diff --git "a/openSlovenia_bs.jsonl" "b/openSlovenia_bs.jsonl"
new file mode 100644--- /dev/null
+++ "b/openSlovenia_bs.jsonl"
@@ -0,0 +1,25 @@
+{"dc.title": "Razvoj trajnostnega in odgovornega turizma v Bihaću", "dc.creator": "Tahić, Jasmin", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "Ključne riječi: održivi turizam;odgovorni turizam;razvoj;atrakcije;Bihać;sustainable tourism;responsible tourism;development;attractions;Bihać;info:eu-repo/classification/udc/338.48-44(1-21)(497.4Bihać)(043.2)", "id": "dkum_49055", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=146591&dn=", "text": "<s>Študijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija Naslov zaključnega dela: Razvoj održivog i odgovornog turizma u Bihaću (razvoj trajnosnog in odgovornega turizma v Bihaću)</s>\n<s>Podpisan-i/-a študent/-ka Jasmin Tahić izjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob pomoči mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; izjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v zaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; na Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam pravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico ponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM;sem seznanjen/a, da bodo dela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative Commons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo besedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; uporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v najem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da navedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; dovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj z objavo zaključnega dela;</s>\n<s>Hvala mentoru doc. dr. Marku Koščaku, kao i sumentoru asistentu Tomiju Špindleru za nesebičnu i svestranu pomoć, suradnju i profesionalno usmjeravanje tijekom pisanja ovog Također, velika hvala prijatelju Admiru Topaloviću na velikoj podršci i iskrenom prijateljstvu tijekom moga studiranja.</s>\n<s>Na kraju, i ono najvažnije, hvala mojim roditeljima, bratu i sestrama te najbližim prijateljima na neophodnoj podršci i razumijevanju.</s><s>RAZVOJ ODRŽIVOG I ODGOVORNOG TURIZMA U BIHAĆU Globalizacija kapitala, financija, rada, tehnologije, prometa i komunikacija u drugoj polovini XX. i početkom XXI. stoljeća, omogućila je da turizam postane najveća svjetska industrija.</s><s>Time je on postao važan faktor privrednog i regionalnog razvoja svake zemlje.</s><s>Turizam je, dakle, dio naše svakodnevice, dio sadašnjosti za veliki dio svijeta, a time i dio budućnosti našeg planeta pa, upravo iz tog razloga, održivost i održivi razvoj postaju pojmovi koji se sve intenzivnije koriste u različitim sferama društvenog života.</s><s>Shodno tome, planiranje budućeg razvoja turizma je neophodno harmonizirati s koncepcijom održivog ili usklađenog razvoja.</s><s>Na taj način bi se zadovoljile potrebe kako turista tako i lokalnog stanovništva, uz istovremenu zaštitu i poticanje mogućnosti za budućnost te razvoj samog grada Bihaća i turizma u njemu.</s><s>U istraživanju koje smo napravili učestovalo je ukupno 400 ljudi, dok su cjelu anketu ispunile 282 osobe.</s><s>Ključne riječi: održivi turizam, odgovorni turizam, razvoj, atrakcije, Bihać DEVELOPMENT OF SUSTAINABLE AND RESPONSIBLE TOURISM IN BIHAĆ</s>\n<s>Masa turističnih obiskov, ki nastane kot posledica globalizacije, pritiska na osnovne vire, na katerih počiva turizem, predvsem z degradacijo okolja, zaradi česar je potrebno v turizmu uporabiti koncept trajnostnega razvoja.</s><s>Trajnostni razvoj je tako postal vse bolj pogosta tema, ki jo intenzivno obravnavajo vse države in strukture družbe.</s><s>Tudi ta diplomska naloga temelji na splošnem pomenu uporabe koncepta trajnostnega razvoja v turizmu.</s><s>Njeno bistvo je v dokazovanju pomena in nujnosti uporabe takšnega koncepta za mesto Bihać.</s>\n<s>V tej diplomski nalogi bo poudarek na konceptu trajnostnega razvoja turizma, zato bo raziskava temeljila na navajanju možnosti za boljši razvoj in boljšo uporabo naravnih turističnih vrednot Bihaća za trajnostni razvoj turizma, da bi pritegnili zanimanje in pritegnili več obiskovalcev iz regije in Evrope.</s>\n<s>Cilj diplomske naloge je: dokazati, kako pomembna je trajnost katere koli turistične destinacije v turizmu, vključno z mestom Bihać, v skrbi za ohranjanje naravnega prostora in okolja ter za ohranjanje zgodovinske in kulturne dediščine, na podlagi vprašalnika dokazati, kako Bihać s svojimi turističnimi atrakcijami na področju ekoturizma, športne, kulturne in drugih oblik trajnostnega turizma lahko privabi obiskovalce in utemelji svoj nadaljnji razvoj mesta v smislu turistične destinacije,</s>\n<s>Cilj diplomske naloge je: izpostaviti nekatere omejitve za nadaljnji trajnostni razvoj turizma, kot tudi možne rešitve teh težav in strateške usmeritve za prihodnji razvoj in izboljšanje trajnostnega turizma v Bihaću.</s><s>Ko govorimo o opredelitvi koncepta trajnostnega turizma, njegova najpreprostejša definicija pomeni katero koli vrsto turizma, ki prispeva k varovanju okolja, družbeni in gospodarski celovitosti ter trajnemu spodbujanju naravnih, ustvarjenih in kulturnih vrednot.</s><s>Ključni cilj takšnega turizma je omogočiti ljudem uživanje, pa tudi pridobivanje znanja o naravnih, zgodovinskih in kulturnih značilnostih edinstvenega okolja, hkrati pa ohraniti celovitost kraja ter spodbuditi gospodarski razvoj in blaginjo lokalne skupnosti.</s><s>Bihač, mesto ob reki Uni, se nahaja na severozahodnem delu Bosne in Hercegovine.</s><s>Administrativno spada pod entiteto Federacije BiH in predstavlja gospodarski, upravni in kulturni sedež Unsko-sanskega kantona.</s><s>Mesto Bihać je na podlagi svojih naravnih in drugih potencialov ustvaril ključne predpogoje za razvoj turizma, predvsem selektivnih oblik, kot so športni in rekreacijski turizem, ekoturizem, lovski turizem in kulturnozgodovinski turizem.</s>\n<s>V diplomski nalogi so opisane osnovne značilnosti mesta Bihać kot turistične destinacije.</s><s>Geografske značilnosti na območju mesta Bihać so raznolike.</s><s>Prevladujejo njive, hribovja in sredogorska zemljišča.</s><s>Območje mesta Bihać ima zmerno gorsko vrsto podnebja, ki je raznolika zaradi vpliva zračnih mas iz sosednjih in oddaljenih območij.</s><s>Mesto Bihać je zelo bogato z vodo, oz. izviri, potoki in rekami, glavni vodotok pa je reka Una in njen pritok Unac.</s><s>Prav tako lahko rečemo, da ima to območje kakovostno gozdno bogastvo.</s><s>Ko govorimo o antropogenih turističnih vrednotah Bihaća, je treba poudariti, da je na območju mesta obilo kulturnih in zgodovinskih spomenikov, med katerimi so najpomembnejši Kapetanov stolp, Fethiye mošeja, cerkev sv. Ante Padovanski, Kameno Turbe in srednjeveška mesta, kot so Sokolačka kula, Orašac itd.</s>\n<s>Na območju Bihaća se razvijajo oblike trajnostnega turizma, med katerimi so najpomembnejše: podeželski, ekoturizem, športno-rekreacijski, pustolovski, kulturni in prireditveni turizem.</s><s>Glavna turistična atrakcija v kmečkem turizmu mesta Bihać so eko vasi, torej podeželska gospodinjstva, ki se nahajajo ob reki Uni, pa tudi v bližini NP \"Una\".</s><s>Naravne lepote, vodotok reke Une in njenih pritokov Unca ter NP \"Una\" predstavljajo kakovostno osnovo za razvoj eko turizma na tem območju.</s><s>Športne in rekreacijske aktivnosti v Bihaću vključujejo izlete, pohodništvo, kolesarjenje, potapljanje, ribolov, rafting, kajakaštvo in kanu, plezanje po urejenem plezališču itd.</s><s>Na območju Bihaća potekajo številne turistične in kulturne prireditve, ki privabljajo turiste iz okoliških krajev in širše, najpomembnejše med njimi pa so: Dan mesta Bihać, Dan reke Une, Bihaćko poletje, Unska regata, \"EKOBIS\" - mednarodni ekološki sejem, festival pop glasba Bihać, Festival ljudske glasbe Bihać, Ulica Bišća - kulturno-umetniški dogodek, Likovna kolonija za otroke Centra \"Duga\".</s><s>V diplomski nalogi je predstavljena SWOT analiza, oz. analizirane so prednosti, slabosti, priložnosti in nevarnosti razvoju trajnostnega turizma v mestu Bihać.</s><s>Ugotovljeno je, da so najpomembnejše sile mesta Bihać njegov geografski položaj, ohranjena naravna in kulturna dediščina, ohranjeno okolje in podobno.</s><s>Najpomembnejše slabosti, ovire ali omejitve za trajnostni razvoj Bihaća so šibka obstoječa infrastruktura, slaba propaganda, nezadostna stopnja razvoja trajnostnega turizma.</s><s>Najpomembnejše priložnosti, ki omogočajo in olajšujejo razvoj trajnostnega turizma, so donacije in sredstva iz skladov EU in drugih mednarodnih finančnih virov, povečanje zanimanja ljudi za zdrav življenjski slog, trajnostni turizem in varstvo okolja.</s><s>Med najpomembnejše nevarnosti pa sodijo: neskladnost zakonov in postopek, odhod prebivalstva izven meja Bihaća ali USC, nevarnost onesnaževanja okolja, gospodarska kriza, ki se bo delno odražala v zmanjšanju potovanj.</s>\n<s>Da bi raziskali mnenje in stališče anketirancev o stanju trajnostnega turizma v Bihaću in njegovem vplivu na izbiro turistične destinacije obiskovalcev, je bila izvedena anketa, ki temelji na zbiranju primarnih podatkov.</s><s>Anketni vprašalnik vsebuje skupno 19 vprašanj.</s><s>Prva skupina vprašanj iz vprašalnika se nanaša na zbiranje osnovnih socialnodemografskih podatkov anketirancev.</s><s>Druga skupina vprašanj preučuje, ali anketiranci sploh poznajo koncept trajnostnega turizma, koliko se dejansko zavedajo pomena trajnostnega turizma in ali lahko trajnostni turizem vpliva na njihovo izbiro turistične destinacije.</s><s>Tretja, zadnja skupina vprašanj je osredotočena na mesto Bihać in izbrane turistične znamenitosti mesta.</s>\n<s>V raziskavi je bilo anketiranih 400 ljudi, od katerih jo je dokončno rešilo 282, od tega je bilo 58% žensk in 42% moških, katerih najpogostejša starost je med 26 in 35 let in večina je zaposlenih, končalo srednjo šolo.</s><s>Z analizo njihovih odgovorov smo ugotovili, da anketiranci vidijo trajnostni turizem kot pomembno vrsto turizma, ki veliko prispeva k njihovi zavezanosti obisku določene turistične destinacije.</s><s>Večina anketirancev pozna koncept trajnostnega turizma, ki ga najpogosteje povezuje z družbeno odgovornim poslovanjem v turizmu in optimalno rabo virov.</s><s>Prav tako menijo, da je razvoj trajnostnega turizma pomemben zaradi privlačnosti določene turistične destinacije, pa tudi, da razvoj turizma ne vpliva negativno na okolje in vrednost destinacije.</s><s>Kakovost in cena odločilno vplivata na izbiro določene destinacije, hkrati pa tudi na dejavnik prisotnosti ponudbe trajnostnega turizma.</s><s>Kot najpogostejši motiv za obisk anketiranci navajajo naravne lepote in spoznavanje novih krajev.</s><s>Menijo, da trajnostni turizem vpliva na donosnost in prihod na destinacijo.</s><s>Odgovori anketirancev iz skupine vprašanj, povezanih z mestom Bihać, kažejo, da je turistična ponudba Bihaća vsestranska in bogata s številnimi turističnimi atrakcijami, ki zagotavljajo potencial za nadaljnji razvoj trajnostnega turizma.</s><s>Med kraji, ki imajo največji potencial, izstopajo nacionalni park Una, Štrbački buk, Kapetanova kula in Martin brod.</s><s>Glede na trenutno stanje in podatke, pridobljene z anketo, smo v nadaljevanju poskušali določiti prioritete.</s><s>Napisali smo konkretne predloge za prihodnost v smislu izboljšanja turistične ponudbe in razvoja trajnostnega in odgovornega turizma v mestu Bihać.</s><s>Prva prioriteta je izboljšanje turističnih zmogljivosti, konkretni ukrepi, potrebni za njegovo realizacijo, pa so: organizacija športnih tekmovanj, revitalizacija zimsko-rekreacijskega centra \"Duga Luka\" in izgradnja termalno-celinske riviere, ki temelji na zmogljivostih Banja Gate.</s><s>Drugo prednostno področje je razvoj infrastrukture, potrebni ukrepi pa so: izboljšanje nastanitvenih pogojev, revitalizacija in obnova tradicionalne arhitekture ter obnova infrastrukture za športni in rekreacijski zračni promet.</s><s>Zadnje prednostno področje zajema nov promocijski pristop in vključuje ukrepe, kot so stilske spremembe trenutne spletne strani Turistične organizacije mesta Bihać, izboljšanje medijske predstavitve, oz. izboljšanje odnosov z mediji in vplivnimi ljudmi (influencerji in blogerji) ter učinkovitejše upravljanje uradnega Facebook profila Turistične organizacije mesta Bihać.</s>\n<s>1.1 Opredijeljenost tj. opis problema predmeta zaključnog rada 1.3 Hipoteza ili istraživačko pitanje zaključnog rada 1.4 Pretpostavke i ograničenja zaključnog rada 2.1 Koncept održivog turizma</s>\n<s>3.3.1 Kulturno-povijesno nasljeđe i spomenici kulture 3.4.3 Sportsko-rekreativni i avanturistički turizam 4 EMPIRIJSKI DIO</s>\n<s>Slika 18: „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu?'' Slika 19: „Što je za vas najbitnije prilikom odabira turističke destinacije?'' Slika 20: '“Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?'' Slika 21: „Koji su vaši motivi odlaska u određenu turističku destinaciju?'' Slika 22: „Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima Slika 23: „Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?'' Slika 24: „S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?'' Slika 25: Tvrdnje, Bihać</s>\n<s>Tablica 1: Udaljenost općtine Bihać od ostalih urbanih centara u regiji Tablica 3: Promet po vrstama ugostiteljskih objekata (KM) Seznam kratic</s>\n<s>1.1 Opredijeljenost, tj. opis problema predmeta zaključnog rada Svjedoci smo činjenice da u drugoj polovini XX. stoljeća turizam doživljava snažnu ekspanziju i diversifikaciju, prije svega uslijed globalizacije kapitala, financija, prometa i sl.</s><s>Prema najnovijim objavljenim podatcima Eurostata iz 2019. godine, 62% stanovništva EU (uzrasta od 15 i više godina) u 2017. godini je imalo najmanje jedno turističko putovanje, prije svega zahvaljujući porastu zarade i slobodnog vremena (Eurostat, 2019).</s><s>U EU turizam čini jedno od najvećih ekonomskih područja s 12 milijuna zaposlenih što čini ekvivalent 9% ukupno zaposlenih u EU te 10% BDP Europske unije (UNWTO, 2018, str. 55).</s><s>Otuda turizam ima jednu od glavnih uloga u privredi brojnih zemalja i predstavlja ključni pokretač cjelokupnog društveno-ekonomskog napretka stvaranjem novih radnih mjesta i poduzeća, razvoja infrastrukture i sl.</s><s>Pa ipak, pored svih pozitivnih ekonomskih i sociokulturnih utjecaja, turizam, također, predstavlja i jedan od glavnih uzročnika degradacije životne sredine u mnogim turističkim destinacijama, zbog čega se sve više istraživanja različitih organizacija bavi upravo problematikom štetnih utjecaja masovnog turizma na životnu sredinu (Čengić i Grebo, 2008, str. 427).</s><s>Tako je kao odgovor na masovni turizam došlo do pojave selektivnog turizma koji sve više dobiva na značaju i postaje sve ozbiljnije shvaćen, a čiji je osnovni zadatak zaštita životne sredine i unaprjeđenje života lokalnog stanovništva.</s><s>Za ovu vrstu turizma u teoriji se mogu pronaći različiti nazivi kao što su: selektivni oblici turizma, specifični oblici turizma, turizam posebnih interesa, turizam niša, tematski turizam ili alternativni turizam.</s><s>Neki od specifičnih oblika turizma najčešće spominjani u literaturi su: ekoturizam, kulturni turizam, turizam nasljeđa, banjski turizam, ruralni/seoski turizam (Bošković i Mihajlović, 2016; Triarchi i Karamanis, 2017) itd. koji u mnogim slučajevima imaju vrlo slične principe i politike, a na kraju se sve svodi na napore za očuvanje okoliša i unaprjeđenje života lokalnog stanovništva.</s><s>Aktualna epidemiološka situacija u svijetu se snažno reflektira na sektor putovanja i turizam.</s><s>Pandemija COVID-19, poznata i kao koronavirusna pandemija, uzrokovana je akutnim respiratornim sindromom coronavirus 2 (SARS-CoV-2).</s><s>Prvi slučaj ove pandemije registriran je u Wuhanu, u kontinentalnoj Kini, u prosincu 2019. godine, a u prvom kvartalu 2020. godine obznanjeno je da se ta pandemija proširila na više od 200 zemalja (Haryanto, 2020, str. 2).</s><s>Turizam je, nesumnjivo, širom svijeta jedna od pandemijom najteže pogođenih privrednih aktivnosti što, s obzirom na njegov značaj u svjetskoj ekonomiji, niti jednu zemlju ne ostavlja imunom.</s><s>Krešić i Mikulić (2020) jasno i nedvosmisleno objašnjavaju osnovne razloge zbog kojih COVID-19 pandemija ugrožava temelje turističke privrede:</s>\n<s>• iznos diskrecijskog dijela dohotka koji se troši na turizam i putovanja se smanjuje zbog globalne ekonomske krize i pada BDP-a većine razvijenih zemalja koje su istovremeno i glavna emitivna tržišta; • smanjuje se prometna povezanost emitivnih i receptivnih turističkih regija zbog</s>\n<s>• bolest COVID-19 najviše ugrožava starije dobne skupine (65 godina i više), koje su do sada bile jedan od najvažnijih tržišnih segmenata za produženje turističke sezone, a koje će vjerojatno ubuduće biti znatno manje sklone putovanjima.</s>\n<s>S obzirom na navedeno, Krešić i Mikulić zaključuju da kriza uzrokovana COVID-19 pandemijom neće proći tako brzo i jednostavno te da će turizam biti jedan od sektora industrije koji će ovom krizom biti najviše pogođen (Krešić i Mikulić, 2020).</s><s>S druge strane, Telišman-Košuta podsjeća na činjenicu da se turizam, u pravilu, jako brzo oporavlja pa će se tako i u ovom slučaju, nakon pronalaska lijeka i otkrića cjepiva protiv korona virusa, turizam sasvim sigurno oporaviti (Telišman-Košuta, 2020).</s><s>Međutim, postavlja se pitanje kakav će turizam biti nakon pandemije.</s><s>Telišman-Košuta ističe neke od očekivanih ključnih područja promjena: odnos prema prostoru odnosno inzistiranje na socijalnom distanciranju (prednost će imati manji, intimniji prostori namijenjeni nekolicini ili pak prostrana, otvorena, prirodna mjesta gdje je moguće biti istovremeno zajedno s drugima, ali i u svom prostoru), odnos prema zdravstvenoj sigurnosti (pojačani obvezni sanitarni standardi u turističkim objektima, ali i viša medicinska ekipiranost destinacije u cjelini), odnos prema životnoj sredini, ljudski odnosi (potaknut će se zainteresiranost za iskrene i emotivne sadržaje, bilo da je riječ o vođenom obilasku, gastronomskoj ponudi, oblikovanju smještaja ili nekom drugom elementu turističke ponude), odnos prema tehnologiji i sl. (Telišman-Košuta, 2020).</s><s>Slično mišljenje dijeli i Tembo, glavni izvršni direktor Međunarodnog trgovinskog centra koji dodaje da je čak i prije COVID-19 pandemije industrija turizma svjedočila promjenama koje su se ogledale u preferencijama turista prema certificiranim ekohotelima i njihovom doživljavanju autentičnih iskustava (Tembo, 2020).</s><s>Stoga je vjerovatno da će putnik nakon koronavirusa izabrati „održivije staze“ i uživati u onome što svijet može ponuditi (Tembo, Pojavom selektivnih oblika turizma razvila se svijest o održivom razvoju turizma koji mora biti usmjeren na povećanu ekološku odgovornost, socijalnu toleranciju i privrednu izdašnost (Müller, 2004, str. 44).</s><s>Glavni cilj održivog turizma je omogućiti turistima uživanje i stjecanje znanja o prirodnim, povijesnim i kulturnim karakteristikama okruženja, uz očuvanje integriteta mjesta i poticanje ekonomskog razvoja i dobrobiti lokalne zajednice (Beljanski, 2018, str. 38).</s><s>Svjetska turistička organizacija definira održivi turizam kao turizam koji u potpunosti vodi brigu o svojim trenutnim i budućim ekonomskim, socijalnim i ekološkim učincima, zadovoljavajući potrebe posjetitelja, industrije, životne sredine i zajednice domaćina.</s><s>Održivi turizam se može definirati i kao turizam koji se razvija i održava na nekom području na takav način i u tolikoj mjeri da ostaje održiv tijekom neodređenog razdoblja i ne degradira ili mijenja životnu sredinu (Butler, 2018, str. 3).</s><s>U svom najčišćem obliku, održivi (odgovorni) turizam se definira kao „privredna grana koja vrši minimalan utjecaj na životnu sredinu i lokalnu kulturu, istovremeno pomažući stjecanju zarade, otvaranju novih radnih mesta i zaštiti lokalnih ekosustava“ (Stefanović i Azemović, 2012, str. 45).</s><s>Naime, riječ je o odgovornom turizmu koji ima prijateljski odnos s prirodnim i kulturnim nasljeđem.</s><s>Koncepcija održivog razvoja turizma podrazumijeva pet ključnih komponenti: materijalno blagostanje (dohodak, stvaranje vrijednosti, smanjenje nejednakosti itd.), subjektivno dobar osjećaj (sloboda, kulturni identitet), zadovoljstvo gostiju (optimalno zadovoljenje različitih potreba gostiju, segmentiranje gostiju i sl.), zaštita prirode i resursa (biološka različitost, zaštita resursa, raznovrsnost krajolika) i kulturna raznolikost (njegovanje domaće kulture, gostoljubivost, zaštita kulturnih dobara) (Müller, 2004, str. 44).</s><s>Koncept održivog razvoja u turizmu bi trebao predstavljati osnovu dugoročnog razvoja u okviru turističkih destinacija.</s><s>Izraz „turistička destinacija“ u svom porijeklu je tipičan geografski pojam i podrazumijeva se kao dio geografskog prostora (Żemła, 2016, str. 2).</s><s>Turistička destinacija se može definirati kao „turistički organizirana i tržišno prepoznatljiva prostorna jedinica koja skupom svojih turističkih proizvoda potrošačima nudi cjelovito zadovoljenje turističke potrebe“ (Križman Pavlović, 2008, str. 58).</s><s>U posljednje vrijeme turističke destinacije se sve više sagledavaju „kao složeni sustavi u kojima se kreiraju različite vrijednosti za turiste“ (Mašić, Muhi, Nešić i Jovanović, 2017, str. 191).</s><s>Turistička destinacija sadrži niz osnovnih elemenata koji privlače posjetitelje na odredište i koji zadovoljavaju njihove potrebe po dolasku.</s><s>Ti elementi su: atrakcije, usluge, pristupačnost, imidž, cijena i ljudski resursi (UNWTO, 2007, str. 1).</s><s>Kako bi se postigla kvalitetna ponuda određene turističke destinacije, potrebno je povezati navedene elemente turističke destinacije jer samo njihovim povezivanjem može se govoriti o potpunom i kvalitetnom turističkom proizvodu.</s><s>Osnovni ciljevi kojima se mora voditi menadžment turističke destinacije podrazumijevaju „usklađivanje prirodnih faktora i blagostanja stvorenog dosadašnjim utjecajem čovjeka s ciljem stvaranja dodatne vrijednosti za posjetitelje i domicilno stanovništvo, a kako bi se ostvarili ti isti ciljevi, destinacijski menadžment mora proći kroz tri osnovne funkcije i to: funkcije planiranja, funkcije organiziranja i funkcije kontrole“ (Vranić, 2016, str. 8).</s><s>Kako bi se destinacija mogla smatrati održivom, potrebno je slijediti neka osnovna pravila: barem dvije trećine aktivnosti koje se nude gostima moraju biti povezane s prirodom, više od polovine mjesta za smještaj moraju biti mala, sa samo nekoliko soba i izgrađena od tradicionalnih materijala, a jelovnik mora ponuditi lokalne proizvode, po mogućnosti bioproizvode (Mazilu, Rabonțu i Marinescu, 2017, str. 2).</s><s>Održivi razvoj turizma najvećim se dijelom odnosi na izgradnju i razvoj tzv. ekoturizma s ciljem zaštite i očuvanja biljnog i životinjskog svijeta.</s><s>Ekoturizam je putovanje u osjetljiva, iskonska i obično zaštićena područja za koja se nastoji da budu s niskim utjecajem i (obično) malog obujma.</s><s>To pomaže obrazovanju posjetitelja, osigurava sredstva za zaštitu, izravno doprinosi ekonomskom razvoju i političkom osnaženju lokalnih zajednica i potiče poštovanje različitih kultura i ljudskih prava (Honey, 2008, str. 32-33).</s><s>Ekoturizam, dakle, predstavlja podvrstu održivog turizma i odnosi se na turističke aktivnosti u ruralnim i pustinjskim područjima koja razvijaju direktnu korist u pogledu očuvanja svojih prirodnih resursa i dobrobiti (Green City Trips, 2015).</s><s>Uz godišnji rast od 5% u svjetskim razmjerima, što predstavlja 6% svjetskog bruto proizvoda, kao i 11,4% potrošnje, ekoturističko tržište zaslužuje posebnu pažnju (Rajović i Bulatović, 2015, str. 84).</s><s>Ekoturizam, dakle, u svjetskim razmjerima postaje najpopularniji vid odmora.</s>\n<s>U brojnim slučajevima, ekoturizam, kao i kulturni i avanturistički, razvio se u regijama koje su geografski periferne, ruralne ili obalne prirode i imaju niži stupanj socioekonomskog razvoja od zemlje u kojoj se nalaze (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 3).</s><s>Udaljenost i ono što bi društvo shvatilo kao nerazvijenost imaju tendenciju takve destinacije učiniti atraktivnima posjetiteljima koji traže prirodnija i autentičnija iskustva.</s><s>Uz ekoturizam se vrlo često povezuje tip turizma kao što je ruralni, odnosno, seoski turizam.</s><s>Jednu od prvih definicija ruralnog turizma predložila je Europska komisija 1986. godine: „Seoski turizam je širok pojam koji uključuje ne samo poljoprivredni turizam ili agroturizam – smještaj koji nude poljoprivrednici – već i sve turističke aktivnosti u ruralnim područjima“ (Community action in the field of tourism: Commission communication to the Council transmitted on 31 January 1986, 1986, str. 10).</s><s>Ruralni se turizam, također, može interpretirati kao alternativna vrsta turizma s održivim ciljevima.</s><s>Naime, sociokulturno ili prirodno ruralno turističko okruženje predstavlja alternativu mjestima u kojima žive turisti, a oni zauzvrat pokušavaju iskusiti pozitivne i edukativne učinke takvih posjeta (Garau, 2015, str. 6413).</s><s>Također, bitno je napomenuti da u nerazvijenim ruralnim sredinama turizam predstavlja aktivnost koja stvara nove mogućnosti, za razliku od tradicionalnih sektora poput poljoprivrede (Koščak i O’Rourke, Osnovni razlog odabira ove teme vezan je uz ukazivanje na mogućnosti boljeg razvoja i iskorištavanja prirodnih turističkih vrijednosti grada Bihaća za razvoj održivog turizma kao suvremenog trenda u svijetu.</s><s>Drukčije, odnosno jednostavnije rečeno, opredjeljenje za ovu temu temeljeno je na važnosti očuvanja životne sredine ovog grada smještenog u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine.</s><s>Predmet istraživanja rada su potencijali za razvoj turizma na području proučavane općine koji će se razvijati u skladu s konceptom održivog razvoja.</s><s>Кoncept održivog razvoja turizma Bihaća podrazumijeva promišljeno balansiranje i puno jedinstvo ekonomskih, socijalnih, kulturnih i ekoloških zahtjeva i principa.</s><s>Ovo nas upućuje na zaključak da se razvoj turizma mora pažljivo i odgovorno planirati i usmjeravati, a sve s ciljem održivosti turističkog privređivanja, kao i kontroliranog, efikasnog i transparentnog korištenja i upravljanja raspoloživim prirodnoturističkim resursima.</s><s>Zbog toga, održivi se turizam u Bihaću treba naći u fokusu svih naših politika, od individua i građana do lokalne zajednice i svih njenih društvenih činitelja, a rezultat takvog društveno-odgovornog ponašanja bit će prosperitet i porast kvalitete života sadašnjih, ali i budućih generacija ovog područja.</s><s>1.2 Svrha i ciljevi zaključnog rada</s>\n<s>Svrha ovog rada je utvrditi imaju li i u kojoj mjeri atrakcije Bihaća potencijal za razvoj održivog turizma.</s><s>Istraženo je poznavanje ispitanika odabranih atrakcija grada, odnosno njihovo mišljenje o važnosti i atraktivnosti istih.</s><s>Također, utvrđeno je koliko su zapravo ispitanici upućeni u održivi turizam, odnosno utječe li održivost na odabir turističke destinacije.</s><s>Praktično istraživanje turizma na prostoru Bihaća u kontekstu održivog razvoja je značajno za znanost, ali i za praksu, od posebne važnosti za unaprjeđenje rada turističkih organizacija, turističkih agencija i ostalih sudionika u turizmu.</s><s>Cilj je ovog rada dokazati koliko je održivost u turizmu bilo koje turističke destinacije, pa tako i grada Bihaća, bitna u smislu brige za očuvanje prirodnog prostora i životne sredine, kao i očuvanje povijesnog i kulturnog nasljeđa, s obzirom na to da karakter turizma i visok stupanj ovisnosti turizma o prostoru nalaže konstantnu brigu o stanju te okoline.</s><s>Cilj je rada, također, na osnovi anketnog upitnika dokazati kako Bihać svojim turističkim atrakcijama u području ekoturizma, sportskog, kulturnog i ostalih vidova održivog turizma, može privući posjetitelje te na njima zasnivati daljnji razvoj grada u smislu turističke destinacije.</s><s>Isto tako, cilj je rada ukazati na određena ograničenja daljnjeg održivog razvoja turizma, kao i na moguća rješenja tih problema i strateške pravce budućeg razvoja i unapređenja održivog turizma u Bihaću.</s><s>Zadatci istraživanja koncepta održivog turizma Bihaća su: • Ukazati na značaj razvoja održivog turizma Bihaća; • Analiza i klasificiranje prirodnih i antropogenih turističkih vrijednosti; • Inventarizacija i valorizacija materijalne baze na kojima se zasniva razvoj turizma;</s>\n<s>• Ukazati na probleme i prioritete održivog turizma Bihaća; • Istraživanje uvjeta i potencijala za razvoj održivog turizma na prostoru Bihaća; • Utvrditi moguće vidove održivog turizma u Bihaću.</s><s>1.3 Hipoteze zaključnog rada</s>\n<s>Empirijski dio odnosi se na istraživanje temeljeno na prikupljanju primarnih podataka.</s><s>Za potrebe ovog rada primarni podatci prikupljeni su metodom ispitivanja, odnosno anketom kojom će se naglasak staviti na održivi razvoj turizma i njegov utjecaj na odabir turističke destinacije.</s><s>U radu je proveden anketni upitnik namijenjen lokalnom stanovništvu, ali i ostaloj populaciji, a statističkom su metodom obrađeni i analizirani prikupljeni podatci.</s><s>Ispitane su varijable jesu li turisti i stanovnici grada Bihaća zadovoljni stanjem održivog turizma u Bihaću.</s><s>Anketni upitnik sadrži ukupno 19 pitanja i namijenjen je svim spolnim i dobnim skupinama ljudi različitog profila obrazovanja, mjesečnih primanja i radnog statusa.</s><s>Istraživanje je provedeno na uzorku od 120 ispitanika.</s><s>Dobiveni rezultati istraživanja na kraju su statistički obrađeni, grafički prikazani i upoređeni s postavljenim hipotezama.</s><s>Istraživanje koje se provodi u svrhu ovog rada temelji se na trima hipotezama: H1: Ponuda i produkti održivog turizma utječu na atraktivnost i odabir grada Bihaća kao ciljne turističke destinacije kod više od 15% ispitanika.</s><s>H2: Četvrtina ispitanika, kako stanovnika tako i stranih posjetitelja, upoznati su s turističkim atrakcijama prirodne i kulturne baštine grada Bihaća.</s><s>H3: Bihać ima po mišljenju ispitanika potencijal za daljnji održivi razvoj seoskog turizma, održivi razvoj ekoturizma i razvoj drugih vidova održivog i odgovornog turizma.</s><s>1.4.</s><s>Pretpostavke i ograničenja zaključnog rada S obzirom na to da se Bihać, grad na rijeci Uni, može pohvaliti kako bogatom i dugom povijesti, tako i prirodnim ljepotama, za analizu održivog turizma ovog područja postojalo je dovoljno elemenata za istraživanje.</s><s>Kao ograničenje empirijskog dijela rada može se istaknuti činjenica da je istraživanje provedeno na relativno malom broju slučajno odabranih ispitanika, na njih 120, što nije dovoljno za određivanje potpunog potencijala razvoja neke turističke destinacije jer je poznato da štoje uzorak veći – to je i rezultat pouzdaniji i zaključci nude veću sigurnost (Tkalac Verčić i dr., 2010, str. 73).</s><s>Međutim, može se reći da su dobiveni rezultati prikladni za donošenje indikativnih zaključaka, ali je za stvaranje potpune slike potrebno provesti istraživanje na većem uzorku.</s><s>Ograničenje također predstavlja i vrijeme provođenja ankete, s obzirom na to da se anketa slala putem društvenih mreža od 17. svibnja 2020. godine do 1. lipnja 2020. godine.</s><s>Također, više od polovine ispitanika dolazi s područja Unsko-sanskog kantona, a smatra se kako bi uzorak bio reprezentativniji da je istraživanje provedeno na području cijele Bosne i Hercegovine i susjednih država.</s><s>Isto tako, ne može se sa sigurnošću potvrditi da su ispitanici bili pouzdane osobe i da su njihovi odgovori bili iskreni.</s><s>Razlog tome mogu biti različiti faktori koji utječu na ispitanika u tom trenutku, odnosno u trenutku anketiranja.</s>\n<s>Kao dodatno ograničavanje u segmentu prihodi od turizma u gradu Bihaću smo imali u vidu toga da nije bilo moguće dobiti novije podakte od perioda 2012.</s><s>Mi smo pokušali da pronađemo tražene podakte na stranici od Federalnog zavoda za statistiku ali što se toga tiče nije bilo moguće iz razloga jer Federalni zavod za statistiku nema tih podataka.</s><s>29.06.2020 smo poslali email općini Bihać na njihov službeni email koji stoji u kontaktima na njihovoj zvaničnoj stranici ali nam nisu odgovorili.</s><s>Zato su podaci u tabeli 3 ,,Promet po vrstama ugostiteljskih objekata“ iz perioda 20062011, jer trenutno ne postoje noviji dostupni podaci iz ovog segmenta.</s><s>1.5 Predviđene metode zaključnog rada</s>\n<s>Prilikom izrade ovog rada korišteni su primarni i sekundarni podatci.</s><s>Sekundarni podatci su oni koji postoje od ranije jer ih je netko već prikupio i rezultat su prethodnog prikupljanja primarnih podataka.</s><s>Prednost tih podataka je u nižim troškovima, brzoj raspoloživosti podataka, dostupnosti, objektivnosti i sl.</s><s>U konkretnom radu, sekundarni podatci prikupljeni su proučavanjem literature, odnosno knjiga i stručnih članaka vezanih uz područje istraživanja te mrežnih stranica.</s><s>S druge strane, primarni podatci su podatci prikupljeni vlastitim snagama, drugim riječima, prikupljaju se izravno od jedinica istraživanja.</s><s>Za potrebe ovog rada primarni su podatci prikupljeni metodom ispitivanja, odnosno anketom koja je provedena na uzorku od 120 ispitanika različite dobne i spolne strukture.</s><s>Anketa se šalje putem društvene mreže Facebook.</s><s>Svi podatci su statistički obrađeni uz korištenje grafikona i tablica i adekvatno obrazloženi.</s><s>Kako bi se realizirali postavljeni zadatci, prilikom ovog istraživanja korištene su različite metode:</s>\n<s>– Metoda deskripcije koja podrazumijeva postupak jednostavnog opisivanja činjenica, predmeta i procesa (Zelenika, 2000) i koristit će se pri definiranju temeljnih pojmova teorijskog dijela rada, kao i pri ocjenjivanju sadašnjeg stanja turističke ponude grada Bihaća;</s>\n<s>– Analitička metoda podrazumijeva raščlanjavanje kompleksne cjeline k iznalaženju i utvrđivanju njenih elemenata, sadržaja, sastavnih dijelova (Žugaj, 1979); – Metoda sinteze predstavlja povezivanje analizom dobivenih elemenata (Zelenika, 2000) i rezultira izvođenjem određenih zaključaka vezanih za probleme održivog razvoja turizma u Bihaću;</s>\n<s>U drugom dijelu rada su prikupljene sve informacije dobivene putem anketnog upitnika.</s><s>Prvi dio ankete odnosi se na sociodemografske podatke, odnosno prikupljeni su podatci o starosnoj dobi, spolu, razini obrazovanja te području iz kojeg ispitanik dolazi.</s><s>U drugom dijelu ankete ispituje se jesu li ispitanici uopće upoznati s pojmom održivog turizma, koliko su zapravo svjesni važnosti održivog turizma te može li on utjecati na njihov odabir turističke destinacije.</s><s>Posljednji ili treći dio ankete prvenstveno je usredotočen na Bihać i odabrane turističke atrakcije.</s>\n<s>2 PREGLED LITERATURE I TEORIJSKIH POLAZIŠTA U ovom poglavlju analiziran je koncept održivog turizma, njegov pojam i značaj, kao i principi kojih bi se trebalo strogo pridržati kako bi se osigurala njegova potpuna provedba.</s><s>Također, u ovom dijelu rada su definirana turistička destinacija i objašnjeni njeni elementi, način upravljanja destinacijom i funkcije destinacijskog menadžmenta, a govori se i o alternativnim oblicima turizma i ekoturizmu.</s><s>2.1 Koncept održivog turizma</s>\n<s>Negativne posljedice ekspanzivnog i nekontroliranog razvoja turizma tijekom proteklih nekoliko desetljeća nametnule su potrebu da se turizam kao djelatnost stavi pod okrilje održivog razvoja.</s><s>Riječ je o konceptu razvoja čiji je cilj postizanje ravnoteže ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke komponente sredine sa zadovoljstvom turista.</s><s>Koncept održivog razvoja pomaže uspostavljanju optimalnog oblika turističkog razvoja koji neće ugroziti prirodne resurse u okruženju kako bi i buduće generacije mogle zadovoljiti svoje 2.1.1 Pojam i značaj održivog turizma</s>\n<s>Pojam održivi turizam je nastao početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada je postao dominantan koncept u okviru planiranja i upravljanja razvojem suvremenog turizma (Weaver, 2013, str. 1).</s><s>Održivi turizam podrazumijeva integralan i kompleksan razvoj turizma čime se osigurava istovremeno ostvarivanje heterogenih ciljeva, od kojih niti jedan ne smije postati dominantan u odnosu na ostale (Jovičić, 2000; prema: Stefanović i Azemović, 2012, str. 45).</s>\n<s>Prema Mülleru, ključni ciljevi održivog turističkog razvoja su: materijalno blagostanje (dohodak, stvaranje vrijednosti, smanjenje nejednakosti itd.), subjektivno dobar osjećaj (sloboda, kulturni identitet), zadovoljstvo gostiju (optimalno zadovoljenje različitih potreba gostiju, segmentiranje gostiju i sl.), zaštita prirode i resursa (biološka različitost, zaštita resursa, raznovrsnost krajolika) i kulturna raznolikost (njegovanje domaće kulture, gostoljubivost, zaštita kulturnih dobara) (Müller, 2004, str. 44).</s><s>Prema tumačenju Svjetske turističke organizacije, održivi turizam u potpunosti vodi računa o njegovim trenutnim i budućim ekonomskim, socijalnim i ekološkim učincima, zadovoljavajući potrebe posjetitelja, industrije, životne sredine i zajednica domaćina (UNWTO, 2020).</s><s>Smatra se, dakle, da je održiv svaki vid turizma koji trajno doprinosi zaštiti i unaprjeđenju životne sredine, prirodnih i stvorenih resursa, kulturnih vrijednosti i integriteta lokalne zajednice.</s>\n<s>Butler definira održivi turizam kao turizam koji se razvija i održava na nekom području na takav način i u tolikoj mjeri da ostaje održiv tijekom neodređenog razdoblja i ne degradira ili mijenja životnu sredinu (Butler, 2018, str. 3).</s><s>U svom najčistijem obliku, održivi (odgovorni) turizam definira se kao privredna grana koja minimalno utječe na životnu sredinu i lokalnu kulturu, istovremeno pomažući stjecanju zarade, otvaranju novih radnih mjesta za domicilno stanovništvo i zaštiti lokalnih ekosustava (Stefanović i Glavni je cilj održivog turizma, objašnjava Beljanski, turistima omogućiti uživanje i stjecanje znanja o prirodnim, povijesnim i kulturnim karakteristikama jedinstvenog okruženja, uz očuvanje integriteta mjesta i poticanje ekonomskog razvoja i dobrobiti lokalne zajednice (Beljanski, 2018, str. 38).</s><s>Održivi razvoj ne smije nikako zaustaviti razvoj turizma, već omogućiti njegov razvoj tako da turisti vide i dožive ono što žele, ali da tom prilikom ne unište ono što ih je privuklo.</s><s>Njegova suština svodi se na minimiziranje, odnosno ublažavanje i neutraliziranje negativnih te maksimiziranje i poticanje pozitivnih utjecaja turizma na okruženje i raspoložive resurse (Maksin-Mićić, 2.1.2 Principi održivog turizma</s>\n<s>Kako bi ciljevi održivog turizma dali rezultate na razini konkretnih centara i regija, neophodno je pridržavati se određenih osnovnih principa koji predstavljaju okvir i uputstvo za praktično djelovanje.</s><s>Prvi i osnovni princip održivog turizma je da sadašnje generacije trebaju uvažavati pravo budućih generacija da, u istoj ili većoj mjeri, zadovoljavaju svoje turističke potrebe i razvijaju turizam, istovremeno osiguravajući svoju egzistenciju (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str. 49).</s><s>Sličnog mišljenja je i Liu, koji navodi da održivi razvoj turizma zadovoljava potrebe sadašnjih turista i regija domaćina, istovremeno štiteći i povećavajući mogućnosti za budućnost (Liu, 2003, str. 460).</s><s>Dakle, potrebu za putovanjem prema koncepciji održivog razvoja treba zadovoljiti na takav način da se budućim ljudskim generacijama omogući zadovoljenje njihovih potreba barem u istoj mjeri u kojoj to čine i sadašnje generacije.</s><s>Drugi princip na kojem se treba temeljiti održivi turizam je neophodnost usklađivanja interesa između subjekata koji se zalažu za strogu zaštitu životne sredine i reduciranje turističkog prometa, turističke privrede i državnih tijela, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta života lokalne zajednice (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str. 49).</s><s>Potrebno je razviti oblik turizma koji ne uznemirava i ne narušava svakodnevni život stanovništva na turističkoj destinaciji (Dumbrăveanu, 2007, str. 78).</s><s>S obzirom na to da između turističkih subjekata, bilo da pripadaju turističkoj ponudi ili turističkoj tražnji, može doći do suprotstavljenih interesa, jako je bitno da se održivi turizam zasniva na odgovornosti svih sudionika turističkog prometa prema prirodnoj sredini i sociokulturnim osobitostima lokalne sredine.</s>\n<s>Treći princip održivog turizma odnosi se na razvoj turizma koji se treba ostvarivati na način koji osigurava racionalno korištenje prirodne sredine i kulturnog nasljeđa, afirmaciju autentičnih i specifičnih vrijednosti određenog područja, duh i tradiciju lokalnog stanovništva nekog mjesta (Ilić, Stamenković i Conić, 2014, str. 49-50).</s><s>Potrebno je, dakle, poštovati sociokulturnu autentičnost zajednica domaćina, čuvati njihovu izgrađeno i živo kulturno nasljeđe i tradicionalne vrijednosti te doprinijeti međukulturalnom razumijevanju i toleranciji (UNWTO, 2013, str. 18) Navedeni principi predstavljaju osnovna uputstva za razvoj održivog turizma.</s><s>Njihovom primjenom mogu se promijeniti etički stavovi i ponašanje svih sudionika turističke djelatnosti kao preduvjet za ostvarivanje koncepcije održivog turizma.</s><s>2.2 Pojam turističke destinacije</s>\n<s>Etimološko određenje pojma „destinacija“ (lat. destinacio – određenje; destinare odrediti), u kontekstu turističke ponude, ukazuje da se radi o prostornom odredištu (Vujović, Cvijanović i Štetić, 2012, str. 100).</s><s>Izraz „turistička destinacija“ u svom porijeklu je tipičan geografski pojam i podrazumijeva se kao dio geografskog prostora (Żemła, 2016, str. 2).</s><s>Nešto širu definiciju turističke destinacije daje Popesku koji navodi da destinacije zaokupljaju pozornost jer motiviraju kretanje turista i zapravo, predstavljaju područja u kojima se stvara većina turističkih proizvoda (Popesku, 2011, str. 25).</s><s>Još širu definiciju od ove iznose Koščak i O’Rourke koji turističku destinaciju definiraju kao geografsko područje ili prostornu cjelinu koja ima svoje turističke atrakcije i koja je u stanju ponuditi turistima iskustvo pružanjem svojih turističkih proizvoda i Križman Pavlović promatra turističku destinaciju kao turistički organiziranu i tržišno prepoznatljivu prostornu jedinicu koja skupom svojih turističkih proizvoda potrošačima nudi cjelovito zadovoljenje turističke potrebe (Križman Pavlović, 2008, str. 58).</s><s>U posljednje vrijeme turističke destinacije se sve više sagledavaju „kao složeni sustavi u kojima se kreiraju različite vrijednosti za turiste“ (Mašić, Muhi, Nešić i Jovanović, 2017, Postoje različiti tipovi turističkih destinacija za koje je potrebno formulirati politiku koja odgovara prirodi destinacije.</s><s>U tom smislu, Popesku ističe da se turističke destinacije definiraju u formalnim okvirima na osnovi odgovarajuće političke jurisdikcije – nacija ili zemlja, makroregija, provincija ili pokrajina, grad ili jedinstveni lokalitet kao što je nacionalni park, povijesno mjesto ili spomenik (Popesku, 2011, str. 26).</s><s>Imajući u vidu ekonomski odnosno marketinški pristup, turistička destinacija je puno više od samog geografskog područja.</s><s>Popesku ovdje pod turističkom destinacijom smatra raznovrsnost proizvoda, usluga, prirodnih resursa, stvorenih elemenata i informacija koje su u stanju da u određeno mjesto privuku određeni broj turista (Popesku, 2011, str. 26).</s><s>Sa stanovišta turističke tražnje, turisti mogu imati različite pretpostavke o destinaciji i koristima koje ona pruža, u skladu sa svojom kulturom, sustavom vrijednosti i društvenoekonomskim statusom.</s><s>Različite komponente turizma povezuju se u skladu s motivima, očekivanjima i prioritetima turista pa se na osnovi toga turistička destinacija može definirati i kao skup iskustava koje je stekao turist.</s><s>Ukupno turističko iskustvo o destinaciji uključuje i aktivnosti turističkih poduzeća, javnih organizacija i posrednika te razvoj specifičnih aktivnosti i programa (Popesku, 2011, str. 27).</s><s>Sva ova razmatranja oko definiranja turističke destinacije navode na zaključak da je destinacija relativno nejasan pojam koji ne može biti unaprijed definiran te da upravo zbog toga razumijevanje, planiranje, analiza, upravljanje i kontrola razvoja destinacije zahtijevaju sustavni i interdisciplinarni pristup.</s>\n<s>Kao osnovne elemente koji privlače posjetitelje na odredište i koji zadovoljavaju njihove potrebe po dolasku, Svjetska turistička organizacija navodi sljedeće: atrakcije, usluge, pristupačnost, imidž, cijena i ljudski resursi (UNWTO, 2007, str. 1).</s><s>Dakle, prisustvo i kvaliteta ovih elemenata će utjecati na odluke posjetitelja o putovanju.</s><s>Slika 1: Osnovni elementi turističke destinacije Atrakcije su često u fokusu pažnje posjetitelja i mogu biti početna motivacija turistima da posjete destinaciju.</s><s>One se mogu razvrstati na: prirodne (plaža, planine, parkovi), izgrađene (jedinstvene građevine poput Eifellovog tornja, religiozne građevine i sl.) i kulturne (muzeji, kazališta, galerije itd.) (UNWTO, 2007, str. 1).</s><s>Još jedan u nizu razloga zbog kojeg se turisti opredjeljuju za određenu destinaciju je spektar usluga koji podržava boravak posjetitelja u toj destinaciji, a koje se vezuju uz usluge osnovne infrastrukture (komunalne usluge, javni prijevoz i prometna infrastruktura, izravne usluge posjetiteljima (smještaj, objekti za rekreaciju, vodiči, ugostiteljski i prodajni objekti itd.).</s>\n<s>Pristupačnost podrazumijeva dostupnost destinacije velikom broju ljudi putem cestovnog, zračnog, željezničkog ili morskog prometa.</s><s>Vizni režim, granični prijelazi i posebni uvjeti za ulazak trebali bi se smatrati dijelom dostupnosti odnosno nedostupnosti destinacije.</s>\n<s>Imidž destinacije je neophodan za privlačenje turista.</s><s>Nije dovoljno imati samo dobre atrakcije i usluge, već je potrebno i raditi na promociji imidža destinacije pomoću različitih sredstava (turistički mediji, elektronski marketing i sl).</s><s>Odluka turista za posjet određene destinacije može biti zasnovana i na faktoru cijene (koja obuhvaća sve troškove, počevši od troškova prijevoza do i od destinacije pa preko troškova na terenu – smještaj, prehrana, atrakcije i razgledanje), ali i na drugim ekonomskim pokazateljima kao što je valutni tečaj.</s><s>Ljudski resursi, odnosno dobro obučena radna snaga u turizmu i stanovnici koji su spremni za rad u turizmu i koji su svjesni koristi i odgovornosti razvoja turizma, predstavljaju neophodne elemente učinka turističke destinacije i njima je potrebno upravljati u okviru strategije destinacije (UNWTO, 2007, str. 2).</s><s>Kako bi se postigla kvalitetna ponuda određene turističke destinacije, potrebno je povezati prethodno navedene elemente turističke destinacije jer samo njihovim povezivanjem može se govoriti o potpunom i kvalitetnom turističkom proizvodu.</s><s>2.2.2 Upravljanje turističkom destinacijom Koščak i O’Rourke doživljavaju upravljanje turističkom destinacijom kao kontinuirani, dugoročni i ciljani proces (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 4).</s><s>Upravljanje turističkom destinacijom predstavlja koordinirano upravljanje svim elementima turističke destinacije na osnovi strategijskog pristupa kojim se povezuju sve bitne komponente turističke OSNOVNI ELEMENTI TURISTIČKE DESTINACIJE</s>\n<s>resursi destinacije (Popesku, 2011, str. 109).</s><s>Podrazumijeva suradnju kroz snažno partnerstvo između privatnog i javnog sektora, posebno lokalne zajednice, na osnovi zajedničke vizije.</s>\n<s>Prednosti efektivnog upravljanja turističkom destinacijom su (Popesku, 2011, str. 108): • Osiguranje konkurentske prednosti koja se mora zasnivati na jakom i jedinstvenom pozicioniranju na osnovi ponude različitog tipa iskustava u odnosu na druge destinacije, ali i na isporuci iskustava odlične kvalitete uz superiornu vrijednost u odnosu na uloženi novac; • Osiguranje održivosti turizma koje podrazumijeva održavanje integriteta životne sredine i sprječavanje društvenih i kulturnih konflikata; • Širenje efekata turizma nastalih potrošnjom turista i ostvarene koristi kroz podršku razvoju proizvoda i usluga vezanih za lokalnu zajednicu, podršku ruralnom turizmu, unaprjeđenje razvoja malih preduzeća i sl.; • Rast prihoda od turizma na osnovi povećanja dužine boravka turista, povećanja prosječne potrošnje turista i sl.; • Izgradnja snažnog identiteta brenda na osnovi stalnog isporučivanja superiorne vrijednosti čime se povećava lojalnost brendu i broj boravaka lojalnih turista.</s>\n<s>2.2.3 Funkcije destinacijskog menadžmenta Prema Vraniću, osnovne funkcije destinacijskog menadžmenta su: funkcije planiranja, funkcije organiziranja i funkcije kontrole (Vranić, 2016, str. 8).</s><s>Planiranje je prva i osnovna funkcija destinacijskog menadžmenta i na nju se vezuju sve ostale funkcije upravljanja turističkom destinacijom.</s><s>Važnost planiranja u razvoju turističke destinacije ogleda se u potrebi za minimiziranjem potencijalnih nedostataka destinacije i koncepta za razvoj (Andrades Caldito, Dimanche, Vapnyarskaya i Kharitonova, 2015, str. 63).</s><s>Vranić ističe da je prilikom planiranja turističke destinacije jako bitno uzeti u obzir već postojeće planove na regionalnom i nacionalnom nivou kako bi se stvorili uvjeti u kojima bi se određene aktivnosti mogle plasirati uz što veću potporu (Vranić, 2016, str. 8).</s><s>Isti autor navodi da je pri planiranju također potrebno definirati misiju, odrediti temeljne razvojne vrijednosti i prikazati ciljeve turističke destinacije Organiziranje je sljedeća funkcija u destinacijskom menadžmentu.</s><s>Mora biti izvedena i usklađena s prethodno utvrđenim destinacijskim planom i potrebno je da bude fokusirana na ostvarenje zacrtanih ciljeva i strategija.</s><s>Ova funkcija identificira najprikladniju organizacijsku strukturu za upravljanje destinacijom koja, u suštini, zahtijeva interakciju javnog i privatnog sektora (Andrades Caldito, Dimanche, Vapnyarskaya i Kharitonova, Funkcija kontrole je usredotočena na održanje organizacije u njenoj okolini te napredak prema ostvarenju postavljenih ciljeva, a podrazumijeva detektiranje neželjenih odstupanja/nepravilnosti i uzroka koji su do njih doveli i poduzimanje korektivnih aktivnosti kojima će se neželjena odstupanja/nepravilnosti ukloniti ili barem minizirati (Križman Pavlović, 2008, str. 189).</s><s>Kako bi kontrola bila što studioznija, primjenjuju se četiri faze u njenom provođenju (Vranić, 2016, str. 11): • Postavljanje standarda prema kojima će se kasnije mjeriti stvarna ili očekivana učinkovitost);</s>\n<s>Proces globalizacije utječe na promjene, ponajprije u području informacijske tehnologije, ali i u području ekonomije i političkih dominacija.</s><s>Iako se pojam globalizacije smatra prikladnijim za područje trgovine i industrije, neminovan je njen utjecaj i na druge privredne grane, između ostalog i na turizam.</s><s>Dakle, globalizacija utječe na turističko tržište pa tako turisti mijenjaju svoje navike što se ogleda u smanjenju masovnog turizma, potrazi za novim turističkim proizvodom, segmentiranju potražnje za specifičnim proizvodima i stvaranju posebnih oblika turizma (Vujanović, Cvijanović i Štetić, 2012, Kao odgovor na masovni turizam javlja se alternativni turizam koji, u današnje vrijeme, sve više dobiva na značaju i čiji je osnovni zadatak zaštita životne sredine i unapređenje života lokalnog stanovništva.</s><s>Za ovu vrstu turizma u teoriji i praksi koriste se različiti termini kao što su: selektivni vidovi turizma, specifični oblici turizma, turizam posebnih interesa, tematski turizam, turizam niša, turizam malih formi i sl.</s><s>Neki od alternativnih oblika turizma najčešće spominjani u literaturi su: ekoturizam, kulturni turizam, turizam nasljeđa, banjski turizam, ruralni/seoski turizam (Bošković i Mihajlović, 2016; Triarchi i Karamanis, 2017) itd. koji, u brojnim slučajevima, imaju vrlo slične principe i politike, a na kraju se sve svodi na napore za očuvanje okoliša i unapređenje života lokalnog stanovništva.</s><s>Takvi vidovi turističkog prometa obično se vide i kao održivi, barem iz perspektive turističke destinacije (Stanić Jovanović, 2015, str. 67).</s><s>Rabotić definira alternativne oblike turizma kao putovanja koja imaju za cilj ostvarenje nekog posebnog interesa i uživanja u njemu, bez obzira je li to neki hobi, fizička aktivnost, zanimanje za određenu temu ili određena vrsta destinacije, odnosno atrakcije (Rabotić, 2013, str. 19).</s><s>U ovakve vidove turizma uključuju se potrošači čije je putovanje potaknuto, prije svega, željom za upoznavanjem i istraživanjem novih lokacija i autentičnih turističkih proizvoda i usluga, o čemu u velikoj mjeri i ovisi njihov izbor destinacije (Stanić Jovanović, 2015, str. 67).</s><s>Iako i neke forme masovnog turizma mogu podrazumijevati aktivnosti koje su odraz specifičnih interesa pojedinca (na primjer, bavljenje sportom tijekom standardnog ljetovanja na moru), samo putovanja koja za primarni motiv imaju takav interes (koja se, dakle, ne zadovoljavaju usputno), smatraju se selektivnim oblicima turizma (Rabotić, 2013, str. 19).</s><s>2.2.5 Pojam ekoturizma</s>\n<s>Svijest o potrebi održivog razvoja turizma proizvela je i jedan njegov novi oblik ekoturizam.</s><s>Honey definira ekoturizam kao putovanje u osjetljive, iskonske i obično zaštićena područja koja nastoje biti niskog utjecaja i (obično) malog obujma što pomaže obrazovanju posjetitelja, osigurava sredstva za zaštitu, izravno koristi ekonomskom razvoju i političkom osnaženju lokalnih zajednica i potiče poštovanje različitih kultura i Ekoturizam, dakle, predstavlja podvrstu održivog turizma i odnosi se na turističke aktivnosti u ruralnim i pustinjskim područjima koja razvijaju direktnu korist u pogledu očuvanja njihovih prirodnih resursa i dobrobiti (Green City Trips, 2015).</s><s>Uz godišnji rast od 5% u svjetskim razmjerama, što predstavlja 6% svjetskog bruto proizvoda, kao i 11,4% potrošnje, ekoturističko tržište zaslužuje posebnu pažnju (Rajović i Bulatović, 2015, str. 84).</s><s>Ekoturizam, dakle, u svjetskim razmjerima postaje jedan od najpopularnijih vidova odmora.</s>\n<s>U brojnim slučajevima, ekoturizam (ali i kulturni i avanturistički turizam) razvio se u regijama koje su geografski periferne, ruralne ili obalne prirode i imaju niži stupanj socioekonomskog razvoja od zemlje u kojoj se nalaze (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 3).</s><s>Udaljenost i ono što bi društvo shvatilo kao nerazvijenost, imaju tendenciju takve destinacije učiniti atraktivnima posjetiteljima koji traže prirodnija i autentičnija iskustva.</s><s>Ekoturizam uključuje raznovrsne aktivnosti poput putovanja kroz planinu ili džunglu, posjet specifičnim ekosustavima (prašume, koraljni grebeni, habitati), promatranje životinjskog svijeta (ptice, delfini, kitovi, gorile) i safari ture (Rabotić, 2013, str. 32).</s><s>Koščak i O’Rourke smatraju da je, u cilju osiguranja održivog razvoja i izbjegavanja problema prekomjernog turizma, od izuzetne važnosti primjena koncepta turističkog nosivog kapaciteta (engl.</s><s>Carrying capacity method) čija se bit ogleda u osiguranju da turisti privučeni određenom destinacijom nemaju štetan utjecaj na kulturne ili prirodne lokalitete, da prenatrpanost ne dovede do nezadovoljstva posjetilaca te da se lokalni ljudi ne ponašaju neprijateljski prema svojim „gostima“ (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 7).</s><s>Ekoturizam je definiran kroz svoje rezultate u održivom razvoju: zaštita prirode, obrazovanje posjetitelja o održivosti i stvaranje koristi za lokalno stanovništvo.</s><s>Svaka od tih funkcija važna je za ukupan uspjeh ekoturizma i sve zajedno pomažu razriješiti konflikte u vezi s tenzijom koja, inače, postoji između eksploatacije resursa i potrebe za njihovom zaštitom.</s><s>Istinski ekoturizam može biti održiv samo onda kada se prirodni resursi koriste tako da ih i buduća pokoljenja mogu koristiti i u njima uživati (Rabotić, Pod ekoturizmom se podrazumijeva i ruralni turizam.</s><s>Jednu od prvih definicija ruralnog turizma predložila je Europska komisija 1986. godine: „Seoski turizam je širok pojam koji uključuje ne samo poljoprivredni turizam ili agroturizam – smještaj koji nude poljoprivrednici – već i sve turističke aktivnosti u ruralnim područjima“ (Community action in the field of tourism: Commission communication to the Council transmitted on 31 January 1986, 1986, str. 10).</s><s>Razvoj seoskog turizma se zasniva na malim smještajnim kapacitetima, najčešće obiteljskim objektima i raznovrsnom socijalnom strukturom kojima je turizam generator dopunskih prihoda (Jovanović, 2015, str. 20).</s><s>Ruralni turizam se, također, može interpretirati kao alternativna vrsta turizma s održivim ciljevima.</s><s>Naime, sociokulturno ili prirodno ruralno turističko okruženje predstavlja alternativu mjestima u kojima žive turisti, a oni zauzvrat pokušavaju iskusiti pozitivne i edukativne učinke takvih posjeta (Garau, 2015, str. 6413).</s><s>Također, bitno je napomenuti da u nerazvijenim ruralnim sredinama turizam predstavlja aktivnost koja stvara nove mogućnosti, za razliku od tradicionalnih sektora poput poljoprivrede (Koščak i O’Rourke, 2020, str. 6).</s><s>U seoskom turizmu prepliću se ekonomija, lokacija i povijest, a tu su još i proizvodnja ekološke i zdrave hrane, kontakt s prirodom, kulturnom baštinom i načinom tradicionalnog života stanovništva koji lokalnim obiteljima osigurava prihod i socijalnu dobrobit (Jovanović, 2015, str. 121).</s>\n<s>Grad Bihać se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, administrativno pripada entitetu Federacije BiH i predstavlja privredno, administrativno i kulturno sjedište Unsko-sanskog kantona.</s><s>Graniči s općinama Cazinom, Bosanskom Krupom, Bosanskim Petrovcem i Drvarom u Bosni i Hercegovini, te općinama Donjim Lapcem, Korenicom i Slunjem u Republici Hrvatskoj.</s><s>Površina općine Bihać iznosi 900 km², što Slika 2: Geografski položaj opštine Bihać Izvor: Wikipedia.org, 2020</s>\n<s>Reljef općine Bihać je raznolik i najvećim dijelom ga čine polja, brežuljci i srednjeplaninsko zemljište.</s><s>Prosječna nadmorska visina iznosi 231 m. Veći dio teritorija općine lociran je na terenima do 600 metara nadmorske visine dok je njen manji dio lociran u planinskom i brdsko-planinskom pojasu s nadmorskim visinama i preko 900 metara (Općina Bihać, 2014).</s>\n<s>Prometno-geografski položaj općine Bihać je izuzetno povoljan, s obzirom na to da se općina nalazi na pravcu osnovnih koridora Zapadna Europa – Mediteran – Bliski istok.</s><s>Preko područja općine Bihać prolazi niz međunarodnih i magistralnih putnih pravaca koji ovo područje povezuju sa širim okruženjem.</s><s>Općina Bihać je smještena neposredno uz granicu s Republikom Hrvatskom, a udaljenost od Zagreba i zračne luke Zagreb je 150 km i dalje autoputem za Ljubljanu, Beč i druge zapadno-europske centre.</s><s>Od Rijeke i međunarodne morske luke udaljena je 170 km.</s><s>Željeznička pruga Zagreb-Split također prolazi područjem općine Bihać, povezujući Dalmaciju sa zapadnim dijelom Balkana.</s><s>Transverzalni željeznički pravac Bihać-Bosanski Novi povezuje savski razvojni pravac s Bihaćem i USK-om.</s><s>S glavnim gradom BiH-a Sarajevom povezan je željezničkim i magistralnim putem, a udaljenost je 330 km.</s><s>Vrlo važan dijagonalni putni pravac, čija je realizacija u pripremi, preko Bihaća i Sarajeva povezivat će Zapadnu Europu s Bliskim istokom što će pozitivno djelovati na postojeći, vrlo povoljan prometno-geografsko položaj (Grad Bihać, 2020a).</s>\n<s>3.2 Prirodne turističke vrijednosti grada Bihaća Prirodne privlačnosti nekog kraja čine fizičko-geografski elementi sredine.</s><s>U njih se ubrajaju: reljef, klima, hidrografski elementi, biljni i životinjski svijet, a svi zajedno čine osnovu razvoja održivog turizma općine Bihaća.</s><s>3.2.1 Geomorfološke karakteristike</s>\n<s>Reljef kao kompleks geomorfoloških pojava značajan je element atraktivnosti turističkog odredišta.</s><s>Svojim različitim morfološkim oblicima utječe na klimu, hidrografske uvjete, biljni i životinjski svijet, rasprostranjenost stanovništva, kao i na načine života u pojedinim geografskim sredinama.</s>\n<s>Morfološka struktura opštine Bihaća je vrlo povoljna.</s><s>Pejzaž je izrazito živopisan s atraktivnim područjima koja bi trebala imati značajnu ulogu u budućem turističkoprivrednom razvoju.</s><s>Ovom doprinosi i izrazita diferenciranost hipsometrijske strukture bihaćkog područja.</s>\n<s>Reljef bihaćke općine je raznolik.</s><s>Čine ga najvećim dijelom polja (Bihaćko polje), uz dolinu rijeke Une i njenih pritoka, zatim blago brdovito zemljište i visoravni te planinski dio Plješevice i Grmeča koji pripadaju Dinarskom planinskom masivu.</s><s>Nadmorska visina na kojoj grad leži je 231 m, a veći dio teritorija općine je lociran na područjima do 600 metara nadmorske visine dok je njen manji dio lociran u planinskom i brdsko-planinskom pojasu s nadmorskim visinama i višim od 900 m.</s>\n<s>Općinsko područje s litološko čistim krečnjacima gornje krede, tipično je kraško područje, bez stalnih površinskih vodnih tokova.</s><s>Od Bihaća nizvodno uz rijeku Unu, na desnoj obali su u hidrološkom pogledu slabo vodopropusne stijene masivnih dolomita, s platoom na 370 metara nadmorske visine (Općina Bihać, 2010).</s><s>3.2.2.</s><s>Klimatske karakteristike</s>\n<s>Područje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je raznovrstan zbog utjecaja zračnih masa iz susjednih i daljih područja.</s><s>Ljeta su topla i suha, zime hladne s puno padalina.</s><s>Godišnji prosjek padalina je 1327 l/m², a prosječna mjesečna temperatura iznosi U cjelosti gledano, klima općine Bihać je povoljna.</s><s>Odlikuje se umjerenom vlažnošću, umjerenim temperaturama, znatnim osunčanjem i bez jakih olujnih vjetrova, što vrlo povoljno djeluje na razvoj proizvodnje hrane, turizma, sporta, rekreacije i sl. (Općina 3.2.3 Hidrografske karakteristike</s>\n<s>Opština Bihać je bogata vodom, tj. izvorima, potocima i rijekama.</s><s>Osnovni vodotok u ovom području je rijeka Una i njena pritoka Unac.</s><s>Ukupna dužina vodotoka rijeke Une na općinskom prostoru iznosi 80 km.</s><s>Ukupna slivna površina Une iznosi oko 10.000 km².</s><s>Od ukupne površine sliva 25% zahvaćaju izrazito karstificirana područja.</s><s>Skoro kompletan sliv Unca do ušća Une je izrazit karst, tako da ovaj vodotok do ušća u Unu u Martin Brodu nekoliko puta ponire i ponovno izvire (Općina Bihać, 2010).</s><s>Rijeka Una je na cijelom svom toku formirala brojne prirodne fenomene pa se smatra jednom od najljepših i najatraktivnijih rijeka u Europi.</s><s>Ime rijeke Une nastalo je od latinske riječi una – jedina, a taj naziv su joj dali drevni Rimljani.</s><s>Ona se izdvaja od ostalih rijeka po tome što obiluje brojnim sedrenim oblicima i sedrom te se zasniva na istom fenomenu koji je Plitivička jezera uvrstio među svjetske prirodne vrijednosti (Općina Bihać, 2010).</s><s>Una na svom toku stvara brojne vodopade među kojima su najpoznatiji vodopadi kod Martin Broda i vodopad Štrbački buk – s nekoliko vodopada, od kojih je najviši visok 25 metara (Panacomp Wonderland Travel, 2020).</s><s>Putovanje rijekom Unom pruža bogate vizure na tirkiznu površinu rijeke protkane zelenim adama.</s><s>Značajnu hidrogeološku osobitost bihaćke općine čine termomineralne vode banje Gata Ilidža čiji se termalni izvori temperature kreću u intervalu od 25-38ºC.</s><s>Ova banja koristi zemnoalkalnosulfatnu vodu koja liječi brojne bolesti pa ju je potrebno značajnije koristiti u zdravstveno-rekreativne svrhe.</s><s>Po kvaliteti i sastavu vode ove banje se mogu usporediti s vodama poznate banje Baden Baden u Njemačkoj (Alagić, 2000, str. 127).</s><s>Osim toga, na ovom području postoji i izvorište izuzetno kvalitetne mineralne vode za piće, a takva voda postoji i na području Orašca i Ćukova kod Kulen-Vakufa.</s><s>3.2.4 Biogeografske karakteristike</s>\n<s>Biljni i životinjski svijet predstavljaju važne faktore koji privlače i usmjeravaju turiste na određena geografska područja.</s><s>Značaj biljnog i životinjskog svijeta nekog prostora ogleda se u bogatstvu i raznovrsnosti koji doprinose oblikovanju fizionomije pejzaža.</s><s>Bogatstvo vrsta divljači u šumama i riba u vodama ne samo što uljepšava i čine određeno područje zanimljivim, već pruža mogućnost za lov i ribolov, fotografiranje, istraživanje, brigu za njihovo održanje i druge aktivnosti (Ružić i Demonja, 2013, str. 52).</s><s>Također, šume i šumsko zemljište čine važnu prirodnu atrakciju koja može biti važan činitelj seoskog turizma.</s>\n<s>Općinsko područje Bihaća uglavnom pokrivaju šume hrasta kitnjaka i graba te šume bukve i jele.</s><s>Na uskim potezima uz rijeku Unu su šume kitnjaka i crnog graba.</s><s>Jugozapadno od Bihaća je uski pojas sjeverozapadno dinarske visokoplaninske vegetacije s uskolisnatom šašikom.</s><s>Može se reći da ovo područje posjeduje kvalitetno šumsko bogatstvo.</s><s>Ukupna površina šuma na teritoriju općine Bihać iznosi 52.527 ha što omogućuje visoku kvalitetu zdravog življenja na ovom području (Općina Bihać, 2014).</s><s>3.3 Antropogene turističke vrijednosti grada Bihaća Društveni faktori relevantni za razvoj održivog turizma su objekti, događaji i manifestacije u prostoru za koje se može vezati pažnja turista.</s><s>Ružić i Demonja također navode da je prostor privlačan ukoliko posjeduje određene društvene atrakcije kao što su: spomenici kulture, narodna kultura, stanovanje i prehrana, narodni običaji i seoska materijalna kultura sa starim zanatima, proizvodima, suvenirima, kulturne ustanove i priredbe te zabavne, sportske i privredne manifestacije (Ružić i Demonja, 2013, str. 55).</s><s>Za razliku od prirodnih, koji pogoduju razvoju rekreativnih vrsta turizma, antropogene turističke vrijednosti potiču kulturna i manifestacijska turistička kretanja.</s><s>One neminovno uvjetuju kraći boravak turista, a njihov posjet i organizacija nisu vremenski uvjetovane.</s><s>Zahvaljujući njima, turistički promet se može nesmetano odvijati tijekom cijele godine i koristiti za produženje turističke sezone u odgovarajućim centrima i regijama.</s><s>3.3.1 Kulturno-povijesno nasljeđe i spomenici kulture Na teritoriju Bihaća nalaze se brojni kulturno-povijesni spomenici koji svjedoče o prošlosti ovog kraja.</s><s>Neki od najznačajnijih kulturno-povijesnih spomenika su: Kapetanova kula, Džamija Fethija, Crkva sv. Antuna, Kameno turbe i dr. Na području Bihaća također se nalazi više srednjevjekovnih gradova od kojih se izdvajaju: Sokolačka kula, Orašac, Havala i Ostrovica u Kulen Vakufu.</s><s>Ovi srednjovjekovni gradovi, zajedno s kulturno-povijesnim spomenicima, upotpunjuju turističku ponudu čitave općine, a koncept održivog turizma ovog područja čine još privlačnijim.</s><s>Crkva sv. Antuna građena je krajem XIX. stoljeća, a završena 1894. godine u stilu zapadnoeuropskog eklekticizma.</s><s>Uz toranj crkve je i veliki kameni sarkofag, ukrašen kamenom plastikom i heraldikom.</s><s>Smatra se da je sagrađena na lokaciji gdje je i bila jedna od porušenih srednjovjekovnih bihaćkih crkava.</s><s>Tijekom bombardiranja u II. svjetskom ratu crkva je bila devastirana, a od nje je ostao sačuvan samo gornji dio zidova Slika 4: Crkva sv. Antuna</s>\n<s>Fethija džamija je jedina europska islamska bogomolja u gotičkom stilu.</s><s>Najočuvanija je sakralna građevina na ovim prostorima.</s><s>Sagrađena je prvobitno kao crkva sv. Antuna Padovanskog krajem XIII. i početkom XIV. stoljeća.</s><s>Dolaskom Osmanlija na ove prostore i osvajanjem posljednje utvrde u Pounju – Bihaća (1592. god.), crkva se preuređuje u glavnu džamiju u gradu i dobiva naziv Fethija (u prijevodu – osvojena) Slika 5: Fethija džamija</s>\n<s>Kameno turbe potječe iz vremena austrougarske vladavine u Bihaću.</s><s>Točno vrijeme njegove izgradnje nije poznato, ali pretpostavlja se da je nastalo odmah nakon ustoličenja nove austrougarske vlasti.</s><s>Postoji nekoliko legendi o njegovom nastanku i o tome tko je zapravo sahranjen u njemu.</s>\n<s>O Kapetanovoj kuli postoji nekoliko legendi.</s><s>Ona najpopularnija, koja je jednim dijelom utemeljena na povijesnim činjenicama, kaže da je Bihaćka utvrda – Kapetanova kula spasila život ugarsko-hrvatskom kralju Beli IV. od tatarskih konjanika.</s><s>U znak svoje zahvalnosti Bela IV. je proglasio Bihać slobodnim kraljevskim gradom.</s><s>Danas je Kapetanova kula Muzej USK-a u kojem se mogu pronaći rijetki eksponati iz vremena japodskih plemena.</s>\n<s>3.3.2 Smještajni kapaciteti u gradu Bihaću Smještajni kapaciteti grada Bihaća predstavljaju jedan od ključnih nositelja turističke ponude.</s><s>U sljedećoj tablici prikazano je kretanje broja kreveta u općini Bihać, USK i Tablica 2: Kretanje broja kreveta na području općine Bihać, USK i FBiH Izvor: Federalni zavod za statistiku, 2020 Broj ležaja</s>\n<s>Slika 8: Grafički prikaz kretanja broja ležaja na području Bihaća Izvor: Federalni zavod za statistiku, 2020 Prema tabličnom prikazu očito je kako dolazi do porasta smještajnih kapaciteta na području grada Bihaća.</s><s>Tako je u Bihaću u 2019. godini bilo ukupno 787 kreveta (hoteli/moteli, domaćinstva i ostalo), a postotak popunjenosti kapaciteta na godišnjem nivou iznosio je 17,87%.</s><s>Prosječan broj noćenja po dolazku u USK u 2019 godini bio je Promet po vrstama ugostiteljskih objekata za 2005. – 2011. godinu bilježi očit rast, osim za kategoriju kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata koja bilježi pad.</s><s>Tablica 3: Promet po vrstama ugostiteljskih objekata (KM) Ugostiteljski</s>\n<s>3.4 Razvijeni vidovi održivog turizma u Bihaću Turizam kao djelatnost nosi sa sobom brojne ekološke posljedice po prirodu koja predstavlja osnovu njegovog razvoja.</s><s>U vezi s tim, u svijetu i kod nas su se razvili oblici održivog turizma koji ima za cilj poštivanje životne sredine, a razvojem novog, održivog turizma, javljaju se i „novi turisti“.</s><s>Takvi turisti svoje turističke potrebe više ne zadovoljavaju upražnjavanjem pasivnog odmora uz usputno dobivanje osnovnih informacija o sadržajima destinacije, već su u potrazi za intenzivnijim događanjima i doživljajima, avanturama, „autentičnim“ iskustvima i dubljim saznanjima (Krivošejev, Na području Bihaća su već potvrđeni neki oblici održivog turizma.</s><s>Važniji među njima su: seoski, ekoturizam, sportsko-rekreativni, avanturistički, kulturni i manifestacijski turizam.</s>\n<s>Grad Bihać, zahvaljujući netaknutoj prirodnoj ljepoti, rijeci Uni, kulturno-povijesnoj baštini, ima odlične uvjete za razvoj seoskog turizma.</s><s>Glavna turistička atrakcija u ruralnom turizmu općine Bihać su ekosela, odnosno seoska domaćinstva koja se nalaze uz rijeku Unu, ali i u okolini Nacionalnog parka Una.</s><s>Arhaični izgled sela u Bihaću čuva duh starog vremena i približava neka davna vremena i način života svim turistima koji ih posjete.</s><s>Ono što vrijedi spomenuti jest to da su brojna domaćinstva svoje domove pretvorila u oaze za sve ljubitelje tradicionalne domaće hrane, čistog zraka, čiste prirode, izvorske vode, slikovitih pejzaža i nezaboravnog doživljaja iskonske prirodne ljepote.</s><s>Vrijednost ovih turističkih antropogenih vrijednosti očituje se u izgledu tih naselja koja i danas održavaju duh prošlog vremena.</s><s>Mnoga etnodomaćinstva, pored smještajnih, nude i rekreativne sadržaje, kao što su: rafting, ribolov, biciklizam, jahanje konja, planinarenje 3.4.2 Ekoturizam</s>\n<s>Prirodne potencijale za razvoj ekoturizma na ovom području čine vodotok rijeke Une i Unca na potezu od izvorišta do Ripča (stupanj zaštite I-IV), kaskade i slapovi u Martin Brodu, Veliki Milančićev buk, Jalak, srednji i donji buk i drugi; dio vodotoka, slapovi u Ripču; Crno vrelo na rijeci Uncu; Štrbački buk na Uni kod Kestenovca; prašumsko područje „Plješevica“; dolina rijeke Une od Ripča do Bosanskog Novog (stupanj zaštite II-IV); Vrelo Ostrovica u Kulen Vakufu, a najznačajniji je NP Una koji se gotovo u cijelosti prostire na teritoriju grada Bihaća i predstavlja jedan od triju nacionalnih parkova u BiH.</s><s>Svi oni zajedno čine spoj vrijednih prirodnih rijetkosti, raznolikog i očuvanog prirodnog pejzaža jedinstvene ljepote, ekološki su čisti i zdravi, bez „prljave industrije“.</s><s>3.4.3 Sportsko-rekreativni i avanturistički turizam Sportsko-rekreativni turizam su boravak i odmor zasnovani na sportsko-rekreativnim i zabavnim aktivnostima u prirodi kao što su: trčanje, šetnje, izleti, vožnja biciklom, sanjkanje, klizanje, plivanje, jahanje, veslanje, tenis, stolni tenis, odbojka, rukomet, nogomet, košarka i sl.</s><s>Ovaj vid turizma povezan je s prirodom i njenom održivošću jer se u njenim predjelima i organizira.</s>\n<s>Od sportsko-rekreativnih aktivnosti u Bihaću zastupljeni su izleti, pješačenje, biciklizam, ronjenje, ribolov, rafting, vožnje kajakom i kanuom, penjanje po uređenom penjalištu, spuštanje konopcem, špiljarenje, sudjelovanje u sportskim manifestacijama kao što su Unski susreti, Sportska manifestacija posvećena danu grada i mnoge druge.</s><s>Osim navedenih, važne su i pasivne aktivnosti kao što su relaksacija u prirodi, promatranje ptica, fotografiranje i sl.</s>\n<s>Avanturistički turizam je oblik turizma koji se može svrstati i u održivi oblik turizma jer pored toga što obuhvaća fizičku aktivnost i kulturnu razmjenu, on je povezan s prirodom i njenom zaštitom.</s><s>Oblici avanturističkog turizma su: pješačenje, višednevno pješačenje, biciklističke ture itd.</s>\n<s>Od avanturističkih vidova turizma u Bihaću mogućnost razvoja ima speleoturizam.</s><s>Najpoznatije, ali i nedovoljno istražene pećine na području grada Bihaća su: Kostela pećina, Velika pećina, Hodžina pećina, Sedrena pećina.</s><s>Navedene, još neistražene, pećine u Bihaću u mnogo čemu su zanimljive speleolozima, turistima, izletnicima.</s><s>Bihać raspolaže kvalitetnim terenima za planinski biciklizam.</s><s>Planine Plješevice, Grmeča, Osječenice i Klekovače predstavljaju pravi izazov za sve posjetitelje.</s><s>Na strminama, padinama i šumama ovih planina organizirane su brojne biciklističke ture za sve one koji vole izlet u nepoznato.</s><s>Biciklističke i planinarske staze su uređene, a prilazni putevi su funkcionalni.</s>\n<s>U Bihaću je vrlo razvijeno i zračno jedriličarstvo pa se tako na aerodromu „BihaćGolubić“ mogu iznajmiti letjelice i oprema, ali i dobiti usluga obuke koju pruža osposobljen nastavni kadar.</s><s>Zračne struje u Bihaću mogu podignuti ozbiljnije poklonike jedriličarstva na visine svjetskih rekorda dok oni manje zahtjevni mogu zadovoljiti svoje adrenalinske potrebe i panoramskim letovima u malim sportskim avionima (Bihać jedinstvena priroda – bogata povijest, 2010, str. 18).</s><s>3.4.4 Kulturni turizam</s>\n<s>Kulturni turizam se obično definira kao poseban oblik održivog turizma i podrazumijeva „posjet osoba izvan domaće zajednice koje su potpuno ili djelimično motivirane interesom za povijesne, umjetničke, znanstvene ili druge ponude vezane uz životni stil kulturno nasljeđe koje nudi zajednica, regija, grupa ili institucija“ (Hadžić, 2005; prema: Krivošejev, 2014).</s>\n<s>Kulturni turizam grada Bihaća motiviran je potrebom turista da posjete kulturne sadržaje grada.</s><s>Ti sadržaji su svakodnevni život seoskog stanovništva, a oni uključuju festivale i druge kulturne i umjetničke programe koji omogućavaju upoznavanje, razumijevanje i poštovanje lokalne kulture.</s>\n<s>Ovaj prostor je i u kulturno-povijesnom smislu područje koje obiluje bogatim nasljeđem arheoloških nalazišta i povijesnih spomenika.</s><s>Poseban položaj tog prostora na tranzitnom pravcu prema moru doveo ga je u prošlosti pod utjecaje brojnih kultura, otkuda potječu bogata arheološka nalazišta, ostatci srednjovjekovnih utvrda i sakralnih objekata različitih vjera i kultura.</s><s>Tako se na području grada Bihaća nalaze brojni kulturno-povijesni spomenici koji predstavljaju svjedočanstva povijesti, odnosno prošlosti ovog područja i koji doprinose razvoju kulturnog turizma.</s><s>Kulturni turizam obuhbvaća i religiozni turizam koji se fokusira na turistička putovanja s ciljem zadovoljenja religijskih potreba.</s><s>Na području Bihaća postoje mnogobrojne crkve i džamije koje pružaju osnovu za razvoj ovog vida turizma.</s>\n<s>Grad Bihać kao političko, sveučilišno, privredno, turističko, sportsko te svako drugo središte USK-a, svakako predstavlja i glavno kulturno ishodište ovog dijela BiH.</s><s>Organizatori manifestacija na području grada Bihaća su uglavnom lokalna turistička organizacija i lokalna samouprava.</s><s>Organiziranje manifestacija je motivirano stvaranjem atrakcija koje će privući goste i skrenuti pažnju na grad u kojem se organiziraju.</s><s>Pored toga, manifestacije se organiziraju kako bi se promovirali i prodavali određeni proizvodi nekog kraja.</s><s>Sportska i druga natjecanja u različitim disciplinama su također značajan motiv organiziranja.</s>\n<s>Na području Bihaća održavaju se brojne manifestacije koje privlače turiste iz okolnih mjesta, ali i šire.</s><s>Najvažnije turističko-kulturne manifestacije na prostoru grada Bihaća su: Dan grada Bihaća, Dan rijeke Une, Bihaćko ljeto, Una regata, “EKOBIS” međunarodni ekološki sajam, Festival zabavne muzike Bihać, Festival narodne muzike Bihać, Ulicom Bišća – kulturno-umjetnička manifestacija, Umjetnička kolonija za djecu Kombinirana manifestacija sporta i kulture pod nazivom „Dan grada“ je manifestacija koja nizom kulturnih i sportskih sadržaja obilježava rođendan grada.</s><s>Po svojoj važnosti u povijesnom smislu ova manifestacija svakako je najbitnija, ali u programskom smislu je ona lepršava, revijalna i u svakom smislu slavljenička, pri čemu se, sukladno naravi same manifestacije, umjetnički sadržaji svode na nešto manji broj u odnosu na neke druge manifestacije koje se održavaju u Bihaću.</s><s>Tijekom ove osmodnevne manifestacije građani Bihaća i svi posjetitelji imaju priliku uživati u koncertima klasične muzike, kazališnim predstavama, izložbama, zborskim nastupima i animiranim filmovima za najmlađe.</s>\n<s>Dan rijeke Une – manifestacija je koja ima za cilj razvoj i unapređenje ekološke svijesti kod djece i odraslih kako bi se spriječilo zagađenje prirode i okoliša na prostoru grada Bihaća, prije svega rijeke Une.</s>\n<s>Tradicionalna manifestacija grada Bihaća je festival scenske umjetnosti pod nazivom „Bihaćko ljeto“ koji se održava još od ljeta 1999. godine.</s><s>U prvobitnom obliku spomenuti festival je zamišljen kao teatarska smotra kazališta iz BiH, ali je on vremenom prerastao u međunarodni festival regionalnog karaktera.</s><s>Glavninu ovog festivala čine kazališne predstave, uključujući i one namijenjene najmlađoj publici.</s><s>Uz bogati kazališni program Bihaćkog ljeta moguće je posjetiti i izložbe, predstavljanja raznih dokumentarnih filmova, književnih djela te koncerte glazbenih izvođača (Una – Spring of life, 2020).</s><s>Una regata međunarodna je tradicionalna sportsko-kulturna manifestacija koja okuplja zaljubljenike u rafting iz cijelog svijeta.</s><s>Regata se odvija u trima etapama, a traje četiri dana.</s><s>Uz rafting, ovu manifestaciju obogaćuju i mnogi drugi kulturno-rekreacijski sadržaji, primjerice skokovi s Gradskog mosta u Bihaću te koncerti raznih izvođača (Una Međunarodni sajam „Ekobis“ predstavlja manifestaciju ekologije, ekoturizma i ekološke industrije koja ima za cilj promociju i tržišnu valorizaciju proizvoda i usluga koje doprinose realizaciji ciljeva održivog razvoja.</s><s>Ova manifestacija privlači veliki broj posjetitelja u grad Bihać i tako doprinosi razvoju i promociji Bihaća i USK-a kao turistički atraktivnog i privredno zanimljivog područja BiH.</s><s>Tradicionalni festivali zabavne i narodne muzike koji nose naziv “Bihać” održavaju se svake godine i karakterizira ih sudjelovanje velikog broja glazbenih zvijezda.</s><s>Festivali su karakteristični po svojoj kulturno-umjetničkoj vrijednosti, internacionalnom karakteru, suvremenosti i uključenosti u glazbene trendove regije bivše Jugoslavije i Europe (Visit „Ulicom Bišća“ je najstarija kulturna manifestacija u Bihaću čiji su sadržaji koncipirani prema interesima svih uzrasta, od najmlađih do najstarijih.</s><s>Pored vrlo ozbiljnih sadržaja, promocija, predstava, tijekom trajanja manifestacije organizuju se koncerti klasične muzike, zabavne muzike i sevdaha, književne večeri, filmske projekcije i galerijske izložbe (Vijesti.ba, 2018).</s>\n<s>Likovna kolonija za djecu Centra „Duga“ okuplja veliki broj umjetnika koji kroz druženje, razmjenu iskustva i zajednički rad pomažu osigurati nesmetan rad Centra za nezbrinutu djecu „Duga“ te lakše i sretnije djetinjstvo štićenika ovog Centra.</s><s>Ova manifestacija se tradicionalno održava krajem svibnja i predstavlja jednu od najznačajnijih kulturnih manifestacija humanitarnog karaktera u BiH (Una – Spring of 3.5 SWOT analiza</s>\n<s>SWOT analiza je alat koji se koristi za strateško planiranje i strateško upravljanje u organizacijama.</s><s>Tvorac analize je A. S. Humphrey.</s><s>SWOT analiza je proces koji uključuje četiri područja u dvjema dimenzijama.</s><s>Sadrži četiri komponente: „snage“, „slabosti“, „mogućnosti“ i „prijetnje“.</s><s>Snage i slabosti su unutrašnji faktori i svojstva organizacije, a mogućnosti i prijetnje su vanjski faktori i atributi okruženja (Gürel i Tat, U sljedećoj tablici su na jednostavan i objektivan način prikazane snage, slabosti, mogućnosti i prijetnje razvoja održivog turizma Bihaća.</s><s>Snage označavaju prednosti grada Bihaća, a u okviru njih se ističe geografski položaj, očuvane prirodne i kulturne baštine, očuvana životna sredina i sl.</s><s>Slabosti, odnosno nedostatci grada Bihaća koji su negativna strana za održivi razvoj turizma Bihaća su, prije svega, slaba postojeća infrastruktura, loša promidžba, nedovoljan stupanj razvoja održivog turizma.</s><s>S druge strane, prilika za razvoj održivog turizma na području Bihaća pronalazi se u donacijama i korištenju sredstava iz fondova EU-a i drugih međunarodnih financijskih izvora, porastu interesa ljudi za zdrav način života, održive vidove turizma i očuvanje životne sredine.</s><s>Posljednji element SWOT analize su prijetnje, odnosno negativna strana u razvoju održivog turizma Bihaća koje, prije svega, treba smanjiti.</s><s>Među prijetnjama se ističe neusklađenost zakona i procedura, odlazak stanovništva izvan granica Bihaća odnosno USK-a, opasnost od zagađenja životne sredine, ekonomska kriza koja će se dijelom odraziti i na smanjenje putovanja.</s>\n<s>(bogatstvo vodenih potencijala, povoljne mikroklimatske karakteristike, bogatstvo - Atraktivni antropogeni turistički resursi (bogato kulturno-povijesno nasljeđe);</s>\n<s>U gore navedenoj SWOT analizi predstavljene su ključne prednosti grada Bihaća.</s><s>Grad Bihać se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i ima vrlo povoljan prometno-geografski položaj.</s><s>Bogatstvo prirodnih resursa, idila, mir koji pruža ovaj grad, njegovo bogato kulturno-povijesno nasljeđe, kao i nezagađena životna sredina, predstavljaju temelj za razvoj održivog turizma.</s><s>Još jedna pozitivna prednost prikazana u tablici 4 je gostoprimstvo, ljubaznost i srdačnost lokalnih stanovnika, njihova spremnost i korisnost.</s><s>Također, brojne kulturno-sportske manifestacije koje se održavaju tijekom godine u Bihaću privlače mnogobrojne turiste i, pored prirodnih ljepota, razlog su njihovog zadržavanja u gradu.</s>\n<s>Usprkos prednostima, Bihać ima i nekoliko nedostataka.</s><s>Prvi od njih je taj što održivi turizam nije razvijen na dovoljnoj razini u usporedbi sa svojim potencijalima.</s><s>Smatra se kako bi se trebalo poraditi na unapređenju i poboljšanju turističke ponude grada, obnavljanju i rekonstrukciji nekih objekata s izrazitim potencijalom.</s><s>Nedostatak predstavlja i nedovoljno razvijena infrastruktura što utječe na vizualnu neprivlačnost destinacije i ostavlja loš utisak na posjetitelje prilikom posjeta, stvarajući im osjećaj nesigurnosti i nezaštićenosti.</s><s>Još jedna od slabosti je nedovoljan marketing i promocija turizma u Bihaću što se očituje neadekvatnim mrežnim stranicama i nedostatkom promotivnog materijala pa je ključno raditi na marketinškim aktivnostima koje obuhvaćaju i turističke proizvode.</s><s>Zadovoljstvo posjetitelja umanjuje i nedovoljno turističkih i zabavnih sadržaja, posebno tijekom zimske sezone.</s><s>Nedovoljan broj parkirnih mjesta je još jedan nedostatak grada Bihaća koji bi mogao obeshrabriti turiste za posjet Bihaću.</s>\n<s>Iako ima nedostatke, grad Bihać nudi neke mogućnosti poboljšanja u budućnosti.</s><s>Jedna od većih prilika je bolje iskorištavanje potencijala prirodnih i antropogenih vrijednosti što bi povećalo broj dolazaka turista, a Bihać postao konkurentnijim i prepoznatljivijim na tržištu.</s><s>Još jedna prilika vidljiva je u potencijalu fondova Europske unije, zahvaljujući čemu se osigurava dalji razvoj održivog turizma grada.</s><s>Boravak u prirodi, sve veća zainteresiranost ljudi za zdrav život i aktivno provođenje odmora, rastući su trendovi u turizmu.</s><s>Imajući u vidu takvu činjenicu, Bihać ima adekvatne temelje da svojim netaknutim prirodnim ljepotama privuče posjetitelje koji imaju takve afinitete.</s><s>U nastavku će se istaknuti prijetnje.</s><s>Prva opasnost je neusklađenost zakona i procedura.</s><s>Također, migracije stanovništva predstavljaju dodatnu opasnost jer mnoštvo neodržavanih i napuštenih domova doprinosi lošem imidžu grada, a osim toga, migracije znače i manje potencijalnih posjetitelja za Bihać, kao i manjak radne snage.</s><s>Dodatnu prijetnju predstavlja i slaba zainteresiranost općine za razvoj održivog turizma.</s><s>Trenutna globalna financijska situacija, prouzrokovana pandemijom COVID-19, negativno će se odraziti na turistička putovanja širom svijeta pa samim tim i posjete Bihaću.</s><s>Zagađenje životne sredine uvijek može biti prijetnja jer ne samo da ostavlja negativan ekološki utjecaj na ovo područje, već narušava i imidž grada.</s><s>4 EMPIRIJSKI DIO</s>\n<s>Istraživanje je za ovaj rad bilo od izuzetne važnosti jer su se njime željele potvrditi određene činjenice i informacije, ali i saznati mišljenje domaćih i stranih posjetitelja.</s><s>Empirijski dio rada odnosi se na istraživanje temeljeno na prikupljanju primarnih podataka.</s><s>Podatci su prikupljeni anketnim upitnikom, a istražilo se mišljenje i stavovi ispitanika o stanju održivog turizma u Bihaću i njegovom utjecaju na odabir turističke destinacije posjetitelja.</s>\n<s>Uzorak je dio populacije na kojem se provodi istraživanje.</s><s>Uzorak je slučajni jer je ciljani broj ispitanika bio najmanje 120 ispitanika, a krajnji broj ispitanika je iznosio 282 ispitanika.</s><s>Anketa se slala putem društvenih mreža od 17. svibnja 2020. godine do 1. lipnja 2020. godine.</s>\n<s>Nakon prikupljanja podataka pristupilo se analizi i interpretaciji rezultata istraživanja.</s><s>Anketni upitnik sadrži ukupno 19 pitanja.</s><s>Anketi je pristupilo 440 ljudi, djelomično ju je ispunilo 405 ispitanika dok su cijelu anketu ispunila 282 ispitanika različite dobne i spolne strukture.</s>\n<s>Prvi dio ankete odnosi se na sociodemografske podatke, odnosno prikupljeni su podatci o starosnoj dobi, spolu, obrazovnoj strukturi te području iz kojeg ispitanik dolazi.</s><s>U drugom dijelu ankete ispitano je jesu li ispitanici uopće upoznati s pojmom održivi turizam, koliko su zapravo svjesni značaja održivog turizma te može li održivi turizam utjecati na njihov odabir turističke destinacije.</s><s>U posljednjem ili trećem dijelu ankete fokusiralo se na Bihać i odabrane turističke atrakcije.</s><s>U nastavku slijedi prikaz i interpretacija dobivenih rezultata.</s>\n<s>Prva skupina pitanja predstavlja demografsku skupinu te se bavi utvrđivanjem spolne, dobne i druge strukture ispitanika.</s><s>Prvo pitanje pokazuje da je od 400 ispitanika gotovo 231, odnosno 58% ženskog spola dok je 169 ispitanika ili 42% muškog spola (Slika 9).</s>\n<s>Drugo pitanje iz demografske skupine utvrđuje dobnu strukturu ispitanika.</s><s>Vidljivo je da po odgovorima prednjači mlađa populacija u rasponu od 26 do 35 godina (33%).</s><s>Zatim slijede ispitanici u dobi manjoj od 25 godina, njih 31%, a zatim ispitanici u dobi između 26 i 45 godina (20%).</s><s>Udio od 10% pripada ispitanicima u rasponu od 46 do 55 godina, a onaj od 4% pripada ispitanicima u dobi između 56 i 65 godina.</s><s>Posljednji i najmanji broj ispitanika stariji je od 65 godina, svega 1%.</s><s>Slika 11: Obrazovna struktura ispitanika Treće pitanje analizira stupanj obrazovanja ispitanika.</s><s>Najviše ispitanika ima srednju stručnu spremu, njih 52%, dok najmanji broj ispitanika ima završeni doktorat i osnovnu školu, njih 2%, odnosno 3%.</s><s>Nadalje, 27% ispitanika ima završenu višu stručnu spremu.</s>\n<s>Četvrto pitanje razvrstava ispitanike prema trenutnom radnom statusu.</s><s>Najveći broj ispitanika odgovorio je da je u radnom odnosu, njih 192, odnosno 57%.</s><s>23% ispitanika je nezaposleno, 16% ispitanika još uvijek pohađa srednju školu ili fakultet, a 4% ispitanika su umirovljenici.</s>\n<s>Peto pitanje bavi se osobnim dohotkom svakog pojedinog ispitanika.</s><s>Prema dobivenim odgovorima može se zaključiti kako najveći broj ispitanika ima primanja između 1000 i 1499 KM, njih 30%, a odmah za njima slijede ispitanici s primanjima višim od 2000 KM (29%).</s><s>Nakon toga slijede ispitanici s primanjima između 500 i 999 KM (23%), i na kraju posljednje mjesto (18%) zauzimaju ispitanici s primanjima do 499 KM.</s>\n<s>Šesto i posljednje demografsko pitanje analizira i grupira ispitanike prema geografskoj lokaciji.</s><s>Rezultati istraživanja pokazali su da najveći broj ispitanika stanuje u Unskosanskom kantonu (45%), u Federaciji Bosne i Hercegovine 15%, u Republici Srpskoj 6% i 33% drugo.</s><s>U kategoriji drugo uvjerljivo najveći broj ispitanika naveo je kao svoje mjesto stanovanja Sloveniju.</s>\n<s>Slika 15: „Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam?“ Sedmo pitanje ovog anketnog upitnika predstavlja prvo pitanje iz skupine koja je vezana za analizu održivog turizma.</s><s>Sedmo pitanje najprije utvrđuje koliko je ispitanika upoznato s pojmom „održivi turizam“.</s><s>Na pitanje „Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam?“ 68% ispitanika je odgovorilo kako je upoznato s pojmom dok 32% ispitanika nije upoznato.</s><s>Smatra se kako je to dobar pokazatelj s obzirom na to da je većina ispitanika odgovorila potvrdno (Slika 15).</s>\n<s>Slika 16: „Na što vas asocira pojam održivi turizam?“ Osmo pitanje ankete pokušava saznati kakve su asocijacije ispitanika kada je riječ o održivom turizmu.</s><s>Rezultati istraživanja pokazali su kako pojam „održivi turizam“ najviše ispitanika (49%) asocira na društveno odgovorno poslovanje u turizmu te na optimalno iskorištavanje resursa (49%), a najmanje na ispunjavanje očekivanja Slika 17: „Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije?“</s>\n<s>Deveto pitanje provjerava stavove ispitanika o značaju održivog turizma za atraktivnost neke turističke destinacije.</s><s>Rezultati istraživanja pokazuju da 91% ispitanika smatra kako je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost turističke destinacije, 3% ispitanika smatra suprotno dok 6% njih ne zna odgovor na postavljeno pitanje.</s><s>Slika 18: „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu?“ Deseto pitanje analizira utjecaj turizma na životnu sredinu.</s><s>81% ispitanika negativno je odgovorilo na pitanje „Smatrate li da razvoj turizma negativno utječe na životnu sredinu?“, 14% ispitanika je odgovorilo pozitivno dok je preostalih 5% ispitanika neodlučno, odnosno ne znaju sa sigurnošću ostavlja li razvoj turizma negativne posljedice po životnu sredinu.</s>\n<s>Slika 19: „Što je za vas najbitnije prilikom odabira turističke destinacije?“ Jedanaesto pitanje ispituje faktore koji utječu na izbor određene turističke destinacije.</s><s>Rezultati pokazuju da je kod ispitanika, prilikom odabira turističke destinacije najbitnija kvaliteta 74%, zatim slijede cijena (54%), blizina destinacije (17%), društveno odgovorno Slika 20: „Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“ Dvanaesto pitanje provjerava kod ispitanika ima li održivi turizam utjecaj na njihov izbor turističke destinacije.</s><s>Na pitanje „Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“ najviše ispitanika odgovorilo je ponekad (57%), zatim slijedi odgovor da, uvijek (34%), pa rijetko sa 6% i na kraju odgovor nikad sa 3%.</s><s>Prema tome, može se zaključiti da je za većinu ispitanika održivi turizam bitan prilikom odabira turističke destinacije pa, sukladno tome, sve bi destinacije trebale poslovati po konceptu održivosti.</s><s>Slika 21: „Koji su vaši motivi odlaska u određenu turističku destinaciju?“ Trinaesto pitanje pokušava utvrditi koji su mogući razlozi posjeta određene turističke destinacije.</s><s>Prevladavajući razlog bile su ljepote prirode dok su sljedeći u nizu bili: upoznavanje novih mjesta, dobra hrana i udoban smještaj, kulturno-povijesno nasljeđe, rekreacija, aktivnosti, zabava i izlasci i na kraju, pasivni odmor.</s><s>Slika 22: „Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima veću posjećenost odnosno posljedično i profitabilnost?“ Četrnaesto pitanje ispituje stavove ispitanika o tome ima li turistička destinacija koja posluje po principima održivog turizma veću profitabilnost i posjećenost.</s><s>Više od pola ispitanika, odnosno njih 53%, mišljenja je da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima veću posjećenost, a samim tim i profitabilnost, a samo 6% ispitanika smatra da nema.</s><s>Na osnovi provedenog istraživanja zaključuje se kako većina ispitanika održivost u turizmu smatra ili važnim ili jako važnim, što znači da kod potrošača jača svijest o važnosti održivog turizma.</s><s>4.3.3 Podatci vezani za turističke atrakcije grada Bihaća Slika 23: „Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?“ Petnaesto pitanje provjerava kod ispitanika smatraju li da Bihać posjeduje potencijal za razvoj održivog turizma.</s><s>83% ispitanika smatra da Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma, 4% ispitanika smatra da nema, a 13% ispitanika odgovorilo je da ne zna, što upućuje na zaključak da oni nisu upućeni u stanje i mogući razvoj održivog turizma na teritoriju Bihaća.</s>\n<s>Šesnaesto pitanje ovog istraživanja traži od ispitanika da navedu lokalitete koji, po njihovom mišljenju, imaju najviše potencijala za razvoj održivog turizma na području Bihaća.</s><s>Najčešći odgovori koje su ispitanici davali u anketi su: Nacionalni park Una, Štrbački buk, Kapetanova kula te Martin brod.</s><s>Slika 24: „S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?“ Sedamnaesto pitanje provjerava kod ispitanika njihovo poznavanje turističkih atrakcija i manifestacija u Bihaću.</s><s>Nacionalni park Una je atrakcija s kojom su ispitanici najviše upoznati, zatim slijedi manifestacija Bihaćko ljeto, povijesna građevina Kapetanova kula te kategorija drugo u okviru koje su ispitanici davali najčešće odgovore poput Una regate i Ulicom Bišća.</s>\n<s>Osamnaesto pitanje sadrži tvrdnje o nekim od odabranih atrakcija Bihaća.</s><s>S prvom tvrdnjom „Nacionalni park Una najatraktivnije je područje Unsko-sanskog kantona te ima potencijal za razvoj održivog turizma“ 71% ispitanika se slaže, 16% se djelomično slaže, 1% se ne slaže dok 12% njih nije u potpunosti sigurno.</s><s>Kada je riječ o drugoj tvrdnji koja glasi „Kapetanova kula, kao kulturno-povijesna građevina koja se nalazi u srcu Bihaća, privlači posjetitelje i ima veliki turistički potencijal“, najviše ispitanika, njih 36% je odgovorilo da se u potpunosti slaže, 28% se djelomično slaže, 4% se ne slaže s tom tvrdnjom, a 32% ne zna.</s><s>Najveći broj ispitanika, njih 43% se slaže sa tvrdnjom „Bihaćko ljeto, festival scenskih umjetnosti, veliki je turistički potencijal u području kazališne umjetnosti“, 29% se djelomično slaže, 25% nije sigurno, a samo 3% ispitanika se izričito ne slaže s predstavljenom tvrdnjom.</s><s>S posljednjom u nizu tvrdnjom koja glasi „Bihać se ističe svojim prirodnim ljepotama te bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem“ 69% ispitanika se slaže, 20% djelomično se slaže, 10% možda dok onih koji se ne slažu s navedenom tvrdnjom nema što je jasan pokazatelj da ispitanici vide Bihać kao grad bogat prirodnim ljepotama te kulturno-povijesnim atrakcijama.</s><s>Slika 26: U slučaju da niste, biste li posjetili navedene atrakcije i manifestacije?</s><s>Prema rezultatima istraživanja, većina ispitanika posjetila bi svaku od navedenih atrakcija u slučaju da već nije.</s><s>Smatra se da je to dobar pokazatelj te da Bihać svojim atrakcijama može privući posjetitelje.</s>\n<s>U provedenom istraživanju ispitano je 58% žena i 42% osoba muškog spola čija je najčešća starosna dob između 26 i 35 godina te je većina njih zaposlena, ima završenu srednju školu i mjesto stanovanja u Unsko-sanskom kantonu.</s><s>S pojmom održivi turizam upoznato je 68% ispitanika što predstavlja dobar pokazatelj kada je riječ o samoj temi rada.</s><s>Također, preko 90% ispitanika smatra kako je razvoj održivog turizma važan za atraktivnost turističke destinacije što se također smatra dobrim pokazateljom.</s><s>Nadalje, kod 34% ispitanih prisutnost ponude održivog turizma može uvijek utjecati na odabir neke turističke destinacije, a kod 57% ispitanih ponekad.</s><s>Ispitanici, točnije 53% njih, smatra da prisutnost ponude održivog turizma u nekoj turističkoj destinaciji utječe na njenu profitabilnost i posjećenost.</s><s>Velika većina ispitanika mišljenja je da Bihać posjeduje potencijal za razvoj održivog turizma te da su upoznati s atrakcijama i manifestacijama grada od kojih najviše ističu Nacionalni park Unu, Kapetanovu kulu te kulturno-umjetničku manifestaciju Bihaćko ljeto.</s><s>S tvrdnjama koje se tiču atraktivnosti odabranih turističkih atrakcija i manifestacija Bihaća, ispitanici se u najvećoj mjeri slažu, te ističu da bi, u slučaju da nisu, posjetili svaku od navedenih atrakcija.</s><s>Stanje održivog turizma u Bihaću (kao i turizma u cjelini) nije na zadovoljavajućoj razini što se može objasniti djelovanjem niza razloga, subjektivne i objektivne prirode.</s><s>Ipak, perspektive održivog turizma u Bihaću se mogu ocijeniti pozitivnima, imajući u vidu da obuhvaća vidove turizma koji posljednjih nekoliko godina sve više zaokupljaju pažnju posjetitelja.</s><s>Usmjeravanje budućeg razvoja održivog turizma mora se zasnivati na strategijskom pristupu što predstavlja suštinski preduvjet razvoja suvremenog turizma na globalnoj razini.</s><s>Strateški pravci održivog razvoja Bihaća su usmjereni na njegovo pozicioniranje kao atraktivne turističke destinacije kako u nacionalnim tako i u međunarodnim okvirima.</s><s>Koncept održivog razvoja se može integrirati u postojeći turistički razvoj jedino kroz strateške ciljeve razvoja koji su definirani vizijom i strateškim prioritetima.</s>\n<s>Prvi segment istražen kvantitativnim istraživanjem je značaj održivog turizma za posjetitelje ciljne turističke destinacije.</s><s>Analiziranjem dobivenih odgovora došlo se do zaključka da je održivi turizam percipiran kao značajan vid turizma koji umnogome doprinosi opredjeljenju turista za posjet određenoj destinaciji.</s><s>Ispitanici su u najvećoj mjeri upoznati s pojmom održivi turizam, a sam pojam održivi turizam ih najviše asocira na društveno odgovorno poslovanje u turizmu te na optimalno iskorištavanje resursa.</s><s>Smatraju da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije, ali i da razvoj turizma ne utječe negativno na životnu sredinu i na samu vrijednost destinacije.</s><s>Kvaliteta i cijena su najvažniji faktori koji imaju presudan utjecaj na izbor određene destinacije, a od značaja je i prisutnost ponude održivog turizma.</s><s>Najčešći motivi za posjet određenoj turističkoj destinaciji su prirodne ljepote i upoznavanje novih mjesta.</s><s>Smatraju da destinacija koja svoje poslovanje zasniva na koncepciji održivog turizma ima veću posjećenost, a samim time i profitabilnost.</s><s>Drugi analizirani segment u ovom istraživanju tiče se turističkih atrakcija grada Bihaća.</s><s>Prikupljeni odgovori svjedoče da grad u svojoj turističkoj ponudi raspolaže mnoštvom turističkih atrakcija koje osiguravaju potencijale za daljnji razvoj održivog turizma.</s><s>Bihać, dakle, ima potencijal za razvoj održivog turizma, a od lokaliteta s najvećim potencijalom izdvajaju se Nacionalni park Una, Štrbački buk, Kapetanova kula te Martin brod.</s><s>Nacionalni park Una najatraktivnije je područje Unsko-sanskog kantona i ima veliki potencijal za razvoj održivog turizma.</s><s>Kulturno-povijesna građevina Kapetanova kula i manifestacija Bihaćko ljeto također imaju veliki turistički potencijal.</s><s>Prije prikupljanja rezultata istraživanja postavljene su sljedeće tri hipoteze: H1: Ponuda i produkti održivog turizma utječu na atraktivnost i odabir grada Bihaća kao ciljne turističke destinacije kod više od 15% ispitanika.</s><s>H2: Četvrtina ispitanika, kako domaći tako i strani posjetitelji, upoznati su sa turističkim atrakcijama prirodne i kulturne baštine grada Bihaća.</s><s>H3: Bihać ima po mišljenju ispitanika potencijal za daljnji održivi razvoj seoskog turizma, održivi razvoj ekoturizma i razvoj drugih vidova održivog i odgovornog turizma.</s><s>Na osnovi dobivenih rezultata iz ovog istraživanja može se zaključiti da su sve tri hipoteze prihvaćene, odnosno njihova točnost je dokazana.</s><s>Prvu hipotezu ne možemo opovrgnuti, to dokazujemo pitanjima: „Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije?“ i „Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj turističkoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?“.</s><s>Čak 91% ispitanika smatra da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije, a 34% ispitanika smatra da produkti i ponuda održivog turizma mogu uvijek utjecati na njihov odabir turističke destinacije.</s><s>Sukladno danim odgovorima, može se zaključiti da hipoteza nije opovrgnuta.</s>\n<s>Točnost druge hipoteze ne možemo opovrgnuti, to dokazujemo sa pitanjem „S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?“.</s><s>Na ovo pitanje čak 91% ispitanika odgovorilo je da su upoznati s Nacionalnim parkom Una, 48% je upoznato s manifestacijom Bihaćko ljeto, 42% s povijesnom građevinom Kapetanova kula, a 13% ispitanika je upoznato s atrakcijama koje nisu navedene u anketi (najčešće dani odgovori su manifestacije Una regata i Ulicom Bišća).</s><s>Prema tome, hipoteza nije opovrgnuta.</s><s>Treću hipotezu nije moguće opovrgnuti, to dokazujemo sa pitanjem „Smatrate li da grad/općina Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma?“ Na ovo pitanje, 83% ispitanih odgovorilo je kako smatra da Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma, 4% odgovorilo je da nema, a 13% odgovorilo je da ne zna.</s><s>Prema tim odgovorima, hipoteza nije opovrgnuta.</s>\n<s>Grad Bihać će postati prepoznatljiva i profilirana turistička destinacija, usmjerena ka konkretnim tržišnim segmentima, među kojima će posebna pozornost biti posvećena sportsko-rekreativnom, kulturno-povijesnom, seoskom i manifestacijskom turizmu.</s><s>Suština vizije razvoja turizma Bihaća je vrednovanje prirodnih i kulturnih vrijednosti Bihaća na adekvatan način, odnosno održivim korištenjem dobiti nove upotrebne vrijednosti.</s>\n<s>PRIORITETNO PODRUČJE 1: UNAPREĐENJE TURISTIČKIH KAPACITETA Pored trenutne ponude kojom grad Bihać raspolaže, postoje još neke mogućnosti odnosno ideje koje mogu valorizirati ovo područje.</s><s>Predlaže se organiziranje natjecanja u prirodi tijekom sezone, a izvan sezone korištenje kapaciteta Nacionalnog parka Une za pripreme sportaša koji se bave ekipnim sportovima.</s><s>Dobrom organizacijom ponude i isticanjem onih potencijala sportskog turizma koji mogu biti aktualni tijekom cijele godine, moguće je ostvariti pozitivne rezultate.</s><s>Sljedeći prijedlog je osposobljavanje skijaškog centra „Duga luka“ na planini Plješevici što bi dovelo do razvoja zimskog turizma na ovom području.</s><s>Još jedan od prijedloga je izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja Gata čime će se sportski programi uspješno kombinirati s programima zdravstvenog turizma.</s>\n<s>Mjera 1: Organiziranje sportskih natjecanja Za rafting, biciklizam, kajakaštvo i sportsko penjanje mogu se organizirati natjecanja i prvenstva, kao i redovni treninzi.</s><s>Potrebno je, dakle, osmisliti programe koji objedinjuju ponudu zasnovanu na bogatoj kulturno-povijesnoj baštini i prirodnim karakteristikama uz organiziranje različitih aktivnosti – sportskih i natjecateljskih turnira u prirodi (ekstremni sportovi – paraglajding, biciklističke trke, nogometne, košarkaške i odbojkaške utakmice, vaterpolo turniri i sl.).</s><s>Nacionalni park Una također može koristiti svoje kapacitete izvan sezone za pripreme sportaša koji se bave i drugim vidovima sporta (kao na primjer, pripreme nogometaša).</s>\n<s>Mjera 2: Revitalizacija zimsko-rekreativnog centra „Duga luka“ Planina Plješevica, koja se manjim dijelom nalazi u BiH, a većim u Hrvatskoj, pruža brojne turističke mogućnosti.</s><s>Zimski turizam je na prvom mjestu jer je ova planina poznata po obilnim snjegovima i prelijepom zimskom ambijentu.</s><s>Glavni cilj bi bio osposobiti skijaški centar „Duga luka“ koji je kao kolateral rađen u vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, da bi 2-3 godine nakon Olimpijskih igara bio ugašen, a za vrijeme građanskog rata u Bosni i Hercegovini tijekom devedesetih godina prošlog vijeka u znatnoj mjeri i devastiran.</s><s>Kako bi se uveli neki novi oblici ponude koji su vrlo popularni u svjetskim okvirima (alpske skijaške discipline – spust, slalom, superveleslalom, biatlon i sl.) potrebno je osposobiti navedeni ski-centar, tehnički urediti i markirati staze za skijanje, žičaru i pristupne ceste s manipulativnim parkirnim površinama.</s><s>Na taj način bi se, sasvim sigurno, stvorili uvjeti za intenzivnu dnevnu rekreaciju, obogatila turistička ponuda, osigurali uvjeti za bavljenje sportskorekreativnim aktivnostima, posebno u zimskom periodu, te stvorile mogućnosti za razvoj seoskog turizma i zaštite životne sredine.</s><s>Mjera 3: Izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja Gata</s>\n<s>Još jedna od mogućnosti za razvoj turističke ponude Bihaća je izgradnja termalnokontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja Gata koje odlikuju bogati i ljekoviti termalni izvori.</s><s>Plan bi bio izgraditi turističke sadržaje i kapacitete u funkciji razvoja banjskog turizma te izgraditi hotelske kapacitete, bazene i ostale osnovne i prateće banjske i sportsko-rekreativne sadržaje.</s><s>Na taj način će se sportski programi uspješno kombinirati s programima zdravstvenog turizma (oporavak sportaša, rekreativaca, invalidnih osoba itd.), kao i programima wellnessa.</s><s>PRIORITETNO PODRUČJE 2: RAZVOJ TURISTIČKE INFRASTRUKTURE Ukoliko se želi povećati opseg turističke ponude, potrebno je osigurati veću i kvalitetniju infrastrukturu koja će omogućiti i podržati razvoj ponude.</s><s>Predlaže se poboljšanje smještajnih uvjeta osnovnih smještajnih objekata, ali i u privatnim domaćinstvima te iskorištavanje punog potencijala kamping lokacija.</s><s>Također, predlaže se i revitalizacija i rekonstrukciju objekata tradicionalne arhitekture na području Bihaća, te rekonstrukcija infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet.</s>\n<s>Kako bi održivi turizam postao značajniji oblik turizma na području Bihaća neophodno je poboljšanje smještajnih uvjeta.</s><s>Potrebno je podići razinu kvalitete ne samo postojećih osnovnih smještajnih objekata u Bihaću, nego i komplementarnih smještajnih kapaciteta, naročito privatnih domaćinstava.</s><s>Kao jedna od mogućih aktivnosti u tu svrhu predlaže se uspostava i implementacija programa malih grantova za poboljšanje privatnog, nehotelskog smještaja, posebno u područjima koja su određena za razvoj seoskog i etnoturizma.</s>\n<s>Također, predlaže se iskorištavanje potencijala kamping lokacija kao jedan od modela smještaja, uz napomenu da kamping lokacije moraju ispunjavati minimalne uvjete definirane kvalitete infrastrukture i dodanih usluga te biti ekološki prihvatljive.</s><s>Nadalje, potrebno je ispitati mogućnosti obnove porušenih sela u nacionalnom parku Una kako bi se optimalno koristio raspoloživi prostor i prvoklasne lokacije i time, nesumnjivo, doprinijelo razvoju etno- i seoskog turizma.</s><s>Mjera 2: Revitalizacija i rekonstrukcija objekata tradicionalne arhitekture Potrebno je pružiti podršku obnovi objekata u staroj jezgri grada.</s><s>Tu se, prije svega, misli na izgradnju i restauraciju objekta „Konak“ u staroj gradskoj jezgri Bihaća.</s><s>Također, predlaže se rekonstrukcija starih gradova – utvrda na području općine Bihać.</s><s>Mjera 3: Rekonstrukcija infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet Za razvoj sportsko-rekreativnog sadržaja u Bihaću postoji potreba za obnovom i rekonstrukcijom infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet.</s><s>Naime, potrebno je izvršiti modernizaciju poletno-sletne staze i aktivirati turistički aerodrom Golubić u Bihaću koji će obogatiti turističku ponudu i ostvariti bolju povezanost između turističkih kapaciteta regije i korisnika turističkih usluga, prije svega iz zemalja bližeg okruženja.</s><s>Aerodrom bi bio najbliža veza između zapadno europskih turoperatora i ovog dijela Bosne i Hercegovine i Like u Hrvatskoj.</s><s>Osim pripreme i izgradnje asfaltne poletnosletne piste, neophodno je provesti izgradnju i ostalih infrastrukturnih sadržaja i unaprjeđenje organizacije koja će upravljati aerodromom i vršiti aktivnu promociju i valorizaciju ukupnog turističkog proizvoda regije.</s><s>PRIORITETNO PODRUČJE 3: NOVI PRISTUP PROMOCIJI Kako bi grad Bihać postao prepoznatljiv, prvo je potrebno osvježiti originalnu internetsku stranicu kojom upravlja turistička zajednica Bihaća.</s><s>Mrežna stranica je zastarjela i treba je redizajnirati na svim područjima kao što su fotografije, font, boja, tekst itd.</s><s>Također je potrebno efikasnije voditi službeni Facebook profil Turističke zajednice grada Bihaća odnosno učinkovitije koristiti cijeli niz alata koje Facebook pruža.</s><s>Još jedan od prijedloga je poboljšanje medijske prezentacije koja uključuje bolje odnose s medijima i utjecajnim ljudima (influenserima i blogerima).</s>\n<s>Mjera 1: Stilska promjena trenutne mrežne stranice Turističke zajednice grada Bihaća Mrežna stranica Turističke zajednice Bihaća nije u tako dobrom stanju.</s><s>Potrebno je izvršiti promjene i poboljšanja u pogledu stilova, upotrebljivosti i razumljivosti.</s><s>Stranica će biti dizajnirana tako da osnovne informacije, kontakti, linkovi društvenih mreža budu lako pregledni i dostupni, redovitije će se objavljivati sadržaji koji se tiču gradskih događaja i vijesti, a stranicu će biti moguće pregledati na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku.</s><s>Uz upotrebu najmodernije tehnologije predlaže se izrada virtualnih šetnji kroz neke od najpoznatijih lokaliteta Bihaća, a koje će biti vidljive na stranici Turističke zajednice i tako privući dodatan broj posjetitelja.</s><s>Mjera 2: Poboljšanje medijske prezentacije, tj. poboljšanje odnosa s medijima i utjecajnim ljudima (influenseri i blogeri) Grad Bihać treba postati medijski vidljiviji.</s><s>Portali kao što su biscani.net, klix.ba, uskinfo.ba, često objavljuju članke koje se tiču turizma u Bihaću, ali smatra se kako za razvoj bihaćkog turizma takvi internetski portali nisu dovoljno učinkoviti koliko je efikasna sama reklama na televiziji ili radiju.</s><s>Osim lokalnih (RTV USK, Radio Bihać, Novi Radio Bihać) važni su i državni mediji (FTV, BHT 1, BH Radio 1).</s><s>U medijskoj prezentaciji važno je napraviti dobar i kvalitetan promotivni spot za grad Bihać.</s><s>U snimanje takvog promotivnog spota poželjno je uključiti poznate bosanskohercegovačke sportaše (na primjer, nogometaš Edin Džeko, NBA košarkaš Džanan Musa, tenisač Damir Džumhur, atletičar Mesud Pezer kao i drugi sportaši) te bosanskohercegovačke blogere i youtubere koji će se naći u različitim situacijama i različitim aktivnostima koje nudi grad Bihać i tako ga promovirati kao mjesto stvoreno za sportsko-rekreativne aktivnosti, bogato netaknutim prirodnim ljepotama i kulturnopovijesnim nasljeđem.</s>\n<s>Na društvenoj mreži Facebook postoji stranica Visit Bihac koja predstavlja službenu stranicu Turističke zajednice Bihaća i koju je „lajkalo“ preko 20.000 ljudi.</s><s>Međutim, objave koje se objavljuju na stranici, iako redovne, često su dosadne i nezanimljive, jer se objavljuju po principu kopiranja linka neke vjesti ili događaja na stranicu ili dijeljenja sadržaja s neke druge Facebook stranice.</s><s>Ovo nije način kojim se mogu privući ljudi da lajkuju i dijele sadržaj dalje, a posebno ne mlađa populacija.</s><s>Zbog toga objave trebaju biti kreativnije, zanimljivije, uz korisne i informativne opise.</s><s>6.3 Pokazatelji i praćenje</s>\n<s>Tablica 5: Pokazatelji i način praćenja za grad Bihać Prioritetno područje 1: unapređenje turističkih kapaciteta Mjera 1: Organiziranje</s>\n<s>Grad Bihać ima puno neiskorištenih potencijala za daljnji uspješan razvoj turizma.</s><s>Zahvaljujući prirodnim ljepotama i bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu, nudi različite mogućnosti za posjet turista.</s><s>Bihać ima puno prirodnih atrakcija, kao što su rijeka Una i istoimeni Nacionalni park, spomenike tradicionalne arhitekture i razne kulturne i sportsko-kulturne manifestacije.</s><s>Utvrđeno je kako je za uspješniji razvoj održivog turizma na području Bihaća potrebno izvršiti određene promjene u infrastrukturi, razvoju postojećih turističkih kapaciteta i promociji grada Bihaća.</s><s>Zaključeno je kako je gradu Bihaću potreban veći broj sportskih natjecanja, revitalizacija skijaške staze „Duga luka“ te izgradnja termalno-kontinentalne rivijere zasnovane na kapacitetima lječilišta Banja Gata.</s><s>Također je neophodno poboljšati smještajne uvjete u Bihaću te izvršiti revitalizaciju i rekonstrukciju objekata tradicionalne arhitekture i infrastrukture za sportsko-rekreativni zračni promet.</s><s>Nadalje, zaključeno je kako Turistička zajednica grada Bihaća mora na svojoj vlastitoj internetskoj i Facebook stranici izvršiti određene promjene i inovacije.</s><s>S ovim prijedlozima koji su istaknuti u prethodnom dijela rada, nadamo se da će turizam grada Bihaća zasnovan na principima održivog razvoja funkcionirati još bolje i time postati prepoznatljiva turistička destinacija Bosne i Hercegovine, regije i Europe.</s><s>7 ZAKLJUČAK</s>\n<s>Pojavom masovnog turizma, turizam se identificira kao jedna od aktivnosti koja u prostoru ostavlja značajne negativne posljedice i dovodi do destrukcije turističkih resursa.</s><s>Uzimajući u obzir takvo očigledno narušavanje kvalitete životne sredine, postavlja se pitanje međuodnosa čovjeka i njegove okoline.</s><s>U potrazi za odgovorima javlja se potreba zaštite prirode i nastojanja za održivim razvojem kojim bi prirodni ekosistemi bili sačuvani, a čovjek mogao nastaviti svoje aktivnosti u prostoru, ali s pojačanom osjetljivošću prema životnoj sredini.</s><s>Drugim riječima, javlja se potreba za kontroliranjem odnosno sprječavanjem različitih negativnih efekata koji proizlaze iz turističkih kretanja.</s><s>Takav pristup u turizmu koji se zasniva na širenju svijesti o značaju očuvanja prirodne osnove ekonomskog, društvenog i svakog drugog razvoja je koncept održivog razvoja turizma koji ima za cilj spriječiti nekontrolirani razvoj uništavanja resursa na kojima se turizam razvija.</s>\n<s>Razvoj turizma je uvjetovan geografskim prostorom, a dijelovi geografskog prostora svojim turističkim atrakcijama potiču ljude iz drugih krajeva da ih posjete ili u njima privremeno borave.</s><s>Turističke atrakcije su temeljni turistički resursi svake turističke destinacije koji određuju veličinu turističke ponude i samim tim razvoj turizma.</s><s>One su određene turističkim potrebama, motivima i aktivnostima.</s><s>Na osnovi prikupljene literature i u tijeku pisanja ovog diplomskog rada, može se zaključiti da područje Bihaća obiluje brojnim turističkim atrakcijama, kako prirodnim, tako i antropogenim.</s><s>Naime, na području Bihaća smješten je prvi nacionalni park u FBiH, koji se zove po rijeci Uni i gotovo u cjelosti se prostire na području općine Bihać.</s><s>Također, na prostoru Bihaća je locirano i obilje kulturno-povijesnih spomenika, kao što su crkva sv. Antuna, Fethija džamija, Kameno turbe, Kapetanova kula i brojni drugi.</s><s>Osim prirodnih ljepota i kulturne baštine, Bihać je grad u kome se održavaju brojna kulturno-umjetnička i sportska događanja, odnosno grad koji nudi različite sadržaje za zabavu i slobodno vrijeme.</s>\n<s>Cilj rada je bio dokazati koliko je važan održivi turizam, ne samo za sadašnje, nego i za buduće generacije kojima treba ostaviti barem onoliko mogućnosti za razvoj koliko ih mi sada imamo, ali i prikazati sposobnost grada Bihaća da svojim turističkim atrakcijama privuče posjetitelje.</s><s>Prema rezultatima provedenog anketnog istraživanja, može se zaključiti da je većina ispitanika (od ukupno 282 ispitanika koji su u cjelosti ispunili anketu) mišljenja da održivi turizam može utjecati na njihov odabir turističke destinacije.</s><s>Čak 91% ispitanika smatra da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost turističke destinacije.</s><s>Osim toga, 83% ispitanika smatra da Bihać ima potencijal za razvoj održivog turizma, a većina ispitanika upoznata je sa svim odabranim atrakcijama Bihaća (Nacionalni park Una, Bihaćko ljeto, Kapetanova kula).</s><s>Iako grad Bihać predstavlja glavno kulturno ishodište ovog dijela BiH te iako raspolaže značajnim turističkim potencijalima, kako prirodnim tako i antropogenim, bitno je istaknuti kako oni do sada nisu bili u potpunosti iskorišteni.</s><s>Grad Bihać ima izuzetne mogućnosti za razvoj, ali taj razvoj mora biti u korak s konceptom održivog razvoja jer se samo tako mogu sačuvati sve turističke vrijednosti kojima ovaj grad raspolaže.</s><s>Razvojem i suvremenom promocijom održivog turizma, Bihać bi postao atraktivna turistička destinacija, ne samo od nacionalnog nego i međunarodnog značaja.</s><s>Za postizanje spomenutog cilja neophodno je unaprijediti postojeće turističke kapacitete, osigurati veću i kvalitetniju infrastrukturu koja će omogućiti i podržati razvoj turističke ponude te promovirati destinaciju na jedan novi, učinkovit način.</s><s>Iako grad Bihać ima zadovoljavajuću turističku ponudu, postoje još neke ideje koje mogu turistički valorizovati ovu destinaciju, a koje će doprinijeti razvoju turizma na održivim osnovama.</s><s>Činjenica je da su sport i rekreacija nezamjenjivi prateći ili noseći elementi suvremenog turističkog iskustva i da kao takvi značajno određuju razinu zadovoljstva turista pa sukladno tome, kvaliteta ovakve ponude određuje razinu lojalnosti potrošača, kao i potencijalne ekonomske benefite takvog ponašanja turista.</s><s>Zbog toga, jedna od mogućnosti za grad Bihać je organiziranje sportskih natjecanja u prirodi tijekom turističke sezone, a nakon iste, kapaciteti Nacionalnog parka se mogu koristiti za treninge i pripreme sportaša koji se bave ekipnim sportovima.</s><s>Ovako planirani sadržaji sportskorekreativnog karaktera, zanimljivi turistima okrenutima prirodi, umnogome će unaprijediti kvalitetu turističke ponude ovog grada.</s><s>Također, potrebno je uložiti sredstva i napore za osposobljavanje skijaškog centra na planini Plješevici u blizini Bihaća koji bi bio namijenjen svim ljubiteljima alpskih skijaških disciplina u okruženju neizmjerne ljepote i netaknute prirode.</s><s>Planirani sportsko-rekreativni programi se mogu uspješno kombinirati s programima zdravstvenog turizma, ali kako bi se to ostvarilo u Bihaću, potrebno je izgraditi termalno-kontinentalnu rivijeru koja se zasniva na kapacitetima lječilišta Banja Gata.</s><s>Izgradnjom turističkih sadržaja i kapaciteta koji bi bili u funkciji razvoja banjskog turizma, stvorili bi se odlični zdravstveni uvjeti za rehabilitaciju i oporavak sportaša u slučaju ozljeda te uvjeti za oporavak rekreativaca, invalidnih osoba što rijetko koje mjesto u BiH može pružiti.</s><s>Postojeća turistička infrastruktura Bihaća trenutno nije na zadovoljavajućoj razini i ne ispunjava zahtjeve turista.</s><s>Zbog toga je potrebno prilagoditi turističku infrastrukturu zahtjevima turista kako bi se turistički razvoj u budućnosti usredotočio na potencijalne prednosti.</s><s>Kako bi se osigurala turistička infrastruktura adekvatna zahtjevima turističkog tržišta, potrebno je poboljšati smještajne uvjete osnovnih smještajnih objekata, ali i privatnih domaćinstava, iskoristiti puni potencijal kamping lokacija kao jednog od modela smještaja te ispitati mogućnosti obnove porušenih domova u Nacionalnom parku Una.</s><s>Time bi se ne samo potaknuo razvoj etno- i ruralnog turizma, već bi se turizam uskladio s elementima prostora i životne sredine ovog područja.</s><s>Još jedna mogućnost razvoja turističke infrastrukture je rekonstrukcija objekata u staroj jezgri grada, odnosno restauracija objekta „Konak“.</s><s>Također, predlaže se rekonstrukcija starih gradova utvrda.</s><s>Neophodno je izvršiti i modernizaciju poletno-sletne staze i aktivirati turističkosportski aerodrom Golubić koji je od Bihaća udaljen svega 3-4 km.</s><s>Važnost i uloga funkcioniranja ovako modernog turističko-sportskog aerodroma ogleda se u boljoj komunikacijskoj povezanosti između turističkih kapaciteta regije i korisnika turističkih usluga, ali i u unapređenju razine atraktivnosti turističkih sadržaja grada.</s><s>Unapređivanjem sveukupne turističke infrastrukture ne utječe se samo na kvalitetu turističke ponude, već u određenim segmentima ona poboljšava ukupnu kvalitetu života lokalne zajednice.</s><s>Novi pristup u promociji prirodnih i antropogenih karakteristika Bihaća putem razvoja sportsko-rekreativnog, kulturnog, eko- i ruralnog turizma treba postati još jedan u nizu budućih razvojnih prioriteta grada.</s><s>Za početak je potrebno izvršiti promjene u pogledu stilova, upotrebljivosti i razumljivosti internetske stranice turističke zajednice Bihaća.</s><s>Promjene će poboljšati izgled stranice tako da osnovne informacije, kontakti, linkovi društvenih mreža postanu lako pregledni i dostupni, a samu stranicu će biti moguće pregledati na bosanskom, engleskom i njemačkom jeziku.</s><s>Pored ovoga, na stranicu će biti postavljene virtualne panorame koje predstavljaju moderan način za prikazivanje nekih od najznačajnijih turističkih lokaliteta Bihaća.</s><s>Bihać posjeduje potencijal ostvariti punu turističku afirmaciju, ali je potrebno poduzeti još neke promotivne aktivnosti kao što su poboljšanje odnosa s medijima i ljudima od utjecaja na internetu ili učinkovitije voditi službeni Facebook profil Turističke zajednice grada Bihaća.</s><s>Takvom promocijom ostvaruje se višestruki učinak na društveno-ekonomske prilike na području Bihaća.</s><s>8 LITERATURA I IZVORI</s>\n<s>Ilić, D., Stamenković, P. i Conić, M. (2014).</s><s>Ekološka komponenta održivog razvoja banjskog turizma Srbije.</s><s>BizInfo – časopis iz oblasti ekonomije, menadžmenta i Institut za razvoj i međunarodne odnose. (2013).</s><s>Integrirana kantonalna razvojna strategija</s>\n<s>Stanić Jovanović, S. (2015).</s><s>Masovni turizam naspram turizma malih formi: Studija slučaja perspektiva za razvoj turizma malih formi na području gradske opštine Surčin.</s><s>Turističko poslovanje, (16), 65–74.</s><s>Stefanović, V. i Azemović, N. (2012).</s><s>Održivi razvoj turizma na primeru Vlasinske Telišman-Košuta (2020).</s><s>Turizam nakon doba korone: Što će biti drugačije?</s><s>Što može biti bolje?.</s><s>Preuzeto s http://www.iztzg.hr/UserFiles/file/novosti/2020/COVID19%20radovi/Teli%C5%A1man-Ko%C5%A1uta-N_2020.pdf, 11.7.2020.</s>\n<s>Anketa za diplomsko delo (Razvoj održivog i odgovornog turizma u Bihaću) Poštovani, moje ime je Jasmin i student sam završne godine Fakulteta za turizam u Brežicama (Republika Slovenija).</s><s>Zamolio bih vas da izdvojite nekoliko minuta i riješite anketu u svrhu izrade mog diplomskog rada.</s><s>Anketa je anonimna i njeni rezultati bit će korišteni isključivo u svrhu izrade diplomskog rada.</s>\n<s>Q7 - 7. Jeste li upoznati s pojmom održivi turizam?</s><s>Q20_2 - 8. Na šta vas asocira pojam održivi turizam?</s>\n<s>Društveno odgovorno poslovanje u turizmu Q8 - 9. Smatrate li da je razvoj održivog turizma bitan za atraktivnost određene turističke destinacije?</s>\n<s>Q11 - 12.</s><s>Može li prisutnost ponude održivog turizma u određenoj destinaciji utjecati na vaš odabir za posjet konkretnoj turističkoj destinaciji?</s>\n<s>Q13 - 14.</s><s>Smatrate li da turistička destinacija koja nudi produkte održivog turizma ima veću posjećenost odnosno posljedično i profitabilnost?</s>\n<s>Q15 - 16.</s><s>Navedite neke od lokaliteta koje su, po vama, najveći potencijal za razvoj održivog turizma na teritoriju grada/općine Bihać.</s><s>Q16 - 17.</s><s>S kojom od navedenih atrakcija i manifestacija grada Bihaća ste upoznati?</s>\n<s>Nacionalni park Una najatraktivnije je područje Unsko-sanskog kantona te ima potencijal za razvoj održivog turizma.</s>\n<s>Kapetanova kula, kao kulturno-povijesna građevina koja se nalazi u srcu Bihaća, privlači posjetitelje i ima veliki turistički potencijal.</s><s>Bihaćko ljeto, festival scenskih umjetnosti, veliki je turistički potencijal u području kazališne umjetnosti.</s>\n<s>Bihać se ističe svojim prirodnim ljepotama te bogatim kulturnim i povijesnim nasljeđem.</s><s>Q18 - 19.</s><s>U slučaju da niste, biste li posjetili navedene atrakcije i manifestacije?</s>\n"}
