih će Hersey Blanchardov modeli biti detaljnije \nobrađen u narednim poglavljima i biti predmet mog istraživanja među direktorima \nsrednjih škola u Bosni i Hercegovini. \n \n \n5.1 Karakteristike Hersey Blanchardovog modela vođenja \n \nSituacijska teorija vođenja vođenje shvata kao dinamično i fleksibilno više nego \nstatično. Motivacija, sposobnost i iskustvo «podređenih» moraju stalno biti \nprocjenjivani radi određivanja stila koji bi bio najprihvatljiviji pod određenim uslovima. \n(Stoner i Freeman, 1992) \n \nHersey - Blanchardova situacijska teorija vođenja je korištena u kompanijama kao \nšto su BankAmerica, Caterpillar, IBM, Mobil Oil i Xerox, takođe je široko prihvaćena u \nvojnim službama (Robbins, 1998:357). Iako validnost ove teorije nije u potpunosti \nispitana, Robbins (1998:358) je uključio u svoj rad zbog njene široke prihvaćenosti.  \n \nSituacijski pristup naglašava važnost stručnog znanja i proizilazi iz dvije \nkarakteristike ljudi: \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n32\n1. kapacitet ili sposobnost – pojedinac ima više ili manje znanja i sposobnosti da \nsavlada različite vještine; \n2. spremnost, voljnost ili oduševljenost – pojedinac je više ili manje voljan da se \nprihvati posla, uvede promjenu, obavi sve što je potrebno. (Tavčar, 2002) \n \nModel vođenja razvijen od Hersey i Blancharda u svojoj osnovi ima pristup \nzasnovan na  «zrelosti podređenih». Zrelost u ovom kontekstu znači zaposlenikovo \nradno iskustvo, nivo sposobnosti i spremnost prihvatanja odgovornosti. Hersey i \nBlanchard razllikuju dva tipa zrelosti zaposlenika (Bennett, 1997:183; Yukl,1998): \n- \n«poslovna zrelost» – znanje i vještine i \n- \n«psihološka zrelost» – individualna slika o samom sebi, samopoštovanje i \nsamopouzdanje. \nU skladu s tim, «visoku zrelost» ima neko ko je samopouzdan, sposoban i siguran. \nPoslovnu zrelost definišemo kao mogućnost postavljanja visokih ciljeva, \nvoljnost/zainteresovanost i sposobnost za preuzimanje odgovornosti, obrazovanje i/ili \niskustvo pojedinca ili grupe. Idealno bi bilo da se sa promjenom zrelosti sljedbenika i \nponašanje vođe prema toj osobi takođe mijenja. Vođenje mora biti prilagođeno \nsposobnostima sljedbenika. (Coffey, Curtis i Hunsaker, 1994:302)  \nHersey i Blanchard pretpostavljaju da je kod situacijskog vođenja ključno da vođa \nsvoje ponašanje prilagodi nivou spremnosti, razvijenosti, osoba na koje želi ostvariti \nuticaj. Ovaj model naglašava važnost razvijanja sposobnosti i samopouzdanja \npodređenih i da vođa treba pomoći podređenim u njihovom razvoju. (Mullins, \n2005:301) \nSituacijski pristup vođenju razvijen od Herseya i Blancharda opisuje kako vođe \nmoraju prilagoditi njihov stil vođenja kao odgovor «podređenim» i razvijanjem njihove \nželje za uspjehom, iskustva, sposobnosti i spremnosti za prihvatanje odgovornosti \n(Stoner  i Freeman, 1992). \nNorthouse (2001) kao osnovne prednosti situacijskog pristupa navodi njegovu \npraktičnost, odnosno primjenjivost u različitim okolnostima (posao, škola, porodica), \nnjegovu fleksibilnost, kao i traženje mogućnosti da se «podređenim « pomogne da stiču \nnove vještine i tako postanu pouzdaniji u njihovom radu.  \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n33\nUspješno vođenje se postiže odabirom pravog stila vođenja, koji je po Hersey i \nBlanchardu određen nivoom spremnosti sljedbenika (Robbins, 1998:358). \nSituacijske teorije dopuštaju da vođe drže sve opcije otvorene (Blake & Mounton u \nBass, 1990). Menadžeri moraju imati osjećaj za kompleksnost problema. Za osobno \nautoritativnog vođu, to je poziv da obrati pažnju da postoji potreba i za fleksibilnim \nodgovorima, dok osobno demokratičnom menadžeru daje pravo da povremeno bude i \ndirektivan (Bass, 1990). \nHersey  Blanchardov situacijski model vođenja (u Možina, 2002) ističe da je \nvođenje zavisno od nadzornog i potpornog načina ponašanja vođe  i mijenja se obzirom \nna zrelost članova skupine. Nadzorno ponašanje se javlja kada vođa upotrebljava \njednosmjernu komunikaciju – vođa naređuje, nadzire i kontroliše članove skupine. Kod \npotpornoga vođenja je prisutna dvosmjerna komunikacija između vođe i članova – vođa \nsluša, podstiče i privlači članove skupine u proces odlučivanja i pomaže im u izvršenju \nzadatka. Zrelost skupine je sposobnost njenih članova da sebi postavljaju visoke ciljeve \ni preuzimaju odgovornost za njihovo ostvarenje. Ovaj model nudi različite kombinacije \nnadzornog i potpornog ponašanja vođe zavisno od stepena zrelosti članova skupine. \nKod ovakvog modela vođenja vođa mora utvrđivati stepen zrelosti, iskustva članova da \nbi mogao koristiti najprimjereniju kombinaciju svog nadzornog i potpornog ponašanja. \nNa ovaj način on može podspješiti rast osposobljenosti članova i razvijati i mijenjati \nsvoj način rada. \n«Cilj je da se učine produktivnim specifične vrline i znanja svakog \npojedinca»(Drucker, 2003:68). \n \nZnačajna teorijska i empirijska podrška pružena je ideji da bez obzira na okolnosti, \nefektivnost vođenja je najveća kada su vođe orjentirane i na zadatke i na odnose \nstavovima i ponašanjem. Oba uzorka ponašanja moraju biti kombinovana da bi imala \npozitivan uticaj na produktivnost. Neophodno je ispitati moguće situacije, kako bi \nutvrdili efekte vođenja orjentiranog na zadatke ili odnose na zadovoljstvo i \nproduktivnost sljedbenika. (Bass, 1990) \nVođa usmjeren na zadatke određuje pravce za akcije sljedbenika, postavlja ciljeve \nza njih, definiše njihove uloge i kako da ih izvrše, dok vođa usmjeren na odnose \nuspostavlja dvosmjernu komunikaciju sa sljedbenicima, sluša ih i pruža im podršku i \nohrabrenje (Mullins, 2005:301). \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n34\nU osnovi situacijskog vođenja mora biti pozitivno mišljenje o ljudima. Vođa mora \nunaprijed vjerovati da ljudi imaju potencijal da postanu vrhunski izvođači. Mijenjanje \nnačina vođenja je zavisno od potreba podređenoga za usmjeravanjem i podrškom. \nKorištenje direktivnog stila vođenja ne mora značiti da su podređeni lijeni, nesposobni i \nneodgovorni i da zato trebaju nadzor. «Svako je potencijalno vrhunski izvršilac. Nekima \ntreba na putu do tamo samo malo pomoći.» (Blanchard, Zigarmi, 1995:113) \n 5.1.1 \n Ograničenja Hersey Blanchardovog modela vođenja \n \nSituacijska teorija vođenja je bila predmet kritike i napada nekih istraživača. Kao \nosnovne kritike situacijskog pristupa Northouse (2001) navodi nedovoljno istraživanja \novog pristupa, nejasnost koncepta određivanja nivoa razvoja «podređenih» i da li se on \nodređuje na nivou pojadinca ili cijele grupe koja je vođena. Thomas (2001) navodi \nkritičko mišljenje Bolman-a i Deal-a, koji ističu da problemi ove teorije uključuju \nnejasnost strukture zadatka, nedovoljnu motivaciju kod primjene direktivnog stila \nvođenja, nejasnost koncepta «zrelosti» sljedbenika, kao i nedostatak relevantnih i \nkvalitetnih istraživanja. \nBolman i Deal (1997:302) kritikujući ovaj model ističu njegovu fokusiranost \nuglavnom na odnose izmeđe manadžera i neposredno podređenih, a vrlo malo uzima u \nobzir pitanja strukture ili politike.   \nKritike Hersey Blanchardovog modela obuhvataju sljedeće probleme: \n- \nKoncept «zrelosti» je širok i pokriva mnoštvo važnih elemenata koji nisu \nobuhvaćeni ovim modelom. \n- \nUticaji organizacione politike i drugih grupa su, uglavnom, ignorisani. \n- \nPodređeni mogu biti visoko sposobni, ali sa malo samopouzdanja ili biti \nekstremno sigurni u sebe, a nemati dovoljno sposobnosti da završe posao na \nzadovoljavajući način. (Bennett, 1997:184) \nOva teorija je dobijala malo pažnje od istraživača, ali na osnovu istraživanja \npodataka, zaključak mora biti oprezan. Neki istraživači pružaju djelimičnu podršku ovoj \nteoriji, dok drugi ne pronalaze nešto što govori u prilog njenim pretpostavkama.  Kao \nrezultat, potrebna je doza opreznosti prema nekim oduševljenim (entuzijazam) \npotvrdama. (Robbins, 1998:360) \nHersey Blanchard-ova teorija nije bila podvrgnuta pretjerano tačnom potvrđivanju \npravovaljanosti /rigorous validation/. Međutim, njene pretpostavke su intuitivno dobro \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n35\nprihvaćene i postale su široko korištene u menadžment trening programima. Sposobnost \npažljivog utvrđivanja nivoa zrelosti osoblja i odabir odgovarajućeg ponašanja pri \nvođenju u skladu sa ovom pretpostavkom bi se trebao pojaviti kao vrijedan dodatak \nulogama koje ima vođa u školi. (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) \n \n \n5.1.2 \n Različit pristup, različitim ljudima – uslov za uspješno vođenje \nDrucker (2003:64) navodi da je Maslovljev rad, objavljen u knjizi Eupsychian \nManagement u kojem zaključuje da različitim ljudima treba različito upravljati, uticao \nna njega da shvati da je pogrešna pretpostavka da «postoji samo jedan odgovarajući \nnačin da se upravlja ljudima».  \nEfektivne organizacije postavljaju ljude na poslove u kojima oni mogu učiniti \nnajbolje. One postavljaju ljude i dopuštaju im da se postave na mjesta u skladu sa \nnjihovim snagama. Postoje četiri puta za postizanje što boljeg razvoja i motivacije \nzaposlenika: \n- \nznati koje snage ljudi posjeduju; \n- \npostaviti ih tamo gdje oni mogu dati najveći doprinos; \n- \npostupa s njima kao sa kolegama; \n- \nizlaže ih izazovima. (Drucker, 2000:10) \nS ciljem dostizanja što efektivnijeg vođenja u uslovima različitih vrijednosti, \nideologija i očekivanja od pojedinca do pojedinaca, Evans (2001:303) kao jedan od \npristupa predlaže pristup nastavnik u centru. Pristup nastavnik u centru predstavlja \nideologiju obrazovnog menadžmenta i vođenja u kojoj vođe i menadžeri imaju veću \nodgovornost prema ljudima koje vode. Ovaj pristup je fokusiran na pojedinaca, postupa \nsa pojedincima različito, u skladu sa njihovim različitostima.   \nKljuč razumijevanja vođenja leži u vlastitom shvatanju ljudske prirode sljedbenika i \nkako se vođe odnose prema njima (Owens, 1998:206). \n Razvijanje iskrenih i otvorenih odnosa sa pojedincima, koji su prvobitno \nsumnjičavi prema svakom pokušaju promjene je jedan od najvažnijih kreativnih izazova \n(Goodman, Baron i Myers, 200:326). \nZa vođe u školama, razumijevanje dijaloga kao suštinskog i vođenje koje daje \nznačaj komunikaciji i razumijevanju, daje mogućnost stvaranja prostora i osjećaja \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n36\nzajedništva u kome se svi članovi osjećaju prihvaćenim, poštovanim i vrijednovanim \n(Shields i Sayani, 2005:389). \nZadovoljstvo poslom i odnos prema poslu zavisi od tekućih vrijednosti, potreba i \nočekivanja. Ovi uticaji su relativni i  različiti od pojedinca do pojedinca, čak i unutar \njedne profesionalne grupe – što zadovoljava jednog nastavnika, ne mora zadovoljiti \ndrugog. (Evans, 2001:293) \nSituacijsko vođenje razlikuje četiri razvojna stepena pri razvoju zaposlenih \n(Blanchard, 2003:76): oduševljen početnik (pokrenut, a sa premalo znanja), razočaran \nučenik (spoznaje da je zadatak teži nego što je očekivao), sposoban, a pažljiv izvršilac \n(zna kako mora raditi, ali je nervozan ako sve mora uraditi samostalno) i samosvjestan \nizvršilac (pun samopouzdanja, motiviran i sa potrebnim spretnostima). Niko sve svoje \nposlove ne obavlja sa istim stepenom znanja i spretnosti, zato pri različitim poslovima \nvođa mora primijeniti različite stilove vođenja. Blanchard (2003:77) navodi da je kao \nprofesor na koledžu uživao u učenju i pisanju, to su bili zadaci koje je obavljao dobro i \nbez nadzora. Ali kod administrativnih pitanja, vođenja knjigovodstva ili pisanja \nizvještaja, je bio na nivou razočaranog učenika. Na sopstvenom primjeru pokazuje da \nisti čovjek treba različite pristupe kod različitih zadataka. \nDrucker (2003:67) navodi da «različitim grupama radne populacije treba različito \nupravljati i da istom grupom radne populacije treba drugačije upravljati u zavisnosti od \nsituacije». \nKao situacijski vođa morate ne samo primjenjivati različite pristupe prema različitim \nljudima, nego, u zavisnosti od zadatka u mnogim primjerima vrlo različite pristupe istim \nljudima. Razvojni nivo nije nešto globalno, nego je zavisan od samog zadatka. Potrebno \nje istovremeno određivati ciljeve i analizirati razvojni nivo. «Ništa nije više nejednako \nkao jednak rad sa ljudima, koji nisu jednaki.» (Blanchard, Zigarmi, 1995:36) \nModel vođenja razvijen od Hersey i Blanchard-a je oblik situacijskog vođenja \nbaziran na nivou «spremnosti» ljudi  na koje vođa pokušava uticati. Spremnost je stepen \ndo kojeg sljedbenici imaju sposobnost i volju da izvrše određeni zadatak. Postoje četiri \nnivoa spremnosti (Mullins, 2005; Situational Leadership, 2005; Robbins, 1998:358): \n- \nR1 – niska spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su i \nnesposobni i nevoljni i nesigurni (Mullins, 2005:300). Ovaj nivo razvoja \nkarakteriše generalno manjak specifičnih vještina koje zahtijeva posao i \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n37\nmanjak pouzdanja i/ili motivacije da to riješe (Situational Leadership, 2005). \n- \nR2 – niska do umjerena/osrednja/ spremnost sljedbenika – odnosi se na \nsljedbenike koji su nesposobni, ali imaju volju i one koji imaju manjak \nsposobnosti, ali su motivirani da učine napor i pouzdani su (Mullins, \n2005:300).  Oni mogu imati neke relevantne vještine, ali ne biti sposobni da \nurade posao bez pomoći. Zadatak ili situacija mogu biti novi za njih \n(Situational Leadership, 2005). \n- \nR3 – umjerena /osrednja/ do visoka spremnost sljedbenika – odnosi se na \nsljedbenike koji su sposobni, ali nevoljni /unwilling/, koji imaju sposobnost \nizvođenja, ali nemaju volje da upotrijebe svoju sposobnost ili koji su sposobni, \nali nesigurni (Mullins, 2005:301). Sljedbenik je  iskusan i sposoban, ali sa \nmanjkom pouzdanja da ide sam ili motivacije da učini to dobro i brzo \n(Situational Leadership, 2005). \n- \nR4 – visoka spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su i \nsposobni i imaju volju i pouzdani su; imaju sposobnost i obavezu za izvođenje \n(Mullins, 2005:301). Oni mogu biti, čak, vještiji nego vođa (Situational \nLeadership, 2005). \nEvans (2001:294) istražujući na uzorku nastavnika dolazi do zaključka o različitim i \nširoko rangiranim nivoima morala, zadovoljstva poslom i motivacije, koji može biti \ndoveden u vezu sa vođenjem.  \nNajvažniji zadatak vođe je da ljudima koje vodi pomaže na putu kroz različite \nstepene razvoja (Blanchard, Carew i Parisi-Carew, 1995). \nRazvoj interpersonalnih i komuninikacionih vještina u školama i koledžima, \nnaročito u svjetlu usmjeravanja prema fleksibilnom, nezavisnom i cjeloživotnom \nučenju, ne odnosi se samo na odnose između zaposlenika, nego i na vezu između \nzaposlenika i studenata i između zaposlenika i institucija u školskom okruženju \n(Middlewood i Lumby, 2003:21). \nPo Blanchardu i Herseyu (u Situational Leadership, 2005) stil vođenja (S1-S4) mora \nbiti usklađen sa nivoom razvoja sljedbenika (R1-R4) i vođa je taj koji se mora \nprilagoditi. Prihvatanjem pravog stila vođenja prilagođenog nivou razvoja sljedbenika, \nposao će biti urađen, odnosi izgrađeni i što je najvažnije nivo razvoja sljedbenika će \nrasti do R4.  \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n38\n5.2  Stilovi vođenja prema Hersey Blanchardovom modelu  \nStilove vođenja možemo klasificirati u četiri kategorije: \n- STIL  1  (S1) – directing ili telling - naređivanje, zapovijedanje, direktivan stil;  \n- STIL 2 (S2) – coaching ili selling -podučavanje, ubjeđivanje, prodavanje, \nnadziranje; \n- STIL 3 (S3) – supporting ili participating -  podsticanje na saradnju, sudjelovanje, \npodrška, sarađivanje; \n- STIL  4 (S4) – delegating - povjeravanje, prenošenje odgovornosti, delegirajući \nstil.  \nČetiri stila vođenja su sastavljena od različitih kombinacija dva osnovna ponašanja \nkoja vođa koristi kad pokuša uticati na druge: direktivnog i podržavajućeg \n(podsticajnog) ponašanja. Direktivno ponašanje možemo opisati sa tri riječi: struktura, \nkontrola i nadzor. Podržavajuće (podsticajno) ponašanje opisujemo riječima: pohvala, \nslušanje i pomoć. Kod direktivnog stila vođa probleme rješava sam, sam donosi odluke, \npodređeni realizuju njegove ideje – on im kaže kakav je cilj i kakva je najbolja \nmogućnost izvedbe da se on dostigne. Kod podržavajućeg (podsticajnog) stila vođa \nsvoje podređene podržava u njihovim naporima, osluškuje njihove sugestije i pomaže \nim u odnosima sa drugim. Vođa im pomaže da dostignu svoje vlastito rješenje, pomoću \npitanja koja im šire poglede i podstiče ih da preuzimaju rizik. Podsticanjem i pohvalama \non ih motiviše (Blanchard, Zigarmi, 1995). Hersey i Blanchard (1982) vjeruju da vođe \nmogu efektivno koristiti neki od četiri stila zavisno od «nivoa spremnosti» ili «zrelosti» \npodređenih. \n Slika 5.1  Stilovi vođenja \n \n \nVISOKO ODNOSI, NISKO ZADACI                    VISOKO ODNOSI, VISOKO ZADACI \n \n \n                                                                                                                         \nNISKO ODNOSI, NISKO ZADACI                          VISOKO ZADACI, NISKO ODNOSI        \n \nSTIL 3 \nSTIL 2 \nSTIL 4 \nSTIL 1 \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n39\nUspješne vođe su mnogostrane/okretne u sposobnosti da se pomiču na ovoj matrici u \nskladu sa situacijom, tako da nema stila koji je uvijek pravi (Situational Leadership, \n2005).  \nStil vođenja je način kako nekoga nadzirete ili s njim sarađujete. To je način kako se \nponašate, kad pokušate uticati na rad drugih. Situacijski vođa stil vođenja mijenja u \nskladu sa tim s kim ima posla i s trenutnom situacijom. Vođa mora naučiti fleksibilno \nkoristiti različite stilove vođenja, dijagnosticiranja potreba ljudi, koje nadzire i kako \npostići dogovor s njima o odgovarajućem stilu vođenja, koji im je potreban od strane \nvođe. Ove spretnosti vođe možemo nazvati: fleksibilnost, dijagnosticiranje i \ndogovaranje. (Blanchard, Zigarmi, 1995) \nNeposredno nakon dolaska novog zaposlenika u organizaciju, najčešće je \nnajprihvatiljiviji direktivni stil vođenja koji će omogućiti da se zaposleniku pojasni \nnjegova uloga u organizaciji i prevaziđe osjećanje zabrinutosti i zbunjenosti kod te \nličnosti. Onda, kako se odnosi između menadžera i podređenog razvijaju, zaposlenik \npočinje da participira i traži da mu se da određena odgovornost. (Bennett, 1997:184) \n \n5.2.1  \nDirektivan stil \nStil 1 je «direktivan» jer odražava visoku direktivnost i nisku podršku (Northouse, \n2001). Vođa daje detaljna upustva i nadzire izvođenje. Pristup je primjeren kada su \nsljedbenici nedovoljno pripremljeni i nedovoljno osposobljeni za posao (Koren, 1999) i \nokarakterisan je kao jednosmjerna komunikacija u kojoj vođa definiše uloge članova \ngrupe i govori im kako, kada i gdje da izvršavaju različite zadatke. Porast iskustva i \nrazumijevanja zadataka od strane članova grupe doprinijeće njihovoj radnoj zrelosti. \n(Peak Experiences' Resources, 2004) \nDirektivni stil se preporučuje za rad sa novim osobljem, gdje je rad prost ili se \nponavlja, ili gdje nešto treba učiniti za kratko vrijeme (Doyle i Smith, 2001:7). \nKod sljedbenika niske zrelosti vođa im daje detaljne instrukcije (Bennett, 1997:184), \ndefiniše uloge i zadatke sljedbenika i blisko ih nadzire, kroz jednosmjernu komunikaciju \n(Situational Leadership, 2005). \n     \n5.2.2 \nPoučavanje \nStil 2 odražava poučavanje, nadziranje jer je visoko direktivan i visoko podržavajući \n(Northouse, 2001). Vođa obrazlaže svoje odluke i nudi mogućnost pitanja i pojašnjenja. \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n40\nPristup je primjeren kada imamo pripremljenost, ali slabu osposobljenost za posao \n(Koren, 1999). Obezbjeđujući jasno upravljanje kao funkciju odgovornosti, vođa takođe \npokušava kroz dvosmjernu komunikaciju i socioemocionalnu podršku dati članovima \ngrupe mogućnost učešća u odlučivanju, što doprinosi njihovoj zrelosti (Peak \nExperiences' Resources, 2004). \nVođa pažljivo objašnjava razloge za odluke i traži razrješavanje pitanja koja stvaraju \nsukobe. Podređeni su entuzijasti, ali nedovoljno sposobni da završe posao samostalno. \n(Bennett, 1997:184) \nVođa još definiše uloge i zadatke, ali traži ideje i prijedloge od sljedbenika, kroz \nviše dvosmjernu komunikaciju. Sljedbenici trebaju uputstva i nadzor jer su još relativno \nneiskusni. Takođe, trebaju podršku, nagradu i uključivanje u odlučivanje da bi izgradili \nsamopoštovanje. (Situational Leadership, 2005) \nProces poučavanja je obično takav da podređeni izvršavaju serije naloga, dok vođe \nkontrolišu i usmjeravaju proces, dokle god nisu sigurni da su njegovi ljudi sposobni \nkontrolisati neki projekat duže vrijeme. Proces otkrivanja i rješavanja problema \nsmanjuje vođinu zabrinutost: \n- kroz poučavanje razvija sposobnosti zaposlenih; \n- povećanje vođinog povjerenja u njihove sposobnosti, smanjuje njegovu ili njenu \nzabrinutost i \n- poučavanje povećava mogućnost da vremenom vođa počne delegirati na tu \nosobu. (Blanchard, Oncken i Burrows, 1995:24) \n«Smisao poučavanja je stvoriti mogućnosti za delegiranje.» (Blanchard, Oncken i \nBurrows, 1995:108)  \n \n5.2.3  \nPodržavajući ili sudjelujući stil \nStil 3 odražava podršku, jer vođa uzima visoko podržavajući, a nisko direktivan stil \n(Northouse, 2001). On dijeli ideje i podspješuje izvođenje. Pristup je primjeren za \npristalice koji su osposobljeni, ali nedovoljno motivirani (Koren, 1999). Vođa i članovi \ngrupe učestvuju u odlučivanju kroz dvosmjernu komunikaciju i značajno susretljivo \nponašanje od vođe, dok članovi grupe imaju sposobnost i znanje za izvršavanje zadatka \n(Peak Experiences' Resources, 2004). \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n41\nVođa dijeli ideje i pokušava uključiti podređene u donošenje odluke. Podređeni su \nsposobni, ali trenutno nevoljni (Bennett, 1997:184). \n \nVođa potpomaže i uzima učešće u odlučivanju, ali kontrola je sa sljedbenicima. Oni \nne trebaju mnogo uputa jer imaju vještine, ali podrška je neophodna  da podrži njihovo \npouzdanje i motivaciju. (Situational Leadership, 2005) \n \n5.2.4 \n \nDelegirajući stil \nStil 4 je delegirajući stil vođenja i podrazumijeva da su niske i podrška i direktive \n(Northouse, 2001). Vođa prenosi odgovornost za odluke i njihovo izvođenje na  \nsaradnike. Ovaj pristup je primjeren kod dobre pripremljenosti i dobre osposobljenosti \nza posao (Koren, 1999). Vođa dopušta, priznaje članovima grupe značajnu samostalnost \nu izvršavanju zadatka, budući da su voljni i sposobni da preuzmu odgovornost za \nupravljanje svojim ponašanjem prema zadacima (Peak Experiences' Resources, 2004). \nKod delegirajućeg stila  vođa identifikuje problem ili pitanje, a odgovornost za \nizvršenje je data sljedbenicima (Doyle i Smith, 2001). \nVođe daje potpunu moć sljedbenicima da donose odluke i realizuju ih (Bennett, \n1997:184). \nSljedbenici odlučuju kada i kako će vođa biti uključen. Sljedbenici su sposobni i \nžele raditi samostalno sa vrlo malom podrškom i nadzorom. (Situational Leadership, \n2005) \n \nNa stepenu delegiranja podređeni ne samo da rade sa zaduženjima, nego ih sami \nsebi određuju. Zaposlenici postaju potpuno odgovorni za svoje projekte. Tako mogu \nprakticurati «vođenje iznutra» (vođenje samih sebe), koje je svakome draže nego \n«vođenje odozgo» (vođenje od strane šefa). Delegiranje pruža mogućnost da se rezultati \ndostignu sa mnogo manje ulaganja od strane  vođe, jer podređeni ne trebaju njegovo \nvrijeme i pri radu imaju više enrgije i motivacije, jer su zadatke, obaveze dodijelili sebi \nsami - to nije uradio vođa.  (Blanchard, Oncken i Burrows, 1995) \nKoren (1999) smatra važnim da situacijski pristup omogućava snažnu, \nnepokolebljivu osnovu za osposobljavanje na području vođenja naglašavajući važnost \ndelegiranja, odnosno prenošenja odgovornosti. \n \n \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n \n42\n5.3 Stepen razvoja sljedbenika i stil vođenja  \nBez obzira što vođa čini, uspješnost zavisi od aktivnosti njenih ili njegovih \nsljedbenika (Robbins, 1998:358). \n \nEfektivne vođe prepoznaju što zaposleni trebaju i prilagođavaju sopstveni stil ovim \npotrebama. Oni shvataju da je najbitnije odrediti gdje su «podređeni» na razvojnom \nkontinuumu i tome prilagođavaju svoj stil vođenja. Naprimjer, ako su «podređeni» na \nprvom nivou razvoja, R1, vođa mora prihvatiti prvi stil (S1) sa visokom direktivnošću i \nniskom podrškom. Situacijski pristup zahtijeva da vođe pokažu visok nivo \nfleksibilnosti.  (Northouse, 2001; Mullins, 2005:301; Robbins, 1998:358 ) \nZavisno od sposobnosti  zaposlenika za izvršavanje njihovog zadatka i njihove \nspremnosti, stil vođenja treba biti različit od osobe do osobe.  Jedna osoba se, takođe, \nmože voditi na različite načine u različitim situacijama. (Situational Leadership, 2005). \nVođa mora poštovati stepen pripremljenosti ljudi na koje želi uticati. To je bitan \nfaktor koji utiče na izbor stila vođenja. (Koren, 1999) \n \nTabela 5.1  Vođenje zavisno od nivoa zrelosti »podređenih« \n \nVođino ponašanje \nusmjereno \ntreba biti  \nprema \n \n \nNivo zrelosti \n»podređenih« \n \nOdnosima \n \nZadacima \nOpis ponašanja \npri vođenju \n1. nesposoban-nevoljan \n2. nesposoban-voljan \n3. sposoban-nevoljan \n4. sposoban-voljan \nNisko  \nVisoko \nVisoko   \nNisko \nVisoko \nVisoko   \nNisko \nNisko   \nDirektivno \nPoučavajuće  \nSudjelujuće  \nDelegirajuće  \nIzvor: Bass (1990:489)  \n \n5.4 Hersey Blanchardov model vođenja u školama \nHersey Blanchadrova situacijska teorija vođenja je otvorena i važna za jasno \nprepoznavanje činjenice da je sposobnost i motivisanost sljedbenika kritična za uspjeh \nvođe (Robbins, 1998:368). Neophodno je naglasiti da ova teorija nije puno obrađivana u \nteoriji vođenja škola. Međutim, teorijski stavovi različitih autora o odnosu koji vođa u \n5 Hersey Blanchardov model vođenja \n \n43\nškoli mora imati prema ljudima koje vodi, mogu se dovesti u vezu sa osnovnim \npostavkama ovog modela vođenja.  \nHoyle i Jones (u Middlewood i Lumby, 2003:21) navode činjenicu da obrazovne \ninstitucije kao otvorene organizacije moraju opstati i takmičiti se u uslovima nemirnog \nekonomskog, demografskog i obrazovnog okruženja, što pojačava našu osnovnu \npretpostavku da uspjeh škola i koledža zavisi od ljudi koji tamo rade. \nNastavnici poštuju direktora koji izražava njihovu viziju dosljedno i jasno, koji \npodstiče entuzijazam, koji uključuje druge u dijalog s namjerom da oblikuje i razvija \nideje i koji ih dovodi do toga da vide vezu između „vizije“ i njihove vlastite želje da \npostignu nešto značajno, budu dio nove i bolje budućnosti. Ovo je važan izvor moći za \ndirektore koji žele biti vođe. (Owens, 1998:203) \nHersey i Blanchard (1982) su predložili u svojoj situacijskoj teoriji da ponašanje pri \nvođenju mora biti različito, u skladu sa zrelošću podređenih ili sljedbenika.  \nU ovoj teoriji, situacija je definisana kao zrelost, sa dvije predložene dimenzije: \nprofesionalna zrelost i psihološka zrelost. Postoje, takođe, dvije dimenzije ponašanja: \nusmjerenost na zadatke /task behaviour/, u kome vođa ističe, naglašava ili navodi \npodatke o zadatku; i usmjerenost na odnose /relationship behaviour/, u kojem vođa \ninvestira vrijeme u razvijanje dobrih odnosa sa grupom i međuljudskih odnosa unutar \ngrupe (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27). «Dobar ravnatelj bi morao imati obje \nusmjerenosti jednako izražene» (Koren, 1999:62). \nHersey Blanchardova teorija je poznata kao visoko personaliziran pristup vođenju. \nU okviru škole, na primjer, može postojati velika različitost među osobljem u smislu \nzrelosti, tako da će raličita ponašanja prema različitim ljudima biti tražena. Pojedini \nčlanovi osoblja mogu imati različite nivoe zrelosti za različite zadatke. Pored toga, nivoi \nzrelosti će se mijenjati iz godine u godinu kako osoblje stiče profesionalna i psihološka \nznanja/zrelost/. (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) \n \n \n \n \n \n45\n6 ISTRAŽIVANJE: FLEKSIBILNOST VOĐE I UČINKOVITOST VOĐENJA \n \n6.1 Namjera i cilj istraživanja \n \nNamjera mi je da, kroz istraživanje među direktorima srednjih škola u Bosni i \nHercegovini, utvrdim koliki nivo fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja oni \nimaju i koliko su razvili sposobnost da u različitim situacijama upotrijebe stil vođenja \nkoji je istovremeno i najučinkovitiji.  \nCiljevi koje sam postavila, a u skladu sa gore navedenim su: \n- pregled savremene literature sa područja vođenja; \n- ustanoviti stilove vođenja kod odabranih direktora srednjih škola u Bosni i \nHercegovini prema Hersey Blanchardovom modelu; \n- istražiti mišljenje ispitanika o povezanosti između fleksibilnosti korištenja \nrazličitih stilova vođenja i učinkovitosti vođenja; \n- istražiti postoje li dominantni stilovi vođenja i razloge koji dovode do toga. \nPregled literature pruža mogućnost upoređivanja sa već utvrđenim i istraženim u \npodručju koje je predmet mog istraživanja, jer «problemi koji postoje u obrazovanju \nnisu izolovani od drugih područja ljudskog ponašanja» (Merriam, 1998:50). Postizanje \nostalih postavljenih ciljeva moglo bi dati jasniju sliku o stilovima vođenja kod direktora \nškole i uticaju njihove fleksibilnosti na učinkovitost vođenja. \nRadi dostizanja postavljenih ciljeva potrebno je odgovoriti na sljedeća istraživačka \npitanja: \n- Koliko fleksibilnost u korištenju različitih stilova vođenja doprinosi učinkovitosti \nvođenja? \n- Kako direktori prilagođavaju svoj stil vođenja različitim situacijama izazvanim \nrazličitošću ljudi koje vode? \n- Kakvo je mišljenje direktora o potrebi korištenja različitih stilova vođenja u \nsrednjim školama u Bosni i Hercegovini? \nPri prikupljanju podataka su korištene metoda anketiranja, metoda kritičnog slučaja \ni metoda intervjua, a svaka u funkciji pružanja odgovora na postavljena istraživačka \npitanja. \n6.2 Metodologija istraživanja \n«Metodologija je prethodno utvrđeni put, redoslijed i način istraživanja, koji nas sa \nmaksimalnom sigurnošću vodi ka saznanju istine o nečemu što istražujemo» (Filipović, \n2004:73). To je:  \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n46\n1. opis konkretnih metoda istraživanja, koje želimo primijeniti u istraživanju \nodređenog predmeta; \n2. istraživanje, utvrđivanje i opis upotrebe svih metoda i postupaka, koje je moguće \nprimijeniti na predmet istraživanja. (Filipović, 2004:74)  \nIstraživanje u ovom radu, realizovano među direktorima srednjih škola u Bosni i \nHercegovini je kombinacija kvantitativnog i  kvalitativnog istraživanja. Esterby, Thorpe \n& Lowe (2004:178) navode da je ovakva kombinacija na filozofskoj ravni svakako \nproblem: pozivitistička perspektiva, koja je u osnovi kvantitativnih metoda i traži jednu, \nobjektivnu i nepokolebljivu istinu, nije kompatibilna sa socijalno-konstrukcionističkim \npogledom na realnost, koji je feleksibilan, fluidan, predmet neprestanih pregovaranja i \nčini osnovu kvalitativnih metoda.  \nSagadin (1991) navodi da se kvalitativni i kvantitativni istraživački postupci mogu \nvrlo stvaralački međusobno dopunjavati pri istom istraživanju i da moramo istraživačke \npostupke spretno prilagođavati istraživačkim problemima i pri tome pažljivo prosuditi \nkada su primjerene i kvantitativne i kvalitativne, a kada samo kvantitativne ili samo \nkvalitativne metode. \nKombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih metoda, u mom istraživanju sam oprezno \nkoristila u različitim fazama prikupljnja podataka, s ciljem postizanja veće \nprodubljenosti rezultata istraživanja.  \n \n6.2.1 \nMetode \nMetode nam daju obavijesti o mišljenjima, stavovima i odnosu ljudi prema \nodređenim pojavama, procesima i odnosima u kojima ljudi učestvuju (Filipović, \n2004:103). U ovom istraživanju korištene su: \n1. \nmetoda anketiranja \n2. \nanaliza kritičnog događaja \n3. \nmetoda intervjua \n \n \nMetoda anketiranja \n \n \n«Anketa je veoma važna metoda istraživanja općeg mišljenja ili javnog mnijenja, \nkako se to kaže, ali se ona može koristiti i za istraživanje mišljenja i stavova užih \npopulacija, ali se tada ona primjenjuje na specifičan način i ne može da se temelji na \nslučajnim ili reprezentativnim statističkim uzorcima, nego na ispitivanju cijele ili \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n47\nnajvećeg dijela neke populacije, čije nas mišljenje i stav zanimaju» (Filipović, \n2004:106). U ovom istraživanju anketiranjem nije obuhvaćena »cijela ili najveći dio \nneke populacije«, ali podaci nisu prikupljeni samo ovom metodom, nego se validnost \nistraživanja povećava korištenjem još dvije metode.    \nMetoda anketiranja realizovana je pomoću Hersey Blanchardovog upitnika (u Bass, \n1990:490), koji se sastoji od 12 različitih situacija za koje su ponuđene  po četiri \nmogućnosti za djelovanje (LASI ili LEAD istraživanje). Upitnik je sastavljen od \nzatvorenih pitanja. Zatvorena pitanja zahtijevaju od lica koje odgovara da od više datih \nodabere mogući odgovor. Oblik zatvorenih pitanja je suština strukturiranih upitnika \n(Barnes, 1993:175). Ovaj upitnik nudi različite situacije gdje korištenje različitih stilova \nvođenja doprinosi većoj ili manjoj učinkovitosti vođenja.  \nPodaci prikupljeni ovom metodom pružaju mogućnost odgovora na prvo \nistraživačko pitanje o povezanosti između fleksibilnosti u korištenju različitih stilova od \nstrane vođe i učinkovitosti njegovog vođenja. Ovaj dio ima karakteristike kvantitativnog \nistraživanja (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004; Yinn, 1994). Podaci prikupljeni ovom \nmetodom i prikazani u tabelama u narednom dijelu ovog rada predstavljati će osnov za \nkvalitativnu analizu podataka prikupljenih ostalim metodama. \n \n \nMetoda kritičnog dodađaja \n \nMetoda kritičnog događaja (critical incident method), korištena je kao jedna od \nmetoda za prikupljanje podataka. Ova metoda definisana je kao vrsta postupka za \nsabiranje neposrednih posmatranja ponašanja, tako da se utvrdi njihova potencijalna \nkorisnost pri rješavanju praktičnih problema (Flangan u Esterby, Thorpe & Lowe, \n2004:117). Da bi bio »kritičan« događaj se mora dešavati u okolnostima koje su \nposmatraču cilj, da je namjera radnje prilično jasna i da su njegove posljedice dovoljno \nodređene, da daju malo dvojbe glede učinka. Kvalitativni istraživači su uspješno \nupotrijebili ovu tehniku povezavši je sa produbljenim intervjuima. Esterby, Thorpe & \nLowe (2004:119) navode i MacKinlay-evo istraživanje, gdje je tehnika kritičnog \ndogađaja upotrijebljena na neobičan način, pomoću otvorenog upitnika usmjerenoj \nprema ciljnoj istraživačkoj grupi. Na sličan način je upotrijebljena ova metoda u ovom \nistraživanju. Direktorima, među kojima je sporovedeno navedeno anketno istraživanje, \nje data mogućnost da ukratko opišu  dvije situacije, koje su im ostale u sjećanju, gdje su \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n48\nreagovali kao vođe na način, koji je obzirom na njihov stil vođenja: \n- \ntipičan za njih  \n- \nnetipičan, ali izazvan situacijom. \nAnaliza ovih kritičnih događaja pružit će mi mogućnost da utvrdim koliki značaj \ndirektori škola daju situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode ili su neke druge \nokolnosti, po njihovom mišljenju, kritičnije. Podaci prikupljeni na ovaj način bi mogli \ndati odgovor na drugo istraživačko pitanje: Kako direktori prilagođavaju svoj stil \nvođenja različitim situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode? \n \nMetoda intervjua  \nMetoda intervjua je značajna metoda istraživanja u oblasti ljudskih mišljenja, \nosjećanja i stavova (Filipović, 2004:104). \nIntervjui (individualni) će biti realizovani sa 3-5 direktora, koji će biti odabrani \nmetodom slučajnog uzorka među direktorima koji su obuhvaćeni anketom, radi \ndobijanja produbljene slike o predmetu istraživanja. \nMerriam (1998:72) navodi da su intervjui neophodni kada ne možemo posmatrati \nponašanje, osjećanja ili uvidjeti na koji način ljudi interpretiraju svijet oko sebe. \nIntervjui mogu biti: \n- \nvisoko strukturirani / standardizovani \n- \npolustrukturirani \n- \nnestrukturirani/neformalni (Merriam, 1998:73) \nPošto je jedan od ciljeva mog rada spoznati kakvo mišljenje direktori imaju o \npotrebi korištenja različitih stilova pri vođenju škole, intervjui bi morali biti otvoreni i \nfleksibilni. Otvoreno razgovarajući sa direktorima škola mogu doći do njihovih stavova \ni mišljenja o predmetu istraživanja. S tim u vezi intervjui korišteni u ovom istraživanju \nbi pripadali grupi nestrukturiranih / neformalnih intervjua (Merriam, 1998; Sagadin, \n1991). U literaturi ovakve intervjue možemo pronaći i pod terminom »slobodni \nintervjui«. «Slobodni intervju je slobodni razgovor intervjuisanog i onog ko vodi \nintervju o unaprijed određenom i dogovorenom pitanju.» (Filipović, 2004:105) \n \n \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n49\nAnaliza prikupljenih podataka \nMerriam (1998:162) navodi da je pravi način da se analiza podataka vrši uporedo sa \nprikupljanjem podataka, tako da bi u svakoj narednoj fazi istraživanja mogli koristiti \nzaključke iz prethodnih i ispraviti eventualne propuste. Zbog toga sam podatke pomoću \nintervjua prikupila nakon analize podataka prikupljenih anketiranjem i metodom \nkritičnog događaja, s ciljem dobijanja jasnije slike i dodatnih pojašnjenja, koja će dati \nprodubljenu sliku o predmetu istraživanja. \nPrikupljeni podaci će biti analizirani metodom stalnog upoređivanja /constant \ncomparative method/ međusobno i sa teorijom koja je sastavni dio ovog rada. Takođe će \nbiti korištena i tehnika narativne analize za podatke prikupljene metodom kritičnog \ndogađaja. Ova istraživačka tehnika predstavlja «proučavanje iskustva kroz priče» \n(Merriam, 1998:157). \n  \n 6.2.2 \nUzorak \nObrazovanje u Bosni i Hercegovini je, od potpisivanja dejtonskog sporazuma, u \nnadležnosti entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Nakon \nzavršene arbitraže i formiranja Brčko distrikta BiH, vlasti na ovom području dobijaju u \nnadležnost i sistem obrazovanja. U skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, \nkojim se promoviše decentralizacija obrazovanja, na kantone u Federaciji BiH je \nprenesena nadležnost i odgovornost za utvrđivanje obrazovne politike, donošenje \npropisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja.  \nNamjera mi je bila ovim istraživanjem obuhvatiti direktore škola iz cijele Bosne i \nHercegovine na način da svaki nivo obrazovne vlasti bude zastupljen sa po jednim \ndirektorom srednje škole i sa stanovišta ciljeva istraživanja nije mi bilo bitno da li su u \npitanju velike ili male, gimnazije ili stručne škole. Ovakav uzorak po tipu možemo \nsvrstati u tipične uzorke. Merriam (1998:62) navodi da je tipični /typical/ uzorak onaj \nkoji je odabran jer odražava prosječnu, uobičajenu osobu, situaciju ili primjer pojave \nkoja je predmet našeg interesovanja. Koristeći profil prosječnog ili tipičnog svako ko \nodgovara ovom profilu može biti uključen u namjeravani uzorak.  \nUnutar organizacionih jedinica odlučila sam se po kriteriju pristupačnosti, voljnosti \npotencijalnih ispitanika da učestvuju u istraživanju. Tako da je unutar odabranih \norganizacionih jedinica uzorak najbliži slučajnom (Merriam, 1998:60). \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n50\nPlanirani uzorak bio je 12 direktora: po jedan direktor iz svakog kantona (10), \nRepublike Srpske (1) i Brčko distrikta (1). U skladu sa gore navedenim karakteristikama \novakav uzorak je: \n- tipičan, čine ga direktori srednjih škola; \n- ciljan, obzirom da obuhvata sve nivoe obrazovnih vlasti, odnosno organizacione \njedinice; \n- slučajan, unutar ciljanih organizacionih jedinica.     \nPošto svi koji zadovoljavaju postavljeni uslov, da su direktori srednje škole, mogu \nbiti uključeni u uzorak za ovo istraživanje, obratila sam se Odjelu za obrazovanje, \nRegionalnog centra OSCE BiH u Tuzli pismom namjere i molbom da upitnike \nproslijede direktorima srednjih škola, bez postavljanja nekih dodatnih uslova za odabir \nučesnika. Saradnja sa OSCE-om mi je trebala omogućiti da uspostavim kontakt sa \ndirektorima srednjih škola u svakom kantonu Federacije BiH i u Republici Srpskoj. \nPredstavnici ove organizacije su prihvatili da mi pomognu, jer je predmet istraživanja \nusko vezan za aktivnosti kojima se ova međunarodna organizacija u Bosni i \nHercegovini trenutno bavi. Međutim, samo četiri direktora su mi odgovorila i \nproslijedila popunjene upitnike nakon incijative zaposlenika u terenskim uredima \nOSCE-a. \nNakon toga sam elektronskom poštom proslijedila pismo namjere i upitnike svim \ndirektorima čije su mi e-mail adrese bile dostupne. Obratila sam se više puta na oko 20 \ne-mail adresa, ali nije bilo odgovora.  \nLičnim kontaktima sam uspjela doći do još pet direktora iz različitih kantona, koji su \nželjeli uzeti učešće u ovom istraživanju. \nNavedeni razlozi su doveli do toga da umjesto planiranih 12 uzorak čini 9 direktora \nsrednjih škola iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, ali time se ne gubi ciljanost. U \nuzorku je zastupljena Republika Srpska, Brčko Distrikt i Federacija BiH, a planirana \ntriangulacija metoda će povećati validnost rezultata istraživanja.  \n \n6.2.3 \n    Ograničenja i validnost istraživanja \nVođenje je vrlo kompleksno, pa je zbog toga bitno naglasiti, da je u sadržajnom \nsmislu ograničenje ovog istraživanja to što se vođenje posmatra samo sa nivoa stila koji \nvođa ima, u zavisnosti od situacije izazvane različitošću zaposlenika, dok se ostali \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n51\naspekti vođenja ne razmatraju. Takođe, u radu se ne istražuje učinkovitost škole kao \ninstitucije, nego se samo posmatra aspekt učinkovitosti vođenja.  \nOgraničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su: nereprezentativan uzorak, \nnedovoljno istraživanja ovog pristupa i nedovoljna ispitanost korištenog upitnika, kao i \nčinjenica da istraživanje odražava mišljenje direktora o stilovima koje koriste, dok nije \nistraživan pogled nastavnika na ovu problematiku.   \nValidnost ovog istraživanja biće povećana triangulacijom. Triangulacija je upotreba \nviše različitih, a nezavisnih mjerenja. U društvenim istraživanjima i istraživanjima u \nmenadžmentu postoje tri različite kategorije koje obuhvataju triangulaciju teorija, \npodataka, istraživača i metodologija (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:177). U ovom radu \nje prisutna triangulacija metoda: metoda anketiranja, metoda kritičnog događaja i \nmetoda intervjua. Cilj mi je bio prikupiti što više podataka što bi doprinijelo povećanju \nvalidnosti istraživanja. Jer, «triangulacija nije sama sebi cilj, nego je dosjetljiv način \nmaksimiziranja količine prikupljenih podataka» (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:178). \nNa ovaj način sam željela povećati internu i eksternu validnost i pouzdanost /reliability/ \nistraživanja i učiniti rezultate istraživanja uvjerljivim i  pouzdanim /trustworthy/ \n(Merriam, 1998:198-219).  \n   \n6.3 Analiza istraživanja \n6.3.1  \nUticaj fleksibilnosti na učinkovitost vođenja \n \nIstraživanje (LASI ili LEAD istraživanje) je izvršeno na osnovu Hersey Blanchard-\novog upitnika (u Bass, 1990:490) koji se sastoji od 12 različitih situacija i ponuđene su \npo četiri mogućnosti za djelovanje za svaku od njih. Cilj je utvrditi koji je nivo \n«prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu vođenja ispitanika. \nU tabeli 6.1  predstavljen je Hersey Blanchardov upitnik, a u tabelama 6.2 i 6.3, te \nna slici 6.1 je pokazano na koji način mjerimo i predstavljamo rezultate ovog anketnog \nistraživanja, odnosno utvrđuje nivo «prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu \nvođenja ispitanika.  \n \n \n \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n52\nTabela 6.1  Hersey Blanchardov upitnik \nSituacija  \nAlternativne akcije \n1. Vaši podređeni ne odgovaraju u \nposljednje vrijeme na vaše prijateljsko \nkonverziranje i očiglednu brigu za njihovu \ndobrobit. Njihovi rezultati rada su lošiji nego \nprije.  \nA) Naglasićete korištenje jednakih procedura i \npotrebu za ispunjavanjem zadataka.  \nB) Bićete dostupni za razgovor, ali nećete \nnavaljivati. \nC) Razgovaraćete s podređenim zaposlenicima \ni postaviti ciljeve. \nD) Namjerno nećete intervenirati \n2. Uočljivi rezultati rada vaše grupe se \npoboljšavaju. Potrudili ste se da su svi njeni \nčlanovi svjesni svojih uloga i normi. \nA) Angažirat ćete se u smislu prijateljske \ninterakcije, ali ćete osigurati da svi članovi \nbudu svjesni svojih uloga i normi. \nB) Nećete poduzimati konačnu akciju \nC) Učiniti ono što možete da bi se članovi \ngrupe osjećali važnim i uključenim \nD) Naglasićete važnost rokova i zadataka  \n3. Članovi vaše grupe ne mogu da riješe \nproblem sami. Vi biste ih obično ostavljali da \nse sami bave situacijom. Grupni rezultati rada \ni međuljudski odnosi su bili dobri.  \nA) Uključite cijelu grupu i zajedno riješiti  \nB) Pustite samu grupu da to riješi. \nC) Djelujete brzo i odlučno na rješavanju  \nD) Ohrabrite grupu da radi na problemu i  \ndostupni ste za razgovor \n4. Razmatrate veću promjenu. Vaši \npodređeni imaju iza sebe vrlo dobre rezultate. \nOni razumiju potrebu za promjenom.  \nA) Dopustit ćete uključivanje grupe u razvoj \npromjene \nB) Najavićete promjene i zatim ih \nimplementirati uz pažljivu superviziju  \nC) Pustićete grupu da formulira svoj sopstveni \npravac djelovanja \nD) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nvi usmjeravati promjenu.  \n5. Rezultati rada vaše grupe pogoršavali \nsu se tokom posljednjih mjeseci. Članovi nisu \nzainteresirani da ostvare ciljeve. Redefiniranje \nuloga je u prošlosti pomagalo. Njima je \npotrebno stalno podsjećanje da svoje zadatke \nurade na vrijeme \nA) Pustićete grupu da formulira svoj sopstveni \npravac djelovanja \nB) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nse brinuti da se ciljevi ostvare  \nC) Redefinirat ćete ciljeve i pažljivo nadzirati \nD) Dozvolićete uključenje grupe u određivanje \nciljeva, ali nećete navaljivati. \n6. Došli ste kao novi rukovodilac u \nsituaciju u kojoj postoji efikasno odvijanje \naktivnosti. Prethodni rukovodilac je bio strog. \nŽelite održati produktivnu situaciju, ali biste \nistovremeno željeli humanizirati okruženje.  \nA) Učiniti ono što možete da bi se članovi \ngrupe osjećali važnim i uključenim \nB) Naglasićete važnost rokova i zadataka \nC) Namjerno nećete intervenirati \nD) Uključit ćete grupu u donošenje odluke, ali \nćete se pobrinuti da se ciljevi ostvare. \n7. Razmatrate veće promjene u strukturi \nvaše organizacije. Članovi gruipe su sugerirali \nkoje su promjene potrebne. Grupa je u \nsvakodnevnim aktivnostima demonstrirala \nfleksibilnost.  \nA) Definiraćete promjenu i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nB) Ishodovat ćete odobrenje grupe za vršenje \npromjene i dopustiti članovima da organiziraju \nimplementaciju  \nC) Bićete spremni da načinite preporučene \npromjene, ali ćete sačuvati kontrolu prvođenja \nD) Izbjegavat ćete konfrontaciju i ostaviti \nstvari takve kakve jesu \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n53\n8. Rezultati rada grupe i međuljudski \nodnosi su dobri. Vi se osjećate pomalo \nnesigurni u ulozi vođe grupe \nA) Pustićete grupu da nastavi samostalno \nraditi \nB) Razgovarat ćete o situaciji s grupom i \npotom inicirati neophodne promjene \nC) Učinit ćete korake da bi upravljali radom \npodređenih na dobro definiran način \nD) Pazićete da ne povrijedite odnos nadređeni \n– podređeni pretjerujući s naredbama  \n9. Vaš nadređeni vas je imenovao za šefa \ngrupe za određeni zadatak koji je trebalo \nobaviti davno prije – rok za davanje preporuke \no potrebnoj promjeni je prošao. Grupi nisu \njasni ciljevi zadatka. Mnogi nisu prisustvovali \nsastancima redovno. Sastanci su se pretvarali u \nneobavezna druženja. Moguće je da oni znaju \nkako bi trebalo riješiti problem    \nA) Pustićete da to grupa razriješi \nB) Inkoroprirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nse brinuti da se ciljevi ostvare  \nC) Redefinirat ćete ciljeve i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nD) Dozvolićete uključenje grupe u određivanje \nciljeva, ali nećete navaljivati \n \n10. Vaši podređeni, obično sposobni za \npreuzimanje odgovornosti, ne korespondiraju \nodgovarajuće na vaše nedavno redefiniranje \nnormi  \n \nA) Dopustit ćete uključenje grupe u \nredefiniranje normi, ali nećete navaljivati \nB) Redefinirat ćete norme i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nC) Izbjegavaćete konfrontaciju i nećete vršiti \npritisak \nD) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nse postarati da se ostvare nove norme \n \n \n \n11. Unaprijeđeni ste na novi položaj. \nPrethodni rukovodilac nije se uključivao u \nstvari grupe. Grupa je adekvatno radila na \nostvarenju zadataka i uputstava. Međusobni \nodnosi u grupi su dobri.  \n \n \nA) Učinit ćete korake da bi upravljali radom \npodređenih na dobro definiran način  \nB) Uključit ćete podređene u donošenje odluka \ni podržati dobre prijedloge \nC) Razgovarat ćete o dosadašnjim rezultatima \nrada grupe i zatim istražiti potrebu za novom \npraksom \nD) Nastavićete s praksom da puštate grupu da \nsamostalno radi   \n12. Nedavno ste informirani da postoje \nneke unutrašnje teškoće među podređenima. \nGrupa ima izvanredne dosadašnje rezultate. \nČlanovi grupe su efektivno nastavili \nispunjavati širok spektar ciljeva. Oni su radili \nharmonično tokom protekle godine. Svi su \ndobro kvalificirani za obavljanje posla.  \nA) Pokušaćete da ponudite rješenje i istražiti \npotrebu za novim procesom \nB) Pustićete članove grupe da to sami riješe \nC) Djelovat ćete brzo i odlučno na korigiranju \nsituacije i njeno preusmjeravanje \nD) Bićete dostupni za razgovor, ali budite \noprezni da ne povrijedite odnos podređeni – \nnadređeni  \nIzvor: Bass (1990:490) \n \n \n \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n54\nTabela 6.2 Korištenje različitih stilova-prilagodljivost      Tabela 6.3 Učinkovitost vođenja     \n \n \n \n \n \n \nSlika 6.1  Predstavljanje rezultata istraživanja – prilagodljivost i postignuta učinkovitost  \n \n \n \n \n   S1     S2    S3     S4                                                                 X         X         X         X \n \n                                                                                                  -2        -1          1           2 \n \n                                                                                                              =         =          =           =                                                           \n \n                                                                                                                                                     TOTAL \n \n \n \n \nS1 \nS2 \nS3 \nS4 \n \n-2 \n-1 \n+1 \n+2 \n   \n \n1. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \n \n1. \n \nD \n \nB \n \nC \n \nA \n \n \n2. \n \nD \n \nA \n \nC \n \nB \n \n2. \n \nB \n \nD \n \nC \n \nA \n \n \n3. \n \nC \n \nA \n \nD \n \nB \n \n3. \n \nC \n \nB \n \nA \n \nD \n \n \nB \nR \n \n  4. \n \n       B \n \nD \n \nC \n \nA \n \n \nB \nR \n \n  4. \n \nB \n \nD \n \nC \n \nA \nO \nJ \n \n5. \n \nC \n \nB \n \nD \n \nA \nO\nJ \n5. \nA \nD \nB \nC \n \n \nS \n \n6. \n \nB \n \nD \n \nA \n \nC \n \n \nS \n \n6. \n \nC \n \nA \n \nB \n \nD \n        I \nT \n \n7. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \nI \nT \n7. \nA \nC \nD \nB \nU \nA \n \n8. \n \nC \n \nB \n \nD \n \nA \nU\nA \n8. \nC \nB \nD \nA \nC \nI \n \n9. \n \nC \n \nB \n \nD \n \nA \nC\nI \n9. \nA \nD \nB \nC \nJ \nE \n \n10. \n \nB \n \nD \n \nA \n \nC \nJ \nE \n10. \nB \nC \nA \nD \n \n \n11. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \n \n11. \nA \nC \nD \nB \n \n \n12. \n \nC \n \nA \n \nD \n \nB \n \n12. \nC \nA \nD \nB \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n55\n \n \nU skladu sa teorijskim pristupom situacijskom vođenju (Koren, 1999; Tavčar, 2002; \nWeihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002; Yukl, 1998; Bass, 1990; Northouse, 2001; \nStoner i Freeman, 1992; Peak Experciences' Resources, 2004; Dedić, 1997) \nprilagodljivost podrazumijeva sposobnost i spremnost vođe da koristi navedena 4 stila \nvođenja (Koren, 1999; Northouse, 2001; Peak Experciences' Resources, 2004; \nBlanchard, Zigarmi, 1995; Bennett, 1997; Doyle i Smith, 2001) u skladu sa zahtjevima \nsituacije u kojoj se nađe. Upotrijebljeni stil vođenja treba da omogući što veću \nučinkovitost vođenja škole u uslovima stalnih promjena,  koje stvaraju niz različitih \npritisaka od strane unutrašnjih i vanjskih stakeholdersa (Goddard, 2003, Day, 2003, \nHarris, 2002, West-Burnham, 1997, Everard i Morris, 1996, Erčulj i Koren, 2003). Ovaj \nupitnik naglasak stavlja na prilagođavanje stila vođenja sposobnostima i zrelosti \nsljedbenika (Robbins, 1998; Owens, 1998; Beare, Caldwell i Millikan, 1997; \nMiddlewood i Lumby, 2003; Drucker, 2003; Blanchard, 2005; Evans, 2001; Shields i \nSayani, 2005; Blanchard, Zigarmi, 1995; Mullins, 2005) i postizanju što veće \nučinkovitosti vođenja primjenom stila koji je primjeren datoj situaciji. \n \nAnalizirajući navedeni upitnik možemo zaključiti da: \n- korištenjem stila 1 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 1, 5, 9 \n- korištenjem stila 2 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 2, 6, 10 \n- korištenjem stila 3 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 3, 7, 11 \n- korištenjem stila 4 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 4, 8, 12. \nCilj istraživanja je da pokaže da vođa koji je spreman prilagoditi se svakoj situaciji \nmora koristiti sva četiri stila vođenja, a da učinkovitost vođenja zavisi od procjene vođe \ni od njegove sposobnosti da u određenoj situaciji primijeni najučinkovitiji stil vođenja. \n \nKoren (1999) je pretpostavio da bi u obrazovanju mogli biti dominantni stilovi 3 i 4 \nzbog visoke stručnosti sljedbenika, koja bi trebala voditi visokoj osposobljenosti i \nvisokoj pripravnosti za posao.  \nRezultati anketnog istraživanja su prikazani u tabelama koje slijede, a utvrđeni su na \nosnovu datih parametara za analizu prikazanih u tabelama 6.2 i 6.3. \n \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n56\n \nTabela 6.4  Analiza anketnog istraživanja – prilagodljivost \nISPITANIK \nSTIL \n1 \nSTIL \n2 \nSTIL \n3 \nSTIL \n4 \nUČINKOVITOST \n1. \n5 \n6 \n1 \n0 \n4 \n2. \n3 \n6 \n2 \n1 \n7 \n3. \n2 \n8 \n1 \n1 \n7 \n4. \n3 \n1 \n5 \n3 \n18 \n5. \n0 \n6 \n4 \n2 \n16 \n6. \n1 \n5 \n5 \n1 \n4 \n7. \n1 \n7 \n3 \n1 \n7 \n8. \n3 \n4 \n3 \n2 \n0 \n9. \n1 \n9 \n0 \n2 \n10 \nZBIRNO \n19 \n52 \n24 \n13 \n0-18 \nLegenda tabele: \nSTIL 1 – direktivan stil (vođa je visoko usmjeren na zadatke, a nisko na odnose) \nSTIL 2 – poučavanje (vođa je visoko usmjeren i na odnose i na zadatke) \nSTIL 3 – podržavajući ili sudjelujući stil (vođa je visoko usmjeren na odnose, a nisko na \nzadatke) \nSTIL 4 – delegirajući stil (vođa je nisko usmjeren i na odnose i na zadatke) \nVođa mora biti sposoban da prilagodi svoj stil vođenja okolnostima, mora biti \nsposoban koristiti sva četiri stila vođenja, ali i da odabere stil vođenja koji je u datom \nmomentu u organizaciji koju vodi najučinkovitiji. Na osnovu rezultata istraživanja \nmožemo zaključiti da to ne moraju biti svi stilovi vođenja, nekada odgovarajuće \nkorištenje samo nekih od njih može voditi visokoj učinkovitosti. Ispitanik koji je prema \npostignutoj učinkovitosti na drugom mjestu (učinkovitost – 16), koristio je tri stila \nvođenja. Stil 1, uopšte nije korišten, ali je visoka učinkovitost postignuta odgovarajućim \nkorištenjem ostala tri stila vođenja. S druge strane, ispitanik koji je pokazao najveću \nfleksibilnost i podjednako koristio sva četiri stila vođenja, postigao je najmanju \nučinkovitost (0), jer sa stanovišta učinkovitosti nije odabrao odgovarajući stil vođenja u \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n57\nodređenoj situaciji.  \nZaključak koji mi se nameće na osnovu ovakvih rezultata jeste da fleksibilnost vođe \nne mora uvijek voditi učinkovitosti, jer je situacijski pristup vođenju vrlo zahtjevan u \nodnosu na sposobnosti, znanje i iskustvo koje vođa mora imati da bi na pravi način \nmogao procijeniti pojedine situacije. \nRezultati anketnog istraživanja izdvojili su stil 2 kao dominantan među anketiranim \ndirektorima, zatim stilovi 3 i 1 i na kraju stil 4 kao najmanje zastupljen. Rezultate prve \nfaze istraživanja u ovom momentu neću detaljnije obrazlagati, nego ću razloge ovakvog \nstanja u BH školama tražiti pri analizi podataka prikupljenih u drugim fazama ovog \nistraživanja. \nPored utvrđivanja fleksibilnosti u korištenju različitih stilova, ovaj upitnik nudi i \nmogućnost utvrđivanja učinkovitosti odabranog stila u datoj situaciji. Tako su ponuđene \nmogućnosti za djelovanje rangirane sa stanovišta učinkovitosti od – 2, za postignutu \nnajmanju učinkovitost vođenja u datoj situaciji, preko – 1 i  +1 do + 2 za odabranu \nmogućnost za djelovanje koja je u datoj situaciji najučinkovitija (pogledati tabelu 6.3) \nTabela 6.5 – Analiza anketnog istraživanja – učinkovitost \nISPITANIK \nUčinkovitost   \npo \nodabranog \ndatim \nstila vođenja \nsituacijama \n \nPOSTIGNUTA \nUČINKOVITOST \n \n-2 \n-1 \n1 \n2 \n(ukupno) \n1. \n3 \n2 \n2 \n5 \n4 \n2. \n2 \n2 \n3 \n5 \n7 \n3. \n0 \n5 \n2 \n5 \n7 \n4. \n0 \n1 \n3 \n8 \n18 \n5. \n0 \n1 \n5 \n6 \n16 \n6. \n1 \n4 \n4 \n3 \n4 \n7. \n1 \n3 \n4 \n4 \n7 \n8. \n1 \n6 \n2 \n3 \n0 \n9. \n1 \n2 \n4 \n5 \n10 \nZBIRNO \n9 \n26 \n29 \n44 \n0-18 \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n58\n \nObjašnjenje tabele: Podaci prikazani u tabeli 6.5 nam pokazuju u koliko situacija je svaki \nispitanik odabrao način za djelovanje, odnosno stil vođenja koji je najučinkovitiji (+2), u \nkoliko situacija je odabrao manje učinkovite mogućnosti rangirane sa 1 ili – 1 i u koliko \nsituacija je postigao najmanju moguću učinkovitost od – 2. Cilj ovog tabelarnog pregleda je \nda utvrdimo koliko je puta svaki od ispitanika koristio stil koji je najučinkovitiji u datoj \nsituaciji.  \nSumiranjem rezultata dobijenih u upitnicima mogući raspon učinkovitosti je od -24 - \n24. U tabeli 6.4 možemo vidjeti da je raspon učinkovitosti u ispitivanoj grupi 0 – 18. U \ntabeli 6.5 je prikazan pregled učinkovitosti za odabrane stilove vođenja u različitim \nsituacijama od strane anketiranih direktora, utvrđenih na osnovu datih podataka za \nanalizu koji su prikazani u tabeli 6.3. \nIz tabele 6.5 možemo zaključiti da je, od strane ispitanika, najviše puta upotrijebljen \nstil koji nosi najveću učinkovitost, što može ukazati na to da direktori srednjih škola \nvode računa o specifičnostima ljudi koje vode i uspijevaju prilagoditi svoj stil vođenja i \npostići maksimalnu učinkovitost. Međutim, iako je maksimalana učinkovitost \npostignuta najviše puta, ipak ne smijemo zanemariti činjenicu da je to u svega 44, od \nmogućih 108 situacija (9 ispitanika po 12 situacija) i ako posmatramo na takav način i \nnije postignut optimističan rezultat. U nastavku istraživanja pokušati ću utvrditi razloge \novakvom stanju, kao i mogućnosti poboljšanja. \n \n6.3.2  \nOdnos vođe i sljedbenika – analiza kritičnog događaja \nAnaliza kritičnih događaja pokazuje da većina direktora teži održati dobre odnose sa \nzaposlenicima, što potvrđuje dominantnost stilova 2 i 3 među rezultatima anketiranja. \nMeđu situacijama u kojima su djelovali na uobičajen način direktori su, između ostalog, \nnaveli sledeće primjere. \n»U momentu kada profesor ostaje bez norme časova, preduzimam sve \naktivnosti da taj  profesor dobije «višak» časova u drugim školama«.  \nDirektor vodi računa o potrebama zaposlenika za kojim prestaje potreba u okviru \nškole koju vodi. Primjer pokazuje pozitivan odnos vođe i orjentiranost na odnose. \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n59\n»Radnik mi je dva puta uzastopno kasnio na posao, a da mi se nije javio, \npa sam ga pozvao na razgovor i samo sam ga pitao da li postoji način da se \non javi pretpostavljenom i da li ja kao pretpostavljeni kasnim na posao. Uz \nizvinjenje je rekao da bez obzira na uzroke kašnjenja neće se više ponoviti \novakav način i prijestup po kom je on postupio ne javivši se.« \nDirektor je orjentisan na zadatke, ali nastali problem pokušava riješiti ne \nnarušavajući odnose i zaposlenik to prihvata. Vođa problem rješava ponašanjem koje je \nvisoko orjentisano na zadatke i visoko orjentisano na odnose.  \n»Kada smo razgovarali o pravcu i odredištu stručne nastavničke \nekskurzije, bilo je različitih prijedloga. Pošto se nismo mogli na sjednici \nNastavničkog vijeća dogovoriti, zahtijevao sam da ja odredim pravac i \nodredište, uz obećanje da ću uzeti u obzir sve što je relevantno, a vezano za \ntaj projekat.« \nPokušaj participativnog odlučivanja koje nije bilo moguće u potpunosti primijeniti, \npa direktor odlučuje sam uzimajući u obzir mišljenje zaposlenika i ostalih činjenica \nrelevantnih za donošenje konačne odluke.  \n Analizirajući događaje u kojima su direktori reagovali na način koji je za njih \nneuobičajen, zaključujem da su direktori  srednjih škola svjesni potrebe korištenja \nrazličitih stilova vođenja u različitim situacijama. Slijede primjeri koje su direktori \nnaveli u drugoj fazi ovog istraživanja. \n»Zbog stalnog kašnjenja na posao, izricanje javne opomene (veoma \nnerado se nađem u toj ulozi).«  \nVođa nerado koristi direktivan stil, ali je situacija to zahtijevala – situaciju je \nodredio sam zaposlenik svojim neodgovornim odnosom prema obavezama. \n»Radnica je sama sebi uzela za pravo da unaprijed naradi sate, a da ne \nkonsultira pedagoga i mene, pa je potom odsustvovala dva dana. Nakon \nnjenog povratka pokrenuo sam rad disciplinske komisije, da ispita razloge \ntakvog ponašanja profesorice. Nakon saznanja da je trebala da izvrši neke \nzdravstvene preglede i pretrage, preuzeo sam slučaj od Komisije i ukorio \nsam je samo zbog ne javljanja pretpostavljenom na vrijeme ako želi izostati \nsa posla«.  \nPrimjer pokazuje specifičnosti rada sa ljudima i da ponekad neki lični razlozi mogu \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n60\nodrediti reakciju zaposlenika, a da direktora dovedu u situaciju u kojoj je teško \nprocijeniti na koji način djelovati.  \n »Na sjednicama Odjeljenskih vijeća zaključivane su ocjene na prijedlog \npredmetnih nastavnika i bilo je dosta učenika koji bi prema tim prijedlozima \ngubili godinu zbog tri slabe ocjene. Zahtijevao sam od članova odjeljenskih \nvijeća da daju nove prijedloge, prema kojim bi samo ekstremni slučajevi \ngubili godinu i insistirao na tome i pored njihovog negodovanja«.  \nSituacija opisana od strane direktora ukazuje na složenost odnosa unutar škole i na \npritiske različitih interesnih grupa kojima je direktor škole izložen u svom radu (Bush, \n2003; Bush i West-Burnham, 1994; Everard i Morris, 1996; Day, 2003; Fullan i \nHargreaves, 1992). Često su ti različiti pritisci uzrok tome da direktor ne može biti \nusmjeren samo na odnose sa zaposlenicima, nego mora insistirati na rješenjima koja ih \nmogu dovesti u pitanje. Različitost situacija u kojima se može naći u svom radu od \ndirektora traži potpunu posvećenost poslu, stalno praćenje i rad sa svim učesnicima u \nprocesu obrazovanja. Neophodno je stalno istraživati, s ciljem utvrđivanja razloga koji \nutiču na trenutno stanje i dovode do problematičnih situacija. Da bi mogao odgovoriti \nsvim zahtjevima unutar škole i iz okruženja direktor mora biti stalno uključen u \nprograme profesionalnog razvoja iz oblasti menadžmenta, što će potvrditi i nastavak \nistraživanja. \nSituacija koja slijedi, takođe, ukazuje na slične probleme, ali i na činjenicu da \nrazličiti ljudi zahtijevaju različit pristup. \n»Nakon više primjedbi  od strane roditelja da njihovo dijete uredno \nvraća knjige u školsku biblioteku, a da ga ipak bibliotekarka stalno \nupozorava da knjige nije vratio – razgovarala sam s njom o neažurnosti, \nkoja proizvodi reakcije učenika i roditelja. Bibliotekarka je, povrijeđene \nsujete, drsko reagovala uz obrazloženje da uredno vodi evidenciju. Obzirom \nda njeno drsko ponašanje nije prestajalo ni nakon niza upozorenja, rekla \nsam da izađe iz kancelarije, na način koji do sada nikad nisam \nprimjenjivala«.    \nReakcija direktora u opisanoj situaciji mogla bi biti predmetom različitih diskusija, \nodobravanja ili ne, ali smatram da ponovo ukazuje na potrebu stalne edukacije iz oblasti \nrada sa ljudima (human resource management). Sticanje novih znanja iz ove oblasti, \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n61\ndirektoru bi omogućilo da se lakše prilagodi različitim situacijama i odabere \nodgovarajući  način rada sa ljudima koje vodi, zavisno od njihove poslovne i psihološke \nzrelosti. Edukacija iz oblasti rada sa ljudima za direktora škole je najbitnija, jer su ljudi \nglavni resurs sa kojim on radi. \nMožemo reći da je Korenova (1999) pretpostavka djelimično potvrđena. Zaposlenici \nu školama su visoko pripremljeni za posao, imaju stručno znanje što ukazuje na visoku \nstručnu zrelost. Međutim, navedeni primjeri ukazuju da nedostatak psihološke zrelosti, \nodnosno izgrađenog odnosa prema obavezama i radnim zadacima, onemogućava \nznačajnije korištenje stila 4 – delegiranje, gdje je prisutna niska usmjerenost vođe i \nprema zadacima i prema odnosima. \nReforma obrazovnog sistema mijenja ulogu nastavnika, pred direktora škole \npostavlja nove zahtjeve i utiče na njegov odnos prema zaposlenicima. Izmijenjeni uslovi \nizazvani reformom obrazovanja opisani su kao kritični događaj od strane direktora \nsrednje škole: \n»Želio sam promjene u obrazovnom sistemu. Uključili smo se u EUVET \nprogram \nza \nreformu \nstručnog \nobrazovanja. \nUspjeli \nsmo \nizvršiti \nmodernizaciju u nastavnom procesu: Izrada novih nastavnih planova i \nprograma po modularnoj metodologiji, primijene novih metoda učenja i \nocjenjivanja učenika, opremanje škole savremenih nastavnim sredstvima, \nizrada priručnika – skripti za stručne predmete i edukacija nastavnog kadra. \nOcjena Evropske komisije veoma visoka, dobijen certifikat u vidu pečata \nkoji se stavlja na diplome, a koje su priznate u zemljama Evropske unije. \nHrabro i sa puno energije sam ušao u ovu aktivnost. Formirao sam tim \nnastavnika sa jasnim zadacima i rokovima za pojedine faze rada. Većina \nnastavnika je prihvatila promjene i uložila veliki trud da se zadaci i ciljevi \nostvare što me čini veoma ponosnim i zadovoljnim.« \nPromjene utiču na neophodnost aktivnog uključivanja nastavnika u kreiranje \nobrazovne politike, ali direktor škole često mora davati dodatna pojašnjenja i \nusmjeravati rad zaposlenika. Otpor promjenama može biti razlog različitom pristupu, \nrazličitim ljudima i korištenju različitih stilova vođenja, što je direktor škole i naveo \nopisujući događaj u kojem nije reagovao na uobičajen način: \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n62\n»Određen broj nastavnika nije odmah pokazao značajniji interes za \npromjene, pa i pored stalnih razgovora, tolerancije i strpljivosti morao sam \nprimjeniti neke mjere koje nisu tipične za moj način rada i rukovođenja.« \nNavedeni primjeri pokazuju da vođe u školama nerado koriste direktivan stil, ali ga \nprimjenjuju kad situacija to zahtijeva. Situaciju može odrediti sam zaposlenik svojim \nneodgovornim odnosom prema obavezama ili neke druge okolnosti. \n \n6.3.3  \nRazličit pristup, različitim ljudima \nU suštini Hersey Blanchardovog modela vođenja je prilagođavanje stila vođenja \npsihološkoj i poslovnoj zrelosti zaposlenika (Bennett, 1997:183; Yukl,1998, Coffey, \nCurtis i Hunsaker, 1994:302, Mullins, 2005:301, Stoner  i Freeman, 1992, Robbins, \n1998:358, Možina, 2002, Hersey i Blanchard, 1982). Metodom intervjua pokušala sam \ndoći do podataka koji bi produbili dosadašnja saznanja i pokazali koliko su direktori \nškola svjesni gore navedenih razlika među zaposlenicima i koliko su spremni tome \nprilagoditi svoj stil vođenja. \nZastupljenost svih stilova vođenja kod ispitanika ukazuje na činjenicu da su svjesni \nda primjena jednog načina vođenja nije uvijek moguća i da je neophodno prilagođavati \nse različitim situacijama. Međutim, upotreba najučinkovitijeg stila vođenja je još uvijek \nupitna i upućuje na neophodnost dodatne edukacije direktora škola iz ove oblasti. \nPotreba dodatne edukacije potvrđena je i izjavom jednog od intervjuisanih direktora, \nkoji je kao faktore koji utiču na uspješnost vođenja škole naveo:  \n«edukacija direktora, sigurnost okruženja, pravilno odabrani stil, koji \nodgovara datoj situaciji, zadovoljstvo uposlenika, demokratičnost.»  \nIz ove izjave možemo zaključiti da je ovaj direktor škole usmjeren ka odnosima \n(»zadovoljstvo uposlenika, demokratičnost«), što potvrđuje rezultate dobijene \nanketiranjem, gdje su se kao dominantni stilovi izdvojili oni u kojima je visoko izražena \nusmjerenost ka odnosima.  \nIntervjuisani direktori ističu problem »gotovo stroge centralizacije« koja umanjuje \nautonomiju škole i ograničava ulogu direktora. Uticaji iz okruženja bitno utiču i na \nodnose unutar škole, a samim tim i na način vođenja: \n »Reformom obrazovanja pred zaposlene u obrazovanju se postavljaju \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n63\nnovi zahtjevi, iako se u školskom okruženju ne stvara povoljnija klima \nkoja bi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti. Obrazovanje se i dalje \nposmatra kao javni trošak, a ne kao javna investicija, neadekvatan sistem \nfinansiranja, kao i neusaglašeno zakonodavstvo na različitim nivoima \nvlasti (državni, federalni, kantonalni) uzrok su nesigurnosti i nedovoljne \nmotivisanosti«. \n»Na  promjenu mog uobičajenog načina vođenja moglo bi uticati saznanje da \nuposlenici nisu zadovoljni načinom vođenja i neuspješna škola.«  Pored zadovoljstva \nljudi koje vodi vidi se da i uspješnost realizacije zadataka, odnosno uspješnost škole \nmože biti razlog prilagođavanja stila vođenja, što ukazuje na visoku usmjerenost ka \nodnosima i visoku usmjerenost ka zadacima - primjenu stila 2,  kada situacija to \nzahtijeva. Ispitanik teži delegirajućem stilu, koji podrazumijeva maksimalno učešće \nzaposlenika u odlučivanju, jer govoreći o svom odnosu prema zaposlenicima on ističe \n»demokratsko uvažavanje u svim segmentima, visok nivo tolerancije i uvažavanja \nmišljenja«. Direktor ističe da je njegov uobičajeni način vođenja »demokratski«, ali da \n»različitost situacije zahtijeva i različit pristup«. \nNeki od razloga za visoku zastupljenost stila 2 među direktorima srednjih škola u \nBosni i Hercegovini nalaze se u sjedećoj izjavi jednog od intervjuisanih direktora:  \n»Uvođenje novih nastavnih metoda, veće uključivanje roditelja i \nlokalne zajednice u rad škole i drugi reformski procesi, povremeno stvaraju \npotrebu da obrazlažem svoje odluke i nudim  detaljnija objašnjenja vezana \nza zadatke koje treba izvršiti«. \nPrilikom razgovora sa direktorima škola, u njihovim izjavama su najčešće korišteni \nizrazi »zajednički«, »timski«, ali je i istaknuta potreba »različitog pristupa, različitim \nljudima« (Drucker, 2003; Evans, 2001; Blanchard, Zigarmi, 1995) u školama.  \n»Moj odnos prema zaposlenicima je individualan, ovisi od potreba, \nali i realnih mogućnosti zaposlenika. Delegiram im zadatke, nadležnosti i \novlaštenja u skladu sa njihovim mogućnostima. Prethodno se lično \nuvjerim u motivisanost i želju saradnika za određeni posao, te njihovu \nspremnost za preuzimanje odgovornosti.« \nDirektori su svjesni da je uspješnost njihovog vođenja škole zavisna od mogućnosti, \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n64\nsposobnosti i voljnosti ljudi koje vode, što je u osnovi Hersey Blanchard-ovog modela \nvođenja (Bennett, 1997; Yukl, 1998; Tavčar, 2002; Bass, 1990; Stoner i Freeman, 1992; \nNorthouse, 2001). Pored dodatnog obrazovanja za direktore škola istaknuta je i potreba \nza stalnom edukacijom zaposlenika. \n»Potrebno je permanentno i masovno educirati sve zaposlenike. \nŠkolu pretvoriti u »učeću organizaciju« i više koristiti raspoložive \nvlastite resurse za promoviranje timskog rada. Zaposlenike učiniti \nodgovornim za vlastitu i budućnost škole u cjelini. Rezultate dobre \nobrazovne prakse u školi, ali i izvan škole, primijeniti za cjelinu \norganizacije.«  \nNeophodno je razvijati nastavnike u pravcu proširenog profesionalizma (Berg, 2002; \nVlahović, 2001), što će stvoriti osnovu za veću mogućnost delegiranja u školama. \nRazumijevanje \nkompleksnosti \nvodi \nvećem \ndelegiranju, \nvećoj \nautonomiji \norganizacionih jedinica i davanju ovlaštenja saradnicima da preduzimaju mjere na \nosnovu svog prosuđivanja u okviru općih smjernica. (Tavčar, 2002) \n»Jako značajno je upotpunjavanje, osposobljavanje, obrazovanje zaposlenih. Pored \nkvaliteta kao vrijednosti i norme zaposleni trebaju oruđa, spretnosti, znanje i ponašanje i \nto ne samo o kvalitetu. Uspješno i učinkovito komuniciranje je jedna od ključnih \npostavki, da škola komunicira sa svjim korisnicima, roditeljima, sa okolinom, zaposleni \nmeđu sobom.« (Trnavčević, 2000) \nNastavnici predstavljaju vezu u prenošenju znanja, vještina i vrijednosti. Oni će biti  \nsposobni da ispune svoje obrazovne namjere, ako su  i dobro pripremljeni za profesiju i \nsposobni da  utvrde i poboljšaju svoj doprinos kroz cjeloživotno učenje. Dugoročni \nprofesionalni razvoj je neophodan za sve nastavnike da održe korak sa promjenama  i   \nobnove svoja znanja, vještine i vizije za dobro poučavanje. Prirodno je da nastavnici uče \ntokom cijele svoje karijere, međutim, učenje samo iz svog iskustva će, u načelu, \nograničiti njihov razvoj. Razmišljnje nastavnika i njihov rad biće rezultat međusobnog \ndejstva između njihove životne historije i njihove tekuće faze razvoja, učionice i \nškolskog okruženja, kao i šireg socijalnog i političkog konteksta u kojima oni rade \n(Day, 1999). \nOčigledna je kompleksnost nastavničkog poziva i brojna, ponekad i kontradiktorna, \nočekivanja koja pred njih postavljaju učenici kao direktni korisnici obrazovnih usluga, \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n65\nkao i ostali učesnici u obrazovnom procesu. Zbog toga uspješnost vođenja, kao jedan od \nuslova za dostizanje i stalnog poboljšanja kvaliteta rada škole, ostaje otvoreno pitanje, \nna koje ne postoji samo jedan ispravan odgovor. Lawton (1999), takođe, ističe \nkompleksnost  škole kao organizacije, navodeći bitne preduslove za efektivnu školsku \nkulturu: \n1. \njasni i zajednički identificirani ciljevi; \n2. \nsudjelujuće planiranje, delegiranje u odlučivanju i kolegijalan rad u okviru \nekperimentiranja i evaluacije; \n3. \npozitivno vođenje u iniciranju i građenju poboljšanja; \n4. \nstabilnost osoblja; \n5. \nstrategija \nkontinuiranog \nrazvoja \nosoblja \nzavisno \nod \npedagoških \ni \norganizacionih potreba svake škole; \n6. \nradeći da pažljivo planirani i koordinirani kurikulum osigura dovoljno mjesta \nza svakog studenta da stekne suštinsko znanje i vještine; \n7. \nvisok nivo roditeljske uključenosti podrške; \n8. \ntraženje i prepoznavanje širih vrijednosti bitnih za školu više nego onih \npojedinačnih; \n9. \nmaksimalno korištenje vremena za učenje; \n10. aktivna i pouzdana podrška odgovornih obrazovnih vlasti. \nOvih deset karakteristika školske kulture moraju biti posmatrane i poboljšavane kao \ncjelina i unutar i izvan škole, jer će jedino tako rezultirati boljom školom. Smatram da \ndirektor škole, koji želi uspješno voditi, ne smije zanemariti niti jednu od navedenih \nkarakteristika školske kulture. Većina od navedenih karakteristika se odnosi na ljude \nkoje on vodi, što je u skladu sa Hersey Blanchardovim modelom vođenja, ali to nikako \nne umanjuje bitnost uticaja iz okruženja – roditelji, obrazovne vlasti.  \nNeophodno je stalno istraživati i prilagođavati svoj način rada zahtjevima korisnika, \na istraživanje je pokazalo da su ovi zahtjevi podložni stalnim promjenama. Ulogu \ndirektora škole vidim u stalnom podsticanju aktivnosti koje će doprinijeti međusobnom \nrazumijevanju i stvaranju pozitivne klime u školi koja će doprinijeti lakšem \nprilagođavanju različitim uticajima iz okruženja. \n6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja \n \n \n66\nProgramom profesionalnog razvoja u školama moraju biti obuhvaćeni svi, \nzaposlenici i direktor, jer jedino tako mogu biti obezbijeđeni uslovi za uspješno vođenje \nškole, koji su prema izjavi jednog ispitanika: \n1. »spremnost direktora i zaposlenika da zajednički kreiraju viziju razvoja \nškole, \n2. spremnost direktora da delegira nadležnosti i ovlaštenja na zaposlenike; \n3. spremnost zaposlenika da preuzmu odgvornost za svoju i budućnost škole.« \n \n \n \n67\n \n7 ZAKLJUČAK I IMPLIKACIJE ZA PRAKSU \n \nPolazeći od teoretskih objašnjenja i ličnog iskustva, smatram da postoji niz \nograničavajućih okolnosti, koje smanjuju mogućnost da se »slika« direktora škole kao \nuspješnog vođe gradi na »korištenju autokratske moći«. Pored uticaja roditelja, učenika, \nokoline, razlog ovakvom mom stavu je i profesionalizam pojedinaca, koji je u školi \nprisutan. Menadžment u organizacijama sa visoko izraženim profesionalizmom ne smije \nse jednostavno temeljiti na birokratskoj strukturi, nego mora voditi računa o stručnosti \nnastavnika kao pojedinca i različitih grupa unutar organizacije. Situacijsko vođenje \npokušava da objasni efektivnost vođenja unutar konteksta situacije u kojoj se ono \ndešava. Situacijski pristup vođenju pretpostavlja da vođa mora djelovati na fleksibilan \nnačin, mora imati sposobnost da procijeni koji stil vođenja odgovara situaciji i biti \nsposoban da primijeni taj odgovarajući stil vođenja. \n Različiti zahtjevi koji se pred direktora stavljaju unutar i izvan škole kao \norganizacije mogu ga dovesti u neugodan »sendvič« između često konfliktnih pritisaka. \nZbog toga direktor škole mora imati sposobnost upravljanja brojnim tenzijama i \ndilemama  koje proizilaze iz suprostavljenih interesa grupa (Day, 2003) koje su aktivni \nučesnici u sistemu obrazovanja. \nModel vođenja razvijen od Hersey i Blanchard-a je oblik situacijskog vođenja \nbaziran na nivou «spremnosti» ljudi  na koje vođa pokušava uticati. Spremnost je stepen \ndo kojeg sljedbenici imaju sposobnost i volju da izvrše određeni zadatak. Hersey \nBlanchardov model vođenja je odabran kao predmet izučavanja u ovom radu, jer je \nvisoko personaliziran. Ovaj model u svojoj osnovi ima ljude u organizaciji, a kako su \nljudi najvažniji resurs u školama, smatrala sam da je primjeren za istraživanje među \ndirektorima srednjih škola. Međutim, istraživanje je pokazalo da su uticaji iz vana \nznačajni, da niz pritisaka iz okruženja umanjuje autonomiju škole i ograničava ulogu \ndirektora. Ovakvi uticaji nisu obuhvaćeni Hersey Blanchrdovim modelom. On ne \nobuhvata različitost situacija izazvanu pritiscima i promjenama u okruženju, nego samo \nrazličite situacije izazvane različitošću ljudi koje direktor vodi. S tim u vezi, istraživanje \nje pokazalo da je to ograničenje Hersey Blanchardovog modela vođenja, jer ne obuhvata \nvrlo bitne uticaje iz okruženja, naročito izražene u vrijeme intenzivnih promjena. \nOvakve uticaje direktor, koji želi uspješno voditi, nikako ne smije zanemariti. \nU okviru škole može postojati velika različitost među zaposlenicima u smislu \n7 Zaključak i implikacije za praksu \n \n \n68\nnjihove poslovne i psihološke zrelosti, što stvara potrebu za različitim pristupom. \nDirektor škole vodi ljude različite poslovne zrelosti, radi sa ljudima sa različitim \niskustvom i različitim nivoom motivisanosti. \nIstraživanje je pokazalo da su direktori srednjih škola svjesni ovih razlika među \nljudima i svjesni su neophodnosti svog prilagođavanja. Oni nerado koriste direktivan \nstil, ali ipak ga primjenjuju kad situacija to zahtijeva – najčešće takvu situaciju odredi \nsam zaposlenik svojim neodgovornim odnosom prema obavezama. Direktori škola, u \nsvojim izjavama, najčešće koriste izraze »zajednički«, »timski«, ali je i istaknuta \npotreba »različitog pristupa, različitim ljudima«. \nPo Blanchard-u i Hersey-u stil vođenja (S1-S4) mora biti usklađen sa nivoom \nrazvoja sljedbenika (R1-R4) i vođa je taj koji se mora prilagoditi. Prihvatanjem pravog \nstila vođenja prilagođenog nivou razvoja sljedbenika, posao će biti urađen, odnosi \nizgrađeni i što je najvažnije nivo razvoja sljedbenika će rasti do R4. Međutim,  \nistraživanje nije direktno pokazalo da direktori u obzir uzimaju različite razvojne nivoe i \nneophodnost različitog pristupa istom zaposleniku u različitim fazama njegovog \nprofesionalnog razvoja. \nAnketno istraživanje je kao dominantne izdvojilo stilove sa visoko izraženom \nusmjerenošću na odnose. Reformom obrazovanja pred zaposlene u obrazovanju se \npostavljaju novi zahtjevi, iako se u školskom okruženju ne stvara povoljnija klima koja \nbi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti. Prema izjavama intervjuisanih direktora, \nobrazovanje se i dalje posmatra kao javni trošak, a ne kao javna investicija, neadekvatan \nsistem finansiranja, kao i neusaglašeno zakonodavstvo na različitim nivoima vlasti \n(državni, federalni, kantonalni) uzrok su nesigurnosti i nedovoljne motivisanosti među \nzaposlenicima. \nPrema istraživanju, dominantan stil među ispitanicima u datim situacijama je stil 2, \na odmah poslije njega dolazi stil 3.  \nStil 2 odražava poučavanje, nadziranje, jer je visoko direktivan i visoko \npodržavajući, vođa takođe pokušava kroz dvosmjernu komunikaciju i socioemocionalnu \npodršku dati članovima grupe mogućnost učešća u odlučivanju, što doprinosi njihovoj \nzrelosti. Vođa još definiše uloge i zadatke, ali traži ideje i prijedloge od sljedbenika. \nVođa pažljivo objašnjava razloge za odluke i traži razrješavanje pitanja koja stvaraju \n7 Zaključak i implikacije za praksu \n \n69\nsukobe. Podređeni su entuzijasti, ali nedovoljno sposobni da završe posao samostalno \n(Bennett, 1997:184).  \nStil 3 odražava podršku. Vođa i članovi grupe učestvuju u odlučivanju kroz \ndvosmjernu komunikaciju i značajno susretljivo ponašanje od vođe, dok članovi grupe \nimaju sposobnost i znanje za izvršavanje zadatka. Vođa dijeli ideje i pokušava uključiti \npodređene u donošenje odluke. Vođa potpomaže i uzima učešće u odlučivanju, ali \nkontrola je sa sljedbenicima. Oni ne trebaju mnogo uputa jer imaju vještine, ali podrška \nje neophodna  da podrži njihovo pouzdanje i motivaciju.  \nVisoka stručnost i profesionalizam zaposlenih u obrazovanju doprinose činjenici da \nsu na drugom mjestu po zastupljenosti situacije u kojima direkor škole ima nisku \nusmjerenost ka zadacima, jer sljedbenici imaju sposobnost i znanje za izvršavanje \nzadatka. Međutim, anketno istraživanje je kao najzastupljeniji izdvojilo stil 2, sa \nvisokom usmjerenošću ka zadacima i visokom usmjerenošću ka odnosima. U nastavku \nistraživanja, na osnovu analize kritičnih događaja i intervjua, zaključujem da bi razlog \ntome mogao biti uvođenje novih nastavnih metoda, veće uključivanje roditelja i lokalne \nzajednice u rad škole i drugi reformski procesi, koji povremeno stvaraju potrebu da \nvođa obrazlaže svoje odluke i nudi mogućnost pitanja i objašnjenja vezano za zadatke \nkoje treba izvršiti.  \nCentralno pitanje koje proizilazi iz Hershey-Blanchardovog modela je trebaju li \nvođe mijenjati njihovo ponašanje i orjentaciju pokušavajući da odgovore zahtjevima \nsituacije ili trebaju biti dosljedni svom stilu? Ako vođe prepoznaju da različite okolnosti \npozivaju na različite akcije, da li rizikuju da budu okarakterisani kao nestalni i \nnepredvidivi? Mišljenja sam da ovo predstavlja osnovnu zamku primjene situacijskog \nmodela vođenja. Primjena ovog modela od strane vođe koji nema dovoljno znanja i \niskustva ili dovoljno osjećaja za kompleksnost problema i odnose sa zaposlenima, \nvodila bi više nedosljednosti u vođenju nego učinkovitosti. Iako se teoretski najveća \nučinkovitost postiže odgovarajućim korištenjem sva četiri stila vođenja, istraživanje je \npokazalo da se u praksi može visoka učinkovitost vođenja postići i korištenjem samo tri \nstila vođenja i da visoka fleksibilnost ne mora uvijek voditi visokoj učinkovitosti \n(podaci u tabeli 6.4, poglavlje 6.3.1 – Uticaj fleksibilnosti na učinkovitost vođenja). \nZaključak koji mi se nameće na osnovu ovakvih rezultata jeste da fleksibilnost vođe ne \nmora uvijek voditi učinkovitosti, jer je situacijski pristup vođenju vrlo zahtjevan u \n7 Zaključak i implikacije za praksu \n \n \n70\nodnosu na sposobnosti, znanje i iskustvo koje vođa mora imati da bi na pravi način \nmogao procijeniti pojedine situacije. Vođa mora biti sposoban da prilagodi svoj stil \nvođenja okolnostima, mora biti sposoban koristiti sva četiri stila vođenja, ali i da \nodabere stil vođenja koji je u datom momentu u organizaciji koju vodi najučinkovitiji. \nNa osnovu rezultata istraživanja možemo zaključiti da to ne moraju biti svi stilovi \nvođenja, nekada odgovarajuće korištenje samo nekih od njih može voditi visokoj \nučinkovitosti. \nIstraživanje je pokazalo niz specifičnosti rada sa ljudima i da reakcije direktora u \nrazličitim situacijama mogu biti predmetom različitih diskusija, odobravanja ili ne, ali \nsmatram da ukazuju na potrebu stalne edukacije iz oblasti rada sa ljudima (human \nresource management). Sticanje novih znanja iz ove oblasti, direktoru bi omogućilo da \nse lakše prilagodi različitim situacijama i odabere odgovarajući  način rada sa ljudima \nkoje vodi, zavisno od njihove poslovne i psihološke zrelosti. Edukacija iz oblasti rada sa \nljudima za direktora škole je najbitnija, jer su ljudi glavni resurs sa kojim on radi. \nRazličitost situacija u kojima se može naći u svom radu od direktora traži potpunu \nposvećenost poslu, stalno praćenje i rad sa svim učesnicima u procesu obrazovanja. \nNeophodno je stalno istraživati, s ciljem utvrđivanja razloga koji utiču na trenutno \nstanje i dovode do problematičnih situacija. Istraživanje je potvrdilo da direktor mora \nbiti stalno uključen u programe profesionalnog razvoja iz oblasti menadžmenta  da bi \nmogao odgovoriti svim zahtjevima unutar škole i iz okruženja. \nZastupljenost svih stilova vođenja kod ispitanika ukazuje na činjenicu da su svjesni \nda primjena jednog načina vođenja nije uvijek moguća i da je neophodno prilagođavati \nse različitim situacijama. Međutim, upotreba najučinkovitijeg stila vođenja je još uvijek \nupitna i upućuje na neophodnost dodatne edukacije direktora škola iz ove oblasti. \nRezultati istraživanja pokazuju da direktori srednjih škola teže delegirajućem stilu, \nkoji podrazumijeva maksimalno učešće zaposlenika u odlučivanju, jer govoreći o svom \nodnosu prema zaposlenicima ističu visok nivo tolerancije i uvažavanja mišljenja. \nZaposlenici u školama su visoko pripremljeni za posao, imaju stručno znanje što \nukazuje na visoku stručnu zrelost. Međutim, kritični događaji ukazuju da nedostatak \npsihološke zrelosti, odnosno nedovoljna motivisanost i nedovoljno izgrađen odnos \nprema obavezama i radnim zadacima, onemogućava značajnije korištenje stila 4 – \ndelegiranje, gdje je prisutna niska usmjerenost vođe i prema zadacima i prema \n7 Zaključak i implikacije za praksu \n \n71\nodnosima. Direktori su svjesni da je uspješnost njihovog vođenja škole zavisna od \nmogućnosti, sposobnosti i voljnosti ljudi koje vode, što je u osnovi Hersey Blanchard-\novog modela vođenja. Zbog toga, programom profesionalnog razvoja u školama moraju \nbiti obuhvaćeni svi, i zaposlenici i direktor. Neophodno je razvijati nastavnike u pravcu \nproširenog profesionalizma, što će stvoriti osnovu za veću mogućnost delegiranja u \nškolama. \nPolazeći od rezultata istraživanja predstavljenih u ovom radu, kao i od osnovnih \nteorijskih pretpostavki vezanih za Hersey Blanchardov model situacijskog vođenja, \nedukacija direktora bi morala obuhvatiti oblast rada sa ljudima. Dodatna edukacija iz \nove oblasti bi omogućila lakše prilagođavanje direktora različitostima ljudi koje vodi. \nMeđutim, istraživanje je pokazalo da na uspješnost vođenja utiču i neke druge \nokolnosti, koje nisu obuhvaćene Hersey Blanchardovim modelom situacijskog vođenja. \nDirektor škole mora imati znanje i sposobnost prilagođavanja i različitim uticajima koji \ndolaze iz školskog okruženja. S tim u vezi, edukacija direktora bi trebala obuhvatiti \nsledeće oblasti: \n- pojam rada sa ljudima; \n- motivacija zaposlenih; \n- kultura i klima u školi; \n- praćenje rada i profesionalni razvoj nastavnika; \n- koflikti – izvori, karakteristike i pristupi rješavanju konflikta; \n- teorije organizacije; \n- saradnja škole sa okruženjem; \n- analiza škole iz koje direktor dolazi  u odnosu prema teoretskim modelima; \n- teorije vođenja; \n- proučavanje vlastitog stila vođenja i analiza uspješnosti vođenja škole u kojoj \nradi. \nMoj dolazak na mjesto direktora sam shvatila kao »stepenicu više« u mom \npedagoškom radu. Na samom početku, nezadovoljnom me činila činjenica da su me \nčesto drugi poslovi jednostavno »odvukli« od poslova pedagoškog vođe, iako sam \n7 Zaključak i implikacije za praksu \n \n \n72\nsmatrala da su oni prioritet u radu direktora škole. Dodatne edukacije iz oblasti \nmenadžmenta u obrazovanju su moje nezadovoljstvo bitno smanjile, jer sam shvatila da \nje neophodnost mog prilagođavanja različitim situacijama bitan faktor koji će moje \nvođenje učiniti uspješnijim.  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n73\nLITERATURA \n \nAdair, J. 1997. Leadership skills. London: Institute of Personnel and Development \n \nBarnes, C. 1993. Practical Marketing for Schools. Oxford: Blackwell Publishers \n \nBass, B. M. 1990. Theory, Research & Managerial Applications. Third Edition.   \nNew York:  The Free Press \n \nBeare, H., Caldwell, B.J. i Millikan, R. H. 1997. Creating an Exellent School. \nLondon and New York: Routledge \n \nBell, L., Bolam, R. i Cubillo, L. 2003. Foul is Fair and Fair is Foul: Conducting a \nSystematic Review of an Aspect of Educational Leadership and Management, \nDeveloping Educational Leadership: Using Evidence for Policy and Practice, \nedited by Anderson, L. i Bennet, N. London: SAGE Publications  \n \nBennett, R. 1997. Organisational Behaviour. third edition. London: Pitman  \nPublising \n \nBerg, G. 2002. To Lead or To Be Led – That Is the Question: From the \nUniprofessional to the Multiprofessional School Organisation. Leading \nSchools for Learning: Proceeding of the 10th Annual Conference of the \nEuropean Network for Improving Research and Development in Education \nManagement. Bled, Slovenija. September, 2001. ed. Oldroyd, D. Ljubljana: \nNational Leadership School, Koper: School of Management \n \n \nBlanchard, K. i Lorber, R. 1994. Uporaba enominutnega vodenja v praksi. \nLjubljana: Taxus  \n \nBlanchard, K., Oncken, W. i Burrows, H. 1995. Enominutni vodja se sooči s pokoro, \nLjubljana: Taxus  \n \nBlanchard, K., Carew, D. i Parisi-Carew, E. 1995. Enominutni vodja oblikuje \nučinkovito delovno skupino. Ljubljana: Taxus \n \nBlanchard, K. 2003. Srce voditelja.  Ljubljana: Amalietti & Amalietti  \n \nBlanchard, K. i Peale, N.V. 1995. Moč poštenega poslovanja. Celje: Mohorjeva \ndružba \n \nBlanchard, K., Zigarmi, P., Zigarmi, D. 1995. Vodenje in enominutni vođa.  \nLjubljana: Taxus \n \nBolman, L.G. i Deal, T.E.  1997. Reframing Organizations. Artistry, choice and \nleadership. 2ed. San Francisko: Jossey-Bass \n \n \n74\n \nBrooke-Smith, R. 2003. Leading Learners, Leading Schools. London, New York: \nRoutledgeFalmer \n \nBush, T. 1995. Theories of Educational Management. London: P.Chapman \n \nBush, T. 2003. Theories of Educational Leadership and  Management. third edition. \nLondon: Sage Publications \n \nBush, T. i West - Burnham, J. 1994. The Principles of Educational Management. \nPitman publishing, Educational Managemant Development Unit University of \nLeicester   \n \nCoffey, R.E., Curtis, W.C. i Hunsaker, P.L. 1994. Management and Organizational \nBehaviour.  Boston: Irwin \n \nCole, G. 2002. Personnel and Human Resource Management. fifth edition. London: \nThomson \n \nDay, C. 1999. Developing Teachers, The challenges of lifelong learning. London: \nFalmer Press \n \nDay, C. (2003) The changing learning needs of heads Building and sustaining \neffectiveness  u Harris, A., Day, C., Hadfield, M., Hopkins, D., Hargreaves, A. \ni Chapman, C. Effective Leadership for School Improvement. London i New \nYork: RoutledgeFalmer, Taylor&Francis group \n \nDay C., Harris A. i Hadfield M. 2001. Grounding Knowledge of Schools in \nStakeholder             Realities: A Multi – Perspective Study of Effective School \nLeaders. School Leadership & Management.  ed. Brian Fidler. Vol. 21. No. 1. \n19 – 42.  Taylor & Frensis Ltd.  \n \nDedić, M. 1997. Menadžment.  Tuzla: Ekonomski fakultet \n \nDrucker, P. 2003. Moj pogled na menadžment: izbor iz dela o manadžmentu Pitera \nDrakera. Novi Sad: Adizes \n \nErčulj, J. i Koren, A. 2003. O vodenju vzgojno – izobraževalnih organizacij. \nVodenje    v vzgoji in izobraževanju. 1/2003. 7 – 17. Kranj: Šola za ravnatelje                       \n \nEvans, L. 2001. Delving Deeper into Morale, Job Satisfaction and Motivation \namong Education Professionals, Re-examining the Leadership Dimension. \nEducation Management & Administration. Vol 29(3). 291 – 306. London, \nThousand Oaks and New Delhi: SAGE Publications \n \nEverard, K.B.i Morris, G. 1996. Uspešno vodenje. Ljubljana: Zavod Republike \nSlovenije za šolstvo \n \n \n \n75\nFilipović, M. 2004. Metodologija znanosti i znanstvenog rada. Sarajevo: Svjetlost \n \nFullan, M. i Hargreaves, A. 1992. What´s Worth Fighting For in Your School. Open \nUniversity Press in association with the Ontario Public School Teachers \nFederation \n \nGlasser, W. 1999. Nastavnik u kvalitetnoj školi.  Zagreb: Educa \n \nGoddard J. T. 2003. Leadership in the (Post)Modern Era u Rethinking Educational \nLeadership Challenging the Conventions. ed. Bennett, N. i Anderson, L. \nLondon: Sage Publications Ltd.  \n \nGoodman, J., Baron, D. i Myers, C. 2005. Constructing a Democratic Foundation \nfor School-Based Reform: The Lokal Politics of School Autonomy and Internal \nGovernance. The Sage handbook of educational leadership: Advences in \ntheory, research, and practice. editor Fenwick W. English. Thousand Oaks: \nSage Publications \n \nGrace, G. 1997. Critical leadership studies, Leadership and teams in educational \nmanagement. edited by Crawford, M., Kydd, L and Riches, C. Buckingham: \nOpen University Press \n \nGreen, B. 1996. Nove paradigme – za stvaranje kvalitetnih škola.  Zagreb: Alinea \n \nHarris, A. 2002. Effective Learedship in Schools Facing Challenging Contexts. \nSchool Leadership & Management. Vol. 22. No. 1. pp. 15-26. Taylor & \nFransis Ltd \n \nHargreaves, A. 2000. Changing Teachers, Changing Times Teachers' Work and \nCulture in the Postmodern Age.  London and New York: Continuum \n \nHersey, P. i Blanchard, K. 1982. Management of Organizational behavior: Utilizing \nHuman Resources.  4th ed. Englewood Cliffs: Prentice-Hall  \n \nKoren, A. 1999. Ravnatelj med osamo in sodelovanjem.  Ljubljana: Šola za \nravnatelje \n \nLawton, D. 1999. Defining Quality. Improving  Education. gen. ed. David Hopkins \nand David Reynolds. School Development Series \n \nLeithwood, K, Jantzi, D i Steinbach, R 1999. Changing leadership for changing \ntimes. Buckingham: Open University Press \n \nLipičnik, B. 1998. Ravnanje z ljudmi pri delu. Ljubljana: Gospodarski vestnik \n \nMarentič Požarnik, B. 1987. Nova pota v izobraževanju učiteljev. Ljubljana: \nDržavna založba Slovenije \n \n \n \n76\nMerriam, S.B. 1998. Qualitative Research and Case Study Applications in \nEducation.  San Francisco: Josey-Bass Publishers \n \nMorgan, G 1997. Images of Organisation.  Newbury Park: Sage Publications \n \nMurphy, J., Yff, J. i Shipman, N. 2000. Implementation of the Interstate Schools \nLeaders. Licensure Consortium Standards. Int. J. of Leadership in Education, \nTheory and Practice. ed. Waite D. Vol. 3. No. 1. 18 – 23. Taylor & Frensis \nLtd.  \n \nMiddlewood, D. i Lumby, J. 2003. Human Resource Management in Schools and \nColleges. London: Paul Chapman Publishing Ltd. \n \nMožina, S. 2002. i grupa autora  Management, nova znanja za uspjeh. Radovljica: \nDidakta  \n \nMullins, L.J. 2005. Management and Organisational Behaviour. Seventh Edition. \nHarlow, England: Prentice Hall  \n \nNorthouse, P.G. 2001. Leadership Theory and Practice. Second Edition. Thousand \nOaks: Sage Publications Inc. \n \nOwens, R.G. 1998. Organizational Behavior in Education. Boston: Allyn and \nBacon \n \nRobbins, S.P. 1998. Organizational Behaviour - Concepts, Controversies, \nApplications. Eighth Edition. New Jersey: Prentice Hall  \n \nSagadin, J. 1991. Razprave iz pedagoške metodologije. Ljubljana: Znavstveni \ninštitut Filozofske fakultete \n \nShields, C. M. i Sayani, A. 2005. Leading in the Midst of Diversity: The Challenge \nof Our Times. The Sage handbook of educational leadership: Advences in \ntheory, research, and practice. editor Fenwick W. English. Thousand Oaks: \nSage Publications \n \nStoner, J.A.F. i Freeman, R.E. 1992. Management. 5th Edition. New Jersey: \nPrentice Hall \n \nTavčar, M. I. 2002. Strateški Management. Učbenik za podiplomski študij. Kopar: \nVisoka šola za management. Maribor: Ekonomsko - poslovna fakulteta, \nInštitut za   razvoj managementa \n \nThompson, R. 2000. Veština rukovođenja. Beograd: Clio \n \nTrnavčević, A. 2000. O kakovosti še malo drugače. Raznolikost kakovosti. uredile \nTrnavčević, A., Trtnik-Herlec, A. i Roncelli-Vaupot, S. Ljubljana: Šola za \nravnatelje \n \n \n77\n \nTrunk Širca, N. 2000. Achiving 'Quality' by Being Different, Ways towards Quality \nin Education. ed. by Stronach, J., Trunk Širca, N. and  Dimc, N. Ljubljana: \nOpen Society Institute Slovenia, National Leadership School. Koper: College \nof Management \n \nWest, M., Jakson, D., Harris A. i Hopkins D. 2000. Learning through leadership, \nleadership through learning u Leadership for Change and School Reform. \nInternational perspectives ed. Riley K.A. i Louis K.S. London i New York: \nRoutledgeFalmer, Taylor & Francis Group \n \nWest-Burnham, J. 1997. Managing Quality in Schools. Second Edition. London: \nPrentice Hall \n \nWeihrich H. i Koontz H. 1994.  Menadžment. Zagreb: Mate \n \nWinch, C. & Foreman – Peck, L. 2000. TeacherProfessionalism, Educational Aims \nand Action Research: the evolution of policy in the United Kingdom. Teacher \nDevelopment. Volume 4. Number 2. 2000.  165-176 \n \n      Yinn, R.K. 1994. Case study Research: Design and Methods. Thousand Oaks: Sage \n \nYukl, G. 1998. Leadership in Organisations. Fourth edition. Prentice Hall \n \nYukl, G 2002. Leadership in Organizations. 5th edition. Upper Saddle River: \nPrentice Hall \n \n \nIZVORI \n \nBoard Leadership Module 2003. Differencies between leaders and manager. \nhttp://www.ces.purdue.edu/anr/field/gob/forms/diff.htlm. datum 25.03.2003. \n \nDoyle, M.E. i Smith, M.K. 2001. ´Classical leadership´, the encyclopedia of \ninformal education, \nhttp://www.infed.org/leadership/traditional_leadership.htm 27.04.2005. \n \nDrucker, P.F. 1999. The 1999 Leadership and Management Conference, Managing \nOneself by Drucker P.F. http://www.pfdf.org/conferences/drucker99.htlm \n27.04.2005. \n \nDrucker, P.F. (2000) Managing Knowledge Means Managing Oneself, Leader to \nLeader, 16 (Spring 2000): 8-10, \nhttp://leadertoleader.org/leaderbooks/L2L/spring2000/drucker.htlm 27.04.2005. \n \nField, R.H.G. 2002.http://www.bus.ualberta.ca/rfield/papers/LeadershipDefined.htm  \ndatum 03. 04. 2003. \n \n \n78\n \nFOD BiH 2001. Organizacija škole i menadžment - analiza potreba. Projekat: \nModel za sistemske promjene u srednjoškolskom obrazovanju. Sarajevo: Fond \notvoreno društvo BiH  \n \nKanter, R.M. 2005. How Leaders Gain (and Lose) Confidence, Leader to leader, 35 \n(Winter 2005): 21-27, \nhttp://leadertoleader.org./leaderbooks/L2L/winter2005/kanter.htlm.  \n \nLeithwood, K. 2004. Educational accountability and school leadership, \nhttp://www.ncsl.org.uk/mediastore/image2  . 18.01.2004. \n \nPeak Experciences' Resources 2004. Situational Leadership-Exploring the Diverse    \nStyles of Leadership. http://www.peak.ca/articles/situational.htlm  18.01.2004.  \n \nPešikan, A. 2004. Profesionalni razvoj nastavnika – šta je tu novo?  http://www.see-\neducoop.net/education_in/pdf-prof-razv-nast-sjtn-yug-ser-srb-t07.pdf \n. \n18.01.2004. \n \nSituational Leadership 2005. Situational Leadership (Blanchard Hersey). \nhttp://www.12manage.com/methods_blanchard_situational_leadership.html   \n08.05.2005. \n \nThomas, G. 2001. What You Need to Know About «Situational Leadership».   \nweLEAD Online Magazine. http://www.leadingtoday.org/Onmag/august01/gt-\naugust01.html  datum 18.01.2004. \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n79\nPRILOZI \nPrilog 1 \nProšireni sažetak u slovenskom jeziku \nPrilog 2 \nPrimjer popunjenog i analiziranog upitnika \nPrilog 1 \n \n1\nPOVZETEK \n \nFLEKSIBILNOST VODJE – POGOJ  ZA USPEŠNO VODENJE \n \n \nUVOD \n \nŠole so zapleteni dinamični sistemi in kot taki so subjekt  «zakonov» kateri vladaju \nv takih sistemih. One so ne-linearne in dinamične (Brooke-Smith, 2003:55). \nNepredvidevne karakteristike organizacije vstvarajo težave vodjam in domnevajo \ndrugačen pristop  menadžmentu v šolah in koledžih (Bush, 2003:148). \n \nV kvalitetnejši šoli direktorji in učitelji morajo biti vodje in morajo znati prepričati \nučence da bo prizadevanje in kvalitetno delo na koncu poboljšalo njihovo življenje in \nživljenje drugih ljudi. Vodje znajo poslušati, komunicirati i sprejeti zamisli drugih. Oni \nso aktivni, odločni in zanesljivi, toda tudi fleksibilni. Vodje so usmerjene k ostvarjanju \nciljev, čeravo razmišljajo tudi o posledicah. (Green, 1996) \n \nZa razumevanje bistva vodenja, je potrebno  najprej preveriti odnos med vodenjem \nin menadžmentom, ker to predstavlja osnovo za analizo specifičnosti menadžmenta v \nizobraževanju in specifičnosti vloge direktorja šole. Stališča različnih avtorjev \n(Weihrich in Koontz, 1993; Dedić, 1997; Bush in West-Burnham, 1994; Everard in \nMorris, 1996; Day, Harris in Hadfield, 2001, Stoner in Freeman, 1992) o odnosu \nmenadžmenta in vodenja ter razlikah med manadžerji in vodji, so v tem delu ogledana s \nciljem lažjega razumevanja dvojne vloge katero ima direktor šole. \n \nMagična formula, recepti za kvaliteto ne obstajajo. Izbrati pravo pot pomeni \nrazumeti to kot posledicu kulture. Mi lahko koristimo koncepte in modele kateri na \nnekem področju dobro funkcionirajo, toda mi moramo ustvarjati svoj lastni model, \nkateri ravno tako moramo neprestano opazovati in preurejati (Trunk Širca, 2000). \nNeobhodnost stalnega prilagajanja različnim situacijam, s ciljem doseganja uspešnega \nvodenja i kvalitetnejšega dela organizacije je predmet je preučevanja v okvirju \nsituacijskega pristopa vodenju. \n \nSituacijske teorije vodenje razumejo kot dinamično in fleksibilno bolj kot statično. \nMotivacija, sposobnost in iskušnje «podrejenih» morajo neprestno biti ocjenjevani \nzaradi določanja stila kateri bi bil najprimernejši pod določenimi pogoji (Stoner in \nFreeman, 1992). Da bi lahko odgovoril nutranjim in zahtevam okolice direktor mora \nPrilog 1 \n \n2\nposedovati različite veščine in mora imati znanje in sposobnost sprejemanja različnih \nstilov vodenja. Srejemanje takega pristopa bilo bi v skladu s situacijskimi teorijami, \nkatere predvidevajo da je vodja dolžan da izbere lastni odgovor v določeni situaciji \nkatera če bo  v skladu s specifičnostimi časa in kraja in kateri ima občutek za vriednosti \nin verovanja vseh udeležencev pri določanju (Goddard, 2003). Med različnimi modeli \nvodenja v okvirju situacijskega pristopa je zbran  Hersey Blanchardov model, ker so v \nosnovi tega modela ljudje. Ljudje so, po mojem mišljenju, osnovni resurs v šolah in \nključni faktor za uspešnost šole kot organizacije. Smatram da od direktorovje ocjene \nljudi katere vodi in znanja njihovih sposobnosti in možnosti je odvisna uspešnost \nvodenja. Hersey Blanchardov model situacijskega vodenja razumeva da stil vodenja \nmora biti prilagojen nivoju poslovne i psihološke zrelosti vrstnikov. V biti Hersey \nBlanchardovega modela je sposobnost vodje da ima «različen pristop, različnim \nljudem» (Blanchard i Zigarmi, 1995).  \n \n \nNAMEN IN CILJ RAZISKAVE \n \nMoj namen je da, z raziskavo med direktorji srednjih šola v Bosni in Hercegovini, \nutrdim kakšen nivo fleksibilnosti v koriščenju različnih stilov vodenja  imaju oni in \nkoliko so razvili sposobnost da v različnih situacijah uporabijo stil vodenja kateri je \nistočasno tudi najbolj učinkovit.  \nCilji katre sam zastavila, ter v skladu z zgoraj navedenim so: \n\u0001 pregled sodobne literature s področja vodenja; \n\u0001 ustanoviti stile vodenja pri izbranih direktorjih srednjih šoa v Bosni in \nHercegovini po Hersey Blanchardovem modelu; \n\u0001 raziskati mnenje izprašancev o povezanosti med fleksibilnostjo koriščenja \nrazličnih stilov vodenja in učinkovitosti vodenja;   \n\u0001 raziskati ali obstajajo  dominantni stili vodenja in razlogi kateri privedejo do \ntega. \n \nPregled literature nam nudi možnost uporejanja z že utemeljenim in raziskanim na \npodročju katero je predmet moje raziskave, ker «problemi ki obstajajo v izobraževanju \nniso izolirani od drugih področji ljudskega obnašanja» (Merriam, 1998:50). Doseganje \nostalih postavljenih ciljev  bi lahko dalo bolj jasno sliko o stilih vodenja pri direktorjih \nšol in vplivu njihove fleksibilnosti na učinkovitost vodenja. \nPrilog 1 \n \n3\nZaradi doseganja postavljenih ciljev je potrebno  odgovoriti na nasljednja  vprašanja \nraziskave: \n\u0001 Koliko fleksibilnost pri uporabi različinih stilov vodenja doprinaša učinkovitosti \nvodenja? \n\u0001 Kako direktorji prilagajajo svoj stil vodenja različnim situacijam izzvanih z \nrazličnostjo ljudi katere vodijo? \n\u0001 Kakšno je mišljenje direktorjev o potrebi uporabe različinih stilov vodenja v \nsrednjih šolah v Bosni in Hercegovini? \n \n \nMETODOLOGIJA RAZISKAVE \n \nPri zbiranju podatkov so uporabljane metoda anketiranja, metoda kritičnega \nprimera in metoda intervjuja, ter vsaka v funkciji dobivanja odgovorov na postavljena \nvprašanja raziskave. \nRaziskava v tej nalogi, realizirana med direktorji srednjih šol v Bosni in Hercegovini je \nkombinacija kvantitativne in  kakovostne raziskave. Esterby, Thorpe & Lowe \n(2004:178) navajajo da je taka kombinacija na filozofski ravni vsekakor problem: \npozivitistična perspektiva, katera je v osnovi kvantitativnih metod in zahteva eno, \nobjektivno in nekolebljivo resnico, ni kompatibilna s socijalno-konstrukcionističnim \npogledom na realnost, ki je feleksibilen, fluiden, predmet neprenehnih pregovarjanj in \ntvori osnovo kakovostnih metod. Sagadin (2001:14) navaja, da se kakovostni in \nkvantitativni raziskovalni postopki lahko zelo ustvarjalno medsobojno dopolnjujejo pri \nisti raziskavi in, da moramo raziskovalne postopke spretno prilagoditi raziskovalnim \nproblemom in pri tem pazljivo presoditi, kdaj so primerne in kvantitativne in \nkakovostne, ter kdaj so samo kvantitativne ali samo kakovostne metode. Kombinacijo \nkakovostnih in kvantitativnih metod, v moji raziskavi sem pozorno uporabila v različnih \nfazah zbiranja podatkov, s ciljem doseganja večje poglobljenosti rezultatov raziskave.  \n \nMetoda anketiranja je realizirana s pomočjo Hersey Blanchard-ovega vprašalnika \n(v Bass, 1990:490), ki se sestoji od 12 različinih situacij za katere so ponujene  po štiri \nmožnosti za delovanje (LASI ali LEAD raziskava). Vprašalnik je sestavljen od zaprtih \nvprašanj. Zaprta vprašanja zahtevajo od oseb katere odgovarjajo, da od več podanih \nizbere možni odgovor. Oblika zaprtih vprašanj je bistvo strukturiranih vprašalnikov \n(Barnes, 1993:175). Ta vprašalnik nudi različne situacije, kjer uporaba različnih stilov \nPrilog 1 \n \n4\nvodenja doprinaša večji ali manjši učinkovitosti vodenja. Podatki zbrani s to metodo \nprožajo možnost odgovorov na prvo  vprašanje raziskave o povezanosti med \nfleksibilnostjo v uporabi različnih stilov s strani vodje in učinkovitosti njegovega \nvodenja. Ta del ima karakteristike kvantitativne raziskave (Esterby, Thorpe & Lowe, \n2004; Yinn, 1994). \n \n Metoda kritičnega dogodka (critical incident method), je uporabljena kot ena od \nmetod za zbiranje podatkov. Ta metoda je definirana  kot vrsta postopkov za zbiranje \nneposrednih opazovanj obnašanja, tako da se utemelji njihova potencijalna koristnost \npri reševanju praktičnih problemov (Flangan u Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:117). Da \nbi bil »kritičen« dogodek se mora dogajati v okolnostih katere so opazovalcu cilj, da je \nnamen dejanja precej jasen in da so njegove posledice zadostno določene, da dajo malo \nsuma glede na učinek. Kakovostni raziskovalci so uspešno uporabili to tehniko, ter jo \npovezali s poglobljenimi intervjui. Esterby, Thorpe & Lowe (2004:119) navajajo tudi \nMacKinlay-evo raziskavo, kjer je tehnika kritičnega dogodka uporabljena na nenavaden \nnačin, s pomočjo odprtega vprašalnika usmerjenega proti ciljni raziskovalni skupini. Na \npodoben način je uporabljena ta metoda v tej raziskavi. Direktorjem, med katerimi je \nizvedena navedena anketna raziskava, je dana možnost da na kratko opišejo  dve \nsituaciji, kateri sta jim ostali v spominu, kjer so reagirali kot vodje na način, kateri je z \nozirom na njihov stil vodenja:    \n\u0001 tipičen za njih                                                                                                                   \n\u0001 netipičen, ali izzvan s situacijo. \n \nAnaliza teh kritičnih dogodkov nam bo prožila možnost, da utrdimo koliko \nznačilnosti direktorji šol dajo situacijam izzvanim z različnostjo ljudi katere vodijo ali \nso neke druge okolnosti, po njihovom mnenju, bolj kritične. Podatki zbrani na ta način \nbi lahko dali odgovor na drugo vprašanje raziskave: Kako direktorji prilagajajo svoj stil \nvodenja različinim situacijam izzvanim z različnostjo ljudi katere vodijo? \n \nIntervjuji (individualni) so realizirani z 3-5 direktorji, izbranih z metodo slučajnega \nvzorca med direktorji, kateri so zajeti z anketo, zaradi dobivanja poglobljene slike o \npredmetu raziskave. Zato, ker je eden od ciljev moje naloge spoznati kakšno mnenje \nimajo direktorji  o potrebi uporabljanja različnih stilov pri vodenju šole, intervjui bi \nPrilog 1 \n \n5\nmorali biti odprti in fleksibilni. V odprtem pogovoru z direktorji šol lahko pridemo do \nnjihovih stališč in mnenj o predmetu raziskave. S tem v vezi intervjui uporabljeni v tej \nraziskavi bi pripadali skupini nestrukturiranih / neformalnih intervjujev (Merriam, 1998; \nSagadin, 2001). \n \nMerriam (1998:162) navaja, da je pravi način da se analiza podatkov opravlja \nusporedno z zbranimi podatki, tako da bi v vsaki naslednji fazi raziskave lahko uporabili \nzaključke iz prejšnih in popravili morebitne napake. Zaradi tega sem podatke s pomočjo \nintervjua zbrala po analizi podatkov zbranih z anketiranjem in metodo kritičnega \ndogodka, s ciljem dobivanja bolj jase slike in dodanih pojasnil, katera bodo dala \npoglobljeno sliko o predmetu raziskave. Zbrani podatki so analizirani z metodo stalnega \nuporejanja /constant comparative method/ medsebojno in s teorijo katera je sestavni del \nte naloge. Prav tako bo  uporabljena tudi tehnika narativne analize za podatke zbrane z \nmetodo kritičnega dogodka. (Merriam, 1998:157). \n \n \nVZOREC \n \nNamen mi je bil, da se s to raziskavo zajamejo direktorji šol iz cele Bosne in \nHercegovine na način, da bi bil vsak nivo izobraževalnega področja  zastopan s po enim \ndirektorjem srednje škole in s stlišča ciljev raziskave  mi ni bilo bitno ali gre za velike \nali male, gimnazije ali strokovne šole. Tak vzorec po tipu lahko zvrstimo v tipične \nvzorce. Merriam (1998:62) navaja da je tipični /typical/ vzorec tisti, ki je izbran ker \nodraža povprečno, navadno osebo, situacijo ali primer pojave katera je predmet naše \nraziskave. Z uporabo profila povprečnega ali tipičnega, vsak ki odgovarja temu profilu \nje lahko vključen v nameravani vzorec.  \n \nZnotraj organizacijskih enot sem se odlučila za kriterij dostopnosti, voljnosti \npotencijalnih izprašancev, da sodelujejo v raziskavi. Tako da je znotraj izbranih \norganizacijskih enot vzorec najbližji slučajnemu (Merriam, 1998:60). \n \nPlanirani vzorec je bil  12 direktorjev: po en direktor iz vsakega kantona (10), \nRepublike Srbske (1) in Brčko Distrikta (1). V skladu z zgoraj navedenimi \nkarakteristikami ta vzorec je: \n\u0001 tipičen, tvorijo ga direktorji srednjih šol; \n\u0001 ciljni, z ozirom da zajema vse nivoje izobraževalnih področji, oziroma \norganizacijske enote; \nPrilog 1 \n \n6\n\u0001 slučajen, znotraj ciljnih organizacijskih enot.     \nRazlogi kateri so v nalogi podrobneje pojašnjeni so pripeljali do toga da namesto \nplaniranih 12 vzorec je tvorilo 9 direktorjev srednjih šol iz različnih delov Bosne in \nHercegovine, ali se s tem  ne zgubi ciljnost. V vzorcu je zastopana Republika Srpska, \nBrčko Distrikt in Federacija BiH,  planirana triangulacija metod pa bo  povečala \nvalidnost rezultatov raziskave.  \n \n \nOMEJITVE \n \nVodenje je zelo kompleksno, pa je zaradi tega bitno povdariti, da je v vsebinskem \nsmislu omejitev te raziskave, to ker se vodenje opazuje samo z nivoja stila katerega  ima \nvodja,  odvisno od situacije izzvane z različnostjo zaposlenih, dokler se ostali aspekti \nvodenja ne analiziirajo. Prav tako se v nalogi ne raziskuje učinkovitost šole kot \ninstitucije, temveč se samo opazuje aspekt učinkovitosti vodenja.  \n \nOmejitve te raziskave v metodološkem smislu so: nereprezentativen vzorec, \nnezadostna raziskava tega pristopa in nezadostna izprašanost uporabljenega vprašalnika, \nkakor tudi dejstvo, da raziskava odraža mnenje direktorjev o stilih katere uporabljajo, \ndočim ni raziskavano videnje učiteljev  do te problematike.   \n \nValidnost te raziskave bo povečana s triangulacijo. Triangulacija je uporaba več \nrazličinih, toda neodvisnih meritev. V družbenih raziskavah in raziskavah v \nmenadžmentu obstajajo tri različne kategorije, katere zajemajo triangulacijo teorij, \npodatkov, raziskovalcev in metodologij (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:177). V tej \nnalogi je prisotna triangulacija metod: metoda anketiranja, metoda kritičnega dogodka \nin metoda intervjuja. Cilj mi je bil zbrati čim več podatkom, kar bi doprineslo povečanju \nvalidnosti raziskave. Ker, «triangulacija ni sama sebi cilj, temveč je domiselen način \nmaksimiziranja količine zbranih podatkov» (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:178). Na ta \nnačin sem želela povečati interno in eksterno validnost in zanesljivost /reliability/ \nraziskave in narediti rezultate raziskave prepričljive in  zanesljive /trustworthy/ \n(Merriam, 1998:198-219).   \n \n \nPrilog 1 \n \n7\n \nZAKLJUČEK \n \nAnketno raziskovanje je kot dominantne izoliral stile z visoko izraženo \nusmerjenostjo na odnose – stil 2 in stil 3.  \n \nStil 2 odraža poučevanje, nadzor, kjer je visoko direktiven in visoko podporen, \nvodja ravno tako poskuša kozi dvosmerno komunikacijo in socioemocionalno podporo \ndati članom skupine možnost udeležbe pri odločanju, kar doprinaša njihovi zrelosti. \nVodja še definira vloge in naloge, toda še naprej išče  ideje in predloge od sodelavcev. \nVodja pozorno pojašnjuje razloge za odločitve in išče razreševanje vprašanj katera \nustvarjajo konflikte. Podrejeni so entuzijasti, toda nezadostno sposobni da opravljajo  \nsamostojno delo (Bennett, 1997:184).  \n \nStil 3 odraža podporo. Vodja in člani skupine sodelujejo pri odločanju kozi \ndvosmernu komunikacijo in značajno uslužnostno obnašanje vodje, dokler imajo člani \nskupine sposobnost in znanje za izvrševanje nalog. Vodja deli ideje in poskuša vključiti \npodrejene v prinašanje odločb. Vodja pomaga in sodeluje pri odločanju, toda kontrola je \ns pristaši. Oni ne rabijo veliko navodil, ker imajo veščino, toda podpora je neobhodna,  \nda podpre njihovo zavest in motivacijo.  \n \nVisoka strokovnost in profesionalizem zaposlenih v izobraževanju doprinaša \ndejstvu, da so na drugem mestu po zastopanosti situacije v katerih ima direkor šole \nnisko usmerjenost k nalogam, ker imajo pristaši sposobnost in znanje za opravljanje \nnalog. Medtem, anketna raziskava je kot najbolj prisotno  izolirala stil 2, z visoko \nusmerjenostjo k nalogam in visoki usmerjenosti k odnosom. V nadaljevanju raziskave, \nna podlagi analize kritičnih dogodkov in intervjua, zaključujem da je lahko bil razlog k \ntemu uvajanje novih učnih metod, večje uključivanje staršev in lokalne skupnosti v delo \nšole in drugih reformskih procesov, kateri občasno ustvarjajo potrebo da vodja \nobrazlaga svoje odločbe in nudi možnost vprašanj in obveščanja vezano za naloge \nkatere  je potrebno opraviti.  \n \nRaziskava je pokazala vrsto specifičnosti dela z ljudmi in da bi reakcije direktorjev \nv različnih situacijah mogle biti predmet različnih diskusij, odobravanj ali tudi ne, toda \nmnenja sem da kažejo na potrebo stalne edukacije iz področja dela z ljudmi (human \nresource management). Pridobivanje novega znanja iz tega področja, bi direktorju  \nomogočilo, da se lažje prilagodi različnim situacijam in izbere odgovarjajoči  način dela \nz ljudmi katre vodi, odvisno od njihove poslovne in psihološke zrelosti. Edukacija iz \nPrilog 1 \n \n8\npodročja dela z ljudmi je za direktorja šole najvažnejša, ker so ljudje glavni resurs s \nkaterim on dela. Različnost situacij v katerih  se lahko najde pri svojem delu od \ndirektorja zahteva popolno posvečenost delu, stalno spremljanje in delo z vsemi \nudeleženci v procesu izobraževanja. Neobhodna je neprestana raziskava, s ciljem \ndoločanja razlogov kateri vplivajo na trenutno stanje in pripeljejo do problematičnih \nsituacij. Raziskava je potvrdila da direktor mora biti stalno vključen v programe \nprofesionalnega razvoja iz področja menadžmenta,  da bi lahko odgovoril vsem \nzahtevam znotraj šole in iz okolice. \n \nZastopanost vseh stilov vodenja pri izpraševancih kaže na dejstvo, da se zavedajo, \nda uporaba enega načina vodenja ni vedno možna in, da je neobhodno prilagajati se \nrazličinim situacijam. Medtem, uporaba najbolj učinkovitega stila vodenja je še vedno \npod vprašajem in navaja na neobhodnost dodatne edukacije direktorjev šol. Rezultati \nraziskave kažejo da direktorji srednjih šol težijo stilu delegiranja, kateri podrazumeva \nmaksimalno udeležbo zaposlenih pri odločanju, ker govoreč o svojem odnosu spram \nzaposlenih povdarja visok nivo tolerance in upoštevanja mnenja. Zaposleni v šolah so \nvisoko pripravljeni za delo, imajo strokovno znanje, kar kaže na visoko strokovno \nzrelost. Medtem, kritični dogodki kažejo, da primankljaj psihološke zrelosti, oziroma \nnezadostna motiviranost in nezadostno zgrajen odnos k obvezam in delovnim nalogam, \nonemogoča značajnejše uporabljanje stila 4 – delegiranje, kjer je prisotna niska \nusmerjenost vodje, tako po nalogah kot po odnosih. Direktorji se zavedajo, da je \nuspešnost njihovega vodenja šole odvisna od možnosti, sposobnosti in voljnosti ljudi \nkatere vodijo, kar je v osnovi Hersey Blanchard-ovega modela vodenja. Zaradi tega, s \nprogramom profesionalnoega razvoja v šolah morajo biti zajeti vsi, tudi zaposleni in \ntudi direktor. Neobhodno je razvijati učitelje v smeri razširjenega profesionalizma, kar \nbo \nustvarilo \nosnovo \nza \nvečjo \nmožnost \ndelegiranja \nv \nšolah.\nPrilog 2 \n \n1\nPrimjer popunjenog i analiziranog upitnika   \nSituacija  \nAlternativne akcije \n1. Vaši podređeni ne odgovaraju u \nposljednje vrijeme na vaše prijateljsko \nkonverziranje i očiglednu brigu za njihovu \ndobrobit. Njihovi rezultati rada su lošiji nego \nprije.  \nA) Naglasićete korištenje jednakih procedura i \npotrebu za ispunjavanjem zadataka.  \nB) Bićete dostupni za razgovor, ali nećete \nnavaljivati. \nC) Razgovaraćete s podređenim \nzaposlenicima i postaviti ciljeve. \nD) Namjerno nećete intervenirati \n2. Uočljivi rezultati rada vaše grupe se \npoboljšavaju. Potrudili ste se da su svi njeni \nčlanovi svjesni svojih uloga i normi. \nA) Angažirat ćete se u smislu prijateljske \ninterakcije, ali ćete osigurati da svi članovi \nbudu svjesni svojih uloga i normi. \nB) Nećete poduzimati konačnu akciju \nC) Učiniti ono što možete da bi se članovi \ngrupe osjećali važnim i uključenim \nD) Naglasićete važnost rokova i zadataka  \n3. Članovi vaše grupe ne mogu da riješe \nproblem sami. Vi biste ih obično ostavljali da \nse sami bave situacijom. Grupni rezultati rada \ni međuljudski odnosi su bili dobri.  \nA) Uključite cijelu grupu i zajedno riješiti  \nB) Pustite samu grupu da to riješi. \nC) Djelujete brzo i odlučno na rješavanju  \nD) Ohrabrite grupu da radi na problemu i  \ndostupni ste za razgovor \n4. Razmatrate veću promjenu. Vaši \npodređeni imaju iza sebe vrlo dobre rezultate. \nOni razumiju potrebu za promjenom.  \nA) Dopustit ćete uključivanje grupe u razvoj \npromjene \nB) Najavićete promjene i zatim ih \nimplementirati uz pažljivu superviziju  \nC) Pustićete grupu da formulira svoj \nsopstveni pravac djelovanja \nD) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nvi usmjeravati promjenu.  \n5. Rezultati rada vaše grupe pogoršavali \nsu se tokom posljednjih mjeseci. Članovi nisu \nzainteresirani da ostvare ciljeve. Redefiniranje \nuloga je u prošlosti pomagalo. Njima je \npotrebno stalno podsjećanje da svoje zadatke \nurade na vrijeme \nA) Pustićete grupu da formulira svoj sopstveni \npravac djelovanja \nB) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nse brinuti da se ciljevi ostvare  \nC) Redefinirat ćete ciljeve i pažljivo nadzirati \nD) Dozvolićete uključenje grupe u \nodređivanje ciljeva, ali nećete navaljivati. \n6. Došli ste kao novi rukovodilac u \nsituaciju u kojoj postoji efikasno odvijanje \naktivnosti. Prethodni rukovodilac je bio strog. \nŽelite održati produktivnu situaciju, ali biste \nistovremeno željeli humanizirati okruženje.  \nA) Učiniti ono što možete da bi se članovi \ngrupe osjećali važnim i uključenim \nB) Naglasićete važnost rokova i zadataka \nC) Namjerno nećete intervenirati \nD) Uključit ćete grupu u donošenje odluke, ali \nćete se pobrinuti da se ciljevi ostvare. \n7. Razmatrate veće promjene u strukturi \nvaše organizacije. Članovi gruipe su sugerirali \nkoje su promjene potrebne. Grupa je u \nsvakodnevnim aktivnostima demonstrirala \nfleksibilnost. \nA) Definiraćete promjenu i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nB) Ishodovat ćete odobrenje grupe za vršenje \npromjene i dopustiti članovima da organiziraju \nimplementaciju  \nC) Bićete spremni da načinite preporučene \npromjene, ali ćete sačuvati kontrolu \nprvođenja \nD) Izbjegavat ćete konfrontaciju i ostaviti \nstvari takve kakve jesu \nPrilog 2 \n \n2\n \n \n8. Rezultati rada grupe i međuljudski \nodnosi su dobri. Vi se osjećate pomalo \nnesigurni u ulozi vođe grupe \nA) Pustićete grupu da nastavi samostalno \nraditi \nB) Razgovarat ćete o situaciji s grupom i \npotom inicirati neophodne promjene \nC) Učinit ćete korake da bi upravljali radom \npodređenih na dobro definiran način \nD) Pazićete da ne povrijedite odnos nadređeni \n– podređeni pretjerujući s naredbama  \n9. Vaš nadređeni vas je imenovao za šefa \ngrupe za određeni zadatak koji je trebalo \nobaviti davno prije – rok za davanje preporuke \no potrebnoj promjeni je prošao. Grupi nisu \njasni ciljevi zadatka. Mnogi nisu prisustvovali \nsastancima redovno. Sastanci su se pretvarali u \nneobavezna druženja. Moguće je da oni znaju \nkako bi trebalo riješiti problem    \nA) Pustićete da to grupa razriješi \nB) Inkoroprirat ćete preporuke grupe, ali \nćete se brinuti da se ciljevi ostvare  \nC) Redefinirat ćete ciljeve i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nD) Dozvolićete uključenje grupe u određivanje \nciljeva, ali nećete navaljivati \n \n10. Vaši podređeni, obično sposobni za \npreuzimanje odgovornosti, ne korespondiraju \nodgovarajuće na vaše nedavno redefiniranje \nnormi  \n \nA) Dopustit ćete uključenje grupe u \nredefiniranje normi, ali nećete navaljivati \nB) Redefinirat ćete norme i pažljivo vršiti \nsuperviziju \nC) Izbjegavaćete konfrontaciju i nećete vršiti \npritisak \nD) Inkorporirat ćete preporuke grupe, ali ćete \nse postarati da se ostvare nove norme \n \n \n \n11. Unaprijeđeni ste na novi položaj. \nPrethodni rukovodilac nije se uključivao u \nstvari grupe. Grupa je adekvatno radila na \nostvarenju zadataka i uputstava. Međusobni \nodnosi u grupi su dobri.  \n \n \nA) Učinit ćete korake da bi upravljali radom \npodređenih na dobro definiran način  \nB) Uključit ćete podređene u donošenje odluka \ni podržati dobre prijedloge \nC) Razgovarat ćete o dosadašnjim \nrezultatima rada grupe i zatim istražiti \npotrebu za novom praksom \nD) Nastavićete s praksom da puštate grupu da \nsamostalno radi   \n12. Nedavno ste informirani da postoje \nneke unutrašnje teškoće među podređenima. \nGrupa ima izvanredne dosadašnje rezultate. \nČlanovi grupe su efektivno nastavili \nispunjavati širok spektar ciljeva. Oni su radili \nharmonično tokom protekle godine. Svi su \ndobro kvalificirani za obavljanje posla.  \nA) Pokušaćete da ponudite rješenje i istražiti \npotrebu za novim procesom \nB) Pustićete članove grupe da to sami riješe \nC) Djelovat ćete brzo i odlučno na korigiranju \nsituacije i njeno preusmjeravanje \nD) Bićete dostupni za razgovor, ali budite \noprezni da ne povrijedite odnos podređeni – \nnadređeni  \nPrilog 2 \n \n3\n                             PRILAGODLJIVOST \n \n \nS1 \nS2 \nS3 \nS4 \n \n \n1. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \n \n \n2. \n \nD \n \nA \n \nC \n \nB \n \n \n3. \n \nC \n \nA \n \nD \n \nB \nB \nR \n \n4. \n \nB \n \nD \n \nC \n \nA \nO \nJ \n \n5. \n \nC \n \nB \n \n  D \n \nA \n \nS \n \n6. \n \nB \n \nD \n \nA \n \nC \nI \nT \n \n7. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \nU \nA \n \n8. \n \nC \n \nB \n \nD \n \nA \nC \nI \n \n9. \n \nC \n \nB \n \nD \n \nA \nJ \nE \n \n10. \n \nB \n \nD \n \nA \n \nC \n \n \n11. \n \nA \n \nC \n \nB \n \nD \n \n   \n12. \n \nC \n \nA \n \nD \n \nB \n \n \n                                     UČINKOVITOST \n \n \n-2 \n-1 \n+1 \n+2 \n \n \n1. \nD \nB \nC \nA \n \n \n2. \nB \nD \nC \nA \n \n \n3. \nC \nB \nA \nD \nB \nR \n \n4. \nB \nD \nC \nA \nO \nJ \n \n5. \nA \nD \nB \nC \n \nS \n \n6. \nC \nA \nB \nD \nI \nT \n \n7. \nA \nC \nD \nB \nU \nA \n \n8. \nC \nB \nD \nA \nC \nI \n \n9. \nA \nD \nB \nC \nJ \nE \n \n10. \nB \nC \nA \nD \n \n \n11. \nA \nC \nD \nB \n \n   \n12. \nC \nA \nD \nB \nPrilog 2 \n \n4\n \n \n \nPREGLED KORIŠTENIH STILOVA                POSTIGNUTA UČINKOVITOST: \n                   VOĐENJA: \n \n \n \n            S1     S2    S3     S4                                               X         X         X         X \n \n                                                                                         -2        -1          1           2 \n \n                                                                                          =         =          =          =                                          \n \n                                                                                                                                       \nTOTAL \n \n \n \n \n \n \n \n              STIL 3                                                                                  STIL 2 \n \n \nVISOKO ODNOSI, NISKO ZADACI                                 VISOKO ODNOSI, VISOKO ZADACI  \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n \n              STIL 4                                                                                   STIL 1 \n \n \nNISKO ODNOSI, NISKO ZADACI                                       VISOKO ZADACI, NISKO ODNOSI                                        \n1\n3\n4\n1\n4\n1\n5\n5\n-2\n6\n4\n-4\n4\n5 \n5 \n1 \n1 \n"}
{"dc.title": "Suvremeni socijalno-geografski problemi regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine", "dc.creator": "Nurković, Safet", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_3793", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=5306&dn=", "text": "[image]\n[image]\n•  Digitalna knjižnica Slovenije\n•  Narodna in univerzitetna knjižnica\n•  Splošne knjižnice\n○  Celjsko območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Osrednja knjižnica Celje\n■  Knjižnica Laško\n■  Osrednja knjižnica Mozirje\n■  Knjižnica Šentjur\n■  Knjižnica Šmarje\n■  Knjižnica Velenje\n■  Medobčinska splošna knjižnica Žalec\n○  Dolenjsko območje\n■  Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto\n■  Knjižnica Brežice\n■  Knjižnica Kočevje\n■  Valvasorjeva knjižnica Krško\n■  Knjižnica Miklova hiša, Ribnica\n○  Gorenjsko območje\n■  Mestna knjižnica Kranj\n■  Občinska knjižnica Jesenice\n■  Knjižnica A. T. Linharta, Radovljica\n■  Knjižnica Ivana Tavčarja, Škofja Loka\n■  Knjižnica dr. Toneta Pretnarja, Tržič\n○  Goriško območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Goriška knjižnica Franceta Bevka Nova\nGorica\n■  Lavričeva knjižnica, Ajdovščina\n■  Mestna knjižnica in čitalnica Idrija\n■  Knjižnica Cirila Kosmača Tolmin\n○  Koroško območje\n■  Koroška osrednja knjižnica dr. Franca\nSušnika Ravne na Koroškem\n■  Knjižnica Radlje ob Dravi\n■  Knjižnica Ksaverja Meška, Slovenj Gradec\n○  Obalno-kraško območje\n■  Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper\n■  Knjižnica Makse Samsa, Ilirska Bistrica\n■  Mestna knjižnica Izola - Biblioteca civica di\nIsola->Matična knjižnica Izola\n■  Mestna knjižnica Piran\n■  Kosovelova knjižnica Sežana\n○  Osrednjeslovensko območje\n■  Mestna knjižnica Ljubljana\n■  Knjižnica Jožeta Udoviča, Cerknica\n■  Knjižnica Domžale\n■  Knjižnica Grosuplje\n■  Knjižnica Franceta Balantiča Kamnik\n■  Knjižnica Litija\n■  Knjižnica Logatec\n■  Knjižnica Medvode\n■  Cankarjeva knjižnica Vrhnika\n○  Pomursko območje\n■  Pokrajinska in študijska knjižnica Murska\nSobota\n■  Javni zavod Knjižnica Gornja Radgona\n■  Splošna knjižnica Ljutomer\n○  Spodnjedravsko območje\n■  Knjižnica Ivana Potrča Ptuj\n■  Knjižnica Franca Ksavra Meška Ormož\n○  Štajersko območje\n■  Mariborska knjižnica\n■  Knjižnica Lenart\n■  Knjižnica Josipa Vošnjaka Slovenska\nBistrica\n•  Druge knjižnice\n○  Bayerische StaatsBibliotek\n○  Centralna pravosodna knjižnica\n○  Centralna tehniška knjižnica Univerze v Ljubljani\n○  Knjižnica Dušana Černeta Trst\n○  Kraljeva knjižnica, Danska nacionalna knjižnica\nin univerzitetna knjižnica v Kopenhagnu\n○  Narodna in študijska knjižnica\n○  Österreichische Nationalbibliothek\n○  Semeniška knjižnica\n○  Slovenska študijska knjižnica Celovec\n○  Škrabčeva knjižnica\n○  Univerzitetna knjižnica Maribor\n•  Arhivi in muzeji\n○  Arhiv Republike Slovenije\n○  Goriški muzej\n○  Loški muzej Škofja Loka\n○  Muzej in galerije mesta Ljubljana\n○  Muzej Miklova hiša\n○  Muzej novejše zgodovine Celje\n○  Narodni muzej Slovenije\n○  Pokrajinski arhiv Maribor\n○  Pokrajinski muzej Kočevje\n○  Prirodoslovni muzej Slovenije\n○  Slovenian Museum and Archives - Slovenski\nmuzej in arhiv\n○  Slovenski etnografski muzej\n○  Slovenski šolski muzej\n○  Škofijski arhiv Koper\nMeni\nSLO | ENG\nNAPREDNO ISKANJE\nO nas Sodelovanje Pogoji uporabe dLib statistike Seznam partnerjev\nNovice Virtualne razstave Pišite nam\nMoj dLib.si\nEpošta:\nGeslo:\nPrijava\nRegistriraj se! Pozabljeno geslo\n1. domov\n2. poizvedba\n3. URN:NBN:SI:DOC-X3PTEEDS\n4. \n5. \n Zapri\n<script>(function (d, script) { script = d.createElement('script');\nscript.type = 'text/javascript'; script.async = true; script.onload =\nfunction () { iFrameResize({ log: true, checkOrigin: false }) };\nscript.src = 'https://cdnjs.cloudflare.com/ajax/libs/iframe-\nresizer/3.5.11/iframeResizer.min.js';\nd.getElementsByTagName('head')[0].appendChild(script); }\n(document));</script><iframe frameborder=\"0\" width=\"100%\"\nheight=\"482px;\" src=\"http://www.dlib.si/card/URN:NBN:SI:DOC-\nX3PTEEDS\"></iframe>\nKopiraj\n Zapri\nKopiraj\nSuvremeni socijalno-geografski\nproblemi regionalnog razvoja\nBosne i Hercegovine\n[image]\n1. PDF datoteka (3716 kB)\n1. TXT datoteka (33 kB)\n[image]   Izvoz v EndNote (RIS format)\nAvtor(ji)\nNurković, Safet (avtor)\nJezik\nslovenski\nVir\nAnnales. Series historia et sociologia\nLeto\n2006\nŠtevilčenje\nletnik 16, številka 1\nVsebina\nBosna in Hercegovina   družbena geografija   regionalni razvoj \n socialna geografija\nZaložnik\nUniverza na Primorskem, Znanstvenoraziskovalno središče\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\nIzvor\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\n(Obvezni izvod spletne publikacije)\nPravice\n[image]\nURN\nURN:NBN:SI:DOC-X3PTEEDS\nCOBISSID\n1135315\nObjavljeno\n05.07.2011\nMetapodatki\n[image] [image] [image] [image]\nCitiranje\nAPA:\nNurković, Safet (2006). Suvremeni socijalno-geografski problemi\nregionalnog razvoja Bosne i Hercegovine. Annales. Series historia et\nsociologia, letnik 16, številka 1, str. 203-212. URN:NBN:SI:DOC-\nX3PTEEDS from http://www.dlib.si\nMLA:\nNurković, Safet. \"Suvremeni socijalno-geografski problemi\nregionalnog razvoja Bosne i Hercegovine.\" Annales. Series historia\net sociologia letnik 16. številka 1 (2006) str. 203-212.\n<http://www.dlib.si/?URN=URN:NBN:SI:DOC-X3PTEEDS>\n[image]\nAnnales\n1991-\n(Zbirni zapis)\nVse pravice pridržane © 2024 Narodna in univerzitetna knjižnica,\nTurjaška 1, 1000 Ljubljana                 \n[image]\n"}