+{"dc.title": "Uloga baštine u turističkoj ponudi Općine Bihać", "dc.creator": "Reljić, Mira", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "baština;turizam;turistička promocija;turistička ponuda;općina Bihać;heritage;tourism;tourist promotion;tourist offer;Bihać municipality;info:eu-repo/classification/udc/338.483.13(497.6Bihać)(043.2)", "id": "dkum_51505", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=155378&dn=", "text": "<s>mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; izjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v zaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; na Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam pravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico ponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo dela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative Commons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo besedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; uporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v najem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da navedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; dovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj z objavo zaključnega dela;</s>\n<s>Zahvaljujem se mentorici doc. dr. Saši Poljak Istenič na korisnim savjetima i sugestijama prilikom izrade ovog diplomskog rada.</s><s>Zahvalna sam i svojim roditeljima na neizmjernom razumijevanju i podršci koju su mi pružili u toku mog obrazovanja.</s><s>ULOGA BAŠTINE U TURISTIČKOJ PONUDI OPĆINE BIHAĆ Baštinski turizam je vrsta turizma u kojem učestvuje veliki broj turista, kako bi se upoznali sa identitetom, historijom, kulturom i običajima turističke destinacije koju posjećuju.</s><s>U diplomskom radu raspravljali smo o turističkoj ponudi područja općine Bihać i značaj koji ima baština u toj ponudi.</s><s>U teoretskom dijelu diplomskog rada definirali smo prirodnu i kulturnu baštinu, baštinski turizam, kao i upravljanje istim.</s><s>Nakon toga uslijedilo je opisivanje razmatranog područja kroz njegove osnovne, geografske, te historijske karakteristike, prirodnu i kulturnu baštinu, te turizam.</s><s>U nastavku smo uz pomoć SWOT analize ocijenili stanje turizma u Bihaću.</s><s>U empirijskom dijelu rada smo preko pregleda turističkog gradiva, istraživanja označavanja baštine na terenu, te polustrukturiranih intervjua ispitali na koji način je baština u Bihaću promovirana, kojoj baštini se daje najviše pažnje u turističkoj promociji, te koja je funkcija baštine u sveukupnoj turističkoj ponudi.</s><s>Rezultati su pokazali da baština, naročito prirodna, ima veoma bitnu ulogu u turističkoj ponudi i promociji Bihaća, a promoviše se putem web stranica, društvenih mreža, turističkih brošura, televizije i sajmova.</s><s>Na osnovu prikupljenih podataka dali smo svoje preporuke za uspješnije integriranje baštine u turističku promociju i ponudu Bihaća.</s><s>Ključne besede: baština, turizam, turistička promocija, turistička ponuda, općina Bihać THE ROLE OF HERITAGE IN THE TOURIST OFFER OF THE MUNICIPALITY OF BIHAĆ</s>\n<s>V diplomski nalogi smo raziskali območje občine Bihać.</s><s>Razpravljali smo o pojmu dediščine in koliko je dejansko vključena v turistično ponudbo Bihaća.</s><s>Postavili smo tri cilje: razložiti dediščinski turizem, raziskati lokalno dediščino in ugotoviti katera je vključena v turistično ponudbo občine, ter oblikovati predlog za boljšo vključitev lokalne dediščine v turistično ponudbo občine.</s><s>Današnji turizem je tesno povezan z naravno in kulturno dediščino.</s><s>Dediščina predstavlja zgodovinske, fizične, kulturne, duhovne in naravne značilnosti območja, ki so podedovane, s katerimi živimo danes in so dovolj dragocene, da jih lahko ohranimo za prihodnje generacije.</s><s>Danes sta naravna in kulturna dediščina najprivlačnejša turistična atrakcija povsod po svetu.</s><s>Številni turisti potujejo zaradi dediščine in imajo pomembno vlogo pri njenem ohranjanju.</s><s>Do francoske revolucije je dediščina predstavljala določeno fizično ali duhovno vrednost, ki se je prenašala s staršev na otroke, po francoski revoluciji pa so dediščino začeli razumeti kot skupno dobro, ki je pripadalo določenemu narodu.</s><s>Dediščino lahko razdelimo na globalno, nacionalno, lokalno in osebno.</s><s>Dediščina je razdeljena tudi na naravno dediščino (elementi biotske raznovrstnosti in geodiverzitete), torej na naravno okolje, ki je v celoti ohranilo svoje prvotne naravne danosti in na kulturno dediščino, ki je nastala pod vplivom človeka (gradbeništvo, umetnost, književnost, jezik itn.).</s><s>Kulturna dediščina je nadalje razdeljena na snovno kulturno dediščino (premična in nepremična) ali fizične kulturno-zgodovinske elemente in nesnovno kulturno dediščino ali nefizične elemente kulture, ki jih je sprejela in ohranila skupina ljudi v obliki običajev, praks, znanja itn.</s><s>Najstarejše oblike dediščinskega turizma so bile zabeležene med romanjem kristjanov in muslimanov, ki so obiskali Sveto deželo in Meko.</s><s>Dediščina je bila glavna turistična atrakcija do pojava množičnega turizma, ki je dediščino postavljal v ozadje, v ospredje pa pasivne počitnice in finančni dobiček.</s><s>Ko so se začutile hude negativne posledice množičnega turizma na turističnih destinacijah, so nastale alternativne in nove oblike turizma, ki so temeljili na skrbi in ohranjanju turističnih znamenitosti in dediščina je spet postala najpomembnejša turistična atrakcija.</s><s>Ker je dediščina neobnovljiv vir, je z njo nujno skrbno upravljati.</s><s>Zato je pomembno opozarjati na pomen dediščine in omogočiti dostop turistom, jim zagotoviti visoko kakovostne storitve, rekreacijo in izobraževanje na takšnih lokacijah, hkrati pa je treba skrbeti za ohranitev dediščine in delovanje v skladu s potrebami lokalnega prebivalstva.</s><s>Dediščina, ki je na voljo turistom, mora biti tudi finančno podprta.</s>\n<s>Občina Bihać se nahaja v severozahodnem delu Bosne in Hercegovine.</s><s>V nalogi smo ugotovili, da je geografski položaj občine zelo dober zaradi bližine določenih mestnih središč v regiji.</s><s>Relief občine je raznolik, prevladujejo hribi, polja in sredogorje.</s><s>Območje ima zmerno gorsko podnebje in ima bogate naravne vire, kot so gozdovi, reka Una, termomineralne vode in podobno.</s><s>Občina ima zelo bogato zgodovino, na njenem območju so živeli različni narodi.</s><s>Iz vsakega zgodovinskega obdobja se je kaj ohranilo in podedovalo, kar priča o teh časih danes.</s><s>Danes ta občina pripada entiteti Federacije Bosne in Hercegovine in neodvisni državi Bosni in Hercegovini.</s><s>V diplomskem delu smo opisali naravno in kulturno dediščino v občini.</s><s>Naravno dediščino sestavljata reka Una in narodni park Una s svojimi slapovi in kaskadami, od katerih izstopajo Štrbački buk, slap v Martin Brodu, Dvoslap in Troslap, ter slap v Ripču.</s><s>Ta naravna dediščina je pomembna zaradi svoje biotske raznovrstnosti in je ponos lokalnega prebivalstva.</s><s>Občina je bogata s kulturno dediščino: cerkev sv. Antuna, Kapetanov stolp, Kamnito turbe, mošeja Fethija, Muzej Unsko-sanskega kantona, samostan Rmanj, srednjeveško mesto Rmanj, staro mesto Sokolac, staro mesto Ostrovica, staro mesto Orašac, osmanska trdnjava Havala, stavba Kloster in stavba Krajina puteva.</s><s>Premična kulturna dediščina, ki smo jo opisali so zbirke umetnin Dževada Hoze, Jovana Bjelića in Envera Krupića, plošča japodske žare, najdene v naselju Golubić, in fragment japodske žare, najdene v naselju Malo Založje.</s><s>Nesnovna kulturna dediščina, ki jo ohranjajo v Bihaću, so izvajanje tradicionalnih mestnih pesmi sevdalinke in starih pesmi s področja Krajine, priprava tradicionalnih jedi in pijač (somun, japrak, gurabija, maslenica, kava), običaji, povezani z verskimi prazniki badnjak in bajram, ples Žegaransko kolo ter vezenje in ročna dela.</s><s>Turizem v občini Bihać večinoma temelji na naravnih lepotah narodnega parka Una in športno-rekreacijskih dejavnostih, ki potekajo na reki Uni, kot so rafting, vožnja s kajakom in kanujem.</s><s>Poleg teh športnih dejavnosti se lahko turisti udeležujejo lova, ribolova, gorništva, kolesarjenja in letalstva.</s><s>Turizem občine vključuje tudi kulturne in zgodovinske objekte ter raznolike dogodke in dogajanja, ki se odvijajo čez vse leto.</s><s>Dogodki so običajno povezani s filmsko in literarno umetnostjo, glasbenimi festivali in koncerti, športom, zabavo in gastronomijo.</s><s>Za boljšo analizo turistične ponudbe Bihaća smo uporabili SWOT analizo, kjer smo izpostavili prednosti, slabosti, priložnosti in nevarnosti ponudbe.</s><s>Glavne prednosti so že omenjena bližina večjih mest, dobra prometna in železniška povezava z državo in regijo, naravni viri, bogata kulturna dediščina in okrepljen poletni kulturno-zabavni program.</s><s>Turistična ponudba ima določene slabosti, kot so slabo vlaganje v infrastrukturo, slabo trženje in promocija turizma, slabo vlaganje v določena območja kulturne dediščine, pomanjkanje strokovnega osebja v turizmu in slaba komunikacija med domačini in turisti.</s><s>Priložnosti, ki bi izboljšale turistično ponudbo, so večja sredstva iz občinskega proračuna za promocijo turizma, financiranje iz tujih sredstev, razvoj novih projektov, pa tudi privabljanje turistov iz arabskih držav, ki so pokazali zanimanje za obisk te občine.</s><s>Glavne nevarnosti za nadaljnji razvoj ponudbe so pomanjkanje politične volje za vlaganje v turizem v Unsko-sanskem kantonu, bližina razvitejših turističnih destinacij, migrantska kriza, s katero se občina sooča v zadnjih letih, ter svetovna gospodarska kriza in virus V našem raziskovalnem delu smo opravili osem polstrukturiranih intervjujev, raziskali turistično promocijsko gradivo in izvedli terensko raziskavo.</s><s>Rezultati naše raziskave so pokazali, da je največji poudarek pri promociji turizma na narodnem parku Una in njegovih znamenitosti Štrbački buk in Martin Brod.</s><s>Promovira se tudi staro mestno jedro, torej cerkev sv. Antuna, Kamnito turbe, Kapetanov stolp in mošeja Fethija.</s><s>Vsa stara mesta (razen starega mesta Sokolac) imajo zelo velik turistični potencial, a kljub temu niso dovolj promovirana v turizmu.</s><s>Muzej s svojo premično dediščino je zelo slabo promoviran, nesnovna kulturna dediščina, z izjemo sevdalinke, pa se v turizmu nikakor ne promovira in se obravnava, kot da sploh ne obstaja.</s><s>Ugotovili smo tudi, da je najpogostejša vrsta promocije dediščine prek spletnih strani, družbenih omrežij in aplikacij glavnih turističnih ustanov v Bihaću.</s><s>Poleg tega se dediščina promovira v lokalnih in državnih televizijskih programih, v turističnih brošurah ter s sodelovanjem na mednarodnih konferencah in sejmih.</s>\n<s>Kar zadeva označevanje dediščine, smo ugotovili da so glavne turistične znamenitosti Štrbački buk in Martin Brod, staro mesto Sokolac in staro mestno jedro najbolje označeni z informacijskimi tablami.</s><s>Japodski otoki, stavba Krajine puteva, staro mesto Ostrovica in Muzej Unsko-sanskega kantona so slabo označeni z informacijsko tablo z nezadostnimi podatki ali oznakami na stavbi.</s><s>Naša raziskava je razkrila tudi mnenje intervjuvancev o pomenu dediščine, ki so se strinjali, da je njena vloga privabiti turiste in delovati kot pokazatelj identitete tega območja.</s><s>Glede na zbrane podatke in trenutno stanje turistične ponudbe v občini smo podali svoje predloge, ki bi lahko pripomogli k razvoju dediščinskega turizma v Bihaću.</s><s>Prvi predlog je ustvariti nove projekte za zbiranje sredstev iz občinskega proračuna ali sredstev EU.</s><s>Drugi predlog je ureditev infrastrukture prednostnih območij dediščine (Štrbački buk, stara mesta) in gradnja podzemnega parkirišča v mestu.</s><s>Tretji predlog je izobraževanje lokalnega prebivalstva in turističnih delavcev o naravni in kulturni dediščini z namenom ozaveščanja o njenem pomenu.</s><s>Četrti predlog je organiziranje sodobnih in tradicionalnih turističnih prireditev na območjih kulturne dediščine.</s><s>Peti predlog je vključitev dediščine v pohodniške in kolesarske poti ter izdelava turističnih zemljevidov teh poti.</s><s>Ureditev galerije Envera Krupića v arhivski hiši v Bihaću je šesti predlog.</s><s>Zadnji predlog je opremiti Muzej Unsko-sanskega kantona z novimi tehnologijami.</s><s>Za nadaljnje raziskave smo predlagali raziskave kakovosti storitev in ponudbe dediščinskega turizma v Bihaću, podrobne raziskave kulturne premične in nesnovne dediščine ter raziskave manj znane naravne dediščine v Bihaću, kot na primer termalne Ključne besede: dediščina, turizem, turistična promocija, turistična ponudba, občina Bihać</s>\n<s>Turistička putovanja su danas bitan dio svakodnevnog života ljudi.</s><s>Putovanja, u cilju upoznavanja novih ljudi, razgledanja novih mjesta i sticanja novih iskustava, za mnoge su postali način života (Stoian, 2015, str. 19).</s><s>Jedan od najznačajnijih faktora koji nalazimo u savremenom turizmu je pojam baštine.</s><s>Ogroman broj turista učestvuje u turizmu koji je zasnovan na baštini, te je stoga razumljivo postojanje mnoštva definicija pojma baštine i baštinskog turizma, te različitih tumačenja, u zavisnosti od perspektive istraživanja (Ničić, 2015, str. 243).</s>\n<s>Ideja o evidenciji, zaštiti i prezentaciji elemenata prirode i čovjeka, odnosno svega onoga što je preuzeto od prethodnih generacija, a što je vrijedno očuvanja i prenošenja na buduće generacije, pojavila se u drugoj polovini 20. stoljeća.</s><s>Spisak takvih elemenata je veoma dug, te se oni razlikuju po vrsti, načinu nastanka, obliku i mjestu na kojem se nalaze.</s><s>Međutim, ono što je isto svim elementima jeste pojam koji ih označuje, a to je baština.</s><s>Riječ baština se često razumije kao sinonim za riječ naslijeđe, iako to nije sasvim ispravno.</s><s>Baština ipak nije svako naslijeđe, već samo ono koje posjeduje određene fizičke, kulturne, historijske, prirodne i duhovne vrijednosti i određena dostignuća nekog područja (Krivošejev, 2014, str. 37-38).</s><s>S obzirom na svrhu rada najbolja definicija baštine je zasigurno UNESCO-va definicija, koja navodi da je baština sve ono što smo naslijedili od prošlih generacija, ono s čime živimo danas i što ćemo prenijeti na buduće generacije.</s><s>Prirodna i kulturna baština zajedno čine nezamjenjive životne i stvaralačke izvore.</s><s>Baština naše Zemlje su jedinstvena mjesta popout divljine Istočne Afrike, piramida u Egiptu, Velikog koralnog grebena u Australiji i barokne katedrale Latinske Amerike (UNESCO World Heritage Centre, 1992a).</s><s>U Bosni i Hercegovini postoje tri kulturna mjesta koja su upisana u UNESCO-vu listu svjetske baštine.</s><s>Jedno od tih mjesta je Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji je sagrađen krajem 16. stojeća i predstavnik je otomanske arhitekture.</s><s>Zatim, područje Starog mosta u Mostaru, primjer multikulturalnog urbanog naselja koji je također zaštićen od strane UNESCA.</s><s>Isto tako su zaštićeni stećci, odnosno srednjovjekovni nadgrobni spomenici nastali u razdoblju od druge polovice 12. do 16. stoljeća, koji se nalaze u raznim gradovima Bosne i Hercegovine (UNESCO World Heritage Centre, 1992b).</s><s>Općenito u baštini razlikujemo prirodna i kulturna dobra.</s><s>Dakle, prirodna baština predstavlja prirodno nastala dobra (na primjer parkove, jezera, mora, rijeke, šume), dok kulturna baština (materijalna ili nematerijalna) predstavlja dobra koja su stvorena ljudskom intervencijom (na primjer mostovi, muzeji, građevine, pjesme, plesovi, običaji, vjerovanja).</s><s>Kako prirodna, tako i kulturna baština predstavlja društveno dobro lokalne, nacionalne ili globalne zajednice (Cifrić i Poljak, 2014, str. 27).</s><s>Iako je turizam oduvijek bio naslonjen na eksploataciju prirodnih i kulturnih vrijednosti, ipak je njegova glavna svrha bila prvenstveno što brža zarada povezana sa većim protokom turista, što je redovno dovodilo do iskorištavanja prirodne i kulturne baštine.</s><s>Nasuprot tome, djelatnosti koje su se oslanjale na ekološki razvoj i koje su po pravilu bile neprofitabilne dugo su bile u sukobu sa brzo rastućim turizmom (Krivošejev, 2014, str. 6).</s><s>Jedno vrijeme ove dvije stavke su bile u svojim suprotnostima, sve dok nije došlo do novih promjena prvenstveno u odnosu prema prirodnoj i kulturnoj baštini sa pojavom novog turizma koji se vodi činjenicom da svakako sve blagodati koje se mogu iskoristiti financijski i kulturološki treba ostaviti budućim generacijama.</s><s>Samim tim pojačava se i briga o baštini, a aktivnu ulogu preuzimaju i sami turisti kojih je iz godine u godinu sve više (Krivošejev, 2014, str. 6).</s><s>Kako piše Park (2014, str. 3) neosporivo „baštinski turizam“ je fenomen koji je rastuće značajna komponenta u globalnoj turističkoj djelatnosti.</s><s>Povećanje popularnosti rekreirane i reinterpretirane prošlosti ima snažan uticaj u prezentiranju kako materijalne, tako i nematerijalne baštine u turizmu.</s><s>Turizam zasnovan na baštini nastavlja se razvijati zajedno sa brzim mijenjanjem političkih, ekonomskih i socio-kulturnih okolnosti (Park, 2014, str. 3).</s><s>Timothy (2011, str. 3) smatra da su danas baština i živa kultura najpopularnije turističke atrakcije svugdje.</s><s>Čak i takozvane destinacije sunca, mora i pijeska imaju određene elemente kulturne baštine koje se nude turistima.</s><s>Gotovo sve turističke ture uključuju posjetu mjesta baštine, a i među neovisnim putnicima kulturna područja spadaju među najcjenjenija odredišta U diplomskom radu proučavali smo ulogu baštine u turističkoj ponudi općine Bihać.</s><s>Bihać se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine i predstavlja sjedište Unsko-sanskog kantona.</s><s>Ova općina predstavlja jednu od najpopularnijih destinacija kontinentalnog turizma u Bosni i Hercegovini, sa posebno razvijenim selektivnim oblicima turizma poput: sportsko- rekreativnog turizma, gdje dominira rafting, lovni i ribolovni turizam, biciklizam, padobranstvo i jedriličarstvo.</s><s>Pored toga razvijen je još eko-turizam i kulturno-historijski turizam.</s><s>Bihać posjeduje jedinstveno prirodno bogatstvo, koje je ujedno brend turizma ovog područja: rijeka Una, odnosno Nacionalni park „Una“.</s><s>Ovaj nacionalni park spoj je očuvanog prirodnog krajobraza i biološke raznovrsnosti, te predstavlja glavnu atrakciju u gradu.</s><s>Također, u gradu su locirane kulturno-historijske znamenitosti od kojih se najviše izdvajaju: Kapetanova kula, Crkva svetog Antuna, Fethija džamija, Turbe, Manastir Rmanj, Muzej Prvog zasjedanja AVNOJa, te zgrada Krajina puteva.</s><s>Na području Bihaća se nalazi i više srednjovjekovnih gradova: stari grad Sokolac, stari grad Ostrovica, srednjovjekovni grad Orašac i drugi (Grad Bihać, 2021a).</s><s>Smatramo da baština i znamenitosti koje se nalaze na ovom području nisu dovoljno promovirane u turizmu.</s><s>Privlačnost neke destinacije jeste u njenoj autentičnosti, a ona se najbolje prikazuje upravo kroz baštinu (materijalnu i nematerijalnu) i povijest.</s><s>Zbog toga smo se odlučili za istraživanje baštine Bihaća i njenih turističkih potencijala.</s>\n<s>Svrha diplomskog rada je predstaviti značaj baštine u razvoju turizma općine Bihać, te predložiti mjere i aktivnosti koji će doprinijeti do bolje integracije lokalne baštine u turističku ponudu.</s>\n<s>Ciljevi koje smo postavili u okviru diplomskog rada su: • Obrazložiti turizam koji se zasniva na baštini • Istražiti lokalnu baštinu općine Bihać i saznati koja baština je uključena u turističku ponudu općine</s>\n<s>1.3 Istraživačka pitanja diplomskog rada Za pisanje diplomskog rada postavili smo sljedeća istraživačka pitanja: • Istraživačko pitanje 1: Koja baština postoji na lokalnom nivou? • Istraživačko pitanje 2: Koja se baština promovira, a koja se ne promovira? • Istraživačko pitanje 3: Kako se baština promovira? • Istraživačko pitanje 4: Kakvu ulogu baštini pripisuju turistički sudionici? • Istraživačko pitanje 5: Kako je baština označena na terenu? • Istraživačko pitanje 6: Kako baštinu najbolje uključiti u turističku promociju i ponudu općine</s>\n<s>1.4 Pretpostavke i ograničenja diplomskog rada Pretpostavili smo da općina Bihać zbog svog geografskog položaja i burne prošlosti, te prirodnih bogatstava, obiluje sa raskošnom baštinom.</s><s>Bihać je savršen primjer mješavine kultura, religija, običaja i tradicija, jer su se na ovom području u više navrata smjenjivali različiti narodi, koji su iza sebe ostavljali svoj pečat.</s><s>Isto tako, pretpostavili smo da vodeći kadar u turističkom sektoru do sada nije učinio mnogo na promociji ove baštine, kako na terenu, tako i u oglašavanju.</s><s>Kao glavna ograničenja tokom pisanja diplomskog rada naveli smo nedostatak interesa odgovornih aktera u turizmu, sa kojima smo predvidjeli vršenje polustrukturiranog intervjua.</s><s>Osim toga, zbog prirode njihovog posla velika je mogućnost njihove odsutnosti i otkazivanja dogovorenih termina, što može imati veliki uticaj na kvalitet rada.</s><s>Kada je u pitanju općina Bihać, vidljivo je da za ovu tematiku nema dovoljno, skoro nikako, adekvatnih izvora i gradiva koja su neophodna za izradu rada.</s><s>Pri tome posebno mislimo na internetske izvore, kojih je veoma malo i uglavnom se ne bave sa temom turizma i baštine.</s><s>Također, na ovom prostoru ostala relevantna literatura, poput knjiga i znanstvenih radova, ne proučava ovu oblast u dovoljnoj mjeri.</s><s>1.5 Metode istraživanja u diplomskom radu Diplomski rad razdijeljen je u dva dijela, teoretski i empirijski dio.</s><s>U prvom, teoretskom dijelu proučavali smo stručnu literaturu domaćih i stranih autora, odnosno knjige, znanstvene stručne radove, te elektronske izvore koji se vežu na zadanu temu rada.</s><s>Pomoću deskriptivne metode predstavili smo pojam baštine, njenu podjelu, pojam baštinskog turizma, te upravljanje baštinom.</s><s>Cilj deskriptivnog istraživanja je opisati fenomen i njegove karakteristike (Nassaji, 2015, str. 129).</s><s>Nakon toga slijedi predstavljanje stanja baštine i turizma na području općine Bihać, te SWOT analiza u kojoj smo opisali prednosti, slabosti, prilike i prijetnje turizmu zadanog područja.</s><s>U empirijskom dijelu obavili smo terensko istraživanje, te smo koristili kvalitativnu metodu istraživanja, pri čemu je glavna metoda bila polustrukturirani intervju.</s><s>Polustrukturirani intervju najčešći je oblik dobivanja kvalitativnih podataka.</s><s>Pitanja su otvorenog tipa, možemo se pridržavati prethodno određenom okviru i rasporedu pitanja.</s><s>Takav intervju je fleksibilniji, odgovori su konkretniji, spontaniji, osobni i samootkrivajući (Kordeš i Smrdu, 2015, str. 40-41).</s><s>Izvršili smo deset polustrukturiranih intervjua sa sudionicima koji su uključeni u stvaranje turističke ponude ove općine.</s><s>Izabrani su jer sadrže sve informacije koje su relevantne za pisanje ovog diplomskog rada.</s><s>Intervjui su obavljeni sa sljedećim predstavnicima, koji su zaposleni u: • Općini Bihać</s>\n<s>• S predsjednikom udruženja Naša Krajina – naša baština • S predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina Osim toga, istražili smo kako je lokalna baština općine Bihać označena na terenu.</s><s>Također smo obavili analizu promotivnih materijala općine Bihać.</s><s>Pri tome mislimo na brošure, turističke publikacije, plakate i slične materijale, te ćemo istražiti u kolikoj mjeri i kako se baština pojavljuje u njima.</s><s>Zatim smo na temelju dobivenih podataka oblikovali prijedloge za poboljšanu uključenost lokalne baštine u turističkoj ponudi općine Bihać.</s><s>2 TEORIJSKA POLAZIŠTA</s>\n<s>U sljedećem poglavlju upoznali smo teorijska polazišta koja su nam služila za bolje razumijevanje osnovnih pojmova, potrebnih za oblikovanje diplomskog rada.</s><s>Upoznali smo postojeća istraživanja i otkrića na području pojma baštine i njene podjele na prirodnu i kulturnu baštinu, te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu.</s><s>Na kraju smo definisali pojam baštinski turizam, opisali pojedine prednosti baštinskog turizma, te istaknuli određene faktore kojima treba posvetiti pažnju prilikom upravljanja baštine kao turističke atrakcije.</s>\n<s>Baština je definirana kao sve što pretpostavljamo da nam je predano iz prošlosti.</s><s>Iako nije svaka baština jednako poželjna, ipak ona predstavlja dragocjen i nezamjenjiv izvor koji je bitan za osobni i kolektivni identitet, te samopoštovanje.</s><s>Iz tog razloga trudimo se proslaviti i zaštititi baštinu koju posjedujemo, pronaći i poboljšati onu baštinu za koju osjećamo da je potrebno, te revitalizirati i oživjeti baštinu koju smo izgubili.</s><s>Ono što obuhvata baštinu razlikuje se između ljudi i mijenja se tokom vremena, međutim privrženost koju reflektira je univerzalna (Lowenthal, 2005, str. 81).</s><s>Baština je veoma kompleksan pojam i zbog toga se ipak nikad nije mogla strogo definirati, a tome svjedoči postojanje različitih teorija o njoj i sukoba koji dolaze prilikom pokušaja njenog definisanja.</s><s>Razlog tome je što je baština vrlo sklona promjenama, bilo u smislu oštećenja baštine ili u smislu novih spoznaja koje mijenjaju percepciju o pojedinoj baštini.</s><s>Takva neprestana promjena, koja se ne može obuzdati, izaziva strahopoštovanje, a svakom novom definicijom ili interpretacijom baština dobiva veći značaj.</s><s>Potrebno je da svaki pojedinac konstantno promišlja o baštini, nadopunjuje i vodi brigu o njoj, da bi buduće generacije mogle razumjeti odakle su došle, ko su bile, a ko su sada (Birač, 2020, str. 4).</s><s>Mnogi pojedinci, također, osjećaju duboku potrebu da sačuvaju i zaštite prirodnu i kulturnu baštinu, jer žale zbog degradacije ili nestanka poznatih mjesta i znamenitosti.</s><s>Budući da gubitak uobičajenog okruženja ili čak tradicionalnih vrijednosti prijeti njihovom osjećaju bića, skloni su da još više cijene njihove preživjele Prema tvrdnjama koje navodi Šestan (2019, str. 5) baština je označavala isključivo naslijeđe koje se prenosilo sa roditelja na djecu, sve do razdoblja Francuske revolucije, nakon čega se razvija pojam baštine koja predstavlja zajedničko dobro nekog naroda.</s><s>Upravo tako razumijemo baštinu danas, dakle, kao nacionalno dobro koje predstavlja prošlost određenog naroda, ali istovremeno ima implikacije i na njegovu sadašnjost odnosno budućnost.</s><s>Najveću prekretnicu u očuvanju baštine zasigurno predstavlja osnivanje organizacije Ujedinjenih naroda za prosvjetu, znanost i kulturu-UNESCO 1945. godine.</s><s>UNESCO je zaslužan za usvajanje Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine 1972. godine, koju je za petnaest godina prihvatilo približno sto zemalja na svijetu, te je zaslužan za sastavljanje popisa svjetske prirodne i kulturne baštine Što se tiče podjele navest ćemo autoricu Šestan (2019, str. 6) i njenu podjelu baštine na svjetsku, nacionalnu, lokalnu i osobnu.</s><s>Svjetska baština je poznata širokom krugu javnosti i bitna je za univerzalnu civilizaciju odnosno cijeli svijet.</s><s>Nacionalna baština predstavlja nacionalne ideale i ponos, lokalna baština bitna je za određene lokalne zajednice koje imaju vlastitu kolektivnu prošlost, a osobna je važna za pojedine interesne grupe to jest za osobe koje su emocionalno vezane za određenu baštinu (Šestan, 2019, str. 6).</s><s>Ova podjela govori nam o tome da društvo ima veliki uticaj u razumijevanju i upravljanju baštinom.</s><s>Naime, društvo je organizirano tako da ima različite nivoe.</s><s>Pa tako na primjer ako se pojedinačni predmet ili fenomen smatra baštinom u određenoj lokalnoj zajednici, na državnom nivou to ne mora biti slučaj.</s><s>Svaki nivo društva ima određenu moć nad odabranom baštinom, što znači da pojedinci imaju moć kada je riječ o osobnoj baštini, a politička moć je bitna kada je riječ o lokalnoj, nacionalnoj i svjetskoj Podjelu baštine i upravljanje baštinom šire razmatra autor Howard (2003, str. 52) koji je baštinu svrstao prema vrsti u sedam kategorija ili polja, zatim opredijelio skupine koje čuvaju i prikupljaju baštinu i naposljetku je opredijelio razinu geografskog identiteta na kojima se ta aktivnost odvija.</s><s>Prema vrsti baština se dijeli na: prirodu, krajolik, spomenike odnosno nepokretna ljudska djela (na primjer zgrade ili arheološki ostaci), artefakte odnosno predmete koje su stvorili ljudi i čine muzejske zbirke i kolekcije, aktivnosti (misli se na aktivnosti koje su preuzete iz prošlog vremena kao na primjer jezik ili prehrana), ljude i mjesta (važna mjesta i mjesta bitnih događaja iz prošlosti).</s><s>Skupine koje su spremne posvetiti vrijeme, novac ili trud baštini podijeljene su u šest skupina i to: vlasnike, članove zatvorenog kruga (insajdere), posjetitelje, vlade na mnogim razinama i akademike u mnogim disciplinama.</s><s>Treća stavka koju smo spomenuli jeste razina geografskog identiteta koja može da bude svjetska, kontinentalna, nacionalna, regionalna, lokalna i porodična (Howard, 2003, str. 54-148).</s><s>Svoju podjelu Howard je također grafički prikazao u obliku »baštinske kocke« (Slika 1), gdje su na tri strane napisane spomenute kategorije.</s>\n<s>Pored dvije spomenute podjele poznata nam je i općenita UNESCO-va podjela baštine na prirodnu i kulturnu baštinu, o kojima smo govorili u nastavku. (UNESCO World Heritage Centre, 1992c).</s>\n<s>Prirodno okruženje kako to pišu Newsome, Moore i Dowling (2012, str. 3) je okruženje koje je u cijelini zadržalo svoja prirodna obilježja, izvornu vegetaciju, divljinu i bioraznolikost, te nije modificirano ljudskim uplitanjem u krajolik ili ekološke procese.</s><s>Takva okruženja su prema njihovom navodu potpuno suprotna okruženjima koja imaju značajan ljudski pečat kroz prošlu i sadašnju upotrebu, okupaciju i eksploataciju, jer su potpuno netaknuta i neizmijenjena.</s><s>Prirodno okruženje predstavlja nezamjenjiv izvor koji je potrebno sačuvati od negativnih uticaja koji mogu narušiti njegovo stanje, poput klimatskih promjena, zagađenja, industrijske izgradnje i slično.</s><s>Suvremeni pristup očuvanju prirode prvi put se u Europi pojavljuju u devetnaestom stoljeću, kada se priroda štitila isključivo od ljudskog uticaja.</s><s>Prvi put su pod zaštitu uzeta različita prirodna obilježja, kao što su rijetke biljne i životinjske vrste, stabla, šumarci i jedinstveni krajolici poput špilja, izvora, slapova i planina (Konsa, 2016, str. 10).</s><s>Danas su aktivnosti vezane za očuvanje i zaštitu prirode izrazito naprednije, s obzirom na to da postoje razne međunarodne organizacije koje se bave time.</s><s>Jedna od najvažnijih je Međunarodna unija za zaštitu prirode-IUCN, koja je opredijelila zaštićena područja s ciljem postizanja dugoročnog očuvanja prirode sa povezanim ekosistemskim uslugama i kulturnim vrijednostima (Dudley, 2008, str. 8).</s><s>Zaštićena područja prema su: strogi rezervat prirode, područje divljine, nacionalni park, prirodni spomenik, područje/stanište upravljanja vrstama, zaštićeni krajolik i zaštićeno područje s održivom upotrebom prirodnih resursa (International Union for Conservation of Nature, 2021).</s><s>Zakon o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine propisuje da su ciljevi zaštite prirode „očuvati i obnoviti postojeću biološku i pejzažnu raznolikost u stanju prirodne ravnoteže i usklađenih odnosa s ljudskim djelovanjem; utvrditi stanje i osigurati praćenje stanja prirodnih vrijednosti; osigurati sistem zaštite prirodnih vrijednosti radi trajnog očuvanja njihovih svojstava na osnovu kojih se proglašavaju zaštićenima; osigurati održivo korištenje prirodnih dobara bez bitnog oštećivanja dijelova prirode i uz što manje narušavanja ravnoteže njenih dijelova, spriječiti štetne zahvate i poremećaje u prirodi kao posljedice tehnološkog razvoja i obavljanja djelatnosti, te osigurati što povoljnije uslove očuvanja i slobodnog razvoja prirode pri njenom ekonomskom korištenju, osigurati pravo građana na zdrav okoliš, odmor i razonodu u prirodi“ (Službene novine Federacije BiH, broj 66/13).</s>\n<s>Jedna od najpriznatijih definicija kako kulturne, tako i prirodne baštine seže u 1972. godinu, kada je spomenuta u UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine.</s><s>Pod prirodnom baštinom podrazumijevaju se (UNESCO World Heritage Centre, • Prirodna obilježja koja se sastoje od fizičkih i bioloških formacija ili skupina takvih formacija, a koja imaju izvanrednu univerzalnu vrijednost sa estetske ili znanstvene tačke gledišta</s>\n<s>• Geološke i fiziografske formacije i precizno određena područja koja predstavljaju stanište ugroženih vrsta životinja i biljaka izvanredne univerzalne vrijednosti sa znanstvene ili konzervatorske tačke gledišta • Prirodna mjesta ili precizno određena područja izvanredne univerzalne vrijednosti sa tačke gledišta znanosti, konzerviranja ili prirodnih ljepota Krivošejev (2014, str. 41) prirodnu baštinu opisuje kao elemente biodiverziteta (biljni i životinjski svijet i ekosistem) i geodiverziteta (različiti geološki elementi) koji su naslijeđeni od prethodnih generacija, očuvani su danas i koje će preuzeti buduće generacije.</s><s>Područja koja su na popisu svjetske prirodne baštine uživaju najvišu razinu priznanja i zaštite, te se prostiru na tri miliona i pet stotina hiljada kvadratnih kilometara u više od devedeset i pet zemalja na svijetu (UNESCO World Heritage Centre, 1992d).</s><s>2.3 Kulturna baština</s>\n<s>Kulturu čine svi faktori koji predstavljaju duhovne i materijalne vrijednosti stvorene u procesu socijalnog i historijskog razvoja (Atalan, 2018, str. 1700).</s><s>Kulturna baština, dakle, obuhvata naslijeđena kulturna dobra koja su stvorena ljudskom rukom, a odnosi se na dostignuća koja su preci ostavili u graditeljstvu, umjetnosti, jeziku i književnosti i u drugim oblastima koja zajedno čine cjelokupnost kulture (Šestan, 2019, str. 3).</s><s>Kulturnu baštinu potrebno je očuvati, jer ona predstavlja vrhunac čovjekovog stvaranja i zbog toga je veoma dragocjena.</s><s>Pojam kulturna baština („patrimoine“ na francuskom) se u suvremenom smislu te riječi prvi put spominje tijekom Francuske revolucije.</s><s>Pojam je korišten 1790. godine u peticiji, a 1794. godine u eseju o uništavanju i oštećenju kulturne baštine tijekom Francuske revolucije.</s><s>Suvremeni pristup kulturnoj baštini u Europi u potpunosti se razvio u devetnaestom stoljeću i bio je usko povezan sa nastankom nacija i nacionalnih država, s obzirom da je kulturna baština imala važnu ulogu u osiguranju nacionalnog i državnog identiteta (Konsa, 2016, str. 10).</s><s>Krivošejev (2014, str. 42) navodi da se kulturna baština dijeli na materijalnu (pokretnu i nepokretnu) i nematerijalnu kulturnu baštinu.</s><s>Pokretna materijalna baština predstavlja fizičke ostatke iz prošlosti koje je moguće premještati, čuvati i izlagati na mjestima na kojima nisu primarno otkrivene.</s><s>Dalja podjela pokretne materijalne baštine uglavnom zavisi od zakona u pojedinim državama, međutim u većini slučajeva dijeli se na muzealije i arhivalije.</s><s>Muzealije, odnosno muzejski materijal, moguće je dalje podijeliti na muzealije umjetničkih zbirki, muzealije etnoloških zbirki, muzealije historijskih zbirki, muzealije zbirki nauke i tehnike, muzealije arheoloških zbirki i slično.</s><s>Nepokretna materijalna baština predstavlja fizičke ostatke iz prošlosti koji se nalaze i čuvaju na mjestima prvobitnog pronalaska.</s><s>Naziv za kompletno izlaganje i čuvanje baštine na mjestu njenog nastanka je integralna zaštita.</s><s>Integralna zaštita uključuje brigu ne samo za određenu baštinu, već i za njeno šire okruženje (Krivošejev, 2014, str. 42-43).</s><s>UNESCO pod nepoktetnom materijalnom kulturnom baštinom podrazumijeva (UNESCO World Heritage Centre, 1992c):</s>\n<s>• Spomenike u koje spadaju djela graditeljstva, monumentalna kiparska ili slikarska djela, elementi ili strukture arheološkog karaktera, natpisi, pećinska prebivališta i kombinacije obilježja koja imaju izvandrednu univerzalnu vrijednost sa historijskog, umjetničkog ili znanstvenog gledišta • Skupine građevina u koje spadaju skupine izoliranih ili povezanih zgrada koje su po svojoj arhitekturi, jedinstvu i uklopljenosti u pejzaž izvanredna univerzalna vrijednost sa historijske, umjetničke ili znanstvene tačke gledišta • Znamenita mjesta u koje spadaju djela ljudskih ruku ili kombinirana djela ljudskih ruku i prirode, pa i zone, uključujući tu arheološka nalazišta što su od izvanrednog univerzalnog značaja sa historijske, estetske i etnološke ili antropološke tačke gledišta</s>\n<s>Nematerijalna kulturna baština, naime, sastoji se od raznolikih nefizičkih vidova pojedine kulture, to jest društvenih običaja koji su stvarani tokom historijskog razvoja određene društvene skupine (Krivošejev, 2014, str. 43).</s><s>UNESCO (2021) tvrdi da nematerijalna kulturna baština predstavlja „prakse, prikaze, izraze, znanja, vještine, kao i instrumente, predmete, artefakte i kulturne prostore koji su s njima povezani, koje zajednice, skupine i, u nekim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine.</s><s>Ovakvu nematerijalnu kulturnu baštinu, koja se prenosi sa generacije na generaciju, zajednice i skupine neprestano rekreiraju kao odgovor na svoj okoliš, svoju interakciju sa prirodom i svojom historijom, te im pruža osjećaj identiteta i kontinuiteta, promovirajući tako poštivanje kulturne raznolikosti i ljudske kreativnosti“.</s><s>Nematerijalna kulturna baština izražava se na više načina, a posebno u sljedećim aspektima (UNESCO, 2021): 1) U usmenim tradicijama i izrazima, uključujući jezik kao sredstvo nematerijalne kulturne baštine</s>\n<s>3) U društvenim praksama, ritualima i svečanim događajima 4) U znanjima i praksama povezanim sa prirodom i svemirom 5) U zanatima baziranim na tradiciji</s>\n<s>Od svojih početaka turizam se zasnivao na posjećivanju prirodnih i kulturnih znamenitosti.</s><s>Posjećivanje poznatih građevina, umjetničkih tvorevina, prirodnih ljepota, te žarišta na kojim su se desili određeni historijski događaji turiste su motivirali na duža putovanja (Krivošejev, 2014, str. 77).</s><s>Knjiga Cultural and Heritage Tourism Development (2014) govori kako su najraniji oblici putovanja inspirisanih baštinom česta vjerska hodočašća, poput onih u kojima su učestvovali kršćani tokom posjete Svetoj Zemlji ili onih u kojima su učestvovali muslimani prilikom posjete u Mekku.</s><s>Tijekom 1700-tih godina, kada su Europljani počeli putovati u značajnom broju, počinje se također stvarati infrastruktura gostionica, restorana, hotela i prijevoza, ali svrha putovanja je i dalje upoznavanje drugih kultura.</s><s>Mnogi tadašnji posjetitelji upoznavali su drugačije ideje i običaje, koje su prenosili u svoje domovine.</s><s>Pa tako su na primjer Europljani sa Istoka preuzeli orijentalnu kuhinju koja je promijenila kuhanje u njihovim domovinama.</s><s>Prilikom Grand Tour-a Britanci i Nijemci su putovali u Italiju i Grčku, jer su bili motivirani klasičnom arhitekturom (Cultural and Heritage tourism Development, 2014).</s><s>Shodno svemu tome možemo zaključiti da je baština usko vezana sa turizmom od samih njegovih početaka.</s><s>Međutim, nakon Prvog, a potom i Drugog svjetskog rata, sa razvojem novih i bržih transportnih sredstava, dolazi do pojave „turističkog buma“ koja u prvi plan postavlja putovanja s ciljem pasivnog odmora i rekreacije tipa sunca, mora i pijeska.</s><s>Time su postavljeni temelji masovnog turizma, odnosno turizma u kojem učestvuje veliki broj ljudi iz svih slojeva društva koji putuju organizovano.</s><s>Sa razvojem ovakve vrste turizma, baština umjesto primarne atrakcije koja motiviše turiste na putovanja postaje sekundarna turistička atrakcija za turiste privučene pasivnim odmorom u destinacijama sunca, mora i pijeska.</s><s>Masovni turizam mjeren je isključivo ekonomskim indikatorima i nije se razmatralo o konceptima održivosti.</s><s>Ovakav pristup razvoja turizma imao je kratkoročne i srednjoročne pozitivne uticaje, međutim, pokazao se negativnim na duži rok.</s><s>U mnogim destinacijama masovni turizam ostavio je negativne posljedice na okoliš, prouzrokovao je destrukciju prirodne i kulturne baštine, što je posljedično probudilo nezadovoljstvo lokalnog stanovništva i negativno se odrazilo na dalji razvoj turizma.</s><s>Zbog toga se pojavljuju oblici alternativnog, te novog turizma koji su za razliku od masovnog turizma, bazirani na čuvanju, obnovi, održivosti, aktivnom učestvovanju turista u lokalnom životu, te simbiozi više srodnih ili nesrodnih turističkih atrakcija.</s><s>S tim u vezi uloga baštine kao turističke atrakcije novog turizma ponovo dolazi u prvi plan Baštinski turizam predstavlja turizam koji je usredotočen na ono što smo naslijedili, što može da podrazumijeva sve od prirodnih krajolika, povijesnih zgrada ili umjetničkih djela (Yale 1991, str. 21).</s><s>Baštinski turizam, kako ističe Timothy (2017, str. 1) zasnovan je na korištenju historijskih resursa, te on čini glavnu značajku turističkih ekonomija mnogih destinacija.</s><s>Burns, Eaddy, Moore, Speno i Talley-McRae (2010, str. 4) baštinski turizam, više od samog posjećivanja historijskih atrakcija, definiraju kao osobni susret i doživljavanje tradicije, lokalnih običaja, umjetnosti, historije, kulture i područja koja na autentičan način predstavljaju određeno mjesto ili zajednicu.</s><s>Poria, Butler i Airey (2003, str. 247) tvrde da su osnova baštinskog turizma oni posjetitelji koji određeni lokalitet doživljavaju kao dio svoje osobne baštine, a svojim ponašanjem se razlikuju od drugih posjetitelja.</s><s>Iako se može pretpostaviti da turisti koji posjećuju objekte i područja baštine imaju potpune jednake motive za putovanja, ipak njihove se potrebe i očekivanja znatno razlikuju.</s><s>Turisti koji posjećuju baštinu mogu se podijeliti u četiri skupine (Poria, Butler i Airey, 2003, str. 248): 1) Turisti koji nisu svjesni baštinskih karakteristika područja 2) Turisti koji su svjesni baštinskih karakteristika područja, ali su im motiv za putovanje druge karakteristike područja</s>\n<s>3) Turisti kojima su motiv za putovanje baštinske karakteristike, ali ne doživljavaju te karakteristike kao dio svoje osobne baštine 4) Turisti kojima su motiv za putovanje baštinske karakteristike, te iste doživljavaju kao dio svoje osobne baštine</s>\n<s>Postoji šest glavnih baštinskih resursa, kako to ističu Ismagilova, Safiullin i Gafurov (2015, str. 160) koji se odlikuju najvećom privlačnošću i motiviraju turiste za posjet: kulturni resursi u umjetničkoj formi, folkloru i festivalima, historijski resursi u obliku historijskih spomenika i znamenitih područja, arheološki resursi većinom povezani sa antičkim spomenicima i područjima iskopina, religijski resursi u obliku hodočašća, te upoznavanja religijskih običaja, rituala i ceremonija, etnološki resursi povezani sa kulturom ljudi, jezikom, etničkim stvaralaštvom, te na posljetku ekološki izgled povezan sa krajolikom i spomenicima.</s>\n<s>ICOMOS (1999) prirodnu i kulturnu baštinu posmatra kao glavne turističke atrakcije.</s><s>Neosporivo je da kulturna i prirodna baština imaju različite pozitivne uticaje na turizam i turističku ponudu određenih destinacija.</s><s>Lo, Mohamad, Chin i Ramayah (2017, str. 770) uočavaju da kulturna i prirodna baština utiču na podizanje konkurentnosti turističke destinacije.</s><s>Kulturna i prirodna baština su također prema Urasche (2015, str. 133) identificirani kao jedni od značajnih faktora koji određuju konkurentnost i atraktivnost države kao turističke destinacije.</s><s>Stvaranjem pozitivne sinergije između baštine i turizma ostvaruje se, uz povećanje ekonomske dobrobiti, rast zadovoljstva posjetitelja, dodatna vrijednost objekata baštine, viša kvaliteta turističke ponude i jačanje identiteta lokalne zajednice (Drpić, 2018, str. 255).</s><s>Isto tako kultura, historija i baština djeluju kao brend određenog područja ili države, te time stavarju jedinstvenost koju je vrlo teško ili zacijelo nemoguće reproducirati (Drpić, 2018, str. 255).</s><s>Divljenje i prihvaćanje jedinstvene kulturne i prirodne baštine od strane turista može stvoriti lokalni ponos i identitet zajednica i stanovnika, te želju da učine više za svoju zajednicu, pomažući i podržavajući na taj način lokalni razvoj (Urasche, 2015, str. 134).</s><s>2.5 Upravljanje baštinom u turističkoj ponudi destinacije Baštinski resursi su neobnovljivi i zbog toga je potrebno pravilno upravljati s njima.</s><s>Upravljanje baštinom uključuje različite faze od identifikovanja baštine, dokumentiranja do samog upravljanja i na posljetku ispitivanja i procjene konačnih rezultata koji su se postigli upravljanjem.</s><s>Efektivno upravljanje baštinom nosi razne koristi, između ostalih produžavanje životnog vijeka baštine, očuvanje vrijednosti baštine i dostizanje zadovoljstva sudionika (Bakri, Yusuf i Jaini, 2012, str. 341-343).</s><s>Postoje izvjesne razlike između baštinskih subjekata koje utiču na upravljanje baštinom kao turističkom atrakcijom.</s><s>Neke od takvih razlika su stepen nastanjenosti baštinskih subjekata, veličina prostora baštinskih subjekata, namjena i slično.</s><s>Dakle, u pojedinim baštinskim subjektima vodi se društveni, urbani i ruralni život, dok su drugi baštinski subjekti nenastanjeni.</s><s>Zatim, dok određene baštinske atrakcije predstavljaju pojedinačne objekte poput građevina ili spomenika prirode, druge su ograničene na uža područja poput pojedinih dijelova grada ili trgova, treće zauzimaju površine kao što su zaštićena gradska jezgra, a četvrte zauzimaju veoma velike površine poput nacionalnih parkova.</s><s>Nadalje, dok su pojedini baštinski subjekti sačuvali svoju prvobitnu funkciju, drugi su je promijenili ili jednostavno opstaju bez specifične funkcije (Krivošejev, str. 114).</s><s>Međutim, Garrod i Fyall (2000, str. 691) u svojoj studiji o upravljanju baštinskog turizma spominju osam elemenata svih baštinskih atrakcija koje treba uzeti u obzir: • Konzervacija: osigurati da upotreba baštinskih dobara od strane sadašnje generacije ne ugrožava sposobnost budućih generacija da koriste i iskoriste te resurse</s>\n<s>• Pristupačnost: treba omogućiti doživljavanje baštine, jer je na taj način ljudi smatraju kao dijelom svoje baštine, međutim ne u prevelikoj mjeri, kako ne bi došlo do oštećenja baštine.</s>\n<s>• Obrazovanje: posjetitelji moraju razumjeti prirodu i značaj baštinskih dobara, kao razlog za njihovo očuvanje.</s><s>Obrazovanje posjetitelja može se postići formalnim i neformalnim tehnikama interpretacije. • Relevantnost: baštinske atrakcije trebaju biti relevantne za što širu publiku, te lokalnom stanovništvu pružiti osjećaj ponosa. • Rekreacija: zabava i pružanje mogućnosti za rekreaciju posjetiteljima mora biti dio misije baštinskih atrakcija, jer će se na taj način posjetitelji ponovo vraćati toj atrakciji i preporučiti je drugima</s>\n<s>• Finansijski element: baštinske atrakcije moraju biti finansijski stabilne, međutim finansije ne moraju biti generirane u potpunosti naplatom ulaznica.</s><s>Pojedina vanjska finansiranja mogu pružiti efektivnu konzervaciju i zadovoljiti potrebe baštinske atrakcije.</s>\n<s>• Lokalna zajednica: baštinske atrakcije trebaju težiti ka tome da funkcionišu u skladu sa lokalnom zajednicom, te posjetiteljima ne smije biti dozvoljeno da koriste baštinske resurse na štetu lokalnog stanovništva. • Kvaliteta: baštinska atrakcija treba da pruža visokokvalitetnu uslugu svojim posjetiteljima kako bi se istakla na tijesnom turističkom tržištu i dostigla visok stepen zadovoljstva posjetitelja.</s>\n<s>Postoji niz dodatnih fakotra prilikom oblikovanja turističke ponude koje treba imati na umu kada se radi o prirodnoj i kulturnoj baštini (Koščak i O'Rourke, 2018, str. 47): • Kulturna i ekološka baština se ne može proizvesti.</s><s>Ona postoji zbog historije i geografije i nemoguće ju je proizvesti u kratkom roku.</s><s>Zbog toga turističke destinacije moraju oblikovati svoju turističku ponudu sa onim čime već raspolažu, a ukoliko je privlačnost atrakcija na niskom nivou, destinacija će veoma teško steći konkurentnost u odnosu na ostale destinacije. • Kulturne i prirodne atrakcije su uglavnom javni izvori.</s><s>Turisti rijetko moraju platiti da bi vidjeli prirodu i kulturu.</s><s>Međutim, privatna poduzeća su ta koja stvaraju izvedeni proizvod oko javnih izvora prirodne i kulturne baštine, te ona ubiru ekonomsku korist.</s><s>Nije zagarantovano da se ti prihodi koriste za obnovu i unapređenje same kulturne i prirodne baštine. • Štetu koja je učinjena na prirodnim i kulturnim atrakcijama je veoma teško izmjeriti.</s><s>Turizam neizbježno utiče na prirodnu i kulturnu baštinu, ali njegov uticaj je veoma složen.</s><s>Određivanje nosivosti lokacija u velikoj mjeri ovisi o samim okolnostima pojedinačnih područja.</s>\n<s>• Cjenovna struktura baštinskog turizma nije posve jasna kao što je to slučaj kod ostalih oblika turizma.</s><s>Zbog nedostatka benchmarkinga u ovoj oblasti je malo dostupnih smjernica.</s><s>Slične atrakcije u drugim regijama mogu postojati, ali u drugačijoj ekonomskoj klimi što otežava poređenje.</s><s>Poduzeća možda postavljaju cijene izvan tržišta ili ih vjerovatnije uopće ne postavjaju.</s><s>Šestan (2019, str. 34-35) upravljanje baštinom dijeli u četiri faze.</s><s>Jedna od njih je znanje i razumijevanje, gdje se baština i njena karakteristična vrijednost uvažavaju kao uvjet za operativno djelovanje.</s><s>Iz tog razloga preporučuje se pravljenje procjene utjecaja i njihovo spajanje u analizu društvenog rizika.</s><s>Sljedeća faza je planiranje i provođenje upravljanja baštinom u kojoj je potrebno uključiti faktore vrijednosti baštine u operativne planove i politike, strategije, protokole i procedure, te druge aktivnosti.</s><s>Nadalje, faza praćenja, vrednovanja i napredovanja podrazumijeva praćenje utjecaja baštine, procjenu rezultata, dovršavanje evaluacije sistema upravljanja baštine, te na osnovu toga poboljšavanje operativnih planova.</s><s>Krajnja faza je komuniciranje i izvještavanje unutrašnjih i vanjskih izvora putem različitih modela komunikacije 3 PREDSTAVLJANJE PODRUČJA ISTRAŽIVANJA</s>\n<s>S obzirom na to da se općina Bihać nalazi na raskrsnici puteva koji vode ka Sarajevu, Zagrebu, Rijeci i Splitu, te šire gledano na pravcu Zapadna Europa-Mediteran-Bliski Istok, može se reći da je geoprometni položaj općine Bihać izuzetno povoljan.</s><s>Niz međunarodnih i magistralnih putnih pravaca, koji prolaze kroz općinu Bihać, povezuju ovo područje sa širim okruženjem.</s><s>Najbliži je grad Zagreb, koji je udaljen od općine Bihać 150 km, a do kojeg se može doći željezničkim i cestovnim putem.</s><s>Treba naglasiti da, bez obzira na to što se Zagreb nalazi u susjednoj Republici Hrvatskoj, lokalno stanovništvo je stoljećima više gravitiralo prema tom gradu nego prema glavnom gradu BiH-Sarajevu, isključivo zbog njegove blizine.</s><s>Do Rijeke i međunarodne morske luke, koja je udaljena 170 km može se doći magistralnim putem.</s><s>Takozvana Unska pruga, koja prolazi kroz Bihać, spoj je željezničkog saobraćaja između Splita, Zadra, Šibenika, te Zagreba i Beograda.</s><s>Bihać je od glavnog grada Sarajeva udaljen 330 km, a povezan je željezničkim i magistralnim putem (Općina Bihać, 2014).</s><s>Tabela 1: Udaljenost općine Bihać od urbanih centara u regiji Mjesto</s>\n<s>Split (RH) / međunarodna zračna i morska luka Sarajevo (BiH) / međunarodna zračna luka Ljubljana (Slovenija)</s>\n<s>Reljef na području Bihaća je raznolik, a najvećim dijelom ga čine brežuljci, polja i srednjeplaninsko zemljište.</s><s>Prosječna nadmorska visina je 231 metara, veći dio teritorije općine lociran je na terenima do 600 metara nadmorske visine, dok je manji dio lociran u planinskom i brdsko-planinskom pojasu s nadmorskim visinama i preko 900 metara Područje Bihaća ima umjereni planinski tip klime koji je zbog utjecaja zračnih masa iz susjednih i daljih oblasti raznovrstan.</s><s>Zime su hladne s mnogo padavina, dok su ljeta topla i suha.</s><s>Godnišnji prosjek padavina iznosi 13271/m², a prosječna mjesčna temperatura je 10, 8˚C. Uzimajući sve to u obzir, klima općine Bihać je povoljna.</s><s>Odlikuje se umjerenom vlažnošću, umjerenim temperaturama, znatnim osunčanjem i bez jakih vjetrova, što je veoma pogodno za razvoj proizvodnje hrane, turizam, sport, rekreaciju i slično (Grad Bihać, 2021c).</s>\n<s>Prirodni izvori na kojima se temelji ekonomski razvoj općine su prije svega šumski resursi, ukupne površine 52. 527 ha, koji pružaju visok kvalitet zdravog života, a krucijalni su za razvoj drvoprerađivačke industrije, kao i širokog spektra drugih djelatnosti, poput turizma i turističke privrede.</s><s>Pored šumskih izvora bitne su mineralne sirovine i nemetali, od kojih na području Bihaća postoje nalazišta gipsa, krečnjaka, dolomita, te arhitektonsko-građevinskog kamena bihacita.</s><s>Također, prirodne izvore predstavljaju poljoprivredno zemljište površine od 27. 262 ha, termomineralne vode u naselju Gata, te prirodne ljepote i Nacionalni park Una (Grad Bihać, 2021c).</s><s>U 2017. godini na području općine Bihać živjelo je 56. 243 stanovnika (Federalni zavod za statistiku, 2018).</s><s>U 2018. godini taj broj je opao na 56. 207 (Federalni zavod za statistiku, 2019), a u 2019. godini broj stanovnika bio je 56. 065 (Federalni zavod za statistiku, 2020).</s>\n<s>Na području Bihaća pronađena su i opisana nalazišta nekropola, svetišta, kula i kulišta, crkvina, te gradina iz prethistorijskog razdoblja.</s><s>Takvih nalazišta ima mnogo, a neka od njih su gradina u naselju Bugar, građevine koje vjerovatno potiču iz kasnoantičkog doba stoljeće),</s>\n<s>postojala kasnosrednjovjekovna crkva, crkvina u Doljanima gdje je postojala kasnoantička crkva (5-6. stoljeće poslije Krista) i mnoga druga (Franjić, 1999, str. 13-14).</s><s>U Bihaću je ustanovljena prisutnost čovjeka u starijem kamenom dobu, plemena Japoda (Općina Bihać, 2014).</s><s>Dokaz da su Japodi živjeli na području i u okolici Bihaća su dobro istražena japodska groblja u Jezerinama i Ribiću kod Bihaća (Franjić, 1999, str. 30).</s><s>Japodska kultura je obilježila Bihać izvanrednim vrijednostima daleke baštine.</s><s>Naslijeđe koje su Japodi ostavili su nakit od bronce, željeza i srebra, sojenice i slično (Općina Bihać, 2014).</s><s>Nakon hiljadu godina bivstvovanja na prostorima Bihaća i njegove okolice, Rimljani su, prodirući iz više pravaca na Balknansko poluostvro, zavladali japodskim plemenima (Turistička zajednica Bihać, 2021a).</s><s>Prema arheološkim nalazima , ustanovljeno je da su najbitnije rimske vojne jedinice boravile na području Bihaća.</s><s>Negdje u okolici Bihaća, vjeruje se kod današnjeg Golubića, bio je stacioniran rimski Konjički puk „Ala Claudia nova“ (Franjić, 1999, str. 32).</s><s>Iz rimskog vremena istraženi su i pronađeni rimski vojnički natpisi, rimski novac, odlomci nadgrobnih spomenika i drugi predmeti iz rimskog doba.</s><s>Poznati su ostaci rimskih naselja na raznim lokalitetima, između ostalih ostaci rimske naseobine nastale uz termalno vrelo, koja se nalazila u današnjoj Gata-Ilidži, ruševine rimske zgrade na Humačkim glavicama, dva ulomka rimske opeke iz Bugar-grada i natpisi (Franjić, 1999, str. 42).</s><s>Tijekom 7. stoljeća bihaćki kraj naseljavaju Slaveni, a nakon toga hrvatska plemena postepeno u 9. i 10. stoljeću uspostavljaju prve državne skupine u krajevima Bihaća (Franjić, 1999, str. 57).</s><s>Hrvati bivaju na stalnom udaru Bizantije s Istoka i Franačke države sa Zapada, međutim njih pobjeđuje Tomislav, prvi hrvatski kralj, te ujedinjuje dvije hrvatske kneževine, na čijem se razmeđu nalazio Bihać.</s><s>Ovim područjem vladali su Franci, Bizantijci, zatim bosanski kralj Tvrtko I, no u ime ugarsko-hrvatskog kralja Ladislava Napuljskog.</s><s>Grad Bihać ostaje središte hrvatske kraljevine pod kraljem Tomislavom sve do hrvatsko-ugarske nagodbe, te se o njemu govori kao o bihaćkom kraju ili bihaćkom području, jer je „bihać“ u narodnom jeziku označavalo kraljevsko dobro (Turistička zajednica Bihać, 2021a).</s><s>Baltić (2009, str. 21) navodi da prvi pisani trag o Bihaću postoji u Povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV iz 1260. godine.</s><s>U njegovoj Povelji piše da ovaj grad leži na ostrvu sv. Ladislava i da se ranije nazivao Vihuć (Wyhygh).</s><s>Već u 1262. godini Bihać biva proglašen za slobodni kraljevski grad sa pravima da se bavi slobodnim zanatstvom i slobodnom trgovinom, te upravo to čini temelj njegovog daljnjeg razvoja.</s><s>Rast ekonomske moći ovog grada poboljšala je i činjenica da su mnoge okolne plemenske župe zavisile od Bihaća.</s><s>Već tada se mogla uvidjeti prednost geografskog položaja ovog grada, koji je dodatno poboljšao ekonomiju sa važnom komunikacijom koja vodi dolinom Une i povezuje jug (Primorje) sa sjeverom (Slavonija).</s><s>U 13. stoljeću u gradu se nalazila okrugla kula, najstarije jezgro grada, te su se izgradili samostani, crkve, tornjevi i kuće.</s><s>Grad je bio dobro utvrđen bedemima sa četverokutnim i okruglim tornjevima (Baltić, 2009, str. 21).</s><s>Pečat srednjovjekovnog Bihaća sačuvan je na glagoljskoj listi iz kraja 14. stoljeća.</s><s>Na njemu su tri kule, a na srednjoj kuli zastava s natpisom S. CIVITATIS BIHIGIENSIS.</s><s>Identičan motiv ima i grb Bihaća (Rošić, 2013, str. 20).</s><s>Tokom 14. stoljeća i kasnije u dinastijskim borbama oko ugarsko-hrvatskog prijestolja, na području oko Une dolazi do moćnog sukoba vlastelina, koji podržavaju svoje pretendente.</s><s>Godine 1405. ovo područje prelazi u ruke pristalica kralja Sigismunda, a sam kralj Sigismund grad predaje Frankopanima, u čijoj vlasti ostaje do početka 16. vijeka (Baltić, 2009, str. 22).</s><s>Godine 1463., nakon bitke kod Jajca, Bosna pada pod osmansku vlast.</s><s>Nakon što je učvršćena vlast u Bosni, osmanlije kreću u silovite napade pojedinih gradova, te 1592. godine, nakon žestoke borbe, turski zapovjednik Hasan-paša Predojević osvaja Bihać (ibid.).</s><s>Znatan broj hrvatskog stanovništva ostaje na ovom području i prihvata islam, a neki se iseljavaju prema zapadu (Turistička zajednica Bihać, 2021a).</s><s>Bihać postaje bitna utvrda sa jakom turskom posadom, te postaje konstantno središte upada i pritiska (Baltić, 2009, str 23).</s><s>Bosna ponovo postaje interes velikih sila, te na Berlinskom kongresu 1878. godine pravo na njenu okupaciju dobija Austro-Ugarska, a iste godine bez obzira na uporno odupiranje osvojen je Bihać.</s><s>U vrijeme Austro-Ugarske vlasti otvaraju se škole, podiže se gradski park, struja, vodovod i kanalizacija.</s><s>Razvijaju se raznovrsni zanati koji su do tada bili nepoznanica, otvaraju se tvornice i banke.</s><s>Grad mijenja svoj izgled, formiraju se gradske zone a stambeni objekti građeni su po evropskom uzoru (Turistička zajednica Bihać, 2021a).</s><s>Austro-Ugarska monarhija vlada Bosnom, pa tako i Bihaćem do 1918. godine, jer tad Bosna ulazi u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.</s><s>U to vrijeme Bihać je bio središte oblasti.</s><s>U periodu od 1945. do 1992. godine BiH pripada Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, te su u tom razdoblju napravljeni infrastrukturni kapaciteti, kulturni, obrazovni i sportski objekti, kao i privredni kapaciteti.</s><s>U ratnom razdoblju od 1992. do 1995. godine došlo je do uništenja i devastiranja objekata i pomjeranja teritorijalnih granica.</s><s>1995. godine Dejtonskim sporazumom, Bihać postaje sjedište USK-a u sklopu entiteta Federacije BiH i nezavisne države BiH.</s><s>Od 1996. godine sa obnovom grada dolazi do revitalizacije i nove izgradnje Bihaća (Općina Bihać, 2014).</s>\n<s>Prirodnu baštinu ovog područja čini rijeka Una.</s><s>Ova rijeka nije bila adekvatno zaštićena, niti je bila dovoljno upotrijebljena u turističkoj ponudi Bihaća, sve dok nije postala dijelom nacionalnog parka.</s>\n<s>Legenda o imenu rijeke govori o tome da su stari Rimljani, kada su došli na ovo područje i ugledali ljepotu rijeke uzviknuli „Una“, što na latinskom jeziku znači jedna ili jedina (Rafting Una, 2018).</s><s>Rijeka Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Stražbenice u Republici Hrvatskoj.</s><s>Riječ je o tipično krškom vrelu uzlaznog tipa, jedinstvene zelenomodre boje.</s><s>Od izvora do Bihaća, u gornjem toku ukupan pad iznosi tri metra po kilometru, te rijeka Una u tom dijelu ima svojstva planinske rijeke, a njeni vodopadi, sedronosni slapovi i bukovi predstavljaju jedinstvene prirodne ljepote, od kojih se ističu: Martin Brod, Štrbački buk, Ripački slap, Dvoslap i Troslap (Nacionalni park Una, 2011a).</s><s>Vodopadi i brzaci Une izvandredna su prirodna baština, a cijeli gornji tok rijeke obilježava bogat biodiverzitet (Parkovi Dinarida, b. d.).</s><s>Upravo sedrene barijere koje stvaraju slapove, bukove i kaskade Unu čine lijepom i zaintrigiraju svakog posjetitelja, a zanimljivi su i za naučnike raznih profila.</s><s>Postupak taloženja sedre u prirodnim vodama rezultat je određenih fizikalno-hemijskih i bioloških procesa taloženja kalcita u krškim vodama kao sklop procesa u strogo određenim uvjetima biotopa, Ph, temperature, zasićenosti kalcijkarbonatom, sadržajem kalcija i magnezija.</s><s>Sedra se stvara od topivog kalcijumkarbonata u vodama ove kraške rijeke, gdje se pri turbulenciji čiste unske vode, razlijevanjem i isparavanjem iz kalcijum – bikarbonata oslobađa ugljični dioksid, a taloži se kalcijum – karbonat (Nacionalni park Una, 2011a).</s>\n<s>Na području Nacionalnog parka Una zabilježeno je 1900 biljnih vrsta, od kojh je preko stotinu jestivih, vitaminskih, aromatičnih i ljekovitih.</s><s>Kontinuirana zaštita u pojedinim predjelima olakšava nesmetan rast velikog broja vrsta i familija gljiva.</s><s>Izvanredna kvaliteta vode omogućila je razvoj riba, vodozemaca i gmizavaca.</s><s>U parku postoji 120 vrsta ptica, od kojih je posebno zanimljiva ugrožena vrsta veliki tetrijeb (Tetrao urogallus).</s><s>Na ovom području također egzistira 50 vrsta sisavaca, od kojih se posebno ističu ortomediteranski endem runati miš, istočnoalpski endem alpski miš, te predatori medvjed, vuk, ris, jazavac, lasica i vidra ( Parkovi Dinarida, b. d.).</s><s>Una postaje nacionalni park 2008. godine, donošenjem Zakona o Nacionalnom parku Una, gdje se štiti prostor veličine 19. 800 ha, koji je administrativno pod teritorijom grada Bihaća, a manji dio na području općine Drvar (Nacionalni park Una, 2011b).</s><s>Lokalno stanovništvo se naročito ponosi sa rijekom Unom i nju postavlja na prvo mjesto prema značaju i ljepoti.</s><s>Una se smatra kao dio kolektivne prirodne baštine stanovnika Bihaća, te je Bišćanima na posebnom mjestu.</s><s>Za turističku ponudu općine Bihać Una je posebno bitna, jer nudi mogućnost raftinga, koji je za svakog posjetitelja jedno zanimljivo sportskoavanturističko iskustvo.</s><s>Dugogodišnja tradicija i manifestacija „Una regata“ posebno je zanimljiva, odvija se svake godine u ljetnom periodu i traje četiri dana, a u sklopu nje se održava višednevni rafting uz popratni kulturno-zabavni program.</s><s>Pored raftinga, Una nudi mogućnosti drugih aktivnosti, kao na primjer ribolova metodom mušičarenja, ali i drugim načinima ribolova, zatim kajakaštvo, ronjenje i spiljsko ronjenje (Turistička zajednica Bihać, 2011b).</s>\n<s>Na području Bihaća nalazi se nekoliko kulturno-povijesnih znamenitosti i predmeta odnosno kulturne baštine koju smatramo kao veoma značajnu za općinu, te njenu turističku ponudu.</s><s>Isto tako nematerijalna kulturna baština ovog područja veže se za njegov identitet, te samim tim je veoma bitna za turizam.</s><s>U nastavku smo detaljnije opisali najbitniju materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu općine.</s><s>3.4.1 Materijalna nepokretna kulturna baština Crkva sv. Antuna</s>\n<s>Toranj Crkve sv. Antuna nalazi se u jezgru starog dijela grada Bihaća.</s><s>Crkva je napravljena zbog potreba bihaćkih katolika, koji su od tadašnje vlasti (Austro-Ugarske) zahtijevali povratak nekadašnje Crkve sv. Antuna na mjestu džamije Fethije u Bihaću.</s><s>Kako ne bi došlo do pobune muslimanskog stanovništva, austrougarske vlasti su izabrale novu lokaciju, gdje se u srednjem vijeku nalazila jedna od šest bihaćkih crkvi.</s><s>Crkva se počela graditi 1890. godine, a završena je 1894. godine, ali je 1944. godine devastirana prilikom bombardiranja grada od strane savezničke avijacije, tako da je ostao samo toranj crkve (Halilagić, 2006, str. 41).</s><s>Crkva je izgrađena u neogotskom stilu i takav građevinski oblik zadržala je sve do 1937. godine, kada je produžena kako bi poprimila izgled krsta, te se doziđuje još jedan sprat zvonika, nad čijim je križištem podignuta kupola visine 26 metara.</s><s>Na taj način crkva je iz neogotskog prešla u bazilikalni oblik i postala jedna od tri najveće crkve u Bosni, dugačka čak 58 metara.</s><s>Sadržavala je također i pjevalište (hor), te je imala veoma impresivan izgled, prostorno zauzimajući 900 kvadratnih metara Kapetanova kula</s>\n<s>U izravnoj blizni Crkve sv. Antuna nalazi se Kapetanova kula.</s><s>Tačno vrijeme njene izgradnje nije utvrđeno, međutim, Baltić (2009, str. 24) pretpostavlja da je nastala početkom 16. vijeka, kada je Bihać zbog snažnih turskih napada pokušavao da utvrdi i osnaži svoju odbrambenu moć.</s><s>Kula nije zadržala svoj prvobitni izgled, s obzirom na to da se unutrašnji i vanjski izgled kroz historiju mijenjao i dograđivao, međutim ipak se smatra kako vanjski dio nije pretrpio prevelike promjene.</s><s>Ima kvadratnu osnovu i oblik četverostrane prikraćene piramide.</s><s>Poslije zadnje rekonstrukcije njena unutrašnjost sastavljena je od prizemlja i četiri etaže.</s><s>Jedini trag naslikanih vegetabilnih ukrasa na ovom području nalazi se upravo na unutarnjem zidu trećeg sprata kule.</s><s>Pretpostavlja se da je na tom dijelu bila takozvana divanhana, koja označava sobu za razgovor (Marjanović i Došenović, 1984, str. 48).</s><s>Legenda o Kapetanovoj kuli govori o tome da je ona poslužila kao sklonište ugarskom kralju Beli IV od tatarskih konjanika, koji su ga proganjali sve do njenih zidina u kojima se skrio.</s><s>U znak svoje zahvalnost kralj Bela IV je Bihać proglasio slobodnim gradom, a u kamenom pročelju je dao uklesati njegov simbolcrnog gavrana (Turistička zajednica Bihać, 2011c).</s><s>Kapetanovu kulu su austrougarske vlasti adaptirale u okružni zatvor, te je tu funckiju zadržala i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, pa sve do 1959. godine.</s><s>Kula se zatim od 1972. godine upotrebljava kao izložbeni prostor Regionalnog muzeja Pounja koji ne funkcioniše danas (Marjanović i Došenović, 1984, str. 48).</s><s>Regionalni muzej Pounja pripadao je kategoriji općih muzeja, te posjeduje historijsko, arheološko, etnološko, prirodnjačko odjeljenje i odjeljenje historije umjetnosti.</s><s>Muzej je sakupio oko deset hiljada muzealija, od kojih su mnoge grupirane u prvu kategoriju.</s><s>Ispred kule nalaze se eksponati najstarijeg kamenja Pounja Slika 4: Kapetanova kula</s>\n<s>Turbe, uz Crkvu sv. Antuna i Kapetanovu kulu, upotpunjuje staro jezgro grada, koje se nalazi u samom centru grada Bihaća.</s><s>Pretpostavlja se da je turbe riječ iz turskog jezika, a označava grobnicu u kojem je kenotaf, (grčki kenos-prazan i taphos-grob) grob koji je simbolično napravljen u čast pokojnika.</s><s>Turbe je, dakle, neka vrsta kapelice nad grobom muslimanskog sveca ili nekog uvaženog čovjeka.</s><s>Legenda govori o nastanku ovog misterioznog spomenika, opisujući ženu nekog uglednog čovjeka koja je živjela unutar zidina Kapetanove kule, te su joj se na mjestu gdje se Turbe nalazi prikazala dva junaka sačinjena od zelene svjetlosti i zbog toga je naredila da se Turbe sagradi.</s><s>Tačno vrijeme gradnje nije poznato, niti je poznato za koga je Turbe podignuto, međutim ono što je poznato jeste to da je prvobitno Turbe bilo građeno od drveta, dok današnji izgled ovog spomenika potiče od austrougarskog doba, s obzirom da se prvo Turbe porušilo i dalo pomaknuti kako bi se sagradila Crkva sv. Antuna.</s><s>Također je poznato da su i Crkva sv. Antuna i Turbe sagrađeni od domaćeg kamena bihacita.</s><s>Uz ovo Turbe nekada se vezao običaj paljenja svijeća, mijenjanja peškira i točenja svježe vode u lavore koji su se ostavljali unutra, međutim, taj običaj je već davno izumro (Dervišević, 1997, str. 39-42).</s>\n<s>Dervišević (1997, str. 26) piše da je džamija Fethija napravljena krajem 13. ili početkom 14. vijeka prvobitno kao katolička crkva.</s><s>Do pretvaranja crkve u džamiju došlo je radi masovnog iseljavanja katoličkog stanovništva, te prihvaćanja preostalog hrvatskog stanovništva novih uslova života koje su sa sobom donijeli turski osvajači.</s><s>Ova znamenitost sačuvala je svoj prvobitni oblik, s obzirom na to da je za svoju novu funkciju pretrpjela samo određenu unutrašnju renovaciju, a raniji crkveni toranj adaptiran je u munaru džamije.</s><s>Jednobrodna je građevina izrazito izdužene osnove sa visinom od 10, 5 metara, te je izgrađena od fino klesanog kamena (Bećirbegović, 1999, str. 69).</s><s>Na raniju crkvu podsjeća izdužen oblik i prostorna orijentacija objekta, a naročito gotski portal i visoki prozor koji je također u gotskom stilu.</s><s>Munara džamije visoka je oko 33 metra, a sama džamija izvana veličine je 22 X 11, 5 metra.</s><s>Krovna konstrukcija visoka je preko 5 metara (Baltić, 2009, str. 151-159).</s><s>Marjanović i Došenović (1984, str. 51) smatraju kako se pored crkve nalazio dominikanski samostan, koji se spominje 1266. godine, a crkva je vjerovatno bila vezana uz njega.</s><s>Godine 1592. kada je Bihać osvojen, crkva se pretvorila u džamiju (fethija-osvojena), a njena munara napravljena je tek 1863. godine (Marjanović i Došenović, 1984, str. 51).</s><s>Po dolasku austrougarske vlasti u predvorju džamije pronađene su grobnice hrvatskih plemića sa nadgrobnim pločama.</s><s>Njihovi posmrtni ostaci premješteni su u zajedničku grobnicu koja se i danas nalazi između Crkve sv. Antuna i Turbeta, dok su nadgrobne ploče starih grobnica poslane u Sarajevo, gdje se i danas nalaze u Zemaljskom muzeju.</s><s>Također, na istom mjestu pored džamije pronađen je i najbogatiji nakit iz srednjeg vijeka koji se isto tako nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu (Baltić, 2009, str. 152).</s><s>Džamija ima izuzetnu sakralnu, historijsku i kulturnu vrijednost ovog kraja i predstavlja najpoznatiju džamiju Bosanske krajine (Baltić, 2009, str. 154).</s><s>Nalazi se u samom centru grada, te predstavlja monumentalnu građevinu čija je historija, te unutrašnji i vanjski izgled veoma zanimljiv za posjetitelje.</s>\n<s>Muzej Unsko-sanskog kantona sa stalnom postavkom Prvog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ-a) nalazi se u istoj zgradi gdje je zasjedanje prvobitno održano.</s><s>Muzej je osnovan 1952. godine za vrijeme Jugoslavije, a odluku</s>\n<s>Narodnooslobodilačkog rata u okviru odluke o obilježavanju događaja od općejugoslavenskog značaja.</s><s>U muzeju se nalaze stalni eksponati, koji su vezani za vrijeme prije i poslije zasjedanja (Marjanović i Došenović, 1984, str. 54-55).</s><s>Također, osim stalnih eksponata u muzeju se nalaze i zbirke pokretne baštine.</s>\n<s>Zgrada Klostera (samostan i škola časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove) napravljena je 1849. godine i nazvana je „kutovnica“ jer je sastavljena od dva dijela koji su međusobno povezani.</s><s>Ona predstavlja primjer arhitektonskog izraza iz perioda austrougarske vladavine u BiH, što se može prepoznati u izgledu i dimenzijama.</s><s>Zgrada je imala iznimno bitan značaj u urbanom oblikovanju Bihaća.</s><s>Izvorna svrha ovog objekta je bila ta što je služila kao samostan i škola časnih sestara.</s><s>Objekat je sastavljen od sljedećih etaža: podrum, prizemlje, sprat i potkrovlje.</s><s>U istočnom dijelu građevine podrumske prostorije služe za potrebe Umjetničke škole, dok se u istom dijelu prizemlje koristi kao poslovna prostorija optičarske radnje i banke.</s><s>Ostale prostore prizemlja koristi Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihaća kao svoj kancelarijski prostor.</s><s>U cijelom središnjem dijelu, gdje se spajaju dva dijela nalazi se Galerija Muzeja Unskosanskog kantona.</s><s>U sjevernom dijelu prizemlje se koristi za knjižnicu časnih sestara, te prostor HDZ stranke, dok ostali prostori pripadaju Muzeju AVNOJ-a.</s><s>U prostorijama potkrovlja nalazi se Umjetnička škola (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Stari grad Sokolac</s>\n<s>Stari grad Sokolac izgrađen je na lijevoj obali Une i istočnoj litici brda Debeljača, a udaljen je od grada Bihaća tri kilometra (Marjanović i Došenović, 1984, str. 51).</s><s>Tačno vrijeme nastanka ovog grada nije poznato, iako se prema nekim istraživanjima spominje godine 1020.,1090., 1380. i 1395, međutim, ove godine ne mogu se uzeti kao pouzdane.</s><s>Grad nije osobito velik, ali je u poređenju sa svim ostalim srednjovjekovnim gradovima na području današnjeg Bihaća najbolje očuvan.</s><s>Ima duguljast i trokutast oblik i opasuju ga velike i tvrde zidine sa dvije strane, a na trećoj strani idu samo do strmih stijena, što znači da grad ima izrazito dobar strateški položaj i u prošlosti ga je bilo veoma teško osvojiti (Midžić, 2011, str. 33).</s><s>Grad je imao svog kaštelana i posadu.</s><s>Bio je pod banskom jurisdikcijom, te se posada sastojala od vojnika za čije su izdržavanje u 14. vijeku služili posjedi Omršal i Brekovica, kao i veliki posjed u Bihaćkom polju.</s><s>Na vrhu posade bio je kaštelan, koji je imao sudske ovlasti nad podložnicama nastanjenim na posjedima utvrde.</s><s>Bez obzira što je Sokol (stari grad Sokolac) Sigismundu bio jedna od najvažnijih tvrđava, u velikim ratovima na početku 15. stoljeća zbog nestašice novca zajedno sa Bihaćem bio je založen Pavlu Čuporu 1410. godine, a zatim Nikoli i Stjepanu Frankopanu 1431. godine (Kadić, Mujadžić i Maslak, 2013, str. 121-122).</s><s>Krajem 1490-tih godina grad je prepušten banu Ivanišu Korvinu, a oko 1530-1590-tih godina vlasnici su mu bili Orlovići i Kerečeni.</s><s>Grad je imao vojnu posadu sa kojom je upravljao bihaćki kapetan kada je bio u zakupu kralja Austrije Ferdinanda Habsburškog.</s><s>Osmanski vojnici su prvi put došli pod utvrđeni Sokolac 1537. godine, te su prodrli u gradski odbor, ali visoku okruglu kulu još uvijek nisu uspjeli osvojiti.</s><s>Cjelokupan grad Sokolac je osvojen tek nakon Bihaća 1592., također pod komandom Hasan-paše Predojevića.</s><s>Iste godine u gradu je postavljena stalna vojna posada, a za njene potrebe i potrebe islamiziranog stanovništva u tvrđavi je napravljena drvena džamija i mekteb.</s><s>Sa sigurnošću se zna da je Sokolac kroz cijelu osmansku vladavinu bio najutvrđeniji grad Bihaćke kapetanije.</s><s>Poznato je da je grad restauriran 1898. godine od strane okružnog načelnika Bihaća Lothar Berksa, te je od tad bio otvoren za posjetioce, a jedno vrijeme je na jednom spratu kule djelovao kafić (Baltić, 2009, str. 209).</s><s>Na gornjem spratu kule sa svake strane napravljene su puškarnice koje su imale oblik pravouganika ili prozora prilagođenog za odbranu od neprijatelja.</s><s>One su izgrađene po uzoru na ostale srednjovjekovne gradove i utvrde.</s><s>Bile su velike i kroz njih se također moglo bacati kamenje, vrela voda, te ugrijana smola.</s><s>Rubovi sokolačkih zidina bili su izgrađeni gustim nizom kamenih štitova, jedan od drugog udaljenih oko 60 centimetara (Truhelka, 1904, str. 30-31).</s><s>Na samom vrhu tvrđave ističe se glavna utvrda sokolačkog grada: kula visoka 16, 5 metara.</s><s>U kulu se ulazi kroz mala vrata u prostoriju okrugle konstrukcije, iz koje stepenice sa lijeve strane vode na gornji, a sa desne na donji sprat.</s><s>U istoj prostoriji nalaze se dvije male sobice sa klupama pored dva prozora i nekoliko puškarnica.</s><s>Pretpostavlja se da je nekoliko udubljenja na zidovima unutar ove prostorije služilo za drvene police u kojima su se ostavljali predmeti potrebni za svakodnevni život posade.</s><s>Stepenice koje idu prema dolje vode u jednu malu prostoriju koja je služila kao ostava za oružje, po potrebi mogla je biti i tamnica.</s><s>Druge stepenice vode ka gornjoj etaži koja se ne razlikuje puno od prve prostorije, osim što su se u zidu nalazila dva tijesna trijema, prema vanjskoj strani ograđena puškarnicama.</s><s>U jednom od njih nalazile su se stepenice koje su vodile na terasu kule i taj dio najvjerovatnije je bio centralno mjesto odbrane.</s><s>Terasa kule bila je opasana nizom kamenih štitova na kojima je bio oslonjen krov koji je čitavu kulu štitio od padavina (Midžić, 2011, str. 36-37).</s>\n<s>Srednjovjekovni grad Ostrovica smješten je na istoimenom brdu iznad Kulen-Vakufa, odakle se pruža nevjerovatan pogled na okolicu.</s><s>Vrijeme nastanka grada nije poznato, kao ni to ko ga je zapravo sagradio.</s><s>Poznato je da je Ostrovica bio malen gradić, kojeg su u 18. vijeku Osmanlije znantno proširili i dali mu oblik kakav ima i danas.</s><s>Grad je opasan sa čvrstim bedemima visokih 10 metara.</s><s>Glavna gradska kapija nalazi se na južnoj strani bedema.</s><s>U gradu su bile smještene četiri kule i dvije tabije, kao i džamija sultana Ahmeta III. (Mahmutović, 2001, str. 262).</s><s>Ostrovica je bila u posjedu feudalne porodice Frankopan od 1403. do 1477. godine.</s><s>Zatim ju je ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin poklonio Juraju Mikuličiću u znak zahvalnosti za njegovo junaštvo i vjernu službu 1477. godine.</s><s>Juraj je 1494. godine Ostrovicu prodao Ivanu Kegleviću.</s><s>1523. godine osmanska vojska pod komandom Gazi Husrev-bega zauzela je Ostrovicu.</s><s>Tada je u njoj smještena i stalna vojna posada.</s><s>Ova posada je u 1541. godini brojala 50 konjanika i 120 pješaka, a 1577. godine 60 konjanika i 150 pješaka, a sa njom je rukovodio dizdar (Baltić, 2009, str. 197-198).</s><s>Tijekom osmanske uprave napad na grad izvršio je bihaćki kapetan Mihajlo Spalatin 1560. godine.</s><s>On je skupa sa 200 Bišćana izvršio invaziju, zapalio grad i ubio posadu, ali su Osmanlije na vrijeme uspjele ugasiti požar.</s><s>Drugi napad izvršio je 1698. godine pukovnik Posedarski, kada je austrijska vojska vršila opsadu Bihaća.</s><s>Njegov pokušaj tog pohoda nije donio rezultat, iz razloga što je kršćanska vojska doživjela poraz kod Bihaća, pa se morao povući preko granice na mletačku teritoriju.</s><s>Poslije Karlovačkog mira 1699. godine, Ostrovica je bila sjedište kapetanije u čijem sastavu su bili i gradovi: Džisri-Kebir (današnji Kulen-Vakuf), Havala, Orašac i palanke Donji Lapac i Čovka.</s><s>Prvi kapetan Ostrovice bio je Salih-aga Kulinović (Kulenović).</s><s>Kasnije je postao paša, a jedno vrijeme bio je bihaćki kapetan.</s><s>Salih-agu naslijedio je njegov sin Mahmut-beg Kulenović.</s><s>U njegovo vrijeme, godine 1737. austrijska vojska izvršila je opsadu Ostrovice, međutim pomoć koja je pristigla od strane vojske bosanskog vezira dovela je do strahovitog poraza austrijske vojske.</s><s>Osmanska posada nalazila se u Ostrovici sve do austrijske okupacije 1878. godine (Mahmutović, 2001, str. 262-263).</s>\n<s>Stari grad Havala nalazi se na strmom brdu u blizini Kulen-Vakufa.</s><s>Grad je sagrađen između 1703. i 1730. godine u vrijeme vladavine sultana Ahmeta III. i za vrijeme ostrovačkih kapetana Salih-paše i Mahmut-paše Kulenovića.</s><s>Temelj mu je pravilan četverougao.</s><s>Dvije tabije (izbočene kamene utvrde gdje su smješteni topovi) ugrađene su na uglovima gradskih bedema.</s><s>Na jednom uglu postojala je džamija, ispod koje su se nalazila ulazna vrata.</s><s>Havala je imala stalnu posadu sve do tridesetih godina 19. stoljeća.</s><s>Godine 1833. u Havali nalazilo se sedam topova (Mahmutović, 2001, str. 258).</s><s>Havala je kroz historiju bila od velikog strateškog značaja jer se iz nje nadgledao most preko rijeke Une i cijeli Kulen-Vakuf kao i putna komunikacija koja je povezivala Liku i Dalmaciju sa ostalim destinacijama u regiji i šire.</s><s>Na desnoj strani utvrde nalazi se muslimansko groblje sa grobom Smail-bega Kulenovića, jednog od dizdara (zapovjednika) Havale.</s><s>Grobovi su građeni u obliku sarkofaga sa dva nadgrobna spomenika, te su kao i mnogi drugi nadgrobni spomenici na ovom području, izgrađeni od kamena bihacita, jer je veoma dugotrajan.</s><s>Natpisi na nadgrobnim spomenicima, pisani na turskom i arapskom Stari grad Orašac</s>\n<s>Kula je najstariji dio grada, ali nema pouzdanih podataka o periodu njene gradnje.</s><s>Ipak poznato je da ona pripada srednjem vijeku, a na njoj su primijetni tragovi kasnijeg dograđivanja (Mahmutović, 2001, str. 259).</s><s>Grad je bio proširen u doba vladavine sultana Ahmeta I, a to je period od 1603. do 1617. godine.</s><s>U gradu je izgrađena kamena džamija 1609. godine.</s><s>U Orašcu smještena je bila stalna vojna posada, kojom je rukovodio dizdar.</s><s>1782. godine navodi se gradski dizdar Ahmed-aga, branitelj grada Orašca.</s><s>U Orašcu je početkom 1803. godine bio i dizdar Husein-aga Grozdanić.</s><s>Nakon njega to je bio njegov sin, dizdar i branitelj Orašca Grozdanić Derviš-aga.</s><s>Smatra se da je Derviš-aga bio posljednji dizdar Orašca oko 1847. godine.</s><s>U gradu su bila smještena i tri topa 1833. godine.</s><s>Narodna predanja govore o tome kako je Orašac bio rodni kraj Budaline Tale, narodnog junaka opjevanog u starim bošnjačkim narodnim pjesmama, koji je poginuo 1637. godine (Baltić, 2009, str. 194-195).</s>\n<s>Grad je napravljen krajem 14. ili početkom 15. vijeka na ušću Unca u Unu.</s><s>Od gradskim zidova ostala je samo okrugla kula visoka oko 10 metara, kod koje su spratovi odvojeni svodovima.</s><s>Rmanj se prvi put u izvorima spominje 1431. godine kada ga je kralj Sigismund založio Nikoli Frankopanu.</s><s>Sredinom 15. stoljeća grad je bio u posjedu Juraja Frankopana.</s><s>Rmanj se u izvorima također spominje 1504. godine kao grad koji je trebalo bolje utvrditi i popraviti.</s><s>Osmanska vlast zauzela je grad 1524. godine.</s><s>Za period rušenja ovog grada nema pouzdanih podataka (Kadić et al, 2013, str. 118).</s>\n<s>Manastir Rmanj se nalazi u Martin Brodu, na zračnoj udaljenosti od otprilike 43 kilometra jugoistočno od Bihaća.</s><s>Nije poznat podatak o datumu izgradnje manastira, međutim njegov postanak potiče navjerovatnije krajem 15. vijeka ili početkom 16. vijeka.</s><s>U starijim dokumentima ovaj manastir spominje se kao: Herman, Hermanya, Chermlja, Szermil, Ajerman, Hrmanj.</s><s>Manastir nije zadržao svoj prvobitni oblik iz razloga što je nekoliko puta bio uništen: 1563. godine bio je zapaljen, zatim ponovo 1663. godine, potom je izgorio u periodu rata od 1788. do 1791. godine između Austrije i Turske, te je ostao napušten narednih 78 godina.</s><s>U periodu od 1863. do 1865. manastir je ponovo bio obnovljen po dozvoli narodnog zastupnika Gavra Vučkovića.</s><s>Manastir je nakon toga u periodu Drugog svjetskog rata 1944. godine srušen do temelja od strane Nijemaca.</s><s>Tom prilikom uništene su i dragocjene freske sa kojima je manastir bio naslikan.</s><s>Godine 1974. započeta je, a osamdesetih godina 20. vijeka završena obnova Manastira Rmanj.</s><s>Svi crkveni predmeti koji su se nalazili u manastiru prenešeni su nakon 1578. godine u manastir Marču.</s><s>Do ovog kompleksa dolazi se za zapadne strane, te sa ceste koja povezuje most preko Unca i Martin Brod.</s><s>Sa istočne strane manastir je ograđen zidanim šljakobetonskim blokovima visokim otprilike dva metra, a sa zapadne strane ogradom od pletene metalne mreže i drvenog kolja (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, 2003b).</s>\n<s>Zgrada Krajina puteva, odnosno bivši građevinski ured u Bihaću, nalazi se u centru grada.</s><s>Napravljen je 1916. godine prema projektu austrijskog arhitekte Ludwiga Hubera.</s><s>Zgrada je bila projektirana u skladnom stilu ponovnog procvata renesanse karakterističnom za habzburške građevine širom carstva.</s><s>Glavna fasada zgrade posebno je očuvana (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 10).</s><s>Zgrada je zanimljiva sa arhitektonske tačke gledišta, te se u njoj za vrijeme boravka Vrhovnog štaba u Bihaću od 1942. godine do 1943. godine nalazila komanda područja.</s><s>3.4.2 Materijalna pokretna kulturna baština Zbirka umjetničkih djela Jovana Bijelića Zbirka umjetničkih djela akademskog slikara Jovana Bijelića u Muzeju Unsko-sanskog kantona u Bihaću proglašena je nacionalnim spomenikom i zbirka čini osamnaest slika, koje pripadaju pojedinim fazama umjetnikovog rada i stvaralaštva.</s><s>Sljedeće slike Jovana Bijelića nalaze se u Muzeju Unsko-sanskog kantona: Gruž (1914.), Bosanski pejzaž sa Mlinovi na Uni (1963.), Stari grad (1963.), Portret Vojina Basarića (druga polovina 20. stoljeća), Portret Teodore Basarić (druga polovina 20. stoljeća), Portret muškarca s brkovima (druga polovina 20. stoljeća) (Službeni glasnik BiH, broj 28/10).</s>\n<s>Akademski slikar Enver Krupić je, pored toga što je grad Bihać zadužio osnivanjem Umjetničke galerije, ostavio iza sebe nekoliko stotina umjetničkih slika u ulju, akvarelu i crtežu.</s><s>U zgradi Doma USAOJ-a u Bihaću, u prostoru koji je u potpunosti rekonstruiran i preuređen za galerijske srvhe nekada se nalazila memorijalna zbirka, koja je svečano otvorena 2006. godine kao sastavni dio Javne ustanove „Gradske galerije“ Bihać (Gradska galerija Bihać, 2019).</s>\n<s>Ploča desne bočne strane japodske kamene urne Japodi su skup srodnih plemena bez državne strukture koji su, između ostalog, naseljavali sjeverozapadnu BiH uz srednji tok rijeke Une.</s><s>Pounjski Japodi izrađivali su urne u kamenu, koje predstavljaju poseban fenomen u japodskoj kulturi.</s><s>Urne su izrađivali u obliku kocke, te su one sa vanjske strane bile ukrašene geometrijskim ornamentalnim dekoracijama i prikazima obično ljudi, predmeta ili životinja.</s><s>Likovni izraz na Japodskim urnama je više kultnog i religijskog nego umjetničkog karaktera (Gradska galerija Bihać, 2018).</s><s>Dio japodske kamene urne sa graviranim crtežima konjanika, ptice i čudovišta pronađen je u mjestu Golubić kod Bihaća 1960. godine.</s><s>Ploča je proglašena nacionalnim spomenikom i predstavlja vlasništvo Muzeja Unsko-sanskog kanton (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, 2003c).</s><s>Ulomak kamene japodske urne sa predstavom japodskih konjanika Ulomak je napravljen od lokalnog kamena bihacita, a pronađen je 1954. godine u mjestu Malo Založje kod Bihaća u grobu uz sjeverni zid crkve.</s><s>Ukrašena je gornja površina i bočna strana sa urezanim prikazom japodskih konjanika i vjerovatno se radi o nadgrobnom spomeniku nekog japodskog princepsa.</s><s>Ulomak spada u red jedinstvenih japodskih spomenika iz rimskog doba, datira iz perioda prvog i drugog stoljeća naše ere, a predstavlja vlasništvo Muzeja Unsko-sanskog kantona (Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, 2003d).</s>\n<s>U muzeju se nalaze zbirke (Marjanović i Došenović, 1984, str. 54-55): • Zbirka stalnih eksponata, vezanih za vrijeme prije i poslije Prvog zasjedanja • Zbirka arhivalija</s>\n<s>Sevdah je veoma bitan dio nematerijalne kulturne baštine, kako za cijelu BiH, tako i za područje Bihaća.</s><s>Riječ sevdah u turskom jeziku označava ljubavnu čežnju i ljubavni zanos, a ishodište joj se nalazi u arapskom izrazu sawda-crna žuč.</s><s>Sevdah ili kako je još nazvan sevdalinka, predstavlja bosansku lirsku, ljubavnu, narodnu pjesmu.</s><s>Ipak sevdalinka nije samo pjesma, počesto je jedan pravi mali poetski roman ili drama.</s><s>Sevdalinka je pjesma urbanog bosanskog prostora, vremenom je prodirala i u ruralna područja, ali je ipak najdublje korijenje pustila u gradovima, dakle tamo gdje je i nastala. (Gunić, 1997, str. 8).</s><s>Sevdalinka se prvi put pojavljuje tokom osmanske vladivine na ovim prostorima.</s><s>Uopćeno govoreći, sevdalinka je bosanska ljubavna pjesma, a u muzičkom smislu karakteriše je umjereni tempo i bogata harmonija, koja slušaocu ulijeva melanholičan osjećaj.</s><s>Sevdalinku obično izvodi jedan muški ili ženski vokal uz pratnju orkestra koje čine harmonika, violina, gitare, flauta ili klarinet, te kontrabas.</s><s>Upotreba tradicionalnog narodnog muzičkog instrumenta-saz, također je prilično česta (Association for Cultural Tourism, 2006).</s><s>Sevdalinka je u mnogim primjerima opjevala stvarne ljubavne događaje koje su se odigrale u sarajevskim, banjalučkim, mostarskim, bihaćkim i drugim gradskim sredinama (Maglajlić, 2011, str. 152).</s>\n<s>Osim sevdalinke za područje Bihaća karakterične su i starokrajiške pjesme.</s><s>To su epskojunačke pjesme, koje se izvode uz pratnju tambure ili ručno izrađenog žičanog instrumenta, zvanog šargija.</s><s>Ove pjesme obično su se izvodile prilikom kućnih druženja.</s><s>Postoje i verzije ovih pjesama bez muzičke pratnje.</s><s>Ovaj tip pjesama najčešće je pisan i izvođen u desetercu ili osmercu.</s><s>Muzički stručnjaci obično ih dijele u deset grupa: ljubavne, pjesme rastanka, vojničke, težačke, pobožne, inatske, žalopojke, svadbene, bećarske i zavičajne (Muharemović, 1997, str. 131-143).</s>\n<s>Naselje Žegar u Bihaću je i pored ubrzanog razvoja uspjelo sačuvati svoju lokalnu tradiciju.</s><s>Iz bogatog kulturnog naslijeđa izdvaja se narodna igra Žegaransko kolo, koje se uspjelo očuvati i oduprijeti uticaju savremenih plesova iz drugih krajeva i naroda.</s><s>Žegaransko kolo igra se uz pjesmu i svirku na maloj tamburici.</s><s>Pripada tipu otvorenog kola i kretanje (koje diktira prvi igrač u poretku) je zmijoliko.</s><s>Prvi igrač se podboči, dok igrači iza njega stave svoj lijevi dlan sa ispruženom rukom na desno rame igrača ispred sebe, dok se desnom rukom podboče.</s><s>Tekst pjesme u Žegaranskom kolu najčešće govori o ljepoti naselja i ponosu lokalnog stanovništva na svoje naselje (Marjanović i Došenović, Narodni vez i rukotvorine</s>\n<s>U Bihaću i oko njega se sve do danas očuvalo i znanje tkanja veza za muške i ženske narodne nošnje, te šivenje, pletenje i heklanje narodnih nošnji.</s><s>Osim narodnih nošnji, izrađuju se i prekrivači, jastučići, stolnjaci, ukrasni peškiri i prekrivača.</s><s>U tekstilnom rukotvorstvu dominira tkanje pamuka, lana i konoplje.</s><s>Ukras na tkaninama izveden je u samom tkanju (Mileusnić, 1995, str. 18).</s><s>Posebnu vrijednost domaće tkalačke proizvodnje predstavljaju i bihaćki ćilimi sa karakterističnim ornamentalnim motivima i bojom koja plijeni pažnju.</s><s>Ukrasi koji se nalaze na ćilimima osobito su interesantan materijal za proučavanje.</s><s>Ranija primitivna izrada ćilima (prije turskih osvajanja) ostala je u ustaljenim tradicionalnim oblicima, osim boje i ukrasa, koji su doživljavali transformaciju.</s><s>Jedno vrijeme ovi bihaćki ćilimi nalazili su se u izložbenoj sali Muzeja Prvog zasjedanja AVNOJ-a, gdje je čak njih osam bilo originalno, jer su se zapravo nalazili tu 1949. godine, kada je zasjedanje i održano (Marjanović i Došenović, 1984, str. 96-98).</s>\n<s>Badnji dan ispunjen je nizom tradicionalnih običaja.</s><s>Na taj dan u kućama se pravi malo bolja hrana.</s><s>Obično se priprema „pečenica“, koja se na Badnju večer peče na ražnju.</s><s>Na Badnjak se također u velikom loncu pripremi pšenica sa kokošijim mesom, koje se kada se potpuno skuha, razdrobi miješalicom, a kosti se izvade.</s><s>Nakon toga izvadi se koliko je potrebno, ugrije i začini, te se jede za ručak na Božić.</s><s>Takvo pripremljeno jelo naziva se „kešket“.</s><s>Na Badnjak ispeče se i takozvani „litnjak“, okrugli kruh napravljen od pšeničnog brašna, ukrašen raznoraznim figurama od tijesta: mjesec, zvijezde, srpovi, grana i slično.</s><s>Na Badnjak, međutim, posti se, te se ne jede ništa osim kruha.</s><s>U zdjelu se stavljaju žita: pšenica, zob, ječam, kukuruz, grah i proso.</s><s>U zdjelu se isto tako zabode svijeća sa tri grane, nazvane „trojstvo“.</s><s>Kada je svijeća donekle gorila zabode se u žito, te kojeg će se zrnja više zabosti, njega će biti više sljedeće godine (Dujmović, 1999, str. 214-215).</s>\n<s>Za Bajram se također vežu razni tradicionalni običaji, koji se upražnjavaju na ovom području.</s><s>Nekoliko dana prije ovog praznika detaljno se očiste kuće ili stanovi, dvorišta i ulice.</s><s>Simbol ovog praznika su čista i mirisna odjeća, kuće i ulice.</s><s>Za Bajram se oblači lijepa odjeća, a rano ujutro, nakon pijenja kahve uz kolače, običaj je da muškarci odlaze u džamiju klanjati bajram-namaz.</s><s>Prvog dana Bajrama običaj je da djeca posjećuju svoje roditelje.</s><s>Za Bajram se daju pokloni takozvani „bajramluci“ roditeljima, porodici, a najviše djeci, kojima se poklanjaju slatkiši ili novac.</s><s>Za bajramski ručak jede se omiljena hrana porodice, s obzirom da uža porodica na taj dan zajedno jede u kući roditelja.</s><s>Drugim danima posjećuju se ostali članovi porodice, komšije i prijatelji uz konzumiranje kolača (posebno slatke pite sa orasima: baklave) i kahve, kako bi se učvrstile porodične i komšijske veze, te podijelila radost zbog nastupanja ovog blagdana (Preporod novine, Bihaćki somun</s>\n<s>Somuni ili lepinje (grčki:samuni) koriste se u tradicionalnoj bosanskoj kuhinji i predstavljaju okrugli kruh „spužvastog“ sastava.</s><s>Bihaćki somun je vrsta lepinje pečene u tepsiji, koja se pravi od pšeničnog brašna, vode, ulja, kvasca i soli.</s><s>Kada se tijesto izmiješa ostavi se oko pola sata, zatim se premijesi i ostavi se u tepsiji sa uljem još deset minuta, a onda se peče pola sata.</s><s>Somuni se u Bihaću tradicionalno poslužuju za vrijeme vjerskog praznika Ramazana (Lakišić, 1999, str. 415-416).</s>\n<s>Ovo tradicionalno jelo pravi se sa lozovim listovima, u koje se stavlja smjesa od mljevenog junećeg i janjećeg mesa, rižom, crvenim lukom, te začinima (so, biber, peršun).</s><s>Ova smjesa se dinsta deset minuta, a zatim se umota u svaki list pojedinačno u obliku piramide.</s><s>Zatim se stavi u dublju šerpu sa vodom, te se kuha dvadeset minuta.</s><s>Nakon što se skuha zalije se uzavrelim maslacem i nacijedi se limun.</s><s>Jelo se servira toplo Bihaćka gurabija</s>\n<s>Gurabije (arapski) označavaju tvrdi okrugli kolač napravljen od brašna, jaja, šećera i maslaca.</s><s>Bihaćkoj gurabiji se pored spomenutih sastojaka dodaje još vrhnje i soda bikarbona.</s><s>Svi sastojci osim brašna se umute, zatim se mješajući postepeno dodaje brašno, sve dok se smjesa ne sjedini.</s><s>Gurabije se oblikuju, zatim se peku pola sata, a serviraju se hladne (Lakišić, 1999, str. 210-212).</s>\n<s>Još jedno jelo koje je karakteristično za ovaj kraj je maslenica, a pravi se od finog pšeničnog brašna, maslaca i mladog sira.</s><s>Napravljeno deblje tijesto se položi na zamašćenu tepsiju, začini se uzavrelim maslacem, složi se još tijesta koje se začini i pospe izdrobljenim sirom, te se složi još tijesta koje se ponovo začini, a maslenica se začini i na vrhu, zatim se peče oko pola sata (Lakišić, 1999, str. 420).</s>\n<s>Porijeklo riječi kahva dolazi iz arapskog jezika.</s><s>U bihaćkom kraju ovo piće je najomiljenije kod lokalnog stanovništva, a njegova priprema i serviranje je običaj koji se prenosi iz generacije u generaciju.</s><s>Najprije se potrebna količina samljevene kahve stavlja u metalnu džezvu.</s><s>Na to se sipa prokuhana voda do pola.</s><s>Zatim se džezva stavlja na vruću ploču, dok ne počne da vrije.</s><s>Nakon toga se sipa preostala voda do vrha džezve.</s><s>Također, bitan je i oblik džezve u kojoj se sprema kahva, dno mora biti dosta šire, a vrh uži, kako bi talog ostao na dnu prilikom sipanja kahve u šalice.</s><s>Dobro napravljena kahva prepoznaje se po mjehurastoj pjeni na vrhu.</s><s>Tradicionalno kahva se nikad ne servira sama, već prije nje servira se sok ili slatki lokum (Lakišić, 1999, str. 371).</s><s>3.5 Turizam u općini Bihać</s>\n<s>Turističku ponudu općine Bihać čine prirodne ljepote rijeke Une, sportsko-rekreativne aktivnosti, bogata kulturna baština i kulturno-zabavne manifestacije.</s><s>Najljepši prizori rijeke Une nalaze se u Martin Brodu, područje koje je u samoj zoni Nacionalnog parka Una i gdje se nalazi nekoliko slapova i vodopada.</s><s>Zatim, u Ripču, koji je udaljen otprilike 10 kilometara od grada i tu sedrena barijera stvara Ripački slap, a uzvodno su slap Bukva, Dvoslap i Troslap (Rošić, 2013, str. 21).</s><s>Isto tako predivan unski ambijent nalazi se u Štrbačkom buku, koji je udaljen otprilike 40-tak kilometara od grada i najviši je vodopad na čitavom toku rijeke Une, a njegova visina iznosi 24 metra.</s><s>Što se tiče sportskorekreativnih aktivnosti, na ovom području dominira rafting, kajakaštvo i kanuing na rijeci Uni.</s><s>Zbog jakog izvora vodostaj Une pogodan je za rafting tokom većeg dijela godine, te brzaci predstavljaju pravo blago za ljubitelje ovog sporta.</s><s>Rijeka Una nudi još mogućnost ronjenja u divljoj rijeci, prepuno uzbuđenja i borbe s riječnim strujama, te spiljskog ronjenja.</s><s>Pored toga, Una je iznimno bogata ribom, te je zbog toga veoma pogodna za ribolov, a mogu se uloviti potočna pastrva, lipen, klen (Una-Spring of Life, 2013a).</s><s>Planine Plješevica i Grmeč također privlače posjetitelje, te su na njima planinarske i biciklističke staze uređene (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 18).</s><s>Ove planine su također bogate visokom divljači i izuzetno su pogodne za lov.</s><s>Jedriličarstvo je također poznata aktivnost na ovim prostorima, te na aerodromu „BihaćGolubić“ može se iznajmiti letačka oprema i sredstva, kao i usluge obuke, koju pruža osposobljen nastavni kadar (Bihać-jedinstvena priroda-bogata historija, 2010, str. 18).</s><s>Kulturna baština predstavlja jednu od važnijih faktora koji utječu na razvoj turizma.</s><s>Bihać obiluje bogatom kulturnom baštinom, koja je naročito zanimljiva zbog njegove burne historije.</s><s>Ipak, kulturna baština sama za sebe ne može biti nositelj turizma nekog područja.</s><s>S obzirom na to da općina Bihać ima brojne izvore različitih kategorija, postoji potencijal grada u kombiniranju sadržaja u kulturne, geografske, ali i tematske ture (Općina Bihać, 2014).</s><s>U općini Bihać svake godine, posebno u ljetnom periodu, organiziraju se različite vrste manifestacija.</s><s>Njih je mnogo, a jedna od najpoznatijih je svakako „Bihaćko ljeto“, koja se tradicionalno održava u mjesecu junu i julu od 1999. godine.</s><s>Najbitniji dio ove manifestacije su kazališne predstave, uključujući one namijenjene najmlađoj publici.</s><s>Uz predstave moguće je posjetiti i izložbe, koncerte raznih izvođača, predstavljanje dokumentarnih filmova, te književnih djela.</s>\n<s>sportsko-kulturna manifestacija, u trajanju od četiri dana.</s><s>Manifestacija se održava od davne 1964. godine, a uz rafting obogaćuju je skokovi s Gradskog mosta, te ostali kulturno-rekreacijski sadržaji (Una-Spring of Life, 2013b).</s><s>Sevdah fest, koji se organizuje u julu, festival je koji baštini tradicionalnu bosansku muzičku formu-sevdah.</s><s>Bitno je spomenuti i filmski festival „Avant and Una“, festival takmičarskog karaktera, usmjeren ka svim socijalnim kategorijama i tematski podijeljen na dugometražne i kratke igrane, dokumentarne, historijske, retro, studentske filmove i dječije programe (Avant&Una, 2019).</s><s>Ostali, ali ne manje bitni događaji u gradu su: Jesen na Gelenderima, Ulicom Bišća, Trahanijada, Motorijada, Konjičke trke, Imperium festival, Biciklijade, Bihać urliče, Winter Park, Rotary kanjon i Rotary voz.</s>\n<s>SWOT analiza je alat koji se koristi za strateško planiranje i strateško upravljanje u organizacijama.</s><s>SWOT analiza je proces koji uključuje četiri područja u dvjema dimenzijama.</s><s>Obuhvaća četiri komponente: „prednosti“, „slabosti“, „prilike“ i „prijetnje“ (engleski: „strengths, „weaknesses“, „opportunities“ i „threats“).</s><s>Snage i slabosti su unutarnji faktori i atributi organizacije, a prilike i prijetnje su vanjski faktori i atributi okoline (Gürel i Tat, 2017, str. 995).</s><s>U sljedećoj tabeli napravljena je SWOT analiza, to jest opisane su prednosti, slabosti, prilike i prijetnje turizma u općini Bihać.</s><s>Tabela 2: SWOT analiza turizma u općini Bihać Prednosti</s>\n<s>- Privlačenje turista iz arapskih zemalja - Nedostatak političke volje za ulaganje u turistički sektor regije</s>\n<s>U ovom radu već smo spominjali prednosti dobrog geografskog položaja i blizine velikih gradova koje povoljno djeluju na sve grane privrede bihaćkog kraja, na promet robe, a posebno se osjete na grani turizma.</s><s>Dobra povezanost sa tim gradovima (Zagreb, Rijeka, Split) povoljno djeluje na dolazak turista, bilo onih koji na području Bihaća borave duže vrijeme ili onih koji su tu samo u prolazu.</s><s>To se posebno odnosi na cestovni saobraćaj, pošto se željeznica u poslijeratnim godinama više preorijentirala na prijevoz robe.</s><s>Prirodne vrijednosti općine Bihać su svakako neupitna prednost.</s><s>Te vrijednosti su rijeka Una, koja je najpoznatija turistička atrakcija ovog kraja, kao i manje poznate termalne vode u Gati nedaleko od grada Bihaća, koje su izuzetno ljekovite i djelotvorne u liječenju raznih bolesti.</s><s>Zatim bitna vrijednost su spomenuti šumski izvori koji povećavaju kvalitet zdravog života u ovom kraju.</s><s>Još jedna stavka koju smo uvrstili u snage SWOT analize je bogata multi-kulturalna baština.</s><s>Upravo kroz ovo područje prolazili su razni narodi i kulture i svaki od njih su ostavili svoj trag.</s><s>Na kraju, još jednu prednost ne možemo zaobići, a to je kulturno-zabavni program koji je izuzetno bogat u ljetnim mjesecima.</s>\n<s>Kad su slabosti u pitanju, sigurno da je jedna od najvećih slabo investiranje u postojeću infrastrukturu.</s><s>Pri tom se najviše misli na uređenje prometnica koje vode do određenih turističkih atrakcija (na primjer dio starog puta koji vodi do atraktivnog Štrbačkog buka tek je uređen ove godine).</s><s>Još jedna slabost je nedovoljnan marketing i promocija turizma.</s><s>Nedostatak novčanih sredstava najveći je problem kad je u pitanju održavanje postojeće kulturne baštine.</s><s>Rezultat toga je propadanje kulturnih spomenika, zgrada, starih gradova, crkava i džamija.</s><s>U samoj oblasti turizma vidljiv je nedostatak obrazovanih kadrova na svim pozicijama u turističkom sektoru, a jedan od razloga je taj što na Univerzitetu u Bihaću ne postoji smjer za turizam.</s><s>I na kraju da spomenemo i to da lokalno stanovništvo, pogotovo oni starije dobi, imaju problem sa komunikacijom kad su u pitanju turisti, koji dolaze iz raznih zemalja i ne poznaju naš jezik, tako da često dolazi do nesporazuma i jednostavno čitav proces sporazumijevanja predugo traje.</s><s>Za turiste motivisane baštinom i za one koji traže autentična iskustva, te osobni kontakt sa lokalnim stanovništvom i njihovom kulturom to može stvoriti sveopće nezadovoljstvo i neugodno iskustvo.</s>\n<s>S obzirom da je turizam jedna od vodećih grana privrede općine Bihać, smatramo da je neophodno povećati budžet općine namijenjen za ovu djelatnost iz jednostavnog razloga što se takva ulaganja dugoročno isplate.</s><s>Također sa tim sredstvima moglo bi se maksimalno pomoći privatnom sektoru, koji čini značajan dio cjelokupne dobiti.</s><s>Strani investitori su već u nekoliko navrata pokazali zainteresiranost za ulaganje u ovu regiju, te bi i to trebalo maksimalno iskoristiti preko političkih veza.</s><s>Tome bi značajno pomogla izrada novih projekata koje fondovi Europske unije žele finansirati.</s><s>U posljednjih nekoliko godina primijetan je također porast turista iz arapskih zemalja koji se duže zadržavaju u Bihaću, te je to jedna od prilika i trebalo bi optimalno poraditi na marketingu da se taj trend održi.</s>\n<s>Bez obzira na sve navedeno, uvijek postoji realna prijetnja nedostatka političke volje za ulaganje u turistički sektor ove regije.</s><s>Sredstva za ulaganje turizma pretežno su preusmjerena na središnji i južni dio države (Sarajevo, Mostar, Neum), dok je ovo područje u tom smislu uglavnom zapostavljeno.</s><s>Također blizina drugih atraktivnih destinacija, kao što su Plitvička jezera i Jadransko more, može utjecati na odliv turista sa ovog područja.</s><s>Osim toga, Bihać je već nekoliko godina suočen sa migrantskom krizom, koja se evidentno odražava na gubitak interesa turista za ovo područje iz godine u godinu.</s><s>Samim tim i ulaganja u turizam su sve manja.</s><s>Za kraj ove analize spomenut ćemo trenutnu situaciju pandemije COVID-19, koja je u čitavom svijetu prouzrokovala kolaps u svim segmentima ljudskog življenja, pa tako i turizma.</s><s>Posljedično su dešavanja koja su povezana sa pandemijom prouzrokovala svjetsku ekonomsku krizu, koja direktno utiče na kupovnu moć stanovništva na globanom nivou, a samim tim turistička putovanja su sve rjeđa.</s>\n<s>Empirijski dio rada vrlo je važan jer se veže na prikupljanje primarnih podataka.</s><s>Istraživanje ovog rada usmjerili smo na dobijanje stavova i mišljenja više turističkih aktera odnosno interesnih strana u turizmu o ulozi baštine u turističkoj ponudi općine Bihać.</s><s>Istraživanje smo također usredotočili na izučavanje predstavljanja baštine u turističko-promotivnim gradivima i odgovarajućim web stranicama.</s><s>Istraživanje je uz to provedeno na terenu, gdje smo ispitali označavanje baštine.</s><s>Na kraju smo predstavili i analizirali rezultate istraživanja.</s>\n<s>4.1 Metodologija i postupak istraživanja Prvi dio istraživanja, kao što smo već spomenuli, odnosio se na izvođenje polustrukturiranih intervjua sa turističkim akterima (javnog, privatnog sektora i sektora nevladinih organizacija) na području općine Bihać.</s><s>Polustrukturirani intervju je fleksibilan u smislu da se ne koriste strogo formulirana pitanja koja se tijekom svakog intervjua postavljaju istim riječima.</s><s>U ovoj vrsti intervjua pitanja se također pripremaju unaprijed, međutim u formi tema za razgovor.</s><s>Polustrukturirani intervju je prikladna tehnika za istraživanje mišljenja i stavova ispitanika o složenim i osjetljivim pitanjima, jer omogućuje preciznije i dublje istraživanje.</s><s>Uspjeh polustrukturiranog intervjua ovisi o vještinama intervjuera, jer razgovor treba individualizirati, odnosno prilagoditi svakom pojedinom ispitaniku (Žentil Barić, 2016, str. 29 i 30).</s><s>U istraživanje smo uključili osam sudionika.</s><s>Prvobitno smo zamislili izvođenje deset intervjua, međutim nismo dobili odgovor na sve molbe za sudjelovanje, a također su navedeni Regionalni muzej Pounja i Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a u međuvremenu ujedinjeni i pretvoreni u Muzej Unsko-sanskog kantona.</s><s>Sudionike smo prethodno kontaktirali putem e-pošte ili telefona.</s><s>Svakom od njih smo postavili pitanja koja su se međusobno malo razlikovala, jer su bila prilagođena funkciji koju svaki sudionik obavlja.</s><s>Intervjui su trajali u razdoblju od 19. 6. 2021 do 6. 7. 2021, a odvijali su se u poslovnim prostorijama odgovarajućih turističkih aktera.</s><s>Dužina svakog intervjua otprilike iznosila je trideset minuta.</s><s>Sudionici sa kojima je intervju obavljen su:</s>\n<s>• Amarildo Mulić, direktor Javnog preduzeća Nacionalni park Una • Dino Dupanović, voditelj historijskog odijeljenja u Javnoj ustanovi Muzej Unskosanskog kantona</s>\n<s>• Erna Begatović, direktor Kulturnog centra Bihać • Amir Kadić, direktor Javne ustanove Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać • Almir Kurtović, predsjednik udruženja Naša Krajina-naša baština • Muhamed Selmanović, predsjednik Kulturno-umjetničkog društva Krajina • Dilvad Felić, organizator Sevdah festivala Svi intervjui su uz dopuštenje sudionika snimljeni preko zvučnog zapisa, a kasnije smo odgovore pismeno zabilježili.</s><s>Na kraju obavljanja svih intervjua još jednom smo ih pažljivo pročitali i dobijene odgovore smo analizirali putem metode analize sadržaja.</s><s>Analiza sadržaja istraživačka je metoda koja omogućuje donošenje valjanih zaključaka iz verbalnih, vizualnih ili pisanih podataka kako bi se opisali i kvantificirali određeni fenomeni (Downe‐Wamboldt, 1992, str. 314).</s><s>Ovu metodu koristili smo također za drugi i treći dio istraživanja.</s>\n<s>Drugi dio istraživanja odnosio se na izučavanje turističkog promotivnog materijala koji se veže za područje općine Bihać.</s><s>U periodu od 8. 7. 2021 do 19. 7. 2021 istražili smo sljedeće promotivne materijale: turističke brošure, plakate, turističke publikacije i internet stranice, te smo utvrdili koja vrsta baštine se pojavljuje u svakom od navedenih promotivnih materijala, u kojoj mjeri i na taj način smo došli do konkretnih zaključaka.</s><s>Do turističkog gradiva došli smo posjetom Turističkoj zajednici grada Bihaća, udruženjima koja se bave zaštitom baštine i samim turističkim lokacijama, gdje je ovakva vrsta promotivnog materijala dostupna.</s><s>Za internet stranice odabrali smo one najeminentnije, a u sklopu istraživanja istih uključili smo i istraživanje društvenih mreža, te određenih video uredaka.</s>\n<s>U trećem dijelu istraživanja smo u periodu od 12. 7. 2021 do 20. 7. 2021 posjetili sve bitnije lokacije prirodne i kulturne baštine.</s><s>Terenskim istraživanjem, na licu mjesta, utvrdili smo činjenično stanje označavanja objekata kulturno-historijskih spomenika i prirodne baštine.</s><s>Pri tom smo pojedinačno analizirali svaki element baštine, te odredili parametre kvalitete tih oznaka.</s><s>Dakle, ocijenili smo baštinu sa kategorijama: A. Dobro označeno</s>\n<s>Analiza intervjua sa općinskim vijećnikom Bihaća Alenom Zulićem Prema riječima gospodina Alena Zulića došlo je do značajnog pomaka u vođenju cjelokupne turističke ponude u posljednje dvije godine, nakon osnivanja turističke zajednice grada Bihaća.</s><s>Prethodnih godina ista nije postojala, već je sve bilo prebačeno na nivo Kantonalne turističke zajednice.</s><s>Odmah po osnivanju turističke zajednice grada došlo je i do realizacije velikog broja projekata od kojih je većina njih vezana upravo za baštinu područja.</s><s>Svakako, prema njegovim riječima, najrazvijeniji oblik turizma oslanja se na prirodnu baštinu i rijeku Unu.</s><s>Od najdugovječnije tradicionalne manifestacije „Una regate“ razvio se i avanturistički turizam, gdje ljeti postoji svakodnevna ponuda raftinga na raznim dijelovima Une.</s><s>Shodno tome značaj koji se pridaje prirodnoj baštini je velik.</s><s>Zulić ističe da je hiljadugodišnja historija života na ovim prostorima upravo ono s čime se općina Bihać može pohvaliti.</s><s>Svjedoci te bogate historije su veliki broj nepokretne baštine i starih gradova koji u ranijem periodu nisu bili iskorišteni.</s><s>U posljednje vrijeme na tom planu se nešto radi, konkretno na primjer 2021. godine do starog grada Sokolac dovedena je struja i asfaltiran je pristupni put do starog grada.</s><s>Po njemu, kako prirodna, tako i kulturna baština je neodvojiva od turističke ponude i bitna je onoliko koliko je vrijedna.</s><s>Sve do kraja devedesetih godina prirodno i kulturno bogatstvo Bihaća bilo je netaknuto, međutim upravo zbog pritiska turista i potražnje ono se počelo mijenjati.</s><s>Svjedoci smo pretjerane gradnje na obalama rijeke Une, koja negativno utiče na prirodni okoliš.</s><s>Za kulturno-historijsku baštinu Zulić govori: „To je naprosto jedan neobrušeni dijamant, pa čak i obrušeni samo ga treba staviti u izlog i pokazati ga svima onima koji za takvo nešto nisu čuli, a kada dođu siguran sam da će doći opet i da će ta informacija biti široko rasprostranjena, te da će u narednom periodu samo više i više pozivati i učiniti nas bogatijim, ne samo u ekonomskom, već i duhovnom smislu, jer poznato je da ljudi koji nemaju svoju historiju i nisu je svjesni, teško mogu imati svoju budućnost“.</s><s>Zulić ističe da je avanturistički dio turističke ponude još uvijek najzanimljiviji i najrasprostranjeniji, a u posljednje vrijeme u turističku promociju uključuju se i stari gradovi.</s><s>Oni se prema Zuliću sve više koriste kao lokacije za izvođenje festivala pozorišne umjetnosti, a vrlo često se na tim lokacijama dešavaju i muzički događaji.</s><s>Ostala nepokretna baština, a ponajviše muzeji nisu iskorišteni u punom kapacitetu.