{"dc.title": "Uspostava zaštićenih područja prirode u Kantonu Sarajevo i mogućnosti njihove ekoturističke valorizacije", "dc.creator": "Drešković, Nusret;Đug, Samir", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_3817", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=5348&dn=", "text": "[image]\n[image]\n•  Digitalna knjižnica Slovenije\n•  Narodna in univerzitetna knjižnica\n•  Splošne knjižnice\n○  Celjsko območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Osrednja knjižnica Celje\n■  Knjižnica Laško\n■  Osrednja knjižnica Mozirje\n■  Knjižnica Šentjur\n■  Knjižnica Šmarje\n■  Knjižnica Velenje\n■  Medobčinska splošna knjižnica Žalec\n○  Dolenjsko območje\n■  Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto\n■  Knjižnica Brežice\n■  Knjižnica Kočevje\n■  Valvasorjeva knjižnica Krško\n■  Knjižnica Miklova hiša, Ribnica\n○  Gorenjsko območje\n■  Mestna knjižnica Kranj\n■  Občinska knjižnica Jesenice\n■  Knjižnica A. T. Linharta, Radovljica\n■  Knjižnica Ivana Tavčarja, Škofja Loka\n■  Knjižnica dr. Toneta Pretnarja, Tržič\n○  Goriško območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Goriška knjižnica Franceta Bevka Nova\nGorica\n■  Lavričeva knjižnica, Ajdovščina\n■  Mestna knjižnica in čitalnica Idrija\n■  Knjižnica Cirila Kosmača Tolmin\n○  Koroško območje\n■  Koroška osrednja knjižnica dr. Franca\nSušnika Ravne na Koroškem\n■  Knjižnica Radlje ob Dravi\n■  Knjižnica Ksaverja Meška, Slovenj Gradec\n○  Obalno-kraško območje\n■  Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper\n■  Knjižnica Makse Samsa, Ilirska Bistrica\n■  Mestna knjižnica Izola - Biblioteca civica di\nIsola->Matična knjižnica Izola\n■  Mestna knjižnica Piran\n■  Kosovelova knjižnica Sežana\n○  Osrednjeslovensko območje\n■  Mestna knjižnica Ljubljana\n■  Knjižnica Jožeta Udoviča, Cerknica\n■  Knjižnica Domžale\n■  Knjižnica Grosuplje\n■  Knjižnica Franceta Balantiča Kamnik\n■  Knjižnica Litija\n■  Knjižnica Logatec\n■  Knjižnica Medvode\n■  Cankarjeva knjižnica Vrhnika\n○  Pomursko območje\n■  Pokrajinska in študijska knjižnica Murska\nSobota\n■  Javni zavod Knjižnica Gornja Radgona\n■  Splošna knjižnica Ljutomer\n○  Spodnjedravsko območje\n■  Knjižnica Ivana Potrča Ptuj\n■  Knjižnica Franca Ksavra Meška Ormož\n○  Štajersko območje\n■  Mariborska knjižnica\n■  Knjižnica Lenart\n■  Knjižnica Josipa Vošnjaka Slovenska\nBistrica\n•  Druge knjižnice\n○  Bayerische StaatsBibliotek\n○  Centralna pravosodna knjižnica\n○  Centralna tehniška knjižnica Univerze v Ljubljani\n○  Knjižnica Dušana Černeta Trst\n○  Kraljeva knjižnica, Danska nacionalna knjižnica\nin univerzitetna knjižnica v Kopenhagnu\n○  Narodna in študijska knjižnica\n○  Österreichische Nationalbibliothek\n○  Semeniška knjižnica\n○  Slovenska študijska knjižnica Celovec\n○  Škrabčeva knjižnica\n○  Univerzitetna knjižnica Maribor\n•  Arhivi in muzeji\n○  Arhiv Republike Slovenije\n○  Goriški muzej\n○  Loški muzej Škofja Loka\n○  Muzej in galerije mesta Ljubljana\n○  Muzej Miklova hiša\n○  Muzej novejše zgodovine Celje\n○  Narodni muzej Slovenije\n○  Pokrajinski arhiv Maribor\n○  Pokrajinski muzej Kočevje\n○  Prirodoslovni muzej Slovenije\n○  Slovenian Museum and Archives - Slovenski\nmuzej in arhiv\n○  Slovenski etnografski muzej\n○  Slovenski šolski muzej\n○  Škofijski arhiv Koper\nMeni\nSLO | ENG\nNAPREDNO ISKANJE\nO nas Sodelovanje Pogoji uporabe dLib statistike Seznam partnerjev\nNovice Virtualne razstave Pišite nam\nMoj dLib.si\nEpošta:\nGeslo:\nPrijava\nRegistriraj se! Pozabljeno geslo\n1. domov\n2. poizvedba\n3. URN:NBN:SI:DOC-SFR3Q5ED\n4. \n5. \n Zapri\n<script>(function (d, script) { script = d.createElement('script');\nscript.type = 'text/javascript'; script.async = true; script.onload =\nfunction () { iFrameResize({ log: true, checkOrigin: false }) };\nscript.src = 'https://cdnjs.cloudflare.com/ajax/libs/iframe-\nresizer/3.5.11/iframeResizer.min.js';\nd.getElementsByTagName('head')[0].appendChild(script); }\n(document));</script><iframe frameborder=\"0\" width=\"100%\"\nheight=\"482px;\" src=\"http://www.dlib.si/card/URN:NBN:SI:DOC-\nSFR3Q5ED\"></iframe>\nKopiraj\n Zapri\nKopiraj\nUspostava zaštićenih područja\nprirode u Kantonu Sarajevo i\nmogućnosti njihove\nekoturističke valorizacije\n[image]\n1. PDF datoteka (11 MB)\n1. TXT datoteka (40 kB)\n[image]   Izvoz v EndNote (RIS format)\nAvtor(ji)\nDrešković, Nusret (avtor)\nĐug, Samir (avtor)\nJezik\nslovenski\nVir\nAnnales. Series historia et sociologia\nLeto\n2006\nŠtevilčenje\nletnik 16, številka 1\nVsebina\nBosna in Hercegovina   ekonomsko vrednotenje   ekoturizem \n Sarajevo   varstvo narave   zaščitena področja\nZaložnik\nUniverza na Primorskem, Znanstvenoraziskovalno središče\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\nIzvor\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\n(Obvezni izvod spletne publikacije)\nPravice\n[image]\nURN\nURN:NBN:SI:DOC-SFR3Q5ED\nCOBISSID\n1136083\nObjavljeno\n05.07.2011\nMetapodatki\n[image] [image] [image] [image]\nCitiranje\nAPA:\nDrešković, Nusret, Đug, Samir (2006). Uspostava zaštićenih\npodručja prirode u Kantonu Sarajevo i mogućnosti njihove\nekoturističke valorizacije. Annales. Series historia et sociologia, letnik\n16, številka 1, str. 233-246. URN:NBN:SI:DOC-SFR3Q5ED from\nhttp://www.dlib.si\nMLA:\nDrešković, Nusret, Đug, Samir. \"Uspostava zaštićenih područja\nprirode u Kantonu Sarajevo i mogućnosti njihove ekoturističke\nvalorizacije.\" Annales. Series historia et sociologia letnik 16.\nštevilka 1 (2006) str. 233-246.\n<http://www.dlib.si/?URN=URN:NBN:SI:DOC-SFR3Q5ED>\n[image]\nAnnales\n1991-\n(Zbirni zapis)\nVse pravice pridržane © 2024 Narodna in univerzitetna knjižnica,\nTurjaška 1, 1000 Ljubljana                 \n[image]\n"}
{"dc.title": "Uticaj savremenog političko-teritorijalnog ustroja na promjene u naseobinskom sistemu Bosne i Hercegovine s posebnim osvrtom na sarajevsko naselje Dobrinja", "dc.creator": "Mirić, Ranko", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_3818", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=5351&dn=", "text": "[image]\n[image]\n•  Digitalna knjižnica Slovenije\n•  Narodna in univerzitetna knjižnica\n•  Splošne knjižnice\n○  Celjsko območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Osrednja knjižnica Celje\n■  Knjižnica Laško\n■  Osrednja knjižnica Mozirje\n■  Knjižnica Šentjur\n■  Knjižnica Šmarje\n■  Knjižnica Velenje\n■  Medobčinska splošna knjižnica Žalec\n○  Dolenjsko območje\n■  Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto\n■  Knjižnica Brežice\n■  Knjižnica Kočevje\n■  Valvasorjeva knjižnica Krško\n■  Knjižnica Miklova hiša, Ribnica\n○  Gorenjsko območje\n■  Mestna knjižnica Kranj\n■  Občinska knjižnica Jesenice\n■  Knjižnica A. T. Linharta, Radovljica\n■  Knjižnica Ivana Tavčarja, Škofja Loka\n■  Knjižnica dr. Toneta Pretnarja, Tržič\n○  Goriško območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Goriška knjižnica Franceta Bevka Nova\nGorica\n■  Lavričeva knjižnica, Ajdovščina\n■  Mestna knjižnica in čitalnica Idrija\n■  Knjižnica Cirila Kosmača Tolmin\n○  Koroško območje\n■  Koroška osrednja knjižnica dr. Franca\nSušnika Ravne na Koroškem\n■  Knjižnica Radlje ob Dravi\n■  Knjižnica Ksaverja Meška, Slovenj Gradec\n○  Obalno-kraško območje\n■  Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper\n■  Knjižnica Makse Samsa, Ilirska Bistrica\n■  Mestna knjižnica Izola - Biblioteca civica di\nIsola->Matična knjižnica Izola\n■  Mestna knjižnica Piran\n■  Kosovelova knjižnica Sežana\n○  Osrednjeslovensko območje\n■  Mestna knjižnica Ljubljana\n■  Knjižnica Jožeta Udoviča, Cerknica\n■  Knjižnica Domžale\n■  Knjižnica Grosuplje\n■  Knjižnica Franceta Balantiča Kamnik\n■  Knjižnica Litija\n■  Knjižnica Logatec\n■  Knjižnica Medvode\n■  Cankarjeva knjižnica Vrhnika\n○  Pomursko območje\n■  Pokrajinska in študijska knjižnica Murska\nSobota\n■  Javni zavod Knjižnica Gornja Radgona\n■  Splošna knjižnica Ljutomer\n○  Spodnjedravsko območje\n■  Knjižnica Ivana Potrča Ptuj\n■  Knjižnica Franca Ksavra Meška Ormož\n○  Štajersko območje\n■  Mariborska knjižnica\n■  Knjižnica Lenart\n■  Knjižnica Josipa Vošnjaka Slovenska\nBistrica\n•  Druge knjižnice\n○  Bayerische StaatsBibliotek\n○  Centralna pravosodna knjižnica\n○  Centralna tehniška knjižnica Univerze v Ljubljani\n○  Knjižnica Dušana Černeta Trst\n○  Kraljeva knjižnica, Danska nacionalna knjižnica\nin univerzitetna knjižnica v Kopenhagnu\n○  Narodna in študijska knjižnica\n○  Österreichische Nationalbibliothek\n○  Semeniška knjižnica\n○  Slovenska študijska knjižnica Celovec\n○  Škrabčeva knjižnica\n○  Univerzitetna knjižnica Maribor\n•  Arhivi in muzeji\n○  Arhiv Republike Slovenije\n○  Goriški muzej\n○  Loški muzej Škofja Loka\n○  Muzej in galerije mesta Ljubljana\n○  Muzej Miklova hiša\n○  Muzej novejše zgodovine Celje\n○  Narodni muzej Slovenije\n○  Pokrajinski arhiv Maribor\n○  Pokrajinski muzej Kočevje\n○  Prirodoslovni muzej Slovenije\n○  Slovenian Museum and Archives - Slovenski\nmuzej in arhiv\n○  Slovenski etnografski muzej\n○  Slovenski šolski muzej\n○  Škofijski arhiv Koper\nMeni\nSLO | ENG\nNAPREDNO ISKANJE\nO nas Sodelovanje Pogoji uporabe dLib statistike Seznam partnerjev\nNovice Virtualne razstave Pišite nam\nMoj dLib.si\nEpošta:\nGeslo:\nPrijava\nRegistriraj se! Pozabljeno geslo\n1. domov\n2. poizvedba\n3. URN:NBN:SI:DOC-2WZNX02N\n4. \n5. \n Zapri\n<script>(function (d, script) { script = d.createElement('script');\nscript.type = 'text/javascript'; script.async = true; script.onload =\nfunction () { iFrameResize({ log: true, checkOrigin: false }) };\nscript.src = 'https://cdnjs.cloudflare.com/ajax/libs/iframe-\nresizer/3.5.11/iframeResizer.min.js';\nd.getElementsByTagName('head')[0].appendChild(script); }\n(document));</script><iframe frameborder=\"0\" width=\"100%\"\nheight=\"482px;\" src=\"http://www.dlib.si/card/\nURN:NBN:SI:DOC-2WZNX02N\"></iframe>\nKopiraj\n Zapri\nKopiraj\nUticaj savremenog političko-\nteritorijalnog ustroja na\npromjene u naseobinskom\nsistemu Bosne i Hercegovine s\nposebnim osvrtom na\nsarajevsko naselje Dobrinja\n[image]\n1. PDF datoteka (8030 kB)\n1. TXT datoteka (36 kB)\n[image]   Izvoz v EndNote (RIS format)\nAvtor(ji)\nMirić, Ranko (avtor)\nJezik\nslovenski\nVir\nAnnales. Series historia et sociologia\nLeto\n2006\nŠtevilčenje\nletnik 16, številka 1\nVsebina\nBosna in Hercegovina   Daytonski sporazum   Dobrinja   naselbinski\nsistem   politična razdelitev   prostorsko planiranje   razmejitev \n Sarajevo   teritorialna razdelitev\nZaložnik\nUniverza na Primorskem, Znanstvenoraziskovalno središče\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\nIzvor\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\n(Obvezni izvod spletne publikacije)\nPravice\n[image]\nURN\nURN:NBN:SI:DOC-2WZNX02N\nCOBISSID\n1135827\nObjavljeno\n05.07.2011\nMetapodatki\n[image] [image] [image] [image]\nCitiranje\nAPA:\nMirić, Ranko (2006). Uticaj savremenog političko-teritorijalnog\nustroja na promjene u naseobinskom sistemu Bosne i Hercegovine s\nposebnim osvrtom na sarajevsko naselje Dobrinja. Annales. Series\nhistoria et sociologia, letnik 16, številka 1, str. 221-232.\nURN:NBN:SI:DOC-2WZNX02N from http://www.dlib.si\nMLA:\nMirić, Ranko. \"Uticaj savremenog političko-teritorijalnog ustroja na\npromjene u naseobinskom sistemu Bosne i Hercegovine s posebnim\nosvrtom na sarajevsko naselje Dobrinja.\" Annales. Series historia et\nsociologia letnik 16. številka 1 (2006) str. 221-232.\n<http://www.dlib.si/?URN=URN:NBN:SI:DOC-2WZNX02N>\n[image]\nAnnales\n1991-\n(Zbirni zapis)\nVse pravice pridržane © 2024 Narodna in univerzitetna knjižnica,\nTurjaška 1, 1000 Ljubljana                 \n[image]\n"}
{"dc.title": "Uticaj pridruživanja Slovenije EU na ulaganja u turističku privredu u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Kurtović, Halid", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_3830", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=5368&dn=", "text": "[image]\n[image]\n•  Digitalna knjižnica Slovenije\n•  Narodna in univerzitetna knjižnica\n•  Splošne knjižnice\n○  Celjsko območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Osrednja knjižnica Celje\n■  Knjižnica Laško\n■  Osrednja knjižnica Mozirje\n■  Knjižnica Šentjur\n■  Knjižnica Šmarje\n■  Knjižnica Velenje\n■  Medobčinska splošna knjižnica Žalec\n○  Dolenjsko območje\n■  Knjižnica Mirana Jarca Novo mesto\n■  Knjižnica Brežice\n■  Knjižnica Kočevje\n■  Valvasorjeva knjižnica Krško\n■  Knjižnica Miklova hiša, Ribnica\n○  Gorenjsko območje\n■  Mestna knjižnica Kranj\n■  Občinska knjižnica Jesenice\n■  Knjižnica A. T. Linharta, Radovljica\n■  Knjižnica Ivana Tavčarja, Škofja Loka\n■  Knjižnica dr. Toneta Pretnarja, Tržič\n○  Goriško območje\n■  Vse knjižnice območja\n■  Goriška knjižnica Franceta Bevka Nova\nGorica\n■  Lavričeva knjižnica, Ajdovščina\n■  Mestna knjižnica in čitalnica Idrija\n■  Knjižnica Cirila Kosmača Tolmin\n○  Koroško območje\n■  Koroška osrednja knjižnica dr. Franca\nSušnika Ravne na Koroškem\n■  Knjižnica Radlje ob Dravi\n■  Knjižnica Ksaverja Meška, Slovenj Gradec\n○  Obalno-kraško območje\n■  Osrednja knjižnica Srečka Vilharja Koper\n■  Knjižnica Makse Samsa, Ilirska Bistrica\n■  Mestna knjižnica Izola - Biblioteca civica di\nIsola->Matična knjižnica Izola\n■  Mestna knjižnica Piran\n■  Kosovelova knjižnica Sežana\n○  Osrednjeslovensko območje\n■  Mestna knjižnica Ljubljana\n■  Knjižnica Jožeta Udoviča, Cerknica\n■  Knjižnica Domžale\n■  Knjižnica Grosuplje\n■  Knjižnica Franceta Balantiča Kamnik\n■  Knjižnica Litija\n■  Knjižnica Logatec\n■  Knjižnica Medvode\n■  Cankarjeva knjižnica Vrhnika\n○  Pomursko območje\n■  Pokrajinska in študijska knjižnica Murska\nSobota\n■  Javni zavod Knjižnica Gornja Radgona\n■  Splošna knjižnica Ljutomer\n○  Spodnjedravsko območje\n■  Knjižnica Ivana Potrča Ptuj\n■  Knjižnica Franca Ksavra Meška Ormož\n○  Štajersko območje\n■  Mariborska knjižnica\n■  Knjižnica Lenart\n■  Knjižnica Josipa Vošnjaka Slovenska\nBistrica\n•  Druge knjižnice\n○  Bayerische StaatsBibliotek\n○  Centralna pravosodna knjižnica\n○  Centralna tehniška knjižnica Univerze v Ljubljani\n○  Knjižnica Dušana Černeta Trst\n○  Kraljeva knjižnica, Danska nacionalna knjižnica\nin univerzitetna knjižnica v Kopenhagnu\n○  Narodna in študijska knjižnica\n○  Österreichische Nationalbibliothek\n○  Semeniška knjižnica\n○  Slovenska študijska knjižnica Celovec\n○  Škrabčeva knjižnica\n○  Univerzitetna knjižnica Maribor\n•  Arhivi in muzeji\n○  Arhiv Republike Slovenije\n○  Goriški muzej\n○  Loški muzej Škofja Loka\n○  Muzej in galerije mesta Ljubljana\n○  Muzej Miklova hiša\n○  Muzej novejše zgodovine Celje\n○  Narodni muzej Slovenije\n○  Pokrajinski arhiv Maribor\n○  Pokrajinski muzej Kočevje\n○  Prirodoslovni muzej Slovenije\n○  Slovenian Museum and Archives - Slovenski\nmuzej in arhiv\n○  Slovenski etnografski muzej\n○  Slovenski šolski muzej\n○  Škofijski arhiv Koper\nMeni\nSLO | ENG\nNAPREDNO ISKANJE\nO nas Sodelovanje Pogoji uporabe dLib statistike Seznam partnerjev\nNovice Virtualne razstave Pišite nam\nMoj dLib.si\nEpošta:\nGeslo:\nPrijava\nRegistriraj se! Pozabljeno geslo\n1. domov\n2. poizvedba\n3. URN:NBN:SI:DOC-R4GSRGGW\n4. \n5. \n Zapri\n<script>(function (d, script) { script = d.createElement('script');\nscript.type = 'text/javascript'; script.async = true; script.onload =\nfunction () { iFrameResize({ log: true, checkOrigin: false }) };\nscript.src = 'https://cdnjs.cloudflare.com/ajax/libs/iframe-\nresizer/3.5.11/iframeResizer.min.js';\nd.getElementsByTagName('head')[0].appendChild(script); }\n(document));</script><iframe frameborder=\"0\" width=\"100%\"\nheight=\"482px;\" src=\"http://www.dlib.si/card/URN:NBN:SI:DOC-\nR4GSRGGW\"></iframe>\nKopiraj\n Zapri\nKopiraj\nUticaj pridruživanja Slovenije\nEU na ulaganja u turističku\nprivredu u Bosni i Hercegovini\n[image]\n1. PDF datoteka (151 kB)\n1. TXT datoteka (36 kB)\n[image]   Izvoz v EndNote (RIS format)\nAvtor(ji)\nKurtović, Halid (avtor)\nJezik\nsrbohrvaščina – latinica\nVir\nAnnales. Series historia et sociologia\nLeto\n2006\nŠtevilčenje\nletnik 16, številka 1\nVsebina\nBosna in Hercegovina   Evropska unija   gospodarstvo   Slovenija \n tuje investicije   turizem\nZaložnik\nUniverza na Primorskem, Znanstvenoraziskovalno središče\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\nIzvor\nZgodovinsko društvo za južno Primorsko\n(Obvezni izvod spletne publikacije)\nPravice\n[image]\nURN\nURN:NBN:SI:DOC-R4GSRGGW\nCOBISSID\n1135571\nObjavljeno\n05.07.2011\nMetapodatki\n[image] [image] [image] [image]\nCitiranje\nAPA:\nKurtović, Halid (2006). Uticaj pridruživanja Slovenije EU na\nulaganja u turističku privredu u Bosni i Hercegovini. Annales. Series\nhistoria et sociologia, letnik 16, številka 1, str. 213-220.\nURN:NBN:SI:DOC-R4GSRGGW from http://www.dlib.si\nMLA:\nKurtović, Halid. \"Uticaj pridruživanja Slovenije EU na ulaganja u\nturističku privredu u Bosni i Hercegovini.\" Annales. Series historia\net sociologia letnik 16. številka 1 (2006) str. 213-220.\n<http://www.dlib.si/?URN=URN:NBN:SI:DOC-R4GSRGGW>\n[image]\nAnnales\n1991-\n(Zbirni zapis)\nVse pravice pridržane © 2024 Narodna in univerzitetna knjižnica,\nTurjaška 1, 1000 Ljubljana                 \n[image]\n"}