</s><s>Za to je potrebno dodatno educirati i obučiti kadrove koji su zaduženi za pružanje pravilnih historijskih informacija turistima.</s><s>Isto tako naučna istraživanja, sojenice, dokazi i artefakti o postojanju naroda koji je živio na ovim prostorima-Japoda, potpuno su zapostavljena u smislu turističke promocije.</s><s>Kada je u pitanju bolja integracija kulturne i prirodne baštine u cjelokupnu turističku ponudu grada Bihaća, Zulić pretendira stare gradove kao lokacije za održavanje filmskih festivala, s tim da treba urediti zakonsku regulativu za korištenje istih.</s>\n<s>Analiza intervjua sa direktorom nacionalnog parka Una Amarildom Mulićem Gospodin Mulić govori da je osnova svake turističke ponude upravo prirodna i kulturna baština, stoga joj pridaje veliki značaj.</s><s>Kada je u pitanju Nacionalni park Una, prioritetno je očuvati prirodnu crtu parka, te sve kulturne i historijske znamenitosti koje se nalaze u njemu.</s><s>Rezultat zaštite prirodne i kulturne baštine je povećan broj dolazaka turista u Bihać.</s><s>Nacionalni park Una je najviše uključen i promoviran u turističkoj ponudi općine Bihać, te je on ,zapravo, generator razvoja cjelokupne turističke ponude na ovom prostoru.</s><s>To se jasno može vidjeti kroz procentualni rast broja posjetitelja u nacionalnom parku iz godine u godinu.</s><s>Čak i u 2020. godini ostvaren je solidan rezultat broja posjetitelja u odnosu na cjelokupni turistički sektor BiH.</s><s>Uspostavom javnog preduzeća 2011. godine, Nacionalni park Una postao je zakonski upravitelj nad zaštićenim područjem.</s><s>Uporedo sa razvijanjem Nacionalnog parka došlo je i do poboljšanja ekonomske situacije svih područja koja se nalaze u Nacionalnom parku.</s><s>Nacionalni park sa svojim zaposlenicima i zakonskim odredbama optimalno radi na očuvanju prirodne i kulturne baštine i sprečava štetu koja može nastati prirodnim ili ljudskim uticajem.</s><s>Kako kaže Mulić, u posljednje vrijeme evidentne su određene nedozvoljene radnje na području parka poput krivolova i nedozvoljene gradnje, koje se prijavljuju adekvatnim inspekcijskim i policijskim organima.</s><s>Kada je u pitanju promocija, gospodin Mulić kaže: „Dakle, mi i pored uređenja, očuvanja prostora posebnih vrijednosti, naročito prirodnih, gdje je poseban interes posjeti Štrbačkom buku, Martin Brodu i Kulen-Vakufu, koji izrasta u jednu posjetilačku zonu u kojoj je u privatnoj režiji izgrađeno dosta smještajnih kapaciteta poput apartmana i apartmanskih naselja, radimo na stvaranju ambijenta za primjenu određenih selektivnih oblika turizma u sinergiji sa ribolovnim udruženjima, rafting agencijama i slično.</s><s>Mi u suradnji s njima promovišemo određene specifične turističke ponude na području parka generalno prema našem programu rada i planu upravljanja i u skladu sa našim kapacitetima, kako financijskim, tako i na bazi analiza tržišta određujemo prema kom tržištu ćemo usmjeriti posebnu promociju, da li nastupom na sajamskim ili drugim manifestacijama.</s><s>Nastupali smo u vremenu pandemije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kada su u pitanju sajmovi.</s><s>Radili smo i posebne promotivne aktivnosti u ovim zemljama i većim gradovima, ali bili smo i na određenim turističkim sajmovima i nekim drugim skupovima, međunarodnim konferencijama u drugim zemljama Europe kao što su Italija, Austrija, Njemačka, na primjer bili smo na velikom sajmu turizma u Stuttgart-u“.</s><s>Nacionalni park koristi se i drugim promocijskim alatima, kao što su internet stranice i društvene mreže.</s><s>Treba reći i to da su u promociji Nacionalnog parka Una uključeni i ostali sudionici, kao što su Turistička zajednica grada Bihaća, ribolovna i lovačka društva, rafting agencije i slično, koje kroz promociju vlastitih proizvoda ujedno promovišu i cijeli Nacionalni park Una.</s><s>Promocija parka vrši se ciljano ka europskom tržištu i državama bivše Jugoslavije.</s><s>Zasebna promocija vrši se za tržište Bliskog istoka putem saradnje sa turističkim agencijama.</s><s>Dobra saradnja po pitanju promocije ostvarena je i sa Naconalnim parkom Plitvička jezera, sa kojim je potpisan sporazum.</s><s>Kada je u pitanju baština koja je zapostavljena u turističkoj promociji, Mulić smatra da su to u prvom redu srednjovjekovni gradovi i gradovi iz perioda Osmanskog carstva.</s><s>Mada postoje institucije koje su nadležne za održavanje i konzervaciju takvih spomenika, nedostatak financijskih sredstava je razlog zašto ti spomenici propadaju.</s><s>Iako postoji određena vrsta promotivnog materijala za stare gradove, problem predstavlja nedostatak infrastrukture, konkretno nedostatak prilaznog puta do starih gradova.</s><s>Zbog toga takve spomenike obilazi manji broj turista, jer jednostavno nisu svi u mogućnosti da dođu do starih gradova.</s>\n<s>U općini Bihać djeluje Muzej Unsko-sanskog kantona, čija se djelatnost prema riječima gospodina Dine Dupanovića fokusira na pokretnu kulturnu baštinu.</s><s>U Muzeju djeluje Arheološko odjeljenje, te Muzej pronalazi pokretnu kulturnu baštinu, restaurira je ukoliko je to potrebno, pohranjuje je i prikazuje javnosti.</s><s>Arheološka iskopavanja i projekti dosta su rijetki, jer Muzej nema dovoljno financijskih sredstava da bi se oni češće izvršavali.</s><s>Pored Arheološkog odjeljenja u muzeju djeluju još četiri odjeljenja, a to su Etnološko, Historijsko, Umjetničko i Informaciono-dokumentarističko odjeljenje.</s><s>Muzej uspostavlja stalne i privremene postavke pokretne baštine i na taj način je prikazuje svojim posjetiteljima.</s><s>Dupanović kulturnu, ali i prirodnu baštinu ocjenjuje izuzetno bitnom za turističku ponudu određenog područja, jer kulturna baština predstavja dokaz opstanka civilizacije i kultura na nekom mjestu, dok prirodna baština to nadopunjuje i uljepšava cijelokupni ambijent područja.</s><s>On dodaje još da bez ponude prirodne i kulturne baštine određena mjesta ne mogu biti ni zanimljiva turistima.</s><s>Za Unsko-sanski kanton Dupanović navodi da je veoma bogat ponudom prirodne i kulturne baštine, te da je jedan od rijetkih područja na području Europe koji na malom prostoru ima veliki broj kulturnih znamenitosti, ponajviše starih gradova, ali i muzeja i ostalih kulturnohistorijskih spomenika.</s><s>Za najviše prezentiranu i promoviranu baštinu u turističkoj ponudi gospodin Dupanović je izdvojio staru jezgru grada Bihaća odnosno Crkvu sv. Ante Padovanskog, Kapetanovu kulu, Turbe i džamiju Fethiju, međutim on smatra da će Kapetanova kula nakon novog otvorenja postati glavna atrakcija kulturne baštine u općini.</s><s>Dolinu Kulen-Vakufa i Orašca sa svojim starim gradovima Dupanović je izdvojio kao najneiskorištenije turističke potencijale općine.</s><s>Prema njemu najveća greška je u tome što su na tom mjestu stari gradovi zapušteni i ne postoje nikakva događanja ili sadržaji koji mogu privući i zadržati turiste, a potencijal koji imaju takve lokacije je ogroman.</s><s>Isto tako, prema njemu, prostor nekadašnjeg zanatskog centra u gradu, gradska Otoka, također je zapušten i nema nikakvog turističkog sadržaja.</s><s>Dupanović kaže da Muzej baštinu promoviše putem facebook stranice, dakle prema zaposlenima u Muzeju, promocija putem društvenih mreža je najefektivnija i zapravo bi ona trebala biti i jedini vid turističke promocije.</s><s>Gospodin Dupanović, također, smatra da je neophodno da u općini Bihać počne djelovati jedna centralna ustanova koja će voditi brigu, kontrolirati i nadzirati sve ostale ustanove na području Bihaća koje su vezane za turizam, koja će primati i slati povratne informacije, kako bi cijeli proces saradnje između ovih ustanova tekao učinkovitije, uspješnije i brže.</s><s>Analiza intervjua s direktoricom Kulturnog centra Bihać Ernom Begatović Kada je u pitanju turistička ponuda općine Bihać koja je vezana za aktivnosti Kulturnog centra, direktorica Erna Begatović smatra da je Festival „Bihaćko ljeto“ najznačajniji.</s><s>Pošto grad Bihać nema svoje pozorište došlo je do ideje da se napravi festival koji će da radi na promovisanju pozorišnih predstava na način da u Bihać dolaze pozorišne kuće iz prostora bivše Jugoslavije.</s><s>Kroz dugi period održavanja ovog festivala došlo je do velikog zanimanja kako lokalnog stanovništva, tako i turista koji svako ljeto dolaze u Bihać.</s><s>Ovaj festival ima također ogromnu ulogu u zadržavanju turista u gradu, koji se na ovom prostoru obično ne zadržavaju duže od tri dana.</s><s>Begatović kulturnoj baštini pridaje ogroman značaj, međutim ona još navodi: „Smatram da mi kao društvo pridajemo veoma mali značaj kulturnoj baštini.</s><s>Iz Bihaća iznikao je veliki broj likovnih umjetnika, veliki broj muzičara, koji su napravili čudesa po svijetu.</s><s>Ono što je zastrašujuće jeste da mi te ljude nekako zadnjih pedeset godina ne možemo zadržati u Bihaću.</s><s>Iako smo locirani na sigurno najboljoj poziciji, mi smo za par sati u Beču, mi smo za dva sata u Europskoj uniji, jako smo dobro pozicionirani u geografskom kontekstu, ipak šteta je da nismo uspjeli zadržati svoje umjetnike i nismo uspjeli napraviti od Bihaća u najmanju ruku likovni ili muzički centar“.</s><s>Kao primjer jednog propusta u tom naumu Begatović je navela slikara Envera Krupića koji je ubaštinio svoja djela gradu Bihaću, pa čak i ostavio određena financijska sredstva za galeriju u kojem će biti smještena njegova slikarska djela, međutim njegova djela još uvijek nisu primjereno smještena, niti ih posjetitelji mogu vidjeti.</s><s>Što se tiče zadržavanja turista Begatović navodi da je potrebno napraviti bogatije i kvalitetnije kulturne sadržaje kako bi ostajali duže od tri dana.</s><s>Prostori Kulturnog centra, koji se nalaze u nekadašnjem Domu armije i u Domu USAOJ-a, dostupni za sve umjetnike koji su stvorili značajna umjetnička djela, te niti jedna prostorija u Kulturnom centru nije prazna, nego su je naselili umjetnici.</s><s>Kulturni centar je primjer da se u Bihaću radi na prepoznavanju umjetnika i promoviranju njihovih djela koja će ostati ubaštinjena.</s><s>Begatović je uvjerena da rijeka Una kao prirodna baština ima najveći turistički potencijal u Bihaću i da je ona zapravo glavni motiv za posjećivanje ovog dijela Bosne i Hercegovine.</s><s>Međutim, po njenom mišljenju najveći problem predstavlja to što je dio u kojem se nalazi Bihać, dakle Unsko-sanski kanton sasvim zapostavljen i zanemaren od ostalog dijela Bosne i Hercegovine.</s><s>Zbog razvijanja turizma dolazi i do mijenjanja i do nelegalne gradnje turističkih objekata na obalama rijeke Une, koje uništavaju prirodu i zelenilo zbog kojeg turizam i živi na ovim prostorima.</s><s>S obzirom na to da je dio Unsko-sanskog kantona zapostavljen, on je zapravo i prepušten samom sebi, tako da se jako malo može uraditi na zaustavljanju gradnje takvih objekata i na očuvanju prirode.</s><s>Međutim, Turistička zajednica Bihaća ipak mnogo radi na prijavljivanju takvih vikendica, neprestano čisti rijeku Unu i grad Bihać, te se na taj način trudi sačuvati prirodne vrijednosti ovog prostora.</s><s>S druge strane Begatović smatra da stari gradovi nisu upotrijebljeni u turističkoj promociji, a njih ima itekako puno na području cijelog Unskosanskog kantona, te bi se mogli povezati pješačkim ili biciklističkim rutama, jer su takve lokacije prekrasne, međutim prilazi su veoma loši.</s><s>Prema njenom mišljenju jedini način konzervracije i obnove starih gradova je preko fondova državnih ili federalnih nivoa.</s><s>Što se tiče pristupačnosti baštine, Begatović je istaknula podatak kako je put do glavne turističke atrakcije Nacionalnog parka Una napravljen tek ove godine, što znači da je to na veoma niskom nivou.</s><s>Također je rekla kako su jedno vrijeme volonteri dijelili prospekte u Nacionalnom parku Plitvice u Hrvatskoj, koji je udaljen 40-tak kilometara od Nacionalnog parka Una, međutim turisti nisu uopće mogli prići Uni.</s><s>Nedopustivo je da najveća atrakcija na rijeci Uni Štrbački buk nema uređenu infrastrukturu.</s><s>Begatović kao jedan primjer dobre prakse efikasnog uključivanja kulturne baštine u turističku ponudu navodi stari grad Sokolac.</s><s>Upravo 2021. godine uspješno je završeno uređenje pristupnog puta do starog grada, te se odmah nakon toga realiziralo više projekata od kojih se ističe pozorišna predstava koja se izvodila u sklopu Festivala „Bihaćko ljeto“.</s><s>Treba reći da je ova manifestacija vrlo dobro posjećena od strane domaćih turista i planinara, te raznih sportskih udruženja koji su htjeli da svojim prisustvom uveličaju taj događaj.</s>\n<s>Kada je u pitanju Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać, treba reći da je prioritet na nepokretnoj baštini i brizi oko kulturnih spomenika, pogotovo starih gradova.</s><s>Svakako da to spada u dio historije ovog kraja koja određuje ko smo ustvari.</s><s>Također, zavod se brine i o pokretnoj kulturnoj baštini, ali u manjoj mjeri.</s><s>Kad je u pitanju turistička ponuda općine Bihać, gospodin Kadić smatra da je kulturna baština od posebne važnosti u popunjavanju cjelokupne slike koja se nudi ljudima koji prolaze ili se zadržavaju na području općine Bihać.</s><s>Ipak, turistička ponuda općine Bihać ima malo veći naglasak na prirodnoj baštini, koja privlači mlađu i pokretniju populaciju, koja dolazi u većem broju, dok manji broj turista starije životne dobi obilazi i kulturne znamenitosti.</s><s>Samim tim logično je da se prirodna baština na području općine više prezentira i promovira.</s><s>Za to treba posebno pohvaliti Turističku zajednicu Bihaća koja je sa minimalnim sredstvima ostvarila maksimalan rezultat.</s><s>U suštini, niti jedan segment baštine nije potpuno zapostavljen, mada razlike postoje.</s><s>Sam Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać je učestvovao u suradnji sa općinom u realizaciji i prezentaciji mnogih velikih i malih projekata kada je u pitanju zaštita, uređenje i očuvanje spomenika kulture.</s><s>Oni najveći, kao što je uređenje starog grada Sokolac, traju nešto duže vremena kada je u pitanju čitava realizacija, od izrade projekta do završnih radova.</s><s>Manjih projekata ima puno više, i po dva do tri mjesečno, jer su jednostavniji za izvedbu.</s><s>Treba naglasiti i to, da prije pojave Turističke zajednice i drugih udruženja, Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa Bihać je bio jedina institucija koja je radila na promociji i prezentaciji baštine ovog kraja.</s><s>Pod pokroviteljstvom Zavoda štampane su mnoge knjige, brošure i razne publikacije.</s><s>Pojavom navedenih institucija, Zavod se vratio prvobitnom zadatku, očuvanju kulturne baštine, mada se manjim dijelom još bavi prezentacijom i marketingom.</s><s>Analiza intervjua s predsjednikom Udruženja Naša Krajina-naša baština Almirom Kurtovićem</s>\n<s>Gospodin Kurtović smatra da je uloga baštine krucijalna u turističkoj ponudi bilo kojeg područja.</s><s>Posebnu pažnju pridaje kulturnoj baštini kao jednom od uslova za uspješnu turističku ponudu.</s><s>Udruženje Naša Krajina-naša baština po svojoj naravi samo dodatno doprinosi prepoznavanju kulturnog naslijeđa i signalizira na eventualne nepravilnosti i nedostatke zaduženih aktera u turizmu.</s><s>Pri tom misli se prvenstveno na Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa i Muzej Unsko-sanskog kantona, koji imaju i zakonsku obavezu za očuvanje kulturne baštine.</s><s>Prema Kurtoviću temelj turističkih aktivnosti na ovom području je upravo prirodna baština, međutim, sve do par godina unazad ovaj vid baštine bio je nedovoljno prezentiran i iskorišten u tom smislu.</s><s>Iako je prirodna baština značajnije zastupljena u samoj turističkoj ponudi općine Bihać, ne smijemo zaboraviti ni bitnu ulogu kulturne baštine.</s><s>Unatoč svemu tome fundamentalne stvari koje se tiču čistoće i uređenosti grada nisu sanirane, što negativno utiče na kvalitetu turističke ponude i zadovoljstvo turista.</s><s>Dakle, prije same promocije baštinskog turizma potrebno je riješiti osnovne čimbenike u gradu.</s><s>U posljednje vrijeme postoji tendencija da se što više prezentiraju lokacije Štrbački buk i Martin Brod, koji se ističu svojim prirodnim ljepotama, dok su ostale lokacije bilo prirodne ili kulturne u drugom planu.</s><s>Pored Šrtbačkog buka i Martin Broda, polako se počinju promovirati Japodski otoci, ali još uvijek ne u dovoljnoj mjeri, dok su slapovi u Ripču i Kostelskom buku jako zapostavljeni, a imaju veliki potencijal za gastronomsku ponudu uz prirodne ljepote koje bi tu ponudu upotpunile.</s><s>U svakom slučaju teritorij općine Bihać je malen, a na njemu se nalazi puno prirodnih i kulturnih znamenitosti, međutim prisutan je neravnomjeran tretman istih.</s><s>Pa tako na primjer, po mišljenju gospodina Kurtovića, kulturna baština koja je prilično zapostavljena su stari gradovi.</s><s>Većini tih gradova potrebna je obnova, pri tom se ne misli na kompletnu rekonstrukciju, već održavanje i popravljanje određenih dijelova, jer je vrlo teško gradove vratiti u stanje, u kakvom su bili u prošlosti.</s><s>Jedini stari grad na kojem se trenutno radi u smislu održavanja, obnove i turističke promocije jeste stari grad Sokolac.</s><s>Ostali gradovi su jako slabo održavani, infrastruktura je loša, putevi su loši i gradovi nisu očišćeni.</s><s>Isto tako na gradovima se zbog svih navedenih stvari ne mogu održavati nikakvi sadržaji, a postavljanje info tabli ili klupa je samo jedan primjer koji je naveo Kurtović, koji bi pomogao u tom naumu.</s><s>Iz svega navedenog može se zaključiti kako su samo pojedine baštinske turističke atrakcije dostupne turistima, dok je većina njih potpuno nepristupačna, a informacije skoro da i ne postoje.</s><s>Jedan turista do takvih turističkih atrakcija može doći samo uz ogromne napore i veliku znatiželju.</s><s>Što se tiče konkretnog doprinosa udruženja Naša Krajina-naša baština u promociji baštinskih vrijednosti, Kurtović je rekao: „Jedan od najvećih projekata koji smo mi uspjeli realizovati, uz pomoć i ostalih kolega, je bio serijal-„Gradovi Unsko-sanskog kantona“.</s><s>To je rađeno za Unsko-sansku televiziju.</s><s>Obrađeno je petnaestak gradova.</s><s>Snimljene su reportaže, nađeni sugovornici-profesori, historičari i tako dalje.</s><s>Ja sam sudjelovao isto u jednom dijelu kada je u pitanju grad Ostrožac.</s><s>To je trajalo sigurno dvije godine i koštalo je dosta novca.</s><s>Od Ministartsva za obrazovanje smo dobili određena novčana sredstva za realizaciju tog projekta.</s><s>To je realizovano i to je jedan od najvećih projekata.</s><s>To je dobra stvar zato što, ne samo da je to Unsko-sanska televizija u više navrata emitovala, nego sad znamo da i ostale lokalne televizije u Bosni i Hercegovini emituje taj serijal.</s><s>Mislim da ima deset do petnaest epizoda od četrdeset minuta, što je prilično dobra stvar“.</s><s>Pored toga udruženje ima u planu izdati knjigu koja će opisati historiju općine Bihać, a njen naziv će biti „Stopama prošlosti Bišća“.</s><s>Shodno tome udruženje radi na konstantnoj promociji i očuvanju kulturne baštine ovog područja.</s><s>Analiza intervjua s predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina Muhamedom Selmanovićem</s>\n<s>Kada je u pitanju Kulturno-umjetničko društvo Krajina, treba reći da ovo društvo veoma uspješno već dugi niz godina, bez prestanka radi na očuvanju nematerijalne kulturne baštine kroz stare narodne pjesme i igre.</s><s>Selmanović ističe da rad ovog društva utiče na kompletnu turističku ponudu grada i u sprezi sa ostalim faktorima čini Bihać atraktivnijim za turiste, koji po njegovim saznanjima, vrlo dobro prihvataju činjenicu da je ovaj kraj bogat prirodnom i kulturnom zaostavštinom.</s><s>Stoga, može se reći da je kulturna baština veoma važna za turizam, jer se ta dva faktora nadopunjuju i jedan bez drugog ne bi dobro funkcionirali.</s><s>Mnogi turisti dolaze posjetiti ovaj kraj da bi, pored prirodnih ljepota, mogli upoznati i kulturnu (materijalnu i nematerijalnu) baštinu koja egzistira na ovom području.</s><s>Mnogi koncerti koje održava Kulturno-umjetničko društvo Krajina su vrlo dobro posjećeni, a brojni posjetitelji, od kojih su većina stranci, za koje se organizuju i posebni koncerti, odlaze obogaćeni za još jedno iskustvo koje su mogli vidjeti na ovim koncertima.</s><s>Kako Selmanović kaže, niti jedan vid baštine na području grada Bihaća se posebno ne ističe, s tim da on smatra da treba još više unaprijediti kulturni segment u cilju postizanja još boljih rezultata u turizmu do kojih bi sigurno došlo.</s><s>Kada je prirodna baština u pitanju, ona niti izbliza nije iskorištena koliko bi trebala biti.</s><s>Tu je potrebno još mnogo ulaganja, ali sa pretpostavkom da se gradi planski u sklopu sa prirodom, koja nipošto ne smije biti narušena.</s><s>Konačno, po mišljenju Selmanovića, cjelokupna baština ovog kraja treba da bude uključena u turističku ponudu.</s><s>Analiza intervjua sa organizatorom Sevdah festivala Dilvadom Felićem O samom Sevdah festivalu njegov idejni osnivač i organizator Dilvad Felić nam je rekao: „Sevdah fest je internacionalni festival narodne muzike kao i festival sevdaha, a uspješno se realizira više od 27 godina.</s><s>Do sada je na festivalu učestvovalo preko hiljadu najeminentnijih izvođača i autora, između ostalih to su Safet Isović, Enes Begović, Beba Selimović i tako dalje”.</s><s>Ovaj festival igra jako veliku ulogu u očuvanju kuturne baštine ovoga kraja, pri tom se misli prvenstveno na sevdalinku, muzičku formu koja stoljećima obitava na ovim prostorima i živi, te se prenosi s generacije na generaciju.</s><s>Glavni zadatak festivala upravo je očuvanje i prezentacija sevdalinke kao dijela nematerijalne kulturne baštine.</s><s>Kada je promocija Sevdah festivala u pitanju, može se reći da je ona veoma dobro odrađena.</s><s>Mediji kao što su TV, radio, internet portali, prate zbivanja na festivalu.</s><s>Također, festival je bio uvršten i u manifestaciju Bihaćko ljeto, a iz godine u godinu u sprezi sa ostalim dešavanjima uspijeva da intenzivira svoju djelatnost i proširi krug publike.</s><s>Nažalost, sva turistička ponuda vezana na sevdalinku u općini Bihać, odnosi se samo na dane kad se održava festival.</s><s>Bila bi šteta da pod pritiskom drugih manje vrijednih trendova u muzici sevdah padne u zaborav, jer je on ipak tradicija ovog kraja.</s><s>Zato ovaj festival i postoji, te treba da nastavi da se tradicionalno održava.</s><s>4.2.2 Analiza promotivnih materijala</s>\n<s>Brošure su štampani promotivni materijal koji je najdostupniji turistima.</s><s>Prilikom izučavanja različitih brošura uočili smo da se u njima najviše pojavljuje prirodna baština, konkretno Nacionalni park Una.</s><s>Park je promoviran kroz skupine različitih sportskorekreativnih i adrenalinskih aktivnosti u koje spadaju rafting, kajakaštvo, kanuing, ronjenje, biciklizam, planinarenje, sportski ribolov i mušičarenje.</s><s>Također je opisana flora i fauna u parku, kao i dominantne turističke atrakcije koje se nalaze unutar njega.</s><s>U brošurama se kao glavne baštinske turističke atrakcije u Bihaću, pored Nacionalnog parka, navode još Japodski otoci kao mjesto za relaksaciju i uživanje u prirodi, naselje Kulen-Vakuf kroz ruralni turizam, te srednjovjekovni grad Sokolac.</s><s>U manjoj mjeri spominje se ostala nepokretna kulturna baština, dok pokretna i nematerijalna kulturna baština nije promovirana.</s>\n<s>Turističkih publikacija i knjiga vezanih za prirodnu baštinu i kulturnu nepokretnu baštinu ima mnogo, međutim one nisu dovoljno dostupne turistima.</s><s>Uglavnom se nalaze u bibliotekama i javnim ustanovama, ali one nisu na prodaju, tako da je turistima jako teško doći do njih.</s><s>U turističkim publikacijama najviše se piše o starim gradovima i utvrdama, kulturno-historijskim spomenicima, te rijeci Uni.</s><s>Treba reći da je većina turističkih publikacija jako zastarjela, pa s tim u vezi i pojedine informacije su donekle netačne.</s>\n<s>Premda su plakati jedan od oblika efikasne štampane promocije, kada je u pitanju baština ovog kraja, iz našeg promatranja primijetili smo da ovakav vid predstavljanja nije upotrijebljen.</s><s>Plakati se postavljaju samo na određeno kraće vrijeme, a na njima je predstavljena isključivo prirodna baština vezana za rijeku Unu i spomenute aktivnosti koje se dešavaju na rijeci.</s><s>Jedan primjer toga je prvenstvo u mušičarenju.</s>\n<s>Turistička promocija baštine najviše je prisutna na web stranicama.</s><s>Smatramo da je to iz razloga što je takva vrsta promocije najpovoljnija i najučinkovitija, te turisti veoma brzo mogu doći do željenih informacija.</s><s>Treba reći da su web stranice koje smo pregledali prilagođene mobilnim uređajima, što je veoma pozitivno.</s><s>Neke od web stranica koje smo pregledali su oficijalna stranica grada Bihaća, Nacionalnog parka Una, Turističke zajednice grada Bihaća, te Kulturnog centra.</s><s>Evidentirali smo podjednako promoviranje prirodne i kulturne (pokretne i nepokretne) baštine.</s><s>Međutim, nematerijalna kulturna baština ponovo je ostavljena po strani, akcenat se uvijek daje nepokretnoj kulturnoj baštini, dok je pokretna baština opisana, ali opet u manjoj mjeri i šturo u odnosu na nepokretnu.</s><s>Isto tako treba napomenuti da neke od proučenih web stranica imaju poveznice ka svojim društvenim mrežama i aplikacijama (facebook, instagram, twitter, youtube, pinterest) gdje se također promovira i pojavljuje prirodna i kulturna baština u formi fotografija, promotivnih videa, oglasa, portala i slično.</s><s>4.2.3 Analiza označenosti baštine</s>\n<s>Na osnovu našeg istraživanja u sljedećoj tabeli prikazali smo objektivno stanje situacije na terenu.</s><s>Pri tom mislimo na turističku signalizaciju i oznake određenih baštinskih lokacija, koje pridonose boljem snalaženju i informiranju turista.</s><s>Označenost baštine smo podijelili u kategorije: A (dobro označeno), B (slabo označeno) i C (bez oznake).</s><s>Tabela 3: Označenost baštine u općini Bihać Datum</s>\n<s>Na osnovu analize prikupljenih podataka evidentno je da postoji nesrazmjer u označavanju pojedinih baštinskih atrakcija.</s><s>Dobro označeni su slapovi u Martin Brodu i Štrbačkom buku, a oni su ujedno i najpoznatija posjetilačka zona u općini Bihać.</s><s>Ispred njih nalaze se velike info table napisane na bosanskom i engleskom jeziku, na kojima se turistima prezentiraju osnovne informacije, prirodne karakteristike, zanimljivosti i legende o mjestu.</s><s>Pored njih kulturno-historijski spomenici i mikro lokacije koje se nalaze u staroj jezgri grada Bihaća također su dobro označene.</s><s>Ti spomenici su džamija Fethija, Crkva sv. Anutna, Kameno turbe i Kapetanova kula.</s><s>Info table na tim mjestima napisane su na tri jezika, bosanskom, engleskom i njemačkom, te je vrlo opširno opisana historija svakog navedenog spomenika, a isto tako na njima se nalazi grafički prikaz iz tog vremena.</s><s>Još jedna lokacija koja je dobro označena je stari grad Sokolac, koji se nalazi nadomak grada.</s><s>Do njega se može doći iz više pravaca, cestovnim putem ili trim stazom, a putokazi su vrlo dobro označeni.</s><s>Ispred samog grada nalazi se velika info tabla.</s><s>Kao slabo označenu baštinu naveli smo stari grad Ostrovicu, Japodske otoke, Muzej Unsko-sanskog kantona i zgradu Krajina puteva.</s><s>Do ovih lokacija postoje vrlo slabi i nedovoljno vidljivi putokazi, a na samim lokacijama, osim starog grada Ostrovice, ne postoje info table.</s><s>Iako je stari grad Ostrovica označen velikom tablom, ona je usljed vremenskih prilika prilično nečitljiva.</s><s>Što se tiče Japodskih otoka, na samom ulazu postoji oznaka, ali na njoj nisu napisane informacije o njima.</s><s>Isto vrijedi i za Muzej Unskosanskog kantona, dok na Zgradi Krajini puteva postoji jedna manja oznaka sa historijskom informacijom.</s><s>Baština koja nije nikako označena je manastir Rmanj, srednjovjekovni grad Rmanj, Osmanska utvrda Havala, stari grad Orašac, stari grad Vrnograč, Dvoslap i Troslap, te zgrada Klostera.</s><s>Pretpostavljamo da je razlog toga što se većina navedenih atrakcija nalazi izvan centra grada i do njih je jako teško doći.</s><s>4.3 Diskusija</s>\n<s>Na osnovu našeg terenskog istraživanja, izučavanja promotivnih materijala i obavljenih intervjua došli smo do odgovora na naša istraživačka pitanja.</s><s>Istraživačko pitanje 1 „Koja baština postoji na lokalnom nivou?“ utvrdili smo terenskim istraživanjem i saznali da područje općine Bihać obiluje bogatom prirodnom i kulturnom baštinom, kao na primjer Crkvom sv. Antuna, Manastirom Rmanj, džamijom Fethijom, Kapetanovom kulom, brojnim starim gradovima, rijekom Unom i ostalom baštinom.</s><s>Na istraživačko pitanje 2 „Koja se baština promovira, a koja se ne promovira?“ dobili smo odgovor da ipak, u turizmu i turističkoj promociji prirodna baština igra glavnu ulogu, sa čime se složila većina intervjuiranih osoba, a to se moglo primijetiti i putem proučavanja promotivnog gradiva i interet izvora.</s><s>Kao što smo već spomenuli rijeka Una predstavlja prirodnu zaostavštinu ovog područja, a kada je u pitanju turistička promocija naglasak je na Nacionalnom parku Una i to samo na određenim posjetilačkim zonama.</s><s>To su u prvom redu Štrbački buk i Martin Brod, lokacije koje se forsiraju kao glavne turističke atrakcije u općini.</s><s>Nacionalni park Una, zapravo, je pokretač razvoja turizma na ovom području, te su mnogobrojne tustičke aktivnosti oko njega najrazvijenije i najviše lansirane turistima koji dolaze u Bihać.</s><s>Sve više se pokušavaju oživotvoriti Japodski otoci i staviti u isti rang sa Štrbačkim bukom i Martin Brodom, mada to još nije postignuto, što smo mogli vidjeti prilikom terenskog opažanja.</s><s>U posljednje vrijeme velika pažnja u promociji daje se starom gradu Sokolac, gdje se sve više uređuje infrastruktura, obavljaju se razni razvojni projekti i sve više biva uključen u turističku ponudu općine.</s><s>Sokolac je jedini stari grad na području Bihaća u kojeg se ulažu značajnija sredstva u cilju očuvanja, restauracije, turističke ponude i promocije.</s><s>Kroz odgovore intervjuiranih osoba saznali smo za konkretne pozitivne primjere realiziranih projekata, od asfaltiranja puta do organiziranja festivalskog događaja na gradu.</s><s>Samo se jedan od intervjuiranih slaže da je stara jezgra grada najviše promovirana turizmu.</s><s>Iako to nije slučaj, ipak ona je jako dobro prikazana u turističkoj promociji putem info tabli, interneta i u manjoj mjeri brošura, te solidno je održavana.</s><s>Većina intervjuiranih složila se sa činjenicom da svi stari gradovi, osim starog grada Sokolac, nisu iskorišteni u turističkoj ponudi i promociji u skladu sa potencijalom koji posjeduju.</s><s>Ovi gradovi su svjedoci starih burnih vremena, te se nalaze na prekrasnim lokacijama, ali su pristupi do njih veoma loši i na njima nema nikakvog sadržaja.</s><s>Isto tako muzeji, koji imaju veliki turistički potencijal, nisu u dovoljnoj mjeri prezentirani u turizmu.</s><s>Pokretna baština, kao što su artefakti, naučna dostignuća, umjetničke zbirke jako su zapostavljeni u turističkoj promociji.</s><s>Iz našeg istraživanja uvidjeli smo da je ovaj dio kulturne baštine u Bihaću najlošije eksponiran u turizmu.</s><s>Još jedan dio kulturne baštine koja je zapostavljena je nematerijalna kulturna baština.</s><s>Osim Sevdah festivala, ostala nematerijalna zaostavština ovog kraja ne pojavljuje se u turističkoj promociji.</s><s>Na istraživačko pitanje 3 „Kako se baština promovira?“ odgovorili smo i ustanovili putem analize intervjua i turističkog gradiva da se baština promovira na različite načine.</s><s>Jedan od najpopularnijih oblika promocije prirodne i kulturne baštine općine Bihać je putem internet stranica, društvenih mreža i aplikacija.</s><s>Od pisanog materijala baština se najviše pojavljuje u brošurama, turističkim publikacijama i knjigama.</s><s>Baština se povremeno pojavljuje na lokalnoj i državnoj televiziji, u tu svrhu urađeni su određeni serijali i reportaže, konkretan primjer je serijal „Gradovi Unsko-sanskog kantona“ u čijoj realizaciji je učestvovalo udruženje Naša Krajina-naša baština.</s><s>Postoji još jedan način turističke promocije, a to su sajmovi i međunarodne konferencije u kojima učestvuje Nacionalni park Una.</s><s>Također smo utvrdili da Nacionalni park Una svoju promociju vrši ciljano ka tržištima zemalja Europske unije, zemalja bivše Jugoslavije, a posebnu promociju vrši preko turističkih agencija za zemlje Bliskog istoka.</s><s>Istraživačko pitanje 4 glasilo je: „Kakvu ulogu baštini pripisuju turistički sudionici?“, te prema mišljenju svih intervjuiranih turističkih aktera uloga baštine u turističkoj ponudi općine Bihać veoma je bitna.</s><s>Ona je prema mišljenju intervjuiranih osnova svih ostalih turističkih aktivnosti, te predstavlja motiv za obilazak ovog područja.</s><s>Dakle, bez baštine turizam ne bi ni postojao na ovom području, što znači da je uloga baštine privući što više turista i prikazati im identitet i način života naroda koji živi na određenom prostoru.</s><s>Istraživačko pitanje 5 „Kako je baština označena na terenu?“ utvrdili smo terenskim istraživanjem, te smo saznali da je pri označavanju baštine naglasak na kulturnohistorijskim spomenicima koje se nalaze u središtu grada (osim zgrade Klostera i zgrade Krajina puteva), koji su označeni info tablama sa historijskim podacima i grafičkim prikazom.</s><s>Naravno naglasak je i na prirodnim atrakcijama Štrbački buk i Martin Brod, te starom gradu Sokolac, koji su isto označeni velikim info tablama sa opširnim podacima 5 PRIJEDLOZI ZA BOLJE UKLJUČIVANJE BAŠTINE U TURISTIČKU PONUDU OPĆINE BIHAĆ</s>\n<s>Analiza dobivenih rezultata u istraživačkom dijelu rada služila nam je kao temelj za oblikovanje prijedloga koji će poboljšati funkciju baštine u sveukupnoj turističkoj ponudi i promociji općine Bihać, a s time smo ujedno odgovorili na naše posljednje istraživačko pitanje.</s>\n<s>Preduslov bilo kakvog poboljšanja u integriranju baštine u turističku promociju i ponudu općine su u prvom redu finansije.</s><s>Sve institucije vezane uz djelatnost baštine finansiraju se prvenstveno iz budžeta općine i jednim dijelom iz EU fondova, te raznih donacija.</s><s>Iako se situacija proteklih godina znatno poboljšala, smatramo da je to još uvijek nedovoljno za sve ono što bi se još moglo unaprijediti.</s><s>Također je prisutna i neravnomjerna podjela sredstava iz budžeta općine, pošto je vidljivo da se više novca ulaže u već afirmisane kapacitete, kao što je Nacionalni park Una i donekle sam grad Bihać, odnosno gradska jezgra.</s><s>Nacionalni park kao javna ustanova samostalno djeluje na izradi projekata i učestvuje u natječajima raznih grantova i EU fondova, te se dijelom sam finansira.</s><s>Smatramo da bi i ostale ustanove vezane uz djelatnost baštine trebale više učestvovati u izradi projekata u cilju prikupljanja više finansijskih sredstava.</s><s>Jedan od najvećih propusta općine Bihać je slabo uređena infrastruktura.</s><s>Sam grad ima veoma loše uređene ceste, ali i parking mjesta.</s><s>To bi se svakako trebalo popraviti kako bi turisti nesmetano mogli doći do prirodne i kulturne baštine.</s><s>Naime, putevi do atrakcija baštine u Bihaću, pa čak i onih najbitnijih jako su nepristupačni, a to može biti jedan bitan faktor koji će prouzrokovati nezadovoljstvo i krajnje ogorčenje kod turista, te se mogu odlučiti da takve lokacije uopće ne posjećuju.</s><s>Jedno od prioritetnih područja koje je nužno urediti je Štrbački buk, gdje je potrebno asfaltirati već započeti dio puta do velikog slapa.</s><s>Isto tako putevi do starih gradova su u vrlo lošem stanju ili uopće ne postoje.</s><s>Kako bi za čišćenje, uređenje i asfaltiranje svih prilaznih puteva do starih gradova trebalo više novčanih sredstava, kojih nadležne institucije nemaju u dovoljnoj mjeri, prijedlog bi bio da se radi selektivno.</s><s>Najprije bi trebalo urediti put do starog grada Ostrovice, koji je prilično dobro o��uvan, te posjeduje veliki turistički potencijal.</s><s>Osim pristupnog puta trebalo bi priključiti električnu energiju.</s><s>Stari grad Ostrovica nalazi se na izrazito visokoj stijeni iznad naselja Kulen-Vakuf, tako da bi pitanje prilaza do njega moglo biti riješeno i žičarom, koja bi prelazila preko rijeke Une i vakufske doline, te bi turistima priuštila prelijep pogled na sam stari grad i okolinu.</s><s>Po završetku uređenja infrastrukture starog grada Ostrovice, pojedinačno bi se uredila infrastruktura i na ostalim starim gradovima.</s><s>Također, pošto uža jezgra grada nema mjesta za ekspanziju, jedan od prijedloga bio bi izrada podzemnog parkirališta.</s><s>Na taj način riješio bi se problem prenapučenosti i nedostatka parking mjesta.</s><s>Ljudski resursi su veoma bitna spona kada je u pitanju integriranje baštine u turističku ponudu.</s><s>Stoga treba raditi na modelu educiranja lokalnog stanovništva i već postojećih kadrova u djelatnosti turizma o prirodnoj i kulturnoj baštini.</s><s>Osim toga, potrebno je obučiti i zaposliti nove, mlade i svježe ljude koji će svojim znanjem i kreativnošću pridonijeti stvaranju novih ideja i projekata u turizmu, a svakako će dopuniti premalen broj stručnog osoblja na raznim pozicijama.</s><s>Bitno je napomenuti da će osposobljen i obučen kadar moći dati pravilnije, preciznije i interesantnije informacije turistima, koji su željni znanja o baštini i historiji ovog područja.</s><s>To se prvenstveno odnosi na posao turističkih vodiča, kojih nema dovoljno na području općine.</s><s>Objekti nepokretne kulturne baštine idealni su prostori za organiziranje različitih vrsta turističkih događaja i manifestacija.</s><s>U istraživačkom dijelu rada uvidjeli smo da se organiziranje takvih sadržaja pojačava, ali samo u određenim objektima.</s><s>Trebalo bi optimalno iskoristiti sve postojeće stare gradove i kulturno-historijske spomenike u Bihaću kao lokacije za održavanje filmskih i muzičkih festivala, plesnih festivala, koncerata, kulturno-umjetničkih događaja.</s><s>U tom smislu došlo bi do fuzije nematerijalne kulturne baštine Bihaća, koja bi se prezentirala na događajima kroz pjesmu, ples, vještine, znanja i prakse, sa materijalnom kulturnom baštinom odnosno objekte na kojima bi se takvi događaji odvijali.</s><s>Na takvim događajima mogla bi učestvovati i kulturno-umjetnička društva.</s><s>Također bi se organizirale radionice tradicionalnog izrađivanja predmeta i rukotvorina (tkanje i vezovi, drvorezbarstvo i slično), gdje bi turisti imali priliku učestvovati u njihovoj izradi i na taj način bliže se upoznati sa običajima i životom ljudi ovog kraja.</s><s>Naravno, pored tradicionalnih događaja održavali bi se i modernije vrste manifestacija koje bi privlačile i mlađu populaciju.</s><s>Mogućnost za bolje uključivanje baštine u turističku ponudu je i njeno integriranje u biciklističe i pješačke rute.</s><s>Na takvim rutama bi posjetitelji, osim sporta i rekreacije, mogli da uživaju u prizorima prirodne i kulturne baštine.</s><s>Naš prijedlog jedne takve rute je biciklistička ruta koja ide od Martin Broda do Štrbačkog buka (Slika 5).</s><s>Ona bi bila podijeljena u dvije etape i to prva etapa na relaciji Veliki slap u Martin Brodu, manastir Rmanj, srednjovjekovni grad Rmanj i stari grad Ostrovica.</s><s>Druga etapa počinje od starog grada Ostrovice i ide prema osmanskoj utvrdi Havali, starom gradu Vrnograč, starom gradu Orašac i spušta se na Štrbački buk.</s><s>Ove dvije etape mogu se također spojiti u jednu za one posjetitelje koji su u boljoj fizičkoj formi.</s><s>Nužno bi bilo urediti biciklističku stazu i postaviti oznake.</s>\n<s>Nakon uređenja ovakvih biciklističkih i pješačkih ruta, potrebno je izraditi turističke zemljevide sa prikazom i opisom staza, te tački prirodne i kulturne baštine koju će posjetitelji imati priliku vidjeti.</s><s>Turistički zemljevidi trebali bi biti dostupni turistima na stranici Turističke zajednice grada Bihaća i u Turističkom informativnom centru.</s><s>Jedan od neiskorištenih potencijala vezanih za uključivanje pokretne kulturne baštine u turističku ponudu je Galerija slikara Envera Krupića.</s><s>Iako u zgradi doma USAOJ-a u Bihaću postoji prostor koji je bio zamišljen kao galerija slikara Krupića, koja je čak svečano otvorena 2006. godine, posljednjih godina ona ipak nije dostupna za posjetitelje.</s><s>Krupić je ostavio značajna financijska sredstva za prostor u kojem bi trebala biti izložena njegova umjetnička djela.</s><s>Uz pomoć tih sredstava i po potrebi dodatnih ulaganja iz budžeta općine, mogla bi se urediti i otvoriti galerija na mjestu koje je sam slikar za to predvidio.</s><s>To je kuća u kojoj je danas smješten dio arhiva grada Bihaća, a taj prostor idealan je za galeriju.</s><s>Takvim potezom bi konačno svim ljudima, koji žele, bilo dostupno razgledanje umjetničkih djela Envera Krupića.</s><s>Da bi Muzej Unsko-sanskog kantona privukao više posjetitelja, bilo bi dobro opremiti ga sa novim tehnologijama.</s><s>To je već postala praksa i trend u svijetu, koji se pokazao kao vrlo uspješan, naročito kada je u pitanju privlačenje mlađih generacija u muzeje.</s><s>Uz izvjesna ulaganja Muzej bi se opremio novim tehnologijama i artefakte predstavio na novi drugačiji način, a to bi zasigurno bio veliki iskorak u povećanju posjeta turista.</s><s>Uz već postojeću postavku koju Muzej predstavlja, mogu se dodati novi sadržaji kao što su video-ekrani, audio-uređaji, hologrami, te proširena i virtualna stvarnost.</s><s>Uz pomoć tehnologije proširene i virtualne stvarnosti posjetitelji bi mogli i interaktivno učestvovati u prikazu historije ovog kraja, od starih Japoda i građevina koje su oni stvorili, vremena iz doba Osmanlija, Austro-ugarske, te novije historije vezane za Prvi i Drugi svijetski rat, doba socijalizma, te posljednji rat.</s>\n<s>Svrha ovog diplomskog rada bila je predstaviti značaj baštine u razvoju turizma općine Bihać i opisati prijedloge koji će doprinijeti do bolje integracije lokalne baštine u turističku ponudu.</s><s>Naime, prirodna i kulturna baština i dalje predstavljaju glavne turističke atrakcije određene turističke destinacije i smatramo da su baštinski izvori najbitniji elementi u turizmu, kojima bi vodeći turistički akteri trebali posvećivati najviše pažnje prilikom planiranja, organiziranja i promoviranja svoje specifične turističke ponude.</s><s>Prilikom pisanja teoretskog dijela rada nismo se susreli sa predviđenim ograničenjem nedostatka izvora, jer smo na polju baštine odabranog područja istraživanja imali dovoljno stručne literature.</s><s>Međutim, u empirijskom dijelu nismo dobili očekivani odaziv za izvršavanje polustrukturiranih intervjua, što nam je u manjoj mjeri otežalo pisanje rada.</s>\n<s>Izučavanjem stručne literature u teoretskom dijelu pobliže smo opisali koncept baštine, nivoe i kategorije baštine, zatim smo opisali njenu podjelu i naveli definicije prirodne i kulturne (materijalne i nematerijalne) baštine.</s><s>Opisali smo, isto tako, fenomen baštinskog turizma, turiste koji učestvuju u baštinskom turizmu, baštinske turističke resurse, različite pozitivne uticaje prirodne i kulturne baštine na turističku destinaciju, te upravljanje baštinskim atrakcijama, s čime smo ostvarili prvi postavljeni cilj rada.</s><s>Nadalje, upoznali smo se sa odabranim područjem istraživanja kroz njegove geografske karakteristike i historiju, a opisana i analizirana je prirodna i kulturna baština koju posjeduje, kao i turistička ponuda.</s>\n<s>Drugi cilj ostvarili smo u empirijskom dijelu rada, gdje smo također odgovorili i na istraživačka pitanja postavljena na početku rada.</s><s>Analiza terenskog istraživanja ukazala je na to da područje općine Bihać posjeduje značajan broj prirodne i kulturne baštine, od kojih se u turizmu najviše ističe Nacionalni park Una sa svojim posjetilačkim zonama, za koje možemo reći da su već poznate turističke atrakcije po kojima je ovo područje prepoznatljivo, te je rijeka Una i Nacionalni park zapravo motiv za dolazak turista u ovaj kraj.</s><s>To smo također potvrdili prilikom analize turističkog materijala i polustrukturiranih intervjua, gdje smo uočili dominaciju Nacionalnog parka Una u turističkoj promociji.</s><s>Također, uočili smo da se stari gradovi i stara jezgra grada sve više integriraju u turističku ponudu i promociju Bihaća, dok su ostali kulturno-historijski spomenici i muzeji manje promovirani, a pokretna kulturna baština i nematerijalna baština u tom su smislu zanemareni.</s><s>Prilikom istraživanja zaključili smo i to da se baština najviše pojavljuje i promovira na određenim društvenim mrežama, aplikacijama i web stranicama grada Bihaća, turističke zajednice grada Bihaća, Nacionalnog parka Una i Muzeja Unskosanskog kantona.</s><s>Pored toga baština je promovirana u turističkim brošurama.</s><s>Rezultati istraživanja su potvrdili i to da turistički akteri, koji imaju određenu ulogu u oblikovanju turističke ponude Bihaća, daju veliki akcenat očuvanju i zaštiti prirodne i kulturne baštine, jer smatraju da je ona srž identiteta ljudi koji žive na ovom prostoru.</s><s>Također smatraju da osebujnost baštine turističku destinaciju čini distinktivnom i jedinstvenom, a upravo ta jedinstvenost je osnova za turizam.</s><s>Nadalje, na terenu se ističu primjeri određenih objekata baštine koji su označeni.</s><s>Najbolje označeni su poznate posjetilačke zone u nacionalnom parku: Štrbački buk i Martin Brod, te objekti koji se nalaze u staroj jezgri grada: džamija Fethija, Ckrva sv. Antuna, Kameno turbe, Kapetanova kula.</s><s>Pored toga stari grad Sokolac je dobro označen.</s><s>Uzimajući sve navedeno u obzir, oblikovali smo svoje preporuke za uspješnije uvrštavanje baštine u turističku ponudu i promociju Bihaća, te smo ujedno s tim ostvarili treći cilj rada.</s><s>Kao glavne prijedloge naveli smo izdvajanje većeg iznosa iz budžeta općine i izradu projekata vezanih za baštinu koje finansiraju EU fondovi.</s><s>Uz to preporučuje se selektivno uređenje infrastrukture prioritetnih baštinskih lokaliteta, te izrada podzemnog parkirališta u jezgri grada.</s><s>Educiranje zaposlenih u turizmu o baštini ovog područja također je jedan od prijedloga, kako bi se bolje prenijelo znanje turistima i s time dodatno uključila baština u turističku ponudu.</s><s>Isto tako, s obzirom da se na određenim lokalitetima baštine već dešavaju razni događaji, preporučujemo da se svi bitniji objekti baštine iskoriste na taj način, ali da se u sklopu tih događaja pripoje kulturno-umjetnička društva i radionice tradicionalnih zanata, kako bi se nematerijalna kulturna baština što bolje približila i ponudila turistima.</s><s>Na kraju, ispostavili smo uvođenje baštinskih biciklističkih i pješačkih ruta, uređenje i otvorenje Galerije Envera Krupića i uvođenje novih tehnologija u Muzej Unsko-sanskog kantona.</s><s>Za dalja istraživanja predlažemo da se u budućnosti izvrši istraživanje putem anketiranja i intervjuisanja rukovodećih i zaposlenih u turizmu općine Bihać, ali i turista koji dolaze u Bihać o kvaliteti ponude baštinskog turizma i stepenu zadovoljstva uslugom prirodne i kulturne baštine.</s><s>Rezutat toga je dobivanje jasnije slike o tome kako je baština uključena u turističkoj ponudi Bihaća.</s><s>Također predlažemo istraživanje i analizu manje poznatih i promoviranih baštinskih izvora u Bihaću, a tokom pisanja ovog rada, utvrdili smo da je to brojna pokretna baština, koja se čuva i obrađuje u muzejima, galerijama i arhivima, kao i nematerijalna kulturna zaostavština.</s><s>Uz to, predlažemo da se istraži prirodna baština, koja se ne veže za rijeku Unu, jer na tom području skoro da i nema znanstvenih izvora i taj segment je nepoznanica, poput termalne vode u naselju Gata u Bihaću.</s><s>Istraživanjem spomenutih faktora može doći do želje i ideje za njihovim oživljavanjem i unaprjeđenjem, čime se može još više povećati kvaliteta ponude prirodne i kulturne baštine na ovom prostoru.</s>\n<s>Preuzeto http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3077, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003b).</s><s>Srpski pravoslavni manastir Rmanj sa ostacima originalnih fresaka u Martinbrodu, historijska građevina -mjesto</s>\n<s>Preuzeto http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2917, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. (2003c).</s><s>Ploča desne bočne strane japodske</s>\n<s>1. Kolika je uloga i na koji način udruženje Naša Krajina-naša baština učestvuje u očuvanju baštine na području općine Bihać? - To su dva pitanja.</s><s>Znači uloga je vrlo važna.</s><s>Kulturna baština odnosno očuvanje kulturne baštine je možda i jedan od najvažnijih preduslova za bilo kakve uspješne turističke aktivnosti i to ne samo gledano na bihaćku regiju, već uopšte u cijelom svijetu tako.</s><s>Koliko udruženje doprinosi tome, ja mislim da doprinosi vrlo malo, a ne može ni da doprinese puno jer po naravi udruženje nije tu da spašava, afirmiše kulturnu baštinu, nego smo mi tu prvenstveno da ukazujemo na ono šta imamo i da širimo tu priču.</s><s>Mi imamo ustanove koje se bave time, imamo javnu ustanovu Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa, imamo muzej Unsko-sanskog kantona, to su dvije okvirne i krovne institucije koje imaju imperativ i zakonsku obavezu za očuvanje kulturne baštine, a udruženje s obzirom na okolnosti u kakvima se mi nalazimo već dvadeset i više godina preuzima ulogu medijatora odnosno onoga koji „maše zvonima“ i upozorava, piše članke, izdaje po mogućnosti neke publikacije i tako dalje.</s><s>Znači mi samo možemo da ukazujemo na moguće nedostatke ili da recimo u turističkom smislu kao predstavnici udruženja fugiramo kao neka vrsta veze između onih koje određene lokacije baštine zanimaju i onih koji mogu da ponude uslugu da se ta neka lokacija obiđe, objasni i tako dalje.</s><s>2. Koji značaj pridajete baštini?</s>\n<s>- Uloga baštine je glavna.</s><s>Naš kanton i sve turističke aktivnosti se zasnivaju prvo na prirodnoj baštini.</s><s>One ljepote i prirodna bogatstva kojima obiluje Unsko-sanski kanton su od neizmjerno velikog značaja, a to je jako slabo prepoznato i jako slabo afirmisano.</s><s>Mi tek sad doživljavamo neku vrstu buđenja svijesti ovih aktivnosti po tom pitanju.</s><s>Ja prvenstveno ne mogu govoriti o prirodnim resursima, nisam biolog, nisam čovjek iz te struke koji bi imao pravo da o tome govori.</s><s>Moja pasija i ono što mene strašno zanima jeste ustvari ova kulturna strana, pogotovo kada su u pitanju kulturno-historijski spomenici.</s>\n<s>- Vrlo je bitna.</s><s>To je broj jedan na tom cijelom planu.</s><s>Bitnost toga podrazumijeva sve ostale aktivnosti oko toga.</s><s>Ja moram da napomenem da nije dovoljno imati jedan Štrbački buk, jedan Martin Brod i nešto malo Ripča i Une, te po koju kulu i ruševinu na nekom brijegu, ako vi imate raspuštane pse u centru grada, ako imate prosjake koji prose na ulici, ako imate migrante, mada migranti su jedna puno složenija problematika.</s><s>Mi uvijek govorimo o nekakvim prirodnim bogatstvima, turističkom potencijalu, kulturnom bogatstvu, ali mi elementarne stvari ne riješavamo.</s><s>4. Smatrate li da se određena prirodna ili kulturna baština ističe u turizmu i turističkoj promociji na području općine više od ostalih.</s><s>Ukoliko je odgovor potvrdan možete li nam navesti neki primjer?</s>\n<s>- Apsolutno.</s><s>Svako vuče na svoju stranu na neki način.</s><s>Bihaćka općina proteže se na površini od 900 kvadratnih kilometara.</s><s>Samo za poredak, jedna kneževina Lihtenštajn je skoro pa duplo manja.</s><s>Teritorij općine Bihać obuhvata toliku površinu i ima toliko kulturnih spomenika, toliko kulturnih bogatstava, da se ističe na teritoriju Unskosanskog kantona po tom pitanju, jer upravo srž prirodnog i kulturnog bogatstva je koncentrisana na teritorij općine Bihać.</s><s>Naravno, neki će reći gdje je Cazin ili Bužim.</s><s>Bužim nema rijeku Unu, postoje ostaci grada Bužima koji su toliko već zapušteni da se to ne može tretirati ozbiljno.</s><s>Na teritoriji Bihaća imamo već te neke podjele da se forsira Martin Brod, Štrbački Buk i onda u Europi i na zapadu vlada takva percepcija, da kada čuju „Bihać“ onda pomisle na ogromne slapove na Uni-Štrbački buk, ali gdje su ostali dijelovi, gdje je Ripač ili trenutno moderni Japodski otoci, mada i oni se ističu.</s><s>Normalno ima to i svoje zašto, ali postoje zapuštene stvari na teritoriji općine Bihać, kao što je jedna Brekovica ili Kostelski buk, samo u okviru gurmanskog doživljaja, a ne u smislu nekog prirodnog ekstremnog bogatstva, to je više sporedno.</s><s>Taj Kostelski buk i raskošni slapovi na Uni ljudi doživljavaju sporedno uz ono gurmansko i ugostiteljsko.</s><s>Tako da postoji ta neravnopravna podjela i tretiranje kulturno-historijskog i prirodnog bogatstva na teritoriji općine Bihać.</s>\n<s>- Recimo, imate kada se spuštate u Ljutočku dolinu, na lijevoj strani, na jednom obronku mali gradić-Vrnograč.</s><s>Masa ljudi prođe tu, te mislim da ljudi to i ne zapaze, a tako je lijepo mjesto i tu možete uživati u kulturno-historijskoj i prirodnoj baštini.</s><s>Također, Orašac grad, on se nalazi u nacionalnom parku „Una“ i trenutno se pokreću neke aktivnosti, ali on je isto jedan kulturno-historijski spomenik koji je prilično zapostavljen.</s><s>Imate fenomenalne ostatke grada Ostrovica, gdje se zahvaljujući opet nacionalnom parku, nešto malo radi i čisti, ali je također zapostavljen.</s><s>Trenutno „najtrendi“ grad odnosno kulturno-historijski spomenik na teritoriji općine Bihać je Sokolac.</s><s>Tamo se uvijek nešto radi, a i to ima razlog.</s><s>Izgleda da nemamo dovoljno političkih opcija, koji bi se mimo javnih ustanova bavili i kulturno-historijskim naslijeđem.</s><s>Šteta što nema možda i neka politička opcija, koja bi uzela i taj Orašac u obzir.</s><s>Mi kada govorimo o obnovama tih kulturno-historijskih građevina onda ljudi obično pomisle na kompletnu rekonstrukciju i vraćanje u prvobitnu stanje.</s><s>Međutim, nekad je dovoljno zaštititi samo zidine da ne propadaju dalje i napraviti pristupne puteve i nekakve male sadržaje poput nekakvih klupica, info tabli i tada već imate nešto konkretno.</s><s>6. Koliko mislite da je baština pristupačna turistima? - I tu imamo primjere pojedine koji se ističu, a onda imate niz drugih do kojih je jako teško doći.</s><s>Samo uz avanturističke podvige možete doći do tako malog gradića kao što je Vrnograč.</s><s>Uz puno napora, radoznalosti i nekakvog poznavanja terena jedan turista će možda da dođe do Ostrovice.</s><s>Najmarkantnija turistička destinacija u kulturnoIII</s>\n<s>promociji općine Bihać? historijskom smislu je trenutno Sokolac.</s><s>Prvo, blizu je grada, na jako istaknutom mjestu, i turistička zajednica je uložila napora i novaca da se napravi pristupni put, da se asvaltira.</s><s>Prije toga bila je faza obnove tog grada, saniranje onog najvažnijeg.</s><s>Nama treba cijeli jedan dan da obiđemo Orašac, Ostrovicu, Havalu, gdje isto imaju ostaci jednog turskog grada, ali je to sve nepristupačno, informacija skoro pa da i nema.</s><s>Kada se obratite nekoj od javnih institucija onda se ne zna „ni ko pije, ni ko plaća“, tako da generalno manjka na svemu.</s>\n<s>- Jedan od najvećih projekata koji smo mi uspjeli realizovati, uz pomoć i ostalih kolega, je bio serijal-gradovi Unsko-sanskog kantona.</s><s>To je rađeno za Unsko-sansku televiziju.</s><s>Obrađeno je petnaestak gradova.</s><s>Snimljene su reportaže, nađeni sugovornici-profesori, historičari i tako dalje.</s><s>Ja sam sudjelovao isto u jednom dijelu kada je u pitanju grad Ostrožac.</s><s>To je trajalo sigurno dvije godine i koštalo je dosta novca.</s><s>Od Ministartsva za obrazovanje smo dobili određena novčana sredstva za realizaciju tog projekta.</s><s>To je realizovano i to je jedan od najvećih projekata.</s><s>To je dobra stvar zato što, ne samo da je to Unsko-sanska televizija u više navrata emitovala, nego sad znamo da i ostale lokalne televizije u Bosni i Hercegovini emituje taj serijal.</s><s>Mislim da ima deset do petnaest epizoda od četrdeset minuta, što je prilično dobra stvar.</s><s>Isto jedna od boljih stvari jeste ta što je, uz saradnju sa jednom izdavačkom kućom, izdata je knjiga o Ostrožcu i porodici koja je gradila taj dvorac.</s><s>Radili smo i par publikacija o gradu Mutniku, u suradnji sa jednim profesorom.</s><s>Imamo namjeru da, u suranji sa jednim kolegom, uradimo jednu finu knjižicu o historiji grada Bihaća.</s><s>Naziv će biti „Stopama prošlosti Bišća“, pa će se sa nekog novog aspekta i nekim novim pristupima tematizirati historija ovog grada.</s><s>Uglavnom radimo na tome da medijski afirmišemo, pominjemo i širimo u javnost sve aspekte kulturne baštine Unsko-sanskog kantona.</s><s>PRILOG 2: Intervju s direktoricom Kulturnog centra Bihać Datum izvođenja intervjua: 22. 6. 2021</s>\n<s>- Jedan od najvećih brendova grada Bihaća je Festival teatarsko-scenske umjetnosti „Bihaćko ljeto“, koji se odvija zadnje dvadeset i tri godine u organizaciji Kulturnog centra.</s><s>Poznato je da Bihać kao grad nema svoje pozorište, nema ni profesionalnu pozorišnu trupu, nema čak ni profesionalnih glumaca.</s><s>Ja sam jedina i prva u historiji grada koja je završila glumu.</s><s>Jako je teško biti tu sam u toj branši.</s><s>Jedna važna stvar, da bi dobio uopće status grada, potrebno je imati minimalno četiri uslova: treba da bude univerzitetski grad, da posjeduje univerzitetsku biblioteku, pozorište i bolnicu.</s><s>Bihać sve ima, samo nema pozorište.</s><s>Mi i dalje imamo status grada, moglo se preći preko toga, međutim zamislite u kakvim mi okolnostima živimo kada nemamo teatra.</s><s>Upravo zato, ta ideja se rađa prije dvadeset i tri godine da se napravi Festival „Bihaćko ljeto“, koji će da njeguje isključivo teatarsku umjetnost odnosno da tokom festivala koji traje petnaest dana dovede od deset do petnaest pozorišnih predstava, od deset do petnaest pozorišnih kuća iz regiona odnosno jugoslovenskih prostora.</s><s>Zadnje dvadeset i tri godine na stotine predstava odigrano je u Bihaću i već se stvorila ozbiljna kritička masa, publika koja se ozbiljno razumije u teatarsku umjetnost.</s><s>Kulturni centar, pored festivala „Bihaćko ljeto“, nema značajniji festival u kojem se konzumira elitna i visoka umjetnost.</s><s>Zapravo ovaj festival vrlo je važan jer se dešava ljeti, kada veliki broj turista ipak dođe u Bihać, pogotovo u doba covid-a, kada je veliki broj ljudi ljetovao u Bihaću sa projektom turistički vaučer, kojeg je organizirala turistička zajednica u Bihaću.</s><s>Na hiljade i hiljade ljudi iz cijele BiH došli su u Bihać na ljetovanje.</s><s>Tada smo došli do jednog ozbiljnog problema gdje kao grad nismo mogli da zadržimo turiste.</s><s>Nije bilo dovoljno da samo gledaju Unu, da se kupaju, za dva-tri dana oni bi obišli sve prirodne ljepote u gradu Bihaću i okolici.</s><s>Stvorio se ogroman problem, jer mi nismo znali šta da radimo odnosno hoteljeri i turističke agencije nisu znali šta da rade i kako da animiraju ogroman broj ljudi koji boravi u Bihaću.</s><s>2. Koji značaj pridajete baštini?</s>\n<s>- Kulturnoj baštini pridajemo ogroman značaj.</s><s>Pored nas, postoje neke institucije koje se bave kulturnom baštinom.</s><s>Tu je na prvom mjestu muzej Unsko-sanskog kantona, tu je Gradska galerija Bihać.</s><s>Smatram da mi kao društvo pridajemo veoma mali značaj kulturnoj baštini.</s><s>Iz Bihaća iznikao je veliki broj likovnih umjetnika, veliki broj muzičara, koji su napravili čudesa po svijetu.</s><s>Ono što je zastrašujuće jeste da mi te ljude nekako zadnjih pedeset godina ne možemo zadržati u Bihaću.</s><s>Iako smo locirani na sigurno najboljoj poziciji, mi smo za par sati u Beču, mi smo za dva sata u Europskoj Uniji, jako smo dobro pozicionirani u geografskom kontekstu, ipak šteta je da nismo uspjeli zadržati svoje umjetnike i nismo uspjeli napraviti od Bihaća u najmanju ruku likovni ili muzički centar.</s><s>Tu kulturne ustanove mogu da učine jako malo ili nikako.</s><s>Vremena su takva da se apsolutno ne finansiraju umjetnici.</s><s>Mi smo imali Envera Krupića, jednog od najplodnijih slikara rođenog u Bihaću.</s><s>Mi još uvijek nemamo adekvatnu Galeriju koju je on kao zaostavštinu ostavio, on je ostavio novac za prostor gdje će biti njegova Galerija, mi i dan danas nemamo Galeriju na tom mjestu, već na drugom mjestu.</s><s>Još uvijek nije u upotrebi i još uvijek niti grad, niti kanton, niti federacija i na koncu država nisu poduzeli ništa da se ta njegova zaostavština smjesti, da Bišćani, Krajišnici, cijela BiH i na kraju region, koji itekako zna ko je Enver Krupić imaju mjesto gdje se može posjetiti njegova izložba.</s><s>Iako u toj Galeriji, koja se nalazi u Dom USAOJ-a u centru grada, na jednoj od najelitnijih lokacija, stvari poput mokrog čvora nisu riješene, građani to ne mogu da vide.</s><s>Tu je njegova soba, njegov cijeli stan, to je ogroman kapital.</s><s>Kulturni centri, gradske galerije ne mogu novčano da to iznesu i ne možemo da zaradimo novac da bi u takve stvari mogli ulagati, jer nam se taj novac ne može vratiti.</s><s>Mi ne možemo staviti ulaz na predstavu veći od 5 KM.</s><s>Još uvijek dvadeset i tri godine poslije privoljavamo i molimo građane da dođu u teatar, još uvijek ih tako reći „navlačimo“ za 5 KM.</s><s>Stvari mogu da budu mnogo bolje, kada bi sistem bio mnogo bolji.</s><s>Ja vjerujem da postoje ljudi koji imaju viziju i koje mogu da naprave velike stvari, međutim vremenom se umore od borbe sa gradskim upravama i jednostavno napuste grad.</s><s>3. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu turističku ponudu općine Bihać?</s>\n<s>- Jako je bitna.</s><s>Spomenula sam da mi ne možemo da zadržimo turiste koji troše tu novac i žele da ostanu petnaest dana.</s><s>Kada bi imali dobro organizovane kulturne centre, gradske galerije, mnoge institucije kulture, turističke agencije i turističke zajednice koji bi napravili kalendar za tri mjeseca ljeta, te napravili bogatiji i kvalitetniji kulturni program, Bihać bi kao Novi Sad vjerovatno imao Exit festival i cijeli svijet bi dolazio na taj festival da sluša vrhunske izvođače.</s><s>Toliko je i baština bitna u kontekstu turizma.</s><s>Kultura predstavlja sadržaje, mi sadržaje ne možemo da produciramo i naši turisti odlaze iz Bihaća jer su nakon tri dana sve vidjeli.</s><s>4. Kako Kulturni centar radi na promociji kulturne baštine? - Mi se trudimo da ljudima koji ovdje stvaraju i žive, koji su napisali knjigu ili napisali pjesmu, izdali album, napravili dovoljan broj umjetničkih slika koje mogu da izrastu u izložbu, ponudimo svoje prostore.</s><s>Mi se nalazimo u bivšem Domu Armije i naše prostorije su također u Domu USAOJ-a.</s><s>Ne postoji ni jedna prostorija koja je prazna i sve te prostorije naselili su umjetnici koji imaju nešto da pokažu i stvore.</s><s>Naše su porte njima itekako važne, jer Kulturni centar im se nameće kao jedna vrsta kulturnog „hub-a“.</s><s>Ipak kulturnjaci na području Bihaća uopće ne doživljavaju Kulturni centar kao svoj, a to je strašno.</s><s>Bojim se da postajemo konkurencija jedni drugima, a Kulturni centar treba da bude sve i jednom kulturnjaku na dispoziciji.</s><s>Recimo postoji fundus gradske galerije koji je ogroman i ogroman je kapital.</s><s>Postoji fundus muzeja Prvog zasjedanja AVNOJ-a, gdje se nalaze slike Jovana Bijelića, Safeta Zeca, Ismeta Mujezinovića.</s><s>Imate kolekciju Jovana Bijelića, jednog genijalca i jednog od najvećih sinova Bosne i Hercegovine, koji dolazi iz Bosanskog Petrovca.</s><s>Nažalost, mi ne možemo još uvijek prepoznati ko su ti ljudi koji prave genijalne stvari i koji će da stvaraju umjetnost koja će nama ostati ubaštinjena, te koju ćemo sutra mi njegovati i prikazivati je drugim naraštajima.</s><s>Kulturni centar je dobar primjer da se na tome ipak radi.</s><s>Sa druge strane jako veliki broj kvalitetnih ljudi je već otišao, a to su ogromni gubici.</s>\n<s>5. Koja prirodna ili kulturna baština po Vašem mišljenju ima najveći turistički potencijal?</s><s>Koja je najviše promovirana u turizmu općine? - Definitivno Una.</s><s>Ona teče i ti je naplaćuj.</s><s>Mi zadnjih godina imamo ogroman broj turista koji dolaze iz arapskog svijeta i posjećuju Bihać.</s><s>Oni dolaze iz pustinja i fascinirani su vodom.</s><s>To je ogroman potencijal.</s><s>S druge strane mi smo imali tipičan primjer kako stvari ne funkcionišu.</s><s>Ne dolazi niko u Bihać zato što misli da je Bihać sjajan grad, nije uopće sjajan grad, nema kulturno-umjetničkih sadržaja.</s><s>Potpuno smo zapostavljeni od ostalog dijela Bosne i Hercegovine.</s><s>U Sarajevu nas nazivaju „oni dolje“ u BiH.</s><s>Ja se s tim ne slažem, mi smo gore.</s><s>Kada se pogleda karta, mi smo gore, Bihać je na samom vrhu Bosne i Hercegovine.</s><s>Međutim, mi smo totalno zapostavjeni.</s><s>Ovaj grad da nema Unu, njega ne bi posjećivala zadnjih godina ovolika količina turista, ali Unu treba znati sačuvati.</s><s>Ona je opet ništa bez svog zelenila koje je oko nas, bez Plješevice i Debeljače.</s><s>Definitivno jeste najveći potencijal, ali kako se turizam razvija tako se i vikendice situirane pored Une razvijaju i ne može im se više nikako stati na kraj, nema se petlje da im se stane na kraj.</s><s>Mi smo zeleni kanton i zeleni grad, te se dičimo sa prirodnim ljepotama, ali smo sa očuvanjem već daleko.</s><s>U jednu stvar vjerujem, a to je turistička zajednica Bihać, koja ulaže ogromne napore da prijavljuje nelegalne vikendice, konstantno čisti grad, čisti rijeku Unu i kako oni vole da kažu ovo je grad koji voli rijeku i grad koji živi rijeku.</s><s>Vrlo mi je važno da kažem da smo mi ljudi koji smo mogli otići i napraviti mnogo više da nismo ostali ovdje i gledali u rijeku Unu.</s>\n<s>- To su stari gradovi.</s><s>Kao glumica i direktor Kulturnog centra živim za taj dan da na starim gradovima igramo predstave, da se održavaju koncerti, da prilazi budu bolji, ne samo grad Bihać, već i cijeli Unsko-sanski kanton ima ogroman broj starih gradova, koji su neprocjenjive vrijednosti.</s><s>Krenuvši od srednjovjekovnog grada Sokoca, do Ostrovice u Kulen-Vakufu, starog grada Orašca i tako dalje.</s><s>To su sve lokacije koje su prekrasne i koje bi se dale spojiti sa nekim pješačkim ili biciklističkim rutama.</s><s>Strašno je šta se radi na našim šumama, prave se velike štete.</s><s>Taj segment je potpuno zapostavljen, a jedino ga možemo obnavljati putem fondova državnih ili federalnih nivoa.</s><s>Dakle stare gradove može restaurirati, obnavljati i održavati isključivo država.</s><s>7. Koliko mislite da je baština pristupačna turistima? - Opet ću istaknuti jedan podatak.</s><s>Ako jedan turist iz Kine, koji je krenuo na Plitvička jezera i prošao veliki put, kada dođe do Zagreba zašto ne dođe u Nacionalni park Una da pogleda Štrbački buk, Martin Brod i da vidi čuda.</s><s>Govorimo o čudu prirode.</s><s>Put do Nacionalnog parka napravljen je tek ove godine.</s><s>Desilo se jedne godine da su se u Nacionalnom parku Plitvice nalazili naši volonteri i dijelili prospekte.</s><s>Dakle, od Naciolanog parka Plitvice, Una je udaljena 40 kilometara i niko nije mogao doći, niti prići Uni.</s><s>Većina Bišćana nije još uvijek posjetila Štrbački buk ili Martin Brod, a kako onda da za takve destinacije zna neki turista?</s><s>Koliko god mi izbjegavali društvene mreže i tu vrstu promocije, koja je danas vrlo jednostavna, još uvijek ne funkcioniramo.</s><s>Sjajan primjer je Turistička zajednica Bihać, koja ima konekcije sa svijetom.</s><s>Imaju stranicu koja je uvijek aktivna.</s><s>Šta je veći brend od „Una regate“, koju smo također uspjeli upropastiti.</s><s>Apsolutno nas sistem ne podržava i država ne štiti takvo naslijeđe, pa kako onda da bilo ko drugi to poštuje?</s>\n<s>- Tipičan primjer je srednjovjekovni grad Sokolac, koji je konačno završen, te se ovih dana završava strujni priključak.</s><s>Na tom starom gradu napravljena je scenska, teatarska pozornica, koja može da služi teatru i za koncerte.</s><s>Ja sam napravila koncept da se jedna od predstava u sklopu „Bihaćkog ljeta“ odigra na gradu Sokocu.</s><s>Pošto je taj grad poprilično udaljen od grada Bihaća, vrlo jednostavno je ljude dovesti jednom, jer će im biti interesantno.</s><s>Medijskom kampanjom napravit ćemo da dođu, tu gostuje Zijah Sokolović, jedan od najvećih imena teatra u BiH, i oni će lako doći prvi put.</s><s>Međutim, do sela se može doći, a na pola puta mora se doći pješačenjem.</s><s>Sigurno ima nekih dvadeset minuta pješačenja.</s><s>Odmaralište je potpuno uništeno lovačkim kamionima.</s><s>Nabavili smo autobus koji će besplatno voziti građane do starog grada Sokolac.</s><s>Tamo će da kombi koji može da prođe odveze publiku do starog grada, gdje će ih čekati koktel i tamburaši, VII</s>\n<s>turističku ponudu općine. potom ulaze na predstavu.</s><s>Sjedaju na dekice i gledaju dva i po sata predstavu u ipak neudobnim sjedištima na travi.</s><s>Ukoliko ne učinimo da je to lepršavo, šarmantno, da se ljudima u autobusu kupi brendirana voda na kojoj piše „Bihaćko ljeto“, da se ljudima pusti neka lijepa muzika, te da ih po dolasku tamburaši prate do starog grada koji je pod bakljama.</s><s>To je slika za koju ja vjerujem da će obići svijet, teatar na otvorenom na starom gradu.</s><s>To su ogromne stvari i to je prijedlog kako bolje integrirati kulturnu baštinu u turizam.</s><s>Nekom će se svidjeti naša kampanja „Ponesi dekicu, dođi na Sokolac“.</s><s>Planinari su se javljali da će doći šumskim putem.</s><s>Planinari koje uopće ne interesuje scenska umjetnost, ali im je odličan taj koncept, da idu šumom i da su na starom gradu dio nečega.</s><s>Doći će neki ljudi koji će postati naša nova publika.</s><s>Ako nam to bude praksa sljedeće dvije godine, ko kaže da neće doći neko iz Sarajeva na festival da bi bio na Sokocu.</s>\n<s>- Grad Bihać ima ogroman potencijal, geografski je sjajno pozicioniran i ukoliko budemo pametni i radili za bolji grad možemo postati centralno turističko mjesto u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>1. Koliko općina Bihać učestvuje u kreiranju turističke ponude? - Pa mislim da u posljednje vrijeme grad Bihać iz svog budžeta izdvaja racionalno dosta solidan iznos.</s><s>Naglašavam posljednje vrijeme jer se zapravo unazad nekoliko godina i osnovala turistička zajednica grada.</s><s>Dakle, nije prije toga postojala.</s><s>Uglavnom su te aktivnosti vođene sa nivoa kantonalne turističke zajednice, dakle nismo imali gradsku turističku zajednicu.</s><s>S tim u vezi i nije bilo nekih značajnih sredstava u tom smislu.</s><s>Eventualno su ona preusmjeravana od kantonalnog nivoa, ali ono što danas imamo jeste da imamo turističku zajednicu, koja ima svoj plan i program, ima svoju finansijsku konstrukciju i ona je prije svega na budžetu grada Bihaća.</s><s>To je sada jedan novi element u politici grada, gdje se na taj način zapravo htjelo pokazati da grad razmišlja o svojim turističkim potencijalima i ne samo da pravi plan u vezi s tim, već aktivno ima instituciju koja se u ime nje bavi ovom djelatnošću.</s><s>Zadnje dvije godine bavi se upravo uspješno, s obzirom na veliki broj programa i projekata koji su realizirani od samog njenog osnivanja.</s><s>2. Koja vrsta turizma je najviše zastupljena na području općine Bihać?</s><s>U koju vrstu turizma se najviše ulaže?</s>\n<s>- Mogu reći da je to prije svega avanturistička ponuda, koja se odnosi na prirodne ljepote koje mi ovdje da li zasluženo ili nezasluženo imamo.</s><s>Dakle, radi se o onim ljepotama koje su vezane za samu rijeku Unu.</s><s>Naravno, tu je i planina Plješevica, tu su određeni planinski vijenci.</s><s>S tim u vezi znamo da upravo taj oblik turizma, koji je vezan za avanturizam, raft linije, koje su sada već prepoznatljive, što se nastavilo na dugogodišnju tradiciju „Una regate“, koja je davno postojala, te se iz godine u godinu razvijala i na neki način VIII</s>\n<s>Kontaktna osoba: Alen Zulić predstavlja brend u sveukupnoj turističkoj ponudi.</s><s>Dakle, to je prije svega taj vid.</s><s>Naravno, u posljednje vrijeme, kako se stvari razvijaju, imamo planinare, ljude na koji taj način upražnjavaju turizam.</s><s>Međutim, mislim da je prije svega rijeka Una kao jedna žila kucavica zapravo, kao što se i sam grad Bihać naselio na njoj i kao takva je postojala kroz historiju, ostala je jedna konstanta i drži kontinuitet u smislu okupljanja i onih koji žive na ovom prostoru i onih koji dolaze.</s><s>Dakle, to je taj, u prvom redu ljetni turizam, koji je vezan za rijeku Unu.</s>\n<s>3. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? - Značaj koji treba pridati je zaista velik.</s><s>Mi ako bi nešto mogli govoriti o ukupnoj ponudi, pored ove za koju kažem da nismo sami krivi i ono što je nastalo prije nas samih ovdje, to je ta prirodna crta.</s><s>Ono s čime se zapravo možemo pohvaliti jeste ta hiljadugodišnja historija života na ovim prostorima, što potrvđuje u predjelu opet za sami riječni tok Une od Ostrovice i svih starih gradova koji se nižu od samog izvorišta Une, pa idu preko Orašačkog grada i čitavog niza kula u Kulen-Vakufu, te svega ostalog što se kroz riječni tok proteže u drugim općinama, dakle prema zamku na Ostrožcu i do Krupe pa i dalje.</s><s>Dakle, to je nešto što postoji i što moram priznati nismo eksploatisali u nekom ranijem periodu i imam osjećaj da ljudi koji u posljednje vrijeme nama dolaze da vide Bihać zapravo svojom očaranošću poručili da to što mi imamo zaista jeste unikatno i onda smo na neki način uvidjeli tek iz njihovog opažanja da se tu zaista radi o nekoj blagodati, a tu podrazumijevam i nepokretnu kulturnu baštinu i smatram da ono niti izbliza nije iskorišteno.</s><s>Značaj ulaganja u mjesto kulturne baštine itekako je važno i značajno, jer sredine države, određeni prostori i gradovi praktično na samo jednoj priči, jednoj srednjovjekovnoj priči, za koju se čak ne može reći ni da je istinita, radi se o legendi koja je možda izmišljena, a najčešće i jeste, naprave jednu turističku atrakciju koju posjećuju stotine hiljada posjetitelja iz raznih dijelova svijeta.</s><s>Imamo i ovaj religijski vid, poznata je i priča vezana za takve vidove, određena božanska priviđanja, te se na bazi toga napravi fantastičan turistički rezultat.</s><s>Dok, mi ovdje imamo fakt koji je na bazi aspekta dugogodišnje tradicije.</s><s>Imamo kule koje su sagrađene, koje potvrđuju da su ovdje živjeli ljudi u srednjem vijeku.</s><s>Upravo grad Bihać kao takav, sa svojim urbanim sjedištem, praktično dokazuje po ozbiljnim navodima i istraživanjima, a stavlja se u jedan od najznačajnijih gradova takve vrste.</s><s>Recimo broj topova, konkretno kada se govori o Bihaću, nekada se ravnao sa brojem topova u Dubrovniku.</s><s>Bilo je čak i govora da se u jednom trenutku Bihać branio sa više topova nego Dubrovnik, a poznato je da su se upravo gradovi kod Dubrovnika stavljaju u sam svjetski vrh kulturne baštine.</s><s>To govori o važnosti tih gradova tog perioda duboke i velike historije.</s><s>Definitivno je da smo tu u jednoj pionirskoj fazi, da postajemo svjesni i bez obzira na modernu nauku, te moderni način života koji nas danas okružuje, u mogućnosti smo da do svih ovih informacija dođemo jednim klikom na određene uređaje.</s><s>Svejedno, nismo se dovoljno posvetili tome, ali i ono što se dešava u posljednje vrijeme, na primjer dobili smo informaciju da je do grada Sokoca došla i struja, pa se pripremaju mokri čvorovi, napravila se i asfaltna infrastruktura, sve su to preduvjeti da se dobiju pozitivni odgovori na ovo pitanje da je Bihać kao grad svjestan ovog potencijala i da ipak idemo u jednom pozitivnom smjeru.</s><s>4. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu turističku ponudu grada Bihaća?</s>\n<s>- Ona je neodvojiva, ona je bitna onoliko koliko je vrijedna.</s><s>Mi smo imali ranije devedesetih godina svu ovu netaknutu ljepotu u smislu nepokretnog kulturnog naslijeđa i prirodnih bogatstava, sve je nekako bilo još prirodnije.</s><s>Znamo da su se obale rijeke Une na neki način upravo zbog samog turizma počele mijenjati, što nikako nije dobro.</s><s>Međutim, kada govorimo o kulturnom naslijeđu on je element koji je neodvojiv od same ponude, te ukoliko imamo takvu sreću da na našim prostorima to postoji, to je jedna fantastična blagodat za koju opet nismo krivi mi koji danas živimo, već smo je dobili od drugih, kako prirodni tako i kulturni segment smo naslijedili i dobili na korištenje.</s><s>Ovaj segment koji je djelo ljudskih ruku je tu i ko ima ovakve dvije stvari koji je dobio ničim izazvan, kao da je dobio bingo i nakon toga još jedan bingo.</s><s>Mogu parafrazirati, jer sam dugo vremena radio u kulturnom centru, velikog Gradimira Gojera, koji je rekao kada dođe na prostore Unsko-sanskog kantona, siguran je da je Bog na ovom prostoru pravio maketu raja.</s><s>Dakle, on to doživljava zbilja kao nešto božansko i zaista kada se malo izmaknete sa strane i pogledate sve to i prostudirate onda se zaista vidi da je ovaj dio bogat i pričama i legendama i raznoraznim dešavanjima, a za sve to postoje fakti.</s><s>Skoro smo imali, prije nekoliko godina, žive ljude u zamku Ostrožac, potomke von Bergs-a, koji je tu živio.</s><s>Dakle došli su živi potomci, koji danas žive u Selcu na samom početku zadarskog primorja, te su govorili kako se sjećaju kada su tu bili, sjećaju se zamka.</s><s>Dakle, mi imamo jedan historijski kontinuitet dokaza, čak i živih ljudi i to više nisu izmišljene priče, to su žive legende i živi dokazi kako se u našoj bližoj i daljoj historiji život odvijao upravo na tim dvorima.</s><s>To je jedna gotovo nemoguća situacija, da možete promašiti i u turističkom i u ekonomskom smislu.</s><s>To je naprosto jedan neobrušeni dijamant, pa čak i obrušeni samo ga treba staviti u izlog i pokazati ga svima onima koji za takvo nešto nisu čuli, a kada dođu siguran sam da će doći opet i da će ta informacija biti široko rasprostranjena, te da će u narednom periodu samo više i više pozivati i učiniti nas bogatijim, ne samo u ekonomskom, već i duhovnom smislu, jer poznato je da ljudi koji nemaju svoju historiju i nisu je svjesni, teško mogu imati svoju budućnost.</s><s>Ako se svi ti elementi koje sam sada spomenuo stave u jedan kontinuitet, zaista se radi o jednom neslućenom potencijalu, koji će, ja se nadam, doći do izražaja u narednom periodu.</s><s>Mi smo danas možda i sukrivci odnosno oni kojima će se moći reći da smo dobro ili loše radili.</s>\n<s>- Pa mislim da su to u posljednje vrijeme postali stari gradovi.</s><s>Mislim da nismo napravili još stratešku ili turističku ponudu u pravom smislu te riječi, pa da to možemo sa jednom mapom iscrtati i konkretno reći da ovdje imamo to i to.</s><s>Tako da je to praktično razbacano na turističke radnike, na same ugostitelje, gdje oni biraju tu jednu sliku i možda je nezgodno reći u ovom trenutku šta je to što je najviše istaknuto.</s><s>U svakom slučaju posjeta objektima koje smatramo nepokrenim naslijeđem, muzeji koje imamo, i nažalost nisu iskorišteni u tom kapacitetu.</s><s>Znamo da Muzej Pounja, gdje se radi o Kapetanovoj kuli trebao bi biti u skorije vrijeme u funkciji, imamo Muzej Prvog zasjedanja AVNOJ-a, koji je već u funkciji, ali možda ne u dovoljnoj mjeri, s obzirom da je antifašizam svjetski brend i da bi se trebao u tom smislu više koristiti.</s><s>Dakle, mislim da je avanturistički dio još uvijek najviše interesantan, možda zbog same zabave i načina kako se on doživljava.</s><s>Ipak, nisam siguran da smo niti izbliza iskoristili upravo ovaj potencijal za koji me cijelo vrijeme pitate i mislim da je nužno u narednom periodu upravo uraditi jednu analizu najvažnijih stvari i obučiti ljude, imati kustose koji će moći ispričati priču, koji će baratati pouzdanim informacijama, te gdje će to na kraju zvučati kao jedna lijepa bajka, koja može biti lijepo ispričana i vrlo interesantna svima onima koji dođu vidjeti ovaj prostor.</s><s>6. Koja prirodna ili kulturna baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj promociji</s>\n<s>- Možda najviše naučnih postignuća, dokaza i materijala postoji za same Japode, narod koji je živio na ovim prostorima.</s><s>Imao sam sreću da upoznam profesor doktor Branku Raunig, ona više nije sa nama, ali je svoj cijeli život posvetila istraživanju i dokazala sa brojem artefakata da su se na ovim prostorima nalazila cijela naselja da je postojala jedna kultura na području u dijelu Ripča i u dijelu gdje se danas nalaze Japodski otoci.</s><s>Tu istraživanja još nisu završena, tu se nalazi i jedna zona koja bi trebala biti predmet daljeg iskopavanja i to je još jedan od vrlo bitnih dokaza koliko sa jedne strane postoji samo priča i koja negdje više zvuči kao fikcija ili legedna, a zapravo se radi o vrlo dokazanom elementu kutlurnog naslijeđa koje nije dovoljno iskorišteno.</s><s>Naučna dostignuća su potpuno stavljena po strani.</s><s>Sjećam se kada sam ja bio u osnovnoj školi, kada je muzej bio dostupan javnosti, dobar se dio te postavke izlagao u Muzeju Pounja, kojeg vjerujem da niti vaše generacije ni mlađe ne znaju da postoji, a postoji cijeli opus artefakata koji su bili dostupni i na vrlo jednostavan način dokazivali i pobuđivali maštu o tome kako se tu živjelo.</s><s>Poznate su i sojenice i kuće, gdje opet postoje određeni dokazi, a koje su opet neiskorištene.</s>\n<s>- Dosta ih je.</s><s>One su vezane kroz podršku samih udruženja građana, kulturno umjetničkih društava, kako ih mi zovemo KUD-ovi, koji svojim projektima održavaju tradiciju življenja na ovim prostorima, pa i onda institucionalna djelovanja, konkretne projekte, gdje smo finansirali određene stvari u smislu popravke.</s><s>Tu se nalazi čitav niz prepreka, da objekti koji su zaštićeni ne mogu biti obnavljani na način kako bismo mi to voljeli, a to je kada se desi neki problem da mi možemo brzo reagovati, već ovdje je potpuno druga procedura.</s><s>Upućuje se pismo instituciji za zaštitu spomenika, prije svega u vladi federacije, pa onda imamo i na kantonalnom nivou instituciju za zaštiitu kulturnog naslijeđa.</s><s>Tu se u jednoj poprilično velikoj administrativnoj proceduri gubi mogućnost da brže i bolje reagujemo, pa i sa više sredstava, jer nemamo institucija, nemamo čak ni kadrova u toj oblasti, koji bi mogli pratiti sve ono što zovemo kulturnom baštinom.</s><s>Shodno tome vjerojatno smo i u tom smislu zadaće na samom repu takvog dešavanja.</s><s>8. Navedite svoje prijedloge za bolje integriranje prirodne i kulturne baštine u turističku ponudu općine.</s>\n<s>- Bihać i Kulturni centar je na neki način omogućio filmskoj umjetnosti da postane dio ponude.</s><s>S obzirom na njenu širinu i dijapazon omogućila je da se u Bihaću izvodi avantura film festival, koji je pronašao lokacije koje bi mogle biti pogodne za same produkcije, gdje bi se sadržaji mogli dešavati, upravo na zidinama starih gradova.</s><s>Prepreka koju sam spomenuo, kada ste mi postavili prethodno pitanje, se na neki način mora riješavati, jer smo tu blokirani zbog određenog broja regulative koja govori i sprječava održavanje i ulazak u takve prostore.</s><s>Možda prenesemo koncept iz nekih susjednih zemalja, gdje se udruženjima građana, bez obzira što oni nemaju svoju specifičnu ulogu, pa čak ni kadar koji bi se time bavio, može biti relej između institucije, koja govori šta se treba uraditi i udruženja, koja jednom bržom reakcijom iskorištavaju baštinu u tom smislu.</s><s>Kada to poredimo sa zemljama Euposke Unije, vidimo da su oni iskoristili praktično sve moguće da bi došli do novih gostiju, da bi prikazali svoju tradiciju i eksploatisali, te na taj način omogućili život na tim prostorima.</s><s>9. Imate li još neki komentar za kraj?</s>\n<s>- Naravno da ću kao gradski vijećnik i dalje raditi da sve ljepote za koje nismo zaslužni, ipak budemo zaslužni da se oni čuvaju, prikazuju i na neki način dalje žive, i ako svi mi koji živimo tu ne budemo znali kako to da se dalje prenese, te ako ne budemo njeovali korijene odakle potičemo, definitivno nećemo znati kuda da se krećemo u budućnosti.</s><s>PRILOG 4: Intervju sa direktorom Nacionalnog parka Una Datum izvođenja intervjua: 29. 6. 2021</s>\n<s>1. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? - Kada je u pitanju prirodna i kulturna baština, ne samo područje Nacionalni park Una, već i područje grada Bihaća, ustvari ona je osnova i naš imperativ koji je vezan za naše profesionalno djelovanje.</s><s>Osnovna zadaća svakog zaštićenog područja jeste očuvanje i zaštita svih prirodnih vrijednosti, kulturno-historijskih vrijednosti i svih ostalih vrijednosti koje postoje na određenom definiranom području.</s><s>U našem slučaju to je područje nacionalnog parka, koji se nalazi kompletno na teritoriji grada Bihaća, ali naravno područje Bihaća ima i svoje ostale resurse po pitanju i prirodne i kulturnohistorijske baštine.</s><s>Mi ustvari kroz razvoj nacionalnog parka u suradnji sa stakeholderima, svim bitnim sudionicima u procesu razvoja nacionalnog parka i sveukupnog turističkog sektora na ovim prostorima, radimo na poboljšanju kvaliteta turističke ponude, a osnova svake turističke ponude je upravo prirodna i kulturna baština.</s>\n<s>- Zaštita prirodne i kulturne baštine je osnova za održivi razvoj i održivi turizam.</s><s>Mi smo opredijeljeni da na bazi prirodnih i kulturnih vrijednosti baziramo našu turističku ponudu i rezultat toga svih ovih godina je povećan broj posjeta.</s><s>Jedinstvenost i spoj prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti, uključujući i običaje i tradiciju lokalnog stanovništva, daju određenu posebnost ovom dijelu Bosne i Hercegovine.</s><s>Baštinu trebamo u narednom periodu kvalitetnije očuvati i ulagati u nju.</s>\n<s>- Nacionalni park Una je ustvari postao brend, ne samo ovog dijela, već i BiH u cjelosti na turističkim tržištima.</s><s>Nacionalni park Una je generator razvoja sveukupne turističke ponude na ovim prostorima i to se pokazalo kroz evidentirani broj posjeta u Nacionalnom parku Una, pa tako smo 2011. godine imali 2,5 hiljada posjetitelja, 2012. 11 hiljada, 2013. 13 hiljada posjetitelja, 2014. 35 hiljada posjetitelja, 2015. 50 hiljada posjetitelja, 2016. 65 hiljada, 2017. 85 hiljada, 2018. 100 hiljada, 2019. 120 hiljada posjetitelja.</s><s>Znači svaka godina do pandemije je imala svoj rast broja posjeta, ujedno je to najveći procentualni rast u svim zaštićenim područjima regiona, uključujući Plitvička jezera, kada se govorio procentualno, a ne o samom broju.</s><s>U pandemijskoj 2020. godini smo imali pad, ali smo ipak dobar rezultat ostvarili, dakle 51 hiljadu posjetitelja.</s><s>To je 58% pad u odnosu na 2019. godinu, koja je bila rekordna.</s><s>Međutim, uzimajući u obzir statističke pokazatelje za 2020. godinu, za turistički sektor u Bosni i Hercegovini pad je bio između 85 i 95%.</s><s>Naravno pokazalo se i sa drugim indikatorima koji su vezani recimo za investicije u turističko-ugostiteljskom sektoru na području grada Bihaća i Unskosanskog kantona.</s><s>Jedan od indikatora je taj da je Nacionalni park Una od 2011. godine krenuo operativno sa uspostavom zaštićenog područja i ustrojstvom javno preduzeće, koji je zakonski upravitelj tim područjem.</s><s>Štiti se gornji tok rijeke Une od naselja Ripač odnosno slapova dvoslap i troslap, znači lokalitet Račić, Lohovo, uzvodno sve do Drvarskog polja u koje se uključuju naselja jednim dijelom Orašac, Kulen-Vakuf i Martin Brod.</s><s>U suštini to područje se razvijalo kako se razvijao i uspostavljao nacionalni park, a razvoj i brendiranje nacionalnog parka je jedan strateški pristup kroz primjenu zaštitu i očuvanje prirode, te stvaranje ambijenta za primjenu selektivnih oblika turizma na području Nacionalnog parka, ali naravno i šire u sinergiji sa svim ostalim bitnim subjektima.</s><s>Ne možemo samo gledati kroz prizmu Nacionalnog parka i to područje kao odvojeno od drugih dešavanja.</s><s>Mi gledamo Nacionalni park kroz prizmu cjelokupnog Unsko-sanskog kantona, čak i prekogranične suradnje, s obzirom da je Una i granična rijeka, pogotovo u svom gornjem toku.</s><s>Nacionalni park nudi ponude u smislu aktivnosti koje se mogu primjenjivati u prirodi, kao što je rafting, kajakaštvo, sportski ribolov, zatim pješačenje, biciklizam, planinarenje kroz upotrebu rekreativnih staza, koje se naravno vežu i sa drugim stazama van parka.</s><s>Na neki način nacionalni park je kroz period razvoja od deset godina postao generator razvoja turizma, a onda se taj turistički val lagano širio, kako na području grada Bihaća kroz turističko-ugostiteljski sektor, tako i na području cjelokupnog Unsko-sanskog kantona.</s>\n<s>4. Šta Nacionalni park Una na polju očuvanja prirodne i kulturne baštine? - Naša osnovna zadaća jeste zaštita i očuvanje prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti.</s><s>Nacionalni park kroz svoj sistem rada u skladu sa aktima i propisima radi na kontroli, zaštiti, očuvanju, nadzoru, te putem naše nadzorničke službe koja ima posebne oblasti da kontrolišu sve aktivnosti i pojave u području nacionalnog parka, koje mogu biti izazvane prirodnim procesima ili antropogenim uticajem, znači uticajem čovjeka, a naravno i sve aktivnosti u području parka i njegovim kontakt zonama, kad su u pitanju aktivnosti i turista i lokalnog stanovništva i svih korisnika prostora na tom području, a to je veoma kompleksan i veoma izazovan zadatak iz razloga što ima puno interesa u XIII</s>\n<s>Bihaća? području parka, pa tako imamo i nedozvoljene radnje.</s><s>Njih nastojimo sprječavati kroz edukacije, promociju, suradnju sa nadležnim ustanovama, kao što su policijske, inspekcijske strukture.</s><s>Međutim, imamo i određene mjere i propise, kada su u pitanju nelegalne radnje.</s><s>Tu se radi o krivolovu, odnosno nezakoniti lov divljih životinja, nezakoniti ribolov i imamo divlju gradnju u sjevernom dijelu parka, tačnije na lokalitetima Račić, Lohovo, gdje je ona najviše intenzivirana.</s><s>U tom početnom dijelu imamo najveći problem, ta divlja gradnja nije krenula s pojavom Nacionalnog parka i prije Nacionalnog parka bilo je divljih objekata koji nemaju dozvole za gradnju.</s><s>Nažalost, mi kao javno preduzeće naše oblasti sprovodimo u potpunosti, evidentiramo sve pojave, uredno kroz prijave nadležnim inspekcijama dostavljamo ono što je zamjećeno, gradskoj, kantonalnoj i u nekim slučajevima federalnoj inspekciji, ali tu nastaje problem nečinjenja gradskih nadležnih inspekcija, kada je u pitanju sankcionisanje takvih prekršitelja.</s>\n<s>- Dakle, mi pored uređenja, očuvanja prostora posebnih vrijednosti, naročito prirodnih, gdje je poseban interes posjeti Štrbačkom buku, Martin Brodu i Kulen-Vakufu, koji izrasta u jednu posjetilačku zonu u kojoj je u privatnoj režiji izgrađeno dosta smještajnih kapaciteta poput apartmana i apartmanskih naselja, radimo na stvaranju ambijenta za primjenu određenih selektivnih oblika turizma u sinergiji sa ribolovnim udruženjima, rafting agencijama i slično.</s><s>Mi u suradnji s njima promovišemo određene specifične turističke ponude na području parka generalno prema našem programu rada i planu upravljanja i u skladu sa našim kapacitetima, kako financijskim, tako i na bazi analiza tržišta određujemo prema kom tržištu ćemo usmjeriti posebnu promociju, da li nastupom na sajamskim ili drugim manifestacijama.</s><s>Nastupali smo u vremenu pandemije u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, kada su u pitanju sajmovi.</s><s>Radili smo i posebne promotivne aktivnosti u ovim zemljama i većim gradovima, ali bili smo i na određenim turističkim sajmovima i nekim drugim skupovima, međunarodnim konferencijama u drugim zemljama Europe kao što su Italija, Austrija, Njemačka, na primjer bili smo na velikom sajmu turizma u Stuttgart-u.</s><s>Puno koristimo i ostale kanale promocije, kao što su web stranica, društvene mreže i u suradnji sa drugim institucijama kao što je turistička zajednica Bihaća i ostalim akterima koji su uključeni u razvoj turizma imamo sinergijski nastup na tržištima.</s><s>Isto tako i oni samostalno kroz promociju svojih proizvoda rade na promociji Nacionalnog parka, jer recimo neka agencija koja pruža usluge raftinga i kajaka, naravno da promotivnim nastupima i materijalima govori i o nacionalnom parku.</s><s>Zajednički radimo na promociji adrenalinskih sportova u ovom slučaju, oni rade na promociji svog proizvoda, ali se vežu za nacionalni park.</s><s>Mi svoju promociju usmjeravamo ciljanim turističkim tržištima, uglavnom su oni iz regiona, znači zemalja bivše Jugoslavije, zatim Europska tržišta, odnosno ona tržišta zemalja koja su tradicionalno usmjerena i imaju interes za dolazak na ove prostore.</s><s>To su Italija, Njemačka, Francuska, Švicarska, Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska.</s><s>Posebno imamo promociju i komunikaciju putem turističkih agencija koje rade „incoming“, pogotovo sa tržištima Bliskog istoka.</s><s>Trebalo se otvoriti također Azijsko tržište, imali smo već dosta posjetitelja iz Malezije, Tajvana, Singapura, ali smo trebali otvoriti interes kineskog XIV</s>\n<s>području grada Bihaća? tržišta.</s><s>Međutim, pandemija je to blokirala.</s><s>Očekujemo nakon pandemije da ćemo razviti interes azijskog tržišta za cjelokupno područje, ne samo Nacionalnog parka i grada Bihaća, već Bosne i Hercegovine i regiona.</s><s>Dakle, radimo na promociji naših vrijednosti i turističke ponude, ne samo kroz sektor turizma, nego kroz vezu sa zaštićenim područjima u regionu.</s><s>Imamo dobru saradnju sa susjednim zaštićenim područjima, kao što su Plitvička jezera, gdje imamo potpisani sporazum o saradnji, pećinskim parkom Grabovača, zatim sa akademskom zajednicom odnosno fakultetima koji su vezani i za turizam i za prirodne nauke, imamo sporazum sa javnim preduzećem Unsko-sanske šume, koji rade na kontroli stanja šumskih sistema.</s><s>Dosta često se pojavljujemo kao aplikanti na javne pozive prema fondovima potencijalnih donatora, prije svega prema fondovima i programima Europske unije, koji finansiraju u velikom dijelu projekte za očuvanje i zaštitu prirode i okoliša ili neke naučno-istraživačke projekte.</s><s>Mi smo preko trideset projekata implementirali na području nacionalnog parka zajedno sa partnerima.</s><s>U zadnjih godinu dana dva velika projekta su realizirana.</s><s>Jedan je postavljanje vodovodne instalacije na relaciji Orašac-Ćelije-Štrbački buk.</s><s>Nakon toga urađena je prva faza asfaltiranja pristupnog puta Orašac-Ćelije-Štrbački buk u dužini 5 200 metara.</s><s>6. Koja prirodna ili kulturna baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj promociji Bihaća? - Najneiskorištenija baština na području Bihaća je baština koja je vezana za kulturnohistorijske spomenike, prije svega stare gradove i utvrde iz srednjeg vijeka ili osmanskog perioda.</s><s>Ta naša baština je veoma bogata, s obzirom na prošlost koja je bila burna, a o njoj svjedoče upravo ostaci starih gradova i utvrde.</s><s>Imamo formirane i ustanove koje su nadležne za upravljanje takvim spomenicima.</s><s>Međutim, s obzirom na vječiti nedostatak novca u budžetima za takvo nešto te ustanove nisu u mogućnosti da urade neke redovne aktivnosti kada su u pitanju očuvanje i konzervacija tih starih gradova, utvrda i ostataka starih gradova i utvrda.</s><s>Iz tog razloga ja volim reći da naši stari gradovi i utvrde, te njihovi ostaci predstavljaju samo atrakciju na daljinu, vizuelnu atrakciju, jer sam pristup tim lokalitetima veoma je težak, nije prilagođen za veći broj turista.</s><s>Samo zaljubljenici koji su u formi, rekreativci, planinari, biciklisti dolaze na te atrakcije.</s><s>Imamo na primjer stari grad Ostrovicu u Kulen-Vakufu, ali dok mi dođemo do tamo automobilom jednim neprikladnim putem treba nam šest do osam kilometara, a ustvari dolazimo na zidine koje nemaju nikakvog sadržaja.</s><s>Mi svake godine održavamo taj prostor u skladu sa našim mogućnostima, kada je u pitanju krčenje, čišćenje i tako dalje, ali u pravom smislu turističke valorizacije fali prvo pristupna infrastuktura, bez infrastukture ne možete ni ulagati u konzervaciju samog tog grada, isto tako ne možete ulagati u sadržaj.</s><s>Ako nemate infrastukturu koja bi omogućila ljudima da dođu bez stresa i dodatnih problema, onda ne možete razvijati sadržaje unutar tog kompleksa.</s><s>Imamo ogroman potencijal kada je u pitanju kulturno-historijska baština, koja nije iskorištena niti 1%.</s><s>PRILOG 5: Intervju s voditeljem Historijskog odjeljenja u Muzeju Unsko-sanskog kantona</s>\n<s>1. Koji značaj pridajete prirodnoj i kulturnoj baštini? - Muzej Unsko-sanskog kantona nema prirodnjačko odijeljenje.</s><s>Dakle, neki veći muzeji kao što je Zemaljski muzej ima prirodnjačko odijeljenje, mi ga nažalost nemamo.</s><s>Mislim da se prije rata pokušalo formirati prirodnjačko odijeljenje, ali je to ostalo u pokušaju.</s><s>Razlog zašto nemamo to odijeljenje je svakako i nedostatak kadra, koje bi pokrilo to odijeljenje, jer su to jako rijetka zanimanja.</s><s>Djelatnost Muzeja se bazira na pokretnu kulturnu baštinu.</s><s>To je ono što se pronađe, na primjer neki artefakti, ostaci ranijih civilizacija.</s><s>Brigu o nepokretnoj kulturnoj baštini, kao što je Kapetanova kula, Crkva u gradu i ostali objekti vodi Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa.</s><s>Tako da mogu reći da mi najveću brigu posvećujemo pokretnoj kulturnoj baštini.</s><s>U Muzeju imamo dosta značajan fond Arheološkog odjeljenja.</s><s>Najčešća briga Muzeja jeste da prikuplja te ostatke, po potrebi ih restaurira, nakon toga ih pohranjuje u Muzej i onda ih prezentuje javnosti.</s><s>Na taj način mi baštini pridajemo značaj.</s><s>Problem sa kojim se mi susrećemo, kada je u pitanju pridavanje značaja takvim stvarima je taj da je iskopavanje i rad na terenu, naročito što se tiče arheologa dosta skup.</s><s>Mi često nemamo dovoljno sredstava da finansiramo takve projekte.</s><s>Da bi se samo počeo neki projekat arheološkog iskopavanja potrebno je izvršiti određena ispitivanja tla, skeniranja, ubiciranja terena i tako dalje.</s><s>Mi pridajemo onoliko koliko možemo.</s><s>Tih projekata ima, ali oni su rijetki.</s><s>Naš Muzej više brine o kulturnoj baštini iz neke neposredne prošlosti kao što je Drugi svjetski rat, posljednji rat, kao što je vrijeme socijalizma i tako dalje.</s><s>Međutim, Muzej posjeduje i Etnološko odjeljenje i tu se nalazi također značajan fond.</s><s>Dakle, sam Muzej ima pet odjeljenja:</s>\n<s>Informacionodokumentarističko odjeljenje.</s><s>Najčešći način kako pridonosimo baštini je stvaranje stalnih ili privremenih muzejskih postavki gdje mi to želimo prezentirati javnosti.</s><s>U toku ovog mjeseca očekujemo da se otvori i Kapetanova kula gdje bi svako od ovih odjeljenja na svakom spratu imalo svoju postavku: prahistorija, stari grad Bihać, stari gradovi Unsko-sanskog kantona, Kapetanova divanhana i jedna postavka iz umjetničkog odjeljenja o starim gradovima Unsko-sanskog kantona.</s><s>2. Koliko je po Vašem mišljenju prirodna i kulturna baština bitna za cjelokupnu turističku ponudu općine Bihać?</s>\n<s>- Opet govorim sa aspekta kulturne baštine, iako je prirodna baština sastavni dio svega toga i cijelog ambijenta.</s><s>Na primjer kada uzmemo stari grad Ostrovicu kod Kulen-Vakufa ona bez tog prirodnog ambijenta ne bi imala tu čar koju ima, a za svaki prostor kulturna baština je bitna.</s><s>Razlog toga je što ona pokazuje kontinuitet civilizacije na određenom prostoru.</s><s>Na prostoru Unsko-sanskog kantona imamo jako dobar taj kontinuitet.</s><s>Područje Unsko-sanskog kantona je itekako značajno jer je to jedno od rijetkih područja u Europi koje na tako malom području ima oko 48 starih gradova.</s><s>To je važnost jednog prostora, da vi kada neko dođe možete mu ponuditi i reći da u Bihaću imamo jako značajnu historiju, imamo stare gradove, imamo ostatke sojenica, imamo Muzej zasjedanja AVNOJ-a i tako dalje.</s><s>Bez te ponude određene regije se često čine nevidljivim na kulturnoj i turističkoj mapi.</s>\n<s>- Mislim da će sada kad otvorimo Kapetanovu kulu ona preuzeti ulogu najdominantnijeg objekta kulturne baštine i koji će vjerujem biti najposjećeniji.</s><s>Prije otvora kule to bi vjerovatno bila stara jezgra grada Bihaća, od Crkve sv. Ante Padovanskog do Turbeta i džamije Fethije, jer nekako je njih teško posmatrati kao izolirane slučajeve, najbolje ih je smatrati kao jednu cjelinu.</s>\n<s>- Mislim da je najneiskorišteniji dio stari gradovi, koji se nalaze u dolini Kulen-Vakufa, Orašca i tako dalje, s obzirom da ovdje ima na jako malom prostoru puno značajnih starih gradova od Ostrovice do Havale i tako dalje.</s><s>Prije nekih desetak godina izvršena je restauracija i obnovljen je stari grad na Ostrovici, ali on je definitivno neiskorišten.</s><s>Unutar starog grada napravljena je i kula, koja je trebala biti iskorištena i postojale su neke zamisli da tokom ljetne sezone tu boravi turistička zajednica, da ne boravi u gradu.</s><s>Međutim, to je ostalo napravljeno, stoji otključano, tu može ući ko hoće, može i devastirati ko hoće.</s><s>Tamo nemate nikakvog sadržaja, osim što se nalazi lijep pogled sa grada, koji je sve što se nudi, to je skroz neiskorišteno.</s><s>Dakle, dolina Kulen-Vakufa i Orašca sa naglaskom na Ostrovicu je dio koji nikako nije iskorišten.</s><s>Također je neiskorištena gradska Otoka, koja je nekada predstavljala značajni dio kulturne baštine Bihaća, gdje su se nalazile stare trgovine i zanatski centri.</s><s>Danas tu nema nikakvog traga o tome, a ako uzmemo u obzir šta se radi u takvim zanatskim centrima, kao što je u Sarajevu, to je velika šteta što nije iskorišteno.</s><s>5. Šta Muzej Unsko-sanskog kantona radi na polju promocije baštine? - Jedini vid marketinga koji mi imamo je putem naše facebook stanice.</s><s>Dakle, aktivno smo radili na promovisanju facebook stranice i sad smo se već ustalili i imamo jako dobru stranicu sa dosta velikim brojem pratitelja i mislim da će nam to barem djelomično pomoći ubuduće.</s><s>Koliko, ostaje da vidimo, a ne mogu dati niti konretan odgovor zbog nastale situacije.</s><s>Prošle godine je došlo deset ljudi u Muzej, a godinama prije stvarno je bilo puno posjeta u Muzeju AVNOJ-a.</s>\n<s>- Problem u Bihaću jeste što ne postoji jedna središnja institucija koja bi sve usmjeravala i koordinirala.</s><s>Imamo na jednom mjestu Muzej, onda Turističku zajednicu, pa Nacionalni park i onda je to sve teško uvezati.</s><s>Najbolje bi bilo kada bi postojala jedna središnja institucija kojoj bi mi svi slali informacije, ona slala povratne informacije i onda bi na taj način komunicirali.</s><s>Dok mi nešto pošaljemo Turističkoj zajednici, pa Turistička zajednica Zavodu i obratno, to je previše sporo.</s><s>U ovom vremenu kada sve ide brzo, to je itekako sporo i mora postojati neka centralna institucija, organizacija, koja bi upravljala s tim, da ne bi došlo do nesporazuma do kojih je često znalo doći.</s><s>PRILOG 6: Intervju sa organizatorom Sevdah festivala Datum izvođenja intervjua: 5. 7. 2021</s>\n<s>1. Možete li nam ukratko nešto reći o Sevdah festivalu? - Sevdah fest je internacionalni festival narodne muzike kao i festival sevdaha, a uspješno se realizira više od 27 godina.</s><s>Do sada je na festivalu učestvovalo preko hiljadu najeminentnijih izvođača i autora, između ostalih to su Safet Isović, Enes Begović, Beba Selimović i tako dalje.</s>\n<s>- Jako je bitan.</s><s>Glavni cilj ovog festivala i jeste predstavljanje i afirmacija kvalitetne i recenzirane narodne muzike, kao i očuvanje najznačajnijeg, izvornog, tradicijskog i neprocjenjivog dragulja kulturno-muzičke baštine-sevdaha.</s><s>Kroz festival želi se ojačati prisutnost duha sevdaha i podržati dalji nastavak očuvanja, održavanja i življenja sevdaha kao naše nematerijalne kulturne baštine.</s><s>3. Koliko i na koji način se Sevdah festival promovira u turističkoj ponudi općine Bihać? - Mogu reći da se promocija sevdaha i Sevdah festa vrši na način da se ovaj festival emituje putem zemaljskog i satelitskog emitiranja najeminentnijih medija, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz regije.</s><s>Za festival se svaki put dogovori bogata medijska potpora, čiji rad prate također i gotovo svi najeminentniji elektronski i pisani mediji, kao što su recimo televizija, kao što su radiostanice i pisani mediji iz Bosne i Hercegovine i regiona.</s><s>Pored toga organizirana je i distribucija festivalskih audio i video izdanja u cijelom svijetu, pa tako na svim nosačima zvuka bude istaknut logo grada Bihaća.</s><s>Da je festival dobro promoviran potvruđuje i ta činjenica da je festival bio sastavni dio i jedan od ključnih sadržaja prepoznate kulturne manifestacije „Bihaćko ljeto“.</s><s>Svakako festival radi na jačanju specifičnih etno-turističkih proizvoda i sveukupne turističke ponude kako grada Bihaća, tako i Unsko-sanskog kantona, ali i Federacije BiH kao emintentne kulturne sredine, te Bosne i Hercegovine uopće.</s>\n<s>4. Po Vašem mišljenju kako i koliko je sevdalinka kao dio nematerijalne kulturne baštine zastupljena i promovirana u turističkoj ponudi općine? - Nije baš mnogo promovirana.</s><s>Nažalost, svjesni smo činjenice da sevdah kao izvorni bosansko-hercegovački muzički izražaj svih njenih naroda nekako sve više pada u zaborav, a sevdah ima neprocjenjivu tradicijsku, historijsku i kulturološku vrijednost.</s><s>Osim festivala sevdaha na području Bihaća ne postoje neke značajniji turistički sadržaji koji su vezani za sevdalinku kao nematerijalnu baštinu.</s><s>Nažalost sve ono što je medijski dobro upakovano i dolazi na naše prostore sve više truje našu omladinu, pa čak i pojedine medije „šundom“ i raznim muzičkim podvalama.</s><s>U tome se gubi vrijednost sevdalinke.</s><s>Zbog toga nastojimo sa festivalom da preuzmemo tu ulogu podizanja općeg kulturnog nivoa samih građana.</s>\n<s>- Pa mi želimo da promovišemo Sevdah fest u internacionalnim okvirima.</s><s>Bude prisutno skoro uvijek nekoliko hiljada vjerne festivalske publike iz regiona i iz cijelog svijeta.</s><s>Tako da mogu slobodno reći da posjećuju turisti ovaj festival i da jesam zadovoljan.</s><s>PRILOG 7: Intervju s predsjednikom Kulturno-umjetničkog društva Krajina Datum izvođenja intervjua: 6. 7. 2021</s>\n<s>- Kulturno-umjetničko društvo Krajina uglavnom učestvuje u prakticiranju narodnih igara i pjesama koje su se nekada davno igrale.</s><s>KUD Krajina i dalje gaji tu kulturnu zaostavštinu naših naroda, a s tim obogaćujemo i sadržaj kulture kako u gradu Bihaću, tako i šire, te utiče dosta sa svojim radom i na razvoj turizma Unsko-sanskog kantona.</s><s>2. Koji značaj pridajete kulturnoj baštini? - Uloga održavanja kulturne baštine je ustvari održavanje narodnih običaja naroda Bosne i Hercegovine kako se ne bi zaboravila kultura naroda prije dugo godina.</s><s>Mi tu kulturnu baštnu, odnosno taj dio kulture ustvari održavamo da se ne zaboravi.</s><s>Nadam se da uspješno to radimo, uglavnom naša okosnica rada jesu narodne igre i pjesme naroda BiH.</s><s>Što se tiče turizma i kulturne zaostavštine, to je jako prihvaćeno od stranaca koji dolaze i kroz taj dio kulturne baštine upoznaju život naroda koji su živjeli nekada ovdje i žive sad.</s><s>Tako da imamo jako bogatu kulturnu zaostavštinu i mi se trudimo na sav mogući način da tu kulturnu baštinu gajimo.</s>\n<s>3. Koliko mislite da je kulturna baština bitna za cjelokupnu turističku ponudu Bihaća? - Jako je bitna.</s><s>Ona upotpunjava sve ostale sadržaje koji se ovdje dešavaju i koji doprinose turizmu.</s><s>Turizam nije potpun ako nema kulturne baštine, jer zaista narodi putuju kroz svijet kako bi se upoznali sa državama i narodima, sa njihovim običajima, kulturom i tako dalje.</s><s>Tako da smatram da doprinosi dosta razvoju turizma na ovim prostorima.</s>\n<s>- Mi uglavnom na području Bihaća održavamo svoje koncerte gdje imamo dosta posjetitelja, ali isto tako i za turističke grupe koji dolaze u Bihać, u Nacionalni park, održavamo manje koncerte, gdje se oni upoznaju i sa narodnim nošnjama, narodnim igrama, pjesmama.</s><s>Tako da smo u našem dosadašnjem radu uvidjeli da smo jako dobro primljeni od strane turista.</s>\n<s>5. Da li biste ispostavili određenu prirodnu ili kulturnu baštinu na području Bihaća koja se u turizmu prezentuje više od ostalih?</s>\n<s>- Ne mislim da se određena baština ističe, ja bih samo unaprijedio već postojeću kulturnu baštinu, jer znam da bi ona dosta dobro doprinijela razvoju turizma na ovim prostorima.</s><s>6. Koja ja baština po Vašem mišljenju neiskorištena u turističkoj ponudi Bihaća? - Prirodne ljepote ovog kraja su neiskorištene, kao što su šume i rijeke, po mom mišljenju to je oko 70% neiskorišteno.</s><s>Ovo područje bi moglo da živi od turizma sigurno, kada bismo malo više posvetili izgradnji turističkih sadržaja u prirodi, ali koji ne narušavaju tu prirodu.</s>\n<s>- Što se tiče prirodne i kulturne baštine na ovim prostorima, nju samo trebamo više unaprijeđivati i o njoj više brinuti i mislim da bi baština našla svoju značajnu ulogu u razvoju turizma.</s>\n<s>1. Koji značaj pridajete kulturnoj baštini? - Mi se bavimo očuvanjem kulturne baštine i nacionalnih spomenika.</s><s>Velika se pažnja daje pogotovo u zadnjih desetak godina, prije je to bilo malo zanemareno.</s><s>Prva uloga nas kao javne ustanove jeste očuvanje kulturne baštine kao našeg identiteta sa ovih prostora.</s><s>Mi ispred zavoda pokušavamo zadnjih petnaestak godina da stavimo akcente na dominantne objekte, kao što su stari gradovi i objekti koji svojim značajem i historijskom vrijednošću proširuju taj identitet ovoga naroda sa ovog prostora.</s><s>2. Koliko je baština po Vašem mišljenju bitna za cjelokupnu turističku ponudu općine Bihać?</s>\n<s>- Što se tiče Bihaća i kantona mislim da tu ima pored Une, koja okuplja niz aktivnosti koje se dešavaju oko nje, ima jako veliku ulogu za popunjavanje tog itinerera koji se dešava ne samo u Bihaću, nego i kantonu.</s><s>Čak i sa kantona prelazi na Jajce, Sarajevo i Mostar.</s><s>3. Koju prirodnu ili kulturnu baštinu biste Vi ocijenili kao najviše prezentiranu u turističkoj ponudi općine Bihać?</s>\n<s>- U zadnje vrijeme kako su oformljeni timovi za promociju turizma, kao turistička zajednica Bihaća i pojedina udruženja sa ostalih općina, taj segment je dignut na malo veći nivo.</s><s>Moram pohvaliti Turističku zajednicu grada Bihaća, jer su u zadnjih godinu dana stvarno napravili velik posao na promociji.</s><s>Morate napraviti jednu razliku, ako imate jedan budžet koji je velik lako je napraviti promociju.</s><s>Međutim, ako imate neki mali budžet ili skoro nemate nikakvih sredstava za promociju, kada napravite jedan ovakav „boom“ to je stvarno za veliku pohvalu.</s><s>Što se tiče našeg kantona mislim da malo veću dominaciju ima prirodno naslijeđe, tipa Nacionalni park Una i dio segmenta kroz kanjon.</s><s>To ima veću atraktivnost zato što većina posjeta se radi mlađe životne dobi od 20 do 40 godina, dok kulturno naslijeđe više posjećuju gosti koji imaju preko 60 godina.</s><s>4. Koja baština je po Vašem mišljenju zapostavljena i neiskorištena u turističkoj ponudi i promociji općine Bihać?</s>\n<s>- Ni jedna nije toliko zapostavljena.</s><s>Međutim, gledajući kretanja ljudi vani, mislim da vjerski turizam kod nas nije toliko izražen.</s><s>Recimo Austrija i Njemačka imaju puno tog kretanja.</s><s>Možda kod nas to nije toliko izraženo zbog dominacije jedne vjere stanovništva.</s><s>Što se tiče Bosne i Hercegovine mislim da je malo šturo u tom pogledu.</s><s>5. Možete li nam reći koji su Vaši projekti do sad vezani za nepokretnu kulturnu baštinu?</s>\n<s>- Zavod je učestvovao u većini građevinskih radova što se tiče starih gradova.</s><s>Sa općinama smo vršili prezentaciju izvedenih radova.</s><s>Sa partnerskim odnosima sa općinom, turističkom zajednicom smo završili Sokolac, koji je danas skoro 90% u funkciji, potrebno je da se onih 10% detalja dotegne da bude stalna muzejska postavka, da riješimo sanitarije, možda čak i neki mali restoran pokretnog karaktera.</s><s>Na Ostrovici smo uradili puno u prošlom vremenu.</s><s>Ima mnogo tih velikih projekata, a što se tiče malih oni se dešavaju skoro svaki mjesec po dva tri, tipa neke male džamije, stambene kuće, lokaliteti, arheološka nalazišta i tako dalje.</s><s>6. Šta Zavod za zaštitu kultunog naslijeđa radi na polju promocije baštine? - Mi smo dok nije bilo turističkih zajednica, klastera i udruženja građana radili sami te promocije, tako što smo svake godine izdavali knjige, publikacije, prezentacije.</s><s>Međutim kako se pojavila sada ta nova ekipa koji su stručniji u pogledu marketinga i prezentacije od nas, mi smo se skoncentrisali samo na očuvanje kulturne baštine, tipa da se objekti statički urede, da se stave u funckiju građana i turizma, a onda je ova ekipa dalje preuzela tu odgovornost na sebe za tu prezentaciju.</s><s>Mada i danas mi njih pratimo poprilično u tim prezentacijama, što se može vidjeti preko naše web stranice i facebook stranice.</s><s>Trudimo se da prezentiramo ono što uradimo, da pokažemo kako je bilo prije, a kako je XXI</s>\n<s>mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; izjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v zaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; na Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam pravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico ponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo dela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative Commons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo besedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; uporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v najem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da navedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; dovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj z objavo zaključnega dela;</s>\n"}
+{"dc.title": "EMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U HOTELIMA UNSKO-SANSKOG KANTONA", "dc.creator": "Hebilović, Mirsada", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "Emocionalni rad;emocije;zaposleni;hotel;suradnici i nadređeni;Čustveno delo;čustva;zaposleni;hotel;sodelavci in nadrejeni;info:eu-repo/classification/udc/005.42-024.61:159.942(043.2)", "id": "dkum_52006", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=156967&dn=", "text": "<s>Ime in priimek študent-a/-ke: Mirsada Hebilovid Študijski program: diplomsko delo univerzitetnega študija Naslov zaključnega dela: Emocionalni rad između zaposlenih u hotelima Unsko-sanskog kantona</s>\n<s>Podpisan-i/-a študent/-ka Mirsada Hebilovid izjavljam, da je zaključno delo rezultat mojega samostojnega dela, ki sem ga izdelal/-a ob pomoči mentor-ja/-ice oz. somentor-ja/-ice; izjavljam, da sem pridobil/-a vsa potrebna soglasja za uporabo podatkov in avtorskih del v zaključnem delu in jih v zaključnem delu jasno in ustrezno označil/-a; na Univerzo v Mariboru neodplačno, neizključno, prostorsko in časovno neomejeno prenašam pravico shranitve avtorskega dela v elektronski obliki, pravico reproduciranja ter pravico ponuditi zaključno delo javnosti na svetovnem spletu preko DKUM; sem seznanjen/-a, da bodo dela deponirana/objavljena v DKUM dostopna široki javnosti pod pogoji licence Creative Commons BY-NC-ND, kar vključuje tudi avtomatizirano indeksiranje preko spleta in obdelavo besedil za potrebe tekstovnega in podatkovnega rudarjenja in ekstrakcije znanja iz vsebin; uporabnikom se dovoli reproduciranje brez predelave avtorskega dela, distribuiranje, dajanje v najem in priobčitev javnosti samega izvirnega avtorskega dela, in sicer pod pogojem, da navedejo avtorja in da ne gre za komercialno uporabo; dovoljujem objavo svojih osebnih podatkov, ki so navedeni v zaključnem delu in tej izjavi, skupaj z objavo zaključnega dela;</s>\n<s>Iskreno se zahvaljujem mentorici, izr. prof. dr. Maji Turnšek za svu pomod i usmjeravanje u pisanju i obradi cijelog diplomskog rada.</s><s>Još bih se htjela zahvaliti svojoj porodici i prijateljima na podršci.</s><s>Posebna zahvala pripada Ibrahimu Beganovidu za pomod pri statističkoj analizi podataka i podršci tokom pisanja ovog rada.</s><s>EMOCIONALNI RAD IZMEĐU ZAPOSLENIH U HOTELIMA UNSKOSANSKOG KANTONA</s>\n<s>U diplomskom radu smo istraživali u kakvim su odnosima zaposlenici hotela na Unskosanskom kantonu, zapravo smo istražili koliko je zastupljen emocionalni rad između zaposlenih, kakvi su međusobni odnosi zaposlenih na radnom mjestu i kakvi su odnosi između suradnika i nadređenih, cjelokupno smo istražili kako međusobni odnosi utječu na klijenta ili gosta koji posjeduje ili dolazi u hotel.</s><s>Za istraživanje smo koristili anketni upitnik koji je proveden od strane zaposlenih radnika u hotelima i iz kojeg smo dobili odgovarajude rezultate.</s><s>U teoretskom uvodu smo definirali emocionalni rad i emocionalnu inteligenciju, pojam emocije, koja je uloga organizacije u ugostiteljskoj industriji, zadovoljstvo s radom, nadalje smo definirali organizacijsku strukturu prijemnog odjela kako utječe na razvoj hotela, zatim koja doba starosti najviše utječe na emocionali rad, kakav je emocionalni rad između spolova i sl.</s><s>Pomodu anketnog upitnika smo napravili tri skupa indikatora, bazirana na emocionalni rad, analizu zadovoljstva i odnose između suradnika i nadređenih.</s><s>Kroz provedeno istraživanje došli smo do rezultata koji su bili u skladu s očekivanom teorijom.</s><s>Analiza i interpretacija rezultata ukazuje na to da su zaposleni radnici složni i da se međusobno poštuju i dogovaraju oko obaveza na poslu, pored toga atmosferu čine pozitvnim sa osmijehom koji svakodnevno upute klijentu ili gostu hotela, gdje proizilazi zadovoljstvo do gostiju što je od velikog značaja za jedan hotel.</s><s>Ključne riječi: Emocionalni rad, emocije, zaposleni, hotel, suradnici i nadređeni EMOCIONALNO DELO MED ZAPOSLENIMI V HOTELIH UNSKOSANSKEGA KANTONA</s>\n<s>V diplomski nalogi smo raziskovali, v kakšnem odnosu so zaposleni v hotelih Unskosanskega kantona, pravzaprav smo raziskovali, koliko je emocionalno delo zastopano med zaposlenimi, kakšni so medsebojni odnosi zapolenih na delovnem mestu in kakšni so odnosi med sodelavcem in nadrejenim ter kako medsebojni odnosi vplivajo na stranko ali gosta, ki obišče ali prihaja v hotel.</s><s>Za raziskavo smo uporabili anketni vprašalnik, ki so ga izvedli zaposleni v hotelih in na podlagi katerega smo dobili ustrezne rezultate.</s><s>V teoretičnem uvodu smo opredelili emocionalno delo in čustveno inteligenco, pojem čustva, kakšna je vloga organizacije v gostinstvu, zadovoljstvo z delom, v nadaljevanju smo opredelili, kako organizacijska struktura sprejemnega oddelka, vpliva na razvoj hotela, potem, katera starost najbolj vpliva na emocionalno delo, kakšno je emocionalno delo med spoloma in podobno.</s><s>Z anketnim vprašalnikom smo raziskovali tri sklope indikatorjev, ki se navezujejo na emocionalno delo, analizo zadovoljstva in odnosov med sodelavci in nadrejenimi.</s><s>Z opravljeno raziskavo smo prišli do rezultatov, ki so bili v skladu s pričakovanji glede na teorije.</s><s>Analiza in interpretacija rezultatov ugotavljata, da se zaposleni strinjajo in se medsebojno spoštujejo ter dogovarjajo o obveznostih na delovnem mestu, poleg tega pa naredijo pozitivno vzdušje z nasmehom, ki ga vsak dan naklonijo stranki ali gostu hotela, tako prihaja do zadovoljstva gostov, kar je velikega pomena za hotel.</s><s>Ključne besede: Čustveno delo, čustva, zaposleni, hotel, sodelavci in nadrejeni POVZETEK</s>\n<s>V diplomskem delu predstavljamo, kako čustveno delo med zaposlenimi v hotelih USKa vpliva nanje in njihovo poslovanje ter kako potekajo medosebni odnosi v izbranih hotelih med zaposlenimi.</s><s>Čustveno delo med zaposlenimi v tovrstnih objektih je zelo pomemben koncept, ki je bil raziskan tudi skozi več študij, kjer je avtorje zanimalo odkrivanje dane teme in celovito analizo rezultatov.</s><s>V uvodnem delu smo opredelili namen in cilje diplomskega dela, metodo diplomskega dela, definicije čustvenega dela in vloge organizacije, zadovoljstvo pri delu, hipoteze diplomske naloge, analizo rezultatov in raziskovalno področje.</s><s>Namen diplomskega dela je identifikacija naloge, ki jih prinaša poslovanje za boljše izboljševanje funkcionalnosti hotela in boljši čustveni odnos med zaposlenimi.</s><s>Cilj diplomskega dela je bil ugotoviti, kolikšni meri je čustveno delo zastopano v hotelih Unsko-sanskega kantona.</s><s>Cilji dela so:</s>\n<s>Pridobiti konkretne informacije o tem, ali zadovoljstvo z odnosi med zaposlenimi na delovnem mestu povečujejo pozitivno samooceno čustvenega dela zaposlenega.</s>\n<s>Ugotoviti, ali zadovoljstvo z odnosom z vodjo na delovnem mestu povečuje pozitivno samooceno čustvenega dela zaposlenega.</s><s>Ugotoviti, ali obstajajo razlike med spoloma pri samooceni čustvenega dela.</s><s>Ugotoviti, ali starost vpliva ali ne vpliva na samooceno čustvenega dela zaposlenega.</s>\n<s>Metode diplomske naloge vključujejo anketo, izvedeno s preverjanjem hipotez, ki temeljijo na zadovoljstvu z odnosi med zaposlenimi in na odnosih z vodjo na delovnem mestu.</s><s>Skupno je bilo izbranih 15 hotelov in vsak hotel ima približno 10–15 zaposlenih.</s><s>Hoteli se nahajajo v različnih mestih, ki vključujejo Unsko-sanski kanton, kot so Bihad, Velika Kladuša, Bužim in podobno.</s>\n<s>Anketo smo izdelali na podlagi predhodne anketne raziskave.</s><s>Anketa vključuje vprašanja, povezana s čustvenim delom, medosebnimi odnosi med zaposlenimi, odnosi med zaposlenimi in nadrejenimi ter zadovoljstvom gostov.</s><s>V prvem delu smo uporabili strokovno literaturo iz članka »Upravljanje s emocijama v storitvenih dejavnostih« (Mihaljevid, Rafajac in Poljac, 2016, str. 63), ki temelji na čustvenem delu.</s><s>Glede na trenutno stanje pandemije je bil dostop do knjižnic onemogočen, zato smo uporabljali razpoložljivo literaturo z interneta.</s><s>V drugem delu smo uporabili raziskovalno analizo, ki temelji na medosebnih odnosih.</s><s>V tretjem delu smo s pomočjo anketnega vprašalnika pridobili odgovore posameznikov, ki smo jih nato uporabili za analizo podatkov.</s>\n<s>Čustveno delo je v turizmu zelo pomemben pojem, ki zajema širok pomen, vendar se po našem mnenju nanaša na nadzor in vedenju med zaposlenimi, gostom ali nadrejenimi na delovnem mestu in med delovnim časom, kako nekdo ravna z nekom in v kolikšni meri to vpliva na delo v hotelu, ne glede na to, ali produktivnost daje dobre ali slabe občutke pri delu.</s><s>Danes je to zelo pomembno ravno zato, ker veliko ljudi v delovnem okolju ali zatre svoja čustva ali včasih celo nekontrolirano izraža svoje vedenje in odnos do stranke ali sodelavca.</s><s>To vpliva na odločitev, ali bo zaposleni odpuščen ali bo ostal v hotelu.</s>\n<s>Čustveno delo je nova oblika dela, ki temelji na profesionalnem urejanju čustev v javnem sektorju zaposlitve.</s><s>Značilna je predvsem za delovna mesta v storitvenih dejavnostih, ki vključujejo delo z ljudmi.</s><s>Posebna različica čustvenega dela so storitve z nasmehom, ki predstavljajo neločljiv del popolnega poslovanja s strankami.</s><s>V zaostrenih pogojih sodobnih tržnih gospodarstev postaja nasmeh, t.j. prodaja čustev, eno temeljnih konkurenčnih pravil in strategij.</s><s>Na delovnih mestih z visokim deležem čustvenega dela prevladuje ženska delovna sila.</s><s>Kljub družbeni koristnosti, je čustveno delo pogosto nepriznano in podcenjeno.</s><s>Pod določenimi pogoji ima negativne psihološke učinke, t.i. čustvenim delavcem pa lahko prinaša tudi psihološke nagrade.</s><s>Storitve z nasmehom so sestavni del (uspešnega) poslovanja določenega podjetja.</s><s>Organizacije so družbeni sistemi, v katerih so človeški viri najpomembnejši dejavniki uspeha in učinkovitosti.</s><s>Za dosego svojih ciljev potrebujejo učinkovite menedžerje in zaposlene.</s><s>Brez njihovega človeškega truda in zavzetosti ne morejo uspeti.</s><s>Verjamemo, da je zadovoljstvo pri delu ključnega pomena za ohranjanje in privabljanje dobro usposobljenega osebja.</s><s>Na zadovoljstvo zaposlenih vplivajo številni dejavniki, med drugim: plače, dosežki, avtonomija, prepoznavnost, komunikacija, delovni pogoji, pomembnost dela, sodelavci, stopnja strokovnosti, medosebni odnosi, ugodnosti pri delu, delo v uglednem podjetju, nadzorna podpora, pozitivna efektivnost, varnost zaposlitve, fleksibilnost delovnega mesta, timsko delo in genetski dejavniki.</s><s>V diplomskem delu smo raziskali tudi, kako delujejo spolne razlike med zaposlenimi v delovnem okolju.</s><s>Ali obstajajo razlike med spoloma, ko temeljimo na čustvenem delu zaposlenega.</s><s>Prejšnje raziskave in tudi naša raziskava so pokazale, da so moški tudi verbalno bolj agresivni kot ženske.</s><s>V nekaterih raziskavah pa je bilo ugotovljeno, da imajo ženske večjo čustveno inteligenco kot moški.</s><s>Pri čustvenem delu pa je naša raziskava pokazala, da še vedno obstaja razlika med spoloma v delovnem okolju.</s><s>Zelo pomemben dejavnik uspešnega hotelskega poslovanja je skupno sodelovanje in dobra organizacija dela v hotelu.</s><s>Ob omembi organizacije dela se upoštevajo službe, ki so zadolžene za opravljanje nalog, da ne bi motili reda in miru v postrežbi gostov.</s><s>Omeniti je treba storitve, ki so razporejene po delovnih mestih, med katerimi so: recepcija, tehnična služba, gostinska služba, komercialna služba, etažna strežba, finančno-računovodska služba, včasih pa tudi marketinška služba hotela.</s><s>Vse te storitve delujejo glede na zmogljivost hotela, priljubljenost in obiskanost (Galičid, Analiza rezultatov – Pred samo raziskavo smo postavili določene hipoteze, ki temeljijo na teoretični podlagi.</s><s>Hipoteze, ki smo jih uporabili za raziskavo v tej nalogi, so: H1: Zadovoljstvo z odnosi med zaposlenimi na delovnem mestu povečuje pozitivno samooceno čustvenega dela zaposlenega.</s><s>H2: Zadovoljstvo z odnosom z vodjo na delovnem mestu povečuje pozitivno samopodobo čustvenega dela zaposlenega.</s>\n<s>H3: Pri samooceni čustvenega dela zaposlenega ni razlike med spoloma.</s><s>H4: Starost ne vpliva na samozavest pri čustvenem delu zaposlenega.</s><s>H5: Samoocenjevanje čustvenega dela zaposlenih povečuje zadovoljstvo pri Za potrditev hipoteze so uporabljene trditve iz tabele 1 (demografski podatki analize anketirancev), tabele 2 (sklop indikatorjev emocionalnega dela), tabele 3 (sklop indikatorjev analize zadovoljstva) in tabele 4 (sklop indikatorjev odnosov s so-delavci in nadrejenimi).</s><s>V anketiranju je sodelovalo 15 hotelov in v vsakem hotelu smo izvedli anketo, s katero smo testirali vse zbrane relevantne podatke, vnesene v R-programski paket.</s><s>SPSS test (Spearmanov korelacijski test) je bil izveden na izbranih trditev iz danega skupa indikatorjev.</s>\n<s>Prvo hipotezo (H1) smo testirali z drugim sklopom indikatorjev čustvenega dela (T2), drugo hipotezo (H2) pa s četrtim sklopom indikatorjev odnosov s sodelavci in nadrejenimi (T4), tretjim in četrta hipoteza (H3 in H4) sodita med demografske podatke anketirancev (T1), peto hipotezo (H5) pa smo testirali v okviru tretjega sklopa indikatorjev analize zadovoljstva (T3).</s>\n<s>Vsaka hipoteza je postavljena na podlagi teoretičnih ugotovitev in vključuje namen celotnega dela.</s><s>Hipoteze vključujejo določen skup indikatorjev in skozi tisti sklop se izvede raziskava, nato se upošteva testiranje ankete določenega niza in določene hipoteze ter se preveri njena točnost, tj. kolikšni meri se postavljeno hipotezo potrdi.</s><s>Uporabljena literatura iz prejšnjih raziskav nam je pomagala priti do zahtevanih rezultatov.</s><s>Na podlagi tega smo zasnovali tri sklope indikatorja, ki vključujejo predvsem 32 spremenljivk oziroma sklop trditev celotnega raziskovalnega dela, kot so čustveno delo, analiza zadovoljstva zaposlenih v posameznem podjetju ter odnosi s sodelavci in nadrejenimi.</s><s>Tabele so razdeljene na tri sklope in vključujejo izbrane izjave.</s><s>V hotelih USK-a je bilo anketiranih skupno 100 anketirancev različnih starosti in populacij.</s><s>To je obsežen pojem, ki smo ga na podlagi hipotez poskušali raziskati na čim preprostejši način.</s><s>Vprašalnik ima tri različne sklope in z njihovo pomočjo smo anketirali delavce v skupno 15 hotelih, ki se nahajajo v Unsko-sanskem kantonu:  Sklop indikatorjev emocionalnega dela;  Sklop indikatorjev analize zadovoljstva;  Sklop indikatorjev odnosa med sodelavci in nadrejenimi.</s><s>Na podlagi opravljenih sklopov smo ugotovili, da je čustveno delo uspešno pri zaposlenimi v hotelih, zaposleni ima dobre medosebne odnose, med njimi je dobra komunikacija.</s><s>Pomagajo si tudi v določenih dilemah, ki se pojavijo v delovnem okolju.</s><s>Zaposleni v delovnem okolju poskušajo svoja čustva in čustveno stanje obdržati na ravni, ki se od njih zahteva na delovnem mestu.</s><s>Z analizo rezultatov anketnih raziskav je bilo ugotovljeno tudi, da so zaposleni s čustvenim delom zadovoljni in da imajo dobre odnose s svojim nadrejenimi.</s><s>Analiza in interpretacija celotnih rezultatov raziskave sta bili statistično pomembni, pridobljeni rezultati so v skladu z našimi pričakovanji.</s><s>Ključne besede: Čustveno delo, čustva, zaposleni, hotel, sodelavci in nadrejeni SADRŽAJ</s>\n<s>Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog</s>\n<s>Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog .......</s><s>23 PROVJERA HIPOTEZA</s>\n<s>Ovaj diplomski rad obuhvata širok pojam emocija i emocionalng rada između zaposlenih u radnom okruženju.</s><s>Uzeli smo za primjer sve hotele USK-a i unutar toga smo proveli anketno istraživanje za sve zaposlene radnike u hotelu.</s><s>Diplomski rad obuhvata pojam emocija na poslu, emocionalni rad, zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih, zadovoljstvo s odnosima s vođom hotela, odnosi između suradnika i gosta, zadovoljstvo gostiju i sl.</s><s>Glavna tema jeste pristup radnika prema gostima, te međusobni odnosi između suradnika i odnosi između radnika i vođe.</s><s>Anketno istraživanje de se temeljiti na par fraza i prilikom datih fraza de biti ispitani svi radnici u odabranim hotelima Unsko-sanskog kantonu.</s><s>Iz toga demo dodi do zaključaka da li su gosti zadovoljni s datim uslugama hotela i s hotelskim osobljem.</s><s>Veoma bitnu ulogu ima zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu, isto tako i odnosi s vođom koji upravlja hotelom i koji ima veliku odgovornost za sve radnike.</s><s>Prilikom obavljanja posla svakodnevno se dešavaju razne dileme i nesuglasice koje riješava vođa hotela.</s><s>Treba obratiti pažnju da se odnosi poravnaju i poprave kako ne bi došlo do nugodnosti između zaposlenih ili zaposlenika i vođe.</s><s>Čovjek svakodnevno prolazi kroz razne osjedaje kao što su ljutnja, sreda, tuga, smetnje i razne emocije koje demo navesti u nastavku diplomskog rada.</s><s>1.1 Opis problema</s>\n<s>Hochschild (1979) je bila prva autorica koja je istraživala emocionalni rad.</s><s>Prema Hochschildi pojam emocija je jedna od jedinstvenih kvaliteta koja nas čini ljudima.</s><s>Emocija se koristi za stvaranje, nadzor i očuvanje društvenih veza.</s><s>Emocija je također važan element u sukobu, društvenim pokretima i društvenim promjenama.</s><s>Hochschild zanima kako nadgledamo emocije kao dio našeg upravljanja dojmovima.</s><s>Slijedila je Goffmana (Hochschild, 1979, str. 552), koji je objasnio kako manipuliramo našom odjedom, kosom, priborom, postavkama itd. kako bismo prikazali određenu vrstu svoje ličnosti kad naiđemo na druge ljude.</s><s>Hochschild ide u ovoj analizi korak dalje i tvrdi da su emocionalni znakovi možda među najvažnijim u ljudskoj interakciji (Hochschild, Rad u hotelu kao segmentu turizma je veoma težak i zahtjevan.</s><s>Zbog toga bi bududi zaposlenici ili ved zaposleni trebali biti spremni na rad i kontrolisanje svojih emocija, kojih je mnogo, onako kako to kodeks ponašanja zahtijeva u cilju jačanja karaktera hotela.</s><s>To je zahtjevan proces na koji bi se zaposleni trebali fokusirati prilikom obavljanja rada i postizanja zadovoljstva gostiju.</s><s>Prema Jamesu (1989) emocionalni rad definiran je kao rad koji je uključen u suočavanje sa osjedajima drugih ljudi, čija je ključna komponenta regulacija emocija.</s><s>Ciljevi rada su prvo da se sugeriše da je izražavanje osjedaja centralni problem kapitala i pladenog rada, a drugo da se istaknu kontradikcije emocija na poslu (James, 1989).</s><s>Prema istraživanjima pojmova emocionalnog rada i emocija, James tvrdi da je »emocija« predmetna oblast koja je prikladna za uključivanje u akademsku diskusiju i da je izražavanje emocija regulisano oblikom rada.</s><s>U djelu »Emocija na poslu« James tvrdi da je emocionalni rad također roba.</s><s>Iako može ostati nevidljiv ili slabo pladen, emocionalni rad olakšava i reguliše izražavanje emocija u javnom domenu (James, 1989).</s><s>Paus (2018) definira emocionalni rad kao pojavu koja predstavlja izražavanje osjedaja zaposlenika koje organizacija želi tokom svojih međuljudskih interakcija na poslu.</s><s>Temelji ponašanja na radnom mjestu zasnivaju se na sljededim definicijama.</s><s>Neki od temeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna komunikacija, kao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika.</s><s>Na navedeno utječu emocije, odnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije.</s><s>Teško je odvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije na radnom mjestu i ne dopustiti prenošenje problema iz privatnog u poslovni svijet Prema Hochschildi (1979), postoje različiti načini s kojim radimo na ovakvom djelu emocija.</s><s>Jedna je metoda kognitivna: možemo pokušati promijeniti svoje ideje ili misli kako bismo promijenili način na koji se osjedamo prema nečemu.</s><s>Drugi pristup uključuje tijelo.</s><s>Tijelo možemo koristiti da bismo pokušali svoje emocije voditi u željenom smjeru.</s><s>Primjerice, duboko demo disati kako bismo smirili živce kad govorimo pred gomilom.</s><s>Tredi način upravljanja emocijom uključuje upotrebu ekspresivnih gesta.</s><s>Ponekad demo se nasmiješiti da bismo se osjedali sretno.</s><s>Ali najvažniji način na koji upravljamo svojim emocijama je kroz duboku glumu.</s><s>Hochschild nam ne daje popis pravila o osjedaju koji različite situacije mogu imati ili de ga proizvesti.</s><s>Umjesto toga, ona nam daje strategije pomodu kojih možemo prepoznati kada i kako postoji pravilo osjedaja.</s><s>Sljededa posljedica, jedna od posebno važnih za Hochschild, jeste ta da su žene češde komercijalno zaposlene za rad na emocijama.</s><s>Svi upravljamo emocijama, to je dio našeg upravljanja utiscima.</s><s>No, Hochschild (1979) tvrdi da kad emocije postanu roba, kad se osjedaji kupuju i prodaju na tržištu za emocionalni rad, posljedice su mnogo različite.</s><s>Postoji mnoštvo poslova koji zahtijevaju upotrebu i prezentiranje emocija kao dijela posla.</s><s>Možemo misliti na konobarice i konobare, činovnike u trgovinama prehrambenim proizvodima, lance brze hrane, robne kude sa popustima i profesionalce u ordinacijama liječnika i stomatologa.</s><s>Sve pozicije koje se bave javnošdu zahtijevaju upravljanje emocijama kao dio opisa posla.</s><s>Hochschild (1979) nam govori kako je način na koji se upravlja osjedajima malo drugačiji od ostalih samopouzdanja - uključuje duboko djelovanje i emocionalne reakcije.</s>\n<s>Samomotivacija kao sredstvo kod međusobnog odnosa zaposlenih u hotelu može biti osnova za uspješnu saradnju i pozitivan rezultat kod gostiju.</s><s>Prema Radošu (2015), biti motiviran ukazuje na prednost da se postignu unaprijed određeni ciljevi s inicijativom ažurnosti da se iskoriste nove mogudnosti.</s><s>Biti motiviran nalazi značaj i u promicanju samog sebe i zadovoljstvu odličnog standarda (Radoš, 2015, str. 20).</s><s>Kako bi se dobila pozitivna jasna slika u odnosa između radnika i upravitelja, bitno je izbjegavati kažnjavanje, a poticati međusobnu saradnju i pomaganje, te ponekad nagrađivanje.</s><s>Treba izrazito paziti na to kako bismo umjesto nezadovoljnog imali zadovoljnog gosta što može da znači dobra propaganda za sam hotel, te porast profita u narednom periodu.</s>\n<s>Upravo zato hotelski menadžer ima vrlo važnu ulogu u motivaciji svojih kolega, ako su svima hotelska misija i ciljevi zajednički (Radoš, 2015, str. 21).</s><s>Kao motivirani radnici, bitno je da se razvije i empatija među zaposlenima kako bi bili u stanju međusobno pomagati.</s><s>Prepoznati emocije radnog kolege znači povezivanje i ugodan rad s njim, te na kraju korist od toga svega je i za gosta, koji de osjetiti ugodnu atmosferu među zaposlenima i samim time osjedat de se dobrodošao u hotelu.</s><s>Sve aktivnosti hotela podređene su gostima.</s><s>Međutim vrlo malo pažnje se posveduje faktorima koji utječu na kvalitetu poslova unutar hotela.</s><s>Kvaliteta poslova u hotelima je rezultat odnosa menadžmenta koji donosi odluke, načina poslovanja menadžmenta, standarda materijalne i tehničke opreme, ekonomskih uvjeta, organizacije rada, procesa pružanja usluga, sistema motivacije i interesa zaposlenika, pogodnosti osoba na određenim radnim mjestima, arhitekture interijera i eksterijera hotela (Vetrakova i Kada govorimo o funkciji koju šef ima nad kontrolisanjem zaposlenih, Petričevid (2018, str. 21) navodi da što šef može učiniti pozitivno i očekivati pozitivne ishode od zaposlenika a samim time i emocionalnu stabilnost među zaposlenima, jest kad nastoji uz dobro odrađen posao nagraditi zaposlenike jer to dodatno doprinosi da se zaposleni povežu sa šefom i shvate da je lijep odnos s njim jako poželjan i utječe na uspješnije obavljen posao, što u konačnici primijeduju i gosti, jer se zbog njih nastoji svaki odnos u hotelu što bolje uspostaviti kako bi se zadaci na poslu dobro obavili (Petričevid, 2018, U diplomskom radu du se baviti temom istraživanja koja se odnosi na emocionalni rad između zasposlenih u hotelima.</s><s>U uvodnom dijelu navode se definicije emocija i emocionalnog rada, zatim kakvo je emocionalno stanje zaposlenika, kako upravljati osjedajima, te dolasci do raznih emocionalnih reakcija.</s><s>Također, samomotivacija dolazi kao sredstvo kod međusobnih odnosa zaposlenih čime doprinosimo znatno boljem emocionalnom radu na poslu.</s><s>Spoznajom svih tih pojmova, poznato je da se prilikom emocionalnog rada može dodi do lošeg odnosa između zaposlenih, pa tako i lošeg utjecaja na gosta.</s><s>Cilj istraživanja jeste identificirati kakvi su to odnosi između zaposlenih i kako su povezani u odnosima s gostima, zatim koji su razlozi lošeg emotivnog stanja između zaposelnih u hotelima.</s><s>Za analizu ovog rada du koristiti upitnik za anketiranje zaposlenih u hotelima, kako bih dobila podatke u svrhu boljeg razumijevanja emotivnog stanja između zaposlenih.</s><s>S tim bismo dobili uvid u to, kako i na koji način riješiti problem lošeg emotivnog stanja između zaposlenih u hotelima.</s><s>Ovo su pojmovi koji se baziraju na problem mog diplomskog rada kojeg treba istražiti.</s><s>1.2 Svrha i ciljevi diplomskog rada</s>\n<s>Svrha ovog diplomskog rada je identifikacija zadataka koje donosi poslovanje za što bolje upravljanje s emocionalnim radom svojih zaposlenih.</s><s>Što znači da je svrha ovog rada riješiti problematiku koju stvara emocionalni rad u cilju unapređenja funkcionalnosti hotela i bolji emocionalni odnos između zaposlenih.</s><s>Ciljevi koje bih trebala postidi u ovom radu su:  Dobiti konkretne informacije o tome da li zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s>\n<s> Saznati da li zadovoljstvo s odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.  Saznati da li između spolova ima razlike u samoocjeni emocionalnog rada.  Saznati da li doba starosti utječe ili ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s>\n<s>Hipoteze koje du upotrijebiti za istraživanje u ovom diplomskom radu su sljedede: H1: Zadovoljstvo odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samo-ocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>H2: Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>H3: Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog.</s><s>H4: Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>H5: Samoocjena emocionalneg rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s radom.</s><s>1.4 Pretpostavke i ograničenja diplomskog rada Pretpostavke u diplomskom radu su sljedede:  Pretpostavljamo da je emocionalni rad jedan između bitnih faktora u uslužnim djelatnostima, tj. hotelima Unsko-sanskog kantona i da se u prethodnim godinama treba povedati i razvijati.</s><s>Vjerujemo da de se također u bududnosti postidi visok stepen emotivnog stanja izme��u zaposlenih, tako da gosti koji dolaze u hotele, osjete ugodnost i zadovoljstvo, što nas navodi na zaključak o korisnosti našeg istraživanja.</s>\n<s> Pretpostavljamo da de izabrani uslužni objekti, tj. hoteli dozvoliti da provedemo anketiranje njihovog emocionalnog stanja između zaposlenih.  Prepostavljamo da de se naši anketni upitnici, koji se odnose na emocije zaposlenih u hotelima, te međusobnim odnosima između zaposlenih, da de dovoljan broj osoblja odgovoriti (najmanje 100), te demo stoga kvantitativnom analizom odgovora dobiti kvalitativne i reprezentativne rezultate.  Pretpostavljamo da de ispitanici iskreno odgovoriti na naš upitnik.</s><s>Tek tada de naša saznanja biti istinita.</s>\n<s> Pomodu dobivenih odgovora mogli bismo predložiti poboljšanja emotivnog stanja koja bi imala pozitivan utjecaj na bolje i efikasnije ponašanje bududih zaposlenika.</s>\n<s>Ograničenja u diplomskom radu su sljededa:  Rezultati de biti prikupljeni isključivo od ispitanika, koji de tijekom ankete biti prisutni online stranici, na kojoj de anketa biti postavljena a koja se odnosi na emocionalni rad Unsko-sanskih hotela, koji mogu utjecati na reprezentativnost podataka.</s><s>Međutim, mišljenja su da pravilno postavljenim istraživačkim okvirima i kvalitetnom izvedbom analize, uz odgovarajudu interpretaciju, možemo dobiti dovoljno relevantne informacije koje se mogu koristiti na različite načine.</s>\n<s> Nedovoljan broj ispitanika može biti razlog nerelevantnih rezultata za donošenje odluka koje bi se odnosile na sve, odnosno da bi se ti rezultati globalizirali.</s>\n<s> Uprkos COVID-u 19 i trenutnom stanju s pandemijom, očekujemo odaziv dovoljno velikog broja hotela u ispunjavanju ankete koji de utjecati na kvalitativnu izradu rada.</s>\n<s>Emocionalni rad, međusobni odnos između zaposlenih i odnos između šefa i zaposlenih su istraženi u stručnoj literaturi, pa je opdepoznato da se prilikom pozitivnog odnosa i rada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenta ili gosta u radnom objektu, u ovom slučaju hotelu.</s><s>Svojim istraživanjem želimo testirati hipotezu, koja se bazira na zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih, te odnosima s vođom na radnom mjestu.</s><s>Za ovaj diplomski rad smo iskoristili bitne hipoteze koje demo povezati s anketom.</s><s>Poslademo online anketu na nekoliko hotela na području Unsko-sanskog kantona u BiH.</s><s>Odabrano je ukupno 15 hotela koje demo koristiti u ovom diplomskom radu.</s><s>Svaki hotel obuhvata otprilike od 10–15 zaposlenika na radnom mjestu.</s><s>Hoteli su smješteni u različitim gradovima koje obuhvata Unsko-sanski kanton, kao što su Bihad, Velika Kladuša, Bužim i slično.</s><s>Ovu anketu demo napraviti na osnovu prethodnih anketnih istraživanja i tako demo dodi do željenih rezultata naše ankete.</s><s>Anketa de se sastojati od nekoliko pitanja vezanih za emocionalni rad (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 69), međusobnom odnosu između radnika (Bakan i Bu ukbese, 2013, str. 19), odnosu među šefom i zaposlenicima (Rad i armohammadian, 2006, str. 14), pa i zadovoljstvu gostiju takvim odnosom emocionalnog rada između zaposlenika (Laškarin Ažid, 2017, str. 110).</s><s>Nadamo se i očekujemo pozitivne odgovore od upravitelja kako bismo kvalitetno mogli pristupiti obradi ovog rada.</s><s>U prvom dijelu demo se bazirati na stručnu literaturu iz članka »Upravljanje emocijama u uslužnim djelatnostima« (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 63), baziranu na emocionalni rad.</s><s>S obzirom na trenutno stanje s pandemijom, pristup bibliotekama je nemogud, te se oslanjamo na dostupnu literaturu s interneta.</s><s>Prikupljamo literaturu i koristimo članke i dostupne knjige koje govore uopšteno o emocionalnom radu zaposlenih u hotelu te odnosu između šefa i zaposlenih, kako se njihov odnos odražava na uslugu gostiju i slično.</s><s>U teoretskom dijelu koristili smo domade i strane studije, knjige, godišnja izvješda i članke, kao i druge javne izvore informacija na orld ide ebu.</s><s>Pošto nemamo mogudnost pristupiti objektima zbog trenutnog stanja COVID-a 19, istraživanje demo obaviti preko online ankete, kao što je to urađeno u članku koji su se bazirali na anketu od 111 ispitanika (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 59).</s><s>Pitanja de biti konkretna kako bismo dobili što bolje odgovore.</s><s>Na osnovu predviđene ankete za slanje objektima ustanovit demo parametre o temi koju obrađujemo.</s><s>Koliko je emocionalni rad stabilan kod njih, koliko mu se posveduje pažnje i slično.</s><s>U drugom dijelu demo iskoristiti analizu istraživanja koja de se baziraju na međusobnom odnosu između radnika.</s><s>Kako to Bakan i Bu ukbese (2013) navode, oni se koriste kvantitativnom studijom u kojoj su podaci prikupljeni korištenjem metode upitnika.</s><s>Njihov cilj je istražiti odnos između razine zaposlenika i zadovoljstva poslom.</s><s>Jedinice analize obuhvadaju pojedinci koji su odgovorili na upitnik, a studij im je presjeka prosjeka (Bakan i Buyukbese, 2013, str. 19).</s><s>Nadalje demo ispitati odnos između šefa i zaposlenika (Rad i armohammadian, 2006, str. 14) i također, zadovoljstvo gostiju tim odnosom rada između zaposlenih (Laškarin Ažid, 2017, str. 110).</s><s>Prilikom ove metode istraživanja modi demo dodi do ključnih rezultata koji su bitni za naš diplomski rad.</s>\n<s>U tredem dijelu demo uz pomod obrađenog upitnika dobiti odgovore pojedinaca, koje demo potom upotrijebiti za analizu podataka.</s><s>Kvantitativnom analizom dobivenih podataka odgovorit demo na naše istraživačko pitanje, koje smo postavili i dobivene podatke iskoristili za potvrdu postavljenih hipoteza.</s><s>Anketni upitnik je predviđen da se radi lično u objektu, ali zbog trenutne situacije s pandemijom korona virusa te zbog toga što hoteli nisu u funkciji u ovom periodu, lični pristup se odgađa, pa smo odlučni da anketu treba odraditi online putem.</s><s>Anketirati demo zaposlene radnike u hotelima Unsko-sanskim hotelima kako bismo dobili određene odgovore.</s><s>Pitanja de biti kratka i konkretna.</s>\n<s>2 EMOCIONALNI RAD I EMOCIONALNA INTELIGENCIJA Prije ili kasnije u svakom se poslu pojave situacije u kojima se moramo suočiti s nezadovoljnim klijentima, a tada emocionalni rad može predstavljati naročit izazov.</s><s>To je tako jer se nastoje sakriti prave emocije uz kontinuirano »smješkanje«, a sve kako bismo ublažili negativne posljedice po naše poslovanje i uspješno riješili pritužbe kritički nastrojenih klijenata (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016, str. 59).</s><s>Velika učestalost emocionalnog rada u turizmu, ovisnost zadovoljstva gostiju o emocionalnom radu zaposlenih, snažni efekti na iskustvo stresa na radnom mjestu, a time i fluktuacija radne snage - sve to nam daje odgovor na što se treba usmjeriti u istraživanju pojma emocionalni rad.</s>\n<s>Hochschild (1979) je bila početnica tj. prva autorica koja je istraživala i definisala emocionalni rad.</s><s>Prema Hochschildi pojam emocija je jedna od jedinstvenih kvaliteta koja nas čini ljudima.</s><s>Njezina definicija emocionalnog rada je: Emocionalni rad je pokazivanje određenih emocija da bi se zadovoljile potrebe nekog posla.</s><s>Emocija se koristi za stvaranje, nadzor i očuvanje društvenih veza.</s><s>Emocija je također važan element u sukobu, društvenim pokretima i društvenim promjenama.</s><s>Hochschild zanima kako nadgledamo emocije kao dio našeg upravljanja dojmovima.</s><s>Hochschild (1979) tvrdi da se ljudi u mnogim situacijama moraju upuštati u emocionalni rad ili emocionalni menadžment, koji osim emocionalne kontrole uključuje i mijenjanje tipa emocija koje pojedinac osjeda.</s>\n<s>Mihaljevid, Rafajac i Poljac (2016) definiraju emocije kao važan dio privatnog i poslovnog života svakog zaposlenika.</s><s>Zaposlenici u uslužnim djelatnostima, na poslovima prodaju proizvode i ponude usluga, te moraju nadzirati i kontrolirati vlastite emocije (Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016).</s><s>Prema Jamesu (1989) emocionalni rad definiran je kao rad koji je uključen u suočavanje sa osjedajima drugih ljudi, čija je ključna komponenta regulacija emocija.</s><s>Ciljevi rada su prvo da se sugeriše da je izražavanje osjedaja centralni problem kapitala i pladenog rada, a drugo da se istaknu kontradikcije emocija na poslu (James, 1989).</s><s>Prema istraživanju pojmova emocionalnog rada i emocija, James tvrdi da je »emocija« predmetna oblast koja je prikladna za uključivanje u akademsku diskusiju i da je izražavanje emocija regulisano oblikom rada.</s><s>U djelu »Emocija na poslu« James tvrdi da je emocionalni rad također roba.</s><s>Iako može ostati nevidljiv ili slabo pladen, emocionalni rad olakšava i reguliše izražavanje emocija u javnom domenu (James, 1989).</s><s>Paus (2018) definira emocionalni rad kao pojavu koja predstavlja izražavanje osjedaja zaposlenika koje organizacija želi tijekom svojih međuljudskih interakcija na poslu.</s><s>Temelji ponašanja na radnom mjestu zasniva se na sljededim definicijama.</s><s>Neki od temeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna komunikacija, kao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika.</s><s>Na navedeno utječu emocije, odnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije.</s><s>Teško je odvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije na radnom mjestu i ne dopustiti prenošenje problema iz privatnog života u poslovni svijet Rad u maloprodajnoj trgovini, restoranu ili kafidu, odnosno u ugostiteljstvu zahtijeva od zaposlenika trošenje fizičke i umne snage.</s><s>Gotovo svaki posao, točnije radno mjesto zahtijeva ulaganje kognitivnih sposobnosti u svoj posao.</s><s>Od zaposlenika se traži emocionalni rad (»rad prema osjedajima«).</s><s>Pojam emocionalnog rada potekao je iz studija o uslužnim poslovima.</s><s>Emocionalni rad predstavlja izražavanje osjedaja zaposlenika koje organizacija želi tijekom svojih međuljudskih interakcija na poslu U ugostiteljstvu zaposlenici obavljaju dvije vrste emocionalnog rada; neki zaposlenici mogu odabrati vanjske zaslone u skladu s pravilima prikaza, ali sakriti ili prikriti osjedaje.</s><s>Suprotno tome, drugi mogu pokušati izmijeniti unutarnje osjedaje u vezi s pravilima prikazivanja ili u situacijama kontakta s kupcima (Hochschild, 1983).</s><s>Emocionalni rad, prema prethodnim istraživanjima (Hochschild, 1979; Hochschild 1983; James, 1989; Mihaljevid, Rafajac i Poljac, 2016; Paus, 2018), ovisi o emocionalnoj inteligenciji pojedinca.</s><s>Kada smo naveli određene definicije vezane za emocionalni rad, nastavljamo s teorijom vezanom za emocionalnu inteligenciju.</s><s>Emocionalni rad ima veliku povezanost s emocionalnom inteligencijom, odnosi se na sposobnost zaposlenih u postizanju da njihove emocije funkcioniraju umjesto njih, koristedi ih na načine koji daju željene rezultate.</s><s>U osnovi, koriste svoje emocije da bi olakšali svoj pristup.</s><s>Mnoga istraživanja ukazuje da je ova sposobnost možda najvažniji faktor u određivanju našeg uspjeha na poslu.</s>\n<s>Emocionalna inteligencija (EI) je pojam koji su devedesetih godina prošlog stoljeda u psihologiju unijeli Salovey i Mayer (1990), postavkama o postojanju sposobnosti procesiranja emocionalnih informacija, kao konstrukta relativno nezavisnog od tradicionalnih kognitivnih sposobnosti i crta ličnosti.</s><s>Emocionalna inteligencija (EI) je sposobnost osobe da prepozna i upravlja emocionalnim znakovima i informacijama.</s><s>Ljudi koji mogu prepoznati vlastite osjedaje i koji mogu dobro pročitati tuđe osjedaje mogu biti učinkovitiji na svojim poslovima.</s><s>Na osnovu definicija autorice Hochschild (1979), gdje tvrdi da je emocionalni rad pokazivanje određenih emocija da bi se zadovoljile potrebe posla, vidimo da postoji međusobni utjecaj između dvije ili više osoba s emocionalnom inteligencijom koju navode u sljededoj rečenici autori Salove i Ma er (1990).</s><s>Kako to Salove i Ma er (1990) definišu kao sposobnost osobe koja prepoznaje i upravlja emocionalnim znakovima i informacijama, onda možemo zaključiti da je radnik emocionalno stabilan kod obavljanja svog posla.</s><s>Dakle, kada bismo povezali ta dva koncepta - autorice Hochschild (1979) i autora Salove i Ma er (1990), došlo bi do njihove interakcije i upotpunili bismo argumentaciju za rješavanja tog problema - emocionalna inteligencija sa emocionalnim radom.</s>\n<s>Emocionalna inteligencija se pokušala povezati s brojnim aspektima ljudskog života i razvoja, a smatra se da su njeni temelji ukorijenjeni u najranijem djetinjstvu kada dijete počinje stvarati specifične veze sa skrbnicima i okolinom u kojoj odrasta, te uči sebi svojstvene načine interakcije s okolinom.</s><s>Prema tome, odnos djeteta i skrbnika bi trebao biti jedna od prvih stavki koji utječe na razvoj emocionalne inteligencije, odnosno načina na koji de dijete od najranije dobi i u bududnosti koristiti vještine za prepoznavanje, regulaciju i korištenje emocija u svakodnevnom životu (Žigmundid, Činjenica je da postoje stotine emocija, kao i njihovih mješavina, varijacija, mutacija i nijansi.</s><s>Potrebno ih je prepoznati i biti ih svjestan kako bi se mogle na ispravan način tumačiti i kako bismo mogli s njima ispravno upravljati.</s><s>Osjedaji se pojavljuju kao posljedica nekog događaja, neke osobe ili situacije.</s><s>Ukoliko kod osobe postoji svjesnost tih emocija, postoji prednost u odnosu na osobe koje nisu toga svjesne (Paus, 2018, Goleman (1995, str. 301) na osnovu svojih knjiga je uključio pet osnovnih emocionalnih i društvenih kompetencija.</s><s>Riječ je o samosvjesnosti, odnosno znati što osjedamo u datom trenutku i prema tim preferencijama upravljati vlastitim odlukama, realno procjenjivati vlastite sposobnosti i imati dobro utemeljen osjedaj samopouzdanja.</s><s>Drugi element je samokontrola, kako se nositi sa emocijama tako da one olakšavaju posao umjesto da ga ometaju.</s><s>Pod pojmom samokontrole bitna je čovjekova savjest i potrebno je odgađati zadovoljstvo kako bi se ostvarilo cilj.</s><s>Zatim slijedi samomotivacija, odnosno kako se služiti svojim najdubljim preferencijama kako bi se potaknuli i usmjeravali prema ciljevima, te kako bi se preuzela inicijativa i težnja prema poboljšavanju, te ustrajnost u suočavanju s neuspjesima i razočaranjima.</s><s>Također je vrlo značajna i empatija koja predstavlja sposobnost prepoznavanja i osjedanja što ljudi osjedaju, biti kadar zauzeti njihovo gledište te njegovati osobne odnose i usklađenost s vrlo raznolikim ljudima.</s><s>I zadnji element, ali ne i manje važan, jesu društvene vještine gdje se misli na to kako se dobro nositi sa emocijama u odnosima i tačno očitavati društvene situacije i mreže, stupati u interakcije, te se služiti tim vještinama kako bismo uvjeravali i predvodili, pregovarali i razrješavali sukobe te postigli suradnju i Postoji više procjena emocionalne inteligencije, ali otkrida su da je jedini način da učinkovito razvijamo vještine emocionalne inteligencije, uključujudi samosvijest i samoupravljanje, svakodnevno vježbati u kontekstu naših radnih okruženja (Sherwin, Neki od temeljnih ponašanja na radnom mjestu su zasigurno pravilna poslovna komunikacija, kao i samosvjesnost i samokontrola zaposlenika.</s><s>Na navedeno utječu emocije, odnosno emocionalno stanje zaposlenika kao i svih članova organizacije.</s><s>Teško je odvojiti privatni od poslovnog svijeta, stoga je vrlo važno kontrolirati emocije na radnom mjestu i ne dopustiti da problemi iz privatnog života budu smetnja u poslovnom svijetu (Paus, 2018, str. 10).</s><s>Grande tvrdi da zaposlenici koji potiskuju svoje istinske emocije ili ih lažiraju da slijede pravila prikaza, izloženi su u neskladu između unutarnjih osjedaja i vanjskih izraza (Grandey, 2000).</s><s>Ova emocionalna odstupanja dovode do emocionalne nelagode i stresa na poslu što zauzvrat uzrokuje izgaranje i nezadovoljstvo poslom (Zapf, 2002).</s><s>Upozorenja koja definira Hochschild (1979; 1983) o potencijalno negativnim posljedicama emocionalnog rada čine pozadinu na kojoj su provedena gotovo sva kasnija istraživanja o ovom pitanju.</s><s>Za Hochschild (1979; 1983), ove negativne posljedice proizlaze iz gubitka kontrole nad osjedajima koji se događa kada poslodavci počnu regulirati osjedaje koje radnici pokazuju.</s><s>Ovo pretvara obično strogo privatno djelovanje - kojim se gotovo nesvjesno bavi - u javno djelo koje se izvodi u skladu sa smjernicama drugih i radi dobiti poslodavaca.</s><s>Hochschild (1983) ovaj gubitak kontrole nad nečijim emocijama i emocionalnim pokazivanjima uspoređuje s otuđenjem i gubitkom kontrole nad drugim aspektima rada gdje također može dodi i do sukoba među zaposlenicima.</s><s>Za Hochschild, upravljanje emocijama samo po sebi nije problematično.</s><s>Negativne posljedice emocionalnog rada proizlaze prije svega iz činjenice da poslodavci, a ne sami radnici, diktiraju uvjete emocionalnog pokazivanja.</s><s>Kada na radnom mjestu dođe do sukoba među kolegama, to izaziva pokazivanje osjedaja.</s><s>Uspješnost nekog menadžera u rješavanju sukoba se uveliko može pripisati njegovoj sposobnosti da identificira emocionalne sadržaje u sukobu i da potakne strane u sukobu da razriješe svoje osjedaje.</s><s>Menadžer koji zanemaruje emocionalne sadržaje u sukobima i fokusira se samo na racionalna i na rad usmjerena pitanja, vjerojatno nede riješiti te sukobe.</s><s>Pokazivanje negativnih osjedaja poput ljutnje može biti djelotvorno, no čini se da loši osjedaji u vezi s vlastitom performansom mogu nanijeti štetu bududim pregovorima.</s><s>Pregovarači koji ne uspiju u svojim zamislima, dožive negativne osjedaje, te stvaraju negativne percepcije o svojim oponentima.</s><s>To uzrokuje da su takvi pregovarači manje spremni dijeliti informacije ili ponašati se suradnički u bududim pregovorima.</s><s>Dakle, raspoloženja i osjedaji mogu biti korisni na poslu, odnosno u pregovorima, izuzev lažne predstave u smislu hinjenja ljutnje.</s><s>Zaključno, osjedaji mogu i otežati performansu pregovarača (Paus, 2018, str. 15).</s><s>S druge strane, kada se zaposlenici trude osjetiti potrebne emocije, osjedaju emocionalnu povezanost između istinskih osjedaja i emocionalnog prikaza, povedavajudi svoje osobno postignude i zadovoljstvo poslom (Adelmann, 1995).</s><s>Goleman objašnjava sposobnost pojedinca da prepozna svoje osjedaje i osjedaje drugih te da dobro motivira i upravlja vlastitim emocijama u odnosu s drugima; tj. emocionalna inteligencija (EI) je kritična za obavljanje emocionalnog rada (Goleman, 2000).</s><s>Istraživanje je pokazalo da EI može utjecati na to kako ljudi kontroliraju svoje osjedaje i podnose frustracije.</s><s>Emocionalno inteligentni ljudi su osjetljivi i empatični prema osjedajima drugih (Cheung i Tang, 2009 ).</s><s>Pozitivni atributi EI mogu promijeniti emocionalno radno ponašanje zaposlenika, a time i doprinijeti smanjenju izgaranja i povedanju zadovoljstva poslom.</s><s>Empirijsko istraživanje posvedeno je integriranom prikazu, ispitivanju antecedenta emocionalnog rada koji mogu dodatno utjecati na rezultate emocionalnog rada (Giardini i Frese, 2006; Austin et al., 2008; Allen et al., 3 EMOCIONALNI RAD I ULOGA ORGANIZACIJE</s>\n<s>U ugostiteljskoj industriji, gdje se interakcije između pružatelja usluga i kupaca neprestano odvijaju licem u lice, zaposlenici su posebno ranjivi na zahtjeve emocionalnog rada (Pizam, 2004).</s><s>Međutim, iako su trenutni menadžeri ljudskih resursa u hotelima svjesni koncepta emocionalnog rada, mnoge hotelske organizacije učinkovito provode strategije za kontrolu emocionalnog rada i sprečavanje izgaranja (Johanson i Woods, 2008).</s><s>Dakle, dublje i jasnije razumijevanje procesa emocionalnog rada i njegovih pozitivnih ili negativnih posljedica za zaposlenike presudno je u pokušaju stvaranja strategije za kontrolu emocionalnog rada i njegovih ishoda (Johnson i Spector, 2007).</s>\n<s>S obzirom na složene izazove s kojima se organizacije suočavaju i važnost emocionalne inteligencije za učinkovito vodstvo u suočavanju s tim izazovima (Batool, 2013; Ghosh, Shuck i Petrosko, 2012; Trejo, 2016), obrazovanje menadžmenta pomaže studentima u razvijanju kompetencija za emocionalnu inteligenciju (Boyatzis i Saatcioglu, 2008).</s><s>Takve sposobnosti uključuju emocionalnu samokontrolu, upravljanje konfliktima, timski rad, kulturnu svijest i inspirativno vodstvo među ostalim kvalitetama (Bo atzis i Saatcioglu, 2008).</s><s>Kako bi se zadovoljili izazovi složenog, brzo mijenjajudeg radnog mjesta i društva, potrebne su etičke odluke, učinkoviti timski rad i nove perspektive (Bazerman, 2014; Siegel, 2010; Senge et al., 2004).</s><s>Za vođe je potrebno ne samo da budu svjesni vlastitih i tuđih osjedaja, ved i da budu samomotivirani i da posjeduju samokontrolu.</s><s>To su aspekti emocionalne inteligencije (Mayer i Salovey, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999).</s>\n<s>Veoma važan faktor u uspješnom hotelskom poslovanju zauzima zajednički rad i dobra organizacija rada u hotelu.</s><s>Kada se spominje organizacija rada, uzimaju se u obzir službe koje su zadužene za obavljanje zadataka kako ne bi došlo do remedenja reda i mira u usluzi gostiju.</s><s>Pritom je neophodno spomenuti službe koje su raspodijeljenje po poslovima, od kojih su: recepcijska služba, tehnička služba, služba ishrane, komercijalna služba, služba na spratovima, finansijsko - računovodstvena služba, a ponekad i marketing služba hotela.</s><s>Sve ove službe rade u odnosu na kapacitet hotela, popularnost i posjedenost (Galičid, 2017).</s><s>Ono na šta je još potrebno skrenuti pažnju, a koje utječe na pozitivan osjedaj u hotelu jest hotelsko domadinstvo pa se u nastavku navodi njegov značaj.</s><s>Kako to ističe Galičid, hotelsko domadinstvo, kao drugi važan odjel u okviru smještajnoga odjela (uz prijamni odjel), po svojoj ulozi i značaju zauzima vrlo važno mjesto u poslovanju hotela.</s><s>Uz odgovornu osobu u odjelu održavanja (tehnička služba) hotela, domadica vodi brigu o izgledu hotela, o potrebi uljepšavanja, pravovremenih intervencija za otklanjanje tehničkih neispravnosti i dr. (Galičid, 2017, str. 254).</s><s>Preko ovog vidimo da je ovaj dio u hotelu kod nekih zapostavljen, ali jako bitnu ulogu vodi u organizaciji usluge gostiju.</s><s>Osoba u ovom dijelu poslovanja koja vodi računa o pravilnosti odnosa kako među radnicima tako i radnika prema gostima.</s><s>U ovom slučaju uspostavit de se pozitivan učinak među zaposlenima tako što de biti motivirani i empatični jedni prema drugima a također i povedati uspješnost tog hotela u kojem djeluju.</s><s>Potrebno je u radu obratiti pažnju i na kvalitet poslova, da je klima u hotelu povoljna za razvoj pozitivnih osjedaja, potrebno je utvrditi kvalitet opremljenosti hotela u svrhu zadovoljenja gostiju, izgleda i ponuda hotela koji de odrediti njegovu popularnost i posjedenost, da bi bio što privlačniji oku gosta, a također i odnos zaposlenih.</s><s>Održavanjem ovakvih uslova za zaposlene je to ljepše mjesto za rad i saradnju, a time de stvoriti topao ambijent u objektu gdje de gosti modi osjetiti gostoprimljivo i lijepo ozračje hotela u kojem su odlučili da borave određeni period (Vetrakova i Osbua, 1998, Kako to navode Rad i Yarmohammadian, organizacije su socijalni sistemi u kojima su ljudski resursi najvažniji faktori djelotvornosti i učinkovitosti, te da organizacijama trebaju učinkoviti menadžeri i zaposlenici za postizanje svojih ciljeva.</s><s>Organizacije dakle ne mogu uspjeti bez svojih kadrovskih zalaganja i napora (Rad i Yarmohammadian, 2006, str. 11), što daje informaciju koliko je važno da imamo specijalan obučen kadar za rad sa zaposlenima.</s><s>Menadžerima koji su glavni u hotelima su potrebne karakteristike lidera i iskustvo kako bi posao bio što uspješnije organiziran i vođen, te kako ne bi dolazilo do uzbune i nesuglasica u međusobnoj komunikaciji sa zaposlenima.</s><s>Može se još dodati da navode kako uspjeh organizacije u postizanju svojih ciljeva ovisi o menadžerima i njihovom stilu vođenja.</s><s>Korištenjem odgovarajudih stilova vođenja menadžeri mogu utjecati na zadovoljstvo, predanost i produktivnost zaposlenika. (Rad i Yarmohammadian, 2006, str. 12).</s><s>Zanimljivo je koliko funkcionalni menadžeri - lideri mogu motivisati i poticati svoje radne kolege za uspješno obavljanje zadataka, te ulaganje truda iz dana u dan da bi što više pridonijeli objektu u kojem su zaposleni.</s>\n<s>Prema Petričevidu (2018) važno je napomenuti da jednostavno određena svrha cjelovitoga motivacijskog sistema prema Adamovid Topolčid (2000, str. 101–105) jest podidi individualnu radnu uspješnost nagrađujudi poželjne oblike ponašanja koji ju određuju.</s><s>U tu svrhu on mora uključivati raznolike motivacijske strategije.</s><s>Za motiviranje zaposlenih vodstvo na raspolaganju ima različite strategije kojima nastoji zadovoljiti određene potrebe i interese zaposlenih, navodi Buble (2006).</s><s>Uspješno oblikovanje i primjena motivacijskog sistema vrlo je složen i zahtjevan zadatak koji objedinjuje niz različitih aktivnosti menagmenta ljudskih potencijala (Petričevid, 2018, Kako bi zaposleni što bolje prihvatili šefa u svojoj službi, bitno je da šef ima u početku kvalitetan pristup prema radnim kolegama i tako nede stvarati negativnu sliku među saradnicima a i prema gostima.</s><s>Tada de zaposleni biti u stanju iznijeti svoje najbolje karakteristike što se spominje u nastavku, te što uspješnije iznijeti radni dan u hotelu.</s><s>U usporedbi s ovim može se navesti odlomak iz rada Jakovida (2013) u kojem navodi da je u sklopu organizacijske strukture u internom odnosu propisano nekoliko osnovnih postavki kojih se djelatnici trebaju pridržavati, a odnose se na poštivanje hijerarhijske strukture, poticanje timskog rada, srdačnost, otvorenost duha, održavanje ravnoteže između konstruktivne kritike i pohvale te održavanje ugodne i ležerne radne atmosfere.</s><s>Odjel recepcije je specifična radna jedinica iz razloga što njeni djelatnici imaju raznolik opseg operacija koje moraju izvesti tijekom dana.</s><s>U provođenju istih djelatnici moraju znati da gosti prate sve njihove pokrete i putem njih ocjenjuju i sam hotel.</s><s>Upravo zbog toga od djelatnika recepcije se očekuje sljedede (Eiglier i Langeard,  ljubaznost,</s>\n<s>Šta se zapravo zahtijeva od zaposlenih?</s><s>Lijepo, kulturno i prijazno ponašanje.</s><s>No međutim, prema teoriji koju Jakovid (2013) definiše, ponašanje zaposlenika je od vrlo velikog značenja u uslužnim djelatnostima, kao što je hotelijerstvo.</s><s>Ako gost pred sobom ima netaktično i neljubazno osoblje, svi troškovi promidžbe i preuređivanja hotela uzaludni su.</s><s>Uspjeh poduzeda u svim, a posebice u uslužnoj djelatnosti osobito ovisi o stavu i motivaciji svojih zaposlenika te o menadžmentu ljudskih resursa (Jakovid, Kada smo saznali koja je uloga organizacije u hotelu i kako zapravo emocionalna inteligencija utječe na hotelsko osoblje, možemo dodi do zaključka da je vrlo važno kako motivirati zaposlenike kako bi učinkovitije i ispravnije odrađivali svoje zadade i ciljeve unutar organizacije.</s><s>Kako to navode Ma er i Salove (1997), za vođe i sve zaposlenike je potrebno ne samo da budu svjesni vlastitih i tuđih osjedaja, ved i da budu samomotivirani i da posjeduju samokontrolu.</s><s>Ova pojava predstavlja aspekte emocionalne inteligencije.</s><s>Pri motivaciji, hotelsko domadinstvo, tj. zaposleni, trebaju voditi računa o pravilnosti odnosa kako među radnicima tako i radnika prema gostima.</s><s>Kao što je ved navedeno u predhodnom dijelu, Galičid (2017), tvrdi da se u ovom slučaju treba uspostaviti pozitivan učinak među zaposlenima tako što de biti motivirani i empatični jedni prema drugima a također i povedati uspješnost tog hotela u kojem djeluju.</s><s>S druge strane, Petričevid (2018) nam objašnjava uspješno oblikovanje i primjenu cjelokupnog motivacijskog sistema motiviranja kao vrlo složen i zahtjevan zadatak koji objedinjuje niz različitih aktivnosti menagmenta ljudskih potencijala (Petričevid, 2018, str. 21).</s><s>Rad i Yarmohammadian (2006), uzimaju u obzir funkcionalne menadžere i lidere, kao vođe koji mogu motivisati i poticati svoje radne kolege za uspješno obavljanje zadataka, te ulaganje truda iz dana u dan da bi što više pridonijeli objektu u kojem su zaposleni.</s>\n<s>Za motivaciju je potreban ispravan pristup, i potrebno je upotrijebiti znanje iz emocionalne inteligencije kako bi se raspoznao put do tog pristupa.</s><s>Nerijetke su situacije gdje nastane sukob u organizaciji za što je također potrebno smiriti i obuzdati negativne osjedaje i pronadi ispravan način rješenja.</s><s>Osim toga, vrlo je važno koristiti osjedaje kako bi se postigla mod pregovaranja. (Paus, 2018, str. 14).</s><s>Sljedede poglavlje de se bazirati na utjecaj emocija na motivaciju zaposlenika.</s><s>Kada govorimo o utjecaju emocija na motivaciju zaposlenika, Paus (2018) tvrdi da ljudi nisu hladni i bezosjedajni strojevi.</s><s>Njihove percepcije i računice o radnim događajima puni su emocionalnih sadržaja, koji znatno utječu na njihovu razinu zalaganja i performanse.</s><s>Štoviše, pretpostavlja se da ljudi koji su visoko motivirani u svojim poslovima su emocionalno predaniji od onih koji nisu.</s><s>Zaposlenici se angažiraju na svojim poslovima zato što su fizički, kognitivno/emocionalno udubljeni u iskustvo djelovanja prema nekom određenom cilju.</s><s>Istraživanja ističu učinke raspoloženja i osjedaja na motivacije i sugeriraju da de organizacije koje potiču pozitivna raspoloženja zaposlenika vjerojatnije imati jače motiviranu radnu snagu.</s><s>Emocionalna inteligencija je sposobnost prepoznavanja i razumijevanja vlastitih i drugih osjedaja i načina na koji se ponašaju, a potom upotrijebiti to znanje kako bi motivirali druge (Paus, 2018, str. 3.1 Zadovoljstvo s radom</s>\n<s>Organizacije su socijalni sustavi u kojima su ljudski resursi najvažniji faktori uspješnosti i učinkovitosti.</s><s>Organizacijama su potrebni učinkoviti menadžeri i zaposlenici kako bi postigli svoje ciljeve.</s><s>Organizacije ne mogu uspjeti bez svojih kadrovskih napora i zalaganja.</s><s>Zadovoljstvo poslom je presudno za zadržavanje i privlačenje dobro kvalificiranog osoblja.</s><s>Ovo je posebno problem u medicinskim ustanovama poput bolnica u kojima je specijalističko usavršavanje i zadržavanje vrlo važno.</s><s>Zadovoljstvo radnim mjestom zaposlenika je stav koji ljudi imaju o svojim poslovima i organizacijama u kojima obavljaju te poslove.</s><s>Metodološki, možemo definirati zadovoljstvo poslom kao afektivnu reakciju zaposlenika na posao na temelju usporedbe stvarnih i željenih ishoda (Mosadeghrad, 2003).</s><s>Zadovoljstvo poslom opdenito je prepoznato kao višestruki konstrukt koji uključuje osjedaje zaposlenika o različitim unutarnjim i vanjskim elementima posla.</s><s>Obuhvada specifične aspekte zadovoljstva vezane uz pladu, naknade, napredovanje, radne uvjete, nadzor, organizacijsku praksu i odnose sa suradnicima (Misener et al., 1996).</s><s>Zabrinutost zbog zadovoljstva poslom radnika jednako je bitna u zdravstvenoj industriji kao i u ostalim poslovnim sektorima.</s><s>Slično tome, motivacija za istraživanje zadovoljstva poslom zdravstvenih radnika slična je interesu istraživanja o zadovoljstvu poslom u industrijskim okruženjima (McBride, 2002).</s><s>Na zadovoljstvo zaposlenika utječu brojni čimbenici, uključujudi: plade, beneficije za rad, dostignuda, autonomiju, prepoznavanje, komunikaciju, radne uvjete, važnost posla, suradnike, stupanj profesionalizma, organizacijsku klimu, međuljudske odnose, rad za uglednu agenciju, nadzornu podršku, pozitivna afektivnost, sigurnost posla, fleksibilnost na radnom mjestu, rad u timskom okruženju i genetski faktori.</s><s>Izvori niskog zadovoljstva povezani su s radom s nekvalificiranim ili neprimjereno obučenim osobljem, napornim zadacima poput dokumentacije, ponavljanjem dužnosti, napetostima unutar očekivanja uloga, nejasnodom</s>\n<s>osjedajem preopteredenosti, sve vedom potrebom da budu dostupni za prekovremeni rad, odnose sa suradnicima, osobne čimbenike i organizacijske čimbenike (Blegen, 1993; McNeese-Smith, 1999; Chu et al., 2003; DeLoach, 2003; Gigantesco et al., 2003; Ilies i Judge, 2003; Koustelios et al., 2003; Thyer, 2003; Navaie-Waliser et al, 2004).</s><s>Prijamni odjel je mjesto gdje se ostvaruje prvi kontakt gosta s hotelom kada stigne u hotel, to je informativni centar za vrijeme boravka gosta u hotelu i mjesto zadnjeg kontakta kada gost odlazi iz hotela.</s><s>Recepcija je »živčani sustav« odnosno »srce hotela« i »prava slika i ogledalo« svakog hotela gdje se odvija poslovanje koje karakterizira malo stalnih, a veliki broj promjenjivih događaja.</s><s>Za što kvalitetnije upravljanje poslovanjem prijamnog odjela u hotelu, a naročito recepcijskog poslovanja, odnosno odjela smještaja u najširem smislu, danas su razvijene posebne metode vođenja prihoda i rashoda nastalih aktivnošdu odjela smještaja (Cerovid, Galičid i Ivanovid, 2005).</s>\n<s>Ponašanje zaposlenika je od vrlo velikog značenja u uslužnim djelatnostima, kao što je hotelijerstvo.</s><s>Ako gost pred sobom ima netaktično i neljubazno osoblje, svi troškovi promidžbe i preuređivanja hotela uzaludni su.</s><s>Uspjeh poduzeda u svim, a posebice u uslužnoj djelatnosti osobito ovisi o stavu i motivaciji svojih zaposlenika, te o menadžmentu ljudskih resursa (Jakovid, 2013, str. 91).</s><s>3.2 Organizacijska struktura prijemnog odjela Organizacijska struktura svakog pojedinog odjela pa tako i prijemnog odjela mora slijediti postavljene ciljeve koji proizlaze iz strategije razvoja hotela.</s><s>Rad je posveden pregledu organizacije radnih mjesta prijemnog odjela te razrađuje i pobliže objašnjava organizacijsku strukturu kao i radna mjesta u prijemnom odjelu.</s><s>Veliki značaj za kvalitetu i učinkovitost poslovanja predstavljaju standardna pravila i procedure prijemnog odjela koja podliježu kontinuiranom upotpunjavanju »ukorak s vremenom«, odnosno u skladu sa zahtjevima turističkog tržišta.</s><s>Važnost korištenja mogudnosti racionalizacije radnih procesa prijemnog odjela pokazao se kao jedan od ključnih segmenata uspješnosti i ekonomskog rasta velikih hotelskih kuda (Jakovid, 2013, str.</s><s>Odjel recepcije pripada redu proizvodnih odjela hotela i čini zajedno s odjelom domadinstva funkcionalnu cjelinu u domeni smještaja te djeluje i kao produžena ruka odjela prodaje.</s><s>Organizacijska shema prijamnog odjela ovisi o kategoriji i kapacitetu hotela i o karakteru poslovanja (Cerovid, Galičid i Ivanovid, 2005).</s><s>Glavno recepcijsko mjesto je obično ona tačka u hotelu gdje gost stječe prve impresije o hotelu i njegovu osoblju.</s><s>U osnovne zadatke koje djelatnici obavljaju u odjelu recepcije spadaju (Jakovid, 2013, str. 91):  doček gostiju na glavnom ulazu u hotel;  ispradaj gostiju nakon napuštanja hotela;  prijem gostiju na recepciji sa i bez rezervacije;  upisivanje podataka u kompjuterski sustav;  izdavanje ključa i pradenje gosta do sobe;  pomod pri nošenju osobne prtljage gosta;  davanje informacija gostima za vrijeme boravka;  u hotelu - prenošenje poruka;</s>\n<s>U pomodne djelatnosti recepcije pripadaju poslovi poput mijenjanja valute, naplata garaže, administrativne usluge te protok informacija među ostalim odjelima kako bi se postigla pravovremenost i što bolja i brža usluga gostu.</s><s>Temeljni cilj rada odjela recepcije je ostaviti što bolji prvi dojam o hotelu te primiti i brinuti se o gostu kao pravi domadin.</s><s>Obavljanje poslova i radnih zadataka prijemnog odjeljenja ovisi o veličini hotela, intenzitetu korištenja kapaciteta i tipu hotela.</s><s>Svi djelatnici su svojim postupcima i radnjama, pravima i obvezama odgovorni menadžeru recepcije (Jakovid, Hotel kao smještajni kategorizirani objekt pruža usluge na specifičan hotelijerski način, ali predstavlja i okolinu čiji je smisao osigurati efikasne usluge te ugodan boravak.</s><s>Cilj pružanja takvih usluga je profitabilnost hotela s jedne strane te gostoljubivost i ugodna atmosfera za goste s druge strane.</s><s>Prijemni odjel je mjesto gdje se ostvaruje prvi kontakt gosta s hotelom, to je informativni centar za gosta tokom njegova boravka, a ujedno i mjesto zadnjeg kontakta kada gost odlazi iz hotela.</s><s>Oblik organizacije prijemnog odjela razlikuje se po hotelima, a ovisi o kategoriji hotela, kapacitetu te karakteru poslovanja.</s><s>Zbog toga svaki hotel treba sam odrediti najoptimalniju hotelsku organizacijsku strukturu (Jakovid, 2013, str. 96).</s><s>U nastavku ovog rada demo ukratko objasniti šta se to zahtijeva ili očekuje od zaposlenih na radnom mjestu.</s><s>4 HIPOTEZE DIPLOMSKOG RADA</s>\n<s>Na osnovu prethodnih rezltata istraživanja i teorija različitih autora, dolazimo do bitnih istraživačkih pitanja ili hipoteza koje smo ved naveli u dispoziciji.</s><s>Odabrane hipoteze demo koristiti u ovom teoretskom uvodu.</s><s>One se baziraju na zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih, te vođe na radnom mjestu koji bi trebali povedavati pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada.</s><s>Pored toga demo još definisati dvije hipoteze; jedna se bazira na to da između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnog rada zaposlenog, a druga da doba starosti ne utječu na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>U nastavku navodimo hipoteze koje demo upotrijebiti za istraživanje ovog 4.1 Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog Prema Uljanidu (2015), menadžment ljudskih potencijala predstavlja važnu kariku u suvremenom poslovanju, a obuhvada više područja interakcije menadžmenta i zaposlenih, počevši od planiranja, nagrađivanja te održavanja i unapređenja sustava.</s><s>Osnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim poslom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u materijalnom ili nekom drugom smislu.</s><s>Zadovoljan radnik je produktivan radnik.</s><s>Uspješnost organizacije ne može se postidi s nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, Zadovoljstvo na poslu usko je vezano s mogudnošdu zadovoljenja potreba zaposlenika.</s><s>Ono se može odnositi na faktore kao što su suradnici, sadržaj posla, nadređeni, plada, uvjeti rada, radno vrijeme, unapređenje, školovanje, priznanje, status, uspjeh, odgovornost, sigurnost, mogudnost razvoja i sl.</s><s>Zadovoljstvo zaposlenika je terminologija koja opisuje jesu li zaposlenici sretni, zadovoljni te jesu li ispunjene njihove potrebe i želje na poslu.</s><s>Mnoge mjere kazuju da je zadovoljstvo zaposlenika čimbenik motivacije i postignuda zaposlenika te pozitivan stav zaposlenika o radnom Zadovoljstvo zaposlenih sastavni je dio kvalitete posla, jer od stavova zaposlenih i njihovog ponašanja ovisi kako de oni obavljati svoj posao, što direktno utječe i na performanse organizacije u cjelini.</s><s>Na poslu ljudi teže da ostvare ekonomsku sigurnost, da formiraju identitet i razvijaju se, da se samoostvare, da budu kreativni, da razviju svoje talente i vještine, da radom postignu razultate prema kojima de ih prepoznati u društvu i u njemu ostvariti određeni status.</s><s>Posao podrazumijeva ne samo obavljanje radnih zadataka, ved i interakciju s kolegama, rukovoditeljima, poštivanje pravila i politika organizacije, dostizanje standarda radnog učinka, kao i funkcioniranje u svim radnim uvjetima koji često nisu idealni (Uljanid, 2015, str. 6).</s><s>Da rezimiramo: ako je zaposlenik ili radnik zadovoljan s poslom koji obavlja u organizaciji, on pritom stvara pozitivnu sliku emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Zato što zadovoljstvo na poslu u radniku budi pozitivne osjedaje kao što je nasmijanost, raspoloženost, ljubaznost i poštovanje do gosta, suradnika ili vođe.</s><s>Samo zadovoljstvo poslom ima ulogu zadovoljstva s odnosima između zaposlenih na radom mjestu i pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada.</s>\n<s>Najvažniji među svim stavovima zaposlenika je stav prema njihovom poslu.</s><s>Taj stav naziva se zadovoljstvo poslom i možemo ga definirati kao složen stav koji uključuje određene pretpostavke i vjerovanja o tom poslu (kognitivna komponenta), osjedaje prema poslu (afektivna komponenta) te ocjeni posla (evaluativna komponenta) Zadovoljstvo s odnosima je dio šireg zadovoljstva, no međutim mi imamo dva dijela šireg zadovoljstva na poslu.</s><s>Zadovoljstvo na poslu (»Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«) i zadovoljstvo s odnosima s vođom (»Zadovoljstvo s odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«) ove dvije definicije su od središnje važnosti.</s><s>Iz datih definicija od ved prethodnih istraživanja proizlaze postavljena istraživačka pitanja ili hipoteze koje demo provjeriti za ovo naše istraživanje.</s>\n<s>»Zadovoljstvo poslom definiramo kao ugodan osjedaj koji proizlazi iz percepcije da nečiji posao ispunjava ili omogudava ispunjenje važnih poslovnih vrijednosti te osobe« (Uljanid, 2015).</s><s>Ova definicija odražava tri važna aspekta zadovoljstva poslom (Uljanid,  Zadovoljstvo poslom je funkcija vrijednosti; definirana kao »ono što osoba svjesno ili nesvjesno želi postidi«.</s>\n<s> Tredi važan aspekt je percepcija; nečija percepcija o sadašnjoj situaciji s obzirom na vrijednosti koje osoba cijeni.</s><s>Percepcija mora biti odraz stvarnosti i različiti ljudi mogu različito gledati na istu situaciju.</s><s>Na percepciju ljudi utječe njihov okvir usporedbe, ali ona često odražava i prosječna prošla iskustva ali i percepciju iskustva drugih ljudi iz iste usporedne grupe.</s><s>Zadovoljstvo poslom dakle, ovisi o individualnim stavovima zaposlenika o svom poslu, o tome kako oni percipiraju određene situacije te kako se žele samoostvariti na poslu.</s><s>»Ljudi su zadovoljni dok god smatraju da je njihov posao u skladu s njihovim Zadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu okolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada) (Uljanid, 2015, str. 6).</s><s>Ono može uključiti i obiteljske odnose, ali i zdravlje jer i to utječe na posao te je usko vezano s mogudnošdu zadovoljenja potreba zaposlenika.</s><s>Zadovoljstvo poslom je stav.</s><s>Stav je stimulans ponašanja ili znanje koje priprema pojedinca za ponašanje.</s><s>Stav ima važnost zbog činjenice da je kontinuitet na osobnost pojedinca kao i smisao u svakodnevnim aktivnostima i da olakšava pokušaje postizanja različitih ciljeva.</s><s>Stavovi se sastoje od tri glavna elementa.</s><s>To su emocije, misli i ponašanje.</s><s>Element emocija je povezan sa stanjem pojedinca koje može biti pozitivno, negativno ili neutralno prema stvarima.</s><s>Element misli se sastoji od individualnog znanja prema stvarima.</s><s>Element ponašanja povezan je s područjem djelovanja, što je vanjski izgled znanja i emocija.</s><s>Dakle, zadovoljstvo poslom kao stav pojedinca o vlastitom poslu se sastoji od komponenti emocije, misli i ponašanja, a oblikovan je pod utjecajem okolišnih Deshpande et al. (2012), tvrde da svaka organizacija u određenom scenariju želi provesti povratnu informaciju o zadovoljstvu zaposlenika, a zatim poduzeti potrebne radnje na povratnim informacijama zaposlenika.</s><s>Taj osjedaj utjecaja može biti vrlo kritičan element za zadovoljstvo zaposlenika u privredi.</s><s>Također ovo može pomodi u jačanju predanosti zaposlenika prema organizaciji.</s><s>Dobro vođena poslovna organizacija obično prosječne zaposlenike smatra primarnim izvorom povedanja produktivnosti.</s><s>Te organizacije smatraju zaposlenike a ne kapital temeljnim temeljom poslovanja i doprinose razvoju tvrtke.</s><s>Studija je otkrila odnos između razine zadovoljstva zaposlenika i uspješnosti zaposlenika na temelju njihove razine zadovoljstva.</s><s>Prema Deshpande, Arekar, Sharma i Somai a (2012), istraživanje pokazuje da je zadovoljstvo zaposlenika terminologija koja se koristi za opisivanje jesu li zaposlenici zadovoljni i ispunjavaju li svoje želje i potrebe na poslu.</s><s>Mnoge mjere smatraju da je zadovoljstvo zaposlenika čimbenik u motivaciji zaposlenika, postizanju ciljeva zaposlenika i pozitivnom moralu zaposlenika na radnom mjestu.</s><s>Zadovoljstvo zaposlenika, iako je u organizaciji uglavnom pozitivno, može biti i pad ako osrednji zaposlenici ostanu jer su zadovoljni radnim okruženjem.</s><s>Čimbenici koji doprinose zadovoljstvu</s>\n<s>redovito prepoznavanje zaposlenika, osnaživanje zaposlenika, nudedi iznad - prosječne koristi i naknade u industriji, pružajudi usluge zaposlenika te aktivnosti tvrtke i pozitivno upravljanje u okviru uspjeha i u okviru ciljeva, mjerenja i očekivanja (Deshpande et al., Zadovoljstvo zaposlenika često se mjeri anonimnim anketama o zadovoljstvu radnika koje se povremeno primjenjuju kako bi se utvrdilo zadovoljstvo radnika u područjima  menadžment,</s>\n<s>Druga metoda koja se koristi za mjerenje zadovoljstva radnika i zadovoljstva s odnosima između zaposlenih je sastanak s malim skupinama zaposlenika i postavljanje istih pitanja usmeno.</s><s>Ovisno o kulturi tvrtke, svaka metoda može pridonijeti znanju o zadovoljstvu zaposlenika menadžerima i zaposlenicima.</s><s>Izlazni razgovori su još jedan način za procjenu zadovoljstva radnika zbog toga što zadovoljni zaposlenici rijetko napuštaju tvrtke (Deshpande et al., 2012, str. 617).</s><s>Zadovoljstvo poslom isto tako je izraženo kao važna komponenta u mnogim teorijama (dvije teorije faktora, teorija jednakosti i Maslowjeva teorija hijerarhije potreba itd.) (Aziri, 2011).</s><s>Također, provedeno je veliko istraživanje na temelju zadovoljstva poslom koristedi krajnje ljestvice (zadovoljstvo u Minesoti skala, ljestvica opisa posla, skala Porter Need and Satisfaction itd.) koje su razvijene za mjerenje zadovoljstva poslom.</s><s>Na primjer, skala zadovoljstva poslom u Minnesoti, koju je razvio Weiss et al. (1967), i poželjna ljestvica u istraživačkoj literaturi, sastoje se od tri dimenzije: unutarnja (vrijednost, odgovornost, uspjeh, društvena statua, položaj u poslu itd.) i vanjske (plade, napredovanje, odnosi s zaposlenicima, potpore, politike upravljanja i aplikacije itd.) odnosi zaposlenika i ukupno zadovoljstvo poslom (ukupno unutarnje i vanjsko zadovoljstvo).</s><s>Istraživanje procjene organizacijske opredjeljenosti u Michiganu, podstaknuta zadovoljstvom poslom je još jedna ljestvica zadovoljstva radnim mjestima koja se sastoji od tri pitanja i koja se uobičajeno koristi u istraživačkoj literaturi za opdenito ispitivanje zadovoljstva poslom.</s><s>Razlog zašto se zadovoljstvo poslom toliko intenzivno istražuje je to što je važno i za tvrtke i za zaposlenike.</s><s>Za poslovanje je važan jer stvara produktivnost, performanse, financijske i mnoge druge rezultate.</s><s>Za zaposlenike je također važno jer dobar radni vijek udovoljava potrebama zaposlenika i pozitivno utječe na kvalitetu života (Üngüren i Doğan, 2010).</s><s>Istraživanje zadovoljstva poslom započelo je 1930-ih i od tada je bio najviše usredotočen predmet organizacijskog ponašanja (Kim, Taviti aman i Kim, 2009).</s><s>Istraživači (Judge i Locke, 1993; Hoppock, 1935) zadovoljili su posao na različite načine.</s><s>Jedna od prvih definicija koncepta bio je Hoppock (1935) koji je izjavio da psihološki, fizički i okolišni uvjeti djeluju na zaposlenike koji kažu: »Zadovoljan sam svojim poslom« (Hoppock, 1935).</s><s>Locke (1976) je jedan od najopsežnijih i najprihvatljivijih definicija zadovoljstva poslom.</s><s>Locke (1976) je izjavio da je zadovoljstvo poslom pozitivna emocija koja se javlja kao rezultat premještanja vrijednosti zaposlenika u radno okruženje i radno okruženje i percepcijske interakcije, te je rezultat procjena zaposlenika u pogledu njihovih očekivanja od posla i stvarnog rada okoliša.</s><s>Kad se definicije pregledaju, može se konstatirati da je zadovoljstvo poslom zadovoljstvo zadovoljstva zaposlenika (Çelik, Dedeoğlu i İnanir, 2015, str. 55).</s><s>4.3 Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog Mnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema organizacijskoj posvedenosti.</s><s>Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje voditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu, i İnanir, 2015, str. 53).</s><s>Vođe mogu utjecati i voditi (upravljati) svojim zaposlenima, ali oni koji nisu etični, pošteni i pouzdani imaju poteškode u zadržavanju svojih zaposlenika (Ulrich et al., 2007; Toor i Ofori, 2009; Brown i Mitchell, 2010).</s><s>Studije Vitell i Singhapakdi (2008) pokazale su da otvoreno (jasno) etičko ponašanje menadžera pozitivno utječe na zadovoljstvo poslom i organizacijsku predanost.</s><s>Dakle, zaposlenici bi se mogli pridržavati svojih rukovoditelja i poduzeda uz pomod etičkog ponašanja menadžera i namedudi njihovim zaposlenicima samopouzdanje zbog rada u korektnom okruženju (Schwepker, 2001; DeConinck, 2010).</s>\n<s>Çelik, Dedeoğlu i İnanir (2015), proveli su istraživanja o odnosu između etičkog vodstva, organizacijske opredjeljenosti i zadovoljstva poslom, ova povezanost nije dovoljno ispitana u pogledu hotelijerstva, kao jednog od najvažnijih sudionika turističkog sektora.</s><s>Stoga je odnos etičkog liderstva, organizacijske predanosti i zadovoljstva poslom u hotelijerstvu i posrednička uloga organizacijskog opredjeljenja između etičkog vodstva i zadovoljstva poslom ispitivana u ovoj studiji.</s><s>S tim u vezi, studija je važna u smislu doprinosa literaturi i podizanju svijesti zaposlenika koji rade u turističkom sektoru.</s><s>Također se nada da de uredi informirati zaposlenike i upravu o etičkom liderstvu, organizacijskoj predanosti i zadovoljstvu poslom (Çelik, Dedeoğlu i Bududi da vođe imaju mod i sposobnost da vode i utječu na ljude, oni utječu na raspoloženje (moral), motivaciju, rad i ponašanje zaposlenih.</s><s>To povedava samoocjenu emocionalnog rada zbog radnog okruženja koje stvaraju i s aspekta motivacije rada koje pridaju nadređeni svojim suradnicima.</s><s>Stoga bi se vođe trebali ponašati etično i jasno se izražavati kako bi zaposlenici zauzvrat djelovali etički (Thomas, Schermerhorn i Dienhart, 2004; Brown i Mitchell, 2010; Den Hartog i Belschak, 2012).</s><s>Razlog zašto su vrhunski ljudi uspješni je taj što su razumjeli etičke koncepte i ponašali se u skladu s njima.</s><s>Da bi poboljšali etičko ponašanje i da bi svaki dan radili više etično, menadžeri to moraju voljno (Thomas et al., 2004).</s><s>Uz to, etičan vođa važan je dio u stvaranju etičke organizacijske kulture i okruženja (Treviño i Weaver, 2003).</s><s>Osim toga, poboljšanje primijedeno u ponašanju etičkog liderstva pozitivno utječe na predanost, organizacijsku povjerljivost i međuljudske odnose zaposlenika (Brown et al., 2005; Predmet vođenja ili liderstva zanimljiv je mnogim istraživačima.</s><s>Stalna potraga za dobrim vođama rezultirala je razvojem mnogih teorija vodstva.</s><s>Provedena su ispitivanja kako bi se utvrdilo na koji se način ponašanja rukovodstva može utjecati na zaposlenike za poboljšane organizacijske ishode (Kreitner, 1995.).</s><s>U proteklih nekoliko desetljeda stručnjaci za menadžment prošli su revoluciju u načinu definiranja vodstva i odnosa prema njemu.</s><s>Prešli su od vrlo klasičnog autokratskog pristupa do vrlo kreativnog i participativnog pristupa.</s><s>Ideje o upravljanju i vodstvu znatno su se promijenile posljednjih godina.</s><s>Ljudi su danas bolje obrazovani i artikuliraniji.</s><s>Njima se više ne može zapovijedati na isti način kao prije.</s><s>Na poslu treba biti mnogo više uključenosti i sudjelovanja (Stewart, 1994).</s><s>Ugostiteljske organizacije su pod pritiskom da poboljšaju svoje performanse, predvide promjene i razviju nove strukture.</s><s>Stoga je važno vodstvo da se osigura da promjene vode ka povedanju učinkovitosti i profitabilnosti (Slattery i Olsen, 1984; Zhao i Merna, 1992; Pittaway et al., 1998).</s><s>Iako istraživači ne mogu pretpostaviti da bolje vodstvo vodi boljim poslovnim performansama, potrebno je razumjeti odnos između vodstva i uspješnosti poslovanja (Mullins, 1992; Pittaway et al., 1998).</s><s>Ako su zaposleni zadovoljni kako se njihov vođa odnosi prema njima na radnom mjestu, time se povedava samoocjena emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Ugostiteljska industrija obično je naporna i sve su strožiji okolišni zahtjevi.</s><s>Vještine liderstva pomažu organizacijama da učinkovitije koriste raspoložive ljudske resurse i uspješno se bave pritiscima na okoliš.</s><s>Vođenje se može definirati kao proces društvenog utjecaja.</s><s>To uključuje utvrđivanje ciljeva grupe ili organizacije, poticanje ponašanja u ostvarenju tih ciljeva i utjecaj na održavanje i kulturu grupe ( ukl, 1994).</s><s>To je grupni fenomen; nema vođa bez sljedbenika.</s><s>Učinkovita uporaba ponašanja vođe povedava učinkovitost i vođe i organizacije (Erkutlu i Chafra, 2006, str. 285).</s><s>4.4 Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog</s>\n<s>U našem društvu je uglavnom prisutan stereotip o spolnim razlikama u agresivnosti, a njih potvrđuju i istraživanja.</s><s>U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu te su razlike male, ali u predškolskoj dobi, kada djeca sve češde ulaze u interakcije s vršnjacima, postaje jasno kako su dječaci skloniji agresivnom ponašanju od djevojčica (Stra er i Roberts, 2004).</s><s>Kasnije razlike postaju još vede te se održavaju kroz školsku dob, adolescenciju i odraslu dob (Buss i Perry, 1992; Keresteš, 2006).</s><s>Björkqvist et al. (1992) nalaze da u svim dobnim skupinama dječaci češde koriste fizičku agresiju, dok za verbalnu agresivnost nema razlike među spolovima.</s><s>Međutim, neka druga istraživanja uglavnom pokazuju da su dječaci i verbalno agresivniji od djevojčica (Salmivalli, Kaukiainen i Lagerspetz, 2000).</s><s>U dobi od tri godine vedi broj djevojčica nego dječaka postane sklon relacijskoj agresiji, a ta se razlika povedava nastavkom sazrijevanja djece (Simmons, 2002).</s><s>Djevojčice koriste metode relacijske agresije da bi zastrašile svoju žrtvu, nametnule se kao »najpopularnije«, održale dobru sliku o sebi i istodobno kontrolirale sve ono što ih ugrožava.</s><s>Nalazi istraživanja agresivnosti među odraslima upuduju na to da su muškarci fizički agresivniji (Buss i Perry 1992; Bailey i Ostrov, 2008), dok u pogledu relacijske agresije ne postoje spolne razlike, odnosno muškarci i žene jednako su skloni ovim oblicima agresivnosti (Linder et al., 2002; Loudin et al., 2003; Forrest, Eatough i Shevlin, 2005; Bailey i Ostrov, 2008).</s><s>Björkqvist et al. (1994) utvrdili su da muškarci više koriste direktne strategije relacijske agresije, poput kritike, dok žene više koriste indirektne strategije, poput ogovaranja.</s><s>Dakle, može se zaključiti da ne postoje spolne razlike u ukupnoj razini indirektne, odnosno relacijske agresije, ved samo u uporabi pojedinih strategija, pa tako i ne postoje razlike između spolova u samoocjeni emocionalnog rada zaposlenog (Svoboda, 2013, str. 3).</s><s>No međutim, jedna od hipoteza autorice Svoboda (2013), je da postoje razlike u emocionalnoj inteligenciji između muškaraca i žena, tj, žene imaju vedu emocionalnu inteligenciju od muškaraca.</s><s>Po njenom svjedočenju, dakle ima razlike između spolova samo zato što žene imaju vedu emocionalu inteligenciju od muškaraca (Svoboda, 2013, str. 7).</s><s>Ako postoji razlika između spolova u emocionalnoj inteligenciji, onda možemo zaključiti da postoji i razlika između spolova u samoocjeni emocionalnog rada.</s><s>Kad je riječ o istraživanjima spolnih razlika u emocionalnoj inteligenciji, rezultati nisu sasvim jednoznačni.</s><s>Nalazi vedine istraživanja (Ma er, Caruso i Salove , 1999; Mandell i Pherwani, 2003) ukazuju na superiornost ženskog spola u pogledu emocionalne inteligencije.</s><s>Ipak, neka istraživanja pokazuju da postoje spolne razlike ovisno o domeni emocionalne inteligencije koja se istražuje.</s><s>Tako neki nalazi sugeriraju da su žene bolje od muškaraca u prepoznavanju emocija drugih, ali ne i u samoregulaciji vlastitih emocija (Ciarrochi, Chan i Bajgar, 2001).</s><s>Pregled literature o emocijama i EI daje jasnu predodžbu o značajnim razlikama između muškaraca i žena u aspektima koji se odnose na emocionalni svijet.</s><s>Konkretno, emocionalna dimenzija ljudskih bida tradicionalno je povezana u vedoj mjeri sa ženskim spolom, koji pozitivne i negativne emocije doživljava intenzivnije od muškog spola (Grossman i ood, 1993).</s><s>Ti su podaci, u stvari, hranili stereotip da je ženski rod emocionalniji (Salovey i Grewal, 2005).</s>\n<s>U ovom slučaju radi se o socijalnoj konstrukciji različitih rodnih uloga koje od žena i muškaraca zahtijevaju različito ponašanje i postavljaju različita očekivanja u vezi emocije kod žena nego kod muškarca.</s><s>Iskustvo je važan čimbenik samoocjene emocionalnog rada.</s>\n<s>Za objašnjavanje ove »feminističke vizije emocija« pozivaju se socijalni čimbenici (Nolen-Hoeksema i Jackson, 2001).</s><s>U prilog ovoj ideji, određena područja mozga posvedena emocionalnoj obradi mogu biti veda u žena nego u muškaraca (BaronCohen, 2002; Gur et al., 2002) i cerebralna obrada emocije se razlikuju između muškaraca i žena (Jaušovec i Jaušovec, 2005; Craig i Sawrikar, 2009).</s><s>Po prethodnim istraživanjima i definicijama možemo zaključiti da naša postavljena hipoteza nije dobro utemeljena, jer u svakom pogledu vidimo dakle da ima razlike između spolova.</s><s>No međutim, tačne rezultate demo donijeti prilikom provjere hipoteze.</s><s>4.5 Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog</s>\n<s>Odnos između radne sposobnosti i namjere napuštanja ili stvarnog prestanka rada može ovisiti o »istrošenosti« sadašnjeg ili dosadašnjeg radnog iskustva, a također i o nedostatku zdravlja - posebno kada rad ne doprinosi ili više ne postoji doprinos u promicanju zdravlja radnika (Molinié, 2005).</s><s>Međutim, ono proizlazi iz radnih prilika ili životnih uvjeta (Lewis i Tomas, 1987; De Cenzo i Robbins, 1996; Camerino et al., 2006).</s><s>Kao cjelina, osobni se stavovi prema kraju nečijeg radnog života razvijaju kroz čitavu pojedinačnu povijest karijere (Ha ward et al., 1998).</s><s>U određenoj mjeri na nečiji radni život utječu pravila i mogudnosti određene širokim društvenim kontekstom (tržište rada, roditeljski društveno - ekonomski status, bračni status, članstvo u grupi itd.).</s><s>Oni definiraju mogude granice uloga u bilo kojoj dobi, granice koje mogu varirati ovisno o određenom povijesnom kontekstu.</s><s>Unutar takvih osobno i društveno određenih granica postoje pojedinci koji bi tijekom svog radnog vijeka mogli razviti odgovarajude vještine i znanje (McKnight et al., 2005) kako bi uspješno ispunili svoje potrebe za poslom.</s><s>Pored kompetencija koje se odnose na posao, postoje i radnici koji su sposobni stedi sposobnosti koje de im omoguditi da zadrže kontrolu nad vlastitom karijerom u organizacijama ili profesionalnim domenama (Van der Heijden, 2005).</s><s>Ove sposobnosti mogu pomodi radnicima da se prepoznaju kao još uvijek zapošljiv, čak i u kasnijoj fazi karijere.</s><s>Dakle, tim ljudima koji napuštaju posao mogu predstavljati način da poboljšaju vlastitu karijeru ili životne uvjete.</s><s>Suprotno tome, postoje ljudi koji mogu doživjeti ponavljajude nepravilnosti tijekom svog radnog vijeka ili situacije u kojima njihov nadzornik ili uprava nisu u mogudnosti organizirati uvjete pogodne za poboljšanje svoje radne sposobnosti.</s><s>To bi vjerojatno moglo rezultirati da osoba u određenom trenutku svoje karijere shvati da je nečija radna uloga gotova i da je nečiji posao postao neadekvatan ili zastario.</s><s>Za ove radnike može se pretpostaviti da je odlazak s posla palijativno ili čak konačno rješenje (Camerino et al., 2008, str. 3).</s><s>4.6 Dob i emocionalna inteligencija</s>\n<s>S obzirom na relevantnost kritika o ispitivanju rodnih efekata u EI, prema teoriji sljededih autora, Fernández-Berrocal, Cabello, Castillo i Extremera (2012), ispituje se kako dob utječe na odnos između spola i EI, bududi da su prijašnja istraživanja identificirala dob kao jednu od sociodemografskih varijabli koje su najrelevantnije za evoluciju EI, kao i za razvoj drugih vrsta inteligencije (Mayer, Caruso i Salovey, 1999).</s><s>Kako se navodi u postavljenoj hipotezi 5: »Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«, prepostavljamo da ima povezanosti s emocionalnim radom jer to ovisi o emocionalnoj inteligenciji pojedinca.</s><s>Teorijski model EI kao sposobnosti (Mayer i Salovey, 1997) tvrdi da je to istinska inteligencija, koja se dijelom temelji na opažanju koje se povedava s godinama i iskustvom (Kafetsios, 2004; Mnoge studije su analizirale test emocionalne inteligencije (MSCEIT), gdje pokazuju da se s godinama rezultati mijenjaju.</s><s>No međutim, neke studije nisu uspjele pronadi bilo kakve značajne veze između dobi i MSCEIT dimenzija (Farrelly i Austin, 2007).</s><s>Druge studije su otkrile čak i negativnu povezanost između dobne i emocionalne percepcije (Day i Carroll, 2004; Palmer et al., 2005), što je u skladu s metaanalizom koja izvješduje da stariji ljudi imaju problema s prepoznavanjem emocija (Ruffman et al., 2008).</s><s>Svi rezulteti zajedno ukazuju na važnost dobi za razvoj EI ne samo kod čimbenika koji je povezan s EI, ved i kao potencijalnog posrednika u vezi između spola i EI (FernándezKao što istražitelji rodne psihologije ističu, rod kao neovisna varijabla funkcionira u složenim interakcijama s tredim varijablama poput dobi.</s><s>Na primjer, studije analiziranja spolnih razlika u kognitivnim sposobnostima kao što su verbalne, numeričke i vizuospacijalne vještine pokazuju da se te razlike mogu pojaviti, nestati i ponovo se pojaviti s godinama (Halpern et al., 2007).</s><s>Ovo opravdava kombiniranu analizu spola i dobi kao neovisnih dimenzija, obje povezane s predviđanjem EI.</s><s>Pošto emocionalni rad ovisi o emocionalnoj inteligenciji pojedinca, bitno je spomenuti par argumenata vezana za emocionalni rad.</s><s>Unatoč znatnom zanimanju za ulogu demografskih karakteristika u procesu emocionalnog rada, posebno spola (Wharton i Erickson, 1993), nijedno istraživanje do danas nije ispitalo kako je dob povezana s učinkom emocionalnog rada.</s><s>Ovaj je propust vrijedan pažnje s obzirom na sve vedi broj starijih odraslih osoba koje su ostale u radnoj snazi ili traže prekovremeno radno mjesto u dobi za umirovljenje koje često uključuje uslužne komponente (Adams i Rau, S obzirom na to da istraživanje pokazuje da se afektivna iskustva, motivi regulacije emocija i sposobnost regulacije emocija mijenjaju tijekom života (Gross et al., 1997; Mroczek, 2001; Carstensen, 2006), očekujemo da bi dob trebala predvidjeti strategije emocionalnog rada koje zaposlenici u službi koriste u interakciji s kupcima ili klijentima.</s><s>5 ANALIZA I INTERPRETACIJA REZULTATA ISTRAŽIVANJA Za korištenje anketnog upitnika upotrebljavali smo literaturu iz prethodnih istraživanja, koja su nam pomogla da dođemo do potrebnih rezultata.</s><s>Na osnovu toga smo osmislili tri skupa indikatora, koje obuhvataju prije svega 32 glavne varijable ili tvrdnje cjelokunog istraživačkog rada, kao što su emocionalni rad, analiza zadovljstva zaposlenika u određenom preduzedu, te odnosi sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Tabele su raspoređene na tri dijela i obuhvataju odabrane tvrdnje, korištene iz prethodnih istraživanja, koja demo da navedemo u nastavku.</s><s>Ispitano je ukupno 100 ispitanika različitih doba starosti i populacije u hotelima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Istraživanje se temelji kao što smo ved naveli na tri skupa indikatora, s tim da svaki obuhvata različite tvrdnje, koje smo svrstali u 1–6 različitih stepena afirmacije, kao što se«, »Opdenito se slažem« i »Ne želim odgovoriti«.</s><s>Pri oblikovanju skupova indikatora slijedili smo primjer prethodnih anketnih ispitanika.</s><s>Pomodu te literature smo sastavili i indikatore.</s><s>Usporedili smo prethodna istraživanja s našim anketnim podacima.</s><s>Ukratko demo predstaviti svaku upotrijebljenu tabelu iz prethodnih istraživanja za naše istraživanje.</s><s>Svrstati demo sve tabele po redu onako kako po postavljene tvrdnje i u našoj anketi.</s><s>Ispod navodimo par istraživanja koja su temeljena na posebne dimenzije iz svake tabele.</s>\n<s>Slika 1: Demografska analiza starost, spol i kvalifikacija Korištena je literatura dvoje autora; jedino što smo odabrali iz ovog članka te primjenili u našu istraživačku analizu jeste demografska analiza koja se temelji na starosti, spolu i kvalifikaciji, prikazana u Tabeli 6 (Riaz i Haider, 2010, str. 33).</s><s>U prvom dijelu anketne tabele smo uzeli za primjer rad İplik, Topsakal i Iplik (2014), autora koji su napravili skup indikatora koji je nama pomogao u radnji anketnog istraživanja.</s><s>Njihovo istraživanje se temelji na ponašanju i stavovima zaposlenika na radnom mjestu, gdje smo upotrijebili njihove skupove indikatora pod nazivom »Rezultati faktorske analize emocionalnog rada«, koji obuhvataju našu cjelokupnu prvu tabelu, gdje smo naveli 15 tvrdnji ili varijabli, koji su vezani za Emotional Labor, odnosno emocionalni rad (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181).</s><s>Te tvrdnje su prikazene i označene crvenim okvirom u Tabeli 1.</s>\n<s>Slika 2: Tvrdnje za varijablu emocionalnog rada Izvor: İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181 Nadalje, u drugoj tabeli anketnog istraživanja za početak smo koristili tvrdnje ili varijable, Hofmann i Stokburger-Sauer (2017), koje su prikazane u Tabeli 2. Iz tog članka smo upotrijebili skup indikatora vezane za zadovoljstvo na poslu sa dvije dimenzije (Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22).</s><s>Slika 3: Dimenzija zadovoljstvo na poslu Izvor: Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22 Njihov rad se bazira na utjecaj emocionalnog rada na percepciju i predanost ravnoteže između posla i privatnog života zaposlenika.</s><s>Njegove ljestvice daje pregled svih stavki zajedno sa njihovim mjerama uklapanja izvedenih iz analize pouzdanosti i potvrdnih faktorskih analiza u smislu faktorskih opteredenja, pouzdanosti konstrukcije i izvađene prosječne varijable.</s><s>Sama analiza ukazuje na zadovoljavajudu pouzdanost i valjanost mjera.</s>\n<s>Nadalje demo opisati nastavak druge tabele anketnog istraživanja, koja se bazira na prethodne tvrdnje ili varijable.</s><s>Dakle, ispod prve dvije varijable od autora Hofmann i Stokburger-Sauer (2017), navedene su sljedede varijable prikazane u Tabeli 3, gdje smo uzeli rad İplik, Topsakal i Iplik (2014) i iz njihovog istraživanja smo odabrali sljededih 5 varijabli iz njihove tabele, koja obuhvata rezultate faktorske analize zadovoljstva poslom i emocionalnog iscrpljivanja, gdje smo uzeli u obzir također skup indikatora Slika 4: Faktorska analiza zadovoljstvo na poslu Izvor: İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181 Lee i Ok (2012) su upotrijebili tri varijable za naše anketno istraživanje, koje su prikazane u Tabeli 4. Skupovi indikatora su također vezani za zadovoljstvo na poslu ili dimenziju »Job satisfaction« (Cammann et al., 1979) koju smo ved naveli (Lee i Ok, Slika 5: Dimenzija zadovoljstvo na poslu Što se tiče dalje korištene literature, Janssen i Van peren (2004) u njihovom radu smo pronašli skupove indikatora ili tabelu rezultata vezanu za analizu glavnih komponenata orijentacije majstorstva, orijentacije izvedbe, razmjene vodedih članova i zadovoljstva poslom (Slika 5), koji obuhvata tredu tabelu našeg anketnog istraživanja iz koje smo upotrijebili date varijable ili dimenzije za naše anketno istraživanje, a ima ih ukupno 7 i prikazane su u Tabeli 5 (Janssen i Van Yperen, 2004, str. 375).</s><s>Slika 6: Dimenzija odnosa sa suradnicima i nadređenima Izvor: Janssen i Van Yperen, 2004, str. 375 Svaka varijabla ili dimenzija daje veoma bitan značaj za naše anketno istraživanje, tako da smo prilikom prikupljanja svih rezultata dobili različite rezultate iz odabranih preduzeda.</s>\n<s>Odabrano je ukupno 15 hotela koje smo koristili za ovaj anketni upitnik.</s><s>Svaki hotel obuhvatao je otprilike od 10–15 zaposlenika na radnom mjestu.</s><s>Hoteli su smješteni unutar Unsko-sanskog kantona, gdje smo imali 10 hotela u okolici grada Bihada, nadalje tri hotela u gradu Velika Kladuša i 2 hotela u gradu Bužimu.</s><s>Unatoč, trenutom stanju pandemije, COVID-19, uspjeli smo ispitati ukupno 100 ispitanika, tj. radnika u uslužnim djelatnostima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Ovo anketno istraživanje je poteklo uživo, s tim da smo napravljenu anketu isprintali u 100 primjeraka, te podijelili sve zajedno u određenim preduzedima, tj. hotelima u gradovima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Prije ankete su bile predane vedinom u hotelu na recepcijskom pultu gdje su zaposlenici bili obaviješteni o istraživačkom radu i bili su voljni ispuniti ankete.</s><s>Kada smo završili s tim istraživanjem, dobili smo određene rezultate iz svakog preduzeda.</s><s>Kao što sam ved navela, anketa se sastoji s tri tabele.</s><s>Prva tabela je bazirana na emocionalni rad, emocionalnu disonancu i emocionalni napor.</s><s>Ona se sastoji sa ukupno 15 tvrdnji, gdje su to zaposlenici tj. radnici uslužnog objekta ispunjavali pod zaokruživanjem od broja 1 do 6 različitih stepena afirmacije.</s><s>Druga tabela se sastoji od 10 tvrdnji, vedinom bazirana na zadovoljstvo na poslu.</s><s>Te zadnja tabela se sastoji sa 7 tvrdnji, bazirana na zadovoljstvo s odnosima i s vođom.</s><s>Pored navedene tri tabele, imamo također i informacije o broju godina, tj. starost zaposlenika, spol, njhovu kvalifikaciju, te koliko godina rade u određenom preduzedu.</s><s>5.2 Anketni podaci – spol, starost, obrazovanje Što se tiče anketnih podataka o ispitanicima, podijelili smo na četiri dijeli i to starost zaposlenika, spol, kvalifikaciju ili obrazovanje i godine rada u određenom preduzedu ili radni staž.</s><s>Dakle, došli smo do rezulata da je 37 godina prosječan broj godina zaposlenika u svim hotelima.</s>\n<s>Kvalifikacija ili obrazovanje se svodi na najvedi procenat od 87%, završenih osnovnih i srednjih škola, dok je univerzitetni studij ili fakultetski obrazovano otprilike 10% i ostatak završenih magisterija.</s><s>Zatim, što se tiče radnog staža ili godine trajanja radnog iskustva u određenim preduzedima, uspostavilo se da imamo 15% zaposlenih za manje od godinu dana, onda najviše zaposlenika radi u preduzedu od 1–5 godina, tu je zabilježeno 70%, zatim od 6–10 godina radnog iskustva na 10% i ostatak tj. 5% su zaposleni 10 godina i više.</s>\n<s>Dakle, broj popunjenih radnih mjesta za žene je vedi od muškaraca, što predstavlja isključivo velik broj za današnju populaciju, kada je pitanje radnih mjesta u hotelskim preduzedima.</s>\n<s>5.3 Analiza rezultata anketnog istraživanja Deskriptivna analiza opisuje statističke podatke,te koristi brojčane i grafičke metode kako bi prikupljene podatke prikazala na razumljiv i jasan način.</s><s>Deskriptivna analiza se sastoji od sljededih podjela, a to su:</s>\n<s>Svaka od ovih funkcija nam daje specificne vrijednosti, tj, informacije o našim podacima koje smo prikupili sa izvršenom aneketom, pa stoga demo objasniti svaku redom.</s>\n<s>Što se tiče funckije artimetičke sredine (mean) tu nam se traži srednja vrijednost kada se uzme u obzir svi odgovori ispitanika.</s><s>Vidimo da je najviši broj procenata na odgovor pod rednim brojem 4 i 3. Znači ispitanici se slažu sa pitanjem ili su neutralni.</s><s>Niti se slažu niti ne slažu.</s>\n<s>Nakon toga što imamo srednju vrijednost odgovora, koji je odgovor najfrekventiniji, prelazimo na radnju sa nazivom medijan ili srednja vrijednost.</s><s>On nam govori koji je to broj srednji, a to je također broj 4. To je numerička vrijednost koja niz dijeli na dva jednaka dijela.</s><s>Osobito jedinica statističkog niza.</s><s>Dakle, 50% jedinica niza ima vrijednost medijana i manje od te vrijednosti, a 50% jedinica niza ima vrijednost medijana i više od te vrijednosti.</s>\n<s>Sa funkcijom dominantne vrijednosti (mode) smo vidjeli koji se broj najviše puta ponavlja a to je broj 4 - sviđa mi se, dok drugi broj osciliraju.</s><s>Nekada 3 a nekad broj 2, tj. odgovori pod rednim broj 3 i 2. Dominantna vrijednost (mode) mjeri vrijednost numeričkog obilježja koja je obzirom na svoje susjedne vrijednosti najčešda.</s><s>Također, dijeli distribuciju frekvencija na rastudu i padajudu stranu i analiza mjernih ljestvica obuhvata sve ljestvice.</s>\n<s>Standardna devijacija nam govori koliko neki rezultat odstupa od srednje vrijednosti.</s><s>Vidimo da se tu uvijek devijacija krede od 0,5–1. Znači da je odgovor vedinom 4 ili 3 ili Prilikom korištenja ove deskriptivne analize došli smo do rezultata da se najviše ističu afirmacije pod rednim brojem 3 (Niti se slažem/Niti se ne slažem), 4 (Slažem se) i 5 (Opdenito se slažem).</s><s>No međutim, napraviti demo analizu rezultata do kraja kroz izračun prosječne ocjene tj. broja na zaokružene afirmacije.</s><s>Ispod demo ukratko opisati sveukupno rezultate anketnog istraživanja navedenih kroz ved odabrane dimenzije ili varijable skupova indikatora kojih ima ukupno 3 i temelje se na 32 tvrdnje.</s><s>Dakle, što se tiče tvrdnji koje obuhvataju skup indikatora varijable emocionalnog rada korištenh iz literature İplik, Topsakal i Iplik (2014), koje možemo vidjeti u Tabeli 1, one se odnose na mjerenje emocionalnog rada u hotelima.</s><s>Radnicima je u opisu posla jedna vrsta obaveza da budu pozitivni, nasmijani i prijazni i da ne miješaju svoj privatni život tj. da emocije iz privatnog života ne nose sa sobom na posao.</s><s>Optimalni rezultati na poslu moraju imati ravnotežu između privatnog i poslovnog života, te zadovoljstvo poslom pokredu normativnu posvedenost zaposlenih.</s><s>Kroz navedene tvrdnje demo donijeti anketne rezultate.</s><s>U prvom skupu indikatora imamo ukupno 15 tvrdnji iz kojih se izražavaju ukupno 8 za afirmaciju pod rednim brojem 4 (Slažem se), a preostalih 7 tvrdnji su za afirmaciju 3 (Niti se slažem/Niti se ne slažem).</s><s>Ispod navodimo tvrdnje i prosječnu vrijednost odnosno ukupan rezultat tvrdnji.</s>\n<s>Ukratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za prvu tabelu iz excela koje smo izračunali za anketni upitnik.</s><s>Što se tiče prvih 15 tvrdnji, baziraju se na varijablu emocionalnog rada, istražen je u stručnoj literaturi, gdje se uspostavlja da se prilikom pozitivnog odnosa i rada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenata ili gosta u radnom objektu, u ovom slučaju hotelu.</s>\n<s>Napraviti demo tabelu koja obuhvata date tvrdnje za prvi skup indikatora iz našeg anketnog istraživanja.</s><s>Ispod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na prvu dimenziju ili varijablu (emocionalni rad) i obuhvata ukupno 15 tvrdnji, koje sadrže sljedede istražene rezultate:</s>\n<s>Dakle, da rezimiramo: procenti nam govore u kojem intenzitetu se ispitanici slažu sa tvrdnjama i u kojem broju.</s><s>Standardna devijacija mjeri odstupanje od artimetičke sredine.</s><s>Iz brojnih razloga danas se najčešde koristi aritmetička sredina.</s><s>Ispod demo ukratko opisati rezultate za tvrdnje iz varijable emocionalnog rada.</s><s>U gornjoj tabeli vidimo da se najviše ističe prosječna ocjena 3.64, što označava afirmaciju »Niti se slažem/niti se ne slažem«. za odabrane tvrdnje, što predstavlja blago odstupanje prema jačoj afirmaciji u smislu emocionalnog rada.</s>\n<s>Kad uzmemo u obzir da je prosječna ocjena 3,64, tu vidimo da imamo par tvrdnji koje više odstupaju od prosječne ocjene, a to su tvrdnje pod rednim brojevima: 1, 3, 4, 5, 10 i 11, koji odstupaju u smjeru od sljededeg prosjeka: 1 ima prosječnu ocjena 4.27, 3 koja ima prosječnu ocjenu 2.88, 4 ima ocjenu 4.10, 5 ocjena je 4.32, 10 ima ocjenu 4.21, 11 prosječna ocjena 2.83.</s><s>Možemo vidjeti da tvrdnje pod rednim brojem 3 i 11 pokazuju niži nivo emocionalnog rada, a tvrdnje pod rednim brojem 1, 4, 5 i 10 pokazuju viši nivo emocionalnog rada.</s>\n<s>Tvrdnje 1 i 4 su o tome kako zaposleni daju neke lažne osjedaje ili emocije prema gostima, glume i pretvraju se samo da bi udovoljili i održali standard i opis posla, a to je ljubaznost i nasmijanost.</s><s>Tvrdnja 5 se ističe jer su vedinom radnici u turizmu po prirodi skloni tom poslu pa pokazuju emocije koje zapravo osjedaju, a to je lijepo ponašanje kao i tvrdnja 10 koja se također ističe da radnici nastoje održati pozitivne emocije jer se Tvrdnja koja se još ističe je pod rednim brojem 11.</s><s>Radnici su najviše stavili odgovor pod rednim brojem 3, tačnije ocjena je 2,8 a to je bliže odgovoru pod rednim brojem 3 (Niti se slažem/Niti se ne slažem), nego odgovoru pod rednim brojem 2 za tvrdnju »Kad sam bio/la spreman/na za posao, rekao/la sam sebi da de danas biti dobar dan«.</s><s>Dakle teško je da prognoziraju kakav de im dan biti jer to nije lako predvidjeti pošto se uvijek susredu sa drugim, novim gostima, stoga ne znaju da li de im dan biti dobar ili loš.</s><s>Dakle, kada smo ved analizirali prvi skup indikatora, nastavljamo dalje sa sljededim skupovima posebnih dimenzija ili varijabli, koje se temelje na analizi zadovoljstva.</s><s>U drugom skupu indikatora imamo ukupno 10 tvrdnji koje su korištene iz 3 različite literature, Hofmann i Stokburger-Sauer (2017), İplik, Topsakal i Iplik (2014) i Lee i Ok (2012).</s><s>Ispod navodimo tvrdnje i njihovo značenje, te prosječnu vrijednost odnosno ukupan rezultat tvrdnji.</s>\n<s>Ukratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za drugu tabelu iz excela koje smo izračunali za anketni upitnik.</s><s>Što se tiče prvih 10 tvrdnji, baziraju se na varijablu zadovoljstva na poslu, također je istražen u stručnoj literaturi, gdje se uspostavlja da se prilikom pozitivnog odnosa i rada između zaposlenih dolazi do zadovoljstva klijenata ili gosta u radnom objektu, tj. hotelu.</s>\n<s>Ispod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na drugu dimenziju ili varijablu (analiza zadovoljstva) i obuhvata ukupno 10 tvrdnji, koje sadrže sljedede istražene rezultate.</s>\n<s>Tvrdnja broj 1: »Osjedam se dobro radedi u ovom preduzedu«: radnici su ocijenili ovu tvrdnju prosječnom ocjenom 4 (Slažem se) što ukazuje da se slažu, što znači da radnici vole da rade u svom preduzedu i sviđa im se njihovo radno mjesto.</s><s>Nadalje, imamo tvrdnju pod rednim brojem 2: »Svi moji talenti i vještine koriste se na mom radnom mjestu«: prosječna ocjena je 3.6, u ovom slučaju bi bila afirmacija pod brojem 3 (Niti se slažem/niti se ne slažem) gdje se radnici niti slažu, niti ne slažu.</s><s>Dakle, možemo redi da se ipak radnici vedinom slažu s tim da se svi njihovi talenti i vještine koriste na poslu u hotelu.</s>\n<s>»Zaposlenici na ovom poslu obično razmišljaju o prekidu ili otkazu«: tvrdnja pod brojem 3 obuhvata prosječnu ocjenu 2.39 što označava afirmaciju broj 2 (Ne slažem se), dakle svi radnici se opdenito ne slažu s ovom tvrdnjom.</s><s>Dakle, uopde ne razmišljaju o davanju otkaza na poslu.</s>\n<s>Četvrta tvrdnja je: »Zadovoljan/na sam vrstama poslova koje radim u ovom poslu«.</s><s>Ocjena je 4.12 i označava afirmaciju Slažem se, dakle radnici su zadovoljni datim radnim obavezama koje obavljaju u preduzedu.</s><s>Tvrdnja pod rednim brojem 5: »Često pomislim napustiti posao«: ima prosječnu ocjenu 2.23, označava afirmaciju 2 (Ne slažem se), dakle radnici ne žele da napuste svoj posao, zbog toga se ne slažu s datom tvrdnjom.</s><s>Šesta tvrdnja: »Generalno, zadovoljan/na sam ovim poslom«: označena je ocjenom 3.83 što daje afirmaciju 3, dakle niti su zadovoljni niti su nezadovoljni s poslom koji obavljaju.</s><s>No međutim, prosječna je ocjena blizu četvrte afirmacije gdje možemo zaključiti da su radnici ipak zadovoljni s poslom koji obavljaju.</s><s>Tvrdnja pod brojem 7: »Vedina zaposlenika na ovom poslu zadovoljni su svojim poslom«: daje ocjenu 4.03, svi se slažu s ovom tvrdnjom.</s><s>Tvrdnja broj 8: »Sve u svemu, zadovoljan/na sam svojim poslom«: radnici se slažu s ovom tvrdnjom.</s><s>Ocjena je 4.04.</s>\n<s>»Opdenito mi se ne sviđa moj posao« - došli smo do zadnje tvrdnje pod rednim brojem 10 koja ima najmanju prosječnu ocjenu, a to je 1.97 označava afirmaciju 1 (Uopde se ne slažem), dakle radnicima je ova tvrdnja suprotno od toga da im se posao Gledajudi deskriptivnu analizu rezultata možemo zaključiti da se najviše ističu afirmacije pod rednim brojem 2 i 4 što cjelokupno znači da se radnici ili slažu ili ne slažu s datim tvrdnjama.</s><s>Prosječna ocjena je 3.46, no međutim, u ovom skupu indikatora najvedu pažnju nam namede prva tvrdnja koja također ima i najvedu prosječnu ocjenu (4.25) »Osjedam se dobro radedi u ovom preduzedu« što govori da se radnici dobro osjedaju radedi u svom preduzedu, dakle zadovoljni su obavljanjem svog rada u hotelu gdje nam sami rezultati ovog skupa indikatora analize zadovoljstva, također pridaje njihovo definitivno zadovoljstvo na poslu.</s><s>Došli smo i do zadnjeg, tredeg skupa indikatora gdje imamo najmanje broj tvrdnji, ukupno 7 koje su korištene iz jednog članka, Janssen i Van peren (2004) i predstavlja odnose sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Ispod navodimo tvrdnje i ukratko značenje, te prosječnu vrijednost odabranih tvrdnji.</s>\n<s>Ukratko demo analizirati rezultate koje smo dobili za tredi skup indikatora iz excela koje smo izračunali za anketni upitnik.</s><s>Što se tiče datih tvrdnji, baziraju se na varijabli odnosa sa suradnicima i nadređenima, također je istraženo u stručnoj literaturi.</s><s>Ispod se nalazi tabela anketnog upitnika, bazirana na tredu dimenziju ili varijablu (odnosi sa suradnicima i nadređenima) i obuhvata ukupno 7 tvrdnji, koje sadrže sljedede istražene rezultate.</s>\n<s>Tvrdnja broj 1: »Moj vođa bi osobno bio sklon da mi pomogne riješiti probleme u radu«: ima ocjenu 4.16 što predstavlja afirmaciju »Slažem se«, dakle svi radnici tvrde da im njihov nadređeni pomaže u obavljanju posla ako dođe do nekih problema, voljan je riješiti situacije koje se dešavaju na radnom mjestu.</s><s>Nadalje tvrdnja 2: »Moj radni odnos sa mojim vođom je učinkovit«: također se radnici slažu s ovom tvrdnjom, prosječna ocjena je 4.28.</s><s>Dakle, vođa ima efikasan odnos prema radnicima.</s>\n<s>Tvrdnja 3: »Imam dovoljno povjerenja u svog vođu da bih branio/la i opravdavao njegove/njene odluke ako on ili ona nisu bili prisutni da to učine«: prosječna ocjena je 3.70 dakle, niti se slažu/niti se ne slažu s određenom tvrdnjom koja znači da bi pojedini radnici opravdavali sve odluke koje nadređeni nisu u prisutstvu, dakle ako nije u preduzedu, radnici su voljni odraditi sve što je im je nadređeni preporučio, no međutim neki i ne bi, zato su i zaokružili afirmaciju pod rednim brojem 3. Tvrdnja pod brojem 4: »Moj vođa razmatra moje prijedloge za promjenu«: ima ocjenu 4.36 - radnici se slažu s tim da njihov vođa ili nadređeni uzima u obzir prijedlog neke promjene koju traži radnik ili radnica na poslu.</s><s>5. »Moj vođa i ja odgovaramo jedni drugima«: kao u gornjoj tvrdnji imamo afirmaciju pod rednim brojem 4 gdje se radnici također slažu s ovom tvrdnjom, dakle kako nadređeni ima razumijevanja za njegove suradnike, tako i suradnicima odgovara nadređeni.</s><s>Procječna ocjena je 4.06.</s>\n<s>Tvrdnja 6: »Moj vođa razumije moje probleme i potrebe«.</s><s>Ocjena je 3.95 približno afirmaciji »slažem se«, no međutim ipak označava »Niti se slažem/Niti se ne slažem«, dakle možemo otprilike proračunati postotak gdje se 85% radnika slaže s tim da njihov nadređeni razumije njihove probleme i potrebe, a ostalih 15% ved smatra da se njihov vođa ne razumije u njihove probleme i potrebe.</s><s>Došli smo do zadnje tvrdnje 7: »Moj vođa prepoznaje moj potencijal«: ocjena je 4.39 i označava afirmaciju gdje se suradnici slažu s tim da nadređeni prepoznaje njihov potencijal, njihovu sposobnost i rad na poslu i u organizaciji.</s><s>Dakle, dolazimo do zaključka da se svi suradnici slažu s nadređenim i njihov odnos je pozitivan i efikasan, te na osnovu ovih i prethodnih rezultata vidimo da su suradnici zadovoljni s njihovim nadređenim.</s><s>Prosječna ocjena ovog skupa indikatora odnosa između suradnika i nadređenih jeste 4.13. 6 PROVJERA HIPOTEZA</s>\n<s>Hipoteza 1: Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Osnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim poslom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u materijalnom ili nekom drugom smislu.</s><s>Zadovoljan radnik je produktivan radnik.</s><s>Uspješnost organizacije ne može se postidi s nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, Prije samog istraživanja postavili smo određene hipoteze na temelju teoretske utemeljenosti kao što su (hipoteza 1): »Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«.</s><s>Ispod navodimo provjeru između teoretske utemeljenosti i analize anketnih istraživanja emocionalnog rada i analize zadovoljstva koje su također povezane u hipotezi 1.</s>\n<s>U suštini, ljudi koji su dali pozitivnije odgovore na tvrdnje iz prve ankete de vedinom i dati pozitivne odgovore u Tabeli 2, a ako su dali niže odgovore na tvrdnje, to znači da de vjerovatno dati niže odgovore na ostale tvrdnje u Tabeli 2, a to pokazuje da su odnosi između radnika veoma bitni i utječu direktno na njihovu samoocjenu emocionalnog rada.</s>\n<s>Za dokaz hipoteze korištene su tvrdnje iz Tabela 1 dimenzije emocionalnog rada i tabele 2 dimenzije analiza zadovoljstva.</s><s>Relevantni podaci su uneseni u R programski paket i nad posebnim tvrdnjama urađen je SPSS (Spearmanov test korelacije).</s><s>Ispod se nalazi slika s našim unesenim podacima anketnih rezultata na koje su odgovarali ispitanici od ponuđenih 6 afirmacija.</s>\n<s>Spearmanova korelacija je neparametrijska verzija Pearsonovog koeficijenta korelacije koja mjeri stupanj povezanosti dviju varijabli na osnovu njihovog ranga.</s><s>Korelacija trenutka Pearsonovih proizvoda testira linearni odnos između dvije kontinuirane varijable.</s><s>Linearno znači odnos kada se dvije varijable mijenjaju u istom smjeru konstantnom brzinom.</s>\n<s>Korelacija Spearmanova ranga procjenjuje monotonu vezu između rangiranih vrijednosti.</s><s>U monotonom odnosu, varijable se također teže mijenjati zajedno, ali ne nužno konstantnom brzinom.</s><s>U statistikama, Spearmanov koeficijent korelacije predstavljen je ili rs, ili grčkim slovom ρ (\"rho\"), zbog čega se često naziva Spearmanov rho.</s><s>Koeficijent korelacije Spearmanova ranga mjeri snagu i smjer odnosa između redova podataka.</s><s>To može biti bilo koja vrijednost od -1 do 1, a što je apsolutna vrijednost koeficijenta bliža 1, to je veza jača:  1 je savršena pozitivna korelacija,</s>\n<s>Na osnovu navedenih podataka iz Slike 7 smo pomodu testa Spearmanove korelacije izračunali odabranih 12 tvrdnji, 6 iz prve ankete i 6 iz druge ankete različitih dimenzija; u ovom slučaju dimenzije emocionalnog rada i analize zadovoljstva, te smo uporedili i dodali u R program s testom Spearmanovom korelacijom, odabranu jednu tvrdnju s drugom tvrdnjom.</s><s>Na osnovu Spearmanovog koeficijenta korelacije iznačunate u R programu smo provjerili da li je naša hipoteza tačna ili nije tačna, odnosno da li se ona odbacuje ili se ne može odbiti.</s><s>Ispod demo navesti korištene tvrdnje, izračun tj. rezultate testa Spearmanovog koeficijenta korelacije s odabranim tvrdnjama, te iz toga demo navesti provjeru naše hipoteze 1 koja glasi: »Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«.</s>\n<s>Prije svega možemo navesti da smo koristili prvo tvrdnju iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada, pa zatim tvrdnju iz Tabele 2: Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva.</s>\n<s>U vedini analiza koristi se alfa od 0,05 kao granična vrijednost za značaj.</s><s>Ako je pvrijednost manja od 0,05, odbacujemo nultu hipotezu da nema razlike između sredstava i zaključujemo da značajna razlika postoji.</s><s>Ako je p-vrijednost veda od 0,05, ne možemo zaključiti da postoji značajna razlika.</s><s>Vrijednost 0 ukazuje na to da ne postoji povezanost između dvije varijable.</s><s>Vrijednost veda od 0 ukazuje na pozitivnu povezanost; to jest, kako se vrijednost jedne varijable povedava, tako se povedava i vrijednost druge varijable.</s><s>Spearmanov koeficijent korelacije, rs, može poprimiti vrijednosti od +1 do -1.</s><s>Rs +1 označava savršeno povezivanje rangova, rs nula označava nepovezivanje među rangovima, a rs -1 označava savršeno negativno povezivanje rangova.</s><s>Što je rs bliži nuli, to je slabija povezanost između redova.</s><s>Što se tiče rezultata koji smo izračunali u R programskom paketu korisliti smo Spearmanov korelacijski test na 6 tvrdnji iz prve tabele dimenzije emocionalnog rada i 6 tvrdnji iz druge tabele analize zadovoljstva.</s><s>Korištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: Tabela 5: Korelacija rezultata hipoteze 1 Izračun HIPOTEZE 1: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 2 SKUPOVI</s>\n<s>** Korelacija je statistički značajna s manjim rizikom od 5% U Tabeli 5, prvi primjer nam daje rezultat vrijednosti koji je ujedno i glavni rezultat, pvrijednost koji iznosi 0.006, a rho ili rs iznosi -0.27.</s><s>Rezultati nam pokazuju da je Spearmanov koeficijent korelacije negativan zbog toga što je rho približno -1.</s><s>Bududi da je p-vrijednost manja od 0,05 (alfa nivo), ne odbijamo nultu hipotezu.</s><s>Iz ovog izračuna smo dobili rezultat koji nam pokazuje da se hipoteza 1: Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog, ne može odbaciti jer se zaključuje da postoji statistički značajni podaci.</s>\n<s>Sveukupno što se tiče provjere ove hipoteze, bazirane na 6 tvrdnji, dobili smo veoma dobre rezultate, gdje demo na kraju zaključiti da se ipak naša hipoteza ne može odbiti upravo zbog toga što nam tako rezultati govore.</s><s>Proveli smo izračun drugih tvrdnji te smo vidjeli da u više slučajeva postoji bitni statistički značajni rezultati, gdje nam se hipoteza nikako ne može odbaciti upravo zbog povezanosti između tvrdnji i sveukupnih rezultata naših ispitanika.</s><s>Ispod navodimo primjere i provjeru sljededih tvrdnji gdje demo u svakom R paketu dobiti tačan rezultat na osnovu kojeg demo provjeriti našu hipotezu 1 iz bitnih statističkih podataka kao što su p-vrijednost i rho ili takozvani rsSpearmanov koeficijent korelacije ranga (statistička ovisnost između rangiranja dviju varijabli).</s>\n<s>Drugi primjer obuhvata p-vrijednost 0,06 i Rho = 0,18.</s><s>Naša p-vrijednost približno se graniči s razinom značajnosti, ali pošto je alfa = 0,05 hipoteza se odbacuje.</s><s>Rezultati su vrlo niski - hipoteza se odbacuje.</s>\n<s>U četvrtom primjeru imamo p=0,0002; rho=0,363.</s><s>Rezultati pokazuju da nam je pvrijednost manja od 0,05 i korelacija je približno umjerena.</s><s>Zaključujemo da se hipoteza ne može odbaciti.</s>\n<s>Peti primjer pokazuje da p-vrijednost iznosi 0,036, a rho = -0,209.</s><s>U ovom slučaju alfa je 0,05, a naša p-vrijednost je manja od 0,05 - zbog toga se hipoteza ne može odbaciti.</s><s>Šesti primjer, ujedno i zadnji, obuhvata rezultate umjerene korelacije, te se naša hipoteza ne može odbaciti.</s>\n<s>Da sve rezimiramo: kada uzmemo u obzir naših 6 primjera za provjeru hipoteze, zaključujemo da se naša hipoteza 1: Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog, ne može odbiti, jer imamo ukupno 4 primjera za provjeru hipoteze gdje se zaključuje da se hipoteza ne može odbiti i 2 gdje se hipoteza odbacuje; sveukupno dobijamo zaključak: Nismo mogli odbiti ovu hipotezu i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom.</s><s>Iz rezultata anketnog istraživanja možemo zaključiti da komunikacija i odnosi između radnih kolega i zaposlenika istog preduzeda uveliko utječe na samoocjenu, kao i ocjenu emocionalnog rada.</s><s>Radnici ne skrivaju emocije prema drugim zaposlenim; oni pokušavaju održati pozitivne emocije prema zaposlenicima i gostima što mogu najbolje prikazati rezultati izračuna korelacije u datih 6 primjera.</s><s>Hipoteza 2: Zadovoljstvo odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Mnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema organizacijskoj posvedenosti.</s><s>Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje voditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu i İnanir, 2015, str. 53).</s><s>Na osnovu generalne ocjene i na osnovu ocjene odnosa s vođom može se zaključiti koliko to utječe na pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada kao i produktivnost osobe.</s>\n<s>U ovom dijelu smo uporedili 6 tvrdnji iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada i 6 tvrdnji iz Tabele 3: Rezultati skupa indikatora odnosi sa suradnicima i nadređenima, gdje smo također kao i u provjeri prve hipoteze uzeli za primjer 6 iz jedne tabele i 6 iz druge, te izračunali tvrdnje pomodu Spearmanove korelacije.</s><s>Ispod navodimo rezultate koje smo dobili.</s><s>Korištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: Tabela 6: Korelacija i provjera hipoteze 2 Izračun HIPOTEZE 2: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 3 SKUPOVI</s>\n<s>** Korelacija je statistički značajna s manjim rizikom od 5% U prvom primjeru imamo rezultat p-vrijednosti koja iznosi 0.00011 i rho iznosi -0.37, gdje nam je p manje od 0,05 i zaključujemo da se hipoteza ne može odbiti.</s><s>Drugi primjer datih tvrdnji ukazuje na rezultate koji pokazuje da je p= 0.024 i rho= 0.22 Spearmanova korelacija je snažna i naša hipoteza se ne može odbiti jer je p vrijednost Tredi primjer naše je p= 0.35, a rho= -0.093, korelacija ovog izračuna je slaba, također p-vrijednost je veda od 0,05 i zaključujemo da se hipoteza odbacuje.</s><s>Četvrti primjer obuhvata p-vrijednost koja iznosi = 0.9627, a rho= 0.0047, što znači da nam je ovdje vrijednost također veda od 0,05 i ovu hipotezu moramo odbaciti.</s><s>Peti primjer, u ovom R paketu izračunu imamo p vrijednost koja je =0.0011 i rho= 0.320 kao što možemo vidjeti rezultati p-vrijednost su dosta manji od 0,05; dakle našu hipotezu ne možemo odbiti.</s>\n<s>Šesti primjer tj. zadnji izračun u ovoj provjeri hipoteze iznosi vrlo vrlo snažno odstupanje od vrijednosti, gdje ono iznosi 7.822e–11, a rho= 0.59, što znači da također ni u ovom slučaju našu hipotezu ne možemo odbiti.</s><s>Analizirali smo odnose između poslodavca i radnika: kao što vidimo pozitivni impuls od poslodavca, odnosno pokazivanje razumijevanja od strane poslodavca kao i prepoznavanje potencijala radnika i kao sama komunikacija sa radnicima su vrlo bitni samom radniku u njegovom obavljanju svakodnevnih obaveza i koliko generalno poboljšava produktivnost na poslu.</s>\n<s>Da rezimiramo: sveukupno uzevši, rezultati nam potvrđuju tačnost hipoteze jer u ovom slučaju imamo prva dva i zadnja dva primjera gdje nam se hipoteza nikako ne može odbaciti jer nam rezultati ocjenjuju njenu tačnost i naša hipoteza 2: Zadovoljstvo u odnosima s vođom na radnom mjestu, povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog, ne može se odbiti na datih 6 primjera.</s><s>Znači da je radni odnos s vođom također učinkovit, tu se vedina ljudi ili slaže ili se opdenito slaže, pa s toga možemo redi da su to isto jedni od faktora koji doprinose generalno boljem nivou u samoocjenjivanju i emocionalnom stanju radnika na poslu.</s><s>Zaključujemo da nismo mogli odbiti ovu hipotezu i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom.</s><s>Hipoteza 3: Između spolova nema razlike samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog.</s>\n<s>U našem društvu je uglavnom prisutan stereotip o spolnim razlikama u agresivnosti, a njih potvrđuju i istraživanja.</s><s>U dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu te su razlike male, ali u predškolskoj dobi, kada djeca sve češde ulaze u interakcije s vršnjacima, postaje jasno kako su dječaci skloniji agresivnom ponašanju od djevojčica (Stra er i Roberts, Demografski podaci nam prikazuju da imamo ukupno 100 ispitanika i od njih i 65% ženskih i 35% muških ispitanika za analizu ovog rada.</s><s>T-test za jedan uzorak upoređuje srednju vrijednost uzorka s datim brojem.</s><s>Nezavisni uzorak t-test upoređuje razliku u srednjim vrijednostima iz dvije grupe sa datom vrijednošdu (obično 0).</s><s>Dakle, ispituje se da li je razlika u srednjim vrijednostima 0. P vrijednost je manja od T.</s>\n<s>Znači, ovdje pronalazimo p-vrijednost testa.</s><s>Da bismo izvršili test hipoteze na određenoj alfa (značajnoj) razini, upotrijebili smo p-vrijednost na izlazu sa izabranom alfa razinom.</s>\n<s>U ovom slučaju umjesto Spearmanovog koeficijenta korelacije smo koristili SPSS t-test.</s><s>Dakle, nema koeficijenta, ali ima »t« ili T-kritično i p-vrijednost.</s>\n<s>Prvi izračun iznad nam predstavlja da je p-vrijednost P=0,08, a T=1,66.</s><s>Ako uzmemo vrijednost u obzir, možemo kazati da nam je ovaj rezultat ukazuje na jednostrano, odnosno mogudnost vrijednosti u jednom smjeru, gdje smo ispitali 35 muških i ostalo (65) žena.</s><s>Za primjer smo uzeli tvrdnju 1. »Ubacim lažne izraze lica, da bih odražavala prave emocije svog posla« iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada, te smo na osnovu toga ispitali odabranu tvrdnju za muške i za žene i uradili smo twopaired t-test, te smo s tim rezultatima provjerili našu hipotezu, tj. uvidjeli smo da li ima ili nema razlike između spolova.</s><s>Isto tako smo izračunali i ostale postavljene tvrdnje za ovu hipotezu 3.</s>\n<s>Što je vede T, vedi je dokaz protiv hipoteze.</s><s>Ako je t=blizu 0, ne postoji velika razlika.</s><s>Ako je T približno ili jednako nuli, onda nema bitne razlike.</s><s>Ako je veda pozitivna samoocjena, vede je zadovoljstvo s radom.</s><s>Ako je vedi emocionalni rad, onda je manje zadovoljstvo s radom.</s>\n<s>Pošto je naše t stat =1,660551218, i spada u granice vrijednosti alfa (-2.26216, 2,26216) i vrijedi t-stat < t kritično hipotezu na datu tvrdnju ne bismo mogli odbaciti, ukazivala bi na prosječno bolje odgovore muške populacije po normalnoj raspodjeli.</s><s>Pošto je p<alfa, hipotezu odbacujemo jer nemamo dokaza o razlici u razmišljanju između testirane populacije muškaraca i testirane populacije žena.</s><s>Zaključak ove hipoteze 3: Između spolova nema razlike, samoocjena emocionalnog rada zaposlenog je sljededa: Hipoteza se odbacuje na datom izračunu iznad i zaključujemo da postoji statistički bitna razlika, te da je mean (prosjek) odgovora kod žena vedi nego kod muškaraca.</s><s>Muškarci imaju u prosjeku manje rezultate i možemo zaključiti da žene imaju vedu samo-ocjenu emocionalnog rada.</s><s>Hipoteza 4: Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Odnos između radne sposobnosti i namjere napuštanja ili stvarnog prestanka rada može ovisiti o »istrošenosti« sadašnjeg ili dosadašnjeg radnog iskustva, a također i o nedostatku zdravlja - posebno kada rad ne doprinosi ili više ne postoji doprinos promicanju zdravlja radnika (Molinie´, 2005).</s><s>Demografski podaci prosječne starosti anketnih ispitanika iznose 37,94 godina prosječne starosti anketnih ispitanika.</s>\n<s>Kao što vidimo iznad, u demografskim podacima imamo doba starosti tj. prosječnu starost ispitanika zaokruženu na 37,94 godina, gdje smo dobili prosječnu vrijednost svih ispitanika koji su ispunili našu anketu.</s><s>Znamo da je ispitano ukupno 100 ispitanika, te na osnovu toga demo izračunati po Spearmanovom koeficijentu korelacije njihov dob starosti (gdje demo uzeti u obzir godine svih ispitanika od 1–100) i iz toga demo dobiti glavni rezultat kako bismo provjerili tačnost naše hipoteze 4, da li se ona odbacuje ili se ne može odbaciti.</s>\n<s>Tabela 8: Korelacija rezultata hipoteze 4 Izračun HIPOTEZE 4: Uparene dvije grupe za dati skup indikatora Skup indikatora emocionalnog rada</s>\n<s>** Korelacija je statistički značajna s manjm rizikom od 5% Uzeli smo 15 postavljenih tvrdnji iz dimenzije emocionalnog rada i uporedili s prvom grupom anketnih ispitanika od 18–35 godina i s drugom grupom ispitanika od 36–60.</s><s>Uparena jedna grupa mlađih s drugom grupom starijih na osnovu datih tvrdnji.</s><s>Rezultati ukazuju na statističku značajnost.</s><s>Pošto je alfa = 0,05, hipoteza se ne može odbiti.</s><s>Rezultati ukazuju da je odstupanje od p-vrijednosti manje od 0,05, jer iznosi p=0.00113, a rho= -0.4471931 također pozitivan rezultat i hipoteza se ne može odbiti.</s><s>Što se tiče hipoteze 4: »Doba starosti ne utječe na samoocjenu emocionalnog rada zaposlenoga«, za provjeru smo koristili 15 tvrdnji iz tabele 1 dimenzije emocionalnog rada i unijeli smo odgovarajudu dob starosti anketnih ispitanika u R program za izračun korelacije po Spearmanovom koeficijentu, te smo testirali date tvrdnje na našu hipotezu 4. Fokusirali smo se na dvije grupe ispitanika, gdje smo podijelili grupu ispitanika dobi od 18–35 i od 35–60 godina starosti i uporedili smo mlade ispitanike sa starim ispitanicima.</s><s>Analizu rezultata pokazuje na negativnu Spearmanovu korelaciju, upravo zbog toga što su nam naše p-vrijednosti manje od alfa koje iznosi 0,05 i test korelacije je pozitivan u mnogim primjerima gdje zaključujemo da se ova hipoteza ne može odbaciti, te su rezultati u skladu sa očekivanom teorijom.</s><s>Hipoteza 5: Samoocjena emocionalnog rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s radom.</s>\n<s>Zadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu okolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada).</s><s>Za provjeru ove hipoteze koristili smo 6 tvrdnji iz Tabele 1: Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada i 6 tvrdnji iz Tabele 2: Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva, kao i u prethodnoj provjeri hipoteze 1 i hipoteze 2, gdje smo također koristili Spearmanov koeficijent korelacije kao i za izračun prethodne hipoteze 1 i 2, pa smo odabrali preostale tvrdnje koje nismo koristili za izračun prilikom hipoteze 1 i zatim smo dobili veoma dobre rezultate za provjeru hipoteze 5. Korištene su sljedede tvrdnje s respektivnim rezultatima i korelacijom: Tabela 9: Korelacija i provjera hipoteze 5 Izračun HIPOTEZE 5: Uparene tvrdnje iz tabele 1 i 2 SKUPOVI</s>\n<s>** Korelacija je statistički značajna s manjm rizikom od 5% Prvi primjer u izračunu iznad nam pokazuje da p-vrijednost iznosi p= 2.564e-05, a rho=0.40, što pokazuje da smo dobili pozitivne rezultate i gdje možemo vidjeti da je naša vrijednost definitivno manja od 0,05, te se ova hipoteza nikako ne može odbiti.</s><s>Što se tiče ovog izračuna u drugom primjeru dobili smo p-vrijednost koja je također manja od 0,05 i koja iznosi 0.0036 i rho= -0.288, što predstavlja vrlo snažno odstupanje od vrijednosti i u ovom slučaju naša hipoteza se također ne može odbaciti.</s><s>Rezultati u tredem primjeru nam ukazuju da je odstupanje od p-vrijednosti manje od 0,05, jer iznosi = 0.00024, a rho= -0.358 te također i ova hipoteza se ne može odbiti.</s><s>Četvrti primjer Spearmanov koeficijent korelacije ovog izračuna iznosi nam vrijednost 0.088 i rho= -0.171, što predstavlja vede odstupanje od 0,05 tj. naše p- vrijednosti i ako je vede odstupanje, dakle hipoteza se odbacuje.</s><s>Peti primjer nam daje rezultate p-vrijednosti koja iznosi 0.9814 i naše rho je 0.002362085 i naše p-vrijednost je manje od 0,05, u tom slučaju se naša hipoteza ne može odbaciti.</s>\n<s>Šesti rezultat obuhvata rezultate p-vrijednosti 4.682e-14 i rho iznosi -0.6646716.</s><s>Ovdje vidimo da je rezultat korelacije umjeren i postavljena hipoteza se nikako ne može odbaciti.</s>\n<s>Da rezimiramo: ova 4 primjera nam ukazuju na to da naša hipoteza 5: Samoocjena emocionalnog rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s radom; ne može se odbiti, jer od 6 izračuna 5 nam variraju ka tačnosti naše hipoteza, a samo jedna se odbija.</s><s>Zaključujemo da ipak postoji statistički značajni podaci, te nismo mogli odbaciti ovu hipotezu na datih 6 primjera i rezultati su u skladu s očekivanjima i teorijom.</s><s>6.1 Diskusija</s>\n<s>Ovo anketno istraživanje je provedeno na osnovu odabranih ukupno 15 hotela koje smo koristili za naš upitnik.</s><s>Ispitano je do 10 zaposlenika na radnom mjestu u jednom hotelskom preduzedu.</s><s>Hoteli su smješteni unutar Unsko-sanskog kantona, gdje smo imali 10 hotela u okolici grada Bihada, nadalje 3 hotela u gradu Velika Kladuša i 2 hotela u gradu Bužimu.</s><s>Unatoč stanju pandemije COVID-a 19, uspjeli smo ispitati ukupno 100 ispitanika, tj. zaposlenih radnika u uslužnim djelatnostima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Na temelju prikupljenih rezultata našeg anketnog ispitivanja kroz analizu rezultata smo provjerili naših pet postavljenih hipoteza.</s><s>Hipoteza 1: »Zadovoljstvo s odnosima između zaposlenih na radnom mjestu povedava pozitivnu samoocjenu emocionalnog rada zaposlenog«.</s><s>Osnova kvalitetne radne sredine jesu pouzdani zaposlenici koji su zadovoljni svojim poslom, spremni napredovati i učiti, čime i sebi i poduzedu donose profit, bilo u materijalnom ili nekom drugom smislu.</s><s>Zadovoljan radnik je produktivan radnik.</s><s>Uspješnost organizacije ne može se postidi sa nezadovoljnim zaposlenicima (Uljanid, Rezultati hipoteze 1 nam ukazuju na provjeru tačnosti postavljene hipoteze.</s><s>Analiza rezultata je sprovedena kroz urađen SPSS test izračun Spearmanovog koeficijenta korelacije.</s><s>Spearmanova korelacija najčešde je korištena metoda korelacije za mjerenje stupnja povezanosti linearno povezanih varijabli.</s><s>Analiza rezultata nam pokazuje da smo od datih anketnih rezultata ispitanika koristili ispitivanje povezanosti između dvije rangirane varijable i izračun nam je ukazao na postojanje identične povezanosti.</s><s>Rezultati korelacije su približno umjereni.</s><s>Ispitanici se slažu s datim tvrdnjama, te rezultati sličnosti tvrdnji se podudaraju i dobiveni rezultati jesu bili statistički značajni podaci, te smo zaključili da se naša hipoteza nije mogla odbiti i rezultati su bili u skladu s očekivanom teorijom, koju ukratko navodimo ispod.</s><s>Na osnovu datih definicija smo osmislili našu postavljenu hipotezu koju smo također povezali s datom teorijom i na osnovu toga vršili obradu i provjeru cjelokupnog anketnog istraživanja.</s>\n<s>Na zadovoljstvo zaposlenika utječu brojni faktori, uključujudi: plade, beneficije za rad, dostignuda, autonomiju, prepoznavanje, komunikaciju, radne uvjete, važnost posla, suradnike, stupanj profesionalizma, organizacijsku klimu, međuljudske odnose, rad za uglednu agenciju, nadzornu podršku, pozitivna afektivnost, sigurnost posla, fleksibilnost na radnom mjestu, rad u timskom okruženju i genetski faktori.</s><s>U skladu s datim definicijama autorima smo postavili našu hipotezu 1 i naši rezultati su u skladu s istraživanjem autora İplik, Topsakal i Iplik (2014, str. 181) analize emocionalnog rada.</s>\n<s>Hipoteza 2: »Zadovoljstvo u odnosima s vođom na radnom mjestu povedava pozitivnu samo-ocjenu emocionalnog rada zaposlenog«.</s><s>Za provjeru druge postavljene hipoteze korišteno je 6 tvrdnji iz varijable emocionalnog rada i 6 odabranih tvrdnjih iz varijable odnosa sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Izračun je također rađen po Spearmanovom koeficijentu korelacije i dobiveni rezultati nam ukazuju na to da iz izračunatih primjera naša p-vrijednost pokazuje da hipotezu ne možemo odbaciti, a u drugih 15 izračuna hipoteza se odbacuje.</s><s>No međutim, imamo dosta pozitivnu korelaciju gdje nam ukupni rezultati govore da se ova hipoteza 2 ne može odbaciti.</s>\n<s>Mnogi čimbenici mogu utjecati na zadovoljstvo zaposlenika i njihove osjedaje prema organizacijskoj posvedenosti.</s><s>Međutim, jedan od najvažnijih čimbenika je ponašanje voditelja u organizaciji (Çelik, Dedeoğlu, i İnanir, 2015, str. 53).</s><s>Izvori niskog zadovoljstva povezani su s radom s nekvalificiranim ili neprimjereno obučenim osobljem, napornim zadacima poput dokumentacije, ponavljanjem dužnosti, napetostima unutar očekivanja uloga, nejasnodom uloga, sukobom uloga, brigom o poslu, osjedajem preopteredenosti, sve vedom potrebom da budu dostupni za prekovremeni rad, odnose sa suradnicima, osobne i organizacijske čimbenike (Blegen, 1993; McNeese-Smith, 1999; Chu et al., 2003; DeLoach, 2003; Gigantesco et al., 2003; Ilies i Judge, 2003; Koustelios et al., 2003; Thyer, 2003; Navaie-Waliser et al, 2004).</s><s>U skladu s datim definicijama i autorima smo postavili našu hipotezu 2 i rezultati su u skladu s istraživanjem autora Hofmann i Stokburger-Sauer (2017, str. 22), İplik, Hipoteza 3: »Između spolova nema razlike u samoocjeni emocionalnoga rada zaposlenog«.</s>\n<s>Što se tiče ove postavljene hipoteze za provjeru korišten je SPSS t-test, dva uzroka pod pretpostavkom testa jednakih varijabli.</s><s>U ovom slučaju za primjer su korištene tvrdnje iz dimenzije emocionalnog rada pomodu kojih smo dobili rezultat na pitanje da li je data varijabla veda kod muškaraca ili kod žena.</s><s>Dobiveni razultati nam ukazuju da je varijabla veda kod žena, jer muškarci imaju u prosjeku manje rezultate.</s><s>Rezultati jesu bili statistički značajni i ova hipoteza 3 se odbacuje, te zaključujemo da postoji statistički bitna razlika.</s>\n<s>Jedna od hipoteza autorice Svoboda (2013), je da postoje razlike u emocionalnoj inteligenciji između muškaraca i žena, tj, žene imaju vedu emocionalnu inteligenciju od muškaraca.</s><s>Po njenom svjedočenju, dakle ima razlike između spolova samo zato što žene imaju vedu emocionalu inteligenciju od muškaraca (Svoboda, 2013, str. 7).</s><s>Pregled literature o emocijama i EI daje jasnu predodžbu o značajnim razlikama između muškaraca i žena u aspektima koji se odnose na emocionalni svijet.</s><s>Konkretno, emocionalna dimenzija ljudskih bida tradicionalno je povezana u vedoj mjeri sa ženskim spolom, koji pozitivne i negativne emocije doživljava intenzivnije od muškog spola (Grossman i Wood, 1993).</s><s>Ti su podaci ustvari hranili stereotip da je ženski rod emocionalniji (Salovey i Grewal, 2005).</s>\n<s>Kao cjelina, osobni se stavovi prema kraju nečijeg radnog vijeka razvijaju kroz čitavu pojedinačnu povijest karijere (Ha ward et al., 1998).</s><s>U određenoj mjeri na nečiji radni život utječu pravila i mogudnosti određeni širokim društvenim kontekstom (tržište rada, roditeljski društveno - ekonomski status, bračni status, članstvo u grupi itd.).</s><s>Oni definiraju mogude granice uloga u bilo kojoj dobi, granice koje mogu varirati ovisno o određenom povijesnom kontekstu.</s>\n<s>U analizi rezultata postavljene hipoteze 4 za provjeru je korišten Spearmanov koeficijent korelacije koji obuhvata dvije grupe.</s><s>Grupu starosti anketnih ispitanika od 18–35, te drugu grupu starosti anketnih ispitanika od 35–60.</s><s>Na postavljenih 15 tvrdnji iz dimenzije emocionalnog rada smo uporedili s prvom grupom anketnih ispitanika od 18–35 godina i s drugom grupom ispitanika od 36–60.</s><s>Rezultati ukazuju da je korelacija rezultata p-vrijednosti manja od alfa i zaključujemo da se ova hipoteza ne može odbiti, te naši rezultati su u skladu s očekivanom teorijom iznad.</s><s>Ispitanici u anketi obuhvatili su 35% muškaraca i 65% žena.</s><s>Vedina ispitanika bila je između 18 i 35 godina, što pokazuje 54% cijelog uzorka, dok je u dobi od 36 do 60 godina bilo 34%.</s><s>Nadalje, 87% ispitanika imalo je srednjoškolsko obrazovanja, a 10% Fakultetski stupanj obrazovanja.</s><s>Iznad zadnje razine ispitanika 3% je imalo magistarski stupanj obrazovanja.</s>\n<s>U skladu s datim definicijama i autorima smo postavili našu hipotezu 4 i naši rezultati su u skladu s istraživanjem autora Riaz i Haider (2010, str. 33).</s><s>Hipoteza 5: »Samoocjena emocionalneg rada zaposlenog povedava zadovoljstvo s Zadovoljstvo poslom definira se i kao mentalni stav pojedinca u odnosu na radnu okolinu (poduzede, rukovoditelje, suradnike, organizaciju rada).</s><s>Zadovoljstvo poslom je presudno za zadržavanje i privlačenje visoko kvalificiranog osoblja.</s><s>Kao što smo i pretpostavili, rezultati provjere hipoteze 5 su bili u skladu s očekivanom teorijom.</s><s>Za provjeru je također korišten izračun po Spearmanovom koeficijentu korelacije i u ovom dijelu smo upotrijebili 6 tvrdnje iz prve varijable dimenzijem emocionalnog rada i 6 tvrdnje iz druge varijable dimenzije analiza zadovoljstva.</s><s>Rezultati su nam ukazali na to da je naša korelacija savršeno negativna i imamo nizak i slab nivo korelacije, te datu hipotezu 5 ne možemo odbaciti.</s><s>U skladu s datim definicijama iznad i autorima postavili smo našu hipotezu 5 i naši rezultati su u skladu s istraživanjem autora İplik, Topsakal i Iplik (2014, str. 181) analize emocionalnog rada.</s>\n<s>Emocionalni rad između zaposlenih u hotelima nam ukazuje na identifikaciju odnosa između zaposlenih i kako su povezani međusobni odnosi u radu s gostima, zatim koji su razlozi lošeg emotivnog stanja između zaposelnih u hotelima.</s><s>Emocionalni rad predstavlja širok pojam istraživanja koji ima veoma bitan značaj na radnom mjestu i radnom okruženju u kojem smo zaposleni.</s>\n<s>Autorica Hochschild (1979) je bila početnica i prva osoba koja je definisala emocionalni rad.</s><s>Njena definicija: »Emocionalni rad je pokazivanje određenih emocija da bi se zadovoljile potrebe nekog posla«, motivirala nas je da istražimo koliko je zapravo emocionalni rad zastupljen u hotelima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Možemo zaključiti da emocionalni rad kod zaposlenika predstavlja veoma bitan pojam upravo zbog toga što je važno kako i na koji se način ponašamo i ophodimo s gostima, radnim kolegama, sa šefom i slično.</s><s>Naše ponašanje potječe od onoga što osjedamo, kako se osjedamo.</s><s>To ili pokušavamo prekriti ili jednostavno zaboravimo kontrolisati emocije i ponašamo se u skladu kako se trenutno osjedamo.</s><s>Kako mislimo to govorimo, kako govorimo to radimo, kako radimo to nam predstavlja svakodnevne navike koje formiraju naš karakter ili ponašanje do kojeg emocionalno dotičemo drugu osobu.</s><s>Upravo to nam predstavlja model kako da se odnosimo prema ljudima.</s><s>Veoma je bitno kako se ponašamo na radnom mjestu.</s><s>Na radnom mjestu i radnom okruženju od velikog značaja jeste odnos sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Suradnici imaju ulogu u tome da svog klijenta ili gosta učine zadovoljnim, tako što de ih na ljubazan način s osmijehom na licu uslužiti, te im ponuditi proizvode i usluge koje preduzede posjeduje.</s><s>Ako je zadovoljan gost, zadovoljni su suradnici, a pogotovo nadređeni.</s><s>Nadređeni nadgleda suradnike i opominje na lijepo ponašanje i na pravila kojih se treba pridržavati na radnom mjestu.</s><s>Što je vede zadovoljstvo veda je mogudnost do boljeg emocionalnog rada zaposlenog.</s><s>Kako radimo tako se i osjedamo, ako radimo bezvoljno, s manjkom energije ili smo iscrpljeni, to nam izaziva odbojnost prema gostu, no međutim ako zračimo punom energijom, gdje smo nasmijani i ljubazni i sa suradnicima i nadređenima, i gostima, onda nam to predstavlja pozitivan emocionalni rad naspram gosta, radnika i vođe na radnom mjestu.</s>\n<s>Naš diplomski rad je obuhvatao analizu podstaknutu iz prethodnih istraživanja, dimenzija rada i teorija koje smo uzeli u obzir i provjerili u datim hotelima Unskosanskog kantona.</s><s>Dimenzija emocionalnog rada ima važnu ulogu jer trenutno živimo i radimo u okruženjima gdje se konstantno na radnom mjestu dešavaju mnoge dileme, stalan stres, nezadovoljstvo, neslaganje, napetost, nervoza, ljutnja i mnoge druge činjenice bazirane na emocijama i emocionalnom stanju jednog čovjeka i upravo zbog toga tražimo riješenje za poboljšanje na poslu i napredak u radu u datom preduzedu.</s><s>Kako bi jedno preduzede ili hotel poslovao uspješano, bitno je da imamo ljude koji de biti smireni, koji de znati šta žele i šta rade, kako se odnose prema drugima i koji su im ciljevi u datoj organizaciji u kojoj su zaposleni.</s><s>Za ovaj istraživački rad postavili smo ukupno 5 hipoteza koje se baziraju na emocionalni rad između zaposlenih na radnom mjestu i na samoocjenu emocionalnog rada, te na analizu zadovoljstva, na odnose između suradnika i vođe, te spol i doba starosti.</s><s>Ovo predstavlja jedan opširan pojam kojeg smo na osnovu postavljenih hipoteza pokušali provjeriti na što jednostavniji način.</s><s>Postavljeni anketni upitnik datih dimenzija rada ima ukupno tri i pomodu njih smo ispitali radnike u ukupno 15 hotela koji se nalaze na Unsko-sanskom kantonu:</s>\n<s>Skup indikatora odnosa sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Na osnovu datih skupova zaključili smo da je emocionalni rad uspješan kod zaposlenih u hotelima, te zaposleni zapravo imaju razumijevanja jedni za druge na radnom mjestu, komunikacija i dogovaranje na poslu je zastupljeno.</s><s>Također pomažu jedni drugima u datim dilemama koji se dešavaju U radnom okruženju i zaposlenici svoje osjedaje ili emocije i svoje emocionalno stanje nastoje držati na nivou na kojem se to od njih zahtijeva na radnom mjestu.</s><s>Zaključili smo da su zaposleni u hotelima Unsko-sanskog kantona zadovoljni s emocionalnim radom i da su u dobrim odnosima s vođom.</s><s>Pomodu postavljena tri skupa indikatora ili dimenzija koji su obuhvatali ukupno 32 zasnovane tvrdnje ili varijable, analiziran je ovaj istraživački rad.</s><s>Ukupno 15 tvrdnji u prvoj dimenziji, 10 u drugoj i 7 u zadnjoj dimenziji.</s><s>Rezultati skupa indikatora emocionalnog rada imaju prosječnu ocjenu 3,64 - to predstavlja afirmaciju redni broj 3: »Niti se slažem/Niti se ne slažem«, a rezultati u izračunu korelacije za ovu dimenziju rada je savršeno pozitivna i zaključujemo da je emocionalni rad zastupljen u odabranim hotelima Unsko-sanskog kantona.</s><s>Rezultati skupa indikatora analize zadovoljstva nam predstavljaju prosječnu ocjenu 3.46, gdje možemo zaključiti da su zaposlenici približno zadovoljni s poslom koji obavljaju u hotelu.</s><s>Rezultati skupa indikatora odnosa sa suradnicima i nadređenima proveden kroz anketno ispitivanje ima prosječnu ocjenu 4.13 što predstavlja afirmaciju pod rednim brojem 4 »Slažem se«.</s><s>Zaključujemo da su odnosi između suradnika i nadređenih pozitivni i da se međusobno slažu prilikom obavljanja posla u hotelu.</s>\n<s>Na osnovu datih hipoteza smo zaključili da se četiri hipoteze ne mogu odbaciti, a jedna se odbacuje, zbog toga što smo istraživali da li ima razlike između spolova u emociolnom radu.</s><s>Rezultati su utvrđeni da ima razlike i zbog toga se hipoteza odbacuje.</s>\n<s>Naši rezultati su bili u skladu s sljededim prethodnim istraživanjima, a to su: faktorska analiza rezultata emocionalnog rada (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181), zadovoljstvo na poslu (Hofmann i Stokburger-Sauer, 2017, str. 22), Rezultati faktorske analize zadovoljstvo poslom i emocionalna iscrpljenost (İplik, Topsakal i Iplik, 2014, str. 181), zadovoljstvo na poslu (Lee i Ok, 2012, str. 1106), odnosi između suradnika i nadređenih tj. razmjena vođe - člana (Janssen i Van peren, 2004, str. 375), te demografska analiza Analiza i interpretacija sveukupnih rezultata istraživanja jesu bili statistički značajni i dobiveni rezultati su bili u skladu s našim očekivanjima.</s><s>Emocionalni rad ovisi o emocionalnoj inteligenciji koja je također zastupljena i korištena u ovom istraživačkom radu.</s><s>Redovni seminari na istu temu bi koliko - toliko upotpunili i aktivirali emocionalnu inteligenciju koja se nalazi kod sviju, samo što je negdje potisnuta u podsvijesti.</s><s>Seminari ili poslovni sastanci, kroz teoriju i praksu bi oživjeli tu inteligenciju u čovjeku i povedali mu šanse za dobijanje posla ili zadržavanje posla kojeg ima.</s><s>Glavni ključ emocionalne inteligencije je uspjeh na poslu i svom radnom mjestu.</s>\n<s>Prijedloge koje možemo dati jesu poboljšanje turizma na Unsko-sanskom kantonu, krenuvši od hotela, do različitih turističkih mjesta koje možemo ponuditi turistima ili gostima hotela, kao što Terme Čatež u Sloveniji ima ponudu za obilazak grada Brežice.</s><s>Tako demo npr. mi dati prijedloge za obilazak nekog grada pored ponude smještaja, usluga hrane i pida, što je ved u ponudi u hotelima Unsko-sanskog kantona kako bi se samim tim povedao dolazak gostiju, stvorili bolju atmosferu i ugođaj, te bismo tako pridobili vedi broj gostiju, unaprijedili emocionalni rad i međusobne odnose između zaposlenih; to su ukratko neka od bududih istraživanja.</s><s>8 LITERATURA I IZVORI</s>\n<s>Björkqvist, K., Lagerspetz, K. M. i Kaukiainen, A. (1992).</s><s>Do girls manipulate and boys fight?</s><s>Developmental trends in regard to direct and indirect aggression.</s>\n<s>Wiley and Sons. domadinstva.</s><s>Fakultet za turistički i hotelski menadžment, Opatija.</s><s>Cheung, F.Y. i Tang, C. S. (2009).</s><s>The influence of emotional intelligence and affectivity on emotional labor strategies at work.</s><s>Journal of Individual Differences 302, 75empirical test of a causal model in Taiwan.</s><s>International nursing review, 50(3), Çelik, S., Dedeoğlu, B. B. i İnanir, A. (2015).</s><s>Relationship Between ethical leadership, organizational commitment and job satisfaction at hotel organizations.</s><s>Ege Ciarrochi, J., Chan, A. Y. i Bajgar, J. (2001).</s><s>Measuring emotional intelligence in adolescents.</s><s>Personality and individual differences, 31(7), 1105–1119.</s><s>Craig, L. i Sawrikar, P. (2009).</s><s>Work and family: How does the (gender) balance change as children grow?.</s><s>Gender, Work and Organization, 16(6), 684–709. intelligence to predict individual performance, group performance, and group citizenship behaviours.</s><s>Personality and Individual differences, 36(6), 1443satisfaction on organization performance: An empirical study in hotel industry.</s><s>U Ninth AIMS International Conference on Management held at Pune, India, DeLoach, R. (2003).</s><s>Job satisfaction among hospice interdisciplinary team members.</s><s>American Journal of Hospice and Palliative Medicine, 20(6), 434–440.</s><s>DeConinck, J. B. (2010).</s><s>The effect of organizational justice, perceived organizational support, and perceived supervisor support on marketing employees' level of trust.</s><s>Journal of business research, 63(12), 1349–1355.</s>\n<s>Chicago: Rand McNally. in young adults' romantic relationships: Associations with perceptions of parent, peer, and romantic relationship quality.</s><s>Social Development, 11(1), 69Handbook of industrial and organizational psychology, (str. 1297–1343).</s>\n<s>Strayer, J. i Roberts, . (2004).</s><s>Empath and observed anger and aggression in fiveSvoboda, T. (2013).</s><s>Spolne razlike u agresivnosti, empatiji i emocionalnoj inteligenciji u studentskoj</s>\n<s>Studentica sam fakulteta za turizam, te Vas ovom prilikom molim da sudjelujete u provođenju ankete na temu mog diplomskog rada, vezanog za međusobne odnose u hotelima.</s>\n<s>Molim Vas odgovorite na pitanja.</s><s>Navedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim tvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do 5, pri čemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \"opdenito se slažem\".</s><s>Kako bih dobila što bolje rezltate ovog istraživačkog rada, molim Vas da budite iskreni!</s>\n<s>Ljudi su različito zadovoljni sa svojim poslom.</s><s>Molim Vas odgovorite na pitanja.</s><s>Navedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim tvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do 5, pri čemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \"opdenito se slažem\".</s>\n<s>Ljudi imaju različite odnose sa suradnicima i nadređenima.</s><s>Molim Vas odgovorite na pitanja.</s><s>Navedite u kojoj se mjeri slažete sa sljededim tvrdnjama u svakoj tabeli od 1 do 5, pri čemu 1 znači \"uopde se ne slažem\", a 5 znači \"opdenito se slažem\".</s>\n<s>Molim Vas da zaokružite Vaš broj godina, koji ste spol, Vašu kvalifikaciju, te koliko godina radite u preduzedu ili firmi u kojij ste zaposleni.</s><s>Molim Vas da prilikom zaokruživanja odgovora budete iskreni!</s>\n"}
+{"dc.title": "Osvrt na sigurnosni sistem u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Petrović, Borislav", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56518", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176653&dn=", "text": "<s>Ustavno-pravni sistem Bosne i Hercegovine vrlo je specifičan, može se reći – jedinstven u svijetu.</s><s>On je plod Mirovnog sporazuma potpisanog krajem 1995 godine u Dejtonu (SAD), gdje je prioritet bio u zaustavljanju rata na prostoru bivše Jugoslavije.</s><s>Stoga su i pojedina ustavno-pravna rješenja prevashodno bila u funkciji uspostavljanja mira, a manje u stvaranju modernog ustavno-pravnog sistema nove države.</s><s>Iz svega toga proizašao je jedan neuobičajen, u savremenom svijetu gotovo nepoznat, sistem sigurnosti, sa velikom autonomijom raznih organa sigurnosti na lokalnom nivou, dok na državnom nivou ustvari ne postoji organ, odnosno služba sigurnosti.</s>\n<s>Namjera nam je da ukažemo na specifičnosti i, po našem mišljenju, neke nelogičnosti sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini.</s><s>Najveća nelogičnost je ta što Predsjedništvu (kolektivni šef države) Bosne i Hercegovine niti Predsjedavajućem Vijeća ministara (Premijeru) Bosne i Hercegovine niko izravno ne podnosi izvještaje o stanju sigurnosti u državi, niti je bilo koja služba ili organ ovlašten za takvo nešto.</s><s>Jednostavno, prema Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoji niti jedan državni organ ili služba nadležni za bilo koji aspekt sigurnosti zemlje1.</s><s>Nema, dakle, državnih organa policije, tužilaštva, suda, niti obavještajnih službi.</s><s>Bosna i Hercegovina se sastoji iz dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine2 i Republike Srpske3, i jednog distrikta: Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.</s><s>Svaki od pomenutih, sastavnih, dijelova Bosne i Hercegovine ima svoje, samostalne, organe sigurnosti, suda i tužilaštva, dok Predsjedništvo države i Premijer nemaju izravnih ingerencija nad tim organima.</s><s>Isto je i sa vojnom sigurnošću.</s><s>Naime, ne postoji Vojska Bosne i Hercegovine, već egzistiraju dvije nezavisne vojske i to: Vojska Federacije Bosne i Hercegovine (sastavljena iz dvije komponente – bošnjačke i hrvatske) i Vojska Republike Srpske.</s><s>U skladu s tim i vojne sigurnosne službe su podređene isključivo entitetskom vojnom rukovodstvu, dok državne institucije nemaju nikakvih, oficijelnih, ingerencija nad njima.</s>\n<s>S obzirom da se Bosna i Hercegovina priprema za ulazak u Partnerstvo za mir pod okriljem NATO saveza, očekuje se formiranje jedinstvene državne vojske.</s><s>Taj proces, sigurno, neće ići brzo i jednostavno, ali je neophodan kao jedna od sigurnosnih komponenti države Bosne i Hercegovine.</s><s>Polazeći od pretpostavke da sigurnosni sistem jedne zemlje, pored obavještajnih službi, čine i službe javne sigurnosti, situacija u Bosni i Hercegovini se čini još složenijom i komplikovanijom.</s><s>Kako je sve organizirano na entitetskim nivoima, treba istaći da ne postoji nikakva simetričnost u organizaciji i funkcionisanju sigurnosnih službi u bosanskohercegovačkim entitetima.</s><s>Prvo, u Federaciji Bosne i Hercegovine egzistiraju dvije obavještajne službe: Agencija za istraživanje i dokumentaciju (AID) i Služba nacionalne sigurnosti (SNS) koje su sasvim neovisne u svom radu.</s><s>Ta neovisnost počiva na činjenici da su formirane od različitih organa: AID od strane Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, a SNS od strane Vlade Hrvatske Republike Herceg Bosne.</s><s>Kako su ove obavještajne službe osnovane prije Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno u ranijoj Bosni i Hercegovini sa sasvim drugačijim ustavno-pravnim uređenjem, ostale su određene splošna varstvoslovna in obrambna sekcija nejasnoće oko nadležnosti ovih obavještajnih službi, odnosno institucija koje imaju ingerencije nad njima.</s><s>U posljednje vrijeme, na inicijativu Predsjedništva Bosne i Hercegovine, vode se aktivnosti o ujedinjenju ovih službi, odnosno formiranju jedinstvene službe sigurnosti u Federaciji Bosne i Hercegovine (mogući naziv je «FOS» – federalna obavještajna služba).</s><s>Krajnji cilj je da se, u budućnosti, formira takva obavještajna služba koja bi bila u funkciji zaštite ustavnog poretka države Bosne i Hercegovine, i kao takva potčinjena određenoj državnoj instituciji, npr., Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.</s>\n<s>Kada je u pitanju služba javne sigurnosti, u Federaciji Bosne i Hercegovine egzistiraju Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova (FMUP) i deset ministarstava unutrašnjih poslova u Kantonima.</s><s>Dakle, jedanaest nezavisnih MUP-ova, samo u jednom entitetu Bosne i Hercegovine.</s><s>Pri tome, međusobni odnosi Federalnog MUP-a i Kantonalnih MUP-ova počivaju, uglavnom, na principu koordinacije i saradnje4, dok princip subordinacije ne postoji.</s><s>Nema sumnje da ovakva organizacija službe javne sigurnosti nije funkcionalna, niti može biti dovoljno efikasna na planu suzbijanja kriminala u ovom entitetu.</s>\n<s>Pored službe javne sigurnosti, u Federaciji BiH egzistira i sudska policija, koja je u ingerenciji pravosudnih organa, te finansijska policija, kao organ u sastavu ministarstva finansija.</s><s>Drugo, u Republici Srpskoj egzistira jedna obavještajna služba i jedno ministarstvo unutrašnjih poslova, koji su podčinjeni Vladi Republike Srpske.</s><s>Ovo je svakako prihvatljiviji model sigurnosti od onog u Federaciji BiH.</s>\n<s>Iz prethodno iznesenog vidljivo je da su u sva tri sastavna dijela Bosne i Hercegovine službe sigurnosti organizirane na drugačiji način i da su samostalne u svom radu.</s><s>To je posljedica ustavnih odredbi prema kojima je sigurnost u nadležnosti entiteta, a ne države Bosne i Hercegovine.</s><s>Ovakav stepen decentralizacije i heterogenost sigurnosnih komponenti daje za pravo da se postavi pitanje: postoji li sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine.</s><s>Na ovakvo pitanje teško je odgovoriti.</s><s>S obzirom da su u Bosni i Hercegovini u toku značajne ustavne promjene, za očekivati je da će se i pitanje sigurnosti morati riješiti na drugačiji način.</s>\n<s>1 Prema članu III. stav 1. tačka g. Ustava Bosne i Hercegovine “Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnosti za one poslove o kojima se entiteti saglase; mogu se po potrebi osnovati i dodatne institucije za obavljanje takvih nadležnosti”.</s><s>Da bi, dakle, službe državne i javne sigurnosti prešle u nadležnost države Bosne i Hercegovine, potrebno je da se oba entiteta (Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska) saglase o tome.</s><s>Međutim, s obzirom na visok stepen autonomije, entiteti u Bosni i Hercegovini su, praktično, države u državi, bez ikakvih nagovještaja da se odreknu nekih od svojih nadležnosti, a sigurnost je jedna od najznačajnijih.</s><s>Izuzetak čini Državna granična služba (DGS) koja ima nadležnost kontrole i zaštite državne granice.</s><s>Riječ je o službi koja, još uvijek, nije potpuno zaživjela.</s><s>Njeno uspostavljanje teče postepeno, i do sada je preuzela kontrolu Borislav Petrović</s>\n<s>3. Ustav Republike Srpske oko 75% državne granice.</s><s>Još uvijek su prisutni otpori entiteta, jer oni time gube “svoj dio državne granice” a time i dio svoje entitetske samostalnosti.</s><s>2 Prema članu III. stav 1. tačka g. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine Federacija je nadležna za “Suzbijanje međunarodnog i međukantonalnog kriminala posebno terorizma, neovlaštene trgovine drogom i organiziranog kriminala, te saradnju sa Interpolom”.</s><s>U Ustavu se izričito ne pominje organizacija i funkcionisanje entitetskog sistema sigurnosti.</s><s>3 Prema članu IV. stav 68. tačka 2. Ustava Republike Srpske, Republika Srpska je nadležna za poslove “odbrane i bezbjednosti”.</s>\n<s>4 Prema članu 26 Zakona o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine”, broj 1/1996) “Međusobni odnosi između Federalnog MUP-a i Kantonalnih MUP-ova zasanivaju se “…na uzajamnoj saradnji, međusobnom obavještavanju, dogovaranju, razmjeni iskustava i stručnoj pomoći”.</s>\n"}
+{"dc.title": "Uticaj vremena i prostora kao geografskih pojmova na (kriminogeno) ponašanje ljudi", "dc.creator": "Milosavljević, Mladen", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "kazniva dejanja;kriminaliteta;samomor;klimatske spremembe;kriminal;info:eu-repo/classification/udc/343.98", "id": "dkum_56535", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176670&dn=", "text": "<s>Federalno ministarstvo unutarnjih poslova U ovom radu pokušava se dati odgovor postoji li uticaj vremena i prostora na (kriminogeno) ponašanje ljudi.</s><s>Ovaj problem već dugo zanima kriminaliste i druge znanstvenike svijeta.</s><s>Međutim, njihova mišljenja su različita.</s><s>Posebna pažnja posvećena je istraživanju samoubistava, kao i nekim drugim krivičnim djelima, npr. silovanjima, provalnim krađama i ubistvima.</s><s>Rezultati autorovog istraživanja drugačiji su nego doasadašnja znanstvena iskustva, posebno sa samoubistvima.</s><s>Osim što daje rezultate vlastitih istraživanja, autor prezentira i dosadašnja iskustva drugih znanstvenika, a između ostalog govori i o klimatskim promjenam i slavnim ljudima, ali i klimatskim promjenam i kriminalu uopšte.</s>\n<s>O uticaju vremenskih prilika na čovjekovo zdravlje i ponašanje postoje podaci stari preko 2500 godina.</s><s>Međutim, tek u posljednje vrijeme, tom problemu se posvećuje nešto veća pažnja.</s><s>Provedena istraživanja su pokazala da se uticaj vremenskih prilika na čovjeka nikako ne smije zanemariti.</s><s>Pojedine bolesti su u direktnoj vezi sa atmosferskim promjenama, ali i ljudsko raspoloženje, emocije i sl.</s><s>Kao faktori koji najviše utiču na promjene raspoloženja navode se velike vrućine i veće temperaturne razlike u toku jednog ili više dana.</s><s>Utvrđeno je takođe da vlažni dani utiču na pojavu depresije.</s><s>Čovjeka nervoznijim čine i periodi duvanja vjetra zvanog fen, kada u vazduhu ima više pozitivnih nego negativnih jona.</s>\n<s>Određene vremenske prilike pogoduju povećanom broju srčanih udara, moždanih udara, te nekim drugim bolestima.</s><s>Isto tako je utvrđeno da neke vremenske prilike utiču na povećanje broja saobraćajnih nezgoda, samoubistava, te nekih drugih djela koja imaju obilježja krivičnog djela.</s><s>Smetnje izazvane atmosferskim prilikama ne treba brkati sa sezonskim bolestima, koje se javljaju kada nastupa hladnoća ili vrućina.</s>\n<s>Ne postoji jednoglasna teza da klimatske promjene, odnosno određeni klimatski elementi, utiču ili ne utiču na kriminogeno ponašanje ljudi.</s><s>Ipak, čini se da neka veza postoji.</s><s>Izgleda da postoje jasne razlike u geografskom rasprostiranju kriminala, koje variraju od kantona do kantona.</s>\n<s>PROMJENA VREMENA I PSIHOLOŠKO STANJE ŽENA Neke nezvanične analize upučuju da se u posljednje vrijeme (nekoliko posljednjih godina) na teritoriji Bosne i Hercegovine povečao broj (krivičnih) djela u kojima su učestvovale žene.</s><s>I ne samo to: zapažen je određeni rast slučajeva gdje su žene bile inicijatori navedenog ponašanja.</s><s>Kao blaga islustracija navedenog ponašanja možemo navesti nekoliko slučajeva iz ljetnog perioda 1998. godine kada su na sarajevskim pijacama zabilježeni slučajevi tuče između dvije ili više žena ili žena i muškaraca.</s><s>Zanimljivo je i to da su upravo u situacijama tuče između muškaraca i žena, “dame” bile te koje su izazvale tuču.</s><s>Iako se u tim situacijama, uglavnom radilo o nanošenju lakših tjelesnih povreda, ostaje zabilježeno da je broj navedenih slučajeva bio mnogo veći u odnosu na ranije godine.</s><s>Interesantan je i podatak da je su u danima u kojima su se dešavali navedeni događaji zabilježene izuzetno visoke temperature (mnogo više nego ranijih godina; što će ubuduće biti redovna pojava). kriminalistična sekcija</s>\n<s>Ne treba potpuno zanemariti ni podatak da se nisu baš svi slučajevi završavali sa nanošenjem lakših tjelesnih povreda.</s><s>Naime, zabilježeno je i nekoliko slučajeva sa teškim tjelesnim povredama, u kojima je samo zahvaljujući nekim srećnim okolnostima izbjegnut tragičan ishod.</s><s>Ovakva zbivanja nametnula su temu za razmišljanje.</s><s>Da li je razlog ovih (ali i mnogih drugih slučajeva) bio iz domena klasičnog uzroka ili je pak u pitanju nešto drugo?</s><s>Evidentno je jedino da je ženska agresivnost nešto češća, pogotovu u odnosu na neke ranije periode.</s><s>Medicinski stručnjaci, koji su se izučavanjem sličnih problema počeli zanimati i ranije, došli su do saznanja da promjenjljivo vrijeme utiče na psihološko stanje žena.</s><s>U svojim istraživanjima i zaključcima oni su išli toliko daleko da su utvrdili da nagle promjene (kakve se u Bosni i Hercegovini događaju vrlo često) posebno deprimirajuće djeluju na žene jer su psihički labilnije (o čemu postoje i drugačija mišljenja) od muškaraca i ne reaguju funkcionalno na promjene vremena.</s><s>Upravo zbog toga liječnici sugerišu damama da ne razmišljaju o stvarima koje ih opterećuju, da se što više kreću u prirodi, te da konzumiraju bezalkoholne napitke i voće bogato vitaminom C. Da možda navedene tvrdnje liječnika i drugih specijalista nisu bez osnova, može poslužiti primjer iz okoline Sarajeva (mjesto Kobiljača), kada je zbog ženinog neuravnoteženog ponašanja nesrećni muž samo zahvaljujući brzoj liječničkoj intervenciji izbjegao smrt.</s><s>Naime, J.M. (1963) je nakon početne prepirke (koju je sama inicirala), sa svojim suprugom, u naletu bjesa uzela sjekiru i udarila supruga u leđa.</s><s>Nesretnik je zadobio teške tjelesne povrede, a metereolozi su za taj period zapazili određene vremenske promjene (opet izuzetno visoke temperature).</s><s>Nesnosne vrućine, kakvim su posljednjih dana izložene sve zemlje Svijeta, uključujući i Bosnu i Hercegovinu, sasvim sigurno će uzrokovati povećan broj krivičnih djela, posebno onih koji će biti posljedica konfliktnih situacija.</s>\n<s>Druga istraživanja govore, da pored porasta agresivnosti, žene u posljednje vrijeme pokazuju sve veču sklonost ka samopovrijeđivanju.</s><s>Zapaženo je da im opada koncentracija, te da postaju nepažljive.</s>\n<s>Džems Rot, svjetski ekspert za promjene vremena, ali i čovjek koji se ne bavi isključivo meteorologijom već i psihologijom o uticaju vremenskih prilika na čovjeka izjavljuje: “Uticaj vremenskih promjena na čovjeka je toliki da se ne smije nikako zanemariti.</s><s>Pojedine bolesti su u direktnoj vezi sa atmosferskim promjenama, ali i ljudsko raspoloženje, emocije.</s><s>Vrijeme samo po sebi ne može biti glavni uzrok mentalnih uznemirenja i izazova, ali može biti dodatni faktor u ponašanju čovjeka, bilo gdje: na poslu, vani, za vrijeme vožnje u kolima, u kući itd.”.</s><s>U odgovoru na pitanje kakve atmosferske prilike imaju veći uticaj na promjene raspoloženja Rot navodi: “Najviše velike vručine i veće temparaturne razlike u toku jednog ili više dana.</s><s>Živimo u velikim i urbanim sredinama gdje su živci na ispitu i bez jakih vrelina.</s><s>Pije se, rashlađuje se i oblači bez kontrole, ne poštujući znanje i iskustvo naših predaka.</s><s>Cjelokupan moderni urbani život stvorio je u gradovima daleko veći broj neurotika nego u prošlosti.</s><s>Pri velikim žegama i naglim promjenama vremena ljudi postaju agresivniji.</s><s>Vlažni dani više utiču na pojavu depresije.</s><s>Konstatirano je da se poslije velikog pada vazdušnog pritiska povećava broj samoubistava i kriminala.</s><s>Vreli, suhi vjetar, zvani fen, koji najviše puše u SAD, Švajcerskoj i Izraelu, direktno izaziva nervnu napetost i depresivna raspoloženja”.</s><s>Kao naučno objašnjenje navedene pojave ekspert Rot tvrdi: “ Za vrijeme duvanja fena u vazduhu ima više pozitivnih nego negativnih jona, što čovjeka čini nervoznijim.</s><s>Veće prisustvo negativnih jona utiče na bolje raspoloženje, jer oni pomažu proizvodnji supstance koju nazivamo serotonin, odnosno ubrzavaju kretanje neurona, dok pozitivni joni djeluju suprotno”.</s><s>SEZONA ZIME – FAZA NAJMANJE OTPORNOSTI ORGANIZMA U GODIŠNJOJ RITMICI</s>\n<s>Znanstvenici koji se bave problemom biološke ritmike kod čovjeka, poodavno su utvrdili da faza “biološke zime” predstavlja raztdoblje najslabije funkcionalnosti našeg organizma, pa prema tome i najmanje otpornosti na sve vrste uticaja koji dolaze iz spoljašnje sredine: na nagle promjene vremena, na psihička opterećenja, na funkcionalna i infektivna oboljenja.</s>\n<s>Uticaj određenih vremenskih situacija, kao što su nagle promjene vremena, naočito snažno, pa čak i pogubno, izražava se ne samo u periodima sezonskog, već i dnevnog smanjenja reaktivnosti našeg organizma.</s>\n<s>Obično se smatra da tegobe koje mnogi osječaju tom prilikom dolaze od pada vazdušnog pritiska ili promjene spoljašnje temperature.</s><s>Ne zanemarujući uticaj i ovih faktora, savremena istraživanja, međutim, ukazuju da je glavni uzrok tegobama u promjeni električnog naboja čestica vazduha.</s><s>Prilikom nailaska hladnih vazdušnih masa, isto tako i pri pojavi fena ili južnih vjetrova, nastaje pozitivna jonizacija vazdušnih čestica (atomi gube elektrone i postaju pozitivno naelektrisani).</s><s>Kada se vremenske prilike stabilizuju, dolazi do povećanja negativno naelektrisanih čestica vazduha (atomi dobijaju elektrone i postaju negativno naelektrisani.</s><s>Naročito je ona povećana u zimskim mjesecima u gradovima sa čestim smogom kada nastaju teški pozitivni joni, ili kako ih istraživači nazivaju “joni ubice”.</s><s>Taj se meteorološki period,poklapa sa najslabijim periodom našeg organizma u toku jedne godine.</s><s>U tom periodu je i smrtnost najčešća, o čemu govore podaci i iz zapadnoevropskih zemalja, ali i iz zemalja sa prostora eks Jugoslavije.</s><s>Životinje izlagane u eksperimentu djelovanju pozitivnih jona uginu nakon 5 do 7 dana.</s><s>Izlaganje negativnim jonima vazduha one postaju živahne, bolje jedu, interesuju se za suprotni pol.</s><s>Ogledi sa dobrovoljcima pokazali su da se slične manifestacije zapažaju i kod čovjeka.</s><s>U uslovima pozitivne jonizacije (onakvim kakvi nastaju pri pojavi fena ili pri pogoršanju vremena) čovjek osjeća malaksalost, glavobolju, ubrzanje pulsa, otežano disanje, povećani krvni pritisak, reumatične tegobe, postaje razdražljiv, nemirno spava.</s><s>U određenim komorama u kojima je povećana negativna jonizacija vazduha kod čovjeka svi ovi znaci tegoba nestaju: uravnotežava se krvni pritisak, rad srca, disanje postaje normalno, glavobolja nestaje, raspoloženje se znatno popravlja.</s><s>U svemu, negativni joni vazduha stimulativno djeluju na procese i funkcije čovjekovog organizma.</s><s>Istraživanja su pokazala da je pozitivna jonizacija vazduha naročito izražena u sredinama sa vazduhom zagađenim izduvnim gasovima, česticama dima, čađi i prašine.</s>\n<s>Istraživanja su pokazala da je francuski filozof Voltaire ujesen patio od melankolije, a ona je obuzimala i velikog njemačkog glazbenika Richarda Vagnera, koji je plakao za suncem, smatrajući ga izvorom stvaralačke energije.</s><s>Od različitih smetnji izazvanih promjenama vremena patio je i njemački pisac Wolfgang Goethe i zbog toga samog sebe proglasio živim barometrom.</s><s>Koliko god se Goethe tješio da upravo “plemeniti umovi više pate od štetnih atmosferskih uticaja”, danas je poznato da te smetnje povezuju milione ljudi iz svih zemalja svijeta, bez obzira na dob, društveni položaj ili kulturnu razinu.</s><s>Pretpostavka je da će navedeno u budućnosti uzrokovati još veće teškoće. “Nema u tome ništa čudno, uzmemo li u obzir šta se događa s klimom na Zemlji”, uvjeren je klimatolog i meteorolog Vincenzo Ferrara, koji je zastupao Italiju na posljednjem simpozijumu o klimi u japanskom gradu Kiotu.</s><s>On je dalje izjavio: “ Sve će biti češći ekstremni meteorološki fenomeni, te promjene klime kakve još nismo upoznali.</s><s>A to će nedvojbeno izazvati niz zdravstvenih problema”.</s><s>S obzirom da su već ove godine na prostorima eks Jugoslavije (posebno u Bosni i Hercegovini) zabilježene neuobičajeno visoke temperature (koje je pratilo mnoštvo konfliktnih situacija sa elementima krivičnih djela) tvrdnja navedenog eksperta kao da je našla svoje uporište.</s><s>Već sada u Italiji, te u Njemačkoj, gdje je meteoropatija službeno priznata kao bolest, svaki treći stanovnik pati od smetnji vezanih za vremenske prilike.</s><s>Nijemac – meteoropat može se osloniti na pomoć specijalista, istraživanja, lijekove i telefonska savjetovališta. “Svake godine savjetujemo milojone osoba” tvrdi dr. Klaus Bucher, njemački liječnik iz Freiburga, koji se specijalizirao za meteoropatiju. “S grijanjem i klimatizacijom sve smo manje izloženi poticajima prirodne klime i, zbog toga, manje otporniji na njezine promjene”.</s><s>Za razliku od Njemačke u Italiji i mnogim drugim zemljama, meteoropate smatraju umišljenim bolesnicima.</s><s>Simptomi navedenog su lako uočljivi i neugodni: nenadane migrene, upale očiju, nadražaj dišnih puteva, bolni zglobovi, loša cirkulacija i probava, problemi sa kožom i ili alergije.</s><s>Često se javljaju problemi sa srcem, a srčanim bolesnicima stanje se pogoršava kada pušu hladni i topli vjetrovi.</s><s>Nadalje, topli zrak izaziva visoki krvni tlak, a ovaj postaje vjesnikom promjene vremena Pojačani elektricitet u zraku uzrokuje nemir, nesanicu, glavobolju, a sve smetnje traju dok se vremenske prilike kriminalistična sekcija</s>\n<s>Bolest vremenskih prilika, naime postoji.</s><s>I uvijek je postojala.</s><s>Starogrčki liječnik Hipokrat ju je otkrio prije gotovo 2500 godina, a svojim pacijentima je savjetovao da se “klone klime koja im je uzrokovala bolest”.</s><s>A sindrom široka (toplog vjetra što se na arapskom zove scharav) pogađao je Izraelce i spominje se u Bibliji.</s><s>Današnji liječnici tek u posljednje vrijeme meteoropatiju počinju shvaćati ozbiljno i tragaju za mehanizmima koji je izazivaju, te mogućnostima liječenja.</s>\n<s>Prema odluci federalnog ureda za red u prometu, u Njemčkoj je skupina istraživača četiri godine istraživala prometne nezgode i njihovu povezanost sa atmosferskim promjenama.</s><s>Pokazalo se da je učestalost nezgoda 20% veća tokom magle i jakih kiša, ali i kada je lijepo vrijeme praćeno velikim hladnoćama ili vrućinama.</s><s>Očigledno je da navedeni uvjeti smanjuju pozornost za volanom.</s><s>Ali, to nije sve: naučnici njemačkog meteorološkog zavoda proučili su 2,3 milijona smrtnih slučajeva u pokrajini Baden - Wurtemberg, od 1968. do 1993.godine, i zaključili da su velike promjene u temperaturi zraka povećale stopu smrtnosti za više od 10%, u poređenju sa prosjekom.</s><s>Pravna je znanost prije medicine priznala uticaj vremena na ljude.</s><s>U mnogim zemljama postoje instituti posebnih olakšavajućih okolnosti za zločine i krivična djela počinjene u vrijeme određenih, karakterističnih meteoroloških pojava.</s><s>Takav je institut olakšavajućih okolnosti postojao i u krivičnom zakonu Kraljevine Jugoslavije, a vrijedio je za ograničeno područje crnogorskog primorja i dalmatinske otoke.</s><s>Krivična djela, uglavnom krvni delikti, počinjeni tokom dužeg trajanja juga praćenog kišom, bila su blaže kažnjavana od onih u drugim krajevima ili onih koja nisu počinjena za “vremena za beštije” ili kako bi drugi rekli “pasije vrijeme”.</s><s>Kako je uopšte moguće da tako visoko sofisticiran i savršen biološki mehanizam, kakav je ljudski (koji iza sebe ima kompjuteriziranu realnost, moč programiranja i prognoziranja itd.), može narušiti banalna promjena vremena?</s><s>U svom objašnjenju navedenog talijanski liječnik dr. Roberto Peruli navodi: “Čovjek je životinja stvorena da bi se prilagodila okolišu u kojem živi.</s><s>Tijelo mu je protkano živcima, a oni što se nalaze u koži jako su osjetljivi na klimatske promjene”.</s><s>Kako ti prijemnici primaju informacije i odašilju ih u unutrašnjost organizma, poznato je odavno.</s><s>Zna se, na primjer, da svjetlost djeluje pozitivno na mehanizme što regulišu tjelesnu temperaturu.</s><s>Preko očnog živca svjetlost stiže u mozak, spriječava stvaranje melatonina, hormona što izaziva opuštenost, ali i depresiju.</s><s>U slučaju olujnog nevremena (kao što je već napisano), u igru ulazi i drugu hormon, serotonin, kojeg stimuliraju joni iz atmosfere, a koji zatim jednako utječu na nervi sistem.</s><s>Kako bi tijelo održavalo temperaturu od 370C, ono se mora uskladiti sa okolinom, stvarajući ili oslobađajući toplinu.</s><s>Ako iz kože počinju stizati signali o velikoj vručini, mozak naređuje krvnim žilama da se šire, a žljezdama znojnicama da luče pojačane količine znoja.</s><s>Ako prijemnici alarmiraju da je jako hladno, krvne žile se stežu kako bi tijelo sačuvalo potrebnu toplinu.</s><s>Kod osjetljivijih osoba, ili onih koje imaju lošu cirkulaciju, dolazi do poremećaja toga mehanizma od kojeg pati i središnji nervni sistem.</s><s>Posljedice su groznica, srčane smetnje, ukočenost zglobova, bolovi i grčevi u mišićima.</s><s>Smetnja najčešće uzrokuju skup utjecaja, od vremenskih prilika, do zagađenja okoline i neprozračenosti prostora u kojima boravimo.</s><s>U zraku ima mnogo štetnih tvari koje izazivaju upalu sluznice, alergije, astmu i bronhitis.</s><s>Odrasla osoba svakoga dana udiše približno 20 kilograma smjese različitih plinova.</s><s>To je razlog što mnogi liječnici smatraju da je čisti zrak spas za meteoropate, osobito one koji žive u velikim gradovima.</s><s>Smetnje izazvane atmosferskim promjenama ne valja brkati sa sezonskim bolestima, što napadaju kad nastupa hladnoća ili vrućina.</s><s>One se mogu javiti u bilo koje doba godine, a samo zbog izrazite promjene klime.</s><s>Napadaju zdrave osobe koje, zbog promjene klime, osjećaju niz simptoma, od glavobolje do mučnine, od ukočenosti mišića do nesanice.</s><s>Sezonske su bolesti zapravo, sekundarna meteoropatija.</s>\n<s>Tokom 70-ih i 80-ih godina stručnjaci Državnog hidrometeorološkog zavoda, u suradnji sa liječnicima iz zagrebačkih bolnica, načinili su nekoliko istraživanja kako bi utvrdili povezanost vremenskih prilika i određenih bolesti, te samoubistava u gradu Zagrebu.</s><s>Istraživala se pojačana učestalost cerebrovaskularnih i kardiovaskularnih bolesti, astme, ozljeda na radu i čira na želucu.</s><s>Odavno se srčani udar (infarkt) smatra jednom od bolesti kojima povodi mogu biti atmosferske prilike.</s><s>Za istraživanje su korišteni podaci o 720 bolesnika s tek preboljelim infarktom srca, liječenih u zagrebačkim bolnicama tjekom 1976 i 1977. godine.</s><s>Istraživanje je pokazalo da povećani broj srčanih udara možemo očekivati zimi, u razdobljima kada je područje grada pod djelovanjem nekog od tipova sniženog tlaka, zatim pod uticajem jugoistočnih i jugozapadnih vjetrova, te kada se tople i hladne fronte učestalo nižu jedna iza druge.</s><s>Vrijeme je tada oblačno, često vjetrovito, kišovito ili snje��no i dosta hladno.</s><s>Ljeti su, ipak, “najopasniji” dani sa vrlo toplim i sparnim vremenom, visokim temperaturama zraka, povišenom relativnom vlagom i slabim vjetrom.</s><s>Slično istraživanje je provedeno i za moždani udar, odnosno “šlag”.</s><s>Na uzorku od 1667 pacijenata zagrebačkih bolnica utvrđeno je da se povećana vjerovatnost moždanih udara javlja u vrlo rijetkim vremenskim tipovima strujanja hladnog zraka sa sjevera i sjeveroistoka zimi i u proljeće.</s><s>Tada se zbog niskih temperatura i povećane brzine vjetra pojačava osjećaj hladnoće.</s><s>Opasne su i struje toplog zraka s juga i jugozapada u proljeće i jesen, kada se organizam, naviknut na hladnije uvjete, zbog povišene temperature i visoke relativne vlage mora prilagoditi povećanom osjetu topline.</s><s>Povećan broj moždanih udara javlja se u svim sezonama pri prolazu hladne fronte, zatim u proljeće, dan ili dva prije i u samom danu s hladnom frontom, te ljeti u danu s frontom i slijedećeg dana.</s>\n<s>Istraživanje, takođe napravljeno 1976. i 1977.godine, te dijelom 1983.godine, nosi naslov “Samoubistva i vremenske prilike u Zagrebu”.</s><s>Rezultati tog istraživanja, provedenog na 220 slučajeva samoubistava, ukazali su na vezu s vremenskim frontom i to posebno toplim.</s><s>Takođe, broj samoubistava je povećan dan prije prolaza hladne fronte i dva dana nakon prolaza tople.</s><s>Višednevna razdoblja s mnogo samoubistava najčešće su obilježena povišenom temperaturom koja varira, sniženim ili promjenjivim tlakom zraka, povećanom naoblakom, maglom, često slabom kišom, a ljeti pljuskovima i grmljavinom.</s>\n<s>U drugoj polovinu jula 2001.godine objavljene su informacije po kojima su istraživanja samoubistava među ljudima starijim od 55 godina pokazala da je natprosječan broj suicida među ljudima rođenim u julu i avgustu.</s>\n<s>Skoro svi analitičari koji su pisali o problematici samoubistava nisu zaobišli pitanje koja su to godišnja doba i mjeseci kada se najčešće javljaju samoubistva.</s><s>Tako jedna velika anlitička studija Mirka Pekovića “Izabrana smrt” (1995.) objedinjuje do tada poznate podatke, i prezentira da među tim statističkim podacima nejkritičnije doba jeste proljeće, i to mjesec maj.</s><s>Zašto baš proljeće i zašto baš maj?</s><s>Čak ni sam autor ne daje objašnjenje, a nedoumice na ovo kao i brojna druga pitanja koja prate samoubistva ostaju do daljeg tražeći objašnjenja i istovremeno pružajući izazove za neka druga istraživanja.</s><s>Mnogi autori, i poret toga, smatraju da se samoubistvo (najčešće) vjerovatno ne događa slučajno u proljeće i to posebno u maju.</s><s>Uostalom, kažu oni, slučajnosti nema, a suicid i njegova provalencija u proljeće i mjesecu maju skoro da je univerzalna pojava.</s><s>Normalno, ima i disonantnih tvrdnji u odnosu na vrijeme samoubistva, gdje se navodi da ako pravilnost postoji, ona isključivo važi za populaciju određenog regiona i istraživački uzorak na kome je ispitivanje vršeno.</s><s>Ovakvo mišljenje, dakako, treba respektovati, a ona upućuju na značajnu implikaciju kulturnih činilaca u incidenciji samoubistva, kada se radi o njegovim kalendarskim zakonitostima.</s><s>Poret toga, zapaža se da se samoubistva, u odnosu na pol i neka druga sociodemografska obilježja, ne događaju u isto vrijeme.</s><s>Manji broj istraživača pokušava odrediti i traže i dan i čas samoubistva, a ima i znatan broj onih koji tu vezu traže i u odnosu na neke meteorološke faktore (vlažnost vazduha, atmosferski pritisak, nadmorsku visinu itd.).</s><s>U nekim od spomenutih istraživanja pojavljuju se vrlo interesantni podaci.</s><s>Tako Milutinović (1929) nalazi da se samoubistva dominantno dešavaju u proljeće, s tim što pojava kulminira u junu mjesecu.</s><s>Šovljanski nalazi da incidencija suicida nije podjednako zastupljena u svakom sedmičnom danu, pa navodi da su srijeda i nedjelja suicidogeno najrizičniji dani.</s><s>Mitreva i kriminalistična sekcija</s>\n<s>ZAGREBAČKA ISKUSTVA saradnici (1983) prevalenciju suicida također nalaze u proljećnim mjesecima i to aprilu i maju.</s><s>Osim zapažanja da suicid prevalira u proljećnim mjesecima, statističko – epidemiološke studije slažu se u još jednom, a to je da je njegova incidencija najmanja krajem i početkom godine.</s><s>Navedena distribucija realizovanog suicida, koja je vezana za određena godišnja doba, vjerovatno je uslovljena činjenicom što njih pola otpada na psihijatrijske slučajeve, te tzv. meteoropate (depresivni i drugi bolesnici).</s><s>Jedan broj njih se suicidalno ponaša (neurotičari), a zna se i da alkoholičari zloupotrebljavaju alkoholna pića određenim danima u nedjelji (najčešće vikend).</s><s>Pored svega, mora se respektovati i faktor bioritma, kao i menstrualni faktor kod žena.</s><s>U smislu pokušaja pronalaženja odgovarajućih objašnjenja istraživanja samoubistava na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine pokazala su slijedeće parametre: Tabela broj 1. Samoubistva na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine za period 1995 – 2000, po mjesecima i godinama</s>\n<s>Prema podacima iz februara 2002. godine navodi se da su za slovenačke samoubice kritični proljetni mjeseci i dani vikenda, a da je najčešći metod – vješanje.</s><s>Navodi se i podatak da je većina samoubica stariji muškarci, ali i da godišnje samoubistva počini i tridesetek djece.</s><s>Radi potpunije informacije navodimo i podatak da je 2001. godine u Sloveniji (preme podacima policije) samoubistvo izvršilo 548 osoba, što je nešto manje nego 581 slučaj u godini prije toga, ali to još uvijek zemlju s dva miliona stanovnika stavlja u sami svjetski vrh.</s><s>Prema podacima iz februara 2002. godine u Hrvatskoj se ljudi više ubijaju u sjevernom dijelu Hrvatske nego u Dalmaciji.</s><s>Općenito, gleda li se geografska karta, što se ide sjevernije, veći je broj samoubistava.</s>\n<s>Podaci do kojih je došao Peković, najbliži su podacima Lestera (1983) koji navodi da su najkritičnija godišnja doba proljeće i jesen.</s><s>Durkhem (1981) smatra da je samoubistvo najčešće u toku Mladen Milosavljević</s>\n<s>podataka proljećnijh i ljetnih dana (kada su dani najduži).</s><s>Tako ispada da su nalazi autora, kada je u pitanju vrijeme izvršenja suicida, dosta različiti.</s><s>Neka prijašnja istraživanja su pokazala da “ljetna” djeca češće pate od depresije i disleksije, dok “jesenja” i “zimska” djeca djeca češće oboljevaju od šizofrenije i Alzheimerove bolesti.</s><s>Tabela 2 a. Procjena ukupnog broja prisutnog stanovništva, po kantonima u Federaciji BiH, stanje 31.12.2000.</s>\n<s>U odnosu na dobijene rezultate (teritorija Federacija BiH) mogli bi se izvesti slijedeći zaključci.</s><s>1. U posmatranom i analiziranom periodu juli mjesec je predstavljao mjesec sa najvećim brojem samoubistava,</s>\n<s>2. Ako bi se isključivo posmatrao posmatrani i analizirani vremenski period (u cjelini) onda bi se moglo konstatovati da broj samoubistava blago raste od početka godine (januar) ka sredini godine (juli – kada je zabilježen najveći broj samoubistava), te da nakon toga dolazi do postepenog pada ka kraju godine (decembar),</s>\n<s>3. Kada je u pitanju teritorijalna zastupljenost (kantonalna teritorijalna organiziranost) na prvom mjestu je Tuzlanski kanton, Kanton Sarajevo, pa Zeničko – dobojski kanton itd, dok je najmanje samoubistava zabilježeno u Bosansko – podrinjskom kantonu; navedeni rezultati se i poklapaju s površnim pregledom ukupnog broja stanovništva (najbrojniji je Tuzlanski kanton), međutim, u ovakvim procjenama to ne smije biti jedini kriteriji jer treba voditi računa i o: gustini stanovništva, industrijskom rastu, ekonomskoj i socijalnoj situaciji, intelektualnom potencijalu itd.</s>\n<s>Klimatski faktori odavno su zaokupljali pažnju naučnika koji su sa više ili manje uspjeha pokušavali, čak i u 19.stoljeću, utvrditi vezu između određenih klimatskih elemnata i kriminogenog ponašanja ljudi.</s><s>Primjeri koji slijede odslikavaju rezultate navedenih istraživanja i razmišljanja.</s><s>Quetelet (1835), Gerry (prema:Mannheim 1960), Ferry (prema: Mannheim 1960), Aschaffenberg (1903) i neki drugi autori pokušali su primjenom statističkih metoda dokazati da se u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj, u toplijim predjelima tih zemalja, u ljetnim mjesecima češće čine krvni delikti (povežite to sa zakonom stare Jugoslavije koji je važio za dalmatinske otoke i crnogorsko primorje koji je prestupnike u tim periodima blaže kažnjavao), a da su imovinski delikti učestaliji u hladnijim predjelima i u zimskim mjesecima.</s><s>Osim toga Sauer i Aschaffenberg su takođe statiistički utvrdili povećani broj seksualnih delikata u Alpskim dijelovima Austrije u vrijeme kada pušu južni vjetrovi i izazivaju povećanu razdražljivost.</s><s>Quetelet je išao čak toliko daleko da je na takvim statističkim podacima postavio svoj “termički zakon delikvencije”, a Kropotkin je išao još i dalje postuliravši svoju ekstravarijantnu formulu koja bi upućivala na postojanje korelacije između prosječne temperature zraka, stupnja vlažnosti i učestalosti zločina, posebno ubistava.</s><s>Takav pristup je pretrpio niz kritika koje su prije svega bile usmjerene na pristup pronalaženja uzroka kriminaliteta i ocjenile su kriminalistična sekcija</s>\n<s>KLIMA I KRIMINAL ga primitivnim.</s><s>Kritičari su posebno naglasili da autori navedenih korelacija nisu vodili računa o nizu socijalnih razlika između pojedinih regija, ekonomskih prilika, te kvaliteta i smjera djelovanja organa detekcije zločina.</s><s>Pod uticajem navedenih stanovišta u Engleskoj je u izdanju Kriminalne statistike iz 1983.godine, u zasebnom poglavlju, posvećena pozornost podacima na osnovu kojih se nastojala potkrijepiti teza da krvni delikti kulminiraju ljeti, a stagniraju zimi, dok imovinski delikti pokazuju suprotnu tendenciju.</s>\n<s>U SAD je Dexter (1904), upoređujući hapšenja zbog krvnih delikata u New Yorku i Denver Coloradu, nastojao dokazati kako su ti delikti češći u hladnijim nego u toplijim godišnjim razdobljima.</s><s>Provjeravajući ovu tezu, Wolfgang (1958) je u seriji svojih ispitivanja ubojstava u Philadelphiji u periodu od 1948. do 1952. godine utvrdio da nema statistički značajne razlike između toplih i hladnih mjeseci.</s>\n<s>Općenito se može reći da novija istraživanja, koja su oslobođena svih predrasuda, i koja koriste kvalitetnije statističke metode, nisu mogla potvrditi ranija stanovišta o povezanosti klimatskih elemenata i različitih oblika kriminaliteta.</s><s>Detaljnija istraživanja pokazuju da se oscilacije u opsegu i strukturi kriminaliteta, koje u prvi mah kao da ovise o klimatskim uvjetima, mogu prvenstveno pripisati upravo određenim radnim i kulturnim događajima u različitim godišnjim dobima.</s><s>Tabela broj 3. Provalne krađe na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine god</s>\n<s>Napomena: Podatak za 1998.godinu za prvi mjesec nije potpun.</s><s>Tabela broj 4. Krivična djela protiv dosojanstva osobe i morala (najčešće k/d silovanja) god</s>\n<s>Napomena: Podatak za prvi mjesec 2000.godine nije potpun.</s><s>Tabela broj 5. Krivična djela protiv života i tijela (najčešće ubistva i teške i lake tjelesne povrede)</s>\n<s>Nakon odluke da se pristupi analizi (analitičkoj i statističkoj) navedenih podataka ispostavilo se da na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine vođenje podataka nije sistemski, pa čak ni obavezujuće riješeno.</s><s>Sve to je uticalo na kvalitet i kvantitet dobijenih podataka.</s><s>Upravo taj nedostatak kompletnih podataka kroz duži vremenski period i umanjio je potpuniju analizu o navedenoj problematici.</s><s>Upravo Mladen Milosavljević</s>\n<s>2000 navedenu činjenicu treba imati na umu prilikom tumačenja i korištenja dobijenih rezultata.</s><s>I pored svega, dakle svih nedostataka i problema, pokušaće se dati neki, bar orjentacioni i inicijalni, zaključci: 1. Provalne krađe nešto češće se dešavaju u nešto hladnijim mjescima, a posebno su izraženi u 11 i 10 mjesecu,</s>\n<s>2. Krivična djela protiv dostojanstva osoba i morala (od kojih je najveći broj otpadao na k/d silovanja) najčešće se dešavaju u avgustu mjesecu (koji je u sve tri posmatrane godine zabilježio najveći broj slučajeva), ali se po raspodjeli navedenih krivičnih djela u toku godine ne bi moglo decidno zaključiti da se ova krivična djela češće dešavaju tokom toplijih mjeseci, 3. Kod krivičnih djela protiv života i tijela nije bilo moguće odrediti bilo kakvu pravilnost, jer se raspored i raspodjela ovih krivičnih djela iz godine u godinu (posmatranog perioda) pojavljuju u nepravilnim vremenskim intervalima.</s>\n<s>Napomena: Prilikom tumačenja autorovih zaključaka i iskustava potrebno je voditi računa o relativno kratkom vremenu u kome su posmatrani različiti parametri.</s><s>Različiti znanstvenici su već dugi niz vremena proveli pokušavajući naći vezu između kriminogenog ponašanja i nekih drugih faktora.</s><s>U narednom dijelu pratićemo vezu između kriminogenog ponašanja ljudi i punog Mjeseca.</s><s>Naime, znanstvenicima je već poodavno poznata neumoljiva statistika koja kaže da za vrijeme punog mjeseca ljudi češće dižu ruku na sebe, a na putevima se događaju nesreće (najčešće bez vidljivog razloga)!</s><s>Tako prema mišljenju dr. Arnolda Libera sa Medicinskog fakulteta u Majamiju (SAD), Mjesec zaista nije bezazleno nebesko tijelo. “Naša istraživanja pokazuju da Mjesec mijenja hemijsku strukturu našeg tijela i mi tu ne možemo učiniti ništa”, izjavio je dr. Liber.</s><s>On je deset godina proučavao uticaj Mjeseca na ljude i došao je do slijedećih zaključaka:</s>\n<s>Američki je znanstvenik još za vrijeme studija u Džeksonovoj memorijalnoj bolnici u Majamiju zapazio da se porodično pogoršava ponašanje pacijenata i to bez nekog vidljivog razloga.</s><s>Tek negdje 1966. godine, kao liječnik Psihijatrijske klinike u Majamiju, uspostavio je korelaciju između Mjesečevih mijena i ponašanja bolesnika.</s><s>Na navedenu korelaciju ukazivao je i sam medicinski personal.</s><s>Nije se isključivala mogućnost da postoji veza između krvarenja u želucu ljudi koji pate od čira na ovom organu i iznenadnih epileptičkih napada i Mjeseca.</s><s>Upravo zbog toga dr. Liber je odlučio da se detaljnije posveti proučavanju ovog fenomena.</s><s>Uz sve to počeo je da proučava i meteorološke studije, te je tako na osnovu jedne dugoročne meteorološke studije zaključio da postoji uticaj Zemljinog prirodnog satelita na stvaranje tropskih bura i uragana.</s><s>Navedena studija ga je još više uvjerila da Mjesec može da utiče i na promjene osjećanja, a samim tim i na ljudsko ponašanje.</s><s>Za polaznu fazu svojih istraživanja poslužio mu je dnevnik područnog liječnika Džozefa Dejvisa koji je zapisivao ne samo vrijeme nasilnih umiranja, već i vrijeme kada se koji zločin odigrao.</s><s>Dr. Liber je tako proučio 1887 slučajeva zapisanih u dnevniku starog dr. Dejvisa. “Rezultati su bili viš nego iznenađujući.</s><s>Broj ubistava u Dejdu bio je u očiglednoj zavisnosti od Mjesečevih mijena.</s><s>Ubistva su se najčešće događala u vrijeme punog mjeseca”, zapisao je dr. Liber u knjizi “Mjesečev efekt”.</s><s>Mjesec, kako vjeruje američki znanstvenik, može da utiče i na san, tjelesnu i seksualnu aktivnost, apetit.</s><s>Trudnoća i rađanje, kako su još svojevremno zaključivali znanstvenici Abraham i Valter Menaker, takođe, podliježu Mjesečevim mijenama.</s><s>Vrijeme razvitka djeteta traje tačno devet mjeseci, što znači 266 dana.</s><s>Pri punom mjesecu rađa se više djece nego u drugim prirodnim mijenama.</s><s>Pouzdano je utvrđeno da Sunčeva aktivnost, kao erupcije i mrlje, izaziva magnetske poremećaje na zemlji i utiče na vrijeme zgrušavanja ljudske krvi..</s><s>One mogu da utiču i na propustljivost krvnih sudova, što znači da su u vezi i sa nekim srčanim oboljenjima.</s><s>Kako mjesec utiče na magnetsko polje naše planete, moglo bi se zaključiti da on može izazvati promjene na propustljivosti ćelija i krvnih sudova.</s><s>Postoje i informacije da mnogi hirurzi izbjegavaju da vrše teže operacije pri nepovoljnim vremenskim prilikama, iz straha da ne nastupe teški oblici krvarenja.</s><s>U kriminalistična sekcija</s>\n<s>ŽRTVE I POČINIOCI KRIVIČNIH DJELA kasno ljeto 1973. godine, dr. Liber je u znanstvenoj rubrici “Tajma” pročitao tekst o tome kako će se u toku januara i februara 1974. godine Zemlja, Sunce i Mjesec naći jedno iza drugog i da bi tada moglo da dođe do katastrofalnih poplava.</s><s>Navedeni podatak je podstakao dr. Libera da u tom periodu prati ponašanje ljudi. “Danak u krvi u toku prve tri nedelje 1974. godine bio je tri puta veći nego u toku januara 1773. godine.</s><s>Policija je bila iznenađena surovošću većine zločina.</s><s>U nekim slučajevima pobude su ostale neobjašnjene”, pisao je kasnije dr. Liber.</s><s>Konstelacija planeta iz 1974. godine, ponavljala se 1982. godine, decembra 1990. godine i januara 1992. godine.</s><s>Uvijek je dolazilo do enormno velikog povećanja broja zločina, saobraćajnih nesreća i samoubistava.</s><s>Da se ovakve stvari mogu završiti nadasve zanimljivim informacijama pokazuje i slijedeći podatak.</s><s>Tako neki znanstvenici navode da nije isključeno da bi slavni Džon Lenon i danas bio živ da je njegov ubica poslušao savjet doktora i tog tragičnog dana ostao kod kuće.</s><s>Upravo u vrijeme dok je u Lenona ispaljivao četir smrtonosna hica, na nebu je sijao puni Mjesec!</s><s>Sagledavajući sve do sada dostupne podatke iz navedene problematike ne može se odbaciti dojam da, kao i za većinu stvari u kriminalistici, postoje oni za i protiv.</s><s>Samo će buduće vrijeme i velike serije eksperimentalnih istraživanja, koje će uvažavati prave uzorke oslobođene nekih drugih utjecaja i faktora, moći dati odgovor na ovo/a zaista zanimljivo/a pitanje/a.</s>\n<s>Beogradski kriminolog dr Vukašin Pešić je analizirao preko 3 300 ubistava u periodu od 1960. do 1964.godine, a osnovni cilj mu je bio da otkrije tajne zločinačkog poriva u eks Jugoslaviji.</s><s>Iz navedenog istraživanja navodimo podatke koji su interesantni za navedenu problematiku.</s><s>Tako Pešić navodi (za ovu klasifikaciju obrađeno je 1000 ubistava) da je najveći broj ubistava izvršen u periodu od devet do osamnaest časova, i to jajčešće u subotu ili nedelju, u jesenjim ili proljećnim mjesecima.</s><s>Septembar, je po dr Pešiću, najkobniji.</s><s>Prosječne eks Jugoslovenske ubice su ljudi iz nižih društvenih slojeva: zemljoradnici (445), radnici (322), domaćice (56), službenici (81), zanatlije (57) i “ostali” (39).</s><s>Skoro 70% zločinaca su ljudi u godinama od 21 do 41.</s><s>Dakle, fiziološki su zreli i odrasli, ali ne i intelektualno, jer je među njima najviše onih sa osnovnom školom – 65% i onih polupismenih – 27%.</s><s>U 79% slučajeva (od 1000 proučenih) ubicama je to bio prvi zločin; 23% ubica i žrtava bilo je u drugarskim i prijateljskim odnossima, 24% su bile komšije, a 27% su bili rođaci.</s><s>Na osnovu podataka analize ubistava u Hrvatskoj u periodu između 1946. do 1955.godine, a prema podacima Državne službe unutrašnjih poslova NR Hrvatske u ovom periodu je izvršeno 1256 ubistava sa poznatim i 194 sa nepoznatim počiniteljima.</s><s>Djela su izvršena načešće u jesen (septembar) i to nedeljom, a najčešće su ubistva počinjena nožem i sjekirom.</s><s>Analize su pokazale da je prosječan hrvatski ubica u to vrijeme bio seljak sstar od 25 do 49 godina, sa završenom osnovnom školom ili bez nje, oženjen i nastanjen u Osjeku i okolini.</s><s>Od 203 proučavanih ubica, na primjer, otkriveno je da je 37,9% bilo iz nepotpunih obitelji, 36,5% iz obitelji alkoholičara, a 16,3% iz obitelji kriminalaca i 10% iz duševno bolesne okoline.</s><s>Svaki drugi hrvatski ubica je bio siromašan čovjek iz obitelji sa mnogo gladnih usta, u kojoj međuljudski odnosi nisu bili normalni.</s><s>Prema podacima dr Mihajla Kuliša, koji je analizirao ubistva u Crnoj Gori počinjena u periodu između 1956. i 1980.godine, ubistvo je za Crnogorca tipično muška stvar.</s><s>Među ubicama u tom periodu bilo je 427 mu��karaca i samo 28 žena.</s><s>To su uglavnom seljaci (32,5%), radnici (28%), službenici (11%), umirovljenici (6,3%), i drugi.</s><s>I struktura nastradalih je vrlo slična.</s><s>I jednim i drugim je zajednički nizak novo obrazovanja.</s><s>Crnogorci se, prema dr Kulišu, ubijaju iz emotivnih i časnih razloga, danju, najčešće vikendom, i to u jesen.</s><s>Kad ubijaju Crnogorci to rade uglavnom na vojnički način: pištoljem i puškom, licem u lice.</s>\n<s>Krajem 1997.godine u Americu su prezentirani podaci jednog veoma interesantnog istraživanja.</s><s>Tako je ustanovljeno da ljudi koji muče životinje pokazuju povećanu sklonost i prema napadima i nasilju nad ljudima.</s>\n<s>Studija američkog društva za humanost pokazala je da su u gotovo 30% slučajeva mučitelji životinja nasilni prema ljudima.</s><s>Istraživanjem su bile obuhvaćene agencije za primjenu zakona, Mladen Milosavljević</s>\n<s>U navedenoj studiji je posebno istaknuto: “U većini slučajeva (82%) radi se o namjernoj, a ne nehotičnoj okrutnosti ili mučenju”.</s><s>Dalje se navodi: “Kada je u pitanju mučenje životinja i ljudi, u 87% slučajeva počinitelji su muškarci, 84% su odrasli, 16% su adolescenti ili djeca”.</s><s>Istraživanja su dalje utvrdila da su najčešće žrtve psi, koji su zlostavljani u 45% slučajeva.</s><s>Mučitelji su ih palili, pucali u njih, trovali ih i vješali.</s><s>Dodatna anketa, koju je provelo Društvo za humanost, pokazala je da u 81% slučajeva Amerikanci smatraju da bi kazne za mučitelje životinja trebale biti strožije.</s>\n<s>Jedna studija urađena u SAD – u pokazuje da većina Amerikanaca vjeruje da su vozači danas mnogo opasniji i bezobzirniji nego prije pet godina.</s><s>Studija pokazuje da su “bazobrazluku na putevima” najskloniji muškarci sa fakultetskom spremom, stari između 25 i 34 godine, a posebno oni koji zarađuju više od 50 000 dolara godišnje.</s><s>U neke od njihovih loših navika spadaju vožnja na malom odstojanju i razgovori mobitelom iz automobila.</s><s>Rezultat takvog ponašanja je čak 76 povrijeđenih svakog dana, a “bezobraznici na putevima” u Americi godišnje u prosjeku odnesu oko 28 000 života.</s><s>Smatra se da su visokoškolovani najopasniji na cestama zato što su pod stalnom presijom i u stalnoj jurnjavi za novcem.</s>\n<s>Međutim, vremena se mijenjaju, pa već samo nakon godinu dana od navedene teze, najopasniji vozači na američkim cestama nisu više užurbani biznismeni, razulareni srednjoškolci ili starci koji jedva vide preko volana.</s><s>Odjednom se na cestama pojavila nova vrsta ubica – vozači koji namjerno ubijaju druge vozače, tjeraju ih sa ceste ili im jednostavno pucaju u glavu iz pištolja.</s><s>Psihološki stres i napetost otkrivaju nove ubice.</s>\n<s>“Zaboravite na alkohol, brzinu ili opasnost vezanu za starost”, izjavio je psiholog dr. Ervan Dop.</s><s>Zanimljivo je da je danas na cestama Amerike prisutno nešto što je mnogo opasnije, nešto što zovemo ulično bjesnilo, i to “nešto” ubit će samo npr. 1998.godine oko 40 000 ljudi”, nastavio je dr. Dop, koji dalje navodi: “Toliko je vozača pod stresom da ih i najmanja provokacija na cesti tjera da reaguju oštro, ponekad i upotrebom oružja.</s><s>Situacija je izuzetno dramatična.</s><s>U stvari, najmanje 50% nezgoda na cestama nisu prave saobraćajne nezgode, već ubistva.</s><s>U ovom brzom i ludom svijetu, gotovo svako može postati jedan od vozača koji pate od sindroma “uličnog bjesnila”.</s><s>Na primjer, u Teksasu se 42- godišnja nastavnica, koja nikad ranije nije napravila prometni prekršaj, toliko naljutila kad ju je minibus natjerao da uspori dok je žurila u školu, da ga je namjerno gurnula, pa je minibus udario u zaštitnu ogradu na mostu.</s><s>Zapanjeni vozač je poginuo, a šestero djece je povrijeđeno.</s><s>U Kaliforniji, jedan hematolog je “izgubio glavu” kada mu se 28 godišnja pravnica u crvenom “ferariju” narugala zbog spore vožnje dok ga je preticala.</s><s>Zauzvrat, liječnik je, dok se djevojka pokušavala vratiti u desnu traku, udario “ferarija” sleđa.</s><s>Tom prilikom je uzrokovao lančani sudar osam automobila i troje nevinih ljudi je poginulo.</s><s>Sedamdesetosmogodišnja starica iz Čikaga bila je toliko bijesna kada je 26 – godišnji prodavač slučajno udario u njen automobil dok je čekala na semaforu da je napala bespomoćnog mladića i štapom mu prvo slomila nos, a zatim napravila štetu pd 1600 dolara na njegovom automobilu marke “nisan sentra””.</s><s>O toj situaciji isprepadani mladić kaže: “Stao sam na parkingu da vidim da li je sa njom sve u redu, a ona je došla za mnom noseći štap.</s><s>Slomila mi je nos, a mislim da bi me ubila, samo da je mogla”.</s><s>Prema riječima dr. Dopa, ovakvi vozači ne samo da su previše osjetljivi, nego to prelazi u patologiju. “Onog momenta kada sjednu za volan, svi koji im se nađu na putu postaju im smrtni neprijatelji.</s><s>Zastrašujuće je što ima na desetine takvih ljudi i nikada ne znate kad možete naletjeti na jednog od njih.</s><s>Po mom mišljenju, oni su opasniji od bilo kog pijanog vozača, jer pijani ljudi uglavnom ubijaju slučajno.</s><s>Ovakvi vozači, naprotiv, ubili bi namjerno, samo ako im se pruži prilika”.</s><s>Šta reći za kraj?</s><s>Sasvim je sigurno da će uticaj vremena kao geografskog pojma još dugi niz godina zanimati, pa moglo bi se reći i zabavljati, različite istraživače, ali i obične građane.</s><s>Samo vrijeme koje je pred nama pokazaće (ili neće) postoji li i koliki je taj, eventualni, utjecaj na (kriminogeno) ponašanje čovjeka.</s>\n<s>Dr. Mladen Milosavljević je doktor bioloških nauka (oblast kriminalistike), i izabrani docent Prirodno matematičkog fakulteta u Sarajevu.</s><s>Zaposlen je u Federalnom ministarstvu unutarnjih poslova BiH na poslovima šefa odsjeka za mikrotragove i biološka vještačenja.</s><s>Autor je pet knjiga iz oblasti kriminalistike, te više od 6o stručnih i naučnih radova.</s><s>Oblast njegovog istraživanja su kriminalistička tehnika, kriminalistika i kriminologija.</s><s>Predstavnik je Bosne i Hercegovine u SECI Centru u Bukureštu, član mnogih domaćih i međunarodnih ekspertnih radnih grupa za spriječavanje različitih vidova kriminala.</s><s>Saradnik je Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu i stalni sudski vještak za oblast kriminalistike.</s>\n"}
+{"dc.title": "Specifičnosti uviđaja kod silovanja", "dc.creator": "Modly, Duško", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "posilstvo;ogled;kazniva dejanja;ogled kraja kaznivega dejanja;kriminaliteta;info:eu-repo/classification/udc/343.54", "id": "dkum_56541", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176677&dn=", "text": "<s>Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu U ovom članku govori se o specifičnostima uviđaja kod silovanja.</s><s>Te specifičnosti vezane su uz karakter krivičnog djela silovanja, mjesto, načine i stadije njegovog izvršenja, tipologiju silovatelja, karakter tragova i sudionika u djelu.</s><s>Navode se specifičnosti kriminalističkih tehničkih i taktičkih mjera i radnji vezanih uz objekte uviđaja.</s><s>Na kraju se navode najčešći propusti i greške kod provođenja uviđaja.</s><s>Ključne rijeći: uviđaj, mjesto uviđaja, promatranje kod uviđaja.</s>\n<s>Pozitivni propisi zakona o krivičnom postupku u pravilu ne reguliraju pitanja vezana uz način provođenja uviđaja, iako je riječ o temeljnoj procesnoj radnji namijenjenoj izvođenju dokaza neposrednim opažanjem organa postupka i članova uviđajne ekipe.</s><s>Osnovni razlog je u tome što su pravne norme statične i obzirom na akceleracijski razvoj znanosti i tehnike ubrzo postaju prepreka provođenju uviđaja lege artis.</s><s>Propisi ZKP-a ne normiraju materiju uviđaja ni s taktičko-tehničkog, ni s metodičkog aspekta, nego samo određuju pravnu osnovu za njegovo provođenje.</s><s>Neprecizno i nedovoljno riješeno pitanje provođenja uviđaja, dovelo je u kriminalističkoj i krivično pravnoj praksi do toga da uviđajni organi «in concreto» postupaju na različite načine, i da otvorena pitanja rješavaju ad hoc u «hodu» uviđaja prema vlastitom nahođenju.</s><s>To nas je potaklo da se javimo s ovim radom.</s><s>S druge strane pravila kriminalističke znanosti pružaju niz organizacijsko-provedbenih načela i pravila za provođenje uviđaja.</s><s>Raznovrsnost kriminalnih događaja i krivičnih djela u pogledu njihove forme i strukture, promjenjivost njihovog toka , mnogobrojnost uzroka i posljedica, kao i stalno usavršavanje metoda i sredstava za provođenje uviđaja, faktori su koji ne dopuštaju izvođenje stalnih, nepromjenjivih i krutih pravila za provođenje uviđaja.</s><s>Kriminalistička pravila za provođenje uviđaja promjenjiva su kategorija i ovise od niza čimbenika objektivno-subjektivne prirode, kao što su : vrsta lokacije, opseg i veličina mjesta uviđaja, njegova eventualna plurilokalizacija i diskontinuitet, vrsta objekata uviđaja, vrsta krivičnog djela, način i vrijeme izvršenja, vrste i oblici nastalih promjena u vidu tragova i predmeta u vezi s krivičnim djelom, atmosferski i klimatski uvjeti, konfiguracija i topografija terena i sl.</s><s>Konačno, navedena pravila ovise o razvoju suvremene znanosti i tehnologije.</s><s>Zato se može govoriti samo o relativnoj stalnosti pravila i načela kriminalističke nauke koja se primjenjuju kod provođenja uviđaja.</s><s>Bez obzira na rečeno, uviđaj je uvijek procesna radnja s naglašenim kriminalističkim sadržajima, osobito iz područja kriminalističke tehnike kao grane kriminalističke nauke.</s><s>Riječ je o dijalektičkom jedinstvu forme i sadržaja.</s><s>Kombiniranje pravila znanosti i tehnologije i tradicionalnih kriminalističko tehničkih i taktičkih metoda i sredstava nudi svakodnevno nove horizonte efikasnosti u provođenju uviđaja.</s><s>Pri tome treba stalno imati u vidu da provođenje uviđaja spada u područje kriminalističkih istraživanja.</s><s>Primjena pravila kriminalističke znanosti u okvirima uviđaja je proces otkrivanja, utvrđivanja i spoznaje pravno relevantnih činjenica objektivne prirode u konkretnom kriminalnom slučaju.</s><s>Danas je opće poznato da metodologija i tehnika pretraživanja mjesta uviđaja ovisi o vrsti krivičnog djela u smislu sadržaja inkriminacije i mjesta i načina izvršenja.</s><s>Navedeno vrijedi i kod silovanja.</s><s>Zato u svim pravno i kriminalistički složenijim slučajevima treba napraviti plan uviđaja i odrediti područja od neposredne otkrivačko-dokazne važnosti, od bliske važnosti i ostala područja.</s><s>Uviđaj spada u osnovne radnje prvog zahvata organa postupka, čija se funkcija i priroda iscrpljuju u pronalaženju, fiksiranju, provjeravanju, tumačenju, ocjenjivanju i aserviranju dokaznih informacija materijalne prirode.</s><s>U toku uviđaja uviđajna ekipa obavlja niz kriminalističko-tehničkih kriminalistična sekcija</s>\n<s>UVOD mjera i radnji, kao niz predmetno-praktičnih operacija pri čemu se mora služiti metodikom provođenja uviđaja, dakle, postupanjem u vezi određene grupacije krivičnih djela predviđenih u pojedinim glavama krivičnih zakona.</s>\n<s>U toku uviđaja uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe nastoje promatranjem uz primjenu kriminalističkih misaonih procesa utvrditi uzročno posljedičnu povezanost nastalih posljedica s njihovim uzrocima i utvrđene dokazne činjenice usporediti s drugim dokazima.</s><s>Kriminalističko razmišljanje uviđajnog organa i članova uviđajne ekipe je intelektualna i radna aktivnost sui generis, kojom moraju ovladati i razviti je oni, koji su tokom uviđaja obavezni razjasniti krivično djelo.</s><s>Budući da uviđajna ekipa uviđajem mora utvrditi i razjasniti činjenično stanje i njegove specifičnosti neposrednim opažanjem svim osjetilima ( i produžecima osjetila) ona mora na poseban način promatrati činjenice i imati jasne i definirane pojmove kao pretpostavke svojih intelektualnih napora.</s><s>Kao što je vidljivo iz prethodne alineje kod uviđaja se ne radi o prostom opažanju, nego promatranju.</s><s>Pod promatranjem kod uviđaja podrazumijevamo specijalno organizirano opažanje u toku kojeg se selektivno odabire samo dio percipiranog materijala kao relevantnog, dakle koji je u vezi s izvršenim ili pokušanim krivičnim djelom.</s><s>Metodološko određenje obrasca selekcije promatranih objekata uviđaja je konstitutivan element promatračke uviđajne tehnike, a sastoji se u definiranju plana promatranja koji u osnovi obuhvaća: (1) predmet promatranja, (2) instrumentarij promatranja i (3) način registriranja opaženih činjenica (opisivanje, tehničke registracije i dr.).</s><s>Promatranje članova uviđajne ekipe mora biti kvalificirano, objektivno i profesionalno.</s><s>Opisivanje (deskripcija) kod uviđaja je prevođenje osjetilnih doživljaja, tj. opaženih činjenica konkretnog predmeta promatranja i istraživanja u simbolički jezik pravne i kriminalističke znanosti.</s><s>Pri tome veliku ulogu igra pravilna upotreba pravnih i kriminalističkih pojmova i termina.</s><s>Putem opisivanja dobiva se opći uvid u ono što se opisuje.</s><s>Ono mora biti valjano(validno), potpuno, objektivno, sistematično, precizno itd.</s><s>Opisivanje je valjano, ako se podaci koje prikupljamo odnose na pojave i procese (promjene) koje želimo ili moramo opisati.</s><s>Opisivanje je potpuno, ako promatrane pojave i procese zahvaćamo u cjelini.</s><s>Objektivnost opisivanja znači da ono ne smije ovisiti o onome tko vrši opisivanje, nego o onom što se opisuje.</s><s>Opis koji nije objektivan ne može biti valjan.</s><s>Zato iz procesa opisivanja treba eliminirati sve subjektivne ocjene.</s><s>Sistematičnost opisivanja se osigurava ako se u toku opisivanja pridržavamo plana koji je unaprijed stvoren.</s><s>Opis je precizan, kad pomoću njega možemo registrirati i manje razlike u obilježjima koja nas zanimaju.</s><s>Treba precizno odrediti ono što želimo opisati.</s><s>To mora biti pravno relevantno, dakle, u vezi s konkretnim krivičnim djelom ili kriminalnim događajem i to obzirom na njegove stadije izvršenja (ante delictum, tempore delicti i post delictum).</s>\n<s>Nerijetko će objekte opisivanja kod uviđaja trebati klasificirati i odrediti redoslijed opisivanja i prioritete, određujući njihovu vrstu i dovodeći ih u vezu s drugim pojavama i procesima.</s><s>Drugim riječima trebat će posebno voditi računa o tzv. privremenim ili prolaznim tragovima, gledajući ih kroz prizmu gnoseološki kritičnog traseološkog vremena, tragu jezgru i sl.</s><s>Pri tome uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe trebaju nastojati pojave i procese koje promatraju u okviru retrospektivnog procesa objasniti.</s><s>Objasniti neku pojavu obično znači otkriti uzroke njenog nastanka, mijenjanja i nestanka.</s><s>Treba nastojati dobiti odgovore(otkriti) uzročno-posljedičnu povezanost među objektima promatranja.</s><s>Riječ je o kriminalističkim pitanjima: kako? i zašto?</s><s>Odgovor na navedena pitanja uz ostalo se dobiva stvaranjem misaonog modela izvršenog krivičnog djela silovanja.</s><s>Pri tome uviđajni organ iz raspoloživog fonda informacija smije koristiti samo relevantne informacije, a ne sve raspoložive informacije.</s><s>Da bi razlikovao relevantne od irelevantnih informacija on je prisiljen stvoriti navedeni misaoni model krivičnog djela.</s><s>Tako se odmah rješava informacijskog balasta u vidu irelevantnih informacija.</s>\n<s>Iz navedenog proizlazi da je provođenje uviđaja osjetilno-misaona djelatnost (i obratno) koja se ne iscrpljuje u običnom opažanju (percepciji), već je to sistem radnji s bogatim kriminalističkim sadržajem, po čemu se i razlikuje od ostalih procesnih radnji.</s><s>Drugim riječima uviđaj je jedan od procesnih oblika primjene raznih metoda istraživanja objektivne stvarnosti, koji se ne može svesti samo na osjetilno opažanje.</s><s>Iako su kriminalističko tehnička sredstva i metode zastupljeni oko 90 % u Duško Modly</s>\n<s>PROMATRANJE I OPISIVANJE KOD UVIĐAJA provođenju uviđaja, složenost radnji tokom njegovog provođenja leži u složenosti i kompliciranosti misaonih zadataka koji se javljaju u njegovom toku kao rezultat promatranja, a ne samo tehničkih zahvata.</s><s>Kako ističe Vodinelić, V. (22) promatranje kod uviđaja je vrsta praktične djelatnosti u odnosu na objekte uviđaja i istovremeno spoznajna metoda koja se sastoji u ciljanom osjetilnom opažanju predmeta i promjena na mjestu uviđaja, koje su uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe odabrali i odredili.</s><s>Promatranje, kako je izloženo, po prirodi stvari povezano je s radnom djelatnošću i na taj način predstavlja aktivan odnos uviđajnog organa i članova ekipe prema objektima uviđaja.</s><s>U vezi s navedenim Vodinelić, V. (ibidem) ističe, da je promatračka djelatnost o kojoj je riječ osjetilna i teorijska u smislu postavljanja ciljeva i zadataka uviđaja, planiranja verzija i sl. i organizacijskopraktična (dolazak na mjesto uviđaja, organizacija uviđaja i sl.).</s><s>Iz izloženog proizlazi da promatranje kod uviđaja nije pasivno opažanje, onako kako se nameće osjetilima članova uviđajne ekipe i prosto opisivanje, nego složena spoznajna djelatnost, koju obilježava isprepletenost osjetilnog i racionalnog.</s><s>Glavna svrha uviđaja mora stalno biti u mislima članova uviđajne ekipe.</s><s>Riječ je o traganju za uporištima i materijalnim dokazima po pitanju 9 zlatnih pitanja kriminalistike.</s><s>Traganje se ne smije vršiti nasumice, već selektivno i sekvencijski.</s><s>Stručnost članova uviđajne ekipe udružena s praktičnom obučenošću (trening) i iskustvom ukazuju što treba tražiti kod krivičnog djela silovanja.</s><s>Da bi provođenje uviđaja bilo uspješno treba stalno voditi računa o osobitostima mjesta uviđaja i onome što treba tražiti.</s><s>U praktičnom provođenju uviđaja zbog rutine često se gubi nužan profesionalni pravac.</s><s>Sposobnost da se otkriju i prepoznaju potencijalni materijalni dokazi na mjestu uviđaja preduvjet je za uspješno provođenje uviđaja.</s><s>Prilikom promatranja mjesta budućeg uviđaja, uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe trebaju razviti određeni koncept u pogledu tipa i prirode dokaza u konkretnom slučaju, koji trebaju biti objekt interesa.</s><s>Kad je riječ o silovanju materijalni dokazi javljaju se u velikom dijapazonu u smislu njihovog porijekla, kvalitete, kvantitete, agregatnog i faznog stanja, dokazne snage i sl.</s><s>Kad je žrtva silovanja na raspolaganju, ovisno o njenom trenutnom psiho-fizičkom stanju treba ju iskoristiti kao personalni izvor informacija koji može uputiti na moguće oslonce kod pretraživanja mjesta uviđaja.</s><s>U vezi s navedenim treba istaći da uviđaj treba vršiti u cjelini, a ne fragmentarno, «na preskok.» Jordan, F. D. (5,41) upozorava, citiramo: «Nisam nikad vidio da je slučaj izgubljen ili odbačen na sudu, jer je bilo previše dokaza, nego upravo obratno.» Po autoru bolje je prikupiti sporne materijalne dokaze koji nisu potrebni, nego ih zanemariti i kasnije vidjeti da su bili važni za istraživanje slučaja.</s>\n<s>Weston, P. B. i dr. (25 ,20) smatraju da ne treba opisivati metode pretraživanja mjesta uviđaja, nego ih samo naznačiti, jer je to prije svega naglašavanje tehnike, a ne svrhe uviđaja.</s><s>Gdje treba tražiti materijalne dokaze primarno ovisi o tipu dokaza koji se traže.</s><s>Kod silovanja se radi uvjetno rečeno o «mješovitim» dokazima.</s><s>To su oni koji upućuju na spolni odnošaj i oni koji upućuju na prinudu.</s><s>Navedeno imperativno traži što točnije određivanje područja na kome se vjerojatno nalaze dokazi.</s><s>ŠTO TREBA ZNATI O KRIVIČNOM DJELU SILOVANJA RADI USPJEŠNOG OBAVLJANJA UVIĐAJA?</s>\n<s>Obavljanje uviđaja kod krivičnog djela silovanja komplicira skoro svakodnevno javljanje novih pojavnih oblika seksualno motiviranih krivičnih djela, počinitelja koji se nalaze izvan psihijatrijskih kategorija i ne pokazuju konstitucionalne aberacije spolnog nagona.</s><s>K tome vrlo mali broj krivičnih djela ovisi o materijalnim dokazima kao silovanje uz ostalo i zato, što se iskazi žrtava silovanja prihvaćaju s nepovjerenjem.</s>\n<s>«Napad» kod silovanja ima multidimenzionalan karakter, i mora biti neposredan.</s><s>Pojedina silovanja razlikuju se u kontekstu, načinu (obliku) izvršenja i posljedicama.</s><s>Treba dobro poznavati načine izvršenja silovanja u smislu tipičnih i atipičnih radnji izvršenja i propuštanja, kao i tipične socijalno- psihološke i kriminološko-psihološke karakteristike određenog tipa silovanja.</s><s>Silovanjem se na izuzetno grub način vrijeđa najintimnija sfera žrtve i napada ne samo spolni nego ukupni integritet i dignitet žrtve.</s>\n<s>Uviđajni organ i članovi uviđajne ekipe moraju mnogo znati o krivičnom djelu silovanja, načinima izvršenja, a posebno moraju poznavati silovanja obzirom na psihološke motive silovatelja.</s><s>Treba poznavati način i vrste primjene sile i/ili prijetnje.</s><s>Opće okolnosti pod kojima se vrše silovanja su vrlo heterogene.</s><s>Ipak u osnovi ih determiniraju tri vrste činjenica: (1) one koje se odnose na kriminalistična sekcija</s>\n<s>PROMATRANJE I OPISIVANJE KOD UVIĐAJA karakter i modalitete upotrijebljene sile i/ili prijetnje, (2) one koje se odnose na osobna objektivna (tjelesni status) i subjektivna svojstva (karakter i dr.) počinitelja i žrtve i (3) one koje se odnose na druge objektivne vanjske okolnosti neovisne od počinitelja i žrtve.</s><s>Kad je riječ o upotrebi sile treba utvrditi da li je ona u danim uvjetima primjene, bila podobna i dovoljna da žrtvu prinudi na spolni odnošaj, odnosno u slučaju otpora žrtve da ga anulira.</s><s>Podobnost i intenzitet primijenjene sile u konkretnom slučaju treba cijeniti u odnosu na ličnost žrtve i počinitelja.</s><s>Karakter prinude mora biti takav da presudno utječe na volju žrtve.</s><s>Kad je riječ o primjeni prijetnje treba prosuđivati njenu ostvarljivost u konkretnim uvjetima.</s><s>Ako ne postoji mogućnost njene neposredne primjene u konkretnim okolnostima dovodi se u pitanje njena ozbiljnost, odnosno relevantnost.</s><s>Pri tome treba imati u vidu da se načelno ne traži da je počinitelj imao realnu mogućnost da ostvari prijetnju.</s><s>Drugim riječima, stalno treba imati u vidu kriterije objektivne i subjektivne prirode koji govore u prilog ozbiljnosti ( ili neozbiljnosti ) prijetnje.</s><s>Posebno treba dobro poznavati informacijsko-identifikacijske indicije kod silovanja, kao i mehanizme dobrovoljnog i nasilnog spolnog odnošaja ili s njim izjednačene spolne radnje.</s><s>Isto tako, treba poznavati «tehnike» izvršenja silovanja u smislu ponašanja prije, u toku i nakon silovanja, kao i karakteristike mobilnih i imobilnih silovanja.</s><s>Treba poznavati i načine protivljenja, odnosno otpora žrtve i njeno ponašanje u toku silovanja ili neposredno nakon toga.</s><s>Osim poznavanja tipologije silovatelja, posebno treba dobro poznavati oblike seksualnog sadizma.</s><s>Kad je riječ o tragovima, treba dobro poznavati tragove koji prate silovanja danas.</s>\n<s>Na ovom mjestu treba upozoriti da se na temelju odredaba krivičnih zakona u okviru kriminalističke znanosti stvaraju tzv. kriminalističke karakteristike krivičnih djela, kao oblik metodičkih preporuka.</s><s>Te preporuke daju polazišne informacije kod pojedinih krivičnih djela, pa tako i silovanja.</s>\n<s>KOJE ODGOVORE TREBA DOBITI UVIĐAJEM KOD SILOVANJA?</s><s>Iz do sada izloženog proizlazi da uviđaj mora imati istraživački karakter u smislu, da mora biti neposredno istraživanje i proučavanje materijalnih objekata, uz istovremeno vršenje kriminalističkih radnji kao oblika primjene znanstvenih metoda i sredstava.</s><s>Suvremeno provođenje uviđaja traži znanstveni pristup, osobito kod krivičnih djela kao što je silovanje.</s><s>Primarno treba dobiti odgovore vezane uz krivično pravne i kriminalističke karakteristike krivičnog djela silovanja.</s><s>U njih spadaju: način izvršenja (tehnički modus operandi), situacija izvršenja djela, svojstva ličnosti počinitelja i žrtve itd.</s><s>Drugim riječima treba dobiti odgovor o svim tipičnim i individualnim obilježjima krivičnog djela silovanja značajnim za primjenu kriminalističkih metoda, sredstava i postupaka.</s><s>Pri tome posebnu ulogu igra sklop strukture krivičnog djela silovanja u smislu prostora (okoline), vremena, sredstva i načina izvršenja, sudionika u djelu, socijalnog okruženja i sl.</s><s>Prostorni sklop u smislu užeg i šireg geografskog prostora s topografijom kad je riječ o otvorenim prostorima igra važnu ulogu u vezi s nastankom i distribucijom tragova i predmeta.</s><s>Važnu ulogu osim geografskog faktora igra i objektivno-tehničko okruženje koje je pratilo silovanje po stadijima izvršenja.</s><s>U toku uviđaja imperativno treba provesti «autopsiju» ponašanja silovatelja i žrtve misaonom rekonstrukcijom, a u slučaju potrebe i realnom, nakon dinamičkog stadija uviđaja.</s><s>Način izvršenja silovanja «skida masku» s ličnosti silovatelja i žrtve.</s>\n<s>Uviđaj treba tako provesti da se na temelju njegovih rezultata može postaviti kriminalistička diferencijalna dijagnoza o slučaju.</s><s>Po američkoj kriminalističkoj doktrini riječ je o «teoriji zločina.</s><s>»Fitzgerald, J. D. i dr. ( 1,12) smatraju da tu teoriju čine svi raspoloživi podaci koji se spajaju u opću shemu koja povezuje međusobno sve činjenice i hipoteze o krivičnom djelu bez internih kontradikcija.</s><s>Pri postavljanju navedene dijagnoze, važnu ulogu igraju obilježja krivičnog djela silovanja stvarne i pravne prirode (prostorna, vremenska, modalna, instrumentalna, subjektivna i Zbog specifičnosti krivičnog djela silovanja u smislu dane inkriminacije, posebnu pažnju tokom uviđaja treba posvetiti slijedećim elementima tragova: (1) vrsti, njihovoj dužini, širini, visini, dubini, početku, toku i završetku tragova, (2) morfološkim karakteristikama (pojavni oblici) , (3) generatorima (izvorima) i mehanizmima njihovog nastanka (odražavanje i/ili separacija), (4) vrsti, svojstvima i Duško Modly</s>\n<s>Pravilno provođenje uviđaja u traseologijskom smislu je osobito važno kada se radi o slučajevima pedofilije (pedotropije) u kojima su žrtve vrlo mala djeca koja ne mogu poslužiti kao dobar izvor personalnih informacija.</s><s>Isto tako, posebnu pažnju treba obratiti utvrđivanju detalja koji upućuju na način pristupa žrtvi u smislu trenutačnog iznenadnog napada («Con», «Blitz» i «Surprise»), zloupotrebe povjerenja i otmice.</s><s>Uviđaj treba biti osobito detaljan u slučajevima sumnji na primjenu hipnoze i omamljujućih sredstava.</s><s>Treba naći uporišta materijalne prirode koja upućuju na psihološke motive silovatelja (sadističko silovanje, silovanje u bijesu, silovanje dominacije, zavođenje, etničko silovanje i sl.).</s>\n<s>S kriminalističko-tehničkog aspekta treba utvrditi i iskoristiti u otkrivačko-dokazne svrhe slijedeće informacijske elemente tragova : (1) mjesne (gdje?), (2) vremenske (kada?), (3) modalne (kako?), (4) subjektivno-identifikacijske (tko? s kim? koga?), (5) objektivne-identifikacijske (čime? što?) i (7) motivacijske (što?).</s><s>Uvijek treba imati u vidu da traganje za materijalnim dokazima u vidu tragova i predmeta stvarno počinje s efikasnom zaštitom mjesta zločina koje je u pravilu u ingerenciji uniformirane policije.</s>\n<s>Mjesto uviđaja ne smije se pretraživati (istraživati) mehanički, po šabloni, rutinski, bez upotrebe mašte i intuicije vezane uz krivično djelo silovanja.</s><s>Treba primjenjivati specifična sredstva promatranja i posebna sredstva za fiksiranje i aserviranje materijalnih objekata.</s><s>Kako ističu Pavišić, B. i dr. ( 17 ,205 i dalje) pri tome posebnu ulogu igraju konceptualna sredstva kao što su: kriminalistički pojmovi, traseologija, učenje o verzijama i sl. pomoću kojih se organizira i interpretira promatranje tokom uviđaja.</s><s>Korištenje tih specijalnih materijalnih i konceptualnih sredstava daje promatranju kod očevida kvalitetu koja nedostaje svakodnevnom laičkom promatranju.</s><s>Uviđajem se ne promatra samo krivično djelo, nego njegove posljedice, situacija na mjestu uviđaja, rezultati uzajamnog djelovanja između sudionika u djelu, korištena sredstva i sl.</s><s>Riječ je o promjenama koje su nastale u vezi s pokušanim ili izvršenim silovanjem.</s><s>One traže interpretaciju radi odvajanja relevantnog od irelevantnog, značajnog od beznačajnog.</s><s>Pfister, W. ( 18 ,45 i dalje) s pravom upozorava da se kao informacije o krivičnom djelu ne javljaju osjeti i opažaji, nego rezultati njihove racionalne obrade, kao sinteza osjetilnog opažanja i teoretskih predodžbi.</s><s>Krivični događaj nije objekt neposrednog saznanja pomoću uviđaja, nego rezultat zaključivanja na temelju posljedica u vidu materijalnih promjena, vidljivih(aktualnih) i nevidljivih(potencijalnih) koje su se manifestirale u vidu tragova i predmeta.</s><s>Karakter situacije na mjestu uviđaja diktira način provođenja uviđaja.</s><s>Pod pojmom mjesto uviđaja u ovom radu podrazumijevamo sva mjesta koja su u vezi s pokušanim ili izvršenim silovanjem obzirom na njegove faze izvršenja: ante delictum, tempore delicti i post delictum.</s><s>Iz kriminalističke prakse poznato je da izvori materijalnih (ali i personalnih) informacija nisu ograničeni samo na tzv. «kriminalnu scenu», nego na sva mjesta i predmete koji su u vezi s izvršenim ili pokušanim silovanjem.</s><s>Tragovi i predmeti nađeni na mjestu uviđaja kod silovanja, rijetko se mogu koristiti neposredno u otkrivačko-dokazne svrhe bez pomoći stručnih osoba i vještaka, tzv. stvarni dokazi.</s><s>To zna rezultirati pasivnim odnosom uviđajnog organa i članova uviđajne ekipe prilikom traseološke eksploatacije mjesta uviđaja.</s><s>Prioritet se obično daje tragovima i predmetima koji mogu poslužiti za identifikaciju počinitelja i žrtve i utvrđivanje načina njihove participacije u djelu, a zanemaruju se tragovi i predmeti koji govore u prilog načina i vremena izvršenja silovanja, dakle prirode krivičnog djela, a eventualno mjesne i stvarne nadležnosti organa postupka.</s><s>Zaboravlja se pod pritiskom «psihoze mjesta uviđaja» da treba dati odgovor i na oblik krivnje (mens rea), dakle način ulaska u kažnjivu zonu i posebne elemente konkretnog krivičnog djela (actus reus, biće).</s><s>Stručna pomoć u izvođenju uviđaja je često neophodna.</s><s>Dijapazon stručnih pomoćnika i savjetnika kada je riječ o silovanju je vrlo velik.</s><s>Ta pomoć mora biti potrebna (neophodna) u slučajevima koji ne trpe odlaganje.</s><s>Nemoguće je na ovom mjestu enumerirati sve vrste i oblike pomoći u toku uviđaja, jer imaju strogo individualni karakter i variraju od slučaja do slučaja i organa kriminalistična sekcija</s>\n<s>NAČIN PROVOĐENJA UVIĐAJA KOD SILOVANJA do organa.</s><s>S kriminalističkog stanovišta ona mora biti raznovrsna, nesebična i stalna.</s><s>U osnovi može biti direktna i indirektna.</s><s>Neki oblici pružanja ove pomoći ustalili su se u praksi i često se ponavljaju kao tzv. kriminalističko-tehnička pomoć.</s><s>Primarno je riječ o tzv. stručnim pomoćnicima, a rjeđe o stručnim savjetnicima.</s><s>Rad stručnih osoba u vidu savjetnika ili pomoćnika može sadržajno biti jednak radu vještaka, ali bez jednake procesne vrijednosti.</s><s>Kad je riječ o uviđaju kod silovanja na prvom mjestu bit će kriminalističko tehnička pomoć.</s><s>Ona je posebno važna kod tzv. hitnih slučajeva u traseološkom smislu.</s><s>Ta pomoć koja se mora pružati uz aktualne kriminalističko-tehničke standarde, je u najužoj vezi s pronalaženjem, fiksiranjem, tumačenjem, aserviranjem i dr. tragova i predmeta i drugih corpora delicti.</s><s>U skladu s procesnim odredbama većine zemalja uviđajni organ može zatražiti od osobe odgovarajuće struke da mu radi objašnjenja pojedinih tehničkih pitanja ili drugih stručnih pitanja koja se postavljaju u vezi s pribavljenim dokazima daju potrebna obavještenja.</s><s>Objašnjenje se može tražiti od pravne ili fizičke osobe.</s><s>Riječ je o stručnim konzultantima uviđajnog organa.</s><s>Odredbe ZKP-a ne predviđaju stručne profile pomoćnika i konzultanata, nego samo mogućnost njihovog korištenja.</s><s>To znači da uviđajni organ može odabrati stručne pomoćnike i savjetnike onih stručnih profila koji se u konkretnom slučaju, obzirom na vrstu tehničkih i drugih stručnih pitanja traže.</s><s>Kad se uviđaj obavlja u prisutnosti stručnih osoba i vještaka govori se o kombiniranom uviđaju.</s><s>Ukoliko su vještaci koji prisustvuju uviđaju u mogućnosti da u toku uviđaja ili neposredno iza njega daju nalaz i mišljenje govorimo o vještačenju u užem smislu.</s><s>Prostor nam ne dozvoljava da se opširnije osvrnemo na vrste vještačenja u toku uviđaja kod silovanja.</s><s>Ipak, ukazali bi na važnost situacijskih i dijagnostičkih kriminalističkih vještačenja.</s><s>Kod situacijskog kriminalističkog vještačenja predmet vještačenja je situacija na mjestu uviđaja.</s><s>Promjene na mjestu krivičnog djela, osobito kada je riječ o silovanju su najrazličitijim načinima prostorno, vremenski i uzročno posljedično međusobno povezane.</s><s>Zato se situacijsko vještačenje javlja kao nužno kada god se traže integrativne analize.</s><s>Prema Modly, D. (11,677-678) osnovni objekt situacijskog vještačenja su informacije izvedene iz dinamičke strukture mjesta kriminalnog događaja u cjelini, a ne pojedinih njezinih izoliranih elemenata, kao što je slučaj kod tradicionalnih vještačenja.</s><s>Situacijsko vještačenje utvrđuje kriminalni događaj ili krivično djelo s različitih stanovišta: mjesta, vremena, strukture, povezanosti između sudionika događaja, posljedica radnji u obliku tragova i predmeta krivičnog djela itd.</s><s>Cilj je situacijskog vještačenja da se utvrdi kriminalni događaj ili krivično djelo kao sistem, preko situacije mjesta događaja, kao njegovog podsistema.</s><s>Vrši se sistematska analiza pripremanja, izvršenja i maskiranja krivičnog djela.</s><s>Situacijskim vještačenjem razvija se operativna dimenzija kriminalističkih vještačenja.</s><s>Tim vještačenjem daje se dijagnoza mjesta događaja i posredno mjesta krivičnog djela.</s><s>Situacijsko vještačenje je vrsta kompleksnog vještačenja.</s><s>Pojedini vještaci kao članovi tima vještaka ispituju istovremeno pojedine pod strukture (elemente) situacije mjesta događaja (uviđaja), a vještak situolog, u ovom slučaju vodeći vještak, oblikuje mišljenje o mjestu događaja kao sistemu.</s><s>On usmjerava i upravlja čitavim kompleksnim vještačenjem radi ostvarenja zajedničkog jedinstvenog cilja.</s><s>Istovremeno se ispituju različiti objekti uviđaja na različitim nivoima, kao i situacija mjesta događaja u cjelini.</s><s>Uzimaju se u obzir sve polazišne informacije kao i rezultati drugih procesnih radnji.</s><s>Raspoloživi arsenal metoda situacijskog vještačenja nije samo zbroj postojećih tradicionalnih metoda.</s><s>Polazeći od teoretskih zasada o kriminalističkoj situaciji, stvara se posebna metodika.</s><s>U ispitivanju trebaju sudjelovati ravnopravno sve oblasti prirodno-znanstvene kriminalistike obzirom na vrstu krivičnog djela.</s><s>Kad je riječ o silovanju nužno je i sudjelovanje sudskog medicinara i sudskog psihologa, a nerijetko i psihijatra.</s>\n<s>Mjesto događaja, u našem slučaju uviđaja, pruža stručnjacima dragocjene informacije o ličnosti počinitelja i njegovim metodama, kao i o ličnosti žrtve.</s><s>Vještak situolog mora raspolagati temeljnim znanjima iz znanstvenih oblasti koje su značajne za teoriju kriminalističke situacije.</s><s>Navedeno situacijsko vještačenje je kompleksno vještačenje sui generis.</s><s>Kod ostalih kompleksnih vještačenja predmet vještačenja je uži u vidu traga ili predmeta, dok je ovdje totalan.</s><s>Predmet vještačenja je cjelokupna materijalna situacija mjesta događaja s čitavim kompleksom tragova i predmeta.</s><s>Ovo se vještačenje u pravilu provodi paralelno s dinamičkim stadijem uviđaja.</s><s>Druga kategorija vještačenja koju treba provoditi u toku uviđaja su dijagnostička vještačenja.</s><s>Kako ističe Modly, D. (11,80) to su vještačenja u okviru kojih se ekspertizni zadaci rješavaju dijagnostički.</s><s>Tu spada: utvrđivanje vremena izvršenja krivičnog djela, mehanizam njegovog izvršenja, način kriminalnog sudjelovanja određene osobe, utvrđivanje pojedinih osobina vezanih uz osobe, životinje i predmete itd.</s><s>U okviru ovih vještačenja vještak dijagnosticira pojavu koju istražuje i Duško Modly</s>\n<s>NAČIN PROVOĐENJA UVIĐAJA KOD SILOVANJA donosi argumentirani zaključak koji ima dokazno značenje, ako je uzročno-posljedično povezan s događajem koji se istražuje.</s><s>Međutim, u zaključku dijagnostičkog vještaka nedostaje element konkretnosti, koji je karakterističan za identifikacijska vještačenja.</s><s>Zadaci dijagnostičkog vještaka tipični su za određene situacije.</s><s>Danas se općenito smatra da su zadaci kriminalističkog dijagnostičkog vještaka uz ostalo: utvrđivanje mehanizma nastanka tragova, pravac i intenzitet djelovanja objekata koji generiraju tragove, utvrđivanje vremena nastanka tragova i redoslijeda njihovog nastanka, utvrđivanje mehanizma međusobnog djelovanja objekata prema nađenim tragovima i dr. Specifična osobitost dijagnostičkih vještačenja je utvrđivanje tipičnih obilježja određenih objekata u danoj situaciji.</s><s>U dijagnostičke ekspertizne zadatke spada i određivanje mogućnosti obavljanja konkretnih radnji, što je osobito važno kod silovanja.</s><s>Ekspertizna dijagnostika ima svoje podvrste: prezentalnu, prognostičku, kauzalnu i genetičku dijagnostiku.</s><s>Uspješno istraživanje u toku uviđaja, a i kasnije u toku tzv. operativne obrade policije traži planiranje, koordinaciju u radu, kontinuirani rad i primjeren ritam operandi.</s><s>Obzirom na specifičnosti krivičnog djela silovanja u provođenju uviđaja neophodno je prisustvo istražitelja specijaliste za tzv. seksualne delikte, koji će kasnije nastaviti rad na slučaju.</s><s>U vezi s rečenim čini nam se umjesnim na ovom mjestu citirati Jordana, F. D. ( 5, 40):» Staviti potpunu odgovornost za istraživanje mjesta krivičnog djela u ruke nekoga tko će kasnije imati malo ili nimalo daljnjeg kontakta s istraživanjem ili odgovornošću s kasnijim istraživanjima van mjesta uviđaja, je poziv potencijalnim problemima.» Smatramo da je navedena konstatacija ispravna i da je vrijeme da se prekine sa «svaštarskim» uviđajnim ekipama koje su nadležne za sve delikte.</s><s>To je negiranje postulata suvremenog poduzimanja uviđaja.</s><s>Svakako da se specijalizirane ekipe za vršenje uviđaja ne mogu stvoriti preko noći i da zahtijevaju znatna materijalna sredstva i oblike obrazovanja, ali bi obavezno trebalo na uviđaj zvati specijalistu za tzv. seksualne delikte i to onog koji će raditi na konkretnom slučaju, bez obzira da li je riječ o nepoznatom ili poznatom počinitelju.</s><s>Način provođenja uviđaja ovisi o tome da li je silovanje izvršeno na otvorenim prostorima ili u zatvorenom prostoru.</s><s>I u jednom i u drugom slučaju u praksi su često sporna određivanja mjesta uviđaja.</s><s>Tako je npr. poznato da silovatelji koji ispoljavaju voajerističke crte promatraju jedno vrijeme svoje žrtve prije napada.</s><s>To promatranje gledano u vremenskim okvirima može varirati od nekoliko sati do nekoliko dana, pa i mjeseci.</s><s>U takvim slučajevima područje izvan stana žrtve obavezno dolazi u obzir kao mjesto uviđaja.</s><s>Isto tako, traseološki je relevantan put dolaska i odlaska počinitelja (itinerar).</s><s>Obično prilikom odlaska mu popušta pažnja pa može odbaciti neke predmete, vršiti veliku i malu nuždu i sl. i ostaviti dragocjene tragove.</s><s>Kad je silovanje izvršeno na otvorenom prostoru mjesto uviđaja može obuhvatiti veliki prostor.</s><s>To su npr. slučajevi praćenja žrtve, bijeg žrtve i sl.</s><s>Riječ je često o plurilokalizaciji i diskontinuitetu mjesta uviđaja.</s><s>Ako žrtva prisustvuje uviđaju njezina suradnja može biti od velike koristi.</s><s>Pri tome treba imati u vidu da žrtvina sigurnost i dobrobit imaju prioritet.</s><s>Na mjestu uviđaja često postoje brojna pitanja na koja odgovor može dati samo žrtva, a koja mogu omogućiti detaljno istraživanje mjesta uviđaja.</s><s>Iskaz žrtve može ukazati na izvjesne okolnosti silovanja koje uviđajnoj ekipi pružaju jasniju sliku mjesta uviđaja u odnosu na nastupile materijalne promjene.</s><s>Prisustvo žrtve omogućava i provođenje tzv. preliminarnog intervjua, koja radnja ne spada u provođenje uviđaja, ali na temelju kojeg se dobiva uvid o ulozi žrtve u djelu i omogućava ocjena njenog psihofizičkog stanja.</s><s>Žrtva može pokazati predmete koje je počinitelj dodirivao, pomicao ili poremetio njihov normalan položaj.</s><s>Ona može ukazati na predmete koji su nestali ili koji se nalaze na mjestu uviđaja, a ranije ih nije bilo.</s><s>Svakako da prisustvo žrtve koja je iskrena i koja je dobro zapažala i dobro se prisjeća smanjuje rizik od propusta (previda) uviđajne ekipe koja ne poznaje okolinu mjesta uviđaja.</s><s>Kako ističe Jordan, F. D. ( 5 ,43) pomaganje žrtve u istraživanju mjesta uviđaja može koristiti i žrtvi, jer ona na taj način ima aktivnu ulogu u hvatanju ili razotkrivanju počinitelja (poznatog ili nepoznatog) i to joj može omogućiti da uspostavi makar djelomičnu kontrolu nad svojim životom.</s><s>Istovremeno na taj način žrtva stječe dojam da se na «njenom» slučaju radi i da će nešto biti učinjeno.</s><s>Ova svojevrsna kontrola žrtve nad radom uviđajne ekipe ima pozitivnu ulogu na njen rad.</s><s>Zbog prirode krivičnog djela silovanja žrtvi će koji puta trebati postaviti pitanja intimne prirode koja joj se na prvi pogled mogu činiti da nemaju veze s izvršenim djelom.</s><s>Žrtvi treba objasniti svrhu tih pitanja.</s><s>Na taj način izbjeći će se mnogi komunikacijski nesporazumi.</s>\n<s>Mjesto uviđaja: mjesto uviđaja kod silovanja uključuje svaki prostor ili predmet kao sistematsku cjelinu koji su objekt istraživanja u vezi s izvršenim krivičnim djelom silovanja.</s><s>Da bi se mogle kriminalistična sekcija</s>\n<s>NAČIN PROVOĐENJA UVIĐAJA KOD SILOVANJA objasniti okolnosti mjesta uviđaja treba prethodno odrediti (identificirati) njegovu preciznu lokaciju, granice rasprostranjenosti, objekte koji ga čine, stanje koje na njemu vlada i okvirne odrednice pristupa daljnjoj kriminalističko tehničkoj i taktičkoj obradi.</s><s>U slučaju zaticanja žrtve silovanja i/ili počinitelja na mjestu uviđaja njih treba tretirati kao objekte uviđaja.</s><s>Ukoliko su napustili mjesto uviđaja smatramo da ih se u razumnom roku, koji trebaju odrediti krivičnopravna i kriminalistička znanost, može tretirati kao dislocirano mjesto uviđaja.</s><s>Unutar kriminalističke znanosti razlikuju se iz praktičnih razloga mjesta uviđaja na ona u užem i širem smislu.</s><s>U užem smislu riječi to je prostor gdje je krivično djelo izvršeno ili pokušano.</s><s>U širem smislu to je bliža ili daljnja okolina, odnosno sva mjesta u vezi s krivičnim djelom.</s><s>Mjesto uviđaja u užem smislu javlja se kao ogledalo počinitelja.</s><s>Ono predstavlja ostvarenu psihologiju počinitelja i žrtve silovanja, jer se ljudska psiha izražava u djelatnosti.</s><s>Sukladno kriminalističkoj postavci da je djelo zrcalo počinitelja, mjesto silovanja je u mnogim slučajevima polazna i završna točka svih kriminalističkih istraživanja.</s>\n<s>Mjesto uviđaja je glavni nositelj tragova i predmeta u vezi sa silovanjem.</s><s>Ono ukazuje na kretanje i način djelovanja počinitelja.</s><s>Opći izgled mjesta uviđaja može ukazati na pogodnost za izvršenje silovanja, na izvršene pripreme i sl.</s><s>Najvažnije je što se pažljivim pregledom mjesta uviđaja mogu dobiti odgovori na pitanje: kakve je tragove morao i mogao ponijeti počinitelj na sebi i kakve je morao i mogao ostaviti na mjestu izvršenja.</s><s>Detaljno provođenje uviđaja može otkriti fingirano silovanje.</s><s>Mjesto uviđaja daje odgovor na modus operandi počinitelja.</s><s>Uvjetno rečeno riječ je o svojevrsnom potpisu ili tvorničkom znaku počinitelja.</s><s>Utvrđeni modus operandi javlja se kao identifikacijska karakteristika koja se kod serijskih silovanja koristi za izradu kriminalističkog profila počinitelja.</s><s>Prema načinu izvršenja mogu se izvesti i zaključci o osobnim i karakternim crtama počinitelja.</s>\n<s>Pravilnom kriminalističko tehničkom obradom mjesta uviđaja može se dobiti odgovor o načinu pristupa počinitelja žrtvi silovanja, osobito da li je silovanje bilo planirano ili spontano izvedeno, o načinu primjene prinude, načinu vezivanja žrtve i drugim oblicima imobilizacije i sl.</s><s>Mogu se izvesti i zaključci u pravcu da li je sila primijenjena da se svlada žrtvu ili radi povećanja seksualne uzbuđenosti.</s><s>Sve je to važno za utvrđivanje načina ulaska u kažnjivu zonu i kvalifikaciju djela.</s><s>Uspjeh budućeg postupka, osobito krivičnog, u znatnoj mjeri ovisi o kvaliteti i pravovremenosti pronalaženja i osiguranja nositelja materijalnih informacija organske i anorganske prirode.</s><s>U tom smislu uviđaj se javlja kao temeljna procesna radnja koja služi toj svrsi.</s><s>Tragovi i predmeti u vezi s krivičnim djelom kao prirodno-materijalne forme signala u osnovi sadrže informacijske elemente u pogledu 9 zlatnih pitanja kriminalistike.</s><s>Danas unutar kriminalističke znanosti sve informacije materijalne prirode obzirom na njihovu dokaznu vrijednost dijele se na one s općom informacijskom vrijednošću i one s identifikacijskom vrijednošću.</s><s>Iz tih se informacija otkrivaju i dokazuju krivično pravno relevantne činjenice pod pretpostavkom da su te informacije osigurane u procesnom poretku, dakle, po normama zakona o krivičnom postupku, što je svakako uviđaj.</s><s>Prostor mjesta uviđaja treba uvijek precizno smjestiti u određeni geografski prostor.</s><s>To pretpostavlja lociranje u užem smislu, tj. određivanje prostora uviđaja kao cjeline.</s><s>Riječ je o orijentaciji.</s><s>Na otvorenim prostorima orijentaciju treba ostvariti egzaktnim metodama kao što je npr. GP sistem.</s><s>Sam prostor na kome se poduzima uviđaj može biti netaknut, neizmijenjen i izmijenjen.</s><s>Važnu ulogu igra i pozicioniranje mjesta uviđaja u smislu određivanja prostornog odnosa cjeline mjesta uviđaja prema drugim objektima koji su značajni za obradu mjesta uviđaja.</s><s>Kod provođenja uviđaja važno je voditi računa o tragovima po vrstama informacija koje pružaju (sadrže).</s><s>Tako razlikujemo tragove koji ukazuju: (1) na postojanje krivičnog djela, (2) identitet sudionika u djelu, (3) način izvršenja (kriminalna tehnika počinitelja), (4) sredstva izvršenja (instrumenta sceleris), (5) na mjesto izvršenja djela, (6) na vrijeme izvršenja djela, (7) koji ukazuju na motiv krivičnog djela i sl.</s><s>Interesantna je podjela kontaktnih tragova koju daju Lee, H. C. i dr. ( 7 ,36).</s><s>Oni kontaktne tragove razlikuju prema: (1) vrsti krivičnog djela, (2) prema vrsti materijala, (3) prema porijeklu, (4) prema agregatnom stanju, (5) prema pitanju na koje treba odgovoriti, (6) prema načinu nastanka traga i (7) prema vrsti traga.</s><s>Prioritet treba dati kratkotrajnim ili prolaznim tragovima, kao i uvjetnim (kondicionim) tragovima kao što su svjetlo, dim, vatra, položaj, vozilo, tijelo i sl.</s><s>Tragovima smo posvetili nešto više prostora, jer najmanje 90 % aktivnosti uviđajne ekipe otpada na kriminalističko-tehničke poslove prilikom pregleda mjesta uviđaja, a to nije ništa drugo nego rad s Duško Modly</s>\n<s>Taktika izvedbe uviđaja tragovima i predmetima u vezi s krivičnim djelom.</s><s>Tehnička sredstva i metode koje se koriste u toku uviđaja kod silovanja primarno su uvjetovani načinom izvršenja i ostavljenim tragovima.</s>\n<s>Kako ističe Modly, D. (11,753-754) pod taktikom izvedbe uviđaja treba podrazumijevati organizacijsko-taktičke principe istraživanja mjesta uviđaja, uz primjenu kriminalističkih i procesnih pravila i načela.</s><s>Pravila provedbe uviđaja promjenjiva su i ovise od niza čimbenika kao što su: lokacija, opseg i veličina mjesta uviđaja, vrsta krivičnog djela, način izvršenja, vrsta tragova i predmeta, klimatski uvjeti, doba dana, vidljivost, čujnost i sl.</s><s>Kako je istaknuto postupak uviđajne ekipe treba biti s tehničko-taktičkog stanovišta kontinuirani misaoni i dokazni radni proces u skladu s pravilima kriminalistike i normama procesnog prava.</s><s>Primjena pravila kriminalistike u okviru uviđaja je proces utvrđivanja i spoznaje relevantnih činjenica i njihovog uzročno-posljedičnog objašnjenja i povezivanja s drugim dokazima u cilju utvrđivanja istine.</s><s>Svaki oblik istraživanja mjesta uviđaja složena je i odgovorna djelatnost, određeni sistem diktiran metodološkim razlozima i odlikuje se time da među elementima koji ga čine, postoji niz povezanosti i odnosa.</s><s>Način i redoslijed realizacije pojedinih mjera i radnji u toku uviđaja izaziva određeni utjecaj na mogućnost nastajanja, efikasnost i svrsishodnost manifestiranja drugih elemenata danog sistema.</s><s>Neizbježan uvjet za pravilno odvijanje složenih radnih procesa tokom uviđaja jest izrada odgovarajućeg sistema njihove provedbe(organizacije) temeljenog na klasifikaciji radnji što tvore te procese u skladu s utvrđenim redom koji obuhvaća karakter, svrhu i mogućnost tih aktivnosti.</s><s>Pravilna organizacija rada tokom uviđaja uvjetovana je sadržajem inkriminacije, u našem slučaju krivičnog djela silovanja.</s><s>Način provođenja uviđaja mora biti takav da svede na minimum nepredvidive okolnosti koje mogu otežati ili onemogućiti pravilno provođenje uviđaja i da se postigne maksimalna efikasnost u smislu pronalaska izvora dokaznih informacija materijalne prirode, ali i personalne, i korištenja ljudskih efektiva i tehničkih sredstava.</s><s>Po prirodi stvari kad je riječ o silovanju traži se posebna taktika postupanja kod uviđaja.</s><s>Riječ je o posebnoj metodici provođenja uviđaja.</s><s>Kod složenih krivičnih djela relacijske prirode kakvo je silovanje, postoje posebne tzv. «istražne situacije» u različitim varijacijama.</s><s>Za svaku istražnu situaciju potrebno je izraditi algoritam koji omogućava da se pravila kriminalističkih metodika, u našem slučaju tzv. seksualnih delikata podignu na viši nivo.</s><s>Tako se kod silovanja moraju uočavati tipične situacije na mjestu krivičnog djela koje su važne za pravilno provođenje uviđaja.</s><s>Za takve situacije izrađene su preporuke tehničko-taktičke prirode.</s><s>Kad je riječ o uviđaju te preporuke u najvećem dijelu imaju kriminalističko-tehnički karakter.</s><s>Da bi se uviđaj pravovremeno i pravilno proveo treba voditi računa o zadacima uviđaja.</s><s>U osnovi ti zadaci su: (1) pronalaženje, prikupljanje i fiksiranje tragova i predmeta, radi očuvanja što vjernije slike mjesta uviđaja u cjelini i pojedinačno, (2) izučavanje okolnosti krivičnog djela.</s><s>Taj zadatak se postiže logičkim i kronološkim povezivanjem svih objektivnih okolnosti djela.</s><s>Riječ je o misaonoj rekonstrukcji koja ima za cilj provjeru postavljenih verzija o djelu i počinitelju i (3) pronalaženje počinitelja, ako je nepoznat ili određivanje kruga sumnjivih osoba.</s><s>Istraživanje i objašnjenje situacije na mjestu uviđaja kod silovanja kreativan je kriminalistički rad za koji nije dovoljna samo intuicija i veliko iskustvo, nego i znanstvena utemeljenost i orijentacija.</s><s>Zato se posebnim taktikama provođenja uviđaja(metodikama) poklanja posebna pažnja, osobito kod tipičnih istražnih situacija koje se javljaju u pojedinim etapama postupka.</s><s>Kako ističe Modly, D.(13,12) riječ je o tipičnim radnjama ili sklopovima radnji.</s>\n<s>Zapisnik o uviđaju je pismena isprava u kojoj se reproducira određeni misaoni sadržaj vezan uz utvrđivanje činjeničnog stanja tokom uviđaja.</s><s>On je javna i službena isprava.</s><s>S dokaznog stanovišta sadržaj zapisnika o uviđaju, ako bude prihvaćen od strane organa postupka, je dokaz ispravom.</s><s>Neovisno od toga što je zapisnik o uviđaju javna i službena isprava, on sam po sebi nema neku posebnu dokaznu snagu u postupku, niti je njegov sadržaj isključen iz redovnog postupka ocjene dokaza.</s><s>On treba imati neoborivu dokaznu snagu na temelju suštine svog sadržaja, a to su objektivno kriminalistična sekcija</s>\n<s>ZAPISNIK O UVIĐAJU utvrđene činjenice u toku uviđaja.</s><s>Objektivno utvrđene i adekvatno zapisnički fiksirane činjenice teško je s uspjehom pobijati, osim ako se ne raspolaže s činjenicama koje ove prve argumentirano pobijaju.</s><s>Ovo tim više, ako je stanje na mjestu uviđaja fiksirano i tehničkim, grafičkim i drugim načinima.</s>\n<s>Smatramo da sadržaj zapisnika o uviđaju treba sadržavati sistematski, organizirani, temeljit i cjelovit i istovremeno detaljan opis objektivnog nalaza na mjestu uviđaja koji je rezultat kompleksne djelatnosti tokom uviđaja.</s><s>Osobno smatramo da se ne može prihvatiti kao opće pravilo posve slobodno sastavljanje zapisnika o uviđaju, dakle, da bude prepušteno organu postupka.</s><s>Time bi se umanjila njegova upotrebljivost u dokazne svrhe u postupku npr. zbog traganja za tematskom cjelinom gdje se određena tematska jedinica obrađuje.</s><s>Zapisnici bi bili glomazni uslijed nekritičkog gomilanja informacija ili obratno, posve sumarni, uz moguće previde važnih činjenica tzv. « očiglednih okolnosti.»</s>\n<s>Budući sadržaj zapisnika o uviđaju, osobito kada je riječ o silovanjima, na određeni način usmjerava način istraživanja na mjestu uviđaja radi objašnjenja određenog tipa silovanja.</s><s>U zapisniku o uviđaju se ne smiju nalaziti hipoteze, mišljenja organa postupka i članova uviđajne ekipe, zaključci i Kad je riječ o silovanju, tematski zapisnik o uviđaju treba sadržavati prvenstveno okolnosti, kao skup uvjeta, bitne za objašnjenje dinamike i uzroka koji su pratili izvršenje delikta, tehnički modus operandi počinitelja i dr. Model standardnih dijelova zapisnika o uviđaju ima slijedeću kompoziciju: (1) uvodni (formalni) strogo standardizirani dio, s redoslijedom podataka koji su postavljeni zakonskim odredbama u pogledu organa, povoda, prisutnih osoba, vremena i sadržaja polaznih saznanja, izlaska na mjesto uviđaja, vremena početka uviđajnih radnji, općih uvjeta u kojima se uviđaj provodi i posebnih prilika itd.</s><s>Riječ je o preambuli zapisnika o uviđaju, (2) opisni dio s prikazom utvrđenog objektivnog činjeničnog stanja tokom istraživanja mjesta uviđaja i (3) završni (zaključni) dio zapisnika.</s><s>Završni dio osim odgovarajućeg formalnog sadržaja diktiranog odredbama ZKP-a kao što su: vrijeme završetka uviđaja, eventualne primjedbe sudionika u uviđaju i drugih krivično procesnih subjekata, mora imati detaljan opis, popis i pregled svih priloga zapisnika, oznake u prilogu, te njihove poveznice s pojedinim dijelovima teksta zapisnika o uviđaju.</s><s>Posebno treba naglasiti postupak s corpora delicti.</s><s>Ako zapisnik o uviđaju ispunjava sve procesne i kriminalističke zahtjeve u pogledu forme i svog sadržaja on je u pravilu neoboriv dokaz ispravom u pogledu činjenica koje su u njemu sadržane.</s>\n<s>U praksi se često zaboravlja da sadržaj zapisnika o uviđaju mora sadržavati poduzete mjere i radnje uviđajne ekipe obzirom na stadije uviđaja: organizacijsko- informacijski ili pripremni stadij, statički, dinamički, kontrolni i završni i utvrđene uviđajne činjenice kao rezultat složene spoznajne djelatnosti koju obilježava isprepletenost osjetilnog i racionalnog.</s><s>NEKI PROPUSTI I POGREŠKE KOD PROVOĐENJA UVIĐAJA U SLUČAJEVIMA SILOVANJA</s>\n<s>Umjesto zaključnih razmatranja odlučili smo se za navođenje nekih najčešćih propusta i pogrešaka kod provođenja uviđaja u slučajevima silovanja.</s><s>Izlasci uviđajne ekipe nisu pravovremeni, tako da se ne može govoriti o intaktnom stanju na mjestu uviđaja.</s><s>Budući da se kod silovanja radi i o biološkim tragovima, kod kojih zbog vanjskih utjecaja i/ili procesa u samoj materiji dolazi brzo do traseološke entropije(deficita), svako kašnjenje uviđajne ekipe je postupanje vitium artis.</s><s>Ne vodi se dovoljno računa o prirodi i individualnosti svakog konkretnog slučaja obzirom na način, mjesto i vrijeme izvršenja djela, sudionike u djelu i složenosti slučaja.</s><s>Zbog toga organizacija provođenja uviđaja nije dovoljno individualizirana i prilagođena uvjetima i specifičnostima konkretnog slučaja.</s>\n<s>Provedbi uviđaja ne pristupa se mirno i staloženo.</s><s>Na mjestu uviđaja nastupa se neorganizirano, bez potrebne podjele rada među članovima uviđajne ekipe.</s><s>Ne ostvaruje se ni jedinstveno rukovođenje.</s>\n<s>U složenijim kriminalnim slučajevima ne izrađuje se pismeni plan uviđaja.</s><s>Ne čuva se tzv. tajna lica mjesta, nego članovi uviđajne ekipe glasno komentiraju verziju mogućeg toka silovanja, čime, uz ostalo, onemogućavaju pravilno provođenje poligrafskog testiranja i utječu na buduće iskaze svjedoka.</s><s>Ne vodi se računa o činjenici da je uviđaj neponovljiva radnja s traseološkog aspekta i pogrešno se smatra da se ponovnim provođenjem uviđaja mogu postići isti traseološki rezultati.</s><s>Ne traže se svi tzv. situacijski tragovi ili ih se ne klasificira prema stadijima izvršenja djela.</s><s>Premalo pažnje posvećuje se interpretaciji tragova osobito u smislu daljnjeg trasiranja načina provođenja uviđaja.</s><s>Generalno članovi uviđajne ekipe se često ne trude da interpretiraju (dešifriraju) objektivni nalaz na mjestu uviđaja.</s><s>Parcijalno se interpretiraju pojedine čvorne traseološke točke.</s><s>Ne posvećuje se dovoljno pažnje objektivnom nalazu koji upućuje na način primijenjene prinude i izvršenog spolnog odnošaja.</s><s>Ne analiziraju se već u statičkom stadiju uviđaja vrsta, priroda, vrijeme i slijed nastanka tragova iako te analize ukazuju na dopunske tragove.</s><s>Kad je prošlo dosta vremena od časa silovanja, u praksi se javlja stav da uviđaj nije potrebno provoditi, jer je traseološki kontraindiciran.</s><s>Zaboravlja se da cilj uviđaja nije samo traseološke prirode, nego i dobivanje predodžbe o lokaciji, konfiguraciji i topografiji mjesta uviđaja kada je riječ o otvorenim prostorima ili karakteristikama interijera kada je riječ o zatvorenim prostorijama.</s><s>Navedeni podaci kasnije u postupku omogućavaju provođenje misaone rekonstrukcije, provjeru iskaza osoba i korištenje poligrafa.</s>\n<s>Određuje se premali perimetar mjesta uviđaja na otvorenim prostorima ili premali prostor u zatvorenim prostorima.</s><s>Zanemaruje se pretpostavljeni put dolaska i odlaska počinitelja.</s><s>Uviđaju ne prisustvuju tzv. linijski policijski inspektori specijalisti za seksualne delikte.</s><s>Generalno često je trajanje uviđaja prekratko, uviđaj se provodi površno, članovi ekipe se žure, ne traže se svi relevantni tragovi, nego se samoinicijativno postupa po nekakvom vlastitom sistemu uzoraka i sl.</s><s>U pravno i kriminalistički složenim slučajevima, ne angažira se dovoljan broj kriminalističkih tehničara, a kada ih se i angažira ne djeluju uz nužnu podjelu rada.</s><s>Isto tako, ne angažira se svaki puta dovoljan broj stručnjaka ili vještaka ili ih se uopće ne angažira, odnosno angažira ih se prekasno, iako situacija to imperativno traži.</s><s>Razlozi su ili nedostatak, odnosno trenutačna nedostupnost tih osoba ili pogrešna primjena načela ekonomičnosti postupka.</s><s>Nerijetko im uviđajni organ dopušta da u toku uviđaja preuzimaju dominirajuću ulogu.</s>\n<s>Javlja se praksa nepreciznog opisivanja tragova i mjesta njihovog pronalaska.</s><s>U takvim slučajevima vrši se upućivanje na skicu ili fotoelaborat.</s><s>Ne traže se ili ne dovoljno uporno tragovi koji ukazuju na pripremanje djela ili poduzimanje mjera predostrožosti kojima se počinitelj želio zaštititi od iznenađenja, prepoznavanja i sl. ili radi lakšeg savladavanja fizičkih i tehničkih prepreka, kako bi se osiguralo uspješno izvršenje silovanja.</s><s>Isto tako ne posvećuje se dovoljno pažnje pronalaženju i interpretaciji tragova koji omogućavaju izvođenje zaključka o vještinama, upornosti, drskosti i drugim nerijetko kvalifikatornim elementima u ponašanju počinitelja.</s>\n<s>Površno se utvrđuje točno mjesto izvršenja, položaj žrtve i počinitelja, kad je to relevantno za ocjenu situacije i kvalifikaciju djela.</s><s>Isto tako ne utvrđuje se približno vrijeme zadržavanja počintelja na mjestu uviđaja (alibi!).</s>\n<s>Ne utvrđuje se koje je tragove počinitelj morao ponijeti na sebi s mjesta uviđaja i žrtve i koje je tragove morao ostaviti na mjestu uviđaja i žrtvi.</s><s>Zanemaruje se i jedan metodologijski važan aspekt kod provođenja uviđaja, a to je korištenje retrogradne analize.</s><s>Kod uviđaja mora se ići od posljedica prema uzrocima, kao činjenicama iz prošlosti.</s><s>Trajanje uviđaja je prekratko obzirom na traseološku situaciju i dimenzije mjesta uviđaja.</s><s>Često se iscrpnost uviđaja u pogledu njegovog trajanja i poduzetih mjera i radnji ne prilagođava uvjetima i specifičnostima konkretnog slučaja.</s>\n<s>Pronađeni biološki tragovi humanog porijekla neadekvatno se izuzimaju, pakiraju i obilježavaju (aserviranje).</s><s>Isto tako, pronađene tragove se ne selekcionira na one koji upućuju na postojanje krivičnog djela silovanja, koji ukazuju na njegov tok, služe za pronalaženje počinitelja i sudionika u djelu, upućuju na oblik krivnje i mogući motiv, služe identifikaciji žrtve i sl.</s><s>Kad raspoložive materijalne informacije kao signali to omogućavaju, ne postavljaju se sve moguće verzije, iako one služe kao misaoni instrument za pronalaženje novih činjenica, vršenje potrebnih provjera i sl.</s>\n<s>Ne utvrđuje se približno trajanje silovanja, odnosno zadržavanja počinitelja na mjestu uviđaja.</s><s>Ne uzimaju se ili se neadekvatno uzimaju neutralni komparativni uzorci za potrebe vještačenja.</s><s>Isto tako statički i dinamički stadij uviđaja mehanički se odvajaju, iako se u hodu uviđaja naizmjenično izmjenjuju.</s>\n<s>Uviđaj se završava prerano, iako nisu provjerene sve postavljene verzije itd.</s><s>Generalno ne nastoji se dobiti odgovor i razjasniti 20 osnovnih pitanja zbog kojih se uviđaj poduzima.</s><s>Nažalost prostor nam ne dozvoljava da se na njih osvrnemo.</s><s>Svojevremeno je Demokrit rekao: «Uzrok pogreške, je neznanje boljega.» Zato bi na kraju dali jedan kratki podsjetnik za provođenje uviđaja: 1. uviđaj treba shvatiti kao sukcesivno obavljanje pojedinih taktičko-tehničkih radnji i mjera.</s><s>2. osnovna svrha uviđaja je pronalaženje i objašnjenje strukture krivičnog djela u vremenu i prostoru.</s>\n<s>3. pogreške učinjene u toku uviđaja su ireparabilne.</s><s>4. način provođenja uviđaja ovisi o: mentalnom sklopu uviđajnog organa i članova uviđajne ekipe, njihove stručnosti i iskustva i njihove intelektualne i praktične intuicije.</s><s>5. pretpostavke za pravilno provođenje uviđaja su brojne, ali jedna od najvažnijih pretpostavki je poznavanje i pravilna primjena pravila kriminalističke znanosti i kriminalističkih misaonih procesa.</s>\n<s>6. odgovori da li se u konkretnom slučaju radi o krivičnom djelu dobivaju se kod silovanja često nakon obrade tragova u forenzičkim laboratorijima i liječničkih pregleda osumnjičenika 7. zbog razloga hitnosti vezane uz gnoseološki kritično vrijeme i dobivanja podataka za poduzimanje mjera traganja za počiniteljem, provođenje uviđaja mora se imperativno prebaciti u predkrivičnu fazu postupka.</s>\n<s>8. mikrotragovi i njihova laboratorijska obrada odgađaju i onemogućavaju neposrednu osjetilnu spoznaju članova uviđajne ekipe u vrijeme provođenja uviđaja.</s><s>Konačni odgovor daju vještaci.</s>\n<s>9. uloga stručnih pomoćnika i vještaka je svakim danom sve veća u provođenju uviđaja.</s><s>10. uviđaj je osnovni element u okviru istraživanja mjesta krivičnog djela.</s>\n"}
+{"dc.title": "Izvještaji ovlaštenih službenika policije", "dc.creator": "Korajlić, Nedžad;Bojanić, Nebojša", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56692", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=176995&dn=", "text": "<s>Dugo godina nije se smatralo važnim elementom segmenti policijskog rada,kao što su pisanje izvještaja o zapažanjima, informacijama dobijenim od različitih izvora, incidenti, pritužbe, krivične prijave, dokumentovanje lica mjesta krivičnog djela i sl.</s><s>Uopšteno govoreći svrha bilježenja informacija vezanih za krivično djelo treba da bude što preciznije i objektivnije izvještavanje sa lica mjesta događaja, počevši od prvih zabilješki pa do kompletiranja dokumentacije za formalno korištenje.</s><s>Svrha pisanja dokumentacije se ogleda u: očuvanju informacija, obezbjeđenja tačnih informacija, dokumentiranje aktivnosti i činjenju dostupnim službama i ovlaštenim osobama radi daljnjeg korištenja.</s><s>Ključne riječi: izvještaj, službena zabilješka, kriminalistička obrada.</s><s>Dokumentiranje saznanja koja su dobijena iz različitih izvora, incidenata, pritužbi, krivičnih dijela, mjesta gdje su počinjena krivična djela, pronalasci dokaza i drugi oblici informacija dugo godina nijsu se smatrali važnim elementom policijskog rada.</s><s>Populacija je bila mala i policija je praktično svakoga lično poznavala.</s><s>Kada je prijavljeno krivično djelo, policajac bi svoje poznavanje lokalnih kriminalaca usporedio sa opisom i moguće osumnjičeno lice potom bi bilo privedeno.</s><s>U rijetkim slučajevima kada je bilo neophodno, pozivana je kriminalistička policija, kojima bi se verbalno dale informacije (vrlo rijetko pismene)1 Danas je populacija velika i jako mobilna, posebno u gradovima.</s><s>Kriminalisti više nisu u stanju da poznaju sve ljude i kriminalce koji žive na tom području.</s><s>Toliko je izvršenih krivičnih djela da nema osobe koja bi se mogla sjetiti svih detalja.</s><s>Dodatno, pravila suda koja se tiču svjedočenja i priznavanja dokaza i dokaznog materijala promjenila su se, tako da se sve češće policija nalazi u ulozi svjedoka na sudu.</s><s>Od kriminalista sada se traži da predaju detaljne, pouzdane informacije koje se tiču svega što su vidjeli, svake akcije koja je poduzeta, i svakog obavljenog razgovora.</s><s>Specifične detalje koji se tiču pronalaženja svih dokaza je neophodno dokumentovati u smislu, ko ih je vidio prije no što su pomaknuti, ko ih je podigao, ko se o njima starao, koliko dugo i sl.2. Ova se informacija također mora staviti na raspolaganje mnogim različitim strankama u postupku.</s><s>Tokom suđenja nadležni tužilac će kao i advokati odbrane, razgledati dokaze i vršiti manipulaciju sa njima.</s><s>Rezultat ovoga je da kriminalisti moraju provesti zančajan dio njihovog vremena u pisanju izvještaja i u osiguravanju da razvoj kriminalističke obrade u svim njenim fazama bude pravilno ubilježen.</s><s>Mada je poznato da jedan znatan broj policajaca nije oduševljen kada treba da sjedi u kancelariji kako bi pisao izvještaje.</s><s>No, kako istiće uvaženi professor D. Modly.3 “da bi se uspješno suprostavila suvremenom kriminalu tijela unutrašnjih poslova moraju biti adekvatno kadrovski popunjena (profilirana, tehnički opremljena i fleksibilno organizacijski postavljena).</s><s>Samo tako ona će moći udovoljiti zahtjevima novih koncepcija na planu borbe protiv kriminala.</s><s>Posebnu ulogu ima edukacija policijskih službenika koja mora pratiti suvremene trendove u području edukacije”.</s><s>2 SVRHA PISANJA IZVJEŠTAJA</s>\n<s>Za period 1997-2001. godina analizirajući 30% riješenih slučajeva ubistava od ukupno 89, na područiju Sarajevskog kantona, uočili smo da policija u večini slučajeva nakon identifikacije izvršioca krivičnog djela ne sačinjava izvještaje, a koji bi trebali da posluže kao analiza kriminalističke obrade, tj. hronološki opis i ocjena poduzetih operativnih i istražnih radnji u toku kriminalističke obrade.</s><s>Naročito za budući rad bilo bi od koristi način na koji su policajci došli do podatka ili zaključka o kriminalistična sekcija</s>\n<s>Nebojša Bojanić mogućem izvršiocu krivičnog djela, jer veoma često policija do tih saznanja dolazi na osnovu postojećih evidencija policije i ličnog iskustva, kako kriminalističke policije, tako i temeljneuniformisane policije koja mora sa kriminalističkom policijom da bude “nokat i meso”, tj. moraju da srastaju jedni sa drugima, a ne da budu jedno drugome “strano tijelo”, što se u praksi to često zna i vidno osjetiti.</s>\n<s>Generalno govoreći, svrha izvještaja za policiju je da ubilježi informacije vezane za krivično djelo ili neki drugi događaj, što pouzdanije i objektivnije moguće, a u cilju: Da bi se sačuvalo saznanje (Ako se izvještaji, kao sječanje policijske ustanove ne održavaju u spremno raspoloživoj formi, informacije koje se tiču aktivnosti, pritužbe, i manji prekršaji, bili bi na raspolaganju samo ako bi kriminalisti bili u stanju da se sjete incidenta.</s><s>Nekada i bezazlene prepirke na ulici ili u ugostiteljskom objektu mogu da budu povod za neko teže krivično djelo, pa čak i ubistvo.</s><s>Iz tih razloga informacije o svim zapažanjima u toku službe policija treba da evidentira u formi koja će moći poslužiti eventualno za slučajeve koji se mogu desiti u budućnosti.) Da bi se obezbjedili pouzdani detalji (Niko se ne može sjetiti svih detalja incidenta: šta je rečeno, šta je ukradeno, ko je osumnjičen, lokaciju svjedoka, šta je koji svjedok rekao.</s><s>U izvještaju su takve informacije sačuvane.) Da bi se dokumentirale aktivnosti (Žrtve, svjedoci ili policija često reaguju na krivično djelo na način koji bi bio sumnjiv da okolnsoti nisu poznate.</s><s>Dobri izvještaji bilježe ono što se desilo na licu mjesta, šta je rečeno ili šta je učinjeno).</s><s>Da bi se informacije stavile na raspolaganje odgovarajućem osoblju (Ukoliko skupljene informacije nisu spremno raspoložive, one su male ili gotovo bez vrijednosti, jer ukoliko informacija ne bude dostupna pravovremeno i na pravo mjesto, gubi svoj značaj.</s><s>Dodatno, ko ima pristup i kojim informacijama u kriminalističkoj obradi, mora biti pažljivo kontrolisan te taj pristup treba biti dokumentovan.</s><s>Pristup informacijama i raspoloživost istih su u nedavnoj prošlosti predstavljali veliki problem.</s><s>Dolazak kompjuterizovanih akata i komunikacijskih sistema pospješila je sposobnosti kontrole, a istovremeno je omogućio širenje informacija kriminalističke obrade onima koji treba da znaju.</s><s>Stoga unutar tijela unutrašnjih poslova posebnu ulogu danas ima analitička djelatnost, jer “potrebno je pratiti vrijeme latentnosti kriminala i prirodu te latentnosti, učestalost pojedinih tipova krivičnih djela, nivo otkrivenosti i sl.”4) Obzirom da je policija u BiH pod stalnom i rigoroznom kontrolom međunarodnih policijskih snaga, policajci koji rade na konkretnim slučajevima znaju da konačan izvještaj o završetku kriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije, služi uz ostalo i za cjelovitu i djelotvornu kontrolu njihovog rada, a naravno i kontrolu od strane njihovih pretpostavljenih, kao i drugih subjekata postupka (branioca u kasnijem postupku), očekivati je da ti izvještaji budu ogledalo njihovog rada.</s><s>No, da li zbog same spoznaje da je identifikovan izvršilac ili zbog opterečenosti drugim slučajevima ili pak zbog nekvalitetne educiranosti, ti izvještaji veoma često izostaju.</s><s>D. Modly5 ističe da, “kod delikata s poznatim izvršiocem planovi kriminalističke obrade rijetko su činjeni”, pa kako onda očekivati da se sačinjavaju i kvalitetni izvještaji o okončanju kriminalističke obrade ili o nekim drugim provjerama.</s>\n<s>Treba se držati pravila da bez obzira da li imamo, primjera radi ubicu sa lisicama na rukama ili onoga koji je ubio pa pobjegao, rad na razjašnjavanju činjenica i postupnost treba da bude ista.</s><s>Svaki slučaj treba biti rukovođen pravilno, a istraga mora biti potpuna i kompletna.</s><s>Ovo je bit (suština) istrage o ubistvu ili drugom profesionalnom deliktu.</s><s>Istraga zahtijeva temeljit posao, tj. da stvari budu uređene kako treba od samog početka, a to zavisi od moći znanja koje je unaprijeđeno sa iskustvom i fleksibilnošću.</s>\n<s>U praksi koristi se taktika, procedura i forenzička taktika u cilju pronalaska istine i onda se prati sam tok događaja kao i činjenice do konačnog zaključka.</s><s>Kriminalistička obrada sa posljedicama smrti nosi posebnu odgovornost, ali se pravda mora zadovoljiti ne samo zbog žrtve nego i zbog šire društvene zajednice, jer treba da znamo; «mi radimo Boga radi»6 Nedžad Korajlić, Nebojša Bojanić</s>\n<s>Stoga, obaveza je policije da pismena (zapisnici, izvještaji, službene zabilješke, planovi i dr.) moraju imati permanentnu samokritičnu kontrolu sobzirom na pravilnost poduzetih mjera i radnji, kontrole pravilnosti njihovih operativnih taktičkih kombinacija i njihovog logičkog postavljanja, naročito u pogledu mogućih verzija i načina osiguranjai izvođenja dokaza i to kako tokom same kriminalističke obrade, tako i na kraju prilikom pisanja izvještaja.</s><s>3 OSNOVNI PRINCIPI PISANJA DOBROG IZVJEŠTAJA Policija prilikom pisanja svojih izvještaja, da li o izvršenim provjerama, razgovorima, obezbjeđenju lica mjesta ili o ishodu kriminalističke obrade, trebala bi da se pridržava određenih principa prilikom sačinjavanja istih, kao i da sadrže osnovne podatke koji su potrebni za daljnje korištenje u operativnom radu.</s><s>Kako navode V. Krivokapić i O.Krstić7 “Dobar broj takvih izvještaja ne sadrži čak ni imena lica sa kojima je razgovor obavljen, pa se najčešće navodi: “na licu mjesta došlo se do saznanja…..”.</s><s>Ovakvi klišei i njima slične stereotipne rečenice: “Nakon rada kriminalističkog tehničara predmet će biti odložen (dostavljen i sl)”, “Rad po ovom predmetu vodit će odeljenje….”, bez navođenja konkretno poduzetih mjera i radnji, nisu u duhu učenja o planiranju i suprotni su taktičkoj metodi obezbjeđenja dokaznih informacija.</s><s>Isto tako, izostaju podaci o izvršenju minimuma planiranih taktičkih radnji (operacija i kombinacija).</s><s>Ovakvo kliširani, nesadržajni i šturi izvještaji slaba su osnova da specijalizovane službe preduzimaju ozbiljne mjere i radnje u fazi kriminalističke obrade”</s>\n<s>1. Ne miješati činjenice sa nagađanjima, mišljenjima ili zaključcima.</s><s>2. Ne koristiti riječi koje ne znače ono što se misli.</s><s>3. Tačno pisanje pretpostavlja tačne opservacije i jasno razmišljanje.</s><s>Biti sigurni da su činjenice jasne prije nego što se pokušaju opisati..</s>\n<s>1. Unijeti samo informaciju koja je relevantna i važna za slučaj.</s><s>2. Ukloniti suvišne informacije što je više moguće, ipak prepoznavajući, da neke suvišnosti mogu biti neophodne, kada se želi fokusirati na poseban detalj/e. Treba zapamtiti, kratak, dobro napisan, i tačan izvještaj efektivniji je nego duži i suvišan izvještaj.</s>\n<s>Prijaviti sve činjenice, čak i ako su od prednosti za izvršioca.</s><s>Esencijalno je za kriminalistu da ima sve činjenice ako on ili ona želi da temeljno razumije snagu ili slabost dokaznog materijala iznesenog u slučaju.</s><s>Kriminalisti koji podnose izvještaj bi trebali da izbjegnu pristrasnost i unaprijed zamišljene teorije u policijskim izvještajima.</s><s>Izvještaj bi morao da bude potpuno objektivan i bezlično iznošenje činjenica. kriminalistična sekcija</s>\n<s>Jedan od naj češćih oblika pismena koje policija koristi je forma službene zabilješke, kroz čiji se oblik veoma često pišu i razni izvještaji po raznim osnovima.</s><s>Zabilješke koje sačini kriminalista primjera radi, na licu mjesta kriminalnog događaja lična su zapažanja i najčešće podatak od značaja za daljnji tok kriminalističke obrade.</s><s>Obično nejasne zabilješke ili pojedinačne riječi su podsjetnik na osnovu kojih se priziva sjećanje vezano za taj događaj i tada one poprimaju svoje puno i pravo značenje.</s><s>Ne postoji ni jedno pravilo koje bi se moglo primjeniti na metodu pravljenja tih zabilješki.</s><s>Međutim, osnovni zadatak je sačiniti zabilješke na način koji će biti jasan čak i nekoliko mjeseci nakon tog događaja.</s><s>Često se dešava da je jedna takva zabilješka neposredno nakon zapisivanja jasna, a nakon određenog vremena nerazumljiva.</s>\n<s>Vođenje zabilješki počinje od momenta zaduženja kriminaliste za vođenje određene kriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije i proteže se sve do njenog završetka.</s><s>Naravno, ukoliko je potrebno, sve te zabilješke su potkrijepljene fotografijama, skicama, crtežima i dr. prilozima.</s><s>Sve zabilješke treba voditi hronološkim redom, te stoga nije potrebno da su logično poredane.</s><s>Jedino je važno da su zabilješke kompletirane u ovoj fazi procesa dokumentiranja.</s><s>Kriminalista će prilikom pisanja izvještaja izvršiti neophodno preinačenje zabilješki.8 4. 1 Tehnika pravljenja pribilješki</s>\n<s>Pribilješke su sistematski zapisi za našu upotrebu, te da bi se imale kvalitetne pribilješke potrebno je imati dobru tehniku.</s><s>Navest ćemo neka osnovna pravila koja mogu pomoći u razvoju ove tehnike.</s><s>Jedno od onovnih pravila je da ne treba pribilješke uzimati odmah, a koristeći slijedeću metodu:</s>\n<s>“Ovom prilikom za bilježenje poželjno je da se koristi papir standardne (A4) veličine, koji se podijeli u tri okomite kolone.</s><s>Širina kolone s lijeve strane trebala bi biti oko 2 cm, srednja 14, a desna 5. cm.</s><s>U srednjoj koloni treba se bilježiti ključne riječi, a u koloni sa desne strane bilježiti naslove odlomaka.</s><s>Odlomke treba podijeliti s vodoravnom linijom, a između odlomaka treba imati dovoljno prostora.</s><s>U toku bilježenja mogu se koristiti skračenice, ali one koje se mogu razumjeti i nakon nekoliko dana” 9, kako bi se mogli sačiniti izvještaji i službene zabilješke za daljnje procesuiranje.</s><s>4. 2 Koje informacije unijeti u zabilješke Popis koji slijedi sadrži esencijalne elemente informacija koje bi kriminalista trebao unijeti u svoje zabilješke.</s><s>Međutim, u ovaj popis nismo uključili sve kategorije podataka koji mogu biti od koristi, a koje bi trebalo evidentirati: Datum, vrijeme i lokacija.</s><s>Datum i vrijeme kada je kriminalista počeo raditi na određenom slučaju, lice od koga je primio zaduženje i način na koji je to zaduženje izdato.</s><s>Tačno vrijeme dolaska, tačna lokacija mjesta događaja, osvjetljenje, klimatski uslovi, imena policajaca sa kojima je stupio u kontakt i imena drugih lica koja su se zadesila na mjestu kriminalnog događaja u momentu dolaska kriminaliste zaduženog za vođenje kriminalističke obrade.</s><s>Detaljan opis žrtve i njene odjeće.</s><s>Ime, starosna dob, visina, težina, boja kože, boja kose i očiju, jedinstveni matični broj (kada je to moguće) i datum rođenja žrtve.</s><s>Pod \"vrsta i boja odjeće\" podrazumijeva se detaljan opis svih odjevnih predmeta.</s><s>Zadobijene povrede žrtve.</s><s>Tačan lokalitet rane ili povrede, priroda povrede, veličina i boja (ukoliko je to modrica).</s><s>Na primjer, opis rane nastale metkom u predjelu čela: \"Rana od metka, promjera 6,5 mm u liniji nosa i 2,5 cm iznad linije obrva.</s><s>Tamno sivi krug promjera Nedžad Korajlić, Nebojša Bojanić</s>\n<s>Generalni opis mjesta događaja.</s><s>Zabilježiti svako oštećenje predmeta, svaki očito pomjeren dio namještaja ili nekog drugog predmeta i prisustvo svakog predmeta za koji postoji sumnja da pripada mjestu događaja.</s>\n<s>Vrsta foto aparata i filma korištenih za fotografisanje mjesta događaja.</s><s>Nakon svakog napravljenog snimka zabilježiti \"f\" stop (osjetljivost filma), brzinu otvaranja blende, udaljenost, smjer fotografisanja, blic (ukoliko je korišten), fotografisani predmet ili prostor i vrijeme fotografisanja.</s><s>Upisati naziv laboratorije koja razvija film i izrađuje fotografije.</s><s>Otkrivanje svakog značajnog dokaznog predmeta.</s><s>Opis predmeta, vrijeme pronalaženja, lice koje ga je pronašlo, tačan lokalitet, oznaka, vrsta kutije u koju je smješten, način pečaćenja i označavanja kutije, te destinacija na koju je upućen.</s><s>Nemogućnost utvrđivanja lokacije predmeta.</s><s>Izostanak predmeta koji obično idu uz tu vrstu krivičnog djela, to mjesto događaja ili takvu žrtvu.</s><s>Primjer za ovo bio bi nedostatak odjeće sa tijela žrtve, čiji lokalitet ne može da se utvrdi na tom mjestu zločina.</s><s>4. 3 Praktična primjena zabilješki od strane kriminaliste Kako je poznato svakom policajcu-kriminalisti, zabilješke su od ogromnog značaja, ne samo kao pomoćno sredstvo pri rasvjetljavanju događaja u procesu svjedočenja na sudu, već predstavljaju i kostur pisanog izvještaja o tom slučaju.</s><s>Važno je naglasiti da taj zvanični izvještaj u pisanoj formi ne mora da sadrži onaj nivo detalja i informacija koji može biti potreban na sudu prilikom svjedočenja policajca.</s><s>To znači da zabilješke sačinjene u toku kriminalističke obrade shodno čl. 143. st. 2. ZKP-a FBiH, sadržane su i u izvještaju (čl. 143. st. 6.) policajca-kriminaliste i služe za rasvjetljavanje određenih detalja od strane advokata ili suda.</s><s>U praksi policajaca na području FBiH, što smo i lično primjetili, kroz lična iskustvo provedena u policiji, da jedan veći broj policajaca ima jednu veoma lošu naviku, da veoma malo bilježe podataka koji sutra kako u kriminalističkim obradama u toku, tako i onim koje će doći mogu imati presudan značaj za razrješenje slučaja.</s><s>Obično su skloni da se oslanjaju na pamćenje pojedinih detalja, koji prilikom novih informacija se potiskuju i dolazi do «miješanja« podataka iz različitih predmeta.</s><s>Takođe, primjećeno je da zabilješke i izvještaji koje policajci sačinjavaju sadrže dosta nebitnih podataka, a sve u cilju da napišu što više, zanemarujući kvalitet i smisao informacija.</s><s>Razlog tome leži i u činjenici da je policija od 1992. godine, naročito kriminalistička policija u BiH prošla kroz jedan period gdje nije bilo prilike za educiranje i usavršavanje, jer prvi svršeni studenti sa Fakulteta kriminalističkih nauka u Sarajevu diplomirali su 1998. godine, a koji su trenutno najkompetetniji za složene policijske poslove, tako da je u narednom periodu očekivati da dođe do poboljšanja kvaliteta pismena (zabilješki, zapisnika, izvještaja i dr.).</s><s>Od manjeg značaja je vrsta notesa u koji se unose zabilješke, iako to ponekad može da prouzrokuje nedaće.</s><s>Iako se za svaki slučaj koristi drugi notes, mnogo je prikladniji onaj iz kog se mogu lako istrgnuti listovi, od onog sa čvrsto uvezanim listovima.</s><s>Ako se u jedan notes unesu zabilješke sa nekoliko uviđaja i takav bude predočen sudu radi obrade, onda postoji mogućnost neovlaštenog širenja informacija koje nisu vezane za dotični slučaj.</s><s>A kada su zabilješke vođene u notesu iz kog se lako mogu istrgnuti listovi koji se odnose na taj slučaj, mogućnost neovlaštenog širenja informacija je izbjegnuta.</s><s>Rečeno pretpostavlja perforirane stranice, ali sve stranice od prve do zadnje moraju biti numerisane.</s>\n<s>Te zabilješke trajno je potrebno čuvati na pouzdanom mjestu, jer sadrže informacije koje uvijek mogu zatrebati.</s><s>Čak iako je lice osuđeno i upućeno na izdržavanje kazne uvijek postoji mogućnost da zbog uložene žalbe ili neke druge građanske parnice taj policajac dospije na sud i zabilješke opet postanu svrsishodne, u smislu osvježenja pamčenja, a i kao dokaz u neformalnom smislu.</s><s>10 Bez obzira na sve, policajac mora voditi zabilješke o svim radnjama koje poduzme.</s><s>Međutim, u težim slučajevima, kada je prikupljeno mnogo fizičkih dokaza, a mjesto zločina dugo i detaljno ispitivano, korištenje diktafona igra značajnu ulogu.</s><s>Snimanje svega što je zapazio i otkrio kriminalista može unijeti mnogo više zabilješki nego u svoj notes.</s><s>Nedostatak ovog snimljenog zapisa otežan je proces konsultovanja tj. teško ga je koristiti kao podsjetnik.</s><s>Uglavno, snimljeni zapis se transkribuje u pisanu formu i u tom obliku služi kao podsjetnik na sudu. kriminalistična sekcija</s>\n<s>5 FORMAT ZA PODNOŠENJE SLUŽBENOG IZVJEŠTAJA Zavisno od faze postupka, forme izvještaja mogu da budu različite.</s><s>Izgled i forma nigdje nisu propisani, bitan je kvalitet informacija koje se iznose.</s><s>Obično se u praksi pojavljuju tri slijedeće forme podnošenja izvještaja:</s>\n<s>c) Pribilježiti zabilješke. a) Rukom napisani izvještaj (Uslijed nedostatka administrativne podrške, gotovo svi izvještaji se mogu napisati rukom.</s><s>Iz ovog razloga cijelo je vrijeme neophodno pisati potpuno čitljivo). b) Kucani izvještaj (Kada god mogućnosti dozvoljavaju izvještaje treba predate u kucanoj formi u cilju osiguranja čitljivosti.)</s>\n<s>c) Pribilježiti zabilješke. c) Kompjutersko unošenje (Sa dolaskom kompjutera, izvještaji se mogu kucati direktno na kompjuter.</s><s>U mnogim slučajevima šabloni izvještaja programiraju se direktno u kompjuter, tako da se od policajaca traži da unesu odgovarajuće informacije u predodređene sekvence) 6 ZAKLJUČAK</s>\n<s>Na kraju svake kriminalističke obrade ili neke druge aktivnosti policije poželjno ju je okončati bilo službenom zabilješkom, bilo izvještajem, ovisno o složenosti slučaja koji je predmet izvještavanja.</s>\n<s>Predloženi popis esencijalnih elemenata informacija koje bi kriminalista trebao unijeti u svoje zabilješke sadrži one komponente zabilješki koje su kritične u provođenju kako kriminalističke obrade, tako i drugih aktivnosti policije.</s><s>No, praksa će nametnuti neke nove ili ove postojeće korigovati ili pak eliminisati.</s>\n<s>Uvijek treba nastojati da izvještaji budu objektivni bez subjektivnih primjesa sastavljača i činjenice koje su predmet provjere da se evidentiraju hronološki.</s><s>U tim izvještajima ili pak zabilješkama treba da budu vidljivi izvori podataka (materijalni i personalni) i uslovi pod kojima su prikupljeni podaci.</s><s>Jedna vrlo značajna konstatacija koja treba da se navede u tim izvještajima je stepen pouzdanosti i provjerenosti podatka, što se u praksi veoma često zanemaruje, a ne rijetko se prejudicira stanje.</s>\n<s>Pravilno treba izvršiti kvalifikaciju u vezi sa pozitivnim zakonskim propisima, jer na osnovu te kvalifikacije zavisit će opseg poduzetim mjera i radnji.</s><s>Jedan od ciljeva pisanja izvještaja je kontrola izvršenih postavljenih zadataka policije od strane rukovodnih radnika, kao i pravovremeno reagovanje na uočene propuste u radu, kao i izbjegavanje istih ili sličnih grešaka u narednim slučajevima.</s><s>Nadalje, ovi izvještaji omogućit će novim radnicima policije koji će doći u pojedine odjele, kako bi se u kratkim crtama, ne čitajući cijele spise, upoznali sa slučajem.</s>\n<s>2 Ove i druge pojedinosti oko manipulacije sa dokazima najbolje je riješiti sa posebnim formularimaobrascima, koji bi pratili trag od momenta njegovog fiksiranja do suda, iz koga bi se vidjelo ko je pronašao trag, fiksirao, pakovao, vještačio i sl. 3 Modly D., (1996), Da li pisati izvješće o dovršenoj kriminalističkij obradi, Policija i sigurnost br.1/96, str. 26, Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb.</s><s>5 Modly D., (1998), Krvni delikti, str. 17, Sarajevo, Fakultet kriminalističkih nauka.</s><s>6 Korajlić N., (2003), Kriminalistička obrada kod ubistva, Magistarski rad (u rukopisu), Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu, Fakultet kriminalističkih nauka, Nedžad Korajlić, Nebojša Bojanić</s>\n<s>8 Richard H. Fox, Carl L. Cunningham, (1997), Istraga mjesta zločina i priručnik za prikupljanje fizičkih dokaza, Ministarstvo pravosuđa SAD-a, Međunarodni istražni program pomoći u obuci (ICITAP) policije u BiH.</s><s>Sarajevo.</s>\n<s>8. Richard H. Fox, Carl L. Cunningham, (1997), Istraga mjesta zločina i priručnik za prikupljanje fizičkih dokaza, Ministarstvo pravosuđa SAD-a, Međunarodni istražni program pomoći u obuci (ICITAP) policije u BiH.</s><s>Sarajevo.</s>\n"}
+{"dc.title": "Incest - osnovne karakteristike", "dc.creator": "Milosavljević, Mladen", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56702", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177005&dn=", "text": "<s>Seksualno nasilja nad djecom je veoma raširena pojava u posljednje vrijeme, skoro u svim semljama svijeta.</s><s>Primjeri koji se svakodnevno objavljuju u medijima nedvosmisleno govore o velikoj ekspanziji ove pojave.</s><s>Među različitim oblicima seksualnog nasilja nad djecom posebno se izdvaja incest.</s><s>Njegova posebna težina ogleda se i u činjenici, da po mišljenju nekih znanstvenika, on ostavlja najteže posljedice na žrtvu.</s><s>Ovaj rad govori o nekim karakteristikama incesta, pokušavajući naći bar neka rješenja.</s><s>Ključne riječi: seksualno zlostavljanje djece, karakteristike, šteta, pravda, istraživanje.</s>\n<s>Po jednoj definiciji pod pojmom rodoskrvnuća (incesta) podrazumijeva se spolni odnos između najbližih srodnika, bilo da do toga dolazi voljno ili nevoljno (silovanje).</s><s>Povijesno posmatrano, rodoskrvnuće predstavlja praiskonski oblik spolne zajednice koji je bio raširen kod starih kulturnih naroda (Egipćana, Grka, Jevreja, Persijanaca).</s><s>Incest (ili rodoskrvnuće) je riječ koja potiče od latinske riječi incestum (incestare) koja znači: blud, rodoskrvnuće, nečistoća, onećistiti, okaljati (latinska riječ incestus označava bludnost).</s><s>Obično se pripisuje spolnom odnosu između članova iste porodice – otac i kćer, majka i sin itd, mada su antropolozi ovaj pojam proširili i primjenjuju ga na genitalnu zajednicu između članova istog plemena ili klana.</s><s>Riječ je, dakle, o odnosu kojega latinska izvornica naznačava kao sramotan odnos.</s><s>Incest između roditelja i djece smatra se intrafamilijarnom pedofilijom (neki ga kategorišu kao spolnu perverziju ili parafiliju).</s><s>Incest može imati i homoseksualno značenje ako se odnosi na vezu između oca i sina.</s>\n<s>Osobe koje su preživjele incest dale su svoju definiciju i ona glasi ovako: \"Incest je kada odrasla osoba od povjerenja, koja je u poziciji moći i predstavlja autoritet za dijete, to dijete seksualno zlostavlja.\" Tek je život u porodici učinio da društvo zauzme otpor i osuđujući stav prema incestuoznim vezama i odnosima.</s><s>Rodoskrvnuće kao krivično djelo susrećemo još u rimskom pravu (incetus).</s><s>Prema Tahoviću, rodoskrvnuće po svojoj prirodi, prije svega, predstavlja povredu morala i moralnih shvatanja o odnosima u porodici.</s><s>Ovakav pojam ovog krivičnog djela razvija se naročito pod uticajem kanonskog prava, i vezan je za razvod braka i bračnih zabrana.</s><s>Sa proširivanjem bračnih zabrana proširuje se i pojam rodoskrvnuća.</s><s>Tako, pored zabrane spolnih odnosa između krvnih srodnika, dolazi do zabrane spolnih odnosa između srodnika po tazbini i duhovnih srodnika (kumstvo).</s><s>U kasnijem razvoju, kod ovog krivičnog djela sve više je akcenat progona na povredi porodičnih odnosa i podrivanju zdravih osnova porodice.</s><s>Smatra se da spolni odnosi između srodnika potkopavaju porodični život, i da iz ovakvih odnosa dolazi do nezdravog potomstva.</s><s>Dakle, dosta česte su situacije kada kriminalnu obljubu djeteta ili maloljetne osobe izvrši osoba koja je sa žrtvom u krvnom srodstvu.</s><s>Incestuozne situacije nastale očevom zloupotrebom roditeljske uloge, ponekad se pojavljuju na tlu vrlo složene osobne i porodične patologije.</s><s>Zaplašene dugogodišnjim agresivnim ekscesima, djevojčice se neće usuditi da traže pomoć, čak ni od majke, već će godinama podnositi seksualne nasrtaje.</s><s>Obično se na takva stanja nadovezuju psihička oštećenja žrtve i različiti poremećaji u ponašanju.</s><s>Kada govorimo o incestu onda je potrebno napomenuti, da je riječ o odnosu koji u sebi integrirše dvostruku komponentu društvene nedopuštenosti: posmatrano s jedne strane tu je nedopušten sam kriminalistična sekcija</s>\n<s>UVOD spolni odnos s djetetom, a s druge strane taj fakat nedopuštenosti dodatno naglašava i posljedično usložnjava činjenica da je riječ o odnosu između bliskih krvnih srodnika.</s><s>Posmatrano sa aspekta religioznosti, navedeno ozračje ga svrstava među najteže, tj. smrtne grijehe.</s><s>Međutim, snažna je zabrana incestnih težnji posljedica jakih i sveprisutnih rodoskrvnilačkih impulsa.</s><s>Zapravo, sve što je ljudsko društvo zabranilo pod prijetnjom bilo kakve kazne ili grijeha, prejaka je i preslatka potreba kojoj teško odolijeva slabi ego.</s><s>U literaturi čak nailazimo i na razmišljanja tipa: “Rodoskrvni su odnosi ‘normalni’ spolni odnosi; njihova je zastranjenost u tome što su partneri u bliskoj rodbinskoj vezi”.</s><s>Levy Strauss čak ističe da je incest prirodan – samo je protvdruštven.</s>\n<s>Ovakvo mišljenje (kako je incest prirodan samo protivdruštven) Levy Straussa zavrijeđuje odgovarajuće komentare.</s><s>U tom smislu dr. Jakovac - Lozić ističe da on sasvim sigurno nije jedini s takvim shvatanjem.</s><s>No to da je protivdruštven odnos neprijeporno je.</s><s>Ali sigurno je i protivprirodan.</s><s>Ne zna se šta bi ga to moglo činiti prirodnim.</s><s>Možda za samu radnju možemo upotrijebiti taj atribut.</s><s>Ali za njene aktere, koji uz činjenicu krvo-srodničke bliskosti, vezuje i intimna spolna bliskost, sigurno ne možemo to reći.</s><s>Najblaže rečeno – taj je odnos, bez tradicionalističkih i konvencionalnih polemiziranja, sve prije nego prirodan.</s><s>Dapače, on je po svojoj naravi protivprirodan, izopačen i perverzan (ovu su mišljenja dr. Jakovac – Lozić sa kojima se svakako slažem).</s><s>Kada se govori o incestu onda je potrebno istači i to da on nije samo zakonski zabranjen, već je on u većini zajednica tabuiran, moralno najstrožije zabranjen, učinjen nepristupačnim.</s><s>Tabuiranjem incesta, zapravo je riješen edipski kompleks (prema S. Freudu svako dijete u razdoblju između 3 i 5 godine života postaje svjesno svoje spolnosti kada doživi visoku vrijednost spolnog organa: istovremeno se kod djeteta javlja želja za spolnim sjedinjenjem s pripadnikom suprotnog spola.</s><s>Najbliži objekt toj želji jest roditelj.</s><s>Edipski kompleks postaje prepreka daljnjem društvenom i duševnom razvoju djeteta.</s><s>Zbog toga je uvedena institucija tabuiranja incesta,”).</s><s>Sam tabu incesta mnogo je strožiji kada je u pitanju odnos sina i majke, nego kćeri i oca.</s><s>Kada otac pokazuju spolnu naklonost prema svojoj kćeri tada je riječ, najčešće, kako ističu hrvatski autori Zdenka i Vladimir Gruden (u studiji Obitelj za obitelj), i o naklonosti prema djetetu, tj. pedofiliji.</s><s>Nasuprot tome, dr Muradif Kulenović, poznati liječnik psihijatar (koji je dobar dio svog znanstvenog opusa posvetio seksualnom nasilju prema djeci), navodi, kako, iako se najveći broj slučajeva spolnog iskorištavanja djece dešava upravo u obitelji, ipak se incest ne smije brkati s pedofilijom. “Dok je pedofilija seksualni poremećaj pojedinca, incest je naprosto društveno zabranjen spolni čin, koji nema veze sa seksualnom orijentacijom,”, ističe dr. Kulenović.</s><s>Kada se analiziraju neke čovjekove aktivnosti iz sfere protivprirodnog, iz sfere bezumlja, svjesno i nesvjesno, pokuašava se praviti paralele, odnosno poređenje sa animalnim (životinjskim svijetom), ili odgovoriti na pitanje: koliko je incest inherentan životinjskoj vrsti.</s><s>Već davno Aristotel u svom djelu Politika nije propustio istaknuti kako čovjek za razliku od životinja ima razum i jezik te da je “nasuprot ostalim životinjama ljudima svojstveno da jedino oni imaju osjetilnu zamjedbu dobra i zla, pravednog i nepravednog i druga osjećanja istoga reda”.</s><s>Međutim, koliko je to zaista tako možemo vidjeti i iz slijedećeg navoda: deva je najrazbludnija životinja koja uopšte postoji i mužijak bi išao hiljadu milja ravno za ženkom, no ako bude neprestano s majkom ili sestrama, nikada ih ne dira, tako se zna dobro suzdržavati.</s><s>Poznato je da i životinje izbjegavaju incestuozne odnose po evolucijskoj “mudrosti” spriječavanja genetskih poremećaja zbog konsanguiniteta: Kod nekih vrsta ženke napuštaju porodičnu skupinu kada spolno sazriju (češće ptice), dok kod drugih to čine mužjaci (češće sisari).</s><s>Onda se s pravom postavlja pitanje, kako to da u incestuoznom postupku čovjek gubi ono razumsko (što ga čini čovjekom) i zamjenjuje ga nagonskim, te obrnuto – koliko je kod životinja takvo uzdržavanje, koje etiolozi bilježe, odraz razumskog ili je to ipak, samo nagonska, instinktivna Hardwig i Sievers (1959.) smatraju da zabrana incestuoznih veza vodi porijeklo od pradavnih, religijom nametnutih tabua.</s><s>Renert (1958.) navodi da incestuzne zabrane ne djeluju po prirodi stvari na osnovni instinkt, već da se stiču tokom socijalizaciije.</s><s>Tobben (1940.) je utvrdio da u incestuozne veze sa svojom djecom najčešće stupaju muškarci u dobi između četrdesete i pedesete godine života.</s><s>U toj dobi muškarci većinom imaju spolno zrele kćeri, a vlastite im supruge više nisu dovoljno poželjne.</s><s>Isti autor konstatuje veliki udio slaboumnih izvršilaca, alkoholičara i psihopata, koji se najčešće koriste odsutnošću supruge zbog bolesti, bračnim nesporazumima i skučenim stambenim Mladen Milosavljević</s>\n<s>UVOD prilikama.</s><s>Incest je često i simptom poremećenih porodičnih prilika - poratna situacija, ekonomska kriza, smrt ili odlazak supruge.</s><s>Posebno su ugrožena kategorija djevojke koje u porodici preuzimaju niz obaveza majke, kako prema mlađoj djeci, tako i prema ocu.</s><s>Ono što je karakteristično za incestuozne odnose je njihova dugotrajnost.</s><s>Renert (1958.) smatra da incestuoznih veza ima i u višim socijalnim stratifikacijama, ali se one vrlo teško otkrivaju zbog nastojanja cijele porodice da se takvi sramni slučajevi zataškaju i prikriju, te da se ne naruši ugled porodice.</s>\n<s>Istraživanja o incestuoznim vezama na štetu djece i maloljetnih osoba, provedena u SAD, pokazala su niz zanimljivih parametara.</s><s>Istraživanja (koja je izvršio Baisden, 1971.) su tako pokazala da je izvršilac incestuoznog seksualnog delikta u oko 60% slučajeva otac djeteta, u 5% slučajeva majka, u 8% slučajeva sestra, a zatim brat ili ostali srodnici. (Prema američkim istraživanjima novijeg datuma, vezanim za seksualnu zloupotrebu djece, u 47% slučajeva, počinilac je član porodice -–otac, očuh, zastupljeni u 30% slučajeva).</s><s>Ono što je posebno bilo zanimljivo je to da su očevi, koji su identificirani kao izvršioci incesta na štetu maloljetnih kćeri, u pravilu bile stroge i autoritarne osobe.</s><s>Utvrđeno je i to da su ti očevi mnogo prije incestuozne veze strogo nadzirali ponašanje svojih kćeri, branili im izlaske, rekreacijske aktivnosti i kontakte sa vršnjacima.</s><s>Takav su odnos često održavali i fizičkim kaznama.</s><s>Često su se prema vlastitim suprugama odnosili kao tirani.</s><s>Oko 37% izvršilaca incesta ranije je osuđivano zbog nekih krivičnih djela.</s><s>Važno je napomenuti da postoje i suprotni oblici ponašanja: žrtva je izrazito razmažena, prohtjevna, a otac je obasipa pogodnostima i poklonima.</s><s>Nasilje u porodici često je popratna pojava incesta.</s><s>U 47% incestuoznih porodica djeca su surovo fizički kažnjavana.</s><s>Prema mišljenju američkih istraživača, incest nije ograničen na socijalne stratifikacije s nižim prihodima i slabijim obrazovanjem.</s><s>Nisu rijetki slučajevi (po mišljenju Jacobson, 1978.) incesta u porodicima u kojima se insistira na poštovanju svih društvenih normi.</s><s>Incestuozna veza čuva se kao najstrožija tajna.</s><s>Majke žrtava incestuoznih odnosa često su, u svakom pogledu, ovisne o svom suprugu, te potiskuju svijest o postojanju incestuoznih veza u porodici.</s><s>Provedena istraživanja u državi Minesota koncentrisala su se na karakteristike žrtve incesta i uočene posljedice.</s><s>Tako je utvrđeno da je u više od 50% posmatranih porodica incestuozno ponašanje oca prelazilo sa starije kćerke na mlađu.</s><s>Ono što je bilo karakteristično (ali i pogubno) je trajanje tih veza, što je predstavljeno vremenskim intervalom između tri i pet godina.</s><s>Incestuozno ponašanje najčešće počinje nad žrtvama u desetoj godini života.</s><s>U prvoj fazi to su bludne radnje, a u kasnijoj potpun snošaj.</s><s>Utvrđeno je i to da većina žrtava ima izražen osjećaj manje vrijednosti i pati od osjećaja krivice.</s><s>Zloupotrebljavane od očeva (a vrlo često zanemarene od svojih majki), one pokazuju jaku ambivalenciju u odnosu prema oba roditelja.</s><s>U periodu puberteta i adolescencije, kod žrtava incestuoznih veza često se javljaju i poremećaji u ponašanju, a nerijetko zapadaju u depresije koje znaju zavrašavati čak i pokušajima samoubistva.</s><s>Po navodima Jamesa (1979.) za više od 50% mladih, smještenih u vaspitno-popravni zavod, on je utvrdio da su bili seksualno zloupotrebljeni u porodici.</s><s>Veći dio tih djevojaka oda se prostituciji i promiskuitetu.</s>\n<s>Kakve sve posljedice ostavljaju incestuozni delikti na žrtvu?</s><s>Mnogobrojna istraživanja na tu temu jasno navode da su posljedice vrlo izvjesne, raznovrsne i dugotrajne.</s><s>Vestergard (1960.) je proučavao život 16 žena deset godina nakon incestuoznih radnji i utvrdio brojne poremećaje u njihovom ponašanju i životu, koji se u pretežnoj mjeri mogu pripisati incestu.</s><s>Jacobson (1978.) je utvrdio da pretežan broj žrtava incesta ima trajno poremećen odnos prema muškarcima.</s><s>On navodi i podatak da je seksualna zloupotreba u porodici važan uzrok promiskuiteta i prostitucije mnogih mladih žena.</s>\n<s>42-godišnji šef računovodstva jedne ugledne beogradske privredne organizacije je redovno kupao svoju kćer, ne samo u predškolskom već i u školskom uzrastu.</s><s>Njegovo prvo interesovanje prema njoj, a koje bi se moglo okarakterisati kao perverzno, bilo je od djetetove 10-te godine, i ispoljavalo se u milovanju i golicanju (što je optuženi pred sudom nazvao “maženjem”).</s><s>Nakon toga ono prerasta u pipkanje, pipanje grudi i spolnog organa, pa i zavlačenje prstiju u spolni organ, što je najvjerovatnije dovelo i do defloracije, tako da prvi odnos u 13-godini života nije doveo do obilnijeg kriminalistična sekcija</s>\n<s>Kazuistika krvarenja, a taj momenat je odbrana koristila u dokazivanju činjenice da li je prvi odnos bio prije navršene 14-te godine ili kasnije, što je bilo relativno za postojanje pravne kvalifikacije kako je dala javna tužba.</s>\n<s>U drugom slučaju, 15-godišnja učenica, sa kojom je otac preko dvije godine održavao spolne odnose, uz stalnu prinudu, otkrila je to majci tek one noći kada je njen otac, došavši kasno kući pod uticajem alkohola, počeo pred majkom da je miluje na takav način da je ova reagovala; kada je dobila odgovor supruga: “zašto ne i nju”, pošto ga je smjestila da spava, majka je izvršila pritisak na kćerku i tek tada od nje saznala istinu.</s><s>U trećem slučaju, kada je majka saznala za odnos svoje kćeri sa svojim suprugom, ona nije reagovala na očekivani način, već je tada zavela svoga sina i počela s njim da održava spolne odnose.</s><s>U ovom slučaju incestnog četverougla, u koji su bila uvučena četiri člana porodice, došlo je do indukcije, i to je jedini takav slučaj za koji je to pouzdano utvrđeno.</s><s>Prema podacima Barrya istraživanja pokazuju da je između 60.000 i 100.000 ženske djece seksualno zlostavljano, a samo je 20% tih krivičnih djela bilo prijavljeno.</s><s>Stručnjaci navode da rodoskrvnuće obuhvaća više od 10% sveukupnih američkih porodica s najmanje 5000 slučajeva, gdje je rodoskrvnuće počinjeno između oca i kćeri.</s><s>Analize iz 1965. godine navode da je više od 1000 žena studentske dobi, tj. više od 25% objavljenih slučajeva, imalo seksualna iskustva prije navršene 13-te godine života.</s><s>Ono što je više nego zabrinjavajuće u svemu tome je podatak da je samo 6% tih slučajeva bilo prijavljeno policiji.</s><s>Tada su nastale procjene da je jedna od svake četiri žene seksualno zloupotrebljena prije nego što je navršila 18 godina starosti.</s><s>Ono što je također bitno (a o čemu smo već ranije i govorili) je činjenica da, pošto se rodoskrvnuće događa u porodici, faktički i ostaje u njoj (ne prijavljuje se).</s><s>Za razliku od silovanja ili napadanja, rodoskrvnuće je iniciralo ljubavlju i pouzdanjem starijih, o kojima je dijete zavisno.</s><s>Prema tome, dijete (žrtva) godinama nastavlja aktivnost, a slučaj se ne prijavljuje policiji.</s><s>Nisu rijetke situacije da, i kada dijete prijavi rodoskrvnuće, ne bude adekvatno tretirano: ili mu se ne vjeruje, nekada se čak kažnjava, a u nekim situacijama majke prekorijevaju dijete što zavodi oca.</s><s>Normalno je da postoje i situacije kada majka apsolutno vjeruje djetetu i pokreće sve zakonske mehanizme da dijete zaštiti, a kazni izvršioca (svog supruga).</s><s>Međutim, ovakve situacije ponekada ne ostaju ovakve do kraja postupka.</s><s>Naime, nekada suočena sa situacijom da može izgubiti supruga (još pogotovo ako je od njega zavisna materijalno) supruga povlači svoju tužbu, a nerijetko prisiljava i kćerku da i ona to isto učini.</s><s>Treća moguća situacija predstavlja dopuštanje djeteta za rodoskrvnuće, jer ono u tome vidi mogućnost da zadrži porodicu na okupu.</s><s>Dijete (djevojčica – žrtva) u takvom slučaju može predvidjeti eventualne posljedice, kao što su npr. rastavljanje porodice, i onda radije pristaje na akt rodoskrvnuća.</s><s>Kod svih rodoskrvnuća ne postoji osjećaj krivnje.</s><s>U određenim slučajevima kćerka pretpostavlja da je rodoskrvnuće normalna stvar, znači dopušteno ponašanje.</s><s>Težina odgovornosti u gledanju na to da se rodoskrvnuće prijavljuje leži, međutim, u samom društvu.</s><s>Savremena društva, pa čak i američko, imalo je određenih teškoća u prihvatanju činjenice da se rodoskrvnuće uopšte i događa.</s><s>Rodoskrvnuće je izuzetno ozbiljan društveni problem koji će se nastavljati o određenom vremenskom razdoblju od jedne do druge generacije, te je stoga potrebno da se preduzmu odgovarajući potezi da se taj problem ublaži.</s><s>Iako je jedan dio svijeta izuzetno razvijen, to ne znači da je pravovremeno i na pravi način reagovao na određene forme devijantnog ponašanja.</s><s>Tako je za mnoge visoko razvijene zemlje rodoskrvnuće bilo tabu tema.</s><s>Jedni su u šoku i užasavaju se od dojmom rodoskrvnuća, što kod njih stvara osjećaj nelagodnosti – oni se pretvaraju da ono ne postoji, ili pak misle da je ono plod dječije izmišljotine, odnosno pokvarene mašte.</s><s>Druga grupa vjeruje da je rodoskrvnuće vrlo rijetko, te da se događa samo među partnerima koji su emocionalno ili mentalno poremećeni.</s><s>Neke teorije iznose porijeklo rodoskrvnuća kao zabranjenu – tabu temu.</s><s>Jedan broj istraživača smatra da to etiketiranje nije rezultat prirodne odvratnosti prema seksu sa potomstvom (djecom), već da je to psihološka odbrana protiv prirodnog iskustva.</s><s>Po nekim, i nije sasvim iznenađujuće da ljudi koji žive zajedno imaju i seksualne odnose.</s><s>Odgovornost u definisanju ograničenja intimnosti leži i među samim roditeljima.</s><s>Za određene roditelje tabu ih ne uvjerava da se i susreću s takvom odgovornošću.</s><s>Često se vjeruje da djeca padaju kao žrtve stranaca koji su stereotipno prikazani kao mitski “prljavi stari čovjek u kišnom ogrtaču”.</s>\n<s>Slijedeće zablude u pogledu rodoskrvnuća mogu se dokazati kao netačne: Otac – napadač je u većini slučajeva inferioran u inteligenciji i obično je neurotičar.</s><s>Otac sa incestuznim sklonostima je obično polaznik crkvenih obreda, pobožan je, skrbnik, a inteligencija mu je prosječna.</s><s>To dolazi do izražaja jedino onda kada se njegove sklonosti i aktivnosti otkriju i kada se ponaša kao neurotičar.</s><s>Otac sa incestualnim sklonostima je zaveden slobodnim ponašanjem svoje kćeri.</s><s>Slobodno ponašanje ili zavodljivost kćerke je često rezultat, ali ne nikada i primarni uzrok rodoskrvnuća.</s>\n<s>Djeca rođena u rodoskrvnim odnosima većinom su zaostala i hendikepirana.</s><s>Ta mogućnost, normalno, postoji, ali ipak sva djeca koja su rođena iz takvih odnosa ne moraju biti abnormalni.</s><s>Rodoskrvnuće je većinom ograničeno samo na jedno dijete.</s><s>Iako otac ima na “meti” samo jedno dijete, zabilježeni su slučajevi u kojima otac ima seksualne odnose i sa više kćeri.</s><s>Praksa je zabilježila i slučajeve kada otac ima seksualne odnose i sa sinovima i kćerima.</s>\n<s>Iako kod rodoskrvnih odnosa u većini slučajeva ne postoji fizičko nasilje, proučavanja su pokazala da pri takvom odnosu obično nastupaju emocionalni poremećaji.</s><s>Oko 20% poremećene djece bilo je uključeno u rodoskrvne odnose.</s>\n<s>Također, u narodu prihvaćeno stajalište kako je incest jedinstven oblik spolnog iskorištavanja djeteta i kako incestuozni očevi iskorištavaju samo svoju vlastitu djecu, a nikako djecu izvan svoje obitelji, doživjelo je debakl rezultatima koje je postiglo istraživanje o tom pitanju, napravljeno na teritoriji SAD krajem osamdesetih godina.</s><s>Istraživački tim koji su činili Abel, Becker, CunninghamRathner, Mittelman i Rouleau, došao je de veoma interesantnih saznanja kako je 49% incesuoznih očeva koji su upučeni na medicinski tretman, iskorištavalo svoju vlastitu djecu, ali i djecu izvan obitelji.</s><s>18% ovih muškaraca je silovalo odrasle žene u isto vrijeme kada su seksualno iskorištavali i svoju vlastitu djecu.</s>\n<s>Rodoskrvnuće se općenito događa u porodici gdje postoje mnogostruki problemi.</s><s>Članovi porodice često su izolovani jedan od drugog, pa vlada veća usamljenost i neprijateljstvo prije nego što dođe do samog akta incesta.</s><s>Rana seksualna zloupotreba nametnuta djeci može djelovati destruktivno na njihov razvoj.</s><s>Po nekim autorima, npr. Barry (1986.), takva djeca će vjerovatno kasnije postati ovisnici o drogama, odavaće se prostituciji ili drugim lošim načinima života, što je sve posljedica upravo takvih zloupotreba.</s><s>Postoje mnogi razlozi za seksualnim nagonom roditelja prema djeci.</s><s>Roditelju s incestuoznim namjerama nedostaje impuls kontrole.</s><s>Ovo pomankanje kontrole često je kombinovano s duševnom nestabilnošću, koja opet stvara potencijalno opasnu situaciju.</s><s>Roditelji s takvim namjerama često nadoknađuju propušteno i u konfuziji uloga pokušavaju bježati od stvarnih uloga starijih osoba.</s><s>Na dijete gledaju kao na drugačiju sličnost.</s><s>Česti očev incestuozni nasrtaj posljedica je krize srednje starosne dobi.</s><s>Problem se dalje zna komplicirati supruginim odnosom prema mužu, kombinovanim sa odbacivanjem nje same zbog ljubomore prema svojoj kćeri.</s><s>Postoji kriminalistična sekcija</s>\n<s>Porodica čitava lepeza takvih postupaka u disfunkciji porodice.</s><s>Ako se problem prijavi organima vlasti, porodica se može razdvojiti, odnosno razići.</s><s>Zlostavljena kćerka odrasta očekujući zapostavljanje (odbacivanje), nepovjerenje, u određenim slučajevima i kaznu.</s><s>Sigmund Freud tvrdi da rodoskrvnuće često za posljedicu ima neuroze u kasnijem životu.</s><s>Mnoga od te seksualno zlostavljane djece, kad odrastu, zlostavljaće svoju vlastitu djecu.</s><s>Tipična porodica u kojoj se vrši rodoskrvnuće je izuzetno nesređena.</s><s>Upravo takvo ponašanje je osnova za interakciju između članova porodice, i ona služe kao zamjena za direktnu komunikaciju.</s><s>Takva atmosfera tendira prema poticanju narcisoidnih i egocentričnih osoba.</s>\n<s>Iako su dinamike rodoskrvnuća roditelj – dijete i pedofilija dosta slične, ipak među njima postoje i razlike.</s><s>Pedofilija primarno uključuje dinamiku jedne osobe, a u svakom slučaju roditeljskog rodoskrvnuća postoje izvjesni oblici porodične disfunkcije.</s><s>Na osnovu određenih ispitivanja provedenih u centrima za psihoterapijski i drugi tretman žrtava seksualnih zloupotreba u porodici, moglo se zaključiti da je rodoskrvnuće između oca i kćeri veoma rašireno i da čak poprima epidemičke razmjere.</s>\n<s>Neka istraživanja su pokazala da su pastorčad češće izložena rodoskrvnuću, i to iz više razloga.</s><s>Kao prvo, tabu rodoskrvnuća između dvaju partnera koji nisu u krvnom srodstvu može biti manje opasan.</s><s>Kao drugo, očusi koji nisu poznavali svoju pastorčad kao malu djecu, imaju manji roditeljski osjećaj da djeluju zaštitnički i da ne počine rodoskrvnuće.</s><s>Oni mogu biti u većoj mogućnosti od pravih očeva da izražavaju neobuzdane seksualne nagone.</s><s>Kao treće, porodice sa očusima mogu biti jako neorganizovane.</s>\n<s>Ranije navedeni činioci sugerišu da rodoskrvnuće s očuhom može imati dinamiku koja se razlikuje od one kod koje se rodoskrvnuće vrši sa pravim ocem.</s><s>Iako muškarac nije pravi otac, dinamika situacije ima izvjesne sličnosti s rodoskrvnućem u slučaju roditelj – dijete.</s><s>Takvi odnosi stvaraju prolazan trokut konflikta i suparništva koje može biti krajnje opasno za povezanost porodice.</s><s>Seksualni odnosi stavljaju djecu u odnose s njihovim mnogo starijim pouzdanijim osobama, te na taj način stavljaju djecu u veliki rizik.</s><s>U nekim primjerima roditelji sami za sebe imaju osjećaj sukrivice, i to naročito u situacijama kad su svojom nemarnošću propustili da zaštite dijete.</s>\n<s>Ako je išta u rodoskrvnućima neuobičajeno, onda je to odnos između sestre i brata.</s><s>Smatra se da je ono i najmanje pokudno, pa se stoga o njemu malo piše i izvještava.</s><s>Po Barryu (1986.) rodoskrvnuće između sestre i brata i nije tako traumatično, posebno ako su žrtve iste (ili približno iste) starosne dobi i ako se za navedeni akt ne sazna.</s><s>Ako se za akt ipak i dozna, onda tu obično vrijedi Istraživanja (Barry, 1986.) pokazuju da su najčešća rodoskrvnuća između sestre i brata ona u kojima dolazi do snošaja između starijeg brata i mlađe sestre.</s><s>Budući da je sestra nevina, ona tada i nije svjesna da pri tome griješi.</s><s>Ako je razlika u godinama veća, akt je traumatičniji i nasilniji.</s><s>Odlike rodoskrvnuća između mlađeg brata i starije sestre vrlo su slične onom između sina i majke.</s><s>Dječak je nesposoban i nesiguran da stupi u vezu sa ženom.</s><s>Starija sestra vjeruje da je inferiornija, nezadovoljna osjeća se ugroženom u sličnim odnosima.</s><s>Postoji i veći broj homoseksualnog rodoskrvnuća između braće.</s><s>Neka istraživanja pokazuju da brat održava seksualne odnose sa bratom tako često kao i sa sestrama.</s><s>Utvrđeno je i da sestre također imaju popriličan broj lezbijskih iskustava.</s><s>Kada su homoseksualna iskustva nagomilana zajedno sa nekim heteroseksualnim, jasno se vidi da je seksualni akt među braćom i sestrama uobičajen.</s>\n<s>Određena iskustva pokazuju različite vrste prisile i kod dječaka i djevojčica.</s><s>Upotreba sile nije ograničena ni kod mlađih ni kod starijih partnera.</s><s>Određena iskustva u tim odnosima sa braćom i Mladen Milosavljević</s>\n<s>Rodoskrvnuće otac – kći sestrama, koji su približno iste dobi, mogu izazvati prisilu i nasilje.</s><s>Rodoskrvnuće između sestara i braće ne bi se smjelo romantizirati, kao što se to ponekad navodi u literaturi.</s><s>Stereotipne, nedužne seksualne dječije igre također imaju ograničenu primjenjivost.</s><s>Seksualni odnosi između članova porodici su mnogo češći nego što bi se to moglo očekivati.</s>\n<s>Sam čin rodoskrvnuća je uvijek razorno i emocionalno potresno iskustvo sa žrtvom.</s><s>Emocionalno psihološko djelovanje je dugo vremena veoma prisutan i poznat problem.</s><s>On može djelovati na dijete tokom cijelog njegovog života, uzrokujući različita depresivna stanja, povlačenje, uživanje alkohola i droge, bijednu i jadnu predstavu o samom sebi, pokušaj ubistva, (pre)slobodno seksualno ponašanje i homoseksualnost.</s><s>Rodoskrvnuće zbunjuje dijete koje je napadnuto od ljudi, koje ono voli, u koje ima povjerenje i o kojima na kraju ovisi.</s><s>Takvo dijete se osjeća uhvaćenim u “stupicu”, za razliku od akta silovanja ili napada, jer u ovom prvom slučaju dijete se nema gdje sakriti, nema doma kuda bi se usudilo da ode.</s><s>Ono, čak, ne osjeća ni sigurnost u vlastitom domu.</s><s>Pri aktu rodoskrvnuća otac malokad upotrebljava fizičku silu ili nasilje.</s><s>Snažna seksualna prinuda izgrađena je na relaciji otac – kći.</s><s>Kćerka je odgojena da sluša svoga oca, jer joj je on u svemu moralni uzor.</s><s>Osim navedenih postoje i druge karakteristike koje se često javljaju kod kćerke, a ogledaju se prije svega u njenoj pasivnosti i poslušnosti, te u njenom ponašanju da se uopšte ne suprotstavlja očevoj želji i zahtjevu.</s><s>Istraživanja su zabilježila da incestualni odnosi stvaraju kod kćerke posebno osjećanje zadovoljstva i čežnje zbog privlačnosti, pažnje i fizičke vjernosti.</s><s>U nekim drugim slučajevima, žrtva može ostati povučena zbog straha da će biti kažnjena.</s><s>Može se čak uplašiti da nije dovoljno povjerljiva, da će biti pretučena ili protjerana iz kuće.</s><s>Ona je tada vrlo uplašena jer misli da zbog takvog odnosa sa ocem može dovesti u pitanje održavanje porodice na okupu.</s><s>I na kraju, ona može osjetiti da je za nastalu situaciju jedino ona kriva, ali nikako njen otac.</s><s>Rodoskrvnuće često prouzrokuje bol, odvratnost i strah.</s><s>Žrtva je svjesna da ono što se dogodilo nije dobro.</s><s>Seksualni akt sam po sebi može prouzrokovati kako fizički, tako i psihički poremećaj.</s><s>Rodoskrvnuće često rezultira djevojčinim neprestanim odlaskom od kuće.</s><s>Problematično seksualno ponašanje također je karakteristično za seksualno zloupotrebljenu djecu.</s><s>Takvo dijete će gotovo uvijek osjećati averziju prema seksu ili će se pak ponašati razulareno.</s><s>Po navodima Barrya (1986.) više od 70% incestoznih veza traje više od jedne godine, a više od 10% njih traje čak više od tri godine.</s><s>Jedno drugo istraživanje je pokazalo da je čak 70% takvih veza održavano i više od tri godine.</s><s>Po mišljenju nekih autora, kako žrtva incesta postaje starijom, ona samu sebe kažnjava za zločin za koji misli da ga je izvršila.</s><s>Ona može izgubiti potpuno povjerenje u sebe i nikada ga više neće povratiti.</s><s>Kada se jednom naruše odnosi dijete – roditelji, teško ih je kasnije uspostaviti.</s><s>Primjer iz Zenice govori o E.D. (41) radniku, stalno nastanjenom u Zenici, koji je osumnjičen da je više od šest godina fizički zlostavljao, a više od četiri godine prisiljavao svoju kćerku Đ.D. da sa njim vrši bludne radnje.</s><s>Porodična tragedija ove djevojčice počela je kada je ona imala samo 11 godina.</s><s>Kada je imala 13 godina otac ju je jednostavnop silovao, te nakon toga pune četiri godine nastavljao seksualno zlostavljati svoju kćer.</s><s>Porodična drama je završena nezamislivom tragedijom.</s><s>Naime, iz navedene «veze» nesretna djevojčic ja u Kantonalnoj bolnici u Zenici rodila dijete.</s>\n<s>Istraživanja pokazuju da je otac sa incestualnim namjerama takva osoba koja je kao dijete bila seksualno zloupotrijebljena ili je bila očevidac seksualnih odnosa između vlastitog oca sa sestrom.</s><s>Njihova osobina je da dom napuštaju još u ranoj mladosti, te nastavljaju život u nesređenim porodičnim prilikama.</s><s>Pomankanje autoritativne osobe u liku roditelja tjera ga na to da prezire incest tabu, dok mu njegova iskustva govore i naglašeno ističu posebnu vrijednost odnosa roditelj – dijete.</s><s>Incestualni očevi su većinom u mladosti bili lišeni svake ljubavi i nježnosti, te se napuštanje njihovih vlastitih očeva navodi kao prvi uzročni faktor.</s><s>Jedna od uočenih karakteristika u incestu otac – kći jeste hronični alkoholizam kod jednog dijela očeva.</s><s>On je ponekad frustriran i inicira seksualni akt sa svojom kćerkom zbog nemogućnosti da savlada svoj stres u sredini u kojoj se nalazi.</s><s>Osjeća da ne kriminalistična sekcija</s>\n<s>Otac može živjeti svojim punim životom, a i muškost mu je također dovedena u pitanje.</s><s>Tako on kroz incestualni akt uzdiže svoj ego (svoje “ja”) i ističe svoju mušku snagu, superiornost i dominantnost.</s><s>Seksualnom vezom sa svojom kćerkom on pokušava naći svoju ljubav, pažnju i toplinu, budući da od svoje žene nije prihvaćen.</s><s>Da apsurd bude veći, incestualna veza mu se čini sigurnijom i više mu odgovara od bračnih obaveza.</s><s>Incestualni otac je tipično autoritativno dominantan i ulijeva strah i trepet svojoj porodici.</s>\n<s>Otac može zahtijevati da njegova kći dolazi kući odmah nakon završenih školskih obaveza, zatim joj zabranjuje da se druži sa vršnjakinjama.</s><s>Ovakav otac često provodi kontrolu pretjeranim disciplinskim mjerama ili pak specijalnim naklonostima i zaštitom prema žrtvi.</s><s>Ovakvi očevi postupci (zaštita) otuđuju kćerku od majke i od braće, koja mogu biti ljubomorna i uočiti kako otac loše utiče na to dijete, odnosno žrtvu.</s><s>U situacijama kada se incestuozna veza ipak otkrije, otac gotovo uvijek poriče svoju krivicu.</s><s>Vrlo često prekorijeva svoju suprugu i kćerku, ali sebe nikad.</s><s>Otac sa incestualnim sklonostima često se prikazuje kao simbiotska ličnost.</s><s>On ispoljava snažnu nehotičnu potrebu za prisnošću, želi da bude intiman i povezan s nekim tko će ga podržavati.</s><s>Ne zna kako bi postao prisan i odan bez seksualnog osjećaja, ne zna kako bi udovoljio svojim potrebama da pripada nekome i ima tople odnose na platonski način.</s><s>Ovakav otac ponekad seksualni odnos koristi kao kanal za neprijateljstvo, netrpeljivost, stimulaciju, pa i razdraženost.</s><s>Prema Barryu (1986.) postoje četiri simbiotske ličnosti: 1) silnik – tiranin; 2) racionalist; 3) introvert i 4) alkoholičar.</s><s>Tiranin se prema porodici ponaša jako disciplinirano.</s><s>Često prijeti fizičkom silom, zahtijevajući pokornost od svoje kćeri (žrtve).</s><s>Međutim (iako se čini pomalo neobičnim), ona se obično pokorava bez upotrebe fizičke sile, jer otac često ima iskrene osjećaje ljubavi i ona je prisiljena na predaju zbog takve pažnje.</s><s>Osoba koja bi se mogla ispriječiti između takvog oca i kćerke, plaši zlostavljača (oca).</s><s>Takva ljubomora može stvoriti paranoidno ponašanje.</s><s>Otac tiranin je nepovjerljiv prema ljudima.</s><s>Karakteristično je da ga takvo ponašanje udaljava od drugih ljudi i stvara zabrinutost i zatvorenost pri prisilnim fizičkim osjećajima.</s><s>Racionalist opravdava rodoskrvnu vezu sa svojom kćerkom, vjerujući da je to njegov način dokazivanja ljubavi prema njoj.</s><s>Ovakav otac ima velike, neispunjene potrebe za toplinom i prisnošću i zbog toga često miješa seks s ljubavlju.</s><s>Ostali racionalisti opravdavaju incestuoznu vezu kao seksualno obrazovanje koje oni daju svojim kćerima.</s><s>Karakteristično je da se racionalist osjeća krivim zbog ovog delikta i pokušava ublažiti svoju krivicu razborito glasnim objašnjenjem i opravdanjima za svoje ponašanje.</s><s>Na taj način se pravi jedna vrsta samoodbrambenog mehanizma.</s><s>Introvert je čovjek zatvorene naravi.</s><s>On se obraća porodici za sve potrebe.</s><s>Vrlo često je odsutan od kuće, najčešće zbog posla.</s><s>Odlikuje ga rijetko kontaktiranje sa ljudima.</s><s>Na svoju kuću i dom gleda kao na “mirnu luku”, koja je uglavnom sagrađena vlastitim trudom, radom i njegovom karijerom.</s><s>Odlikuje ga često padanje u depresiju.</s><s>Ako je njegov odnos sa suprugom narušen (a seksualni odnosi među njima prekinuti), obraća se svojoj kćerki da bi zadovoljio svoje seksualne potrebe.</s><s>Ovakve očeve obično odlikuje nedruštvenost.</s><s>Incestualni otac – alkoholičar zavisi od nekoga.</s><s>On jednostavno želi imati nekoga ko bi se brinuo o njemu.</s><s>Utjehu traži u alkoholu, i to koristi kao posredništvo prema ljudima, postaje zatvoren bilo emotivno bilo fizički.</s><s>Tip oca koji pije u određenim slučajevima pokušava izbrisati svoje potrebe za ovisnost, a u isto vrijeme obraća se kćerki da udovolji svoje potrebe.</s><s>Jasno je da alkohol umanjuje njegovu samokontrolu, da bi kasnije ublažavao i njegovu krivicu.</s><s>Istovremeno alkohol umanjuje njegove inhibicije.</s><s>Nakon seksualnog snošaja, on za intenzitet krivi alkohol, a ne sebe.</s><s>Dva važna faktora koja su prisutna u većini slučajeva rodoskrvnuća otac – kći, imaju za posljedicu stres i krizne situacije.</s><s>Svaka promjena, dobra ili loša, koja od osobe zahtijeva pomirenje, odnosno prilagođavanje, stvara novi stres.</s><s>Veliki stresovi izazivaju teškoće.</s><s>Istraživanja su pokazala da ljudi različito reaguju na stresne situacije.</s><s>Jedan pada u tešku depresiju, drugi dobija infarkt, treći pokušava tući svoju djecu, četvrti vrši akt rodoskrvnuća.</s><s>Današnje prilike stresnih situacija u porodici često su u vezi sa izvršenjem incesta.</s><s>Drugi važan faktor u rodoskrvnuću jeste postojeća situacija.</s><s>Uslovi u kojima otac i kćerka žive sami dugo vremena upravo su kao stvoreni za vršenje incesta.</s><s>U porodicima gdje majka često izbiva iz kuće, otac i kći su često sami i zajedno.</s><s>Ta okolnost, povezana sa stresom, uzrokuje da otac traži utočište kod kćeri zbog onoga što ga u životu tišti.</s><s>Kćerka, kojoj nedostaje materinska ljubav, okreće se prema ocu zbog pružanja pažnje i ljubavi.</s><s>Poneke majke stvoriće si namjerno priliku da rade noću ili da u društvo odlaze noću (što opet pogoduje nastanku ovakve situacije).</s>\n<s>Neka istraživanja, kada govore o počiniocu seksualnog nasilja iz kruga porodice (gdje navode oca, ujaka ili starijeg brata), navode da on raspolaže autoritetom nad djetetom, a ono je naučilo da ih sluša.</s>\n<s>Jasno je da ličnost kćerke ima jednu od značajnih uloga u incestuoznim odnosima otac – kći.</s><s>Tipična kćerka s incestualnim sklonostima ima slabu vezu s majkom ili je uopšte nema.</s><s>Ona se čak osjeća odbačenom od svoje majke.</s><s>Ima osjećaj manje vrijednosti.</s><s>Osjeća se neprivlačnom, nezadovoljnom, nevoljenom i zapostavljenom.</s><s>Kćer traži ljubav i pažnju, ali je ne nalazi.</s><s>Teško nalazi i prijatelje, jer se plaši da je neće prihvatiti.</s><s>Ako otac prema njoj ispoljava seksualne želje, ona shvaća da može imati posebne privilegije stupajući s njim u seksualne odnose.</s><s>Ona primjećuje očevu frustriranost i manjkavost seksualnih odnosa sa njenom majkom.</s><s>Kćeri zamjenjuju majku kao seksualnog partnera, kako bi spasile porodicu od raspadanja i zadovoljavaju svoje potrebe koliko god više mogu.</s><s>Kada se majka i otac međusobno tuku, kćerka pokušava smiriti oca, nudeći mu seksualnu vezu.</s><s>Ona sebe smatra očevim spasiteljem, osjećajući da je on nesretan ili mu je potreban neko ko će ga njegovati, ugađati i voljeti.</s><s>Postoje dva tipa kćeri koje se upuštaju u seksualne odnose: 1) tip Lolite – zavodnice i 2) tip koji se nasilnički ponaša u prihvaćanju seksualnih odnosa.</s><s>Savremene teorije o zlostavljanju i djeci su i one o Loliti, varavoj, čarobnoj zavodnici, ženi – djetetu, koja se upušta u zavođenje starijih muškaraca.</s><s>To dotičnog muškarca oslobađa krivice kojom je bio stavljen u iskušenje, a nakon toga traži oproštaj za takav akt.</s><s>Mjerodavne ustanove se obično i ne slažu sa ispravnošću teorije nezavođenja.</s><s>Mnogo češće “da” nego “ne” kći udovoljava fizičkoj sili i psihičkoj prinudi.</s><s>Mnoga od te djece odrastaju vjerujući da je njihov otac čaroban heroj koji porodicu drži na okupu.</s><s>U takvoj atmosferi pravo sredstvo zastrašivanja, koje dolazi sa tabuom, zapravo i ne postoji.</s><s>Tako terorisane žene i odrastu vjerujući kako su bespomoćne.</s><s>Postoji saznanje o tome da su stvari mnogo drugačije nego što izgledaju.</s><s>Kritički faktor prisutnosti je strah.</s><s>Veoma je važno istači činjenicu kada kći preuzima ulogu majke.</s><s>Zapravo, u slučaju incestuoznog odnosa, otac – kći, u kojem majke ne poduzimaju ništa i drže se po strani, može se dogoditi da dio njenih majčinskih baveza padne na teret kćeri, koja tada preuzima dodatnu obavezu: držanje porodice na okupu.</s><s>Iz ove situacije proizilazi još jedna moguća komplikacija.</s><s>Naime, ova osobna obaveza može ograničiti saradnju s policijom.</s>\n<s>Dakako postoje i kćerke koje ne spadaju u ovu kategoriju, već se radi o posve normalnim osobama koje su na čin incesta jednostavnu prisiljene.</s><s>Kada se govori o ovakvim situacijama ne treba smetnuti s uma faktor bespomoćnosti.</s><s>Ako je počinilac seksualnog zlostavljanja jedan od roditelja (što u incestu svakako jest), dijete smatra da se nikome drugom ne može obratiti, da nema izlaza.</s><s>Ono zatomljuje svoja osjećanja, koja nakon nekog vremena smatra sasvim normalnim.</s><s>Dakako, u svemu ovome važna je uloga i ponašanje majke.</s>\n<s>Majka predstavlja vrlo zagonetnu figuru u incestualnim odnosima otac – kćerka.</s><s>Često je tihi partner, koji svjesno ili nesvjesno prihvaća takve odnose.</s><s>Neke analize su pokazale da postoje tri tipa majke žrtve incesta.</s><s>Najčešći je tihi, pasivni tip, koji svoju ulogu zamjenjuje s kćerima.</s><s>Takva majka je najčešće nesposobna da ima prisne odnose sa svojom porodicom.</s><s>Kćerka preuzima odgovornost u porodici za emocionalne i sve ostale potrebe.</s><s>Sav teret obaveze sa majke prelazi na kćerku, pa nakon toga odmah slijede i seksualne veze s ocem.</s><s>Majka je uključena u taj “prenos” obaveza, ignorišući ih ili ih suptilno zagovarajući.</s><s>Kćerka se osjeća iznevjerenom majčinim ponašanjem (propustom, neuspjehom ili popuštanjem) oko preuzimanja svoje obaveze i njenom nespretnošću da vjeruje više suprugu negoli kćeri.</s><s>Drugi tip je majka koja je aktivno uključena u stimulisanje incestuoznog odnosa otac – kći.</s><s>Ovakav tip majke je obično poremećen ili duševno bolestan.</s><s>Ona je veoma zavisna i vezana za svoju kćer i supruga.</s><s>Postaje svjesna činjenice da je kći zamjenjuje i to joj zamjera.</s><s>Kako njene zamjerke rastu, pronalazi načine i sredstva za kažnjavanje i ponižavanje svoje kćeri.</s><s>Tu se često dešavaju incidenti, gdje je majka očevidac kako otac siluje svoju (njihovu) kćer.</s><s>Treći tip, koji je vrlo čest, je majka energična osoba koja je finansijski nezavisna od muža.</s><s>Ovakva žena svoje obaveze kriminalistična sekcija</s>\n<s>Rodoskrvnuće otac – sin shvaća ozbiljno.</s><s>Kada se incestualna veza otkrije, ona ne oklijeva da napusti supruga, a ipak nalazi način da zaštiti kćer.</s><s>Tipična majka, koja primijeti seksualne odnose između svoga supruga i kćeri, nalazi se u dilemi da li pristati uz muža ili kćer.</s><s>Ona se u tom slučaju osjeća nezrelom, nepoželjnom i krivom.</s><s>Svoj bijes često iskazuje na kćeri.</s><s>Majčino poimanje incesta obično se temelji na želji da porodicu održi na okupu ili je pak finansijski ili emocionalno ovisna o svom suprugu.</s><s>U većini slučajeva ona je pasivna žena uz dominirajućeg supruga, pa je nesposobna da štiti svoju djecu.</s><s>Njena nesposobnost da zaštiti svoju kćer, jednostavno je rezultat odsustva iz porodice zbog zaposlenosti, razvoda, bolesti ili smrti.</s><s>Ona čak za svoga supruga nalazi opravdanje, kao što je npr. opijanje, ili jednostavno gubitak kontrole.</s><s>Majčine reakcije mogu biti odlučujući faktor u cjelokupnom psihološkom oštećenju prouzrokovanom kod djece.</s><s>Nažalost, takva reakcija je jedan vid izraza neprijateljstva, odnosno netrpeljivosti.</s>\n<s>U ovakvoj incestualnoj vezi vrši se homoseksualni akt.</s><s>Sin je odgajan da mrzi oca.</s><s>Tako se i razvija, pa mrzi i sam sebe.</s><s>On gubi osjećaj za muškost i samopoštovanje.</s>\n<s>Ovakva veza između majke i sina nije tako česta.</s><s>U velikoj većini slučajeva otac više nije glavni skrbnik u porodici, jer često izbiva iz kuće.</s><s>Njegovu suprugu zbog toga sve navodi na to da traži sigurnog seksualnog partnera – svog sina.</s><s>Ona ga tada zavodi, manevriše sa njim, dovodeći ga u ulogu otac – sin.</s><s>Iako shvaća da je incestualna veza pogrešna, njene vlastite emocije su jače od njenog razuma.</s><s>Takva žena ima veliki osjećaj krivice, shvaćajući pri tome da je njena veza specijalna vrsta ljubavi.</s>\n<s>Ima li nekih specifikuma (koji dobrim dijelom potvrđuju ranije iznesene tvrdnje), slučajeva koje po nekom osnovu treba izdvojiti?</s><s>Svakako da ima, te u tom smislu navodimo pismo jedne majke koja traži pomoć istovremeno priznajući svoju tragediju i bezumlje koje je prati.</s><s>Ovo će istovremeno biti i potvrda proklamovane teze da seksualni zlostavljaći nisu samo muškarci.</s><s>Majka piše: «Tridesetdevetogodišnjakinja sam, jedanaest godina rastavljena, a već više od godinu dana održavam redovne odnose sa svojim, sada osamnaestogodišnjim sinom.</s><s>Kako se to dogodilo?</s><s>Prije godinu i pol, zapazila sam da moj jedinac, inteligentan i pomalo povučen dječak, tone u duboku depresiju.</s><s>Zabrinula sam se i pokušala ga privoljeti da mi se povjeri.</s><s>Inače osobito privržen i otvoren prema meni jedva mi je nekako priznao kako je zatajio u više pokušaja da prvi put u životu obljubi vršnjakinju i kako život za nj nema smisla od kako se uvjerio u svoju impotenciju.</s><s>Pokušavala sam ga ohrabriti.</s><s>Uzalud!</s><s>Odvela sam ga na psihoterapiju tri četiri mjeseca, uzalud.</s><s>Njegovo stanje postajalo je sve teže.</s><s>Uplašila sam se da nešto ne učini sebi.</s><s>Tada sam, nakon dugog premišljanja, odlučila da stvar uzmem u svoje ruke.</s><s>Ukratko, naumila sam ga navesti na to da se na meni uvjeri kako nije impotentan.</s><s>Iznenadio se, ali se nije opirao.</s><s>Dalje je išlo lakše nego što sam se nadala.</s><s>Već nakon nekoliko pokušaja nestale su smetnje pri erekciji i ejakulaciji, doživljavao je normalan orgazam.</s><s>Bio je izliječen!</s>\n<s>Očekivala sam da će ona jenjati i da će uskoro naći partnericu među vršnjakinjama.</s><s>To sam mu i otvoreno rekla.</s><s>Odlučno je odgovorio da to ne može ni zamisliti i da ne treba drugu od mene.</s><s>Uporno je odbijao pokušaje da ga, ne povređujući njegovu tek razbuđenu muškost, odvojim od sebe.</s><s>Što sam mogla učiniti?</s><s>Popustila sam u nadi da je njegova opijenost mojom zrelom ženskošću ipak privremena.</s><s>Nakon nekoliko mjesci spoznala sam kako sam se prevarila.</s><s>Pokazalo se da se stvar, mimo mog očekivanja, razvila u trajnu duboku muškaračku potrebu za mnom kao ženom.</s><s>Slično se dogodilo i sa mnom.</s><s>Ispočetka zaokupljena posve majčinski za njegovo dobro, ubrzo sam osjetila kako se budi moja neizživljena ženstvenost.</s><s>Pošto sam mu se u početku davala samo kao brižna majka, počela sam ga sve više doživljavati kao muškarca i zaljubila sam se u svog sina strašću zrele žene, svjesne svojih intimnih potreba.</s>\n<s>Kamo to vodi?</s><s>Pokušavam ne misliti na to, ali moram – u noćima dok on zadovoljno drijema uza me.</s><s>I još nešto: sve češće hvatam sebe u pomisli koju se ne usuđujem priznati sebi: otkrivam kako intimno želim ostati trudna s vlastitim sinom.</s><s>A jednom će se i to dogoditi, jer ne upotrebljavam nikakva zaštitna sredstva.</s><s>Nešto me tjera da se igram vatrom.</s><s>Što ako se zaista dogodi to?</s><s>Pobaciti?</s><s>Roditi?</s><s>Otići nekamo gdje nas nitko ne poznaje i živjeti ondje utroje sa zabranjenom ljubavi?</s><s>Što da radim?</s><s>Pitam vas to zbog sreće svoga sina!» Pismo ove incestuozne majke govori o mnogostrukim zamkama, te višesložnosti problema u relaciji incesta majka – sin.</s><s>Namjena ovog rada ne dozvoljava nam da objašnjavamo uzroke, posljedice, mnoge specifičnosti seksualnog nasilja nad djecom, već nas vodi jednom više pokaznom primjeru objašnjavanja složenosti ovog ljudskog prokletstva.</s>\n<s>Iako je incest majka – kćerka dosta rijedak, ipak se dešava.</s><s>Žene koje vrše takav akt obično su poremećene, jer na takav odnos sa kćeri gledaju kao na produžetak sebe same.</s><s>O sebi samima one ne misle kao o ličnostima.</s>\n<s>U slučajevima kad dolazi do pretpubertetskog seksualnog snošaja, zdravstvene posljedice odraziće se na djeci.</s><s>U takve posljedice najčešće se ubrajaju rektalne raspukline, razderana vagina, smrt od gušenja, gonoreja, angina, venerične bolesti i trudnoća.</s><s>Komplikacije kod poroda dostižu čak 50% i to kod predtinejdžerskih majki, prouzrokujući na taj način cijelog života fizičko-psihološki strah.</s><s>Istraživanja su pokazala da u mnogim slučajevima do sada, incestualne veze nisu otkrivene kod nekoga ko nije član porodice, a to nije ni objavljeno.</s><s>Kada pak javnost sazna o incestu, kći obično odlazi od kuće.</s>\n<s>Istraživanja su pokazala da takvo dijete može samo sebe kažnjavati time da se odaje uživanju droga, slobodnom seksualnom ponašanju i besposličarenju.</s><s>Jedno takvo istraživanje je dokazalo da je od 500 slučajeva maloljetnih uživalaca droge, njih više od 70% bilo izloženo seksualnim zloupotrebama u porodici.</s><s>Drugo je pak istraživanje utvrdilo da se je 75% djevojčica pubertetske dobi odalo prostituciji, a sve su one ranije bile žrtve incesta.</s><s>Većina naučnika se slaže da emocionalni uticaj incesta može imati dalekosežne posljedice.</s><s>U nekim situacijama se psihološki učinioci incesta ne mogu odmah primijetiti.</s><s>Žrtva može i odrasti prije nego što osjeti posljedice incesta.</s><s>Kao odrasla osoba žena može imati teškoća da se prilagodi bračnom životu, bez obzira na to koliko joj strpljenja i razumijevanja njen suprug pokazuje.</s><s>Jednostavno, ožiljci od incesta sprečavaju je bilo u ljubavi bilo u mržnji prema ljudima.</s><s>Ako je sama, žrtva može imati problema u odnosu sa muškarcima.</s><s>U nekim slučajevima ona postaje sadist – mazohist, a sve se to javlja kao rezultat njene potrebe da se okomi na nekoga, da se osvećuje, a kod nje se pojavljuje i želja da nekoga kažnjava.</s>\n<s>Djeca koja su bila seksualno iskorištavana pokazuju mnoštvo različitih emocija: 1) strah (od izvršioca, od uzrokovanja nevolja, od gubitka odraslih osoba koje su im važne, od toga da će biti odvedena iz roditeljskog doma pa do toga da su različita); 2)ljutnju (prema izvršiocu, prema drugim odraslim osobama koje ga okružuju, a nisu ih zaštitili, prema sebi – jer osjećaju da su oni uzrok nevolje); 3) usamljenost (smatraju da nešto nije u redu s njima, osjećaju se usamljeni u svom iskustvu, imaju problema s pričanjem o spolnom iskorištavanju); 4) tugu (osjećaju da im je nešto oduzeto, kao da su izgubili dio sebe, kao da prebrzo odrastaju, kao da su izdani od nekoga kome su vjerovali); 5) krivicu (jer nisu bili u stanju zaustaviti nedjelo, vjeruju da su pristali na spolno iskorištavanje, osjećaju krivicu jer su nekom povjerili svoju tajnu, ili pak osjećaju krivicu zbog toga što čuvaju svoju tajnu); 6) stid (što su bili uključeni u takvo iskustvo, što je njihovo tjelo reagiralo na zlostavljanje); 7) konfuziju kriminalistična sekcija</s>\n<s>(jer možda još uvijek vole izvršioca – pogotovo ako je on njihov otac, brat, djed; osjećaju se konfuzno zato što se njihovi osjećaji stalno mijenjaju).</s><s>Na ovom mjestu smatram primjerenim istači podatak da je u postupku saslušavanje spolno iskorištenog djeteta potrebno uložiti mnogo znanja, vremena, ljubavi i pažnje.</s><s>Znanstveno je dokazano da dijete od 4 godine i starije može relativno lako opisati seksualni kontakt sa starijom osobom.</s><s>U nekim drugim slučajevima, kada se radi o mlađoj djeci koja daju neodređene i nejasne izjave ili kod ozbiljno istraumatiziaren djece, utvrđivanje činjenica spolne iskorištenosti može biti krajnje problematično.</s>\n<s>Stručnjaci se slažu kako se najčešće o spolnom iskorištavanju djece dozna od njih na indirektan način, kroz dječije crteže (značajni su rezultati dr.sc. Flander koja na jednom mjestu ističe slučaj spolno iskorištavanih malih djevojčica koje su uvijek crtale svoje tate s ogromnim falusom), igre s lutkama i slično.</s>\n<s>Pitanja (postavljena učenicima trećeg razreda srednje škole u Federaciji Bosne i Hercegovine): 2. Da li su vam roditelji govorili o seksualnosti?</s><s>3. Da li ste zadovoljni kvalitetom informacija koje u školi, od nastavnika, dobijate o seksualnosti?</s>\n<s>Pitanja (postavljena građanima u Federaciji Bosne i Hercegovine): 1. Da li ste zadovoljni kaznenom politikom za seksualne delikte?</s><s>2. Da li ste zadovoljni mjerema koje država preduzima u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece?</s>\n<s>1. Mlada generacija je totalno neinformisana o seksualnosti i seksualnom zlostavljanju djece, 2. Građanstvo je totalno nezadovoljno zakonskom regulativom u oblasti seksualnih delikata, 3. Građanstvo nije zadovoljno mjerama koje poduzima država u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece.</s>\n<s>4. Građanstvo nije spremno za lično angažovanje u rješavanju navedenog problema.</s><s>Na osnovu ovih pokazatelja moguće je veoma precizno definirati pravce djelovanja u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece.</s>\n<s>Nakon mnoštva provedenih analiza, niza primjera, sučeljavanja mišljenja različitih znanstvenika, te upoređujući navedena stajališta sa vlastitim iskustvima i analizama kao osnovne karakteristike incesta ističem slijedeće:</s>\n<s>Incest je jedna od tabu tema svakodnevnog življenja, Uvažavajući aktuelnu situaciju incest će još dugo biti tabu tema na ovim prostorima, Incest je znatno raširenija pojava nego što se misli, Dominantno najčešći izvršilac incesta je otac, Generalno posmatrano roditelju s incestuoznim namjerama nedostaje impuls kontrole, Ovo pomankanje kontrole često je kombinovano s duševnom nestabilnošću, Česti očev incestuozni nasrtaj posljedica je krize srednje starosne dobi, Nešto češći izvršioci incesta su očevi iz manjih sredina, Posljedice incesta po žrtvu su izuzetno velike i različite, Rana seksualna zloupotreba nametnuta djeci može djelovati destruktivno na njihov razvoj, Takva djeca mogu češće u kasnijem periodu postati ovisnici o drogama, odavati se prostituciji ili drugim lošim načinima života, što je sve posljedica upravo takvih zloupotreba (ova djeca zapadaju i u različita depresivna stanja, uživaju alkohol, imaju jadnu i bijednu predstavu o samom sebi, imaju preslobodno se ksualno ponašanje, ponekad su tu i slučajevi pokušaja Djeca koja su bila seksualno iskorištavana pokazuju mnoštvo različitih emocija: 1) strah 2) ljutnju 3) usamljenost 4) tugu 5) krivicu 6) stid 7) konfuziju.</s><s>Po mišljenju nekih znanstvenika (npr. Frojd) rodoskrvnuće ima za posljedicu neuroze u kasnijem životu (mnoga od te seksualno zlostavljene djece, kad odrastu, zlostavljaće vlastitu Jedna od osnovnih karakteristika incesta je njihova dugotrajnost, koja u večini slučajeva ima višegodišnje trajanje,</s>\n<s>Početak incesta vezan je za najranije uzraste žrtvi, gdje se donja granica spušta sve niže (zabilježeni slučajevi starosti žrtve od oko četiri godine), U seksualnom nasilju nad vlastitom djecom ponekad se počinje sa različitim formama seksualnog zlostavljanja, da bi se kasnije prešlo na klasičan seksualni odnos (u formi silovanja),</s>\n<s>Neka istraživanja su pokazala da su pastorčad češće izložena rodoskrvnuću i to iz više razloga (tabu rodoskrvnuća između dvaju partnera koji nisu u krvnom srodstvu može biti manje opasan; očusi koji nisu poznavali svoju pastorčad kao malu djecu, imaju manji roditeljski osjećaj da djeluju zaštitnički i da ne počine rodoskrvnuće, te porodice sa očusima mogu biti jako neorganizovane),</s>\n<s>Jedan od uzroka incesta jeste i odsutnost majke iz porodice po bilo kom osnovu (smrt, dugotrajno odsustvo zbog posla, liječenja itd.), Incest je češći kod lošije situiranih porodica (što svakako ne znači da ga kod onih imučnijih Počinioci incesta često su na nižem stepenu školovanja, ili nešto nižem intelektualnom nivou (svakako ne neuračunljivi, ili idioti, glupani itd.), što ne isključuje one sa visokom školskom spremom,</s>\n<s>Rodoskrvnuće se općenito događa u porodici gdje postoje mnogostruki problemi, U takvim porodicama članovi porodice često su izolovani jedan od drugog, pa vlada veća usamljenost i neprijateljstvo prije nego što dođe do samog akta incesta, Tipična porodica u kojoj se vrši rodoskrvnuće je izuzetno nesređena, Mjesto izvršenja incesta je u večini poznat prostor (stan, kuća u kojoj porodica živi), Skoro redovna pojava je da počinilac (otac) prijetnjom (pa čak i prijetnjom fizičke likvidacije nje ili njoj drage osobe) žrtvi održava dugotrajnost veze, Incestuozni otac je tipično autoritativno dominantan i ulijeva strah i trepet svojoj porodici, kriminalistična sekcija</s>\n<s>Kao kategorije incesta moguće je izdvojiti: rodoskrvnuće sa očuhom, rodoskrvnuće između sestre i brata, rodoskrvnuće otac – kći, rodoskrvnuće otac – sin, incest majka – sin, incest Nisu rijetki slučajevi da iz takvog odnosa žrtve rađaju djecu, I kada odluče prijaviti incest žrtvama se obično ne vjeruje, Nisu rijetke situacije da se incest sa jedne kćerke prenosi na drugu, treću (primjer sa Trešnjevke govori o ocu koji je deflorisao svih pet svojih kćeri), Historijsko postojanje incesta datira u davnu prošlost (i neodvojivo je vezano za vremena kada je za neke sredine bilo normalno da kćeri moraju prvi put imati seksualni odnos s vlastitim ocem, jer u protivnom ne bi mogle biti udate.</s><s>To doba karakterišu shvatanja da djevojka koja nije prvi put spavala sa svojim ocem nije dobra i nije iz dobre kuće, te ne bi mogla pronaći Rodoskrvnuće između sestre i brata i nije tako traumatično, posebno ako su žrtve iste (ili približno iste) starosne dobi, te ako se za navedeni akt ne sazna, Istraživanja pokazuju da su najčešća rodoskrvnuća između sestre i brata ona u kojima dolazi do snošaja između starijeg brata i mlađe sestre, Rodoskrvnuće zbunjuje dijete koje je napadnuto od ljudi, koje ono voli, u koje ima povjerenje i o kojima na kraju ovisi.</s>\n<s>Tipična kćerka s incestualnim sklonostima ima slabu vezu s majkom ili je uopšte nema.</s><s>Ponekad je majka svjesna postojanja incesta u porodici, ali svjesno ga prešučuje iz razno raznih ovisničkih razloga (nema vlastita sredstva za izdržavanje, nema vlastiti stan itd.), U incestuoznim vezama uloga majke je specifična i različita, te se u tom smislu razlikuje i nekoliko tipova majke,</s>\n<s>U analizi uzroka incesta ne trebaju se zanemariti: historijski razvoj čovjeka, soc.kulturni činioci, blaga i neadekvatna kaznena politika, prosvječenost čovjeka, katastrofalno stanje porodice, neadekvatne reakcije društva, sunovrat svih moralnih vrijednosti, neodgovarajući odgojno-obrazovni sistem, zanemarivanje svih pozitivnih tradicionalnih vrijednosti itd., Samo izuzetno mali broj slučajeva iz sfere incesta prijavi se nadležnim organima, Procesuiranje navedenih slučajeva je vrlo teško i komplikovano, Ovakvim predmetima je potrebno dati apsolutni prioritet i okončavati ih u što je moguće kraćem roku uz maksimalno uvažavanje ličnosti žrtve, Prevencija u vezi sa incestom faktički i ne postoji…</s><s>Šta reći za kraj?</s><s>Incest, kao jedan od oblika seksualnog nasilja nad djecom, svojevrstan je fenomen u životu današnjeg (i ne samo današnjeg) čovjeka.</s><s>Pataologija ljudskog uma, kao i niz drugih detalja vezanih za objašnjenje incesta još dugo će u sebi nosisti elemente mističnosti, tajnovitosti, ponekog neobjašnjenog detalja, a kod ljudi sa naših prostora još dugo će biti tabu tema.</s><s>I dok god budemo svjesno proizvodili tabu teme, nikada nećemo izaći iz začaranog kruga i pronaći odgovarajuća rješenja i objašnjenja za ovu i slične pojave, svojstvene samo čovjeku.</s><s>Pitanja: kako i zašto (sa jedinstvenim stajalištem večine znanstvenika), još dugo će biti bez odgovora, te će primjer iz Hrvatske (sa Trešnjevke) gdje je otac deflorisao svih pet svojih kćeri, svoja objašnjenja tražiti neki drugi put u neka druga (bolja) vremena.</s>\n"}
+{"dc.title": "Organizaciono i funkcionalno prilagođavanje obavještajnih službi savremenim sigurnosnim izazovima", "dc.creator": "Masleša, Ramo", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56704", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177007&dn=", "text": "<s>U članku će biti prezentirani problemi organizacino-funkcionalnog prilagođavanja obavještajnih službi savremenim demokratskim procesima.</s><s>Apostrofirano je stanje ove problematike u državama u tranziciji sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.</s><s>U tom smislu, posebno će biti dat akcenat na proces tranzicije obavještajnih službi i probleme koji se javljaju u pogledu orjentacije na sigurnosne izazove, odnosno redefiniranje obavještajne filozofije i prakse savremenoj sigurnosnoj zbilji u Bosni i Hercegovuni, sa svim porteškoćama koje se javljaju kao rezultat ranijeg političkog uređenja te ratnih prilika na ovim prostorima.</s>\n<s>U cilju naučnog prezentiranja fundamentalnih odrednica organizaciono-funkcionalnog prilagođavanja obavještajnih službi, nužno implicira nekoliko relevantnih napomena koje se odnose na dermokratsko-sigurnosne premise koje su od ključnog značaja za razvoj svakog savremenog demokratskog društva.</s><s>U tom smislu treba naznačiti i shvatiti da je sigurnost osnovna funkcija svake države, s obzirom da bez odgovarajućeg nivoa sigurnosti ne možemo govoriti o demokratskoj vladavini niti o stabilnosti društva u cjelini.</s><s>Također ne možemo govoriti o pravnom poretku bez demokratije i sistema ljudskih prava, sloboda niti o sigurnosnoj stabilnosti bez odgovarajuće oblikovanih institucija koje je štite.</s><s>Prema tome, sigurnost je uvjet potreba i cilj svake društvene zajednice.</s><s>Međutim, nema organiziranog društva bez unutrašnjih konfliktnih situacija u raznim segmentima, pa je i razumljivo potrebno reagiranje društva, kako bi se ostvario potreban nivo zaštite i sigurnosti, što se jedino može postići blagovremenim eliminiranjem svih onih tendencija koje bi dovele u pitanje funkcioniranje pojedinih podsistema u društvu.</s><s>Svaka država kao nosilac sigurnosne funkcije u društvu, pored sigurnosne kreira i atmosferu političke tolerancije, kulture razumjevanja s posebnim akcentom na svoju odgvornost pred građanstvom.</s><s>Svaki građanin cijeni vrijednost i značaj društva u onoj mjeri u kojoj mu pravni poredak osigurava egistencijalne uvjete za skladan i civiliziran život.</s>\n<s>Bez dosljednog poštivanja ustava i zakona, vladavine prava, ograničenja državne vlasti, uz demokratsku kontrolu legitimne državne moći, te sprečavanje njene zloupotrebe, kao i potrebne zaštite prava na život, slobodu, vlasništvo, jednakost životnih prilika i ostvarenja ličnog dostojanstva, nema poželjnog nivoa sigurnosti, niti osnovnih prava i sloboda građana, a niti ambijentalnog demokratskog prostora za funkcioniranje demokratskih institucija.</s><s>Dakle, da bi jedno društvo izgradilo opće civilizacijske sigurnosne sadržaje, ono mora izgraditi optimalnu ravnotežu između sigurnosti i slobode.</s><s>Na tom putu stoje brojni izazovi i razni oblici destrukcije koji dovode do konflikata i sigurnosne turbulencije, sukoba i opasnosti sa primjenom raznih oblika nasilja, koji dovode do sigurnosnih implikacija u raznim područjima života i rada.</s><s>Novo lice i priroda sigurnosnih izazova sa globalizacijom kriminala, sa daleko većim rasponom i višedimenzionalnim oblicima ispoljavanja u vidu kibernetičkog kriminaliteta, pranja novca, korupcije, ekološkog kriminaliteta, trgovine opojnim drogama i ljudima, međunarodnih prevara uključujući putne isprave i kreditne kartice, kriminaliteta putem interneta, krađa umjetnina i kulturnih nasljeđa, međunarodnog terorizma, nedozvoljene trgovine raznim vrstama oružja itd traži i pravovremeni sigurnosno-profesionalni odgovor odgovarajućih državnih organa , kako bi se vodila borba protiv svih devijantnih prijetnji za sigurnost država koje su usmjerene od strane transnacionalnih kriminalnih organizacija, sa veoma naglašenim simbiotičkim vezama koje ostvaruju sa domaćim kriminalnim splošna varstvoslovna sekcija</s>\n<s>1 UVODNE NAPOMENE grupama.</s><s>Ovim nikako ne želimo precjenjivati spomenute izazove.</s><s>Naprotiv oni su konkretna realnost, čija internacionalizacija dovodi do sigurnosnih zapreka u razvoju svakog društva, naročito onih koji se kao i BiH nalazi u procesu tranzicije.</s>\n<s>Evidentne karakteristike svih sigurnosnih izazova, način ispoljavanja, organizaciono ustrojstvo, snage, sredstva i metode djelovanja, višedimenzionalnost, ofanzivnost, međusobna umreženost, korištenje naučno-tehnoloških fenomena sve više dovode u pitanje dosadašnje mogućnosti i sposobnosti institucionalnih mehanizama u zaštiti temeljnih vrijednosti svakog društva.</s><s>Savremena sigurnosna zbilja nedvojbeno ukazuje da su kriminalne organizacije kako na području Bosne i Hercegovine, tako i na internacionalnom planu, za razliku od organa i službi sigurnosti, daleko efikasnije, efektnije i suptilnije istražile za njih pogodnost procesa tranzicije i globalizacije.</s><s>Još uvijek je primjetno zaostajanje i nesposobnost odgovarajućih organa pojedinih država, pa tako i u BiH, da liberalnim okolnostima uspostave pravovremene, adekvatno-pravne i zaštitne mehanizme za usmjeravanje ekonomskih i drugih tokova.</s><s>To je ostavljalo manevarski prostor za ispoljavanje raznih vidova organiziranog kriminaliteta, s posebnim težištem vještog involviranja njihovih nosilaca, u komunikacijske i druge kanale koji vode prema pojedinim rukovodećim strukturama privredne i državne vlasti.</s><s>Svojim involviranjem, obimom i raznovrsnošću, naročito u drskoj organiziranoj formi, poprima sve naglašenije sigurnosne razmjere, koji sve više uzrokuju i produciraju nesigurnost u raznim područjima života i rada.</s>\n<s>Znanstveno-tehnološki razvoj, a naročito dostignuća u oblasti vojne strategije i tehnologije, pri čemu su različiti tipovi sistema za konvencionalno, nuklearno, biološko i hemijsko naoružanje dostupni mnogim državama, pa čak i terorističkim grupacijama.</s><s>Naglašen rast svih vidova informacija i komunikacija, sa širokim spektrom metoda i sredstava, odnosno njihova zloupotreba u cilju nadziranja ljudske djelatnosti.</s><s>Traži se odgovor na pitanje kontrole tehnološkle moći, odnosno koji su to kontrolni i preventivni mehanizmi i modaliteti nadzora, kako se naznačena dostignuća ne bi pretvorila u svoju suprotnost.</s>\n<s>Bosna i Hercegovina kao i svaka druga moderna demokratska i pravna država koja se nalazi u procesu tranzicije sa svim poteškoćama političke, ekonomske, socijalne i druge naravi, nastoji oblikovati i artikulirati novi model razvoja demokratije i njenih institucija, primjereno razvoju svih savremenih civilizacijskih društava.</s><s>U skladu sa ustavno-pravnom strukkturom organizacije vlasti, putem institucionallnih mehanizama nastoji osigurati zaštitu osnovnih vriojednosti pred svim oblicima vanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja.</s><s>Sa svim državnim atributima ttrebaju se stvarati demokratskosigurnosni uvjeti za provođenje vladavine zakona, s osnovnim ciljem da se osiiigura opća klima za društveno-ekonomski, socijalni, kulturni i ini razvoj građana i bosanskohercegovačkog društva u cjelini. na taj način i oblast sigurnosti predstavlja jednu od ključnih ustavnih kategorija.</s><s>Dakle, svaka opterećenost na području unutrašnje sigurnosti direrktno se odražava na sposobnost BiH da se akktivnije uključuje u već poznate integracione procese koji se odvijaju u raznim oblastima.</s><s>Preciznije kazano, evidentni i složeni problemi na unutrašnjem planu svaku državu čine nepouzdanim sigurnosnim subjektom međunarodnih odnosa.</s><s>Isto tako, nepravovremeno ili sporo reagiranje na te raznolike izazove, dovodi do improvizirajućih postupaka, što u krajnjoj instanci vodi ka destabiliziranju sigurnosti u svakom društvu.</s><s>U tim sigurnosnim prilikama i okruženju trebamo posmatrati i sveukupne aktivnosti koje su usmjerene na uspostavljanje i prilagođavanje obavještajnih službi novonastalim demokratskim okolnostima, kako bi organizaciono-funkcionalnim, tehničkim, kadrovskim, obrazovnim i drugim reformama bile sposobne da u procesu tranzicije, a i kasnije, obavljaju funkciju koja im je od društva povjerena.</s><s>Taj proces se odvija ne samo u državama koje se nalaze u tranziciji, nego i u ostalim zemljama sa dugom demokratskom i sigurnosnom tradicijom.</s><s>2 NEKI POLITIČKO-SIGURNOSNI ASPEKTI DJELOVANJA OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI U PROCESU TRANZICIJE</s>\n<s>Proučavanje obavještajnih službi i njihovo organizaciono i funkcionalno prilagođavanje savremenim sigurnosnim izazovima treba prvenstveno tretirati prethodnom razumijevanju političkih sistema, kako bi se izbjegla bilo kakva jednostranost, improvizacija i parcijalizam, odnosno nedovoljna znanstvena spoznaja obavještajnih službi, posebno ako znamo da se sve promjene u jednom društvu neminovno odražavaju na pojedine segmente funkcioniranja političke vlasti.</s>\n<s>Nacionalna sigurnost svake države je fundamentalna pretpostavka za ostvarenje međunarodnih sigurnosti, u okviru koje države prihvatanjem međunarodnih mehanizama i instrumenata sprovode niz cjelovitih mjera, normi i vrijednosti s ciljem zadržavanja optimalnog stanja u toj oblasti na međunarodnom nivou.</s><s>Dakle, ukoliko nacionalnu sigurnost shvatamo kao integralni dio međunarodne i globalne sigurnosti, možemo jasno sagledati ulogu i značaj sigurnosne funkcije države.</s><s>Svaka organizirana država svoju funkciju ostvaruje djelovanjem na društvo.</s><s>Ona u sebi sublimira sveukupnu potrebnu djelatnost.</s><s>Ostvaruje ih preko uspostavljenih pojedinih organa i službi radi održavanja i suprotstavljanja svim vidovima ugrožavanja ustavno-pravnog poretka.</s><s>Naime, nema organiziranog društva bez unutrašnjih konfuznih situacija i stihije u raznim segmentima, pa je i razumljivo potrebno reorganiziranje države, kako bi se ostvario potreban nivo zaštite i sigurnosti, što se jedino može postići blagovremenim eliminiranjem svih onih tendencija koje bi dovele u pitanje funkcioniranje pojedinih podsistema u svakom društvu.</s><s>Dakle, ne mogu se planirani ciljevi u sigurnosnom pogledu do kraja ostvariti.</s><s>Svaki politički sistem, odnosno njegova sigurnost i stabilnost se cijeni i po modelu i nivou povjerenja koji ima od strane građana, odnosno koliko su oni u poziciji da demokratsko-sigurnosnim okvirima mogu ostvariti i štititi svoja osnovna prava i interese.</s><s>U razvoju svakog društva, postoje veoma složeni i isprepleteni i višestrani odnosi utjecaja između pojedinih njegovih podsistema, tako da se i u okviru politike, političkih sistema i političkih procesa odvijaju mnogostruki oblici komunikacije i utjecaja, koji ponekad poprimaju i negativni diskurs.</s><s>U tim koordinatama trebamo posmatrati organizaciono i funkcionalno prilagođavanje obavještajnih službi savremenim sigurnosnim izazovima, koje su u funkciji zaštite vitalnih vrijednosti svakog društva.</s><s>Sve to dovoljno govori da se i obavještajne službe nalaze pred velikim izazovima i odgovornošću, nastojeći da u koordinatama između politike, države i zajednice oblikuju i izgrade autonomnost svog djelovanja u onoj mjeri kako je to predviđeno Ustavom, Zakonom i drugim podzakonskim aktima.</s><s>Dakle, i obavještajne službe se nalaze u fazi organizacionih i drugih preobražaja na što utječu pravno-političke i druge promjene u društvu, kao i sam tempo savremenih procesa, koji su protkani zahtjevom za stalnim propitivanjem i traženjem efikasnijih puteva reorganizacije i strukturalnih promjena.</s>\n<s>Demokratske promjene koje su zahvatile zemlje srednje i jugoistočne Evrope, među kojima je i BiH, a samim tim i promjene iz jednopartijskih u parlamentarne političke sisteme, implicirale su potrebu raspuštanja i potpunu transformaciju ranijih sigurnosnih mehanizama, u koje spadaju i obavještajno-sigurnosne službe.</s><s>Sami proces tranzicije tekao je u uslovima sve složenijih društvenih i unutarpolitičkih konflikata, protkani ekonomskim i socijalnim poteškoćama i nesigurnošću.</s><s>Isprepletenost, dinamičnost i suprostavljenost u razvoju društava u tranziciji uzrokovali su i sigurnosne probleme, nesnalaženje u okolnostima političke pluralizacije društva, što je predstavljalo jedan od centralnih pitanja savremene političke i sigurnosne teorije i prakse.</s><s>Dakle, proces tranzicije, a time i oblikovanje demokratskih institucija, moguće je posmatrati kroz prizmu otklanjanja prilika koje su kočile i još uvijek koče proces ostvarenja savremenog demokratskog društva.</s><s>Sva ta društva pa i BiH društvo su se našli u veoma specifičnim političko-sigurnosnim okolnostima.</s><s>Promjenom političkog sistema građani u državama u tranziciji su bili uvjerenja da će se novouspostavljeni pravni mehanizmi, odnosno država kao nosilac sigurnosne funkcije u društvu i njene institucije uspješno moći nositi sa svim izazovima koji su bili neminovni pratilac tih promjena.</s><s>Međutim, novouspostavljene institucije nisu mogle blagovremeno i efikasno reagirati, što je na drugoj strani otvaralo prostor za razne unutarpolitičke krize i destabilizaciju pojedinih elemenata sistema sigurnosti.</s><s>Napori koji su činjeni na oblikovanju sigurnosnih institucionalnih struktura, pa i obavještajnih službi i njihovo konkretno usmjeravanje su vremenom poprimile simbiozu političko-obavještajnog suodnosa primjeren ranijim sistemima.</s><s>U takvim društvenim prilikama došlo je do jedne klime nepovjerenja naročito prema obavještajnim službama.</s>\n<s>Prema tome, i sigurnosni mehanizmi, odnosno obavještajne službe su došle u poziciju vlastite transformacije i restrukturiranja, saglasno dinamici i potrebi sveukupnih tranzicijskih promjena, koje opredjeljuju izgradnju demokratskog, pravnog i civilnog društva.</s><s>Komparativna analiza procesa tranzicije u državama, nedvojbeno ukazuju na oprečna gledišta oko relevantnih pitanja koja su od značaja za političku stabilnost, a time i preduzimanje mjera sigurnosnog karaktera.</s><s>U tim turbulentnim političkim, ekonomskim i socijalnim prilikama, koje nije bilo moguće u svim aspektima kontrolirati, dolazilo je do različitih kriza i ugrožavanje lične i imovinske sigurnosti građana. splošna varstvoslovna sekcija</s>\n<s>3 ORGANIZACIONO-FUNKCIONALNO I OPERATIVNO PRILAGOĐAVANJE OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI SAVREMENIM USLOVIMA U organizacionom smislu obavještajne službe prestavljaju jedan podsistem, odnosno element sistema sigurnosti, sa odgovarajućom unutarorganizacionom specifičnom strukturom odnosa i djelovanja.</s><s>Početno oblikovanje, dogradnju, transformaciju u različitim segmentima i djelokrugu rada diktirao je razvoj društva i oblik društvenog uređenja.</s><s>Znači, da je u skladu sa protivrječnostima i složenošću u samom razvoju društva, tekao i proces organiziranja i metoda rada.</s><s>Dovoljno je posmatrati bilo koju organiziranu strukturu (političku, ekonomsku, kulturnu, vojnu, policijsku itd.), pa da naznačimo da čovjek živi i radi u svijetu organizacija.</s><s>Iz same integralne definicije obavještajnih službi, eksplicitno proizlazi potreba uspostavljanja takvog modela organizacije sa unutrašnjom strukturom i hijerarhijskim nivoima, koji će odgovoriti potrebama i zahtjevima političkih vlasti.</s><s>Međutim, bez obzira što većina autora nastoji ukazati na opće zajedničke elemente organizacione strukture po vertikalnoj i horizontalnoj ravni, ostaje činjenica da se radi o naglašenoj složenosti istraživanja pomenutog fenomena.</s><s>Dakle, ne možemo nikad proniknuti u sve elemente i aspekte unutrašnjeg organizacionog ustrojstva obavještajnih službi, jer to sama priroda tajnosti izvršavanja poslova apsolutno ne dozvoljava.</s><s>Ako bi se to desilo, onda se ne može apsolutno govoriti o tajnosti njihovog djelovanja.</s><s>Iako se u osnovi možemo složiti sa stajalištima pojedinih autora, ali se zaboravlja ključna stvar, da svaki koncept organizacije obavještajnih službi implicira unutarorganizirane mreže, sa divergentim organizaciono-funkcionalnim, specijaliziranim i drugim odnosima, na koje utječe niz faktora, različiti oblici uspostavljanja unutrašnjih formi organiziranja, koji nisu dostupni javnosti.</s><s>Zato i ne možemo govoriti o unificiranom modelu organizacionog ustrojstva.</s><s>Tako da se za obavještajnu službu može reći da predstavlja složen i razrađen organigram, sa uspostavljenim unutrašnjim odnosima, koji u skladu sa oblikovanim i verificiranim pravilima ponašanja i programskim ciljevima koji prizlaze iz politike sigurnosti, prikuplja, analizira, procjenjuje i dostavlja relevantne podatke i informacije koje su od značaja za sigurnost države.</s><s>Naravno, u zavisnosti od ciljeva obavještajnog interesa, opredjeljivat će i strukturu i metodološki princip, kao i druge metode i instrumentarije istraživanja.</s><s>Dakle, organizacionu strukturu koju čine neposredne organizacione veze ljudi u organizaciji rada obavještajnih službi, sa preraspodjelom poslova i zadataka, predstavlja onaj generički faktor koji je uglavnom skoro identičan kod svih organizacija.</s><s>Međutim, organizacija i unutrašnja međusobna povezanost po vertikalnoj i horizontalnoj ravni, jasno ukazuje da poimanje i razmatranje organizacione strukture i ustrojstva kao dijela sistema sigurnosti, trebamo posmatrati u vremenskom, prostornom i strukturalnom smislu.</s><s>To zavisi od mnogostrukih vanjskih i unutrašnjih faktora u razvoju svakog društva.</s><s>Sve to nedvojbeno govori da obavještajno organizacijska struktura kao jedan dinamičan, specifičan, specijaliziran element većeg sigurnosnog mehanizma, treba u kontinuitetu svoje organizacijske i druge oblike i forme djelovanja prilagođavati u cilju ostvarenja odgovorajućih rezultata, jer, dinamika njenog funkcioniranja u značajnoj mjeri zavisi od komunikacijskih puteva koji se obično nazivaju mrežom povezivanja između različitih organizacionih jedinica, na različitim hijerarhijskim nivoima, ali sa specifičnim odnosima.</s>\n<s>Prema tome, stepen unutrašnje organiziranosti i sposobnosti po raznim linijama rada, opredjeljuje i stvarno funkcioniranje obavještajnih službi.</s><s>Posebno treba doći do izražaja međusobna usklađenost u operativnom djelovanju organizacionih jedinica, te eliminisanje bilo kakvih zapreka koje mogu utjecati na postizanje odgovarajućih rezultata.</s><s>Ovim želimo posebno naznačiti da su obavještajne službe u svom organizacionom smislu povezani sistem veza, odnosno specifičnih kanala, sa više mikro podsistema koji je čine veoma kompleksnom i složenom organizacionom strukturom.</s><s>Upravo iz tih razloga, te logike sigurnosnih izazova u savremenim uslovima nameće potrebu kontinuiranog praćenja i savremenog organiziranja, uvažavajući sva naučna i stručna dostignuća koja mogu biti od posebnog značaja za globano oblikovanje plana obavještajnog istraživanja prema drugoj državi.</s><s>Na taj način se pruža mogućnost za dogradnju postojećih i iznalaženje novih metoda obavještajnog istraživanja i funkcioniranja.</s>\n<s>Iz navedenog proizlazi da unutrašnja organizacijska struktura obavještajne službe, predstavlja jedan realni, jedinstven, specifičan i složen organigram, što svakako zavisi od niza faktora i okolnosti, među koje svakako trebamo naznačiti njen položaj u državnom aparatu, ulogu u obavještajnom sistemu, nadležnost i ovlaštenja koja su strogo utvrđena zakonom, uredbama i drugim propisima.</s><s>Otuda se Ramo Masleša</s>\n<s>Ramo Masleša i nameće potreba da se saglasno interesima državnih vlasti u kontinuitetu sagledavaju organizacijske i druge mogućnosti u cilju blagovremenog i adekvatnog prilagođavanja obavještajnog istraživanja, radi postizanja odgovorajućih rezultata.</s><s>U savremenim uslovima taj proces uslovljava jednu sistemsku teorijsko-naučnu i stručnu podlogu.</s><s>Znači sistemskim pristupom uz sadržajnu analizu postojećih i iznalaženje optimalnih organizacionih oblika uvažavajući determinisane odnose i raspored mikrosistema, kao i njihovu ulogu i položaj u obavještajnoj strukturi.</s><s>Prema tome, sistemski karakter je najbitnije obilježje organizacione strukture obavještajne službe, s obzirom da na njenu organizaciju i djelovanje utječe razvoj ljudskog društva, kojeg determinišu politički, ekonomski, pravni, sigurnosni i drugi faktori.</s><s>Stoga i obavještajna služba, kao i sve druge organizacione strukture, saglasno svom položaju, dužnostima i nadležnostima, mjestu u državnom aparatu, okruženju, te drugim relevantnim utjecajima koji djeluju na sigurnost države, postavlja sebi sistem ciljeva i prioriteta koji proizlaze iz globalne politike sigurnosti jedne države.</s><s>Međutim radi se o specifičnim i delikatnim ciljevima.</s><s>Osim toga, s obzirom na prostor djelovanja, odnosno obavještajnog istraživanja obavještajne službe ne mogu odrediti samo jedan cilj koji bi u sebi sublimirao sve skladne i racionalno planirane težnje koje se tokom operativnog rada namjeravaju ostvariti.</s><s>Tako da svaka resorna služba u okviru svojih nadležnosti postavlja prioritetne ciljeve, čije ostvarenje iz više izvora obavještajnog rada omogućuje tačnost i objektivnost u prezentiranju podataka i informacija.</s><s>U tom smislu treba postojati jedan međuodnos i jedan maskimalan stepen korelacije na svim vertikalnim i horizontalnim nivoima i sa jednim konzinstentnim sistemskim naporom zasnovan na naučnoj osnovi, otklanjati i prevazilaziti eventualne probleme.</s><s>Međutim, da bi se uspješno mogli rješavati problemi, posebno operativnog karaktera, potrebna je njihova pravovremena i sadržajna identifikacija.</s><s>Organizacijski i drugi problemi u radu obavještajnih službi se ne mogu uspješno prevazilaziti bez kvalitetnog rukovođenja, niti se može razmišljati o postizanju strategijskih ciljeva.</s><s>To nalaže potrebu punog angažovanja, konkretnog usmjeravanja i usklađenog djelovanja svih podsistema, uz naglašenu odgovornost, za blagovremeno uočavanje i prevazilaženje eventualnih zapreka u konkretnom radu.</s><s>Treba znati da sveukupna strategija djelovanja obavještajnih službi, čija se planirana aktivnost, prije svega temelji na izboru glavnih pravaca i općih, specifičnih i delikatnih metoda, predstavlja najrelevantniji faktor, posmatrano sa stanovišta obavještajnog istraživanja.</s><s>Dakle, organizacija obavještajno-sigurnosnih službi u novim pluralističkim demokratskim okolnostima i pluralizmu interesa sa nizom protivrječnosti, zahtjevali su i novi pristup, a posebno kada je u pitanju političko-parlamentarna kontrola nad tim aparatom državne vlasti.</s><s>U takvoj društvenoj zbilji naučni pristup i istraživanje obavještajne problematike predstavlja prioritet u konkretnom radu.</s><s>Osim toga, uspostavljanjem odgovarajućih informacionih sistema, sa jedinstvenom metodologijom prikupljanja, sistematizacije i analize prikupljenih informacija i podataka, vodeći prevashodno računa u njihovoj tačnosti i pouzdanosti, kako bi se na bazi toga sa naučno-stručnog i operativnog stanovišta mogle predlagati i donositi ključne odluke, su od vitalnog značaja za sigurnost.</s><s>U tom smislu, do punog izražaja, treba da dođe pravilna upotreba moderne informatičke tehnologije sa svim aspektima tajnosti i zaštite.</s>\n<s>Shvatanje same prirode obavještajnog fenomena, kao dijela sveukupnih dinamičnih političkih procesa, kao realnost sa posebnom organizacijskom, rukovodnom, komunikacijskom, informativnom, operativnom, naučno-tehničkom strukturom, te pravcima i metodama, sredstvima i snagama konkretnog zakonitog djelovanja i njihovo struktuiranje u savremena društvena zbivanja, upućuju na zaključak da funkcioniranje naznačenih službi treba pratiti tempo promjena koje se odvijaju u organizaciji državne vlasti.</s><s>Također, i sami način prikupljanja podataka korištenjem tajnih i legalnih metoda i sredstava, čine je jednim dijelom i relevantnim instrumentom u zaštiti i realizaciji vitalnih interesa, čije sveukupne aktivnosti moraju biti rezultat oblikovane i donesene sigurnosne politike.</s><s>Da bi se pomenute aktivnosti odvijale saglasno potrebama državne vlasti, njihova prava, dužnosti i ovlašćenjima su strogo normativno regulisana sa načinom i oblicima demokratske civilne kontrole.</s><s>Data ovlaštenja obavezuju obavještajne službe da se prikupljanje, analize, procjene i prezentiranje podataka, odvija u ustavno-zakonskim i podzakonskim okvirima.</s><s>Organizacijska forma, njen organigram, a posebno savremena rješenja u pogledu efikasnosti realizacije postavljenih zadataka, obavještajne službe kao operativno-stručni organ sigurnosti države, odnosno organizacije društva, predstavlja specifičan i relevantan faktor u održanju stabilnog sigurnosnog stanja u društvu.</s><s>Zahtjevi državnih vlasti prema obavještajnim službama u savremenim uslovima, traže da se oblikovanje i razvoj, uz iznalaženje metoda i sredstava u obavještajnosplošna varstvoslovna sekcija</s>\n<s>Ramo Masleša operativnom postupanju, zasniva na permanentnim širim naučnim i stručnim postulatima.</s><s>Novi način izgrađivanja međusobne korelacije na temelju zakonskih i drugih propisa, stvara povoljne uslove da obavještajne službe u datim prilikama prikupljajući i poznavajući sve relevantne činjenice sa stručnim i profesionalnim razmišljanjem, dostavljaju relevantne informacije i predlažu konzistentne prijedloge, saglasno oblikovanoj sigurnosnoj politici i ciljevima koji se trebaju postići u društvu.</s><s>U Ustavu Bosne i Hercegovine, tačnije u članu III tačka 5 se kaže da je “Bosna i Hercegovina nadležna i u stvarima koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine.</s><s>Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.” Naznačenim odredbama Ustava su otvorene široke mogućnosti koje impliciraju obrazovanje sigurnosnih i drugih zaštitnih mehanizama koji egzistiraju i ostvaruju svoju funkciju u svim modernim demokratskim državama, s osnovnim ciljem zaštite njihovih temeljnih vrijednosti od svih oblika vanjskog i unutrašnjeg ugrožavanja.</s><s>Stoga nema potrebe objašnjavati važnost pomenutih institucija za razvoj svakog društva.</s><s>Sve države koje se nalaze u procesu tranzicije, nastojale su da poseban značaj poklone upravo redefiniranju sigurnosne politike i strategije, te uspostavi adekvatnih institucionalnih policijskih, obavještajno-sigurnosnih i ostalih zaštitnih mehanizama koji će se u novonastalim prilikama moći nositi sa svim oblicima devijantnih ponašanja.</s><s>Dosadašnje, organizacione, kadrovske, tehničko-tehnološke, operativno-stručne i ostale pripreme nisu rezultirale ostvarenju poželjne sigurnosne klime koja je neophodna za odvijanje svih ostalih društvenih tokova.</s><s>Dakle, evidentne su mnogostruke poteškoće i zapreke, što na drugoj strani dovodi do raznih nezakonitih djelovanja, čime se uzrokuje destabilizacija razvojnih perspektiva u pojedinim područjima.</s>\n<s>Bosna i Hercegovina se nalazi u veoma specifičnim političko-sigurnosnim, ekonomskim, finansijskim i drugim okolnostima zbog raznih poteškoća i opstrukcija, osobito kada je u pitanju donošenje pravnih zakona na nivou države, u cilju efikasnijeg funkcioniranja zajedničkih institucija.</s><s>Ustavom se Bosna i Hercegovina obavezala na implementaciju svih međunarodnih dokumenata koji upućuju na svu ozbiljnost koja se pridaje zaštiti osnovnih ljudskih prava u izgradnji međunarodne zajednice.</s><s>Međutim, današnja međunarodna politička zbilja pokazuje da nije dovoljno samo deklarativno isticati ljudska prava nego je nužno uspostaviti nove oblike ponašanja i institucije koje će se efikasno baviti rješavanjem problema sigurnosnog karaktera, koji uzrokuju izvjesna ograničenja na tom području.</s><s>Nema dvojbe, da se u tim uslovima samo interakcijskim i ustavno-zakonskim djelovanjem svih podsistema oslobođenih bilo kakvih političkih utjecaja, mogu zaštiti i očuvati temeljne vrijednosti bosansko-hercegovačkog društva.</s><s>Ukoliko se u Bosni i Hercegovini bude nastojalo ubrzati i afirmirati općeprihvaćene odrednice civilnog društva, morala bi se obezbjediti adekvatna zaštita svih fundamentalnih vrijednosti, kao adekvatan odgovor na sve izazove današnjice koji sve više postaju otvorenom prijetnjom za nacionalnu i međunarodnu sigurnost.</s><s>Svaki oblik ugrožavanja sigurnosnih vrijednosti se neminovno odražava na funkcioniranje demokratskih institucija.</s>\n<s>Razvojem BiH društva, kao i specifičnost i djelokrug rada obavještajnih službi, te njihovu odgovornost pred državnim organima i tijelima, kao i transnacionalni sigurnosni izazovi, neophodno je uspostaviti obavještajno-sigurnosnu službu na nivou države BiH.</s><s>Dakle, potrebno je donijeti zakon iz ove oblasti.</s><s>Ali obavještajno-sigurnosna služba čiji će se rad temeljiti na savremenim principima rada koji će služiti da se i njihova aktivnost prati, analizira, procjenjuje, istražuje sve relevantne aspekte i vidove ugroženosti, na temelju čega će blagovremeno odgovarajući organi moći preduzimati prevashodno mjere preventivnog karaktera.</s><s>Savremena obavještajno-sigurnosna služba koja će na sistemskim, sveobuhvatnim, kontinuiranim i permanentnim osnovama svoje zakonom propisane obavještajne aktivnosti implementirati i koje će omogućiti odgovarajućim tijelima na nivou države da mogu na adekvatan način donositi relevantne odluke koje su od vitalnog značaja za političku stabilnost i međunarodni nastup.</s><s>Savremeno rukovođenje i autonomnost rada koja treba da se odvija u ustavno-pravnim okvirima, i da proizlazi iz specifičnog mjesta i uloge obavještajne službe u državnom aparatu kao i zbog tajnosti i važnosti podataka koji se prikupljaju i dostavljaju odgovarajućim nadležnim organima.</s><s>Obavještajnosigurnosna služba koju će karakterisati naglašena operativnost koja zahtjeva brzinu, tačnost i efikasnost u ostvarenju planiranih zadataka, specijalizacija u radu, a osobito unošenje kreativnih sadržaja i savremenih metoda u radu.</s>\n<s>Dakle, kao imperativni zadatak se nameće normativno-pravno uređenje ove oblasti na nivou države, kao i značaj savremenog modela obavještajno-sigurnosne službe, odnosno njene organizacione strukture primjerene BiH društvu, s obzirom da sadašnje ustrojstvo obavještajno-sigurnosnih službi na nivou entiteta, predstavlja zapreku u efikasnijoj zaštiti i suprostavljanju svim sigurnosnim izazovima koji opterećuju BH sigurnosnu zbilju.</s>\n"}
+{"dc.title": "Neke karakteristike narko-kriminala u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Petrović, Borislav", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56720", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177026&dn=", "text": "<s>Po završetku rata na prostoru bivše Jugoslavije (1991-1995), Bosna i Hercegovina se našla u žiži mnogih aktuelnih tema ne samo na regionalnom već i na globalnom planu.</s><s>Na žalost ta je aktuelnost često karakterisana negativnim konotacijama, prije svih onim kriminalnog karaktera.</s><s>Tako su danas za ime Bosne i Hercegovine vezani kriminalni fenomeni kao što su korupcija, trgovina ljudima, prostitucija, trgovina drogom, trgovina oružjem i krađa i trgovina automobilima.</s><s>Ako znamo da je riječ o temeljnim djelatnostima organiziranog kriminala, onda se postavlja pitanje u kojoj mjeri je organizirani kriminal prisutan u Bosni i Hercegovini, te koje su njegove karakteristike s obzirom na geopolitički položaj ove zemlje.</s><s>Kao mogući odgovori često se nude određene procjene, a ponekad i paušalne, kontradiktorne ocjene pojedinaca i institucija, što navodi na zaključak da je pravo stanje, u određenoj mjeri, nepoznanica i za relevantne državne institucije.</s><s>Dva su razloga zbog kojih je teško precizno se odrediti u pogledu ocjene o postojanju i karakteristikama organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini, a to su: (1) nepostojanje jedinstvenih državnih organa policije, tužilaštva i suda, i (2) izostanak naučno-istraživačke djelatnosti.</s><s>Istina, na oba segmenta predstoji perspektivnija budućnost, ali, još uvijek nema dovoljno relevantnih pokazatelja o ovoj problematici.</s>\n<s>Ovaj rad primarno je posvećen nekim karakteristikama narko-kriminala u Bosni i Hercegovini.</s><s>Međutim, zbog boljeg razumijevanja ove teme smatrali smo da je svrsishodno prethodno se osvrnuti na genezu kriminalne scene u Bosni i Hercegovini.</s><s>Stoga smo, na temelju empirijskog materijala iz kriminalističke prakse, napravili kraći osvrt na genezu podzemlja1 na ovim prostorima.</s><s>2 OSVRT NA PODZEMLJE NA PROSTORU BIVŠE JUGOSLAVIJE Terminima kao što su mafija, zločinačka organizacija, zločinačko udruženje, banda ili grupa, objašnjava se kriminalni milje na određenom području.</s><s>Sam termin «mafija» u posljednje vrijeme se često upotrebljava na ovim prostorima.</s><s>Po našem mišljenju taj termin se olako i paušalno koristi i to nerjetko kada se govori o kriminalnim skupinama na prostorima zemalja nastalim raspadom bivše Jugoslavije.</s><s>Određena istraživanja u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini potvrđuju postojanje organiziranog kriminala, ali nema decidnog određenja o tipu kriminalnih organizacija.</s><s>U prilog tome govore i rezultati istraživanja u Srbiji koji ukazuju da ne postoji mafijaški oblik organizovanja, međutim, kako ističe Bošković (1998), to nikako ne znači da ne prijeti opasnost i od tog oblika organiziranog kriminala.</s><s>Ovaj autor smatra da bi bili primjereni termini gangsterske bande ili podzemne gangsterske organizacije, ističući istovremeno da i to nije pojmovno razjašnjeno.</s><s>Prema našem mišljenju na području zemalja bivše Jugoslavije najprimjereniji su termini banda2 i gangster3, ali se ni pomoću njih ne može u dovoljnoj mjeri klasificirati organizirani kriminal na ovim prostorima.</s><s>Ovome treba dodati stanovište Boškovića (1998: 111), prema kojem je «gangsterska banda družina koja se organizirano bavi kriminalnom djelatnošću na drskiji i perfidniji način od obične kriminalne organizacije, dok gangsterizam predstavlja društveno negativnu pojavu koja označava kriminalnu djelatnost gangsterskih bandi u kontinuitetu i na određenom području».</s><s>Prema našem mišljenju Jugo-podzemlje (underground – podzemlje; ilegalnost. engl.) čine gangsterske bande i manje kriminalne organizacije koje djeluju po nepisanim kriminalnim zakonima, odnosno običajima podzemlja.</s><s>U organizacionom smislu Jugo-podzemlje, svakako, ima mnoge mafijaške atribute, ali se, ipak, razlikuje od mafije u pravom smislu riječi.</s><s>Nemamo istraživačke kriminološka sekcija</s>\n<s>Borislav Petrović pokazatelje, ali imamo dovoljno empirijskih argumenata za tvrdnju da postoji hijerarhija Jugopodzemlja, koja nije na vojnom principu, već je zasnovana na autoritetu pojedinih vođa kriminalnih skupina.</s><s>Naša empirijska istraživanja ukazuju na postojanje tzv. lokalnih podzemlja u pojedinim gradovima bivše Jugoslavije, kao npr., Beograd, Sarajevo, Zagreb.</s><s>Korijeni tih podzemlja vezani su za pojedine gangstere koji su svoju gangstersku reputaciju sticali u podzemljima pojedinih zapadnoevropskih zemalja, kao što su Njemačka, Italija, Francuska i Holandija.</s><s>U sredinama iz kojih su potekli vremenom su postajali idolima lokalnim kriminalcima koji su se organizirali po principu imitacije, odnosno identifikacije sa idolima.</s><s>Tako su, u jednom dugotrajnom procesu, u pojedinim gradovima bivše Jugoslavije nastajale kriminalne grupe i gangsterske bande koje su, u početku, svoju reputaciju gradile, pored ostalog i na međusobnom rivalitetu.</s><s>Krajem osamdesetih godina, rivalitet je sve više slabio a jačale su međusobne veze, što je neminovno vodilo ka sve većem stepenu organiziranosti, a samim tim i društvene opasnosti.</s><s>U tom smislu se, sa velikom izvjesnošću, može govoriti o organiziranom jugo-podzemlju.</s><s>Naša empirijska iskustva govore da pojedine kriminalne organizacije porijeklom iz bivše Jugoslavije djeluju i u nekim zemljama Zapadne Evrope, a posebno u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj.</s><s>Njihova kriminalna djelatnost obuhvata reket, razne vrste prevara, prostituciju, trgovinu djecom, vršenje teških krađa, posebno džepnih, te krijumčarenje i preprodaju cigareta i alkohola.</s><s>Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zabilježena je velika ekspanzija džepnih krađa u mnogim evropskim zemljama, a najopasniji su bili grupe i pojedinci (džeparoši) iz Jugoslavije, pogotovo</s>\n<s>karakterisalo bosanskohercegovačke kriminalce tog perioda jeste vršenje prevara na razne načine.</s><s>Većinu svoje kriminalne djelatnosti, bosanskohercegovačke kriminalne grupe džeparoša i prevaranata obavljali su u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj.</s><s>Naravno, ni naša zemlja nije bila pošteđena.</s><s>Međutim, interesantno je istaći da je postojala podjela na «strance» i «domaće», odnosno na strani i domaći teren.</s><s>To je značilo da oni koji su vršili krivična djela u inostranstvu, nisu ih u značajnijoj mjeri vršili u svojoj zemlji i obratno.</s><s>Naravno, za prave profesionalce i specijaliste teritorija nije bila limitirana.</s><s>Tome treba dodati još dvije kriminalne djelatnosti, a to su ilegalna trgovina drogom i krađa i trgovina automobilima.</s><s>Organiziranost u vršenju ilegalne trgovine drogom od strane pojedinih ogranaka jugo-podzemlja vezana je za period kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok je, kao što smo rekli, krađa i trgovina automobilima započela u ratnom periodu (1991-1995).</s><s>Bez obzira što je raspad Jugoslavije označen međusobnim ratom, to nije bitnije uticalo na jugopodzemlje.</s><s>Ono i dalje postoji, bilo kao kriminalne organizacije koje su vezane za neku od zemalja nastalih raspadom Jugoslavije ili kao transnacionalne kriminalne organizacije koje djeluju u svojoj zemlji, ali i na širem području, tj. na Balkanu ili u Zapadnoj Evropi.</s><s>2.1 Osvrt na bosansko-hercegovačko (BH) podzemlje U prethodnom kontekstu, kao bivši ogranak jugo-podzemlja, smatramo da postoji i BHpodzemlje koje značajan dio svoje kriminalne djelatnosti vrši upravo u Bosni i Hercegovini.</s><s>Napomene o genezi jugo-podzemlja u potpunosti važe i za BH-podzemlje.</s><s>Prema strukturi organiziranog i masovnog kriminala (Clages, 1991; Schauble, 1991), odnosno svakidašnjeg uličnog kriminala4 vršenog od strane bosansko-hercegovačkih pojedinaca i kriminalnih grupa, naziru se i neke specifičnosti vezane za naše podneblje.</s><s>Tako bi se moglo reći da su bosansko-hercegovačkom organiziranom kriminalu prethodili pojedini delikti masovnog, odnosno svakidašnjeg uličnog kriminala, i to džepne krađe, krađe iz stanova, krađe iz vozova, razbojništva, prevare putem igara šibicama i kartama, kao i posredovanje u vršenju prostitucije.</s><s>Pri tome, džepne krađe i prevare putem igara šibicama i kartama su delikti po kojima se, pogotovo u inostranstvu, prepoznavalo tadašnje BHpodzemlje.</s><s>Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća zapažen je proces transformacije u pojedinim sferama BH-podzemlja.</s>\n<s>Naime, postepeno su pojedini od vođa kriminalnih grupa, pogotovo onih koje su djelovale u inostranstvu, počeli vršiti i nova krivična djela, dok su neki mijenjali kriminalnu djelatnost.</s><s>Ta nova kriminalna djelatnost uglavnom se odnosila na narko-kriminal, ilegalnu trgovinu automobilima, trgovinu ljudima i krijumčarenje djece, dok je kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošlog stoljeća bio obilježen ilegalnom trgovinom oružjem.</s><s>Potom dolazi rat (1991.g.), koji je za mnoge Borislav Petrović</s>\n<s>karakterisalo kriminalce bio svojevrsna škola organiziranog kriminala, iz koje su izašli maksimalno osposobljeni, kako u organizacionom tako i ekonomskom smislu.</s><s>U postratnom periodu može se govoriti i o postojanju organiziranih gangsterskih bandi koje su, tokom rata, izrasle iz manjih kriminalnih grupa.</s><s>Fenomen genocida i ratnih zločina izvršenih na prostorima bivše Jugoslavije ne može se, u krajnjoj liniji, potpuno odvojiti od organiziranog zločina.</s><s>Pojedini delikti bili su toliko isprepleteni da pored kvalifikacije genocida i ratnih zločina imaju i mnogobrojna obilježja organiziranog kriminala.</s><s>Moglo bi se reći da je u periodu od 1991 do 1995 godine na prostoru biše Jugoslavije organizirani kriminal bio, u određenoj mjeri, supsidijaran genocidu i ratnim zločinima.</s><s>Pored takve konstatacije, organizirani kriminal je egzistirao i kao samostalna pojava o kojoj se, bez konkretnih rezultata istraživanja, može govoriti u vidu određenih procjena.</s><s>U postratnom periodu može se govoriti o «formiranju» samostalnog BH-podzemlja koje u postojećem ustavno-pravnom uređenju Bosne i Hercegovine ima mnogo prostora za ostvarivanje svojih kriminalnih ciljeva.</s><s>Zato ne trebaju čuditi mnogobrojni napisi u sredstvima javnog informisanja u kojima se redovno pominje i organizirani kriminal.</s><s>Takođe, u najnovije vrijeme zapažena je povećana kriminalna djelatnost bandi maloljetnika, koji vršeći ulična krivična djela masovnog kriminala, ispoljavaju veliki stepen nasilja i brutalnost, ne poštujući nikakve običaje podzemlja.</s><s>Najzad, ono što karakteriše jugo-podzemlje, naravno i BH-podzemlje, u posljednjih nekoliko godina, jeste sve češće prisustvo kriminalaca visokog ranga u matičnoj zemlji.</s><s>Razlozi za to su sasvim jasni.</s><s>U zemljama nastalim raspadom Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini i Srbiji, te donekle u Hrvatskoj, ustavno-pravno uređenje s jedne strane, a funkcionisanje državnih organa s druge, nije na zadovoljavajućoj razini što, uveliko, pogoduje kriminalu i kriminalcima.</s><s>Oni se, jednostavno, u takvim sredinama osjećaju dovoljno sigurnim.</s><s>Na žalost, bosansko-hercegovački (entitetski) krivičnopravni sistem učinio je Bosnu i Hercegovinu pravim Eldoradom za kriminalce.</s><s>3 NEKE KARAKTERISTIKE NARKO-KRIMINALA</s>\n<s>U kontekstu prethodnih napomena, na prostoru jednog administrativnog dijela Bosne i Hercegovine (entitet Federacije Bosne i Hercegovine) izvršeno je istraživanje policijske i sudske prakse iz oblasti suzbijanja narko-kriminala.</s><s>Analizom rezultata tog istraživanja došlo se do zaključka da postoje određeni faktori koji govore u prilog konstatacije da u Bosni i Hercegovini postoji organizirani narko-kriminal.</s><s>Riječ je o internacionalizaciji, kriminalnoj strategiji i ustavno-pravnom uređenju Bosne i Hercegovine.</s><s>Stoga je ovaj rad baziran upravo na elaboraciji ova tri faktora, a krajnji cilj je davanje relevantne ocjene o narko-kriminalu u Bosni i Hercegovini.</s><s>3.1 Internacionalizacija</s>\n<s>Rat, kao faktor u etiologiji kriminala oupšte, odigrao je ključnu ulogu u etiologiji narko-kriminala u Bosni i Hercegovini.</s><s>Sve se, na žalost, dešavalo upravo u skladu sa teorijskim postavkama ovog kriminogenog faktora.</s><s>Počev od predratnog i ratnog, a nastavljajući se u poratnom periodu, narkokriminal u Bosni i Hercegovini poprimao je postepeno pojedine karakteristike organiziranog kriminala, a posebno udruživanje, organiziranost, izvjesne elemente hijerarhije u kriminalnim grupama, te internacionalizaciju kao jednu od ključnih komponenti.</s><s>Internacionalizacija je veoma značajna karakteristika organiziranog narko-kriminala u našoj zemlji a ogleda se kroz negativne uticaje pojedinih grupa iseljeničkih lobija.</s><s>Kao što je poznato, za vrijeme Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, određen broj stanovništva sa ovih prostora emigrirao je, pored ostalih, i u zemlje Južne Amerike, Njemačke, Švajcarske i Turske.</s><s>Razlozi za emigriranje bili su političke, ekonomske i kriminalne prirode.</s><s>Postepeno su se u navedenim državama stvarali emigrantski lobiji, među kojima i oni koji su se bavili raznim vidovima kriminala.</s><s>Logično je da su vremenom ostvarili i određenu saradnju sa domicilnim kriminalnim organizacijama.</s><s>Izbijanjem rata na prostorima bivše Jugoslavije, pojedini kriminalni lobiji su nastojali iskoristiti priliku za stvaranje novog narko-tržišta.</s>\n<s>Tako se procjenjuje da su neki od kolumbijskih narko-kartela, zahvaljujući upravo saradnji sa pojedinim iseljeničkim lobijima sa ovih prostora, počeli realizovati vlastiti plan ekspanzije na evropsko narko-tržište gdje nisu dovoljno zastupljeni.</s><s>Zemlje nastale raspadom bivše Jugoslavije, a kriminološka sekcija</s>\n<s>karakterisalo posebno Bosna i Hercegovina i Srbija, bile su najpogodnije kao prva destinacija na relaciji Kolumbija – Evropa5.</s><s>Slična situacija je i sa emigracijom u Turskoj koju sačinjavaju bivši žitelji Sandžaka i Kosova.</s><s>Vremenom je stvoren albansko-sandžački kriminalni lobi koji ima veliki uticaj na Balkanu.</s><s>Taj lobi ima najznačajniju ulogu u povezivanju Albanske i Turske mafije, pa se često stiče utisak da je riječ samo o jednoj mafiji sa dva ogranka.</s><s>Procjenjuje se da su pojedinci iz tog kriminalnog miljea stekli takve pozicije, da su po dolasku u Bosnu i Hercegovinu i uzimajući njeno državljanstvo, nastavili djelovati kao produžena ruka Turske mafije.</s><s>Pažljivo analizirajući zapljene velikih količina heroina na prostorima bivše Jugoslavije, te ličnosti učinilaca ovih delikata, neke procjene govore da je dio Turske mafije, počev od 1995 godine, praktično dislociran u Bosnu i Hercegovinu.</s><s>Kada su u pitanju Njemačka i Švajcarska, onda se može reći da kriminalci našeg porijekla služe kao veze za distribuciju heroina i kokaina na Zapadnoevropsko narko-tržište.</s><s>Što se tiče Češke Republike, to je zemlja u koju je emigrirao veći broj naših državljana, u periodu od 1992 do 1995 godine.</s><s>Među njima, naravno, i jedan broj kriminalaca.</s><s>Upravo zbog rata na prostorima bivše Jugoslavije došlo je do prekida trase balkanskog suvozemnog puta droge, tj. «Balkanske rute».</s><s>U iznalaženju novih, alternativnih puteva, teritorija Češke Republike je, uz Rumuniju i Mađarsku, poslužila kao jedna od alternativa za Jugoslaviju.</s><s>U tom kontekstu došlo je do komunikacija između kriminalaca, bosansko-hercegovačkih emigranata u Češkoj Republici sa pripadnicima Turske i Albanske mafije, također našeg porijekla, i saradnje u transportu heroina sa Istoka na Zapad.</s><s>I najzad, procjenjuje se da je Bosna i Hercegovina kako tranzitna, tako i zemlja u kojoj se droga skladišti do nastavka daljnjeg transporta.</s><s>Ponajviše zahvaljujući nepostojanju kontrole državnih granica6 gotovo je nemoguće sa sigurnošću reći koji su sve putevi droge preko naše zemlje.</s><s>U prilog tome je i činjenica da se na našim graničnim prelazima droga gotovo i ne otkriva, kako u ulasku tako i izlasku.</s><s>Sve veće zapljene desile su se u unutrašnjosti zemlje, i to uglavnom na području bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, ili na linijama razgraničenja između entiteta Republike Srpske i Federacije BiH.</s><s>Prema dosadašnjim saznanjima droga u Bosnu i Hercegovinu najčešće ulazi iz južne Srbije i Crne Gore u pravcu Sarajeva, Mostara i Banja Luke, gdje se skladišti do nastavka transporta u zemlje Zapadne Evrope, a za transportovanje droge koriste se i naši državljani.</s><s>Situaciju dodatno usložnjava činjenica da se dio usluga našim kuririma plaća drogom koja se, potom, prodaje ovdje.</s><s>U tom kontekstu treba istaći da je ilegalni transport droga sa Dalekog i Bliskog Istoka u Zapadnu Evropu, suvezemnim putem, jedna od tradicija balkanskog podzemlja.</s><s>Već nekoliko desetina godina obavlja se ilegalni transport droge tzv. «Balkanskom rutom» koja ide preko teritorije bivše Jugoslavije.</s><s>Prema podacima Interpola «Balkanska ruta» ima tri trase, sjevernu, južnu i centralnu (Bošković, 1998).</s><s>Sjeverna trasa ima nekoliko pravaca, ali se uglavnom svodi na put preko Turske, Bugarske, Rumunije, Mađarske, Austrije (ili Slovačke i Češke), Njemačke, do Holandije koja je jedan od glavnih centara za uvoz i distribuciju droge u Evropi.</s><s>Južna trasa ide preko Turske, Grčke (feribot) u Italiju.</s><s>Za nas je najinteresantnija centralna trasa koja ide preko Turske, Bugarske, Srbije, Hrvatske i Slovenije za Italiju.</s><s>Na žalost, u tu centralnu trasu je u posljednje vrijeme uključena i Bosna i Hercegovina.</s><s>Jedan od glavnih faktora je nejedinstvenost državne granice, odnosno nepostojanje jedinstvene zaštite i kontrole naše državne granice.</s><s>Uz to, i znatno smanjena frekvencija prometa na autocesti Beograd – Zagreb uticala je da se balkanski centralni narko-koridor postepeno usmjerava kroz južnu Srbiju i Kosovo ili Makedoniju, Albaniju i Crnu Goru, prema Bosni i Hercegovini, a potom preko Hrvatske i Slovenije prema Zapadnoj Evropi.</s><s>Pri tome značajnu ulogu ima i MakedonskoAlbanski region koji je pogodan za proizvodnju opijata i kanabisa.</s><s>3.2 Ustavno-pravni ustroj Bosne i Hercegovine Kao što je poznato, Bosna i Hercegovina se sastoji od Brčko Distrikta i dva entiteta - Federacije BiH i Republike Srpske, koje su de facto dvije države u jednoj državi, sa praktično odvojenim i nezavisnim pravosuđem, tužilaštvom i policijom, čija saradnja tek u posljednje vrijeme dobija određeni značaj.</s><s>Ta činjenica daje nam za pravo da konstatujemo kako je gotovo nemoguće organizovati i provoditi bilo kakvu jedinstvenu aktivnost suzbijanja narko-kriminala, jer ne postoje jedinstvene nadležne državne institucije.</s><s>Daljnja posljedica ovakvog ustavno-pravnog ustroja Bosne i Hercegovine je doskorašnje nepostojanje jedinstvene kontrole državne granice, koja je praktično bila nemoguća, s obzirom na to da su nadležni organi vlasti u svakom entitetu kontrolisali (ispravnije bi Borislav Petrović</s>\n<s>karakterisalo bilo reći da su pojedini od njih opstruirali i sabotirali kontrolu u pravom smislu riječi) samostalno i nezavisno određeni dio «svoje» teritorije, pa samim tim i «svoj» dio državne granice.</s><s>3.3 Taktika kriminalnog djelovanja</s>\n<s>Kriminalci koji se bave narko-kriminalom osjetno su opremljeniji od policije.</s><s>Presudan je, naravno, finansijski faktor, koji se ogleda kako u posjedovanju materijalnih sredstava i objekata, tako i velikih količina novca koji im služi za iznajmljivanje prevoznih sredstava za transport droge.</s><s>Ne treba zanemariti značaj ličnih veza sa uticajnim pojedincima stečenim tokom rata u periodu 1991 do 1995 godine.</s><s>Takva poznanstva pogodna su za zloupotrebljavanje, u najmanju ruku prilikom rutinskih kontrola, kada se i samim pominjanjem imena određenog funkcionera vlasti može, naizgled neosjetno, izdejstvovati povoljnija pozicija, ili otkloniti trenutna sumnja policije.</s><s>Kriminalistička prognostika govori da je organizovanost narko-podzemlja u Bosni i Hercegovini na zavidnom nivou.</s><s>U taktičkom smislu, prilikom kriminalnog djelovanja, organizatori koriste veći broj kurira, dilera, te automobila i mobitela.</s><s>Kada je u pitanju transport droge, bez obzira na relaciju, organizator angažuje veći broj kurira, odnosno transportera.</s><s>Kao kuriri angažuju se, kombinovano, od ranije poznati kriminalci, ali i oni koji nisu poznati policiji.</s><s>Slično je i sa dilerima droge na sitno gdje se kombinuje trenutna postava na način da se kao osiguranje koriste policiji nepoznate osobe, a kao diler od ranije poznat kriminalac.</s><s>Međutim, radi se i obrnuto, kada poznati kriminalci simuliraju dilanje droge, a ustvari su u ulozi stražara, pa njihovo otkrivanje i hapšenje predstavlja upozorenje za pravog dilera kojeg policija i ne poznaje, a kriminalistička aktivnost završava neuspješno.</s><s>Procjenjuje se da dodatnu pogodnost za angažovanje mlađih osoba za kurire i dilere droge predstavlja nezaposlenost i siromaštvo.</s><s>Posebna pažnja prilikom transporta i dilanja droge posvećuje se upotrebi automobila kako bi se postigao što veći stepen zaštite i onemogućilo otkrivanje od strane policije.</s><s>Pri tome koriste se vlastiti, iznajmljeni i pozajmljeni automobili.</s><s>Vlastiti automombili su kupljeni, uglavnom, na punomoć od ratnih invalida tako da prve policijske provjere uvijek vode do fiktivnog vlasnika7, i usporavaju rad policije.</s><s>Nadalje, od različitih rent-a-kara se iznajmi nekoliko automobila i to iste marke, pa se u toku vožnje mijenjaju registarske tablice.</s><s>Automobil se, uglavnom, iznajmljuje na ime osobe koja nije poznata policiji, a u pojedinim slučajevima te osobe samo iznajme automobil, a koriste ga sasvim druge osobe.</s><s>Ukoliko policija posumnja da se konkretni automobil koristi za transport droge, veliku pažnju mora posvetiti utvrđivanju vlasnika a potom i korisnika.</s><s>Osim putničkih automobila iznajmljuju se kombiji, kamioneti i kamioni kako bi se osigurao što veći stepen konspiracije.</s><s>Najzad, ponekad se od prijatelja i rodbine pozajmljuju automobili koji se koriste za izvršenje kriminalne transakcije.</s><s>Tome treba dodati i automobile koje kupci droge, u nedostatku novca, kao jemstvo ostavljaju trgovcima drogom, pri čemu se, takođe, najčešće radi o automobilima registrovanim na punomoć.</s>\n<s>Korištenje mobitela postalo je nazamjenjivo u kriminalnoj taktici transportovanja i rasturanja droga.</s><s>Svi učesnici u kriminalnoj transakciji snabdjeveni su mobitelima, koji služe kao osnovno i jedino sredstvo veze.</s><s>U cilju maksimalne zaštite, kuriri se snabdjevaju sa većim brojem kartica za mobitele (3 - 5), a uz to još i karticama različitih mreža mobilne telefonije.</s><s>Pri tome se kupuju kartice za ograničenu upotrebu ili se kupuju kartice na tuđa imena, ili se, pak, pozajmljuju mobiteli od prijatelja i poznanika.</s><s>Na području Sarajeva su zabilježeni slučajevi da su kriminalci, posredstvom svojih poznanika i rodbine, na određeno vrijeme iznajmljivali mobitele od trećih osoba uz određenu proviziju i obećanje plaćanja računa utroška8.</s><s>Kuriri u većem broju slučajeva ni sami ne znaju koje brojeve telefona imaju na svojim karticama čime se njihova kriminalna djelatnost čini dodatno konspirativnijom9.</s>\n<s>Članovi jedne kriminalne grupe, od kojih većina može biti i ad hoc formirana, snabdjeveni automobilima i mobitelima na prethodno opisani način, prolaze kraći trening da bi besprjekorno uvježbali svoje kriminalne zadatke.</s><s>Zadatke najčešće dobijaju preko mobitela, čime se isključuje neposredna komunikacija sa glavnim organizatorom, kojeg i ne moraju poznavati.</s><s>U toku vršenja krivičnog djela organizator putem mobitela diriguje cijelu akciju, po sistemu navođenja, kada ni sami kuriri unaprijed ne znaju svoj sljedeći zadatak niti pravac kretanja.</s><s>Naravno, cijelo vrijeme komunikacije, na dogovoreni znak mijenjaju se telefonske kartice kako bi se osujetilo eventualno kriminološka sekcija</s>\n<s>karakterisalo prisluškivanje i na taj način onemogućilo otkrivanje kriminalne djelatnosti.</s><s>Vrlo često se mijenjaju automobili koji se koriste u konkretnoj kriminalnoj transakciji, odnosno vrši se zamjena vozača u njima.</s><s>Putem specijalne opservacije, tj. tajnog praćenja, utvrđeno je da kriminalci ništa ne prepuštaju slučaju, pa se koriste i posebnim trikovima i zaštitom prilikom vožnje automobilima.</s><s>Tako se, uz konstataciju da se prilikom transporta droge uvijek koristi veći broj automobila, vožnja odvija u određenim formacijama.</s><s>Minimalni konvoj čine tri automobila, i to prethodnica i zaštitnica, a u «sendviču» je glavno vozilo.</s><s>Pri tome, posade se često mjenjaju, tako da isto vozilo nije uvijek u ulozi glavnog.</s><s>Te izmjene najčešće se obavljaju na benzinskim pumpama ili pred uličnim trafikama za prodaju štampe.</s><s>Na dužim relacijama vrši se izmjena kompletne postave kurira.</s><s>Zaštitnicu uglavnom čine iskusni kriminalci koji ujedno imaju i zadatak kontra-pratnje, tj. da otkriju prati li policija njihovo «glavno» vozilo.</s><s>Slično je i sa prethodnicom, koja ukoliko otkrije nešto sumnjivo odmah upozorava glavnu posadu.</s><s>Zapaženo je da se na dužim relacijama ponekad koriste dupli konvoji, jedan pravi i jedan fiktivni.</s><s>Članovi fiktivnog konvoja su kriminalci koji imaju zadatak da pozornost policije usmjere na sebe i time omoguće nesmetano kretanje konvoja koji transportuje drogu.</s><s>Mjere opreza se podrazumijevaju i u svim slučajevima kada kuriri prenose drogu na kraćim relacijama u jednom gradu, npr., iz stana do uličnog dilera.</s><s>Takve transakcije se obavljaju sa automobilima, ali sve započinje primjenom određenih trikova kako bi se otkrilo eventualno policijsko praćenje.</s><s>Ti trikovi se sastoje u izmjenama posada u automobilima, vožnji u suprotnom smjeru kroz jednosmjernu ulicu, prolaskom kroz crveno svjetlo na semaforu, naglom ubrzanju i usporavanju prilikom vožnje i sl., a često se služe fotoaparatom i videokamerom u cilju otkrivanja eventualnog policijskog praćenja.</s><s>Takođe je uočeno da podzemlje tajno nadzire kretanje policije, pogotovo prilikom odlaska i dolaska iz službenih prostorija10.</s><s>Na taj način moguće je upozoriti kriminalce koji trenutno vrše krivična djela, da budu dodatno oprezni, ili da obustave kriminalne djelatnosti koje su eventualno u toku.</s>\n<s>Nema sumnje da je policijska profesija, u današnje vrijeme, veoma delikatna.</s><s>I ne samo policijska.</s><s>Naime, ukoliko je policiji, zbog dobre organizacije podzemlja, otežano prikupljanje dokaza, utoliko će biti teži posao i za organe tužilaštva i suda.</s><s>Pogotovo sud će imati složen zadatak da u svakom konkretnom slučaju okonča postupak i donese presudu, ukoliko svi dokazi nisu dovoljno pouzdani ili ih ima u maloj mjeri, što daje manevarski prostor odbrani osumnjičenog, odnosno okrivljenog koja će, svakako, težiti oslobađajućoj presudi ili blagoj kazni zatvora.</s><s>U ovom radu eleborirane karakteristike narko-kriminala govore u prilog permanentnog usavršavanja kriminalne taktike od strane vođa organiziranog podzemlja.</s><s>Gotovo ništa se ne prepušta slučaju, kako u trenutnim situacijama vršenja kriminalne djelatnosti, tako ni na globalnom planu kriminalne strategije.</s><s>Zato bi permanentno usavršavanje kriminalističke taktike i strategije trebao biti imperativ prevashodno policije, ali i tužilaštva i suda.</s><s>Bez dobro educiranih kadrova pomenutih državnih organa teško je zamisliti uspješno suzbijanje organiziranog narko-kriminala (ali i drugih vidova organiziranog kriminala) u bilo kojoj zemlji svijeta.</s>\n<s>1 Od mnogobrojnih termina opredjelili smo se za termin «podzemlje» smatrajući ga najadekvatnijim za temu o kojoj govorimo, posebno imajući u vidu činjenicu da u Bosni i Hercegovini nije izvršeno niti jedno kompleksno naučno istraživanje obima, dinamike i strukture organiziranog kriminala na temelju kojeg bi se mogli definisati određeni pojmovi.</s><s>2 Prema Modlyu (1998: 37) banda je udruženje više osoba (najmanje tri) koje su se udružile radi vršenja krivičnih djela koja po broju, mjestu, vremenu i načinu izvršenja nisu određena.</s><s>3 Prema Riječniku stranih riječi (1999: 468) «gangster je pripadnik mafije; onaj koji kriminalne radnje i pljačke organizirano izvodi izravnim nasiljem i upotrebom vatrenog oružja; razbojnik».</s><s>Iz prethodne definicije se vidi da se termini gangster i mafija isprepliću, što nije nelogično.</s><s>U prilog tome zorno govori primjer ubistva srbijanskog premijera Zorana Đinđića.</s><s>U vrijeme nastanka ovog Borislav Petrović</s>\n<s>OPOMBE teksta, u javnosti su poznate činjenice iz policijskih izvještaja, prema kojima je utvrđena osnovana sumnja ko su ubice premijera.</s><s>S obzirom na organiziranost tzv. «Zemunskog klana», način vršenja mnogobrojnih krivičnih djela, ciljeve te kriminalne organizacije, transnacionalnost, te njihovu povezanost, odnosno infiltriranost u državni aparat vlasti, nema sumje da ih krase mnogobrojni mafijaški atributi.</s>\n<s>4 Pod masovnim kriminalom u užem smislu podrazumijevaju se krađe, oštećenja tuđih stvari, kao i određeni oblici prevara.</s><s>Međutim, u širem smislu, tu, svakako, spadaju i razbojništva, seksualno iskorištavanje djece, tjelesne povrede, podmetanje požara i prestupi protiv okoliša.</s><s>Termini «masovni», «svakidašnji» i «ulični» kriminal nisu, naravno, zakonske definicije, ali s obzirom na karakteristike pojedinih krivičnih djela, mjesto i vrijeme izvršenja, postepeno su ušle u kriminološko-kriminalistički vokabular.</s>\n<s>5 Nimalo nije slučajna izravna povezanost tzv. «Zemunskog klana» sa jednim od narko-kartela iz Kolumbije.</s><s>Bez obzira što se informacije temelje na istrazi tužilaštva i policije iz Srbije, nesumnjivo je da su pojedini od kriminalnih vođa iz Zemuna i Beograda u više navrata boravili u Kolumbiji zbog ugovaranja isporuke droge u Srbiju i Evropu.</s><s>6 Tek krajem 2002 godine Državna granična služba je preuzela kontrolu cjelokupne granice Bosne i Hercegovine, a do tada je to bilo fragmentarno.</s><s>7 Riječ je, naravno, o osobama, tj. ratnim vojnim invalidima, koji su prodali svoju povlasticu za uvoz automobila bez plaćanja carinskih dažbina, ali je automobil registrovan na njihovo ime.</s><s>Često vlasnici povlastice i ne poznaju pravog vlasnika automobila, s obzirom da se ovakve transakcije obavljaju i posredno.</s>\n<s>8 Takvo pozajmljivanje ponekad se za vlasnika mobitela (i kartice) završavalo loše.</s><s>Naime, pošto su bili uvjerenja da mobitel posuđuju svom poznaniku ili prijatelju, a ne nekoj trećoj osobi i u kriminalne svrhe, dešavalo se da su im stizali enormno visoki novčani iznosi na računima za plaćanje potrošenih impulsa, a reklamacijom u pošti samo je potvrđeno takvo stanje.</s><s>9 Riječ je o karticama na kojima je unaprijed, preko određene telekom službe, ukinuta prezentacija broja, što znači da nakon poziva na displeju pozvanog mobitela nema prezentiranog broja s kojeg se poziva.</s><s>Stoga ni vlasnici takvih mobilnih kartica nisu u stanju provjeriti sopstveni broj.</s><s>10 Na pitanje «Postoji li organizirani kriminal, odnosno postoji li u Republici Srpskoj organizirano podzemlje», Siniša Karan, načelnik Uprave kriminalističke policije MUP-a Republike Srpske odgovorio je: «Ako imamo određeno krivično djelo gdje su povezane kriminalne grupe iz Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore u jednom predmetu, šta je to ako ne organizirani kriminal.</s><s>Nadalje, kriminalci nas prisluškuju, prate, fotografišu, imaju svoje doušničke mreže, kupuju naše saradnike, a sve to bi trebalo mi njima da radimo».</s><s>Intervju sa Sinišom Karanom objavljen je u «Nezavisnim novinama» iz Banja Luke, broj 248, od 29. decembra 2000 godine, a u povodu zapljene 166 kilograma kokaina u Banja Luci, te pojave organiziranog podzemlja u Republici Srpskoj.</s>\n"}
+{"dc.title": "Sistem privatne sigurnosti Federacije Bosne i Hercegovine", "dc.creator": "Muratbegović, Elmedin", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56733", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177042&dn=", "text": "<s>Stupanjem na snagu Zakona o zaštiti ljudi i imovine u Federaciji BIH započinje historija jedne sasvim nove djelatnosti.</s><s>Iako je ova problematika, Zakonom o osnovama društvene samozaštite iz 1986. godine djelomično tretirana, rješenja koja su bila ponuđena nisu bila dostatna za savremene sigurnosne izazove i potrebe tržišta danas.</s><s>Kao dio ukupnog zaštitnog mehanizma u zajednici, pojavljuje se zaštitarska djelatnost.</s><s>Njena aktivnost primarno je usmjerena na zaštitu osoba i imovine koja se izvodi putem tjelesne, tehničke ili kombinovane (integralne) zaštite.</s>\n<s>Obzirom na nepostojanje tradicije privatne zaštitarske djelatnosti u Bosni i Hercegovini, bilo je nužno donijeti Zakon koji bi u potpunosti legitimirao ovu kompleksnu oblast pružanja sigurnosnih usluga.</s><s>Donošenjem zakona o Zaštiti ljudi i imovine dolazi i do formalnih razdvajanja poslova sigurnosnih službi i drugih tijela državne vlasti, koja su nadležna za poslove sigurnosti, od tzv. zaštitarske ili čuvarske djelatnosti koja se, ovim zakonom, u potpunosti privatizira.</s><s>Novoosnovane zaštitarske firme pojavljuju se kao nositelji aktivnosti dodatnog nadzora kriminaliteta u Zakonom izričito naznačenim područjima, a svoje usluge mogu, u tom kontekstu, ponuditi i prodati i na samom tržištu rada.</s><s>Utvrđeni standardi obavezuju firme na profesionalizaciju kadrova, samu specijalizaciju te poštivanje strukovnog i etičkog kodeksa obavljenja zaštitarske djelatnosti.</s><s>Neizvjesnost i permanentna ugroženost, predstavljaju stalnog pratioca čovjeka u savremenim životnim uslovima.</s><s>Kao racionalno biće, čovjek egzistira okružen tehničkom i društvenom okolinom.</s><s>Upravo ta okolina produkuje izvore njegove ugroženosti u vidu procesa koji, svojom egzistencijom, ugrožavaju socijalni poredak, materijalna dobra i ekološke sisteme uopšte.</s><s>Ako nije u mogućnosti zaštititi sebe, čovjek postaje žrtvom i kod najmanjeg intenziteta ugroženosti.</s><s>Zbog svega navedenog čovjek teži što kvalitetnijoj zaštiti jer će njome i sam život biti kvalitetniji i sigurniji.</s><s>Kao dio ukupnog zaštitnog mehanizma u zajednici, javlja se zaštitarska djelatnost.</s><s>Njena aktivnost primarno je usmjerena na zaštitu osoba i imovine koja se izvodi putem tjelesne, tehničke ili kombinovane (integralne) zaštite.</s><s>Privatni sistem osiguranja (zaštitarska djelatnost) javlja se paralelno sa industrijskom revolucijom te se upravo ova činjenica vrlo često koristi kao floskula u etiologiji ovog zanimanja.</s><s>Naime, stalni nesrazmjer između sigurnosti koju trebaju pojedinci u društvu i faktičke usluge sigurnosti koju nudi država, producira nove trendove i pojave u tzv. «privatizaciji sigurnosnog sektora».</s><s>Ovakvim trendovima sužavaju se poslovi policije tj. teži se što više delegirati odgovornost u privatni sektor zaštite, čime bi se sistemski trebao ograničiti monopol države, koja je putem policije i drugih organa formalnog državnog nadzora isključivo obavljala ovu djelatnost.</s><s>Sam pojam sistema privatne sigurnosti, zaštitarske djelatnosti nije legislativni ali se u praksi koristi za označavanje svih vrsta zaštitnih mehanizama u poslovima zaštite osoba i imovine koji se organiziraju izvan državnih organa.</s><s>Iako svjetska iskustva u ovoj oblasti, kako sadržajno tako i formalno sežu još u samom početku XX stoljeća1 ne postoji univerzalni naziv za djelatnost niti za njene aktere.</s><s>On varira od prvobitnih «private police»2 pa do današnjih fraza «special protection» koje trebaju da označe uslugu fizičke i tehničke zaštite ljudi i imovine.</s><s>U literaturi južnoslavenskih jezika nailazimo na različite nazive za ovu djelantnost.</s><s>Preovladavaju opisne kategorije od kojih bismo trebali naznačiti «zasebno varovanje», «zaštitarska djelatnost», «čuvarska djelatnost», «posebno osiguranje» i slično.</s><s>Proces sam po sebi definira određena načela i u neku ruku predstavlja polazište za stvaranje tržišta sistema privatne sigurnosti i u Bosni i Hercegovini.</s><s>U prvobitnom stadiju, koji evoluira još od 90 tih godina XX stoljeća, ova vrsta djelatnosti fokusirala se isključivo na poslove fizičkog osiguranja osoba i imovine.</s><s>Nerijetko se ova, tada još zakonski ne tretirana, djelatnost zloupotrebljavala i zasebno varnostna sekcija</s>\n<s>Elmedin Muratbegović prerastala u poslove latentnih prinuda, iznuda, naplate dugovanja i slično.</s><s>Nakon ovog perioda nastanka zaštitarske djelatnosti, nastupa period agresije i četverogodišnjeg rata u Bosni i Hercegovini.</s><s>Nakon rata zaštitarska djelatnost ponovno doživljava procvat kroz prizmu velikih tržišnih potreba za njom.</s><s>Sama po sebi ova djelatnost uveliko zavisi od potreba korisnika usluga kao i zakonskih odredbi koji je uređuju.</s><s>Nažalost u BIH i ovo pravilo nije se pokazalo kao nužno.</s><s>Naime, ova djelatnost se obavljala na spontanoj razini.</s><s>S jedne strane dolazila je potreba za uslugama posebne zaštite (bilo osoba ili imovine) dok je s druge strane reakcija države u vidu legistaive uveliko kasnila.</s><s>Kao produkt ovakvog stanja, koje je trajalo punih sedam godina, otvarale su se velike mogućnosti za zloupotrebe kompletnog sektora privatne sigurnosti.</s><s>Nemogućnost kontrole u punom smislu riječi, kako ljudskih, materijalnih tako i organizacionih resursa, doveli su u situaciju da je aktivnost (pojedinih) agencija izmicala kontroli.</s>\n<s>Teorijski i uopšteno društveni smisao postojanja agencija polako se pretvarao u svoju suprotnost.</s><s>Ionako složena sigurnosna situacija u smislu sigurnosnog menadžmenta u cijeloj državi dodatno je zakomplicirana sa novim, supsidijarnim, sigurnosnim službama u privatnom vlastištvu za koje nije postojao pravni propis o regulisanju njihove aktivnosti3.</s><s>Zbog toga je bilo neminovno konačno legitimirati ovu djelatnost i dovesti je u sklad sa nomenklaturom zanimanja koje bi trebalo prizaći iz nje same.</s><s>Ako bismo govorili i o primarnoj prevenciji kriminaliteta i subjektima koji je provode, onda bismo zasigurno mogli konstatovati da je veliki dio ovakve vrste preventivnih djelatnosti u rukama upravo ove profesionalne kategorije - zaštitara.</s><s>2 ZAŠTITARSKA DJELATNOST U FEDERACIJI BOSNI I HERCEGOVINI (FBIH) Donošenjem Zakona o zaštiti ljudi i imovine u Federaciji BIH4 započinje istorija jedne sasvim nove djelatnosti.</s><s>Iako je Zakonom o osnovama društvene samozaštite iz 1986. godine djelomično tretirana ova problematika, rješenja koja su bila ponuđena nisu bila dostatna za savremene sigurnosne izazove i potrebe tržišta danas.</s><s>Ovim zakonom uređeni su uslovi za osnivanje agencija za zaštitu ljudi i imovine, njihova djelatnost, uslovi za sticanje certifikata, način poslovanja agencije, obavezno osiguranje službe zaštite, unutrašnje služba zaštite, evidencije i druga pitanja od značaja za organiziranje i rad agencija na teritoriji FBIH.5 Sve navedeno dovodi do zaključka da je Federaciji BIH, obzirom na nepostojanje tradicije u privatnoj zaštitarskoj djelatnosti, bio nužan Zakon koji bi u potpunosti legitimirao ovu kompleksnu oblast pružanja sigurnosnih usluga.</s><s>Usvajanjem ovog Zakona, dolazi i do formalnih razdvajanja poslova sigurnosnih službi i drugih tijela državne vlasti, koja su nadležna za poslove sigurnosti, od tzv. «zaštitarske ili čuvarske djelatnosti» koja se, ovim zakonom, u potpunosti privatizira.</s><s>Novoosnovane zaštitarske firme pojavljuju se kao nositelji tek dodatnog oblika nadzora kriminaliteta u zakonom izričito naznačenim područjima, a svoje usluge mogu, u tom kontekstu, ponuditi i prodati i na samom tržištu rada.</s><s>Utvrđeni standardi obavezuju firme na profesionalizaciju kadrova, samu specijalizaciju te poštivanje strukovnog i etičkog kodeksa obavljenja zaštitarske djelatnosti.</s><s>Poslove zaštite ljudi i imovine privrednih društava, ustanova i drugih pravnih lica, se prema ovom Zakonu, obavljaju putem osnivanja posebnih agencija za te poslove ili putem organiziranja unutrašnje službe zaštite u pravnom licu, u skladu sa navedenim zakonom.6 Ove agencije ne mogu obavljati poslove zaštite ljudi i imovine za potrebe vojske FBIH, organa unutrašnjih poslova, niti poslove zaštite rukovodioca tijela izvršne vlasti i organa uprave kao niti drugih tijela na nivou Federacije, kantona, gradova ili opštine.</s><s>Vrlo bitan segment ovog Zakona je taj što agencije (čl 2) ne mogu obavljati poslove zaštite političkih partija te njihovih predstavnika.</s>\n<s>U djelatnost agencije, prema ovom Zakonu, ubrajaju se poslovi koji se odnose na zaštitu ljudi i imovine.</s><s>Ova djelatnost obavljala se kao fizička i tehnička zaštita.</s><s>Fizička zaštita, prema odredbama ovog Zakona, predstavlja zaštitu ljudi i imovine od uništenja, oštećenja, krađe i drugih oblika opasnog ili štetnog djelovanja na zdravlje i život ljudi, odnosno na imovinu,7 dok tehnička zaštita predstavlja zaštitu ljudi i imovine tehničkim sredstvima i opremom koja je namijenjena za te potrebe.</s><s>Agencija ne može imati policijska ovlaštenja niti ovlaštenja pravosudnih organa (sudova, tužiteljstva..), niti može obavljati poslove za domaće ili strane državne odbrambene, sigurnosne ili kontraobavještajne službe, kao ni poslove koji ulaze u nadležnost organa unutrašnjih poslova.8 Prilikom obavljenja poslova iz Elmedin Muratbegović</s>\n<s>Elmedin Muratbegović svoje nadležnosti agencije ne mogu primjenjivati operativne metode i sredstva koje na temelju posebnim propisa primjenjuju organi unutrašnjih poslova.</s><s>Agenciju za zaštitu ljudi i imovine u FBIH mogu osnovati samo domaće pravne i fizičke osobe.</s><s>Ova odredba isključuje političke partije kao i rukovodioce u tijelima izvršne vlasti te organima uprave kao niti drugim tijelima na nivou Federacije, kantona, gradova ili općina.</s><s>U samom postupku osnivanja agencije, osnivač je dužan pribaviti odobrenje za rad od nadležnog kantonalnog organa unutrašnjih poslova.</s><s>Nakon dobijanja ovog odobrenja osnivač podnosi zahtjev nadležnom kantonalnom sudu za upis agencije u sudski registar.9 Odobrenje za rad agencije može se izdati samo onom osnivaču koji ispunjava uslove prema kojima je obavezan: imati najmanje pet osoba sa validnim certifikatom za obavljenje poslova zaštite;10da posjeduje odgovarajuća tehnička sredstva i opremu za ovu vrstu djelatnosti; da je državljenin BIH,11da se protiv nje/ga ne vodi krivični postupak i da nije osuđivan/a za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ili za prekrsšaj protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja; da nije isključen/a od strane komesara IPTF12 iz policijskih snaga; da nije smijenjen/a iz vojne službe od strane COMSFOR-a.</s><s>Agencija počinje sa radom datumom upisa u sudski registar a njeno odobrenje za rad prestaje važiti ako ne počne sa radom u roku od šest mjeseci od dana dobijanja odobrenja.</s><s>Sve poslove iz nadležnosti agencije mogu obavljati samo osobe koje ispunjavaju slijedeće uslove: da su državljani BIH, da imaju certifikat za obavljanje poslova zaštite, da su tjelesno i duševno sposobne za obavljanje poslova zaštite, da posjeduju najmanje srednju školsku spremu (tehničkog smjera za tehničku zaštitu dok odgovorne osobe moraju imati najmanje višu školsku spremu), da se protiv njega/nje ne vodi krivični postupak i da nije osuđivan/a za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti ili za prekrsšaj protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja, da nije isključen/a od strane komesara IPTF13 iz policijskih snaga, da nije smijenjen/a iz vojne službe od strane COMSFOR-a.</s><s>Certifikat za obavljanje poslova zaštite može steći ona osoba koja obavi odgovarajuću obuku za obavljenje navedenih poslova i položi ispit iz te obuke.</s><s>Program obuke utvrđuje federalni ministar unutrašnjih poslova u saradnji sa dekanom Fakulteta kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu.</s><s>Organiziranje i izvođenje obuke obavlja Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Fakultet kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu.</s><s>3 FIZIČKA ZAŠTITA</s>\n<s>Poslove fizičke zaštite obavljaju čuvari tako što neposredno poduzimaju ovim zakonom dopuštene mjere, radi sprečavanja i otkrivanja štetnih pojava i protivpravnih radnji koje mogu nanijeti štete imovini ili ugroziti život ili tijelo osoba koje su predmet zaštite.</s><s>Agencija koja se bavi fizičkom zaštitom može u ovu svrhu posjedovati vatreno oružje14 (kratke cijevi) za najviše 1/5 svog osoblja.</s><s>Pomenuto oružje čuvari nose u svrhu samoodbrane.</s><s>Čuvari koji obavljaju poslove fizičke zaštite objekata, prostora i imovine ovlašteni su za poduzimanje slijedećih radnji: upozoriti osobu da se udalji sa prostora ili objekta koji se štiti a radi se o neovlaštenom pristupu, spriječiti neovlaštenom licu ulaz u prostor ili objekat koji se osigurava, zadržati osobu koja je zatečena u vršenju krivičnog djela na štićenom objektu do dolaska policije, spriječiti neovlašten ulazak, odnosno izlazak, vozila ili lica s prtljagom iz čuvanog prostora te pregled tih vozila.</s><s>U slučaju zadržavanja lica, čuvar je dužan sačiniti zapisnik i odmah o tome obavjestiti policiju i upoznati je sa razlozima zadržavanja.</s><s>U obavljanju svojih poslova čuvar može upotrijebiti i fizičku silu samo ako na drugi način ne može odbiti protupravan napad i neposredan napad kojim se ugrožava njegov život ili život osoba koje štiti.</s><s>Naravno ovaj napad podrazumjeva i uništenje, oštećenje ili otuđenje imovine koja se štiti.15 Upotreba fizičke snage podrazumjevala bi korištenje zahvata koji se koriste u vještini odbrane radi savladavanja otpora osoba koje fizički napada čuvara ili osobu, odnosno imovinu koju čuvar štiti.</s>\n<s>Čuvar koji je ovlašten da prilkom obavljanja poslova iz svoje nadležnosti nosi vatreno oružje može prilikom obavljenja tih poslova upotrijebiti vatreno oružje samo kad je to nužno radi zaštite života lica koje čuva ili svoga života te ako se neposredni protivpravni napad prema njemu ili štičenoj osobi nije mogao odbiti upotrebom fizičke snage, odnosno nije mogao na drugi način odbiti neposredan napad na imovinu koja se štiti.</s><s>Prilikom obaveze upozorenja, prije nego li je neposredno upotrijebio vatreno oružje, čuvaru je zabranjeno pucati u svrhu upozorenja.16 Nakon što upotrijebi zasebno varnostna sekcija</s>\n<s>Elmedin Muratbegović vatreno oružje, čuvar je obavezan sačiniti pismeni izvještaj i podnijeti ga odgovornoj osobi u agenciji.</s><s>Odgovorna osoba agencije, u što kraćem roku, proslijeđuje izvještaj o upotrebi fizičke snage ili vatrenog oružja prema nadležnom tužiteljstvu i kantonalnom organu unutrašnjih poslova.</s><s>4 TEHNIČKA ZAŠTITA</s>\n<s>Poslovi tehničke zaštite, prema odredbama ovog Zakona, obavljaju se putem tehničkih sredstava za sprečavanje protivpravnih radnji koje su usmjerene prema osobama ili imovini koja se štiti a odnose se na: protivprovalne, protivprepadne, protivdiverzijske tehnike; zaštitu ljudi i čovjekove okoline; zaštitu podataka i dokumentacije; zaštitu nedopuštenog pristupa u štičeni prostor; zaštitu od unošenja eksplozivnih, jonizirajućih i drugih opasnih stvari, zaštitu od iznošenja, odnosno otuđenja štićenih predmeta i stvari; Ovakva vrsta zaštite provodi se na području štićenog područja, štićenih zgrada i drugih objekata kao i u pratnji i osiguranju prilikom prevoza štićenih osoba, novca, vrijednosnih papira i dragocjenosti uopšte; Vrste tehničkih naprava, sredstava, opreme i zaštitnodojavnih sredstava koja je dozvoljeno koristiti za obavljenje poslova tehničke zaštite propisuje Federalni ministar unutrašnjih poslova.17</s>\n<s>Lica koja neposredno obavljaju poslove fizičke i tehničke zaštite dužna su posjedovati službenu iskaznicu koju osigurava agencija.</s><s>Iskaznicu, na zahtjev agencije, izdaje kantonalni organ unutrašnjih poslova, a njen oblik i sadržaj propisuje Federalni ministar unutrašnjih poslova.</s><s>Na isti način, ova lica moraju nositi i službenu uniformu, koja prema boji, kroju i oznakama ne smije biti jednaka uniformi policije niti uniformi drugog državnog organa.</s><s>Ova uniforma može se nositi samo u slučajevima neposrednog obavljanja poslova na osnovu izdatog radnog naloga Ovim zakonom obuhvaćene su i neke odredbe koje tretiraju obligaciju na organiziranje službe zaštite.</s><s>Prema tim odredbama, sve pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi sa radioaktivnim stvarima, nuklearnim gorivom, otpadom i drugim, za ljude i okolinu, opasnim materijama i sredstvima, odnosno koji se bave čuvanjem arhiva i druge dokumentacije koja predstavlja kulturno naslijeđe od značaja za nauku, historiju, dužna su organizirati unutrašnju službu zaštite.</s><s>Ovakva zaštita podrazumjeva alternativno ili vlastitu službu zaštite ili zaključenje ugovora sa privatnom agencijom.</s><s>5 EVIDENCIJE</s>\n<s>Navedene odredbe ne bi imale svrhu postojanja bez tačno određenih nivoa evidencija koje je neophodno ažurirati u toku pomenutih aktivnosti.</s><s>Ova djelatnost kvalitativno je podijeljena na tri nivoa.</s><s>Prvi predstavlja Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova koje vodi računa o evidencijama o: osobama kojima je izdat certifikat za obavljanje poslova fizičke i tehničke zaštite, izdatim posebnim odobrenjima za pratnju i prevoz novca, vrijednosnih papira i slično, saglasnosti za nabavku vatrenog oružja;</s>\n<s>Kantonalni organi unutrašnjih poslova vodi evidenciju o: agencijama kojima je izdato odobrenje za rad, pravnim osobama kojima je izdata saglasnost na akt o organiziranju unutrašnje službe zaštite, osobama kojima je izdata službena iskaznica, odobrenjima za nabavku vatrenog oružja za potrebe agencija te sklopljenim ugovorima..</s>\n<s>Agencija, odnosno pravna osoba koja ima vlastitu službu zaštite, vodi evidenciju o: zaposlenim licima (posebno za fizičku i tehničku zaštitu), vatrenom oružju nabavljenom za potrebe lica koja neposredno osiguravaju štićena dobra, licima koja su zadužena za službene uniforme, objektima i prostorima koji se štite tehničkom zaštitom; Generalni nadzor nad radom ovih agencija vrši Federalno ministarstvo i kantonalni organi unutrašnjih poslova.</s><s>U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora inspektor može privremeno, do roka predviđenim za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti, rješenjem zabraniti agenciji obavljenje poslova fizičke i tehničke zaštite.</s><s>Ovakav postupak predviđen je u slučajevima kada se utvrde teži propusti prilikom implementiranja zakonskih propisa, kada se obavlje djelatnost koja upisom u sudski registar agencije nije predviđena, ako su angažirane osobe za rad bez propisanog certifikata, da nema odobrenja za rad agencije te ako nije zaključen ugovor o radu u pisanoj formi;</s>\n<s>Obuka čuvara sastoji se od teorijskog i praktičnog dijela a provodi se prema programu obuke.</s><s>Obuka traje 50 nastavnih sati, od čega je 40 sati teorijski dio a 10 sati praktični dio obuke.</s><s>Obuku čuvara provode Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova, Fakultet kriminalističkih nauka i kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova.</s><s>O završenoj obuci za čuvara kantonalno ministarstvo izdaje potvrdu.</s><s>Potvrda se se ne izdaje u slučajevima kada kandidat nije odslušao teorijski dio obuke i nije s uspjehom završio praktični dio obuke.</s><s>Nakon završene obuke kandidat polaže stručni ispit.</s><s>Uz zahtjev za polaganje stručnog ispita prilaže se i potvrda o završenoj obuci, propisanoj ovim pravilnikom.</s><s>Stručni ispit se polaže pred ispitnom komisijom Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.</s>\n<s>Stručni ispit se sastoji od usmene provjere znanja iz teorijskog dijela obuke.</s><s>Uspjeh kandidata na ispitu ocjenjuje se ocjenama: «položio», «položio s odlikom» ili «nije položio».</s><s>Kandidat se ocjenjuje ocjenom «položio» ako je pokazao zadovoljavajuće znanje, a ocjenom «položio s odlikom» ako je pokazao izvrsno znanje iz svih predmeta teorijskog dijela programa obuke.</s><s>Kandidat koji na stručnom ispitu ne zadovolji iz najviše dva predmeta, stiče pravo na polaganje «popravnog ispita» u roku koji odredi ispitna komisija.</s><s>Rok za polaganje «popravnog ispita» ne može biti duži od dva mjeseca od dana polaganja ispita.</s><s>Kandidat koji je ocjenjen ocjenom «nije položio» može pristupiti ponovnom polaganju ispita najranije 30 dana od dana zadnjeg polaganja.</s><s>Kandidatu koji je položio stručni ispit, ispitna komisija izdaje certifikat.</s>\n<s>Uvodne kolokvijalne teme ( 4 nastavna sati) Sigurnosni sistem Bosne i Hercegovine; Ljudska prava i temeljne slobode;</s>\n<s>Upotreba sredstava i uređaja tehničke zaštite ( 2 nastavna sata) Odabrana poglavlja iz kriminalistike ( 6 nastavnih sati) Vještine komuniciranja ( 4 nastavna sata) Odabrana poglavlja iz Krivičnog prava ( 3 nastavna sata) Držanje, nošenje i pravilna upotreba vatrenog oružja ( 7 nastavna sata) Specijalna tjelesna obuka ( 8 nastavnih sati) Izvođenje gađanja vatrenim oružjem ( 2 nastavna sata)19 7 ZAKLJUČAK</s>\n<s>Opšti značaj i generalno-preventivni aspekt ovog Zakona ne treba posebno apostrofirati.</s><s>Sama činjenica da je veliki broj do sada zaposlenih u pomenutim agencijama, prije stupanja na snagu ovog Zakona, odustao već kod same formalne selekcije kandidata, prilikom provjera u krivičnim evidencijama, govori sam po sebi o značaju ovog projekta.</s><s>Privatni sektor sigurnosti zasigurno predstavlja veliku perspektivu ravoja BH društva uopšte.</s><s>Podizanje sigurnosne kulture građana na viši nivo jedan je od zadataka koji stoje pred BIH.</s><s>Ovaj korak, možda ne toliko veliki, predstavlja pionirski pokušaj uređenja jedne latentno opasne sfere koja vrlo lako može izmaći kontroli zvaničnih organa.</s>\n<s>U perspektivi, nakon donošenja novih odredbi u krivičnom zakonodavstvu BIH (materijalnom a posebno procesnom dijelu) moglo pristupiti izradi i Zakona o detektivskoj djelatnosti kao jednoj kvalitativno osjetljivijoj djelatnosti koja, u sigurnosno-legioslativnom smislu, nesumnjivo predstavlja korak naprijed u procesu evropskih integracija. zasebno varnostna sekcija</s>\n<s>1 SAD – mnogobrojna preduzeća za pružanje usluga zaštite (Pinkerton Agency..); GERMANY – još od 1901. godine počinju s radom neka preduzeća koja pružaju usluge ove vrste ali tek 1927. se 2 Pod navedenim pojmom su u SAD označavali samostalne i vlasničke komercijalne organizacije koje su u svoju djelatnost uključivale istraživanje, osiguranje osoba i imovine, otkrivanje i istraživanje kriminaliteta… (Dictionary of Criminal Justice Data Terminology, U.S. Department of Justice, 1991. 3 Samo u Sarajevu, prema podacima Kantonalnog suda bilo je registrovano (po različitim osnovama) petnaest agencija i to kao: DOO za pružanje usluga zaštite, traženja nestalih lica, posredovanje i zastupanje, privredno društvo za deminiranje, osiguranje lica i objekata, društvo za video-sigurnosne i druge sisteme zaštite, društvo za trgovinu sigurnosnom opremom itd..</s><s>4 Službene novine FBIH, god IX, br 50, 14.oktobar 2002. godine 5 Član 1, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, 14.oktobar 2002. godine)</s>\n<s>14 U smislu ovog zakona, pod vatrenim oružjem kratke cijevi smatra se oružje čija cijev ne prelazi dužinu od 20 cm, a cijela dužina oružja 30 cm, koje se automatski puni nakon svakog ispaljenog metka te koje ispaljuje samo jedan metak jednim pritiskom na obarač.</s><s>Kalibar ovog oružja ne smije preći 9 mm I ne smije posjedovati prigušivač 15 Član 23, Zakon o agencijama za zaštitu ljudi i imovine (Službene novine FBIH, god IX, br 50, 14.oktobar 2002. godine)</s>\n<s>18 Pravilnik o obuci radi sticanja certifikata za obavljenje poslova fizičke ili tehničke zaštite ljudi I imovine – Službene novine, god IX-br 54, 02.11.2002. godine 19 Gađanje sa 8 komada streljiva (3 probna + 5 za ocjenu) u stojećem stavu - Distanca 10 m - Meta kružna 50x50 cm - Kandidat je uspješno izveo praktično gađanje ukoliko je od 5 komada streljiva postigao najmanje 3 pogodka u propisanu metu LITERATURA</s>\n"}
+{"dc.title": "Korupcija u Bosni i Hercegovini", "dc.creator": "Datzer, Darko;Deljkić, Irma", "dc.source": "https://dk.um.si/", "dc.subject": "?", "id": "dkum_56781", "pdf_url": "https://dk.um.si/Dokument.php?id=177152&dn=", "text": "<s>Govoriti o korupciji, tako kompleksnoj i polivalentnoj pojavi, posebice u tranzicijskoj i postratnoj zajednici, poput Bosne i Hercegovine, bremenitoj krupnim problemima ekonomske, političke, socijalne, itd. naravi, i kao takvoj u dobroj mjeri vulnerabilnijoj od nekih drugih kolektiviteta, doista je teško.</s><s>U takvom, najprije, socijalnom i ekonomskom ambijentu, poduzeti efikasne i produktivne mjere borbe protiv pošasti koja prijeti samim temeljima demokratije i jednakopravnosti, i više je nego teška zadaća.</s><s>Bilo bi neozbiljno očekivati redukciju koruptivna ponašanja na razinu njezina potpuna absensa (što je uostalom slučaj sa kriminalitetom općenito), ali sa BiH se, nažalost, dešava upravo opozitno: konzultirajući provedene studije, dolazi se do porazna zaključka da je BiH zajednica u kojoj korupcija izlazi iz sistema kontrole i prijeti postati sveprisutnim, gotovo konformnim modusom operandi i vivendi.</s><s>1 Intencija je autorâ ovoga referata ukazati na neke aspekte fenomenologije korupcije, koji se baziraju na aktualnim studijama (provedenim u zadnjih par godina, pa makar se radilo o poglavito tzv. policy relevant studijama) u BiH, ali se osvrnuti i na poduzete antikorupcijske inicijative u Bosni i Hercegovini.</s><s>Ključne riječi: korupcija, tranzicija, značajke koruptivnog ponašanja, strategije suzbijanja.</s>\n<s>Korupcija se ne može denotativno odrediti, kako je to slučaj sa drugim oblicima protupravnog ponašanja.</s><s>Korupcija je, naime, višeobrazan, polivalentan (heterogen u svojim pojavnim oblicima) i ambivalentan fenomen (različiti stavovi ljudi glede onoga šta je korupcija).2 Korupcija je, naime, i pravni i moralni prekršaj.3 Korupcija je općeljudski, antropološki, psihološki, sociološki, religijski, moralni, gospodarski, politički i tek naposljetku pravni problem (Derenčinović, 2001: 33).</s><s>Ona je i „...patološka pojava, sustavna aberacija...nemoralna i štetna za političku konstituciju društva.“ (Kregar, 1999: 91).</s><s>Rasprave o njezinoj rasprostranjenosti, uzrocima, oblicima pojavnosti, strategijama suzbijanja čine se življim i aktualnijim nego ikada.</s><s>Međutim, kao što je to slučaj i sa drugim formama kriminaliteta koje se ne nalaze u domeni tradicionalnog (posebice sa organiziranim kriminalitetom, s kojim korupcija stoji u najtješnjoj svezi), tako i u pogledu koruptivnih praksi ne postoji konsenzus koje oblike kažnjivih ponašanja obuhvata, i ono što je za korupciju karakteristično, je li ona isključivo (protu) pravni fenomen, (i) ili pak forma socijalne patologije.</s><s>Mišljenja smo (kao i neki drugi autori: Kregar, 1999; Anžič i Sotlar, 2000; Derenčinović, 2001), da se radi o formi socijalne patologije.</s><s>Na ovom ćemo mjestu (djelomice i zbog navedenih stanovišta ispitanika u istraživanjima u BiH) napraviti malu digresiju i razmotriti stajalište jednog od klasika kriminološke i sociološke misli uopće, Emile Durkheima.</s><s>Po Durkheimu, naime, neki kvalitet zovemo patološkim na temelju toga da li odstupa od prosjeka (što je, opet, teško utvrditi radi relativnosti ljudskih stavova glede toga šta je prosječno i općenito, a šta ne) i njegove korisnosti.</s><s>Korisnost je, čini se, onaj momentum koji čini neku činjenicu patološkom: „...da bi se činjenicu odredilo kao normalnu, valja vidjeti je li ona nužna ili korisna u odnosu na normalni tip...</s><s>Pojam korisnoga nadilazi pojam normalnoga; on je u odnosu na potonji to što je rod za vrstu.“ (Durkheim, 1999: 69).</s><s>Kriterij, dakle, kvalifikacije nekog faktuma normalnim ili patološkim jest njegova korisnost i funkcionalnost, a ne moralna osuda ili činjenica da se radi o pravno kažnjivom ponašanju, koje bi onda, po inerciji, trebalo ulaziti u korpus društveno patoloških fenomena.4 „Tko funkciju koristi za osobni probitak, ugrožava sam temelj struktura vlasti i ekonomije“ (Kregar, 1999: 5).</s><s>Korupcija, naime, šteti redovitim, poglavito političkim i ekonomskim procesima u društvu, narušava legitimitet vlasti, jasno lišava zemlju njezinih potencijala i dovodi do kriminološka in penološka sekcija</s>\n<s>UVOD stanja opće nesigurnosti, dezorganiziranosti i nepovjerenja u zakone i vlast. „...</s><s>Za korupciju se smatra da odvraća ulaganja, potkopava dobru vladavinu, iskrivljuje državnu politiku i vodi zloporabi resursa...“(Doig i Theobald, 2000: 1).5 Ne želeći stoga dalje ulaziti u rasprave o korisnosti ili normalnosti, zaključit ćemo da korupcija jest definitivno fenomen koji ima poglavito negativne konzekvente, i akcesija eventualnih benignih atributa ovoj pojavi činila bi se potpunom nesuvislošću u svakom smislu (opaske o eventualnoj pozitivnoj funkcionalnosti koruptivna ponašanja, pogledati Derenčinović, 2001).</s>\n<s>Još bi nam se u ovom uvodnom dijelu valjalo osvrnuti na određenje korupcije.</s><s>Određenja korupcije postoji gotovo koliko i onih koji se bave njezinim istraživanjem.</s><s>Sve bi se, pak, mogle podijeliti na pravne i vanpravne (sukladno percipiranju korupcije socijalnom patologijom ili isključivo pravnim fenomenom).</s><s>Kao što je već naznačeno, ne radi se o jednoznačno određenom terminu, nego o skupu ponašanja u čijem materijalnom (pojavnom) supstratu stoji instrumentalizacija pozicije zaradi protupravna probitka.</s><s>Svjesni smo toga da ovako definiran pojam ostavlja prostora za supsumciju pod pojam korupcije i nekih drugih pojava koje nemaju potrebnu esenciju korištenja položaja u nezakonite svrhe.</s><s>No, po nama, differentia specifica korupcije od drugih formi protupravnog i društveno patološkog ponašanja, jest neredovito, neordinarno (po poglavito pravnim uzusima) obavljanje povjerene dužnosti (u privatnom ili javnom sektoru), koje za svrhu ima vlastitu ili tuđu korist, bilo materijalne ili ine prirode.</s><s>Na taj je način moguće izvršiti razlikovanje korupcije od recimo obične krađe ili primanja dara u službi: upravo je element nelegitimna utjecaja na redovito obavljanje službe onaj materijalni momenat koji ju odvaja od navedenih ili inih formi kriminala.</s><s>No, svakako da ostaje suditi u svakom slučaju in concretum da li se radi o ponašanju koje po svojim formalnim, objektivnim, ali i subjektivnim elementima (svijest i namjera kao bitan osnov kaznene odgovornosti za kaznena djela korupcije) odgovara značajkama koruptivna ponašanja.6 1.1 Kratak historijski, politički i ekonomski background BiH Bosna i Hercegovina egzistira kao entitet i politička činjenica sui generis, kao region specifična identiteta već deset stoljeća.</s><s>U ovom dugom periodu ona je taj svoj identitet mjenjala, ali vječito opstajući kao specifičan faktum međunarodne zbilje.</s><s>Najzad je svoju neovisnost obnovila marta 1992 godine; iste godine u aprilu stekla je međunarodnopravno priznanje većine europskih država, a u članstvo UN-a je primljena u maju 1992.</s><s>Nakon stravične ratne traume koja je opustošila ionako ekonomski nerazvijenu državu (BiH je pored Makedonije, bila najsiromašnija republika bivše Jugoslavije), odnijela stotine tisuća života i jednako toliko doživotno traumatizirala (u svakom smislu), u BiH je i danas situacija sve osim progresivne.</s><s>BiH još uvijek nije dostigla nivo prijeratnih ekonomskih kapaciteta (sic!), BiH se i dalje nalazi među tranzicijskim zemljama sa najnižim bruto domaćim proizvodom po glavi stanovnika (Transparency International BiH ŠbĆ, 2004: 28), još uvijek je nacija, etničko i religijsko primarna politička kategorija, još uvijek nam predstoji put tranzicije od ranijih privrednih tijekova na one sa tržišnim značajkama (iako bi neki htjeli nazvati ono što imamo europskim modelom: čini se da smo još daleko od zaživljavanja ravnopravne tržišne utakmice kakva postoji u zapadnim demokratijama): još nam dakle predstoji tranzicija uma na sustav vrijednosti europskih država, kojom se barem geografski smatramo, te proklamiramo strategijskim ciljem postati dijelom europskih političkih i ekonomskih asocijacija.</s><s>Dobrim dijelom je postojeće stanje rezultat kompromisa koji su napravljeni da bi se zaustavio rat.</s><s>Najveći problem za BiH, pored političkih previranja, sa kojima stoji u direktnoj vezi, jest inertan ekonomski napredak.</s><s>Ovo je razlog velike stope nezaposlenosti u društvu (preko 40 %), koja se redovito stavlja na prvo mjesto problema sa kojima se BiH suočava.</s><s>S druge strane, nezaposlenost i siromaštvo građani BiH doživljavaju kao osnovne uzroke koruptivnog ponašanja u BiH društvu (Transparency International BiH ŠaĆ, 2004: 38).</s><s>BiH je pored balasta najrazličitije naravi, naslijedila iz bivše države i glomazan birokratski aparat, te ju, pored ovoga, karakteriziraju i: još uvijek nedefinirana vlasnička prava u državi; ogroman vanjski dug; ogroman trgovinski deficit; neadekvatna privatna inicijativa; niska razina stranih ulaganja; netransparentnost rada političkih i sudskih Darko Datzer, Irma Deljkić</s>\n<s>UVOD dužnosnika, itd., dakle, još uvijek jako puno problema na makro razini sa kojima se BiH zajednica suočava, a koji svaki na svoj način, doprinose nivou, oblicima i posljedicama socijalne patologije i kriminaliteta, te dakako i korupcije.</s>\n<s>Jasno je da je korupcija omniprezentna; ona nije ekskluzivitet epohe ili regiona, postojala je i bit će činjenicom u svim dijelovima svijeta.</s><s>To dakako vrijedi i za BiH.</s><s>Korupcija je zasigurno bila prisutna i u BiH i prije dešavanja s početka zadnjeg desetljeća prošlog milenija.</s><s>Međutim, BiH je iskusila ono što druge zemlje tranzicije nisu: istodobno prelazeći iz socijalističkog društvenoekonomskog ustroja, centralistički vođene ekonomije u demokratske i liberalno-tržišne tijekove, ona je i bila žrtvom stravična ratna konflikta.</s><s>To je dodatno učinilo stvari još kompleksnijim, i očito onemogućilo integraciju zemlje u evropske trendove za dug period vremena.</s><s>Istodobno je i stvorila ambijent procvata korupcije, kojoj je stanje društvene dezorganiziranosti i anomije iznimno plodno tlo.</s><s>Stoga nam valja primjetiti da je stanje u BiH, najblaže rečeno, daleko od sjajnog, te da BiH, ukoliko želi napredovati, mora poduzeti sveobuhvatnu inicijativu revitalizacije postojećih i stvaranja novih društvenih kapaciteta, u kojem procesu borba protiv korupcije predstavlja značajan segment napretka.</s><s>1.2 Rasprostranjenost i značajke korupcije u BiH „O raspostranjenosti korupcije u svijetu teško je govoriti s obzirom da ne postoje pouzdani i provjerljivi podaci kao ni metode mjerenja raspostranjenosti njezinih pojavnih oblika.</s><s>Korupciju je teško kvantificirati“ (Derenčinović, 2001: 45).</s><s>U BiH, po podacima Transparency Internationala, „u određenim profesijama, institucijama i organizacijama koje predvode veoma dugačku listu, obim korupcije dosiže tzv. nivo 'zarobljene države'“ (Transparency International BiH ŠbĆ, 2004: 22).7 Studijâ koje se sa različitih apekata bave koruptivnim ponašanjem u Bosni i Hercegovini ima, u zadnjih par godina, poprilično.</s><s>Međutim, većina ih se suočava sa ozbiljnim metodološkim ograničenjima, tako da je jako teško govoriti o znanstveno utemeljenom istraživanju ovog fenomena.</s><s>Imajući u vidu da za iole zaokruženu sliku o kriminalitetu trebamo konsultovati kako oficijelne statistike državnih organa (statistiku policijskih organa, tužilaštava, te sudsku: dakle, kompletan sustav kaznenog pravosuđa), tako i tzv. viktimizacijske studije, te studije o samoprijavama (o prednostima i nedostacima svakog od njih postoji znatna literatura: između ostalih, i Conklin, 2001: 32-55), aproksimacija rasprostranjenosti kriminaliteta uopće, a posebice korupcije, u BiH je zbog političkih rješenja i specifična teritorijalno-administrativnog ustroja države utoliko teža što: Uslijed kompleksna ustroja države, i odgovarajuće organizacije izvršne i sudske vlasti, ne postoje jedinstvene evidencije policijskih organa o prijavljenim kaznenim djelima korupcije; ne postoje (ili postoje, ali se podaci ne dostavljaju, što se na kraju svodi na isto), jedinstveni registri slučajeva koji se nalaze pred tužilaštvima (bilo u fazi istrage, bilo nakon potvrđivanja optužnice), niti jedinstvene statistike sudskih organa.</s><s>Zbog podijeljenih nadležnosti između države Bosne i Hercegovine, entiteta i kantona (okruga), kao oblika regionalnog (lokalnog) ustroja i bitna elementa decentralizacije državne vlasti, vrlo je teško doći do sveobuhvatnih podataka.</s><s>Ovo je jedan od krupnih nedostataka organizacije svih kategorija i razina vlasti u BiH, te zbog svojih disfunkcionalnih efekata, zahtijeva urgentne modifikacije.</s><s>Viktimizacijske studije su u BiH doduše provođene od 2002 godine, ali uglavnom na lokalnim razinama, pri tome se baveći vrlo malo netradicionalnim oblicima kriminaliteta, tako da podataka o koruptivnim protupravnim ponašanjima u ovom smislu zapravo i nema.</s><s>S druge strane, različite su domaće i strane organizacije provodile studije, stvarajući činjenični supstrat koji bi donekle imao karakter viktimizacijske studije, ali ne one koje udovoljava kriteriju znanstvene.</s><s>Stoga je i njihova uporaba ograničena i treba se uzeti sa popriličnom dozom rezerve, poglavito zbog metodoloških nedostataka.</s><s>Studije samoprijave (samooptuživanja), kao oblik prikupljanja podataka o kriminalitetu, još nisu provođene na teritoriju BiH, ali će prva najvjerojatnije biti poduzeta do kraja 2005 godine, tako da se nadamo da ćemo u skoroj budućnosti imati i podatke ovakve naravi, te da ćemo upotpuniti sliku o kriminalitetu općenito, te dakako i korupciji. kriminološka in penološka sekcija</s>\n<s>Stoga je moguće samo uz velike rezerve govoriti o fenomenu korupcije u BiH.</s><s>Ubrzo nakon rata u BiH, koja je najveći konzument stranih donacija u regionu, postalo se svjesno da ogromne sume novca odlaze u nezakonite svrhe, kao rezultat pronevjera i koruptivnih praksi domaćih dužnosnika.</s><s>Ovo je uzrokovalo da se vrlo brzo poduzmu studije procjene ekstenzije i oblika korupcije, tako da je još 1998 Transparency International izradio Preliminarni izvještaj o stanju u BiH; USAID je iste godine sponzorirao procjenu situacije koju je poduzeo am. advokat Stephen A. Mansfield; CAFAO program Europske komisije je izradio više izvješća o korupciji i prijevarama u BiH tijekom 1997 i 1998.</s><s>Treba pomenuti i izvješća i ocjene: Igranje sa sudbinom: Bosna i Hercegovina bez vladavine zakona (International Crisis Group, 2002, Izvještaj br. 127); Uređivanje organa reda: Dalji plan reforme u BiH (International Crisis Group, 2002, Izvještaj br. 130); Prosecuting Corruption: A Study of the Weaknesses of the Criminal Justice System in BiH (United Nations Mission in Bosnia and Herzegovina, Thematic Report 8, 2000); Anticorruption in Transition: A Contribution to the Policy Debate (World Bank, 2000); Bosnia and Herzegovina: General Assessment Report (Stability Pact Anti-Corruption Initiative, 2001); Evaluation Report on Bosnia and Herzegovina (GRECO, 2002, Izvještaj 10E).</s>\n<s>Pored ovoga su, i domaći su parlamenti u par navrata organizirali Komisije za evaluaciju situacije u svezi sa koruptivnim praksama, ali ove Komisije, dijelom i zbog izloženih nefunkcionalnih rješenja, nisu ispunile cilj s kojim su osnovane.</s><s>Zaključci svih ovih studija su uglavnom ukazivali na visok stupanj korupcije u svim razinama vlasti, kao i u svim sektorima javne službe.</s><s>Tako u Izvješću USAID iz 1998 stoji: „Bankovne prijevare, carinske prijevare, poreske prijevare, prijevare u svezi sa javnim nabavkama, mito, iznuda i aktivna mreža organiziranog kriminala snažno potkopava ekonomske i demokratske reforme.</s><s>Gubici koji proizilaze iz prijevara i korupcije su ogromni, ali ne mogu biti kvantificirani zbog nedostatka transparentnosti u vladinim i poslovnim operacijama.“ (u GRECO, 2002: 5).</s><s>U istraživanju Svjetske Banke se iznosi: „...gotovo polovica tvrtki u BiH plaćaju mito javnim dužnosnicima da bi izbjegli poreze i pravila, kao i doprinose na temelju privatnih interesa političkim strankama.</s><s>Druge koruptivne prakse koje utječu na poslovno okruženje su prodaja sudskih i arbitražnih odluka i prodaja predsjedničkih uredaba i parlamentarnih glasova (za oko 30 % tvrtki)“ (u GRECO, 2002: 5).</s><s>Mi ćemo u ovom kratkom pregledu navesti statističke podatke za Federaciju BiH, a zatim pozorniju pažnju obratiti na već pomenuti Diagnostic Survey Svjetske Banke, te na istraživanja Transparency International BiH, koji je svoju poznatu Studiju percepcije korupcije poduzeo 2002 i 2004 godine.8</s>\n<s>Prava se slika o pojavnim oblicima korupcije u BiH, nažalost, ni u kom slučaju ne može steći na temelju zvaničnih podataka.</s><s>Oni ili ne postoje, ili nisu dostupni.</s><s>Stoga uvijek iznova ističemo nefunkcionalnost ustroja BiH organa.</s><s>9 Konzultirajući dostupne statističke podatke za Federaciju Bosne i Hercegovine (za BiH na državnoj razini, napominjemo, podaci ne postoje, odnosno podaci iz druga BiH entiteta, Republike Srpske, nisu dostupni) brojke u svezi sa kaznenim djelima sa elementima korupcije, izgledaju sljedeće: Darko Datzer, Irma Deljkić</s>\n<s>Izvor: Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine 2004 i Statistički bilten (2004) Prijavljene, optužene, i osuđene punoljetne i maloljetne osobe i privredni/gospodarski prijestupi u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2003.</s>\n<s>Nažalost, niti Statistički godišnjak Statističkog zavoda Federacije BiH, niti njegovi Statistički bilteni (kao ni zvanični kontakti i obraćanja ovom Zavodu) ne osiguravaju npr. podatke koja djela preovladavaju u strukturi korupcijskih delikata, koja je struktura počinioca, kakve su sankcije izrečene onima za koje se utvrde da su kazneno odgovorni, itd.</s><s>Sirovi brojevi (o glavi kaznenih djela podmićivanja i dr., ne i za pojedine delikte) kojima raspolažemo očito nisu upotrebljivi sa stanovišta iole ozbiljnijeg zaključivanja o strukturi i dinamici korupcijskog kriminaliteta, niti za eventualne komparacije sa drugim državama.</s><s>Nama stoga daljnja elaboracija ove problematike sa stanovišta zvaničnih statističkih podataka nije moguća, te zbog činjenice da raspolažemo samo segmentom podataka o ovoj oblasti kriminaliteta, niti validna za državu BiH.10 Istraživanja koje su poduzele neke strane i domaće nevladine organizacije donekle su upotrebljive sa stanovišta analize (specifičnih) pojavnih formi korupcije u Bosni i Hercegovini, ali i njezinih značajki općenito.</s>\n<s>Diagnostic Survey Svjetske Banke (World Bank, 2001) vrši podjelu korupcije u BiH na korupciju na visokoj razini, te na administrativnu.11 U istoj studiji se navodi da glavne značajke korupcije u BiH glase: visok stupanj zabrinutosti javnosti sa korupcijom; nizak stupanj javnog povjerenja u vlade; korupcija na visokoj razini; neefikasnost javne administracije, reflektirane u široko rasprostranjenom podmićivanju javnih ureda; poremećeni poslovni ambijent; značajno opterećenje na siromašna domaćinstva, pogoršavajući oskudnost i nejednakost (World Bank, 2001: 12).</s><s>Gotovo se 100 % respondenata (sic!) izjasnilo da korupcija u BiH postoji, te preko polovice svake od kategorija ispitanika drži da je korupcija široko raspostranjena.</s><s>Daljnje značajke korupcije u BiH bi, prema ovoj studiji, bile: već pomenuta „Prodaja parlamentarnih glasova i vladinih uredaba zbog privatnih interesa“, koja je označena kao „najznačajnija prepreka za posao u BiH“ (World Bank, 2001: 18); „nezakonito finansiranje političkih partija“ je označeno kao „snažan indikator korupcije na visokoj razini“ (World Bank, 2001: 19); „19, 6 % respondenata koji su bili konzumenti usluga u zdravstvu, obrazovanju, policiji, sudstvu i nekim drugim institucijama, davali su mito (novac, darove, ili protuusluge) (World Bank, 2001: 28).</s><s>Od iznimne važnosti su podaci Diagnostic Survey-a Svjetske banke o pojavnim oblicima korupcije u BiH (posebice zbog činjenice da se radi o pitanjima sa otvorenim krajem).</s><s>Najzastupljeniji odgovori na pitanje: Što je, po vama, korupcija? bili su: „davanje mita“ (oko 80 % svih kategorija ispitanika); „zloporaba položaja radi stjecanja materijalne koristi ili neke druge prednosti“ (preko 55 % respondenata) i „preferencijalizam prijatelja ili rodbine“, odnosno kriminološka in penološka sekcija</s>\n<s>„stjecanje dobiti prijevarom“, također sa značajnim procentima zastupljenosti odgovora (World Bank, Transparency International BiH (u daljnjem tekstu TI BiH) u svojoj „Studiji percepcije korupcije 2004“ navodi niz ponašanja za koje respondenti navode da po njima spadaju u pojavu korupcije: 1) Ponuditi novac saobraćajcu da vam ne uzme vozačku dozvolu; 2) Davanje novaca državnom činovniku radi umanjenja poreza; 3) Zloupotrebiti službeni položaj da bi svojoj privatnoj firmi obezbjedili dodatni profit; 4) Odavanje poslovnih informacija drugima u cilju sticanja lične koristi; 5) Koristiti veze da bi nekog bliskog oslobodili vojne obaveze; 6) Intervenisati kod nekog visokog činovnika da bi zaposlio vašeg rođaka; 7) Dati poklon ljekaru da bi posebno brinuo o vama; 8) Dodatna naknada advokatu za pomoć pruženu na sudu; 9) Ponuditi protivuslugu da bi se obezbjedilo odsustvo s posla; 10) Davanje predizbornih priloga političkim partijama; 11) Lično se obratiti opštinskom službeniku radi dobivanja građevinske dozvole (Transparency International BiH ŠaĆ, 2004: 20).</s>\n<s>Ohrabrujuća je činjenica da je preko polovice respondenata označilo sve navedene situacije kao korupciju.</s><s>Ovo su uglavnom oblici administrativne (tzv. de minimis) korupcije.</s><s>Iznimke su kategorije „Odavanje poslovnih informacija drugima u cilju sticanja lične koristi“, i „Zloupotrebiti službeni položaj da bi svojoj privatnoj firmi obezbjedili dodatni profit“, koje bi se mogle tumačiti i u smislu korupcije na visokoj razini.</s><s>Interesantna je kategorija „Davanje predizbornih priloga političkim partijama“, koja se ne čini u prvi mah ponašanjem sa elementom korupcije, ali koja bi se mogla svrstati u tzv. posrednu korupciju, koju je teško razlikovati u odnosu na tradicionalnu.</s><s>U ostalim slučajevima se radi o manje-više jasnim aktima podmićivanja.</s><s>Uvjetno bi se ovi odgovori mogli podijeliti na dvije kategorije: tamo „gdje se interakcija osoba odmah tako usmjerava da obe strane ostvare određenu ličnu korist.</s><s>U drugu skupinu, nešto manje izraženih kategorija spadaju oni oblici korupcije gdje se koriste već postojeća poznanstva, ili položaj osobe, ili koji bar u predstojećem periodu donosi jednoj od strana određenu korist“ (Transparency International BiH ŠaĆ, 2004: 19).</s><s>Pogledamo li klasifikaciju koju iznosi Holz (Holz, 1998: 269), vidjet ćemo da njegova podjela na situacijsku i strukturalnu nalazi svoju primjenu i na ovom mjestu.</s><s>U pogledu raspostranjenosti i ostalih značajki korupcije u BiH, respondenti su se TI BiH istraživanja izjasnili da ih je 42 % bilo u prilici da dâ mito (od toga veliki broj su znali ustaljene „cjenovnike“); postoje i određeni silazni trendovi u stepenu korupcije u pojedinim oblastima (među ljekarima, policajcima, poreskim službenicima itd.); zabrinjava činjenica da se oko 20 % ispitanika izjasnilo o korupciji kao drugim najvećim problemom u BiH.</s><s>Uz ograničenja indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala, ova se studija čini važnim izvorom podataka o koruptivnim praksama u BiH.</s><s>Jedna je konstanta, i pored različite koncipiranosti i svrhâ provedenih istraživanja, prisutna: BiH građani (većina) ipak prepoznaju disfunkcionalnost i štetnost koruptivnih praksi u BiH.</s><s>Neizostavno se nameće i zaključak da se radi o praksama koje su široko raspostranjene u svim oblastima društva.</s><s>No, izvjesne tendence (percepcije) reduciranja korupcije u BiH društvu, nazivanje određenih ponašanja njihovim pravim imenom, kao i trendovi smanjenja onih koji su spremni odbiti i osuditi koruptivno ponašanje, signal je da ipak postoje zdrave snage u društvu, i da se treba dalje boriti za perspektive BiH zajednice.</s><s>U nastavku slijedi pregled poduzetih antikorupcijskih mjera i inicijativa u Darko Datzer, Irma Deljkić</s>\n<s>2 ANTIKORUPCIJSKE INICIJATIVE U BOSNI I HERCEGOVINI Iako je korupcija uveliko prisutna u Bosni i Hercegovini, domaća je vlast uložila malo truda da se istraži i spriječi korupcija, a razlog toga je nedostatak političke volje i podrške od većine političkih predstavnika vlasti u državi.</s>\n<s>1997 godine Zastupnički i Dom naroda Federacije BiH osnovao je Komisiju koja bi se bavila problemom korupcije i identifikovala moguća područja korupcije.</s><s>Međutim, Komisija koja je počela funkcionisati 1998. godine nije imala dovoljno ovlasti kako bi radila efikasno, niti je bila u stanju da ostvari saradnju sa vladinim agencijama, pa je učinak izostao.</s><s>Formirana je i druga Komisija od strane predsjedavajućeg Predsjedništva BiH s ciljem da se istraže slučajevi prijevare i korupcije, ali ova Komisija nikada nije postala operativna.</s><s>Obzirom na ovakve neuspjele pokušaje državnih vlasti da se bore sa problemom širenja korupcije u oba entiteta, reagovao je Ured Visokog predstavnika Međunarodne zajednice u BiH(OHR) osnivanjem Odjeljenja za otkrivanje prijevara i korupcije u aprilu 1998. godine.</s><s>U februaru 1999 godine ovo Odjeljenje je predstavilo „Sveobuhvatnu anti-korupcijsku strategiju za Bosnu i Hercegovinu“, koja ima dvije razine: pojedinačni i sistemski pristup.</s><s>Pojedinačni pristup se odnosio na pružanje direktne podrške i pomoći lokalnim organima u istrazi i gonjenju slučajeva korupcije, prijevare i privrednog kriminala, dok sistemski pristup obuhvata četiri stuba: eliminacija mogućnosti, transparentnost i izvještavanje, kontrola i kaznene mjere, te edukacija i javna informisanost (na kojima počivaju instrumenti potrebni za utvrđivanje, izradu i provedbu izmjena u strukturi i postupcima vladinih organa u cilju značajnog smanjenja korupcije i pokretanja kampanje javne informisanosti) (OHR, 1999).</s><s>Predviđeno je da Strategija bude fleksibilan dokument, koji će biti podvrgnut reviziji i modifikacijama, odražavajući ono sto je naučeno u toku provedbe.</s><s>Ova Strategija, između ostalog, uticala je na izmjene krivičnog zakonodavstva u entitetima.</s><s>Naime, usvojeni su novi Krivični zakoni i za Federaciju BiH i Republiku Srpsku, Zakoni o krivičnom postupku, te je usvojena legislativa za pranje novca u Federaciji BiH.</s><s>Zahvaljujući dijelom i ovoj Strategiji.</s><s>Bosna i Hercegovina je potpisala i ratifikovala neke od najznačajnijih međunarodnih dokumenata koji tretiraju ovu oblast, a to su: Krivičnopravna konvencija o korupciji iz 1999, Građanskopravna konvencija o korupciji iz 1999, i Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala iz 2000.</s><s>Nakon što je OHR 2002 godine restruktuiran, Odjeljenje za otkrivanje prevara i korupcije je promijenilo ime i sada glasi: Jedinica za borbu protiv kriminala i korupcije (ACCU).</s><s>Primarna nadležnost ove Jedinice je koordinacija i nadgledanje postupaka domaćih vlasti tokom krivičnih istraga i krivičnog gonjenja u slučajevima u kojima se radi o krivičnim djelima koja bi mogla predstavljati prepreku u provedbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i ostalih značajnih procesa reformi.</s><s>Ova Jedinica predstavlja sredstvo za smanjenje uticaja kriminalnih radnji i korupcije na pozitivne procese u BiH.</s>\n<s>Imajući u vidu činjenicu da je Jedinica za borbu protiv kriminala i korupcije sastavni dio OHR-a, vlade nemaju drugog izbora nego da sarađuju, dijelom i stoga što Visoki predstavnik ima mandat da smjenjuje zvaničnike bez obzira na njihovu funkciju.</s><s>Globalni program Ujedinjenih naroda protiv korupcije GPAC – Bosna i Hercegovina je član navedenog programa, koji je uspostavljen u toku 1999 godine, a iniciran je od Centra UN-a za međunarodnu prevenciju kriminaliteta.</s><s>Od 1999 do aprila 2004, ovaj program je svoje aktivnosti usmjerio najvećim dijelom na četiri ključna područja: (1) obezbjeđivanje tehničke asistencije zemljama članicama u jačanju njihovih zakonskih i institucionalnih anti-korupcijskih struktura; (2) podrška i servisiranje međunarodne grupacije „šefova pravosuđa“ u jačanju sudskog integriteta; (3) razvoj i distribucija antikorupcijskih politika i instrumenata; i (4) poboljšanje integracije antikorupcijske koordinacije.</s>\n<s>Bosna i Herecegovina je pristupila GRECO programu u toku 2000. godine, koji ima isključivi zadatak uspostavljanja proceduralnih odredbi koje se tiču saradnje na suprotstavljanju korupciji.</s><s>GRECO program je sporazum država za borbu protiv korupcije, usvojen od strane Komiteta ministara Savjeta Evrope iz 1999. godine.</s><s>Kao rezultat učešća BiH u ovom programu treba pomenuti GRECO „Evaluation Report on Bosnia and Herzegovina“, iz 2003. kriminološka in penološka sekcija</s>\n<s>SPAI- Antikorupcijska inicijativa Pakta stabilnosti - Bosna i Hercegovina je član Antikorupcijske inicijative Pakta stabilnosti (SPAI).</s><s>U Sarajevu je 2000, usvojen Sporazum i Akcioni plan Antikorupcijske incijative u okviru III radnog stola Pakta stabilnosti za jugoistočnu Evropu.</s><s>Ciljevi ove inicijative usmjereni su na poticanje saradnje policijskih i pravosudnih organa, zemalja potpisnica, u suzbijanju korupcije i organiziranog kriminala.</s><s>Prva faza provedbe inicijative je završena izradom izvještaja, po zemljama, u okviru svih pet stubova (usvajanje europskih i međunarodnih instrumenata; promocija dobrog upravljanja i pouzdanih javnih uprava; osnaživanje zakonodavstva i promocija pravne države; promocija transparentnosti i integriteta u poslovnim operacijama; razvitak aktivnog civilnog društva).</s><s>U drugoj fazi, sve zemlje sudionice predlažu prioritetne projekte koji bi trebali pronaći izvore finansiranja (Budimlić, Maljević i Muratbegović, 2004) U Sarajevu je 2003 uspostavljen Sekretarijat SPAI, koji, međutim, još uvijek nije u cjelosti profunkcionisao.</s>\n<s>Program OCTOPUS- Radi se o programu protiv korupcije i organizovanog kriminaliteta, koji je osnovan od strane Evropske komisije i Vijeća Evrope 1996.</s><s>Bosna i Herecegovina je učestvovala, u ulozi posmatrača, u programu Octopus II, koji je realizovan od februara 1999 do decembra 2000.</s><s>Program Octopus II ima isključivo svrhu pružanja pravno-tehničke pomoći (savjetima, preporukama, edukacijom državnih službenika, provedbom seminara uz prethodno upoznavanje eksperata Vijeća Evrope sa stanjem nacionalnog zakonodavstva, organizacijom državne uprave, stanjem u sudskoj vlasti i sl.), za države članice Vijeća Evrope koje su bile zahvaćene procesom tranzicije društvenih i ekonomskih odnosa, u borbi protiv korupcije, organiziranog kriminaliteta i pranja novca.</s><s>Bosna i Hercegovina je uzela učešće i u projektu koji je lansiran od strane Savjeta Evrope pod nazivom “Program za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u jugoistočnoj Evropi“ (PACO), koji bi se bavio ovim pitanjima, te doprinio Inicijativi SPAI i Inicijativi Pakta stabilnosti za borbu protiv organiziranog kriminala (SPOC).</s><s>Glavni cilj ovog projekta je da se unaprijedi primjena zakonskih propisa o konfiskaciji imovine koja potiče od organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca.</s>\n<s>Donatorske antikorupcijske inicijative – Donatorske organizacije koje su prisutne u Bosni i Hercegovini ( USAID, Savjet Evrope, UNDP, EU, Svjetska banka, SIDA, EC, OEBS, i dr.) takođe provode niz aktivnosti, kao što su: organizacija seminara, konferencija i obuke iz oblasti borbe protiv korupcije.</s>\n<s>Što se daljih domaćih antikorupcionih inicijativa tiče, možemo reći da su se one uglavnom javljale u toku predizbornih kampanja, a radilo se uglavnom o antikorupcijskim komisijama pri uredima entitetskih vlada, kantonalnih vlada, itd.</s><s>Za sve njih je karakteristično da su ostale samo mrtvo slovo na papiru.</s><s>Entitetske vlade su u saradnji sa OHR-om usvojile strategije za borbu protiv korupcije na svom nivou, ali one nisu nikad implementirane.</s><s>Najbolji primjer ove političke neodgovornosti je i državni Akcioni plan borbe protiv korupcije iz 2000, koji je sačinilo Vijeće ministara BiH u saradnji sa Svjetskom Bankom i Uredom Visokog predstavnika (OHR).</s><s>Plan kojim se naglašava spremnost države da se obračuna sa nedozvoljenim pojavama u društvu, prezentovan je više puta, ali je nažalost u već dobro poznatom stilu ostao samo mrtvo slovo na papiru.</s><s>Zbog ovakve nesposobnosti domaćih vlasti, u sklopu svog mandata Visoki predstavnik se aktivno uključio u zakonodavni proces u BiH, i nametnuo neke od zakona koji su direktno povezani sa borbom protiv korupcije, poput Zakona o ministarskim i drugim imenovanjima Savjeta ministara BiH, Zakona o sukobu interesa BiH, Zakona o zaštiti svjedoka, itd.</s><s>Provedena je i reforma pravosuđa i zakonodavstva (od 2002), s ciljem uspostavljanja jakog sudskog sistema, te jasnih i funkcionalnih zakona.</s><s>Posljedica ove reforme je i to da su krivična djela korupcije pored entitetskih krivičnih zakona, propisana i Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine, pa sudsku nadležnost za ova pitanja ostvaruje Sud Bosne i Hercegovine, odnosno nadležnost za krivični progon ostvaruje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.</s><s>U okviru Tužilaštva BiH formirano je i posebno Odjeljenje za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju.</s><s>Takođe, Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA), jeste institucija nominirana za otkrivanje i asistenciju u rasvjetljavanju krivičnih djela korupcije.</s><s>U okviru Ministarstva sigurnosti na državnoj razini postoji Odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju (koji bi trebao surađivati sa Tužilaštvom), koji međutim, do sada ima skromne učinke.</s><s>Poseban značaj ima Visoki sudski i tužilački savjet Bosne i Darko Datzer, Irma Deljkić</s>\n<s>Imajući u vidu činjenicu da su nevladine organizacije od izuzetne važnosti za borbu protiv korupcije, 12 treba naglasiti da je u BiH počela sa radom nevladina organizacija Transparency International BiH.</s><s>Ova nevladina organizacija osnovana je 2001, a punu akreditaciju kao rezultat uspješnog djelovanja dobila je 2002.</s><s>U protekle tri godine Transparency International je razvio konkretne mehanizme za praćenje korupcije u BiH, mjerenje napretka u radu vlasti i informisanje javnosti kroz redovne izvještaje o korupciji.</s><s>Međutim, do danas, Transparency International je jedina antikorupcijska nevladina organizacija u BiH.</s><s>Iz svega proizilazi da nepostojanje antikorupcijskih strategija u Bosni i Hercegovini, odnosno neimplementiranje onih strategija koje su usvojene, te ne (ili slaba) operativnost vladinih istražnih agencija, predstavlja ozbiljnu prepreku borbi protiv korupcije u Bosni i Hercegovini.</s><s>Također, problem predstavlja i aplikacija postojećih mehanizama za borbu protiv korupcije.</s><s>Naime, Bosna i Hercegovina je usvojila veliki broj zakona (neki nametnuti i od strane OHR-a) koji su direktno povezani sa borbom protiv korupcije, ali je problem u njihovoj implementaciji i usklađenosti na različitim nivoima vlasti.</s><s>Kako bi poboljšala svoj kredibilitet, Bosna i Hercegovina mora stvoriti i implementirati što djelotvorniju državnu strategiju za borbu protiv korupcije, jer učešće isključivo u međunarodnim inicijativama i naporima u ovoj oblasti, koji su uglavnom ad hoc karaktera (bez snažne vlastite volje i riješenosti za provedbom zakona i dobre vladavine), ne predstavlja kvalitetno i trajno rješenje.</s>\n<s>1 Prema podacima Svjetske Banke i njezina Diagnostic Survey-a provedenog 2000 godine, 73% ispitanika iz široke javnosti i 71% javnih dužnosnika u BiH doživljavaju korupciju kao dio kulture i mentaliteta.</s><s>Možemo li u tom smislu govoriti i o kulturi korupcije kao inherentnom dijelu moralnog i političkog života čovjeka današnjice, posebice u BiH?</s><s>2 Prema podacima Studije percepcije korupcije koju je poduzeo Transparency International BiH, oko 30 % ispitanika u BiH doživljava korupciju kao „nešto trajno i neuništivo ili nužno zlo koje može biti i korisno“ (Transparency International BiH ŠaĆ, 2004: 17).</s><s>Uz naprijed navedeno, ne ostaje nam drugo nego konstatirati da svijest glede njezine disfunkcionalnosti i destruktivnih efekata na, posebice, politički i ekonomski sustav u BiH, još nije razvijena.</s><s>3 „...</s><s>Za razliku od onih kaznenih djela koja se počinjaju bez osobitog moralnog odnosa prema kršenju zakona, primjerice kockanja, korupcija u svim svojim pojavnim oblicima implicira moralne 4 „Daleko od toga da su svi pojavni oblici korupcije pokriveni pravom.</s><s>Legalistički konzekvencijalizam, tj. obrazac po kojem određena pojava postaje pravnom kategorijom tek a posteriori, uči nas da određeni, napose aktualni pojavni oblici korupcije postaju zakonskim kategorijama tek po donošenju političke odluke, socijalnog konsenzusa ili tome slične šire društvene odluke“ (Derenčinović, 2001: 36).</s><s>„Kao relevantni prekršaji (korupcije, nap. a. ) vrijede također takvi načini ponašanja, koji su neprihvatljivi već s moralnog gledišta, te koji ne nužno, ali ipak vrijeđaju neku pravnu normu.“ (Holz, 1998: 269-270).</s><s>Ovdje se jasno ukazuje na to da nisu svi pojavni oblici korupcije zahvaćeni pravnim odredbama, tako da se i po tom osnovu, naime činjenici da se radi o fenomenu čije pojavne forme nisu u potpunosti pravno određene, korupcija ima smatrati socijalnopatološkim faktumom.</s><s>Da ovo u BiH itekako ima temelja, pogledati studije Transparency International BiH i Svjetske Banke o korupciji u BiH, dijelom izložene i u ovom uratku.</s><s>5 Slikovitu ekonomsku cijenu korupcije iznosi Derenčinović: „Korupcija negativno utječe i na sigurnost stranih ulaganja.</s><s>Ako želite ulagati u strana gospodarstva, obratite pozornost na sljedeće upozorenje- mogućnost da vam cjelokupna investicija u potpunosti propadne u roku od pet godina procjenjuje se sa 80 do 100 % -tnom sigurnošću ako ulažete u visokokorumpirane države poput Kolumbije, Iraka i Libije, 60 % u Egipat ili Siriju i oko 50 % u Alžir, Jordan, Maroko ili Tursku“ (Derenčinović, 1999: 157).</s>\n<s>6 I sam termin „ponašanje“ u naprijed navedenom određenju nije slučajno izabran, upravo radi činjenice da se radi o nizu pojavnosti koje treba promatrati u cjelini njihovih subjektivno-objektivnih i materijalno-formalnih elemenata.</s><s>Ovime se jasno aludiralo na šire socijalno-patološke momente u promatranju korupcije, ne limitirajući se samo na formalno-objektivne, striktno određene manifestacije, nego se ostavio prostor za nazivanje radnji koje su u biti koruptivne njihovim pravim imenom.</s><s>O subjektivnim momentima u kvalificiranju koruptivna ponašanja kao takva, pogledati, između ostalog i Konvenciju UN protiv korupcije (posebice članak 28.), te Derenčinović, 2001. 7 O metodološkim ograničenjima istraživanja Transparency International-a pogledati na www. transparency. de.</s><s>Već smo u uvodnom dijelu ukazali na to da nemali broj građana BiH korupciju doživljava kao nužno zlo (iz čega se posredno može zaključiti da se korupcija percipira svojevrsnim neformalnim instrumentom društvene regulacije).</s><s>No, incidenca korupcije u BiH zasigurno prelazi Durkheimovu granicu (dis) funkcionalnosti jedne socijalne činjenice, što je vidljivo iz podataka da neke procjene o gubitku javnih sredstava zbog korupcije iznose godišnje u BiH 80 miliona KM (podatak sa press konferencije Transparency International, decembar 2004);implicira povećane troškove života (u prosjeku 10-20% dodatnih troškova koji su direktna posljedica mita, neprirodnih monopola itd.); korupcija povećava inostrani dug, sprječava inostrana ulaganja (koja bi se, po nekim procjenama, mogla udvostručiti, ukoliko se korupcija kontrolira); nepostizanje željenog razvoja privatnog sektora koji bi bio sličan onome u naprednijim zemljama u tranziciji; trošenje sredstava na neproduktivne sektore, a naročito na glomazan i složen državni aparat; etc. (Transparency International BiH ŠbĆ, 2004: 21-22).</s>\n<s>8 Dakako da se na ovaj način ne iscrpljuje lista poduzetih istraživanja u svezi sa pojavnim oblicima i uzrocima korupcije u BiH, ali su naznačeni najčešće citirani u vladinim i nevladinim izvješćima, te služe kao polazna osnova za procjenu stanja u svezi sa korupcijom u BiH.</s><s>9 Ovo ne koristimo kao izliku.</s><s>Međutim, nepobitna je činjenica da se u BiH vrlo malo može napraviti (u istraživačkom smislu) ako pripadate nevladinom sektoru, pogotovu ako se radi o neovisnom istraživaču pojedincu.</s>\n<s>10 Na slične probleme u svom radu često nailazi i glasoviti Transparency International, pa i njegov nacionalni odjeljak u BiH (pogledati Transparency International BiH ŠbĆ).</s><s>11 „Korupcija na visokoj razini se odnosi na aktivnosti pojedinaca, skupina ili firmi i u privatnom i javnom sektoru, koje smjeraju utjecanju na donošenje zakona, odredaba, uredbi ili inih vladinih odluka u njihovu vlastitu korist sredstvima nezakonita i netransparentna osiguranja privatne koristi javnim dužnosnicima...</s><s>Administrativna korupcija se odnosi na distorziju u implementaciji postojećih zakona, pravila i odredaba da bi se osigurala privatna korist javnim dužnosnicima.</s><s>Jasna distinkcija između ovih dvaju oblika korupcije se može podvući na temelju naravi političkog odnosa koji leži u navedenim formama korupcije.</s><s>Naime, i korupcija na visokoj razini i administrativna se mogu pronaći na svim razinama vlasti, i jednu i drugu mogu potaknuti državni dužnosnici, biznismeni il drugi nedržavni akteri.</s><s>U slučaju prve, akteri donose pravila u svoju vlastitu korist, što zatim povlači i nevaljane akcije drugih.</s><s>Administrativnom korupcijom, akteri stječu pojedinačna izuzeća ili povoljnosti u primjeni pravila.</s><s>Glavna je, dakle, razlika u tome kako duboko korupcijska akcija ulazi u postupanje države i razmjere u kojima su prednosti korupcijskih akcija institucionalizirane u osnovna rješenja koja reguliraju rad državnih organa“ (World Bank, 2000: 1-2).</s><s>12 Da bi jedna antikorupcijska strategija bila uspješna, mora imati, između ostalih, i podršku nevladinih organizacija, jer su one često u boljoj poziciji da prate koruptivne aktivnosti.</s>\n<s>Federalni zavod za statistiku. (2004).</s><s>Prijavljene, optužene, i osuđene punoljetne i maloljetne osobe i privredni/gospodarski prijestupi u Federaciji Bosne i Hercegovine u 2003.</s><s>Sarajevo: Autor.</s>\n<s>Darko Datzer, dipl. kriminalist, asistent na na katedri za kriminalistiku Fakulteta kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu; Područje interesiranja: fenomenologija i etiologija korupcije, strategije njezina suzbijanja.</s><s>Irma Deljkić, dipl. kriminalist, asistentica na katedri za kriminalistiku Fakulteta kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu.</s><s>Područje interesiranja: politika Europske Unije na području suzbijanja droga.</s>\n"}
+{"dc.title": "Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja", "dc.creator": "Mulaomerović, Jasminko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "?", "id": "rung_678", "pdf_url": "http://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=2612&dn=", "text": "<s>Disertaciju sam uradio u Centru za istraživanje i održivi razvoj krša zahvaljujući razu­ mjevanju članova Odjeljenja za prirodne nauke ANUBiH, a posebno akad. dr. Midha­ tu Uščupliću i akad. dr. Boži Matiću.</s><s>Zahvalnost ide i Amri Avdagić, rukovoditeljici Službe za naučno-istraživačke projekte i međunarodnu saradnju ANUBiH.</s><s>Poticaj za disertaciju o ublasti turizma dao mi je red. prof. dr. Nikola Grabovac, a zajednički rad sa dr. Jasminom Osmanković na ocjeni mogućnosti pojedinih pećina kao turističkih destinacija bio je presudan u odabiru uže oblasti istraživanja.</s><s>Oboma se iskreno zahvaljujem.</s>\n<s>Disertacija je urađena pod mentorstvom doc. dr. Andreja Mihevca i van. prof. dr. Ja­ smine Osmanković, i ja im se, na ovom mjestu, još jednom zahvaljujem.</s><s>Njihovo razumijevanje za moje dileme i nedoumice tokom rada spominjem sa dužnim pošto­ vanjem.</s>\n<s>Zahvalnost ide akad. dr. Andreju Kranjcu, doc. dr. Dejanu Cigaleu i doc. dr. Draženu Perici, koji su pregledali neuvezani tekst i dali više korisnih savjeta i primjedbi.</s><s>Vrata Inštituta za raziskovanje krasa u Postojni uvijek su mi bila širom otvorena, a srdačnost i susretljivost svih zaposlenih već skoro 30 godina tolika da su bilo kakve riječi zahvalnosti stvarno nedostatne.</s>\n<s>Moji prijatelji Simone Milanolo, Ilhan Dervović, Behudin Alimanović i Kenan Pašić bili su sa mnom na brojnim terenskim ekskurzijama.</s><s>Zahvalan sam im i na strpljenju i na pomoći oko fotografiranja.</s>\n<s>Zahvaljujem se Sabi Risaluddin za prevod u engleski jezik, Alenki Auersperger za prevod u slovenački jezik i kolegici Amini Krivošić koja je rad jezički pregledala.</s>\n<s>Sažetak: U Dinarskom kršu Bosne i Hercegovine posmatra se razvoj speleoturizma u lokalnim zajednicama koje čine općine Hadžići, Sanski Most, Velika Kladuša, Teslić, Trnovo, Kladanj, Ilijaš, Ravno, Bosansko Grahovo, Drvar, Prača – Pale, Pale, Šipovo, Stolac, Foča, kao mogućnost lokalnog razvoja s obzirom da nabrojane općine karak­ terizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, nezaposlenost, neisokorištenost prirodnih resursa, ispodprosječan nivo infrastrukture i loša demografska struktura.</s><s>Iako sa skromnom tradicijom speleoturizma u Bosni i Hercegovini, pećine kao kva­ litetne turističke destinacije nude mogućnosti značajnog udjela u lokalnom razvoju, prije svega zbog trendova u savremenom turizmu i promjeni navika i zahtjeva turi­ sta, trendovima i razvoju speleoturizma u svijetu i susjednim državama.</s><s>Analizirane su speleoturističke mogućnosti većeg broja pećina u spomenutim općinama, a za tri odabrane pećine (Vjetrenicu u općini Ravno, Ledenicu u općini Bosansko Grahovo i Hrustovaču u općini Sanski Most) koristeći situacionu analizu, PEST, SWOT i cost benefit analizu te ekonometrijski model utvrđeni su direktni efekti speleoturizma u razvoju općina (povećanje broja radnih mjesta i porast ukupnog domaćeg proizvoda lokalne zajednice).</s><s>Date su i mogućnosti realizacije speleoturizma kroz pregled izvora strane pomoći (programi, projekti i fondovi koji podržavaju lokalni razvoj).</s><s>Ključne riječi: krš, speleoturizam, turistička pećina, lokalni razvoj, izvori strane po­ moći, pećine Vjetrenica, Ledenica, Hrustovača, Bosna i Hercegovina Determinante in učinki jamskega turizma</s>\n<s>Key words: karst, speleotourism, show cave, local development, sources of foreign aid, Vjetrenica cave, Ledenica cave, Hrustovača cave, Bosnia and Herzegovina VII</s>\n<s>Slika 69.</s><s>Pećina prije intervencije na ulazu (razglednica iz perioda pred Drugi sv. rat).</s><s>Slika 70.</s><s>Titova pećina prema razglednici iz 70-tih godina.</s>\n<s>Slika 83.</s><s>Gravure ljudskih figura (jedna sa atributima sunca) (foto: K. Pašić).</s><s>Slika 84.</s><s>Gravure tačkastih polja i ljudskih likova (foto: K. Pašić).</s><s>Slika 85.</s><s>Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva.</s><s>Slika 86.</s><s>Položaj izabranih općina na karti Bosne i Hercegovine.</s><s>Slika 87.</s><s>Kretanje broja učenika u osnovnim školama u općini Ravno i Hercegovač­ ko-neretvanskom kantonu.</s>\n<s>Tabela 1. Faktori vanjske okoline i njihova procjena.</s><s>Tabela 2. Faktori unutrašnje okoline i njihova procjena.</s><s>Tabela 3. Evolucija lokalnog ekonomskog razvoja.</s><s>Tabela 4. Pregled razvijenosti općina.</s><s>Tabela 5. Nivo razvijenosti i potencijal općine Hadžići.</s><s>Tabela 6. Nivo razvijenosti i potencijal općine Sanski Most.</s><s>Tabela 7. Nivo razvijenosti i potencijal općine Velika Kladuša.</s><s>Tabela 8. Nivo razvijenosti i potencijal općine Teslić.</s><s>Tabela 9. Nivo razvijenosti i potencijal općine Trnovo.</s><s>Tabela 10.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Kladanj.</s><s>Tabela 11.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Ilijaš.</s><s>Tabela 12.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Ravno.</s><s>Tabela 13.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Bosansko Grahovo.</s><s>Tabela 14.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Drvar (Titova pećina).</s><s>Tabela 15.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Prača – Pale.</s><s>Tabela 16.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Pale.</s><s>Tabela 17.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općina Šipovo i Kupres.</s><s>Tabela 18.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Stolac.</s><s>Tabela 19.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općina Trnovo i Foča.</s><s>Tabela 20.</s><s>Okvirni speleoturistički potencijali Bosne i Hercegovine.</s><s>Tabela 21.</s><s>Starosna struktura stanovništva.</s><s>Tabela 22.</s><s>Starosna struktura stanovništva.</s><s>Tabela 23.</s><s>Starosna struktura stanovništva.</s><s>Tabela 24.</s><s>Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.</s><s>Tabela 25.</s><s>Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Vjetrenicu.</s><s>Tabela 26.</s><s>Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Ledenicu.</s><s>Tabela 27.</s><s>Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Ledenicu.</s><s>Tabela 28.</s><s>Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Hrustovaču.</s><s>Tabela 29.</s><s>Kvantificiranje uticaja unutrašnje okoline na turističku pećinu Hrustovaču.</s><s>Tabela 30.</s><s>Prosječne vrijednosti unutrašnjih i vanjskih faktora.</s><s>Tabela 31.</s><s>Prosječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora.</s><s>Tabela 32.</s><s>Prosječne vrijednosti intenziteta unutrašnjih i vanjskih faktora (kriterij najve­ će vrijednosti).</s>\n<s>“Ako bih morao najkraće opisati stanje današnje Bosne i njenih ljudi, onda bih upo­ trijebio riječi: razbijenost, pometenost ili haotičnost.</s><s>Ono što fizičari ili hemičari, a ko će više znati ko je šta u modernoj nauci, zovu Braunovo kretanje, stalno sudaranje, odbijanje ili kretanje, što bi naš čovjek rekao, ni tamo ni amo, moglo bi se primjeniti i na našu sadašnju situaciju.</s><s>Ako bi ih pogledali iz visine bosanski ljudi liče na roj pčela pred kišu.</s><s>Odozdo, žabljim pogledom, liče na šašu koja se ljulja čas na jednu, čas na drugu stranu, pa se povija, pa taman žaba pomisli: slomi se sve, a ona se uspravi, pa opet tamo – amo.</s><s>A iz normalne perspektive, ako takva još uopće postoji, šta se vidi?</s><s>Prazni pogledi, tupo zurenje, izgubljenost, nesnalaženje, iščekivanje, polaženje a ne­ dolaženje, jednom riječju – pometenost.</s><s>Možda će neko reći da stanje bolje opisuje sintagma ‘ne zna se ni ko pije, ni ko plaća’, ali bojati se da je, po pitanju plaćanja ceha, historija neumoljiva.”</s>\n<s>Gornje sam riječi napisao na početku eseja Štap u knjizi Mjesec i jabuka (Izd.</s><s>BZK ”Preporod”, Sarajevo, 2008.) u kome govorim o štapu prikazanom na brojnim stećci­ ma kao jednom od simbola govora svetog predanja.</s><s>Štap simbolizuje osu, središte, ono što danas nedostaje Bosni i Hrecegovini, svejedno radi li se o ekonomiji, kulturi, du­ hovnosti.</s><s>Nepostojanje bilo kakve ideje o razvoju u malim sredinama koje sam na svo­ jim terenskim ekskurzijama obilazio, mrtvilo koje zrači jednako kako iz ljudi, tako i iz zapuštenih stambenih četvrti, fabrika i rudnika, govori samo o čekanju, o iščekivanju pomoći iz regionalnog centra ili partijske ”centrale”.</s><s>San o željezarama, kombinatima, SOUR-ima još uvijek je živ u glavama većine običnih radnika, sada uglavnom zapo­ slenih ”na crno”.</s><s>Ideal većine je zaraditi samo ”za cekera”, za puko preživljavanje.</s><s>Sarađujući duži niz godina sa prof. dr. Izetom Avdagićem u speleološkoj organizaciji, naučio sam da se od malih ideja mogu napraviti veliki poslovi.</s><s>Izeta već odavno nema među živima, ali njegov duh, koji je krasila inicijativnost dok god je mogao micati, prati me nekako kao sjena.</s>\n<s>Jedna od zajedničkih ideja (dok smo još radili u Earth Science Institute) bila je i pri­ vođenje Djevojačke pećine turističkoj eksploataciji.</s><s>S obzirom na tadašnju društvenu infrastrukturu (nefunkcionalnost općina) do realizacije ove pećine kao speleoturističke destinacije nikada nije došlo.</s><s>Na ovu ideju se kasnije nastavilo moje zanimanje za turi­ stičke pećine, a onda kroz saradnju sa dr. Jasminom Osmanković i za lokalni razvoj.</s><s>Vrijeme velikih donacija koje su strane vlade odobravale općinama ili Bosni i Herce­ govini već je odavno prošlost.</s><s>Vrijeme je za male ideje, koje ne zahtijevaju velika fi­ nansijska ulaganja i koje zapošljavaju dovoljan broj stanovnika neke lokalne zajednice da ona vidi korist.</s><s>Pećine kao izgrađene turističke atrakcije u svim našim promišljanji­ ma su bile baš to: poticajna i izgledna mogućnost za lokalni razvoj.</s><s>Zbog toga mi se i ideja izrade disertacije koja će dokazati ili opovrgnuti hipotezu da speleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih uslova i određenja uz potpunu integra­ ciju u prirodno, kulturno i humano okruženje te uvažavanje faktora identiteta i intere­ sa lokalne zajednice, snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpu­ nog razvoja nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine učinila privlačnom i na teorijskom i na aplikativnom planu.</s>\n<s>Krš Bosne i Hercegovine dio je svjetski slavnog i bogatog dinarskog krša, koji je una­ toč mnogim kasnijim otkrićima, još uvijek jedan od najbogatijih krških kompleksa u svijetu.</s><s>Pored dinarskog krša u užem smislu, tzv. Vanjskih Dinarida, a to su područja jugozapadno od linije Gacko, Ključ, Bihać, u Bosni i Hercegovini postoji i druga krška cjelina koja se naslanja na ovu prema sjeveroistoku, tzv. Unutrašnji Dinaridi (slika 1).</s><s>Oni su plići, i u većem dijelu izoliraniji dijelovi krša.</s><s>Iako nastajali u drugačijim uslo­ vima, sa stanovišta istraživanja, korištenja i zaštite podjednako su važan dio bosanskohercegovačke teritorije.</s><s>O tome koliko je teritorija BiH pod kršem nema jedinstvenog nović & Avdagić, 1981) do čak 65 % (Čičić, 1998).</s><s>Dinarski krš smatra se najvećom specifičnom prirodnom vrijednosti ne samo Bosne i Hercegovine nego i susjednih zemalja.</s><s>Kao cjelina sadrži svjetski značajne elemente prirodne baštine.</s><s>Slika 1. Dinarski krš u Bosni i Hercegovini (prema: Andrić, 1978).</s><s>Vrijednosti dinarskog krša su višestruke: prirodne, privredne, kulturne, naučne, obra­ zovne, rekreacijske itd.</s><s>Krški oblici brojni su i raznoliki, od sitnih škrapa do krških polja i krških zaravni.</s><s>Živi svijet Dinarida po biljnom bogatstvu i raznolikosti nema premca u Evropi, a s pojedinim skupinama faune, poput podzemne, čak ni u svijetu.</s><s>Krš je omogućio razvoj posebnih naučnih disciplina speleologije i karstologije.</s><s>Kar­ stologija je izučila i opisala mnoge krške pojave od kojih su neke od njih dobile stručne nazive po lokalnim dinarskim izrazima, poput polja, doline, uvale, ponora, kamenice, pa čak i samog naziva za vrstu reljefa – karst, koji je nastao germaniziranim oblikom imena za pokrajinu Kras u Sloveniji (Kranjc, 2001).</s><s>Na kršu su nastali brojni mitovi o njegovom podzemlju.</s><s>Pećine i danas čuvaju najstariju kulturnu historiju čovječan­ stva, o čemu svjedoče brojna nalazišta i u Bosni i Hercegovini.</s><s>Također, pećine čuvaju sedimente pogodne za istraživanja prošlosti koji su na drugim mjestima uništeni.</s><s>Sve to našem kršu daje veliku kulturnu, obrazovnu i naučnu važnost, a prije svega bitno uslovljava život na ovom području.</s><s>Uvođenjem okolišnih pristupa u mnogim sferama života zadnjih nekoliko desetljeća, ponuđena je bitna promjena percepcije krša.</s><s>To će, za očekivati je, iznimno povećati vrijednost krša u Bosni i Hercegovini.</s><s>Sa tog stajali­ šta se posmatra i razvoj speleološkog turizma.</s><s>Speleoturizam u Bosni i Hercegovini ima skromnu, ali dugu tradiciju.</s><s>Kao i većina drugih društvenih i ekonomskih pojava koje su bile prisutne na evropskom zapadu, i turizam je kod nas došao sa austro-ugarskom okupacijom, a kasnije upravom (krajem 19., odnosno, početkom 20. stoljeća).</s><s>Do tog vremena Bosna i Hercegovina je bila dio Otomanskog carstva koje je imalo feudalno uređenje i, na neki način, orijentalnu orga­ nizaciju privrede i društva.</s><s>Istovremeno, u drugim dijelovima monarhije, u našem naj­ bližem susjedstvu, Sloveniji i Hrvatskoj, speleoturizam nije nepoznanica.</s><s>Postojnska jama (Adelsberger grötte) je destinacija poznatih javnih ličnosti ondašnjeg političkog i javnog života monarhije, a i neke pećine u Hrvatskoj već su poznate na turističkim putevima Evrope.</s>\n<s>Pećine u Bosni i Hercegovini od samog početka zanimanja za njih nisu gledane iz vi­ dika turističke eksploatacije, već prije svega (a što je i razumljivo s obzirom na prilike) kao vojni (rezerve šalitre), odnosno, privredni potencijal – rezerve vode za ubrzani razvoj privrede (Ballif, 1896) Već na početku svoje uprave nove vlasti ulažu ogromne napore u cilju obezbjeđenja vode i regulaciju plavljenja kraških polja (slike 2 i 3).</s><s>U radove na terenu uključuju se brojni pojedinci, uglavnom strani radnici, koje je nova uprava dovela u Bosnu i Hercegovinu, a koji onda istražuju i njene prirodne rijetkosti.</s><s>Njihove potpise (slika 4) i danas je moguće naći u brojnim skrivenim hodnicima naših pećina.</s><s>Ljepota i divlja privlačnost nove zemlje, koja je do samo kojih dvadesetk godi­ na prije bila “terra incognita” za Evropljane, potakli su osnivanje podružnice “Austrij­ skog turističkog kluba”.</s><s>Članovi tog kluba, zajedno sa različitim stručnjacima (šumari, vojni inžinjeri, arheolozi) počinju svojim prijateljima otkrivati svijet bosansko-her­ cegovačkog podzemlja i tako činiti prve turističke korake na ovom polju.</s><s>Značajna speleološka otkrića koja je načinio Čeh Karel Absolon pred Prvi svjetski rat u pećini Vjetrenici, potakla su daljnja istraživanja nakon rata, a kasnije i izgradnju turističke staze u dužini od oko 1.700 metara.</s><s>Drugi svjetski rat prekinuo je značajniji turistički razvoj ove pećine.</s>\n<s>Iza Drugog svjetskog rata, poslije prvih napora u obnovi, 60-tih godina dolazi do iz­ gradnje velikih hidro-energetskih kapaciteta u kraškim oblastima što je neminovno povuklo za sobom i značajan razvoj speleoloških istraživanja.</s><s>U isto vrijeme, razvoj turizma u pećinama Slovenije (Postojnska jama, Škocjanske jame, jama Vilenica), Hr­ vatske (Cerovačke pećine, pećina Vrlovka), Srbije (Resavska pećina), potiče i slična, istina stidljiva, nastojanja u Bosni i Hercegovini.</s><s>U bivšoj Jugoslaviji aktivne su bile 42 turističke pećine, od čega 16 u Sloveniji.</s><s>Bijambarska pećina kod Olova (Centralna Bosna) i Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina) su glavne destinacije speleoturizma sa kojima bosansko-hercegovačka turistička ponuda izlazi na tržište.</s><s>Obje spomenute pećine date su na upravljanje lokalnim organizacijama, koje nisu imale ni kadrovskih ni ekomomskih resursa da ih prezentiraju, a pogotovo ne da ih dalje razvijaju kao turi­ stički potencijal.</s><s>Politička podrška razvoju speleoturizma, koja je u socijalističko vri­ jeme bivše Jugoslavije bila od presudnog značaja, potpuno je izostala.</s><s>Možda je tome doprinijela i recepcija pećina i jama kao mjesta nesreće, s obzirom na živa iskustva Drugog svjetskog rata na ovim prostorima (Pervan, 1993; Božičević, 1991; Mihevc, Do posljednjeg rata (1992.–1995.) u Bosni i Hercegovini uređeno je i otvoreno još ne­ koliko pećina za turističke posjete, ali isključivo zalaganjem lokalnih zajednica, bez da je ukupna turistička privreda (agencije, hoteli, republičke turističke asocijacije) poka­ zala bilo kakvog interesa.</s><s>Procjena i inventarizacija potencijalnih turističkih pećina u Bosni i Hercegovini i valorizacija njihove upotrebne vrijednosti i mogućnosti namjene jesu teme koje zahtijevaju ozbiljnu analizu.</s><s>U Bosni i Hercegovini je evidentna koncentracija razvoja u regionalnim urbanim cen­ trima, dok se ostala područja izvan najužih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla) suočavaju sa brojnim problemima odsustva razvoja.</s><s>Pitanje je šta ovi prostori nude za razvoj, kakve su stvarne mogućnosti ovih prostora, kakve su njihove prirodne prostorne karakteristike i jesu li one potencijalno interesantne na turističkom tržištu?</s><s>Stanje razvoja, preciznije rečeno odsustvo razvoja ili siromaštva bosanskohercegovačkog društva je takvo da traži adekvatno i urgentno rješenje.</s><s>Kao što je poznato, nezavisno od tipa siromaštva, u krajnjoj liniji jedino pravo i trajno rješenje problema je ekonomski razvoj.</s><s>Pri tome se misli na ekonomski razvoj održiv u svim svojim dimenzijama: ekonomskoj, ekološkoj, tehnološkoj i socijalnoj, a također, i eko­ nomski human razvoj.</s><s>S druge strane, razvoj prihvatljiv za rješavanje problema bo­ sansko-hercegovačkog siromaštva treba da ima sva obilježja potpunog razvoja onako kako ga definiraju Stiglitz i Sen (prema: Todaro & Smith, 2006).</s><s>Turizam bi mogao imati značajnu ulogu u generiranju i/ili akceleriranju ovako shva­ ćenog ekonomskog regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine.</s><s>U teorijama endogenog razvoja Romera (1990, 2008) i Krugmana (1993), kao i prema iskustvima drugih ze­ malja na jednoj strani, i bosansko-hercegovačkim turističkim potencijalima na drugoj, mogu se naći argumenti za ovakvo pozicioniranje turizma.</s><s>Turizam, koji bi bitno do­ prinosio održivom, humanom i potpunom razvoju ima utemeljenje u bosansko-herce­ govačkim potencijalima kraških područja, određenije rečeno u pećinama.</s><s>Domaći i međunarodni eksperti, naučne i druge institucije i organizacije kao adekvat­ no ili dovoljno dobro rješenje za rješavanje razvojnih problema Bosne i Hercegovine, siromaštva i nejednakosti u razvoju vide, između ostalih, a veoma često na prvom mjestu, u turizmu.</s><s>Često se ističe da turizam, uvažavajući njegovu ambivalentnu priro­ du, može pozitivno i snažno doprinijeti društveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, ukoliko se eliminira potencijalna opasnost od degradacije okruženja i gubitka lokalnog identiteta.</s><s>Jednako se naglašava da su resursi na kojima se zasniva turizam osjetljivi i da postoji rastuća težnja za poboljšanjem kvaliteta okruženja.</s><s>Kada su pećine u pita­ nju, to je pitanje od suštinke važnosti.</s><s>Pri tome se uvažava spoznaja da turizam pruža priliku za putovanje i upoznavanje sa drugim kulturama, odnosno, da razvoj turizma može pomoći u uspostavljanju čvršćih veza i mira između naroda, kao i da je gradivni elemenat u stvaranju svijesti koja poštuje raznolikost kultura i načina života.</s><s>To posebno treba naglasiti s obzirom na skorašnja dešavanja u Bosni i Hercegovini i očekivanja od budućnosti.</s><s>Kod pozicio­ niranja turizma kao rješenja problema siromaštva u nerazvijenim krajevima, međuna­ rodne institucije, organizacije i eksperti respektuju potrebu za razvojem turizma koji zadovoljava ekonomska očekivanja i zahtjeve okruženja, uz poštovanje ne samo druš­ tvene i prostorne strukture destinacija, već, također, i lokalnog stanovništva, očuvanje i jačanje ljudskog dostojanstva lokalnih zajednica i turista.</s><s>Analiza speleoturizma u svijetu, našem bližem okruženju i Bosni i Hercegovini kao i trendova u razvoju speleoturizma, posebno u svjetlu “novog” turizma treba da pokaže koje sve mogućnosti nudi ova vrsta turizma kao dio alternativnog turizma, a sve u kontekstu načela održivog turizma.</s>\n<s>Koliki je interes za speleoturizam?</s><s>Prema Zhangu & Jinu (1996) u svijetu postoji oko 800 turističkih pećina, a prema web stranici www.showcaves.com oko 1.200.</s><s>Procjene su da pećine godišnje posjeti preko 150 miliona posjetilaca te da se ostvari prihod od oko 2,3 bilona US$ (Cigna & Burri, 2000).</s><s>Za bosansko-hercegovačke prilike pose­ ban potencijal speleoturizma čine mladi različitih školskih uzrasta.</s><s>Prema statističkim podacima u Bosni i Hercegovini ima djece osnovnoškolskog uzrasta 480.531, djece srednjoškolskog uzrasta 256.799 i mladih univerzitetskog uzrasta 274.698 (Statistički godišnjak, 2005).</s><s>Više od polovine njih kao dio obaveznog obrazovanja pohađa razli­ čite vidove škole u prirodi.</s><s>Posjete turističkim pećinama sa odgovarajućim obrazov­ nim programom predstavljaju značajan potencijal u turističkoj ponudi.</s><s>U 2004. godini registrovano je u Bosni i Hercegovini oko 418.000 dolazaka i preko milion noćenja, mada analitičari smatraju da je taj broj tri puta veći (samo Međugorje posjeti oko 1,2 miliona gostiju godišnje).</s><s>Svjetska turistička organizacija (WTO) je svrstala Bosnu i Hercegovinu u skupinu zemalja sa najvećim anticipiranim godišnjim rastom, procjenjujući godišnju stopu rasta od 10,5 % (Istraživanje, 2004).</s><s>Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno zanimljivu turističku destinaciju, što je re­ zultat njenog geografskog položaja, prirodnih ljepota, kulturno-historijskih vrijedno­ sti i pogodnih klimatskih uslova.</s><s>Ovo je područje ukrštanja različitih kultura, religija i tradicija, što daje dodatnu vrijednost kreiranju specifičnog turističkog proizvoda i obogaćuje turističku ponudu.</s><s>Na području Bosne i Hercegovine postoje potencijali za razvoj kulturnog, planinskog, ruralnog, avanturističkog, religijskog, zdravstvenog i primorskog turizma.</s><s>Speleoturizam je amalgam nekoliko pobrojanih oblika turizma sa svim indirektnim razvojnim efektima na razvoj pratećih djelatnosti, obnovu zajednica, razvoj nerazvijenih područja, održivi razvoj te očuvanje okoliša i lokalne tradicije.</s><s>Iz naprijed navedenog je jasno zašto se speleoturizam vidi kao razvojni elemenat lo­ kalnih zajednica i regija.</s><s>Gradivni elementi nove osvježene i podmlađene strategije razvoja speleoturizma Bosne i Hercegovine trebali bi biti, između ostalog: uvažava­ nje kriterija održivosti, što znači da on mora biti dugoročno ekološki podnošljiv, ali i ekonomski vitalan te etički i društveno pravičan za lokalne zajednice.</s><s>Održivi razvoj je vođeni proces koji predviđa cjelovito upravljanje resursima tako da se obezbijedi njihova vitalnost, uz očuvanje našeg prirodnog i kulturnog bogatstva, uključujući i za­ štićene oblasti.</s><s>Kao moćan instrument razvoja lokalnih zajednica speleoturizam može i treba da aktivno učestvuje u strategiji održivog razvoja.</s><s>A za to je potrebna analiza svih preduslova (prostornih, demografskih, ekonomskih, razvojnih, historijskih) ra­ zvoja pećina kao turističkih resursa.</s>\n<s>U Bosni i Hercegovini registovano je preko 4.000 pećina i jama (Mulaomerović et al., 2006).</s><s>Gotovo svi ovi objekti su značajni speleološki i karstološki fenomeni.</s><s>Je­ dan broj je zbog svojih unutrašnjih morfoloških karakteristika ili kulturno-historijskih osobenosti značajan i sa stanovišta estetske, odnosno, kulturne vrijednosti.</s><s>Ta vrijed­ nost može biti valorizirana i iz vizure potencijalnog turističkog objekta, a u kontekstu očekivanja da njihova turistička eksploatacija dadne direktne i indirektne efekte na privredni razvoj zajednice.</s><s>Predmet istraživanja će biti nekoliko takvih pećina u nera­ zvijenim područjima Bosne i Hercegovine.</s><s>Sadašnji ekonomski profil Bosne i Hercegovine, kao i mnogih drugih zemalja u razvo­ ju, a posebno zemalja u tranziciji, određuje siromaštvo, nezaposlenost i nejednakost.</s><s>Oko 20 % stanovništva je ispod međunarodno priznate linije siromaštva, a njih još oko 30 % može biti gurnuto ispod ove linije na najmanji potres na tržištu.</s><s>Broj nezaposle­ nih, zavisno od izvora koji se koristi, procjenjuje se u rasponu od 740.000 do preko milion.</s><s>Siromaštvo u BiH je raširenije nego u svim drugim zemljama bivše Jugoslavije (jedino je rasprostranjenije na Kosovu), a nekih 20 % siromašnih izrazito oskudijeva u svim ili gotovo svim ključnim aspektima standarda.</s><s>Obzirom na situaciju u zemlji, sa­ dašnja relativno niska stopa siromaštva među stanovništvom rezultat je potrošnje koja nadilazi mogućnosti sadašnjeg nivoa proizvodnje.</s><s>Ona se financira iz međunarodne pomoći.</s><s>Pitanje je koliko dugo?</s><s>S obzirom na realnu opasnost od vrtoglavog porasta stope siromaštva, neophodno je ubrzati ekonomski razvoj.</s><s>Pojedina područja Bosne i Hercegovine, posebno područja izvan najužih regional­ nih centara posebno su pogodjena problemom siromaštva ili, drugim riječima rečeno, stanovnici prostora izvan najužih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla) izloženi su većem rizku od siromaštva.</s><s>Problem istraživanje je: da li speleoturizam sa svojim određenjima može dati pozitivne efekte na razvoj nekih nerazvijenih područja u Bosni i Hercegovini?</s><s>Danas je valjana tu­ ristička eksploatacija neodvojiva od kvalitetnog ekonomski održivog razvoja u skladu sa očekivanim ekološkim, tehnološkim i socijalnim dimenzijama i standardima uz potpuno prihvatanje takvog razvoja od strane lokalne zajednice.</s><s>Drugim riječima, problem istra­ živanja je u određivanju faktora i uslova koji neki speleološki objekt (pećinu) u odgova­ rajućem prostoru determiniraju kao resurs za turistički, ali i ekonomski razvoj tog kraja.</s><s>1.2 Hipoteze istraživanja</s>\n<s>1. Pećine kao turistički objekti nude kvalitetan turistički doživljaj i u skladu su sa afirmacijom kriterija ekološkog kapaciteta prostora kao jedne od karakteristika novog, alternativnog turizma.</s>\n<s>2. Pećine kao turistički objekti nude višeslojan turistički proizvod sa kumulativnim atrakcijama (prirodni fenomeni podzemlja, estetski doživljaj, avantura, kulturno-hi­ storijske vrijednosti, rekreacija).</s>\n<s>3. Pećine kao turistički objekti su resurs koji je zanimljiv sudionicima različitih druš­ tvenih slojeva i interesa.</s><s>On je po tome i “masovni” (školska populacija) i “novi” turizam, pa je kao takav, vrlo “životan” turistički resurs.</s><s>4. Pećine kao turistički objekti u potpunosti se uklapaju u koncept novih oblika turiz­ ma jer isključuju kriterij fizičkog prihvatnog kapaciteta prostora (a samim tim i velikih građevinskih zahvata).</s><s>Iz toga slijedi da i vrlo ograničena ulaganja omogućavaju odr­ živ razvoj turizma.</s>\n<s>5. Odnos ulaganja u razvoj pećine kao turističkog objekta i dobiti po osnovu cijene ostvarenog radnog mjesta je neuporedivo povoljniji od drugih turističkih objekata ili privrednih kapaciteta.</s>\n<s>Iz gore pobrojanih pomoćnih hipoteza moguće je izvesti sljedeću radnu hipotezu: Speleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih uslova i određenja uz potpunu integra­ ciju u prirodno, kulturno i humano okruženje te uvažavanje faktora identiteta i interesa lokalne zajednice, snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpunog razvoja nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine.</s><s>1.3 Svrha i ciljevi istraživanja</s>\n<s>Svrha doktorske disertacije je analiza karaktertistika kraškog prostora, posebno pećina kao njegovih najpoznatijih morfoloških fenomena, pronalaženje odrednica koje po­ jedine pećine opredjeljuje za mogućnost privođenja turističkoj namjeni te, na osnovu trenutnog stanja speleoturizma u svijetu i kod nas, analizirati mogućnosti i efekte ra­ zvoja speleoturizma i njegove razvojne efekte na nerazvijena područja.</s>\n<s>1. Analiza kraškog prostora sa aspekta fizičkih, ekonomskih, saobraćajnih i demograf­ skih karakteristika te implikacije tih analiza na njegove ukupne turističke perspektive.</s><s>2. Analiza speleoturizma u svijetu, našem bližem okruženju i Bosni i Hercegovini kao i trendova u razvoju speleoturizma, posebno u svjetlu “novog” turizma, mogućnosti koje nudi alternativni turizam, a sve u kontekstu načela održivog turizma.</s><s>3. Procjena i inventarizacija potencijalnih turističkih pećina u Bosni i Hercegovini te valorizacija njihove upotrebne vrijednosti i mogućnosti namjene.</s><s>4. Analiza svih preduslova (prostornih, demografskih, ekonomskih, razvojnih, historij­ skih) razvoja pećina kao turističkih resursa.</s><s>5. Procjena direktnih razvojnih efekata speleoturizma na zapošljavanje, rast dohotka i platnu bilansu te investiranje.</s>\n<s>6. Procjena indirektnih razvojnih efekata speleoturizma na razvoj pratećih djelatnosti, obnovu zajednica, razvoj nerazvijenih područja, održivi razvoj i očuvanje okoliša i lokalne tradicije.</s>\n<s>7. Predstavljane različitih programa, projekta i fondova za razvoj turizma koji omogu­ ćavaju različite aktivnosti i realizaciju speleoturističkih resursa.</s><s>1.4 Teorijski kontekst istraživanja</s>\n<s>Teorijski okvir za istraživanje determiniraju savremeni modeli razvijenosti i nerazvi­ jenosti, savremene teorije razvoja turizma i teorijske postavke na kojima se temelje održivi, humani, potpuni i kompetitivni razvoj.</s><s>Savremeni modeli razvijenosti i nerazvijenosti pomažu usavršavanju strategije lokalnog razvoja nerazvijenih područja i razumijevanju politika i načina međunarodne pomoći (Todaro & Smith, 2006).</s><s>Nova teorija rasta pruža teorijski okvir za analizu endogenog razvoja (Romer, 1990, 2008; Todaro & Smith, 2006), koji je u osnovi doktrine evropskog regionalnog i lokalnog ekonomskog razvoja, rasta koji je određen više endogenim nego egzogenim silama.</s><s>Istraživanje će se referirati i na teorijske stavove koji nerazvijenost objašnjavaju kao neuspjeh ili greške u koordinaciji, uključujući model velikog poticaja (Rosenstein–Rodan, 1961; Krugman, 1993) i model O-prestena (Kremer, 1993).</s><s>Istraživanje će respektirati savremene teorije turizma koje naglašavaju interakciju pro­ stora i sadržaja, teorije koje imaju izraziti razvojni i ekonomski akcent (McIntosh et al., 1995; Mill & Morrison, 1992), teorije sa ekološko-zaštitarskim aspektom u ra­ zvoju turizma (Pearce & Barbier, 2000), te teorije koje naglašavaju objektivnu turi­ stičko-tržišnu verifikaciju (Kotler et al., 2002).</s><s>Istraživanje se temelji i na uvažavanju formalno-neformalne dihotomije (Michaud, 2000).</s><s>S obziron da se u središtu interesa istraživanja nalazi turizam kao potencijalni generator lokalnog ekonomskog razvoja nerazvijenih područja, istraživanje će se referirati i na teorije prostornog razvoja tu­ rizma u nerazvijenim područjima (Pearce, 1982; Britton 1982, 1989).</s><s>Istraživanje će uzeti u obzir i teorijske stavove koji brojne sociološke, kulturološke, ekološke i druge sadržaje inkorporiraju u teoriju turizma.</s><s>Teorijski okvir ovog istraživanja je i tzv. humaniji turizam, odgovorniji turizam, tu­ rizam sa uviđavnošću i budućnošću, održivi, kompetitivni turizam harominiziran sa potpunim razvojem.</s>\n<s>Istraživanje se temelji na slijedećim teorijskim stavovima: • Endogeni razvoj – razvoj fokusiran na optimalno korištenje endogenih faktora može generirati razvoj nerazvijenih područja; • Koordinacija je preduslov za pokretanje razvoja nerazvijenih područja; • Turizam na temelju objektivne turstičko-tržišne verifikacije može odigrati značajnu ulogu u presjecanju začaranog kruga siromaštva.</s><s>U naznačenom teorijskom okviru u istraživanju će se pokušati provjeriti potencijali, šanse, mogućnosti i rizici orijentacije na speleoturizam kao izlaznu strategiju za savla­ davanje ili izbjegavanje zamke nerazvijenosti izabranih nerazvijenih područja u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>Valorizacija turističkih mogućnosti pećina u literaturi javlja se u bosansko-hercegovač­ koj literatiri dosta kasno, iako je njihov turistički potencijal prepoznat mnogo ranije.</s><s>Prvi doprinos ovoj temi nalazi se u opisu K. Gujića (1942) o turističkim mogućnostima Hercegovine.</s><s>On posebno podvlači turističke vrijednosti Vjetrenice, uz napomenu da je pećinu prije rata posjećivalo više domaćih i stranih turista, ali da je i dalje razvoj turizma ograničen slabim cestama.</s><s>Autor je mišljenja da bi uređena i pristupačna Vje­ trenica predstavljala najljepše turističko mjesto Hercegovine.</s><s>Baveći se zaštitom prirode u okviru Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH, P. Fukarek i V. Ržehak se na početku svog rada susre­ ću sa problemom zaštite pećina, odnosno njihove valorizacije, između ostalog i kao turističkih objekata.</s><s>Oni ih dijele na tri grupe: prvu, u koje spadaju pećine koje pred­ stavljaju vanredan interes za nauku i turizam (Vjetrenica, Hrustovača, Vilinska pećina, Bijambarske pećine i Megara) i za koje je turističko uređenje jedini način čuvanja (kroz stalni nadzor), drugu, u koju svrstavaju pećine koje još uvijek ne privlače “široke narodne mase” (Novakuša kod Nevesinja, Banja Stijena, Dusina kod Fojnice) i treću, u koju svrstava sve ostale pećine (Fukarek & Ržehak, 1956).</s><s>Oni, također, konstatuju da u Bosni i Hercegovini ne postoji ni približna evidencija pećina i da se izrada katastra nameće kao prioritetna obaveza.</s>\n<s>Pod uticajem Prvog jugoslovenskog speleološkog kongresa, ali i opšte klime među speleolozima (od kojih su neki kao V. Ržehak radili i u republičkim institucijama za zaštitu prirode), javlja se ideja o uređenju pećina kao turistički interesantnih atrakcija.</s><s>Lokalno stanovništvo u tome vidi potencijal za razvoj, ali objektivne okolnosti, prije svega položaj i razvoj putne infrastrukture, limitiraju njihov turistički potencijal.</s><s>Tako se već pedesetih godina spominju kao moguće turističke pećine Pećina kod Dobrih Voda u općini Kalinovik (Petrović et al., 1956), Vilinska pećina u Sebešiću i Bijam­ barske pećine kod Olova (Ržehak, 1957).</s>\n<s>Prvi stvarni doprinos speleoturizmu u bosansko-hrcegovačkoj literaturi jesu radovi o Bijambarskoj pećini.</s><s>Prvo je V. Ržehak o Bijambarskoj pećini kao turističkoj atrakciji govorio u svom referatu na Drugom jugoslovenskom speleološkom kongresu održa­ nom u Splitu 1958. godine, navodeći dosadašnje aktivnosti na uređenju, ali i one koji slijede (Ržehak, 1961a).</s><s>Godinu kasnije Baučić i Ržehak (1959) pišu detaljno o Bi­ jambarskim pećinama.</s><s>Rad je rezultat istraživanja koji su autori napravili kao pripre­ mu za uređenje prostora Bijambara kao turističkog kompleksa.</s><s>Oni daju opširan prikaz prostora, klimatskih i meteoroloških prilika, nastanka pećina i opise svakog pojedinog speleološkog objekta.</s><s>Poseban dio rada se odnosi na zaštitu i uređenje Srednje Bijam­ barske pećine kao turistički najinteresantnije, ali i okolice budući da autori turističku pećinu vide samo kao dio većeg turističkog kompleksa.</s><s>Na mogućnost turističke eksploatacije pećina u Bosni i Hercegovini osvrće se ponovo Ržehak (1965b) u svom referatu na 4. međunarodnom speleološkom kongresu u Lju­ bljani.</s><s>Ističe Vjetrenicu u Popovu polju i Bijambarske pećine kod Olova, ali i ostale: Hrustovaču kod Sanskog Mosta, Rastušu kod Teslića, Propastvu kod Višegrada, Le­ denicu kod Bosanskog Grahova i Banju Stijenu u kanjonu Prače.</s><s>Stavlja ih u kontekst ukupnih vrijednosti krša Bosne i Hercegovine sa brojnim pećinama, kraškim vrelima, nakupinama sedre, ponorima.</s>\n<s>Ideju o značajnijem razvoju speleoturizma uređenjem Vjetrenice, Bijambarske peći­ ne, Hrustovače, Vaganske pećine, Ledenice, Vilinske pećine ponovo potencira Ržehak (1975), ali, budući da ne vidi ko bi mogao biti nosilac te ideje, predlaže da planove za uređenje i sve aktivnosti prema lokalnim zajednicama (komunama) preuzme Speleo­ loško društvo SR BiH.</s>\n<s>Povećanje broja turista koje je u Vjetrenicu dovodila Turistička agencija “Atlas” iz Dubrovnika potakli su Turistički savez Bosne i Hercegovine da krajem sedamdesetih godina renovira unutrašnje uređenje pećine.</s><s>Program mjera za intenzivnije turističko korištenje izrađen je u Speleološkom društvu “Bosansko-hercegovački krš” Sarajevo (Avdagić, 1979) koji je obuhvatio prirodne karakteristike, unutrašnje uređenje i dina­ miku radova te marketinške aktivnosti.</s><s>Uz neznatne izmjene dijelovi elaborata objav­ ljeni u časopisu Naš krš (Petrović et al., 1979).</s><s>Vrlo kratak pregled bosansko-hercegovačkog speleoturizma, u okviru jedne panora­ me speleološkog turizma u Jugoslaviji, daje J. Marković (1981) u svom referatu na Osmom jugoslovenskom speleološkom kongresu održanom na Borskom jezeru 1980. godine.</s>\n<s>Krajem sedamdesetih godina ponovo se javlja interes za speleoturizam.</s><s>Turističko društvo iz Sanskog Mosta poziva članove Jamarskog kluba “Željezničar” da pregleda Hrustovačku pećinu i ocijeni mogućnosti za njeno turističko uređenje.</s><s>Izvješataj koji je predat turističkom društvu sadrži i prijedlog turističkog uređenja pećine i okoline u nekoliko faza (Lajovic & Malečkar, 1983).</s><s>Na turističke mogućnosti pećina Vjetrenice i Ledenice, posebno u kontekstu razvoja lokalnih zajednica upozorio je J. Svoboda (1980) apostrofirajući njihov pogodan po­ ložaj: Vjetrenice u zaleđu Dubrovnika i na putu prema Mostaru, a Ledenice blizinom Titove pećine u Drvaru (koja je u to vrijeme privlačila veliki broj posjetilaca) i prirod­ nim zaleđem Šibenika.</s>\n<s>Problemom boljeg korištenja Vjetrenice kao turističke destinacije bavi se i R. Bokan (1983).</s><s>On upozorava da izdvajanje Vjetrenice kao destinacije, kako je do tada gleda­ na, ne može donijeti pozitivan rezultat bez njenog uključivanja u širi prostor tog dijela Hercegovine, konkretno prostora Čapljina – Trebinje i Čapljina – Stolac – Ljubinje – Zavala – Trebinje, sagledavanjem svih turističkih resursa u okviru posebnog plana prostornog uređenja.</s><s>Unutar takvog plana turizam Vjetrenice je samo dio ukupnog agroindustrijskog kompleksa Popovog polja.</s><s>O turističkim mogućnostima pećina u okolini Lušci Palanke piše R. Davidović (1984), ali više u smislu dopune sadržaja postojećeg Memorijalnog kompleksa Korčanica (pe­ riod Drugog sv. rata), nego li kao samostalnih turističkih objekata.</s><s>Autor i sam uviđa da su estetke ili prirodne vrijednosti (npr. brojne čovječije ribice u Suvaji) nedostatne za ozbiljniji turistički razvoj.</s>\n<s>Vrlo brzo po otkriću pećine Orlovače (Savine pećine) u općini Pale, uočen je značaj i mogućnosti koje ova pećina pruža za turizam.</s><s>Načinjen je jedan od rijetkih elaborata (Avdagić et al., 1985) kojim su obuhvaćene sve aktivnosti vezane za istraživanje, za­ štitu i turističko korištenje Pećine Orlovače.</s><s>Iza posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) speleoturizam kao razvojna šansa nekoliko lokalnih sredina bio je u fokusu interesa manjeg broja autora (Lazare­ vić, 1995; Lučić, 2005; Mulaomerović, 2000, 2000–2001, 2001, 2007; Osmanković U okviru svoje doktorske disertacije H. Kurtović (2002) se u jednom poglavlju dotiče i speleoturizma, ali vrlo paušalno i neuvjerljivo (Mulaomerović, 2002b).</s><s>Iako nije direktno vezan za bosansko-hercegovački krš važan je teorijski doprinos razvoju turizma na “unutrašnjem dijelu krša” (pa tako i bosansko-hercegovačkom) D. Alfiera (1971) koji potencira ukupne vrijednosti krša anticipirajući “novu kategoriju turističkih posjetilaca”.</s>\n<s>U disertaciji će biti primjenjeno, u skladu sa najboljom praksom naučno-istraživačkog rada, više naučnih i istraživačkih metoda prikupljanja i obrade podataka kako bi se po­ stigla egzaktnost rezultata u provjeri postavljenih hipoteza.</s><s>Kombinacija kvalitativnih i kvantitativnih metoda treba doprinijeti višem nivou spoznaje predmeta disertacije i relevantnosti dobijenih rezultata.</s>\n<s>1. U teorijskom dijelu disertacije bit će korištene metode analize, bilo da se radi o deskriptivnim, eksplikativnim ili strukturalnim analizama radi objašnjavanja karakte­ ristika prostora i speleoloških objekata.</s><s>U ovom će dijelu biti korištena i metoda kom­ pilacije.</s><s>U empirijskom dijelu koji se odnosi na istraživanje determinanti i efekata, te analizu resursa bit će, također, korištena metoda analize.</s><s>2. Metoda sinteze bit će korištena i u teorijskom i u empirijskom dijelu disertacije, po­ sebno u završnom poglavlju gdje će biti objedinjeni dobijeni rezultati koji će potvrditi ili negirati (odbaciti) postavljene hipoteze.</s><s>3. Metoda indukcije treba da na osnovu dobijenih rezultata istraživanja omogući donoše­ nje nekih općih zaključaka relevantnih za speleoturizam kao faktor razvoja kod nas, ali i za opće zaključke relevantne za druge zemlje u tranziciji u našem okruženju.</s><s>U daljem, ona treba da doprinese i obogaćivanju teorije izučavanja alternativnih vidova turizma.</s><s>4. Metoda dedukcije bit će primjenjena za dobijanje zaključaka o speleološkom turiz­ mu u našem okruženju, a na osnovu općih znanja prisutnih u postojećoj literaturi.</s><s>5. Metodom komparacije analizirat će se turistička valorizacija odabranih bosanskohercegovačkih pećina.</s>\n<s>6. S obzirom da će u istraživanju biti korišteni kvantitativni i statistički pokazatelji, nužno je korištenje statističke metode.</s><s>To se posebno odnosi na analizu sredine u kojoj se nalaze potencijalne turističke pećine.</s><s>Ekonometrijski modeli će biti upotrijebljeni za ustanovljavanje značenja koje pojedine determinante imaju na efekte razvoja.</s><s>Posebno je korišten metod PEST i SWOT analize.</s><s>Za PEST analizu (Politička, Eko­ nomska, Sociološka, Tehnološka analiza okoline – dostupno na: http://www. mindto­ ols.com/pages/article/newTMC_09.htm) treba imati u vidu da ona služi kao metoda za analizu promjena u okolini.</s><s>PEST analiza omogućava da se uoči kojim intenzitetom i kojim pravcem će se odvijati buduće promjene (koje će stvarati nove prilike za razvoj, odnosno predstavljati prijetnje za postojeće aktivnosti).</s><s>U primjeni SWOT analize polazi se od slijedećeg: • Vanjska okolina (prilike i prijetnje) procjenjuje se u vremenskoj dimenziji buduć­ nosti – do 2013. godine, dok se unutrašnja okolina (snage i slabosti) procjenjuje u sadašnjosti).</s><s>Tako se dobije gap između vanjske i unutrašnje okoline, koji treba popunjavati odgovarajućim strategijama.</s>\n<s>• Kod vanjske okoline identificiraju se i procjenjuju oni elementi nad kojima vlada lokalne zajednice i upravitelj ili potencijalni upravitelj pećine, odnosno akteri priv­ re­đivanja u ovom sektoru nemaju kontrolu i ne mogu uticati. • U vanjskoj okolini je posebno važno jasno diferencirati uticaje makrookoline (eko­ nomska, pravna, socijalna) od uticaja poslovne okoline (tržište, izvori resursa, kon­ kurencijski kontekst te razvijenost povezanih i pratećih industrija). • Kod unutrašnje okoline (snage i slabosti) treba procjenjivati faktore nad kojima vla­ da lokalne zajednice i akteri biznisa imaju kontrolu i mogu na njih uticati u smislu mijenjanja situacije.</s>\n<s>• Sa velikom pažnjom se diferencira vanjska od unutrašnje okoline. • SWOT analiza će biti urađena za tri izabrane pećine (Vjetrenicu, Ledenicu i Hru­ Faze rada na procjeni uključuju:</s>\n<s>• Prikupljanje ideja o faktorima koji determiniraju SWOT i PEST analizu, • Prikupljanje i analiza informacija o identificiranim faktorima, • Izvođenje zaključaka o uticajima tih faktora u okviru SWOT ili PEST analize.</s><s>Rezultati analize PEST su sintetizirani na osnovu prikaza modela koji se može dobiti na web stranici http://www.mindtools.com/pages/article/worksheets/PEST Analysis Download.htm.</s><s>Na isti način se sintetizira i rad na SWOT analizi.</s><s>Kvantificiranje procjena SWOT analize vršeno je tako da se faktori vanjske okoline odmah ne klasificiraju u prilike i prijetnje, nego se to radi prema visini ocjene pojedi­ nih faktora koristeći se tabelom 1. Faktori se ocjenjuju od 1 do 10.</s>\n<s>Tabela 1. Faktori vanjske okoline i njihova procjena.</s><s>Klasifikacija prema ocjenama na skali od 1 do 10 je slijedeća: Na sličan način se i faktori unutrašnje okoline odmah ne klasificiraju u snage i slabosti, nego se to radi prema visini ocjene pojedinih faktora koristeći se tabelom 2. Faktori se ocjenjuju u rasponu od 1 do 10.</s>\n<s>Tabela 2. Faktori unutrašnje okoline i njihova procjena.</s><s>Klasifikacija prema ocjenama na skali od 1 do 10 je slijedeća: Za svaku pećinu bit će napravljena SWOT matrica kao što je prikazano na slici 5. Slika 5. Pozicioniranje na SWOT matrici.</s><s>Veza SWOT analize sa socio-ekonomskom analizom lokalne zajednice je uspostav­ ljena za svaku izabranu pećinu (Vjetrenica – Ravno, Ledenica – Bosansko Grahovo, Hrustovača – Sanski Most).</s><s>Rezultati SWOT analize se rezimiraju kao na slici 6. Slika 6. Forma prikaza prilika i prijetnji iz vanjske, te snaga i slabosti u unutrašnjoj okolini.</s><s>Na osnovu rezultata SWOT analize dolazi se do strateške alternative za pećinu koja je predmet analize kao što je prikazano na slici 7. Slika 7. Forma zaključaka situacione analize i strateške alternative iz SWOT analize pećine.</s><s>Od istraživačkih metoda na prikupljanju podataka za izradu disertacije bit će upotri­ jebljeni:</s>\n<s>2. korištenje sekundarnih podataka koji se odnose na prikupljanje, agregiranje i obra­ du podataka iz različitih izvora i baza podataka.</s><s>1.7 Struktura disertacije</s>\n<s>Doktorska disertacija sadržavat će devet glavnih dijelova kroz koja se provjerava osnovna radna i pomoćne hipoteze, i to: 1) Uvod, 2) Pojmovna određenja, 3) Razvoj speleoturizma u svijetu i kod nas, 4) Stanje speleoturizma i trendovi, 5) Pećine kao turistički resursi Bosne i Hercegovine, 6) Lokalni razvoj i speleoturizam u Bosni i Hercegovini, 7) Profil lokalnog razvoja izabranih općina, 8) Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa, 9) Mogućnosti realizacije i 10) Zaključak.</s><s>U Uvodu su date metodološke odrednice o istraživanju: definisan predmet i problem istraživanja te svrha i ciljevi istraživanja.</s><s>Postavljene su pomoće i radne hipoteze i predstavljena metodologija koja će se koristiti za postupak njihove provjere, odnosno dokazivanja ili negiranja.</s>\n<s>Drugo poglavlje Pojmovna određenja treba da pojasni neke osnovne karakteristike speleologije kao nauke i prostora istraživanja s jedne strane i turizama sa druge, odno­ sno njihov međuodnos u oblasti speleoturizma kao posebne discipline i u speleologiji i u “novom” ili alternativnom turizmu.</s>\n<s>Treće poglavlje Razvoj speleoturizma u svijetu i kod nas odnosi se na historijsku per­ spektivu ove grane turizma s posebnim naglaskom na stalni rast i razvoj ovog vida tu­ rizma.</s><s>Posebno je istaknuta uloga Postojnske jame kao značajnog turističkog lokaliteta unutar Austro–Ugarske koja je poticajno djelovala na razvoj sličnih destinacija.</s><s>Bit će dat i osvrt na prve početke speleoturizma u Bosni i Hercegovini koji se vremenski tra­ kođer poklapaju sa aneksijom i upravom Austro-Ugarske i brojnim stranim radnicima koji dolaze u našu zemlju te uporedba sa razvojem u susjednim zemljama.</s><s>Četvrto poglavlje Stanje speleoturizma i trendovi posvećeno je prikazu stanja speleo­ turizma u svijetu, a posebno kod naših zapadnih susjeda, Slovenije i Hrvatske, gdje je došlo do otvaranja velikog broja turističkih pećina.</s><s>Zbog svojih specifičnosti, spele­ oturizam je postao zasebna disciplina među speleolozima, a ta se specifičnost ogleda i kroz Međunarodnu organizaciju turističkih pećina (ISCA).</s><s>Posebna pažnja u ovom poglavlju bit će posvećena analizi trendova razvoja speleoturizma i njegovim novim pojavnim oblicima.</s>\n<s>U petom poglavlju Pećine kao turistički resursi Bosne i Hercegovine je data inventari­ zacija potencijalnih turističkih pećina (Megara kod Hadžića, Hrustovača kod Sanskog Mosta, Hukavica kod Velike Kladuše, Rastuša kod Teslića, Klokočevica na Igmanu, Djevojačka pećina kod Kladnja, Bijambarske pećine kod Olova, Vjetrenica kod Rav­ nog, Ledenica kod Bosanskog Grahova, Titova pećina kod Drvara, Mračna pećina kod Rogatice, Vaganska pećina kod Šipova, Badanj kod Stoca, Ledenjača kod Miljevine, Orlovača kod Pala) i analizirane mogućnosti za njihovu turističku eksploataciju.</s><s>U šestom poglavlju Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa fokus je na odabra­ ne tri pećine: Vjetrenicu kod Ravnog, Ledenicu kod Bosanskog Grahova i Hrustovaču kod Sanskog Mosta.</s><s>Sve tri pećine su u nerazvijenim općinama, i na tim primjerima provedena je analiza pećina kao turističkih resursa.</s><s>Analiziraće se prostorni predu­ slovi (pećina i okolni prostor kao turistički resurs, položaj i saobraćajni preduslovi i sistematizacija/tipologija prostora), demografski i ekonomski preduslovi, ekonomske i razvojne politike te dosadašnji razvitak i stepen razvijenosti turizma.</s><s>Profil lokalnog razvoja izabranih općina: Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most je sadržaj sedmog poglavlja.</s><s>U prezentiranju profila težište je na dostignutom nivou ekonomske razvijenosti, mjerenom ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku, stepenom zaposlenosti i stepenom nezaposlenosti stanovništva.</s><s>Za svaku od pećina identificirani su potencijali lokalne zajednice, ali i regije.</s><s>Osmo poglavlje Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa se odnosi na analizu efekata koje bi pećine kao turistički proizvod i destinacija imali na razvoj lokalnih i re­ gionalnih zajednica.</s><s>Bit će analizirani direktni efekti (zapošljavanje, rast dohotka, in­ vestiranje na lokalnom i regionalnom nivou, kao i efekti na platni bilans) korištenjem ekonometrijskog modela.</s><s>U okviru ovog poglavlja biće analizirani i brojni indirektni efekti (razvoj pratećih djelatnosti, razvoj nerazvijenih područja, smanjenje siromaštva, održivi razvoj i odgovornost za okoliš, zaštita ili revitalizacija tradicionalnih vrijed­ nosti.</s>\n<s>U devetom poglavlju pod naslovom Mogućnosti realizacije je dat pregled izvora stra­ ne pomoći kroz različite programe, projekte i fondove koji podržavaju lokalni razvoj, razvoj nerezvijenih i razvoj općina (sredina) sa povratničkom populacijom.</s><s>Na kraju, u Zaključcima su sistematizirane mogućnosti speleoturizma, dato tumačenje empirijskih nalaza i njihova sinteza sa ciljem konačne evaluacije postavljenih hipoteza u vezi sa određenjima i efektima razvoja speleoturizma (turističkih pećina) u nera­ zvijenim krajevima Hercegovine i zapadne Bosne.</s><s>Nude se i preporuke za praktično djelovanje na realizaciji ideje razvoja speleoturizma u Bosni i Hercegovini.</s><s>2. Pojmovna određenja</s>\n<s>Prema definiciji Međunarodnog udruženja naučnih eksperata u turizmu AIEST-a (Association Internationale d’Experts Scientifiques du Tourisme) i Svjetske turističke organizacije WTO (World Tourism Organization), turizam je skup odnosa i pojava vezanih za aktivnosti osoba koje putuju i borave u mjestima izvan mjesta boravka, i to neprekidno i najviše do godine dana radi provođenja slobodnog vremena, poslovnih i drugih razloga (Vukonić & Čavlek, 2001).</s><s>Turizam je globalni proces migracija koje su nastale kao rezultat ostvarenih društvenih i ekonomskih sloboda čovjeka i uvijek se vezuje s pojmom blagostanja (viška vrijednosti), bilo da je to na strani onih koji ga imaju ili na strani onih koji ga dobijaju.</s><s>Potreba za putovanjem koja nije rezultat primarne potrebe, fiziološke ili sigurnosne (Maslov, 1964) javlja se u industrijskom dobu kao društvena potreba za promjenom svakodnevnog života.</s><s>Njeno instituciona­ liziranje i industrijaliziranje pretvara je u sistem koji vremenom dobija nevjerovatan potencijal danas uokviren u svjetski sistem turizma.</s><s>Iako po svojoj prirodi protivrje­ čan, jer ne postoji vrijednost koja se razmjenjuje u klasičnom smislu (novac, roba), turizam je danas predmet globalne razmjene.</s><s>U turizmu se kupuje/prodaje očekivanje i doživljaj kroz mjesto (turističku destinaciju) kao najvažniji proizvod, ali i nekoliko drugih proizvoda: usluge, aktivnosti, pogodnosti, osobe, informacije, ideje i fizičke proizvode (Kotler et al., 2006).</s><s>Ukratko turizam je zbir slobodnog vremena + raspolo­ živ dohodak + pozitivna lokalna potpora (Smith, 1989).</s><s>Alternativni turizam podrazumijeva, po definiciji usvojenoj na međunarodnoj kon­ ferenciji o turizmu Ujedinjenih naroda u Rimu 1963. godine, poslovna turistička pu­ tovanja, konvencije, hodočašća, porodična okupljanja, posjete banjama te turistička putovanja izletnika i onih skupina turista koji putuju radi “općeg razgledavanja” (Vu­ konić & Čavlek, 2001).</s><s>Pojam je trebao napraviti distinkciju prema pojmu masovnog turizma, odnosno prema pojmu konvencionalni i komercijalni turizam.</s><s>U literaturi se alternativni turizam često naziva i meki, odgovorni ili održivi turizam.</s><s>U vezi sa ovim posljednjim nazivom upravo je razvoj i stalni rast turizma kojeg prate promjene u povećanoj izgradnji turističkih objekata, novim oblicima saobraćaja, povećanju i vrsti zagađenja, negativnim sociološkim i kulturološkim posljedicama, proizveo kod turističkih stručnjaka potrebu za razumijevanjem korjenitih promjena u postojećem tu­ rističkom fenomenu u pravcu isticanja promjena koje je turizam doživio, od promjena u ponudi samih turističkih resursa do promjena u motivima putovanja, potrebama i po­ našanju turista.</s><s>Navedene promjene rezultat su zahtjeva da se poštuju ekološki princi­ pi, zaštite prirodne vrijednosti, posebno rijetkosti, različiti oblici kulturno-historijskog naslijeđa, autohtoni okoliš i kultura lokalnih zajednica, posebno u smislu obostranog razumijevanja potreba gostiju i domaćina.</s><s>Kao što se vidi alternativni turizam je samo jedan segment ideje održivog razvoja.</s>\n<s>Među teoretičarima turizma postoji još uvijek nedoumica da li se pod alternativnim turizmom radi prije o alternativnim oblicima turizma (kao novim oblicima poznate pojave) ili o alternativnom turizmu u smislu nove pojave?</s><s>Održivi turizam se definiše (Vukonić & Čavlek, 2001) kao sposobnost turističke desti­ nacije da ostane u ravnoteži sa okruženjem, odnosno da ostane konkurentna na tržištu usprkos pojavi novih i manje posjećenih destinacija te da podjednako privlači nove posjetioce, ali i one koji se ponovo vraćaju.</s><s>Ovdje se jasno vidi da se održivost vidi kao ekonomska održivost na jednoj strani, a na drugoj ravnoteža sa okruženjem kao “podnošljivo zadiranje” tehnologije (ekonomskog interesa) u prirodu.</s><s>Budući da je pećina već sama po sebi okruženje, odnosno priroda, održivi turizam se mora potpuno drugačije definirati.</s><s>Ukratko, kao turizam koji će donijeti samo onoliko prihoda koliko priroda “može podnijeti”, a da ni na koji način ne bude ugrožena regeneracija i djelo­ vanje prirodnih procesa koji su i doveli do stvaranja prirodnih fenomena kao turistič­ kih destinacija ili atrakcija, pri čemu je taj prihod dovoljan za razvoj lokalne zajednice, provođenje zaštite, istraživanje i promociju prirodne cjeline (prirodnog fenomena, npr. 2.2 Speleologija</s>\n<s>Već sam naziv, koji potiče od grčkih riječi spelaion – šupljina i logos – učenje, upu­ ćuje da se radi o zasebnoj nauci koja u središtu svog intersa ima šupljine, konkretno podzemne šupljine stvorene prirodnim procesima u površinskim stjenovitim dijelovi­ ma zemljine kore.</s><s>J. Petrović (1968) smatra da je predmet speleologije proučavanje morfologije podzemnih šupljina i njihove geneze.</s><s>On je vidi kao posebnu, samostalnu, naučnu disciplinu, koja zbog svoje širine objedinjuje i druge, prije svega prirodnjačke, a od društvenih samo arheologiju (!?).</s>\n<s>Prema definiciji u Encoklopediji Leksikografskog zavoda (1964) speleologija je “na­ uka o prirodnim šupljinama u Zemljinoj kori, koje se mogu neposredno istraživati.</s><s>Speleologija je kompleksna nauka; obuhvaća geografiju, geologiju, paleontologiju, meteorologiju, hidrologiju, biologiju i antropologiju.</s><s>U speleologiju ulaze i tehnička istraživanja podzemlja”.</s>\n<s>Speleologija je, prema definiciji iz Oxford Dictionary, nauka koja proučava i istražuje pećine.</s><s>Kako je pećina kao fenomen sama po sebi kompleksna, od medija u kome nastaje (u našoj zemlji su to uglavnom krečnjaci i dolomiti) preko vlastite morfologije i sadržaja u njenoj unutrašnjosti do društvenog konteksta istraživanja, to je za mnoge istraživače sažeta definicija speleologije nedovoljna.</s><s>Šira definicija speleologije (Gams, 1980) obuhvata i dijelove drugih nauka kao što su geologija, geomorfologija, biologi­ ja, historija te društvene nauke.</s><s>U takvom okruženju sadržaj speleologije je najlakše objasniti glavnim poljima istraživanja i njihovim međusobnim vezama prema shemi (slika 8) koju je sačinio Shaw (1992): poljoprivreda i šumarstvo na kršu, površinske forme i zemljište, kraška vrela, podzemni vodni tokovi, fizičko istraživanje i ronjenje u pećinama, mjerenje i fotografisanje, biospeleologija, speleoarheologija, paleontologija, rudarenje, meteorologija, ledene pećine, pećine u nekrečnjačkim stijenama, speleoge­ neza, speleotemi, speleo­</s>\n<s>Tradicija speleoloških istraživanja u Bosni i Hercegovini seže u srednji vijek.</s><s>Začet­ kom se mogu smatrati radovi znanstvenika i filozofa Jakova Sorkočevića (1534.–1604.) djelu pod naslovom Sopra le Metheore d’Aristotile (objavljeno u Veneciji 1584. godine) objašnjava pojavu vjetra na ulazu u jednu pećinu u Popovu polju, koju ne imenuje, ali je jasno da se radi o pećini Vjetrenici kod Zavale.</s><s>O pećinama, ponorima i ponornicama u Hercegovini piše i A. Boué u velikom putopisu La Turquie d’Europe (Paris, 1840).</s><s>Treba spomenuti i isusovca A. Ayalea koji u svom pismu članovima središnjeg Savjeta za širenje vjere u Parizu opisuje pećinu Vjetrenicu (Korade, 1983; Zorić, 1989).</s><s>Veliki napredak u speleološkim istraživanjima nastupio je nakon tzv. Berlinskog kon­ gresa kada je Austro-Ugarska dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu i uspo­ stavi svoju upravu.</s><s>Po uspostavljanju uprave počeo je Vojnogeografski institut iz Beča sa kartografskim snimanjem cijelog područja Bosne i Hercegovine.</s><s>Za vrijeme sni­ manja uočeno je mnogo kraških fenomena (ponora, pećina, jama, estavela, sniježnica, ledenica).</s><s>Prva istraživanja i opise kraških pojava, a samim tim i pećina, u značajnijem obimu nalazimo u radovima koji se publikuju 1884. godine u drugom broju časopisa Speleološke sekcije Austrijskog turističkog kluba (slika 9).</s><s>Krajem 19. stoljeća u Sarajevu se osniva Zemaljski muzej koji pokreće značajna teren­ ska istraživanja.</s><s>Viktor Apfelbeck i Franjo Fiala, kustosi u muzeju, započinju pretraži­ vanja pećina, prvi kao staništa podzemne faune, a drugi kao prethistorijskih nalazišta.</s><s>Apfelbeck (1889) u svom prvom radu o kukcima pećinarima navodi da je obišao dva­ deset pećina u Bosni, a Fiala provodi prva arheološka iskopavanja u pećinama Megari na Bjelašnici i Marino­</s>\n<s>Slika 9. Zaglavlje najstarijeg austrijskog speleološkog časopisa. željeznice i donosi prvi tehnički nacrt pećine (slika 10) i crteže pećinskih ukrasa (slika 11).</s><s>U to vrijeme počinju i intenzivna geološka i hidro­ loška istraživanja kraških područja radi melio­ racija i vodoopskrbe.</s><s>Treba spomenuti radove J. Karlinskog, Ph.</s><s>Baliffa, F. Riedla, E. Doležala, Otkrića zanimljive i jedinstvene podzemne faune V. Apfelbecka potakla su brojne istra­ živače da se okrenu ovom području (Mikšić, 1979).</s><s>Od značajnjih treba spomenuti A. No­ seka, K. N. Verhoefa i L. Genglbauera.</s><s>Nešto kasnije u naše krajeve dolazi poznati češki istraživač pećinske faune Karel Absolon.</s><s>Prvu ekskurziju je napravio 1908., a potom još osam puta (zadnji put je bio 1922. g.).</s><s>Obišao je kraške terene Bjelašnice, Visočice, Treska­ vice, Lebršnika, Bjelašnice (u Hercegovini), Vrana, kanjon rijeke Prače, Nevesinjsko, Ga­ tačko i Popovo polje.</s><s>Samo u Pećini Vjetrenici bio je 27 puta.</s><s>U njoj je, u to vrijeme, napravio najveća speleološka istraživanja u svjetskim razmjerama prošavši tzv. (kasni­ je nazvan) ”Absolonov kanal”.</s>\n<s>Slika 10.</s><s>Nacrt Vjetrenice J. Vavrovića.</s><s>Slika 11.</s><s>Prvi nacrti stalagmita i sigastih kada J. Vavrovića.</s><s>Slika 12.</s><s>Dopisnica za žigom vojnog odjeljenja za istraživanje pećina.</s><s>Brojnost i značaj pećina i drugih prirodnih spomenika u Bosni i Hercegovini potaknuli su pitanje njihove zaštite (Ržehak, 1967).</s><s>Prvi svjetski rat je spriječio tu inicijativu, ali je zato 23. 2. 1914. godine donešena Naredba zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu o zaštiti bosansko-hercegovačkih pećina (Naredba, 1914).</s><s>Broj pećina je motivirao au­ stro-ugarske vojne vlasti da tokom Prvog svjetskog rata formiraju posebno vojno odje­ ljenje koje će se baviti istraživanjem pećina ”K. u. K. Höhlenforschungs-Detachement” (slika 12).</s><s>Kao pripadnik jednog takvog odjeljenja radio je i J. Daneš, koji je 1917. i 1918. godine istraživao u kanjonu Prače i na Glasinačkom polju (Daneš, 1921).</s><s>Između dva svjetska rata speleološka istraživanja su skoncentrisana na južnu Hercego­ vinu, a izvode ih beogradski geografi i geolozi A. Lazić, S. M. Milojević, J. Cvijić i M. S. Radovanović.</s><s>Ovaj posljednji je i autor značajne morfološko- hidrografske studije o pećini Vjetrenici.</s><s>Od domaćih ljudi koji su aktivni u speleologiji treba spomenuti pla­ ninare, među kojima prednjače članovi sarajevskog turističkog društva “Prijatelj pri­ rode” (Korjenić, 1970, 1971) koje je jedno vrijeme imalo i speleološku sekciju (Rže­ hak, 1967) te HPD “Bjelašnica” (Čaušević, 1967).</s><s>Članovi ovih društava su se, osim istraživanjem, bavili i zaštitom pećina, a za članove su organizovali i obilaske pećina (Megara, Banja Stijena, Bijambare, Novakova pećina na Romaniji).</s><s>Slika 13 prikazuje učesnike jednog takvog izleta u Krivajevićke (danas Bijambarske) pećine.</s><s>Pred sam Drugi svjetski rat A. Polić istražuje pećinu Hrustovaču kod Sanskog Mosta.</s><s>Nakon rata prva speleološka istraživanja rade arheolozi Zemaljskog muzeja iz Sara­ jeva.</s><s>A. Benac vrši arheološka iskopavanja u pećini Hrustovači, a nešto kasnije i u Zelenoj pećini iznad vrela Bune.</s>\n<s>Pedesetih godina 20. stoljeća počinju u Jugoslaviji zamašna istraživanja kraških obla­ sti budući da je skoro polovica zemlje pod kršem.</s><s>Brojni kraški fenomeni zahtijevaju i specijalistička istraživanja, posebno pećina i jama (Milanović, 1979).</s><s>Na inicijativu Jugoslavenske organizacije za ispitivanje krša, krajem 1953. godine, u svim republi­ kama se osnivaju speleološke sekcije pri geografskim društvima.</s><s>Godinu dana kasnije na Prvom speleološkom kongresu u Postojni (Slovenija) zaključeno je da se u svim republikama osnuju speleološke organizacije.</s><s>Prva speleološka organizacija osnovana u Bosni i Hercegovini je Speleološko društvo ”Bosna” iz Tuzle (osnovano početkom 1956. g.), a nešto kasnije iste godine osniva se i Speleološko društvo NR BiH koje okuplja sve speleološke sekcije i podružnice u BiH.</s><s>Zahvaljujući radovima koji se otvaraju pri tehničkom i ekonomskom rješavanju privrednih problema hercegovačkog krša dolazi do naglog razvoja speleologije, tim prije što su u Speleološkom društvu BiH osnivači i članovi bili istaknuti stručnjaci iz Energoinvesta, Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Zemaljskog Muzeja, Univerziteta u Sarajevu: S. Mikulec, V. Ržehak, A. Polić, T. Kanaet, A. Buturović, R. Gašparović, I. Bušatlija, B. Petrović, H. Riter–Studnička, O. Zupčević.</s><s>Osnivaju se sekcije i podružnice u Travniku, Mostaru i Zavali, a u planinarskim društvima, posebno sarajevskim, osnivaju se sekcije koje su veoma aktivne i čiji članovi izvode većinu tehničkih osvajanja.</s><s>Posebno se ističu sekcije u PD ”Bjelašnica”, ”Željezni­ čar”, ”Ozren”, ”Bukovik” i ”Energoinvest”.</s><s>1962. godine osnovana je i Komisija za pećinarstvo pri Planinarskom savezu BiH.</s><s>Uskoro se osniva i Savez speleologa BiH.</s><s>Na inicijativu Speleološke družine iz Travnika 1967. godine počinje adaptacija šumar­ ske kuće nedaleko od Vilinske pećine na Sebešiću u prvi Speleološki dom u Bosni i Hercegovini.</s><s>Kasnije će speleolozi iz SD ”Zelena Brda” iz Začule (Trebinje) od zgra­ de stare željezničke stanice Hum napraviti drugi speleološki dom.</s><s>Sedamdesetih godina osnivaju se nova speleološka društva, a SD ”Bosanskohercego­ vački krš” koje baštini aktivnosti nekadašnjeg Speleološkog društva NR BiH počinje sa izdavanjem svog stručnog biltena pod nazivom ”Naš krš”.</s><s>Njegovo izlaženje po­ sebno dobija na kvalitetu kada za predsjednika društva i glavnog urednika dolazi Izet Avdagić.</s>\n<s>Do 1992. godine u Bosni i Hercegovini su djelovala speleološka društva: ”Bosansko­ hercegovački krš” i ”Speleo Dodo” u Sarajevu, ”Zelena brda” u Začuli kod Trebinja, ”Ursus spelaeus” u Foči, ”Ponir” u Banja Luci i ONIK ”Atom” u Zavidovićima.</s><s>Među planinarima posebno su bile aktivne speleološke sekcije u PD ”Bukovik” i PD ”Jaho­ rina” u Sarajevu.</s>\n<s>Poslije rata (1992.–1995.) u BiH su aktivni speleolozi u Sarajevu, Zavidovićima, Ba­ nja Luci, Trebinju, Kreševu i Tomislavgradu (Mulaomerović, 1998).</s><s>Dom na Sebešiću je tokom rata sravnjen sa zemljom.</s><s>Nastavljena je publicistička aktivnost.</s><s>Ponovo izlazi časopis ”Naš krš”.</s><s>Organizuju se speleološki kampovi i zajednička istraživanja.</s><s>Uspostavljena je ponovna saradnja sa speleolozima iz Hrvatske, Slovenije i Srbije te sa speleolozima iz Francuske, Engleske i Italije.</s><s>2007. godine se osniva Centar za istraživanje i održivi razvoj krša pri ANUBiH.</s><s>2.4 Speleoturizam</s>\n<s>Rječnik turizma (Vukonić & Čavlek, 2001) ne poznaje riječ speleoturizam ili špiljski tu­ rizam.</s><s>Autori u pećinama vide prirodne fenomene koji privlače turiste i radi čega imaju znatnu turističku vrijednost.</s>\n<s>Ranije navedena definicija turizma od strane AIEST-a i WTO-s može se primjeniti i na speleoturizam.</s><s>To je skup odnosa i pojava vezanih za aktivnosti osoba koje i putuju i borave u mjestima sa pećinama, radi provođenja slobodnog vremena, poslovnih i dru­ gih razloga.</s><s>Iz ove definicije jasno proizlazi da se speleoturizam može odvijati i bez uređenih turističkih pećina.</s>\n<s>Lokalni ekonomski razvoj je proces putem kojeg akteri u okviru malih i velikih grado­ va, lokalnih zajednica, rade zajedno sa partnerima iz javnosti, poslovnog i nevladinog sektora sa ciljem stvaranja boljih uslova za ekonomski rast i stvaranje radnih mjesta.</s><s>Putem procesa lokalnog ekonomskog razvoja uspostavljaju i održavaju dinamičnu po­ duzetničku kulturu i stvaraju novu zajednicu te poslovno blagostanje u cilju poboljša­ nja kvaliteta života za sve članove zajednice (Svjetska banka, 2001).</s><s>Lokalni partneri involvirani u proces su druge državne i javne institucije i organizacije, predstavnici biznisa i nevladinog sektora.</s><s>Lokalne vlasti su odgovorne za stvaranje uslova za lokalni ekonomski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta.</s><s>Temeljni princip je da se bogatstvo, razvoj i kvalitet života lokalne zajednice temelje na privatnom sektoru.</s><s>Uloga lokalnih vlasti i javnog sektora je da osigura i stvori povoljno poslov­ no i ukupno okruženje za uspješno poslovanje privatnog sektora.</s><s>Lokalna zajednica posebno promovira porodična, mikro, mala i srednja poduzeća kako bi mogla preuzeti liderstvo u generiranju novih radnih mjesta i bogatstva lokalne zajednice, a indirek­ tno i proširenja poreske osnovice.</s><s>Sve to u konačnici vodi povećanju mogućnosti za razvoj efikasnih socijalnih programa (Anon., 2000b).</s><s>To je potpuno u skladu sa osnovnim elementima novog (“Santiago”) konsenzusa koji se iskristalizirao početkom 1998. godine.</s><s>Njegova suština je da se razvoj mora temeljiti na tržištu, ali uz svijest o neuspjesima tržišta, i bez, po pravilu, direktnog uključivanja vlada u proizvodnju.</s><s>Konsenzus je otvorio mogućnost učešća vlada svih nivoa, saglasno nadležnostima i odgovornostima, u slijedećim oblastima: ekonomska stabilnost zajednice, infrastruk­ tura, javno zdravstvo, obrazovanje, transfer tehnologije, osiguravanje okolišno održi­ vog razvoja i zaštite prirode, osiguranje izvoznih poticaja, pomoć privatnom sektoru u prevladavanju neuspjeha koordinacije, osiguravanje “zajedničkog rasta” preko sma­ njenja siromaštva i nejednakosti, osiguravanje participacije svih stanovnika (posebno siromašnih) u ekonomskom rastu, kontinuiranog, ali umjerenog podržavanja finan­ cijskog sektora, te osiguravanja osnovnih javnih dobara kao što je pravna struktura Lokalni razvoj podrazumijeva osnaživanje pojedinaca i grupa kako bi se promijenila i razvila njihova zajednica.</s><s>Ove vještine se često koncentriraju na profiliranje zajednič­ ke agende ili vizije lokalne zajednice.</s><s>Lokalni razvoj se mora razumijeti dvojako: kao unutrašnji razvoj i kao nova pozicija lokalne zajednice u okruženju.</s><s>Lokalni razvoj označava i angažman civilnog sektora, građana i eksperata na pobolj­ šavanju različitih aspekata života lokalne zajednice.</s><s>Proces razvoja održive lokalne zajednice, utemeljen na socijalnoj pravdi i poštovanju, podrazumijeva participaciju nosilaca interesa sa područja lokalne zajednice u svim pitanjima života zajednice.</s><s>Lo­ kalna administracija mora participirati u ovim procesima, respektirajući odnose unutar zajednice, ali i poziciju zajednice u okruženju.</s><s>Važna dimenzija lokalnog razvoja je odgovornost za ublažavanje i/ili eliminiranje si­ romaštva i nejednakosti u lokalnoj zajednici, kao i promoviranje vrijednosti poput jednakosti, mogućnosti izbora, participacije, reciprociteta, kontinuiranog učenja itd.</s><s>Lokalni ekonomski razvoj je u periodu od šezdesetih godina naovamo doživio značaj­ nu evoluciju koja se može vidjeti u tabeli 3 (Svjetska banka, 2001).</s>\n<s>Tabela 3. Evolucija lokalnog ekonomskog razvoja (Izvor: Svjetska banka, 2001) Postoje različiti pristupi lokalnom razvoju.</s><s>Neki od njih su posebno relevantni za ovaj • Lokalni ekonomski razvoj,</s>\n<s>Lokalni ekonomski razvoj je alternativa konvencionalnom ekonomskom razvoju.</s><s>On se usredsređuje na nezaposlenost, siromaštvo, radna mjesta, okoliš i monitoring.</s><s>Nje­ gova osnovna odrednica je holistički i participativni pristup razvoju.</s><s>Brojne međunarodne organizacije, često iz sistema UN, podržavaju izgradnju kapaci­ teta lokalne zajednice preko programa tehničke pomoći kao što su: World Bank, In­ ternational Monetary Fund (IMF), United Nations Development Programme (UNDP), Food and Agriculture Organization of the United Nations (FAO), ali i brojne državne agencije za tehničku pomoć (npr. Deutsche Gesellschaft für Technische Zusammenar­ beit – GTZ, Swedish International Development Cooperation Agency – SIDA, Interna­ tional Cooperation Agency – JICA) kao i različite NGO.</s><s>UNDP, posebno njegov ILDP program (Integrated local development planning – program integriranog lokalnog pla­ niranja), pruža snažnu podršku lokalnom razvoju.</s><s>3 Razvoj speleoturizma</s>\n<s>Kao prvi speleoturisti mogu se uzeti ljudi koji su putovali kao trgovci u 14. i 15. sto­ ljeću po Evropi, a u kasnijim stoljećima vojna lica koja su do svojih postaja ili koloni­ jalnih posjeda često morali odsjedati u krajevima sa zanimljivim pećinama (posebno ulogu je imao Trst kao važna luka i ishodište turista za Postojnsku jamu u Sloveniji).</s><s>U prve speleoturiste treba ubrojati i studente koji su išli na evropske univerzitete i koje je zanimalo sve što je bilo novo, a onda posebno istraživači i naučnici, među kojima je bilo najviše botaničara i zoologa, budući da su krške oblasti i pećine obilovali novim i do tada nepoznatim vrstama.</s><s>Kao kuriozitet treba spomenuti da su pećine posjećivane kao prirodne atrakcije još u najstarijoj historiji.</s><s>Tako je zabilježeno da je Tiglath Pile­ ser, kralj Asirije posjetio pećinu kod vrela Tigrisa 1100 g. p. n. e., a također i jedan od njegovih nasljednika, kralj Shalmaneser III u 9. st. p. n. e. (Shaw, 1976).</s><s>Iz vremena stare Kine, Grčke i Rima postoji više zapisa o posjetama pećinama.</s><s>Razvoj turizma u Sjevernoj Americi vezuje se za istraživanje pećina sa ciljem eksploa­ tacije šalitre i štampanja nacrta pećina radi lakšeg snalaženja rudara početkom 19. sto­ ljeća (Shaw, 1992).</s><s>Najpoznatiji takav plan je “Eye Draught” plan Mammoth cave iz 1810. godine.</s><s>Na bazi njega pedesetak godina kasnije će nastati nacrti koje će koristiti prvi turisti.</s><s>1853. godine u blizini California Caverns (danas Mammoth Cave) gradi se hotel (danas Cave City) pa mnogi gosti posjećuju i pećinu.</s><s>1870. godine nastaje i prva knjiga koja opisuje ovu pećinu (danas je to najduža pećina na svijetu sa preko 500 km istraženih kanala – slika 15) sa prvim fotografijama nastalim u podzemlju koje je načinio Charles Waldack.</s><s>Diamond Caverns (sada također dio Mammoth Cave National park) otvorene su za posjetioce 1859. godine, a u koje je 1917. uvedena elek­ trična rasvjeta.</s><s>Crystal Cave (Pennsylvania) otvara se za posjetioce 1872. godine, a istoimena pećina u državi Misourri 1893. godine.</s><s>Slijedi otvaranje Cave of the Winds (Colorado) 1875. godine, a 1882. godine počinje razvoj Dunbar Cave (Tennessee) kao turističke atrakcije (četiri godine kasnije pećina se osvjetljava strujom sa električnog generatora).</s><s>Na kraju treba spomenuti i Bethlehem Cave (South Dacota) u kojoj su prve organizovane posjete zabilježene 1892. godine.</s><s>Slika 15.</s><s>Mammoth Cave prema staroj razglednici.</s><s>U Srednjoj Americi je vrijedno spomenuti razvoj speleoturizma na otoku Bermuda.</s><s>Tu je već 1843. godine za posjetioce otvorena pećina Devil‘s Hole.</s><s>Poznata Crystal Cave otvorena je za turiste 1908. godine, da bi već 1912. godine bio prokopan vještački tunel radi omogućavanja boljeg pristupa.</s><s>Iste godine otvara se Wonderland Cave kao turistička pećina (danas Fantasy Cave).</s><s>U Meksiku se prve turističke pećine otvaraju 1920. godine (Cacahuamilpa, država Guerrero), odnosno 1923. godine (Grutas Karmidas, Pueblo).</s><s>Početkom 20. stoljeća turističke pećine se otvaraju u mnogim zemljama Južne Amerike.</s><s>U Australiji Jenolan Caves su stavljene pod državnu zaštitu već 1866. godine, a već slijedeće godine su izdate kao koncesija (25 funti godišnje) za turističku eksploataciju.</s><s>Slično je bilo i sa Wombeyan Ceves, Cathedral Cave, a i brojnim drugim pećinama u New South Walesu koje država izdaje pod koncesiju.</s><s>Za mnoge od njih detaljne pla­ nove napravio je Oliver Trickett (uz upotrebu teodolita) i publikovao u vodičima za obilazak pećina (četiri izdanja 1899.–1906.).</s><s>U danas najpoznatije turističke pećine u Južnoafričkoj Republici, Cango Caves, prva vođena grupa ulazi 1891. godine.</s>\n<s>U Aziji, među najstarije turističke pećine svrstava se kompleks Batu u Maleziji u kojima je 1892. godine izgrađen hram i od kada počinju masovne posjete u toku godišnjih vjer­ skih ceremonija.</s><s>U samo nekoliko dana ove pećine posjeti oko 700.000 posjetilaca.</s><s>3.2 Razvoj spelEoturizma u Evropi</s>\n<s>Svoj najznačajniji razvoj speleologija, pa samim tim i speleoturizam doživljavaju u Evropi.</s><s>U Sloveniji se prvi turisti u današnjem obliku pojavljuju već u 17. stoljeću, iako grupe posjetilaca (ili istraživača) ostavljaju znake svojih posjeta mnogo ranije – u Postojnskoj jami, u 13. i 14. stoljeću (Kranjc & Malečkar, 1988).</s><s>U Njemačkoj su prve posjete pećinama u turističkom smislu zabilježene već početkom 16. stoljeća.</s><s>Herceg Urlich won Württenberg je 1516. godine posjetio Sontheimer Hö­ hle (Schwabische Alb).</s><s>Prva zabilježena organizovana posjeta sa vodičem zabilježena je 1646. godine u Baumannshöhle (Rübeland).</s><s>1649. godine Heimkehle pećinu (Har­ tz) posjetio je Princ od Anhalta, a 1729. godine su u Einhornhöhle (Hartz) izgrađene stepenice radi posjete kralja Georga II.</s><s>Treba još spomenuti i posjetu Velikog hercega Stefana 1811. godine Erdmannshöhle – Haseler (Hasel) koja, na neki način, najavljuje otvaranje velikog broja pećina za turiste u Njemačkoj: • 1825. godine u Sontheimer Höhle priređena je svečanost posvećena posjeti hercega Urlich won Württenberga;</s>\n<s>• 1826–28. godine otvorena za posjetioce pećina Großes Schulerloch (dolina Altmühl); • 1834. godine otvorena je kao turistička Sophienhöhle (Nürnberg); • 1853. godine otvorena je za javnost Maximilian'sgrotte – Windloch (Nürnberg); 1878. godine počela sa radom stalna vodička služba; • 1868. godine je osvjetljena sa bakljama i otvorena kao turistička pećina Dechen­ höhle (Iserlohn); 1872. g. osvjetljena sa 200 gasnih lampi, a 1926. sa električnom rasvjetom;</s>\n<s>• 1874. godine otvorena je za javnost Iberger Tropfsteinhöhle (Hartz); • 1875. godine uređen su ulaz, put kroz pećinu i rasvjeta svijećama u Olgahöhle (Schwabische Alb); 1884. godine uvedena je električna rasvjeta; ��� 1884. godine počelo je vođenje turista u Kluterhöhle (Wüppertal); • 1888. godine za javnost je otvorena Bilsteinhöhle (Sauerland); • 1890. godine otvorene Gutenberger Höhle (Ulm) i Hermannshöhle (Rübeland) (koja je osvjetljena električnom rasvjetom); • 1891. godine otvorena je Gusmannshöhle (Ulm); • 1892. godine otvorena Zweifaltendorfer Tropfsteinhöhle (Schwabische Alb); u već spomenutu Baumannshöhle (Rübeland) uvedena električna rasvjeta; • 1893. godine otvoren je vještački ulaz, uvedena električna rasvjeta i otvorena kao turistička Charlottenhöhle (Schwabische Alb), u čast kraljice Charlotte koja je te godine posjetila pećinu;</s>\n<s>• 1894–96. godine uređena je kao turistička Kittelsthaler Tropfsteinhöhle (Thuringen); • 1895. godine u već spomenutu Barbarossahöhle (Hartz) uvedena električna rasvjeta.</s><s>U Engleskoj se za javnost prvi put otvara jedna pećina 1630. godine, i to Mother Shipton's Cave u Yorku.</s><s>U Wookley Hole pećini u pokrajini Somerset (slika 16) prvi obilazak sa vodičem zabilježen je 1703. godine .</s><s>19. stoljeće je ipak zlatno doba za početak speleoturizma:</s>\n<s>• 1800. godine dio Treak Cliff Cavern (Shefild) je otvoren za javnost; • 1812. godine otvara se za javnost Great Rutland Cavern (Derbyshire); • 1827. godine St.</s><s>Clements Cave je otvorena za posjete uz osvjetljenje svijećama i uz pratnju vodiča;</s>\n<s>• Cox's Cave u sistemu Cheddar Caves otvorena je za turiste već 1837. godine; • U kanjonu Chedar za posjet turista otvorena je 1899. godine i Gough's Cave; • 1840. godine otvorene su za turističke posjete Bauwel Bone Caves (North</s>\n<s>Iako je prva posjeta jednoj pećini u današnjoj Mađarskoj zabilježena još 1549. godine – u Baradla pećini, tek početkom 19. st. prave se prvi projekti za njenu turističku upo­ trebu (el. rasvjeta uvedena je 1935. godine).</s><s>Snažniji razvoj speleoturizma desiće se tek početkom 20. stoljeća (1913. godine otvara se Topolcai Tavas pećina (kod jezera Balaton) sa električnom rasvjetom, 1919.</s><s>Pàl–Völgyi pećina (u Budumpešti), 1927.</s><s>Anna pećina i 1928. godine Szt.</s><s>Istvan pećina (Bukk planine).</s><s>U današnjoj Češkoj Republici kao prva turistička pećina otvara se 1868. godine Chynovska pećina, tri godine nakon što je otkrivena tokom radova u kamenolomu.</s><s>1881. godinen otvaraju se za turiste Sloupsko-Šošuovske pećine (kod Brna).</s><s>1884. godine za javnost je otvorena Pećina na Špičaku, pećina koju je još 1430. godine opi­ sao Antonius Walle iz Krakova u svojim instrukcijama za rudarenje zlata.</s><s>Katerinska pećina kod Brna je otvorena 1910. godine, a 1914. godine otvorena je Punkevni pećina kao dio pećinskog sistema Macocha.</s>\n<s>Prva posjeta jednoj pećini u Francuskoj zabilježena je u 13. stoljeću, u Grotte des Demoiselles.</s><s>Grotte de la Glaciere (Besancon) u Francuskoj se za turiste otvara 1886. godine.</s><s>Iste godine otvorene su Grottes des Echelles (Grenoble), a od 1891. godine u pećini Dargilan se organizirano izvode posjete (1910. uvedena je el. rasvjeta).</s><s>Kao i u ostalom dijelu Austro-Ugarske, i u Austriji se turističke pećine otvaraju u dru­ goj polovici 19. stoljeća.</s><s>Koppenbrullerhöhle se 1820. godine spominje kao čuvena turistička pećina u jednom turističkom vodiču o Salzkamergutu, ali je zvanično otvo­ renje bilo tek 1910. godine.</s><s>1868. godine otvara se za turiste Hermannshöhle, a 1882. godine Kraushöhle (Hieflau).</s>\n<s>Poznata Zmajeva pećina (Cueva del Drach) u Španiji za turiste biva otvorena 1878. godine, a 1891. engleski turisti istražuju pećinu Cueva del Vento.</s><s>U Belgiji su pećina u Hanu (Grotte de Han) sa svojim podzemnim vodenim tokom rijeke Lesse i pećina Remouchamps najvećim dijelom istražene krajem 19. stoljeća i vrlo brzo otvorene za posjetu turista.</s>\n<s>Tradicija speleoturizma u Sloveniji vezuje se za godinu 284.</s><s>A. D. i Svetu ili Socer­ bsku jamu u kojoj je te godine izgrađena crkva kao spomenik mrtvima (Kranjc, 2004).</s><s>Crkva odmah postaje mjesto koje brojni vjernici posjećuju.</s><s>Sličnu ulogu je imala i crkva u Landarskoj jami.</s><s>Hroz historiju obje su crkve postale značajna hodočasnička mjesta (slike 17 i 18).</s><s>Iako je Postojnska jama najznačajnija za razvoj speleoturizma, (još je Valvazor u svojim opisima Vojvodine Kranjske spomenuo vodiče po pećini), prva zvanična turistička pećina u Sloveniji je Vilenica na Krasu.</s><s>Prema dokumentima ulazak u pećinu se plaćao već 1633. godine, a pećinu je 1660. posjetio i car Leopold I. Polovinom 18. stoljeća u radovima Nagela i Hacqueta spominju se organizirane posjete Vilenici, uz opasku da vodič odlično poznaje pećinu.</s><s>Krajem 18. stoljeća prvi posjetioci se spuštaju i u Veliku dolinu u Škocjanskim jamama (Kečkemet, 1978).</s><s>Početak 19. stoljeća je i početak modernog speleoturizma u Sloveniji (Kranjc, 2004).</s><s>1808. godine J. Eggenhofner otkriva Jamu na Hudem letu kod sela Padriče i uređuje je za turističke posjete.</s><s>Bila je aktivna svega nekoliko godina kad je došlo do urušavanja i uništenja instalacija.</s><s>Za zvanični početak speleoturizma ipak se uzima 1819. godina, kada se, godinu dana nakon što su istraženi novi dijelovi Postojnske jame, ona svečano otvara 17. augusta kao turistička pećina.</s><s>Tom prilikom pećinu je posjetio i austrij­ ski princ Ferdinand (Shaw & Čuk,</s>\n<s>Slika 17.</s><s>Sveta jama na crtežu iz 19. st. (prema otkrivenih pećinskih prostora za turistički obilazak.</s><s>Sporazum sa lokalnim općinama (1884.) unapređuje daljnja istraživanja.</s><s>Od tog vremena pa do 1905. godine u Ško­ cjanskim jamama izgrađeno je preko 7 km turističkih i istraživačkih staza (Mihevc, 2004a).</s><s>To je imalo za rezultat i sve veći broj posjetilaca (Habe, 1974a).</s><s>Dakle, na početku 19. stoljeća može se govoriti o tri turističke pećine u Sloveniji: Vile­ nici, Postojskoj jami (slika 19) i Škocjanskim jamama.</s><s>Međutim, i druge pećine su bile na raspolaganju posjetiocima.</s><s>Tako se Jama pod Gradom (ispod Predjamskog grada) posjećuje u okviru posjete tvrđavi u organizaciji vlasnika W. Windischgratza (knjige posjetilaca postoje od sredine 19. st.).</s><s>U isto vrijeme za turistički obilazak uređene su i Zelške jame u kraškoj dolini Rakovog Škocjana, porodica Auersperg uređuje malu pećinu u blizini Turjaka, u blizini Bleda, u Jami pod Babjim zubom izgrađena su dva mosta na turističkoj stazi.</s><s>I Križna jama kod Cerknice prve posjetioce praćene vodiči­ ma prima polovicom stoljeća.</s>\n<s>Slika 19.</s><s>Postojnska jama – Plešišče (razglednica putovala marta 1921. godine).</s><s>U periodu između polovice 19. stoljeća i Prvog svjetskog rata dijelovi Slovenije su bili pod upravom Austro-Ugarske i Italije, pa su i različite organizacije iz matičnih zemalja (Section Küstenland des Deutschen und Österreichishen Alpenvereins, Societa Alpina delle Giulie) uređivale pećine za turističke posjete.</s><s>U njihovoj organizaciji uređene su Divaška jama (Kronprinz-Rudolf-Grotte) kod Divače, te Škocjanske jame i Vilenica.</s><s>Jama Dimnice kod Kozine otvorena je 1914. godine zahvaljujući spiralnim stepeni­ cama i stazi koja je usječena u 35 m dubokoj ulaznoj vertikali.</s><s>Od početka je poznata po igrankama u ulaznoj Velikoj dvorani.</s><s>Domaći ljudi uređuju pećinu Pekel kod Žale­ ca, počev od 1860. godine (Štorman, 1991) i pećinu Huda Luknja kod Velenja 1894. godine (Ravljen & Šafarič, 1991).</s><s>Za svo ovo vrijeme jedino su Postojnska jama i Škocjanske jame donosile stvarnu ekonomsku korist za širu zajednicu.</s><s>To se nastavilo i između dva svjetska rata.</s><s>Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije otvara se još Županova jama (Kranjc, 1987) nedaleko od sela Ponova vas (Dolenjska), te ponovo otvara Huda Luknja.</s><s>Do Drugog svjetskog rata uređene su za turistički obilazak još Pivka i Črna jama (1926) kod Postojne.</s>\n<s>Turistički razvoj Postojnska jama dobija na zamahu u novoj Jugoslaviji, jer je broj do­ maćih turista naglo porastao (slika 20), tako da je 1949. godine bilo skoro 200.000 po­ sjetilaca, a 1952. godine Postojnsku jamu je posjetio milioniti posjetilac (Habe, 1981).</s><s>Za početak savremenog jugoslovenskog turizma obično se uzima 1962. godina, kada dolazi do naglog povećanja broja inozemnih gostiju.</s><s>U periodu 1960.–71. godina Po­ stojnsku jamu je posjetilo skoro 5.000.000 turista, od čega je samo u 1971. godini bilo preko 600.000 hiljada.</s><s>Najbrojniji su Nijemci, Italijani, Austrijanci, Englezi i Nizo­ zemci.</s><s>U isto vrijeme broj domaćih turista se zadržao na oko 200.000 (Habe, 1981).</s><s>Glavna turistička sezona za Postojnsku jamu su ljetni mjeseci, od maja do septembra (preko 90 % posjetilaca), sa maksimumom u julu i augustu kad je dnevna posjeta i do 10.000 turista (što je i maksimalna receptivna sposobnost).</s><s>U junu 1978. godine Postojnsku jamu je posjetio 15-milioniti posjetilac.</s><s>Početkom 80-tih broj posjetilaca se popeo na 17 miliona, a 1984. godine Postojnska jama bilježi dvadeset-milionitog posjetioca (Šajn, 1984).</s><s>Postojnska jama, odnosno grad Postojna postaje centar turiz­ ma na Krasu oko kojeg se razvijaju i druge destinacije kao Predjama, Rakov Škocjan, Planinska jama i Cerkniško jezero, a u daljem i Škocjanske jame.</s><s>I u slijedećem deset­ ljeću nastavio se trend povećanja broja posjetilaca, pa je tako između 1981. i 1990. go­ dine broj posjetilaca bio skoro 8,5 miliona, a samo u 1990. godini bilo je oko 900.000 posjetilaca Postojnske jame.</s>\n<s>Škocjanske jame su, također, u novoj državi doživjele značajan razvoj.</s><s>1958. godine urađena je elektrifikacija pećine.</s><s>Na javnoj debati u Lipici, 1978. godine, došlo je do prve inicijative da se Škocjanske jame uključe u listu svjetske baštine UNESCO-a, što se i dogodilo 1986. godine.</s><s>Prosječan broj posjetilaca je između 40 i 50 hiljada godiš­ nje od čega su oko polovice stranci.</s><s>Do pred posljednja ratna događanja na prostorima bivše Jugoslavije broj posjetilaca se povećao na oko 100.000.</s><s>U neposrednoj blizini Postojnske jame nalaze se Pivka i Črna jama.</s><s>Između Postojn­ ske i Črne jame probijen je 1922. godine vještački tunel, a kasnije i između Črne i Pivka jame, tako da je to jedinstven pećinski sistem.</s><s>Međutim, ove dvije pećine se obilaze posebno.</s><s>Posjeta je, s obzirom da većina posjetilaca obilazi Postojnsku jamu i Predjamski grad, mnogo skromnija i kreće se između 5.000–6.000 godišnje, od čega su većina strani turisti.</s>\n<s>Od pećina koje su otvorene u ranijim periodima nastavile su raditi Vilenica sa oko 10.000 posjetilaca godišnje, pećina Dimnice i Taborska jama (nekada Županova jama).</s><s>Križna jama kod Loža je otvorena 1956. godine i jedinstvena je po tome što je obilazak moguć samo prenosivim gumenim čamcima.</s><s>Zbog toga je obilazak pećine relativno dug i traje oko 4 sata.</s><s>To uslovljava i mali broj posjetilaca, oko 600 godišnje i to uglav­ nom stranaca.</s><s>Francetova jama kod Ribnice je najmanja turistička pećina u Sloveniji.</s><s>Obilazak traje svega desetak minuta, ali zato se mogu vidjeti neke vrste pećinskog na­ kita u nevjerovatnim oblicima.</s><s>Otvorena je 1960. godine, a pećinom upravlja Jamarsko društvo iz Ribnice.</s><s>Železnu jamu, dugu svega 120 m, su za turistički obilazak uredili članovi lokalnog speleološkog društva iz Domžala.</s><s>Posjeta traje 15 minuta.</s><s>Za turiste je otvorena 1963. godine, svega dvije godine nakon otkrića.</s><s>Pećina Pekel u općini Žalec ponovo je otvorena tek 1972. godine, a za turiste je uređeno 400 metara staze koja prolazi kroz prostorije veoma bogate pećinskim nakitom.</s><s>1971. godine otvorena je za posjetioce Kostanjevška jama u neposrednoj blizini gradića Kostanjevice na putu Zagreb – Ljubljana (Habe, 1972).</s><s>I ovu pećinu su za turističku upotrebu uredili članovi lokalnog speleološkog društva.</s><s>Broj posjetilaca je oko 8.000 godišnje.</s><s>3.3.1 Uloga Postojnske jame u razvoju speleoturizma Najstariji potpis nekog posjetioca zabilježen u unutrašnjosti Postojnske jame su inici­ jali CM iz 1213. godine.</s><s>Od tada su posjete zasvjedočene potpisima brojnih posjeti­ laca i većina ih je u tzv. “Rovu starih podpisov” (Shaw, 2008).</s><s>Dva potpisa su iz 14., a najviše ih je iz 16. i 17. stoljeća.</s><s>Prvi nacrt poznatih kanala Postojnske jame potiče iz sredine 18. stoljeća.</s><s>Izradio ga je J. N. Nagel, dvorski matematičar, po narudžbi cara Franje I. Iz njegovog nacrta se vidi da se tada poznata Postojnska jama sastojala samo iz Rova starih podpisov i Velike dvorane.</s><s>Krajem stoljeća nove kanale istražuju B. Hacquet i T. Gruber.</s><s>Već početkom 19. stoljeća njemački književnik J. G. Seume u svom putopisu navodi da postoji primitivna vodička služba (Habe, 1981).</s><s>Lokalni bezemljaši su uvodili strance i sa upaljenom slamom osvjetljavali pećinu.</s><s>Sve do tada je pećina bila otvorena, nezaštićena, neosvijetljena i bez stalnih vodiča.</s><s>Kada je prestolonasljednik Ferdinand najavio da bi ponovo obišao Postojnsku jamu, lokalna administracija je za tu priliku htjela posebno osvijetliti pećinu.</s><s>Taj je posao po­ vjerila lokalnim vodičima, od kojih je Luka Čeč, baš tom prilikom otkrio nove, dotad nepoznate dijelove pećine, danas poznate kao “Paradiž” (Raj).</s><s>Nova otkrića pročula su Postojnsku jamu po cijelom svijetu i ona na velika vrata ulazi u svijet turizma.</s><s>Izgrađen je drveni most preko rijeke Pivke, pješačke staze, postavljeno osvjetljenje i uvedeni stalni vodiči.</s><s>Pećina se uspostavlja kao ekonomska jedinica sa svojim uprav­ nikom.</s><s>Pećina je i zvanično otvorena kao turistički objekat 17. avgusta 1819. godine, a tom je prilikom, kako je već spomenuto, pećinu obišao i prestolonasljednik (kasnije car) Ferdinand.</s><s>Tada je po prvi put u svijetu speleoturizma uvedena i Knjiga gostiju kao početak turističke dokumentacije.</s><s>1921. godine štampa se prvi turistički vodič Po­ stojnske jame (Habe, 1968).</s><s>Položaj Postojnske jame pored značajnog evropskog puta, koji je povezivao Ljubljanu i Trst, uticao je na veliki porast broja posjetilaca.</s><s>Atraktivnost Postojnske jame dovodi do velikog razvoja novih istraživanja u pećini tako da se rade sve precizniji nacrti pećine (J. Fercher, A. Schmidl, I. Rudolf, P. Euni­ ke), ali i otkrivaju novi dijelovi (Ruski rov, Tartar, Rov bez imena, Male jame, Pisani rov).</s><s>Posebnu ulogu u razvoju Postojnske jame, u drugoj polovici 19. stoljeća, ima gradonačelnik Postojne Anton Globočnik koji je bio i predsjednik Komisije za peći­ nu.</s><s>Uređuje se i dopunjuje infrastruktura (udobnije staze za turiste), zaštićuje njena prirodna vrijednost i širi putem različitih medija njena čuvenost.</s><s>Uvodi se osvjetljenje na petrolej i otvara novi ulaz (služio je sve do prije nekoliko godina) (Mihevc, 2004).</s><s>Do pećine se gradi Jamska cesta i sadi aleja kestenova.</s><s>1872. godine polažu se tračni�� ce za pećinsku željeznicu (mali otvoreni vagon sa dva sjedišta koji je gurao vodič) i, na kraju, gradi prvi hotel (Proglerjev hotel) pored samog ulaza.</s><s>Deset godina kasnije osniva se i Turističko društvo u Postojni, kao drugo takvo društvo u Sloveniji.</s><s>1884. godine u pećini je postavljena električna rasvjeta (Habe, 1981).</s><s>Iza Prvog svjetskog rata postavlja se nova rasvjeta, a izgrađena je i nova upravna zgrada.</s><s>Postojnska jama ima jednu od najdužih tradicija pisanih pećinskih turističkih vodiča.</s><s>Od 1821. godine (kada je izdat prvi) do danas izdato je preko 100 štampanih vodiča na mno­ gim svjetskim jezicima.</s><s>Svojevrsna reklama Postojnskoj jami u svjetskim razmjerama je veliki broj posjetilaca iz kraljevskih kuća, državnika (slika 21) i velikih naučnika.</s><s>Uku­ pno je 146 pripadnika “plave krvi” posjetilo pećinu od 1819. do 1945. godine (Shaw & Čuk, 2002).</s><s>Između ostalog, to je i razlog što je Postojnska jama prva među turističkim atrakcijama Slovenije (48 % u 2000. godini) za inozemne posjetioce (Paternost, 2004).</s><s>Slika 21.</s><s>Potpisi Josipa Broza Tita, Jovanke Broz i Nikite Hruščova u Zlati knjigi obiskovalcev.</s><s>Broj posjetilaca Postojnske jame je stalno rastao (izuzev perioda ratova).</s><s>Iz Knjige po­ sjetilaca se može vidjeti da je po otvaranju, u prvoj polovici 19. stoljeća, broj gostiju u prosjeku bio oko 1.000 godišnje.</s><s>Sredinom stoljeća taj broj se povećao na 5.000–8.000 godišnje.</s><s>Pred Prvi svjetski rat broj posjetilaca je bio između 25.000 i 40.000.</s><s>To je uzrokovalo i podizanje većeg broja hotela u Postojni.</s><s>Ukupno je u doba austrougarske uprave (1819.–1918.) Postojnsku jamu posjetilo preko 525.000 turista.</s><s>Za vrijeme italijanske i njemačke okupacije (1919.–1945.) proj posjetilaca se povećao na 50.000–80.000 godišnje (1929. godine broj je bio najveći – 110.600), a ukupno je u ovom periodu pećinu posjetilo preko 1.400.000 posjetilaca (Habe, 1981).</s><s>Značaj Postojnske jame za turizam ogleda se i u njenoj referentnosti kao turističke pećine ili referentnosti njenih estetskih vrijednosti.</s><s>Pećine koje se uređuju u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj uređuju se sa svrhom koju već ima Postojnska jama, ali i estetsko i tehničko uređenje izvodi se po uzoru na Postojnsku jamu (Božić et al., 1981, Habe & Sajevic, 1981).</s><s>Sličnu ulogu je Postojnska jama imala i za otvaranje turistič­ kih pećina u Mađarskoj (Dénes, 1981) i Austriji (Trimmel, 1981).</s><s>Vrlo je znakovito upoređivanje pojedinih ukrasa u pećinama sa onima u Postojnskoj jami (ili cijele pe­ ćine), npr. orgulje u Vilinskoj pećini u Sebešiću (Ržehak, 1957), Resavske pećine u Srbiji (Habe, 1983) ili u Lipskoj pećini kod Cetinja (Vučinić, 1966).</s><s>I speleoturistička publicistika (vodiči) na jugoslovenskim prostorima su na neki način imali uzor u vo­ dičima Postojnske jame.</s>\n<s>Na drugoj strani, značaj Postojnske jame ogleda se u afirmaciji speleologije općenito, budući da je pećina taj prirodni fenomen oko kojeg se razvija speleologija u Sloveniji, kasnije Institut za raziskovanje krasa, a u novije vrijeme i sjedište Međunarodne spele­ ološke unije.</s><s>To je posebno značajno sa aspekta vraćanja pozornosti svjetske speleolo­ gije na klasični krš Dinarida, a time i na temeljne prirodne vrijednosti Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, zemalja kojima je u tranzicionom periodu zaštita prirode na posljednjem mjestu prioriteta.</s>\n<s>Prve posjete pećinama u Hrvatskoj, u smislu savremene definicije turizma, potiču s kraja 16. stoljeća.</s><s>M. Orbini u svom djelu Kraljevstvo Slavena kaže kako prilikom obilaska otoka Lastova namjerava posjetiti i pećinu Raču i “vidjeti jednu veoma veliku spilju koja je jedna divota u odnosu na škrtu prirodu...” (Božić, 1984).</s><s>Iz 17. stoljeća postoji veći broj potpisa posjetilaca na zidovima Kraljičine pećine na Visu.</s><s>Iz 18. sto­ ljeća ostali su opisi Rudelića pećine na izvoru Cetine A. Fortisa, i Gospodske pećine, također kod izvora Cetine, I. Lovrića.</s><s>Fortis je Rudelića pećinu obišao dva puta sa engleskim biskupom F. Harveyem (Božić, 1984).</s><s>I Fortisova i Lovrićeva knjiga su na neki način bili vodiči za posjetioce Dalmacije.</s><s>Do sredine 19. stoljeća i mnoge druge pećine po Hrvatskoj su bile posjećivane (Hirc, 1900), a u nekima od njih, kao što je pećina Samograd kod Perušića u Lici ili već spomenuta Gospodska pećina, izgrađena i odgovarajuća infrastruktura (npr. stepenice, prilagođen ulaz i sl.).</s><s>1875. godine je car Franjo Josip I posjetio Zelenu pećinu na Ravniku, što je uz brojne napise po novinama dovelo do daljeg razvoja speleoturizma.</s><s>Sredina druge polovice 19. stoljeća posebno je značajna jer počinje organizirano uređivanje pećina.</s><s>Tako je bečki baron Eugen von Ransonnet eksplozivom proširio ulazni otvor Modre špilje na Biševu (1884.) i tako je učinio pristupačnom za posjetu i razgledanje iz čamaca (Pede­ rin, 1975).</s><s>To je bila takva reklama za pećinu da počinje njeno masovno posjećivanje koje traje bez prekida sve do naših dana.</s><s>Odjek posjete Modroj špilji odmah se odrazio na susjednom Visu, što 1886. godine navodi općinu Komiža da uredi pristupni put do pećine, postavi vrata i organizuje vodiče i do pećine i po pećini.</s><s>Iste godine uređuje se i Sparožna pećina kod Rijeke.</s><s>Dvije godine kasnije uređena je pećina Sića kod Karlovca, napravljene su stepenice i postavljena ograda oko jezera “da budući posjetioci ne padnu u vodu”.</s><s>Ova pećina je bila interesantna prije svega krajiškim oficirima stacioniranim u kasarni u Bariloviću koji su, na neki način, i vodili brigu o pećini (Ott, 1971).</s><s>Za vodu iz pećinskog jezera se vjerovalo da je ljekovita.</s><s>Članci u lokalnim novinama popularizira­ ju obilazak pećine radi ljekovite vode, ali i pećinskih ukrasa.</s><s>Karlovački fotograf Hinko Krapek postavlja stepenice u pećini i ogradu oko jezera za sigurniji obilazak, a pravi i prve fotografije.</s><s>Organizuje i posjete, tako da je o pećini Siči 1889. godine izašao članak i u jednim bečkim novinama.</s><s>1889. godine uređena je i osvijetljena te svečano otvorena već spomenuta pećina Samograd kod Perušića (Božić, 1984).</s><s>Za početke speleoturizma u Hrvatskoj posebno su značajne Baračeve pećine kod Kr­ šlja (Rakovica u blizini Ogulina, Lika) (Kovačević, 2003).</s><s>One se spominju već 1874. godine u djelu o vodi na kršu I. T. Buneka, a desetak godina kasnije M. Kišpatić vrši arheološka i paleontološka istraživanja, tako da i kulturna javnost, preko njegovih iz­ vještaja, biva obaviještena o ovom značajnom kraškom fenomenu.</s><s>Potaknut njihovom iznimnom estetskom i kulturnom vrijednošću dr. Kišpatić potiče osnivanje ”Odbora za istraživanje i uređenje Baračevih špilja” koji već 1892. godine postavlja željeznu kapi­ ju na ulazu, uređuje stazu i gradi mostove na opasnijim mjestima.</s><s>Pećine su i zvanično otvorene za posjetioce 14. augusta 1892. godine uz bogat kulturni program.</s><s>Za osvjet­ ljenje pećine korištene su baklje.</s><s>Uređenje pećina je obnovljeno 1898. godine.</s><s>Kroz dvadesetak godina pećine su imale značajnu posjetu turista, da bi pred Prvi svjetski rat već bile zapuštene, a infrastruktura porušena.</s><s>I mnoge druge manje pećine bile su uređene za posjetu turista (Božić, 1984).</s><s>Tako se u Narodnim novinama iz 1897. godine može vidjeti da su Golubinjačke pećine kod Lokava u Gorskom Kotaru privlačile veliki broj turista, posebno stranaca.</s><s>I ovdje su bili organizirani vodiči koji su turiste vodili do različitih kraških fenomena na površini i drugi, koji su turiste vodili u Veliku pećinu.</s><s>Uređenje pećine je obnovljeno 1923. go­ dine.</s><s>Na Dugom otoku su članovi Planinarsko-turističkog društva “Liburnija” iz Zadra 1900. godine uredili put do Strašne peći, postavili vrata na ulaz i proveli turističku stazu kroz pećinu.</s><s>Sa vlasnikom zemljišta je napravljena pogodba o ustupanju pećine na korištenje, pa su tu dovodili turiste iz Zadra slijedećih desetak godina.</s><s>U Gorskom Kotaru je 1911. godine otkrivena pećina Lipa (danas poznata kao Lokvarka) i već slijedeće godine uređena za turističke posjete.</s><s>Ponovo je uređena 1935. godine kada je dobila i električnu rasvjetu.</s><s>Na kraju treba spomenuti i malu pećinu Karle kod Dubrov­ nika.</s><s>Ona se nalazi u dvorištu kuće porodice Kordić u naselju Gruž i otkrivena je 1911. godine.</s><s>Već 1914. godine postala je prava turistička pećina sa betonskim stepenicama kroz pećinu, električnom rasvjetom, vodičem, razglednicama (6 motiva) (slika 22) i reklamnim oglasom u Dubrovačkom listu.</s><s>Turistički je bila aktivna do Drugog svjet­ skog rata kada je zatvorena.</s><s>M. Kusijanović 1919. godine opisuje Močiljsku pećinu kod Dubrovnika i pokušava je urediti za posjetu turista (Božičević, 1961).</s><s>Zahvaljuju­ ći radu splitskog speleologa U. Giromette 1926. godine je, uz svečanost, otvorena za turističke posjete pećina Vranjača kod sela Kotlenice (Grimani 1971).</s><s>Bila je otvorena do Drugog svjetskog rata kada je uništena kompletna električna instalacija u pećini.</s><s>Članovi Planinarskog društva “Runolist” iz Zagreba uredili su pećinu Vrlovku kod sela Kamanja u blizini Ozlja (gradić nedaleko od Karlovca) i otvorili je 1927. godine.</s><s>Tom je prilikom štampana i brošura Spilja Vrlovka u Kamanju kod Ozlja.</s><s>I Plitvička jezera su imala svoje turističke pećine: Golubnjaču (slika 23), Pećinu Vile Jezerkinje, Kostelčevu pećinu, Šupljaru i Pećinski park nad jezerom Okrugljak.</s><s>Njih je 1928. godine uredio ing. Premužić, graditelj poznate planinarske staze po Velebitu.</s><s>U nekim pećinama postavljena je i električna rasvjeta.</s><s>Kao i u drugim pećinama u Hrvatskoj, rasvjeta je uništena u Drugom sv. ratu.</s><s>Električnu rasvjetu je dobila između dva sv. rata i pećina Biserujka na otoku Krku.</s><s>U sklopu uređivanja puteva kroz Paklenicu 1937. godine, u Manitoj peći su izgrađene stepenice i ograde.</s><s>Poslije Drugog svjetskog rata osim pećina Golubnjače na Plitvicama, Vranjače na Mo­ soru (kod Klisa) i Lokvarske pećine, koje su bile aktivne i ranije, a u kojima je infra­ struktura u ratu potpuno uništena, posebno električne instalacije, otvorene su i druge pećine za posjet, a i tri spomenute su revitalizirane.</s><s>Božić (1974) navodi da je 1971. godine u Hrvatskoj postojalo samo pet turističkih pećina koje imaju osvjetljenje, vodiča i upravitelja (osim spomenutih još Vitezić pećina na Krku i pećina Vrelo kod Fužina).</s><s>Pored njih postoji još jedan broj pećina (13) koje imaju uređene staze kroz pećinu, ali je potrebno vlastito svjetlo.</s>\n<s>Cerovačke pećine (Gornja i Donja) kod Gračaca u Lici otkrivene su tridesetih godina 20. stoljeća, a za turizam su uređene i elektrificirane 1976. godine.</s><s>To su najduže i Slika 22.</s><s>Pećina Karle kod Dubrovnika.</s>\n<s>Plitvička jezera. najljepše turističke pećine u Hrvatskoj sa 1.100 m staze za posjetioce u Donjoj i 850 m u Gornjoj Cerovačkoj pećini.</s><s>U neposrednoj blizini nalazio se i istoimeni motel.</s><s>Ne­ daleko od Cavtata 1978. godine otvorena je pećina Šipun.</s><s>Iako mala – turistička staza duga je svega 80 m, pećina ima vodiča i bogatu ponudu suvenira.</s><s>J. Grgos je minira­ jući kamen na imanju 1973. godine otvorio ulaz u pećinu veoma bogatu nakitom, koja je po njemu dobila i ime.</s><s>Već slijedeće godine pećina je elektrificirana i uređena staza dužine 30 m. Obilazak traje desetak minuta.</s><s>Pećina Vrelo kod Fužina u Gorskom ko­ taru otkrivena je 1950. godine, također poslije miniranja u kamenolomu.</s><s>Za turiste je uređeno 180 m staze 1965. godine.</s><s>Ispred pećine je napravljen lijep rekreacioni park.</s><s>Pećinom upravlja lokalno turističko društvo.</s><s>Veternica pećina na obroncima Sljemena u neposrednoj blizini Zagreba, iako poznata još od kraja 19. stoljeća i sa bogatim arhe­ ološkim i paleontološkim nalazima, za posjetioce je otvorena tek 1977. godine.</s><s>Uprav­ ljanje pećinom je povjereno Komisiji za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske.</s><s>3.5 Razvoj speleoturizma u Srbiji</s>\n<s>Historijske okolnosti nisu pogodovale razvoju speleoturizma u Srbiji.</s><s>Najbogatije oblasti sa kraškim fenomenima, pećine, jame i prerasti nalaze se u istočnoj Srbiji.</s><s>Iznenađuje, međutim, da istraživanja koja je provodio J. Cvijić, a poslije njega i brojni istraživači pećina, nisu povukli za sobom i razvoj speleoturizma.</s><s>Razlog tome je, vje­ rovatno, saobraćajna izolovanost ovog kraja.</s><s>Prve pećine u Srbiji uređene za posjete turista su Prekonoška pećina kod Svrljiga i Lazareva pećina kod Zlota u Kučaju (Lazarević, 1978).</s><s>Iako je Zlotska pećina poznata kao arheološko nalazište još od kraja 19. stoljeća (iskopavanja Hofmana, Žujovića, Cvijića), obje su otvorene tek 1959. godine.</s><s>U Lazarevoj pećini je za turiste uređena staza duga 695 m u dijelovima bogatim pećinskim nakitom.</s><s>Postoji stalna vodička služba, a u blizini se nalazi i motel istog imena.</s><s>Pećinu je nakon otvaranja posjećivalo oko 6.000 turista (Gavrilović, 1960).</s><s>R. Lazarević je napisao malu monografiju o ovoj pećini, a postoji i bogata ponuda suvenira.</s><s>Prekonoška pećina kod Svrljiga je nakon uređenja vrlo brzo napuštena.</s><s>U kompleks Zlotskih pećina pored Lazareve pećine ula­ zi još nekoliko pećina, ali je zbog svoje ljepote za posjete uređena samo Vernjikica.</s><s>Po vremenu postanka ubraja se u najstarije formirane pećine u kršu Balkana, sa izu­ zetnim bogatstvom pećinskog nakita i ogromnim dvoranama.</s><s>Do ulaza u pećinu po­ trebno je pješačiti više od jednog sata stazom uklesanom u litice atraktivnog kanjona Lazareve rijeke, tako da je za obilazak ove pećine potrebno 3 sata.</s><s>Resavska pećina je najpoznatija turistička pećina u Srbiji pa samim tim i najposjećenija.</s><s>Istraživana je od 1963.–1966. godine, a turistički uređena 1972. godine.</s><s>Do 1991. godine po broju posjetilaca bila je na drugom mjestu među turističkim pećinama u Jugoslaviji.</s><s>Dužina uređene staze je 960 metara.</s><s>Imala je redovnu autobusku liniju sa Beogradom, a brigu o pećini vodila je istoimena ugostiteljsko-turistička organizacija koja je imala bife, restoran i prodavnicu suvenira.</s>\n<s>Uređenje Resavske pećine je na neki način pokrenulo aktivniji odnos prema speleo­ turizmu u Srbiji.</s><s>Do 1980. godine uređeno je još šest pećina: Rajkova pećina (slika 24), Lazareva pećina, Vernjikica, Ceremošnja, Užička i Mermerna pećina (Lazarević, 1981).</s><s>Pećina Ceremošnja u Kučevu je, kao jedna od najljepših pećina u Srbiji, bila među prvima predviđena za turističku upotrebu – još 1950. godine, ali je zbog nemo­ gućnosti prilaza otvorena tek 1980. godine.</s><s>Za posjetioce je uređeno 520 m turističke staze, a uz pećinu su izgrađeni još restoran i etnopark koji dopunjuju turističku po­ nudu.</s><s>Rajkova pećina kod Majdanpeka, iako istraživana vrlo rano (1894. g. za po­ trebe vodosnabdijevanja rudnika), uređena je i otvorena za posjete tek 1975. godine (Lazarević, 1981).</s><s>Zbog obilja ukrasa i zanimljivih fenomena obilazak pećine traje 60 minuta stazom dugom 633 metra, koja prolazi dijelovima i riječnog i suhog hori­ zonta pećine.</s><s>Posjeta je zbog nedostatka bilo kakve reklame bila skromna – oko 5.000 Slika 24.</s><s>Rajkova pećina kod Majdanpeka. posjetilaca godišnje.</s><s>Pećina Risovača kod Aranđelovca je značajna kao arheološko i paleontološko nalazište pa je uređena kao podzemni muzej paliolitske (kamenodob­ ne) kulture sa rekonstruisanim prizorima iz života prahistorijskog čovjeka.</s><s>Otvorena je 1987. godine, a za obilazak turista uređeni su gotovo svi pećinski kanali (ukupna dužina pećine je 167 m).</s>\n<s>Sve navedene turističke pećine nalaze se u istočnom dijelu Srbije.</s><s>Jedina turistička pećina u zapadnom dijelu je Potpećka pećina kod Užičke Požege.</s><s>Kako pristupna cesta do pećine nije bila asfaltirana, pećina kao turistički objekat nije dugo bila u funkciji.</s><s>Možda su i zbog toga podaci o dužini staze (400/976 m) ili godini otvaranja (1981./1984.) u litaraturi različiti (Krešić, 1988; Obradović, 1988).</s><s>Jedina turistička pećina na prostoru Kosova je Mermerna pećina, u blizini Prištine (Pe­ trović, 1975).</s><s>Ukupna dužina kanala iznosi 1.260 m, a za turiste je uređeno 440 m. To je jedina do sada poznata pećina ovakvih dimenzija formirana u mermerima na ovim prosto­ rima, a možda i u svijetu.</s><s>Zbog toga, a i zbog jedinstvene morfologije sa brojnim ukrasi­ ma (aragonit) i jezerima, posjeta je bila vrlo značajna – oko 40.000 turista godišnje, što ju je svrstavalo među najposjećenije turističke pećine Jugoslavije.</s><s>Pećinom je od otvaranja 1976. godine upravljala posebna radna organizacija “Mermerna pećina” iz Lipljana.</s><s>3.6 Razvoj speleoturizma u Crnoj Gori</s>\n<s>Za razvoj speleoturizma u Crnoj Gori najznačajnija je Lipska pećina (slika 25) kod Cetinja (Habe, 1980).</s><s>Ona se prvi put spominje u izvještajima sa putovanja ruskog geografa Rovinskog osamdesetih godina 19. stoljeća te francuskog speleologa E. A. Martela koji je 1893. godine posjetio Crnu Goru i obišao nekoliko pećina, a svoja za­ pažanja objavio u poznatom djelu Les Abimes (Paris, 1894).</s><s>Sredinom stoljeća Crnom Gorom je prošao i W. Ebel koji u svom putopisu spominje Lipsku pećinu i Njegoševo oduševljenje njenim ukrasima.</s><s>Prva ekskurzija u Lipsku pećinu u kojoj su bili i akredi­ tovani strani predstavnici organizovana je 1896. godine (Vučinić, 1966).</s><s>Slijedeće su godine napravljene kamene stepenice koje su omogućile sigurniji ulazak.</s><s>Za turističko korištenje Lipske pećine posebno je značajan rad G. Gessmanna, sekretara Zemalj­ skog muzeja u Gracu.</s><s>On je 1905. godine istražio pećinu, napravio nacrt i snimio prve fotografije sigastih nakupina te detaljno opisao morfologiju pećine u svom radu Die Tropfsteinhöhle von Lipa in Montenegro.</s><s>Iz naslova se vidi da je autor u pećini prepoznao veoma značajan turistički potencijal, a u samom tekstu navodi i konkretne podatke o dužini staze za posjetioce i načinu na koji bi trebalo izgraditi i osigurati sta­ zu, uraditi osvjetljenje (acetilenskim svjetiljkama – način na koji je u to vrijeme bila osvijetljena i Postojnska jama).</s><s>Značaj Lipske pećine za turizam posebno je naglasio i njemački speleolog dr. B. Wolf (1910), koji je, od 1908. do 1910. godine, istraživao crnogorske pećine i o tome objavio rad Höhlenforschungen in Montenegro.</s><s>Posebno poglavlje tog rada posvećeno je značaju koji pećine mogu imati za turizam i to, prije svih, Lipska pećina.</s><s>I on spominje da ovu pećinu posjećuju strani turisti koji borave u Crnoj Gori, ali da posebnu pažnju treba posvetiti reklamiranju ove pećine u hotelima u Boki Kotorskoj.</s>\n<s>Lipska pećina je dugačka 2.500 m, a za turiste je uređeno oko 500 m staze.</s><s>Najveća posjećenost pećine bila je u godinama pred Drugi svjetski rat.</s><s>Za osvjetljenje su kori­ štene karbidne lampe (acetilensko svjetlo).</s><s>Kasnije je zapostavljena, a umjetni rov se na nekim dijelovima zarušio (Mihevc, 1983).</s><s>Za vrijeme Prvog svjetskog rata po naredbi austro-ugarske okupacione vlasti (slično kao i u Bosni i Hercegovini) istraživane su pećine i u Crnoj Gori sa namjerom da se otkriju izvori pitke vode.</s><s>Poznati austrijski speleolog iz Linca G. Lahner u toj je ak­ ciji istražio Boljanovića pećinu na ivici Njeguškog polja (Habe, 1980).</s><s>Zbog iznimno bogatih sigastih ukrasa, zasiganih stijena i pećinskih draperija rijetke ljepote brzo je privukla pažnju posjetilaca, pa su okupacione vlasti u Negušima osnovale komitet koji se brinuo oko otvaranja pećine za posjet turista.</s><s>Izrađena su stepeništa i staze, a pet velikih električnih reflektora osvjetljavalo je glavne pećinske prostorije.</s><s>Pećina je svečano otvorena 14. maja 1916. godine.</s>\n<s>Osim Lipske i Boljanovića pećine, za posjetioce su bile interesantne i pećine na koje su prizidani poznati crnogorski manastiri: Ostroški i Cetinjski manastir te manastir u Dajbapskoj gori.</s>\n<s>U periodu poslije Drugog svjetskog rata, u Crnoj Gori jedino je Lipska pećina kod Ceti­ nja bila turistički aktivna negdje do 1960. godine.</s><s>Posjetioci su koristili karbidne lampe za osvjetljenje.</s><s>Napravljen je i projekat uređenja Cetinjske pećine (Petrović, 1982), ali on nikad nije realiziran.</s>\n<s>3.7 Razvoj speleoturizma u Bosni i Hercegovini Prve potvrđene posjete jednoj pećini u Bosni i Hercegovini potiču iz 16. stoljeća i učinili su ih Dubrovčani, pisac J. Sorkočević i naučnik N. Gučetić.</s><s>Oba su posjetili Vjetrenicu u Popovu polju.</s><s>Turski putopisac Evlija Čelebija prošao je kroz naše kra­ jeve dva puta, 1660. i 1664. godine.</s><s>Boravio je i u Popovu polju, za koje kaže da ima “preko hiljadu jama, ali u njima nema vode. ...</s><s>Čovjek može sići u ove jame i šetati po njima” (Čelebija, 1996).</s><s>Vjetrenicu, međutim, posebno ne spominje.</s><s>Značajan je podatak pravoslavnog kaluđera J. Pamučine koji u svom ljetopisu donosi opis svoje šestosatne posjete Vjetrenici sa Hadži-begom Rizvanbegovićem 1830. godine (Pamu­ čina, 1976).</s><s>Iguman samostana u Zavali Hristofor Mijailović (1889, 1890) opisuje prvih 600 metara pećine Vjetrenice i crta plan prvih 250 m kanala, što je ujedno i naj­ stariji nacrt jedne pećine kod nas (Mulaomerović, 1992).</s><s>U to vrijeme brojne posjete su rezultirale i velikim uništavanjem pećinskog nakita.</s><s>Iako bi neke od posjeta Vjetrenici danas okarakterisali kao turističke posjete, ipak se o speleoturizmu može govoriti tek od kraja 19. stoljeća.</s><s>Kao i većina drugih društve­ nih i ekonomskih pojava koje su bile prisutne na evropskom zapadu, i turizam je kod nas došao sa austro-ugarskom okupacijom, a kasnije upravom (krajem 19., odnosno, početkom 20. stoljeća).</s><s>Pećine u Bosni i Hercegovini na početku istraživanja nisu gledane kao mogući turistički objekti</s>\n<s>Sarajevo” (osnovano 1892.) i “Natur­ freunde” (osnovano 1906.), po uzoru na ostatak Austro-Ugarske.</s><s>Prema Naputniku po Sarajevu (Anon., 1913) ova su društva 1912. godine imala 200, odnosno 219 članova.</s><s>Oni, zajedno sa različitim istraživačima (šumari, vojni inženjeri, arheolozi, biolozi) počinju svojim prijateljima otkrivati svijet bosansko-hercegovačkog podzemlja i tako činiti prve turističke korake na ovom polju.</s><s>Potpisi kao svjedočanstva njihovih posjeta našim pećinama nalaze se u velikom broju na zidovima pećina.</s><s>Prva pećina koja je zainteresovala domaće vlasti bila je baš pećina Vjetrenica u okvi­ ru obimnih istraživanja kraških prostora Vojno-geografskog instituta (Jedlicka, 1884), budući da je trebalo osigurati prijeko potrebnu vodu za uskotračnu prugu Čapljina – Trebinje koja se tada gradila, a čija je trasa prolazila neposredno ispred pećine.</s><s>Me­ đutim, već tad su, osim potencijala vode, u njoj viđene i estetske vrijednosti (Riedel, 1888).</s><s>Nastavak istraživanja proveo je J. Vavrović (1893, 1895) i napravio tehnički nacrt pećine za prvih 700 metara.</s><s>Kasnije su (1904.) inženjeri sarajevske željezničke direkcije došli do Velikog jezera, snimili dio glavnog kanala i napravili plan.</s><s>I pored tih saznanja pećina Vjetrenica još uvijek ne privlači pažnju posjetilaca.</s><s>Tako Turistički vodič po Bosni i Hercegovini iz 1910. godine od znamenitosti na pruzi između Gabele i Dubrovnika kod stanice Zavala spominje samo pravoslavni manastir, ali ne i pećinu (Pojman & Neufeld, 1910).</s><s>Na spomenuta istraživanja nastavljaju se speleološka ot­ Slika 26.</s><s>Najstariji nacrt Vjetrenice</s>\n<s>(prema Mihajlović, 1890) krića novih kanala koja je načinio Čeh Karel Absolon pred Prvi svjetski rat i koja su, uz brojnu novootkrivenu pećinsku endemsku faunu, učinila ovu pećinu svjetski pozna­ tom.</s><s>Prvi svjetski rat je prekinuo daljnja istraživanja u pećini.</s><s>Jedine pećine koje se u tom vremenu spominju u nekoj vrsti vodiča (Bosanski glasnik iz 1914. godine) jesu Hrustovača, kao pećina sa lijepim ukrasima, i obližnja Dabarska pećina.</s><s>Pored pećina spominju se i stari grad Kamengrad, vodopad na rijeci Blihi i termalno vrelo u selu Tomina.</s>\n<s>Slika 27.</s><s>Mračna pećina u kanjonu Prače (prema razglednici iz 1961. godine).</s><s>Iz vremena pred Prvi svjetski rat potiču i prva nastojanja da se neke pećine urede za turističku posjetu.</s><s>O tome govore kamene stepenice koje od ulaza vode do velike dvo­ rane u pećini Klokočevici (Klokotnici), nedaleko od Babinog dola na Igmanu.</s><s>Igman je vrlo rano otkriven kao vazdušna banja za Sarajevo, a probijene su i brojne trase za željeznicu koja je služila za eksploataciju šume.</s><s>I ulaz u Klokočevicu nalazi se uz samu trasu šumske pruge.</s><s>Drugi primjer je Mračna pećina u kanjonu Prače.</s><s>Ovaj kraj je detaljno istražio J. Daneš 1917. godine po nalogu vojne uprave, obišao mnoge pećine i zabilježio brojne posjete austrijskih speleologa, ali i tradiciju po kojoj su “Mračnu pećinu često posjećivali turisti iz Sarajeva” (Daneš, 1921).</s><s>U pećini su i danas sačuvane betonske stepenice sa željeznom ogradom (slika 27) kojima se od ulaza silazi 8 m naniže do prve velike dvorane dugačke 40 m, široke 10 m i visoke od 6 do 8 m. Zasigurno su napravljene prije Prvog svjetskog rata, u vrijeme kad se gradila uskotračna pruga kroz kanjon Prače.</s><s>Iz tog vremena zasigurno potiče i staza usječena u stijenu koja vodi od rijeke uz strmi obronak od ulaza pećine, kao i vještački prošireni ulaz.</s><s>Poseban vid speleoturizma dokumentiraju nam prve razglednice vrela Bune u Blagaju kod Mostara.</s><s>Vrelo je velika pećina promjera desetak metara.</s><s>Pored izvora Bune sagra­ đena je halvetijska tekija vjerovatno još u 16. st.</s><s>Iznad vrela se nalazi srednjevjekovni grad Blagaj koji je bio stolno mjesto vlastelina Stjepana Vukčića Kosače.</s><s>U stijenama su se gnijezdili brojni lešinari – bjeloglavi supovi.</s><s>Sve je to već od početka austrougarske uprave priskrbilo Blagaju značaj važnog izletišta, odnosno turističke desti­ nacije.</s><s>Upravo su brojni turisti, koji se mogu vidjeti gotovo na svim razglednicama Blagaja, željeli obići i unutrašnjost pećine.</s><s>To im je omogućeno malim čamcem kojim je upravljao neki domaći čovjek, a osiguranje čamca je bila sajla koja je povezivala tekiju i unutrašnjost pećine (slika 28).</s><s>Prve razglednice sa ovim motivom pojavljuju se još krajem 19. stoljeća.</s><s>Da li je na ovakav vid turizma domaće ljude potakao francuski speleolog A. Martel, koji je 1893. godine sa čamcem istraživao vrelo Bune (slika 29) (Martel, 1894; Andre et al., 1997; Kranjc, 1988) ili sličan obilazak Modre špilje na otoku Biševu, koja je također u to vrijeme bila “hit” u monarhiji, teško je reći.</s><s>U puto­ pisnoj literuturi tog vremena o vrelu Bune se govori kao o “čudu” (Trevor, 1911).</s><s>Slika 28.</s><s>Vrelo Bune na razglednici sa početka 20. stoljeća.</s><s>U periodu Kraljevine Jugoslavije nastavljena su istraživanja Vjetrenice, kada nastaje i prva monografija Pećina Vjetrenica u Hercegovini autora Mihaila S. Radovanovića (1929).</s><s>Po­ red Radovanovića, Vjetrenicu su proučavali i J. su 1934. godine izvršili i nivelmansko snimanje Vjetrenice od ulaza do Velikog jezera.</s><s>Sva ova istraživanja, uz vjerovatni uticaj otvaranja broj­ nih turističkih pećina u Sloveniji i Hrvatskoj, potakla su izgradnju turističke staze u dužini od oko 1.300 metara.</s><s>Drugi svjetski rat prekinuo je značajniji turistički razvoj ove pećine.</s><s>O speleoturizmu u ostalim pećinama najviše nam govore potpisi posjetilaca koji su brojni u Hrustovači kod Sanskog Mosta, Pećini kod Golubovića (Rogatica), Bijambarskoj pećini, Vaganskoj pećini kod Šipova, Rastuši kod Teslića, Megari na Bjelašnici i mnogim dru­ gim.</s><s>Osim potpisa i rijetke fotografije pokazuju turističke obilaske naših pećina.</s><s>Iza Drugog svjetskog rata, poslije prvih napora u obnovi, 50-tih godina dolazi do iz­ gradnje velikih hidro-energetskih kapaciteta u kraškim oblastima, što je neminovno povuklo za sobom i značajan razvoj speleoloških istraživanja.</s><s>U isto vrijeme, razvoj turizma u pećinama Slovenije, Hrvatske i Srbije potaknut jednim općim zamahom spe­ leologije, nakon što je u Postojni 1954. godine održan Prvi jugoslavenski speleološki kongres, potakao je slične aktivnosti i u Bosni i Hercegovini.</s><s>Nosilac speleoloških istraživanja, zaštite i uređenja pećina bio je Zavod za zaštitu spomenika kulture i pri­ rode BiH i Speleološko društvo Bosne i Hercegovine (osnovano 1956.).</s><s>1954. godine je tadašnjem Narodnom odboru sreza Trebinje skrenuta pažnja na izu­ zetan značaj i privredni potencijal Vjetrenice radi njene zaštite, a upućuju se pozivi Turističkom društvu u Trebinju, Turističkom savezu BiH i Direkciji željeznica da se zajednički pristupi njenom uređenju.</s><s>Već slijedeće godine postavljen je čuvar da bi se omogućila posjeta samo u pratnji vodiča.</s><s>1955. i 1956. godine vršeni su pripremni radovi u Zavali, da bi 1958. godine bila završena Studijska osnova za idejni projekat Slika 29.</s><s>Martelov crtež vrela Bune</s>\n<s>Odmah po otvorenju pećine zanimanje za posjetu je bilo veliko pa je i broj posjetilaca rastao.</s><s>Nastavljeni su i radovi na osvjetljenju pećine do Malog i Velikog jezera kao najljepših pećinskih objekata (Ržehak, 1966).</s><s>Nekako u isto vrijeme Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode BiH pokreće ak­ tivnosti na uređenju Bijambarske (srednje) pećine kod Olova (Ržehak, 1961, 1963) i Mračne pećine u kanjonu Prače (Ržehak, 1963).</s><s>Mračna pećina je detaljnije istražena 1957. godine i, što je posebno interesantno, prvi put njena unutrašnjost izmjerena preciznim teodolitima (Salihović, 1963).</s><s>O ovome je bilo govora na Trećem jugoslavenskom speleološkom kongresu u Sarajevu 1962. godine.</s><s>Iz diskusije nakon referata vidljivo je da su ove aktivnosti bile podloga za uređenje pećine i njenu turističku ekspoloataciju, jer se iz diskusije koja je vođena vidi da je u njoj prepoznata prirodna “atrakcija prvog reda” (Kanaet, 1963).</s><s>S tim su se, s obzirom na blizinu Sarajeva, pristupačnost i bogatstvo ukrasa, složili i drugi učesnici kongresa.</s><s>Međutim, do realizacije uređenja ove pećine nikada nije došlo.</s><s>Prvi istraživački radovi u Bijambarskim pećinama u cilju njihovog uređenja i repre­ zentiranja za potrebe turizma počinju 1957. godine.</s><s>Izvršeno je istraživanje svih pećina (Donje, Srednje i Gornje Bijambarske pećine i Đuričine pećine) te napravljeni planovi zaštite i uređenja (Baučić & Ržehak, 1959).</s><s>Sa radovima se počelo 1961. godine, ali Slika 30.</s><s>Ulaznica za Vjetrenicu.</s>\n<s>turistička eksploatacija (slika 30). od planiranih turističkih sadržaja na cijelom području Bijambara (jezero, manja hidro­ centrala, manji hotel sa restoranom ) malo je učinjeno.</s><s>I pored početka radova, već tad je bilo dilema oko njenog uređenja – od otvaranja potpuno novog ulaza do problema osvjetljenja (Ržehak, 1961b).</s><s>U sredini krečnjačkog amfiteatra (u kome su smještene pećine) 1971. godine je napravljan planinarski dom koji je dat na upravljanje PD “Zvi­ jezda” iz Ilijaša.</s><s>Ova planinarska organizacija je upravljala i turističkom pećinom, i u najvećoj mjeri je krivac za brojna oštećenja pećine (pećina je bila pod nadzorom samo u dane vikenda).</s><s>Posjeta je isključivo zbog neadekvatne propagande bila dosta skro­ mna – 1973. godine Vjetrenicu je posjetilo 6.120, Srednju Bijambarsku pećinu 1.200 i Titovu pećinu 3.500 turista (Habe, 1974b).</s><s>Svojevrstan “speleoturistički zanos” tog vremena najbolje ilustruje slučaj pećine Pro­ pastve na ušću rijeke Lim u Drinu, na zapadnim padinama planine Bujak.</s><s>Mada je pećina prilično nepristupačna, već je samo bogatstvo nakita (i očita speleoturistička euforija oko Vjetrenice, Bijambara, Mračne pećine) bila dovoljna da se za njeno ču­ vanje i održavanje zainteresuje Turističko društvo “Drina” iz Višegrada (Tadić, 1958).</s><s>Prilikom kasnijih istraživanja (Kulenović, 1979) nije prepoznat nikakav turistički po­ tencijal ove pećine, prije svega zbog udaljenosti od komunikacija i većih naselja.</s><s>Do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini uređeno je i otvoreno još nekoliko pećina za turističke posjete, ali isključivo zalaganjem lokalnih zajednica i grupa, bez da je ukupna turistička privreda (agencije, hoteli, republičke turističke asocijacije) pokazala bilo kakvog interesa.</s><s>Tako je općina Bosansko Grahovo potaknuta paleontološkim istraživanjima M. Maleza (Malez et al., 1978) i uz poticaj mještana sela Resanovci odlučila da uredi pećinu za turističke posjete.</s><s>Detaljna istraživanja pećine, a kasnije i projekat njenog uređenja, napravio je R. Lazarević (Lazarević, 1982) sa speleološkom grupom iz Valjeva.</s><s>Pećina je za turiste otvorena 1979. godine.</s><s>U turističke pećine svakako treba ubrojati i Titovu pećinu kod Drvara, mada posjeta ovoj pećini nije pred­ viđala obilazak i same pećine, već isključivo barake na ulazu u kojoj je bio namješten mali muzej sa eksponatima koji su vezani za boravak maršala Tita i njemački desant 1944. godine.</s><s>Hrustovačka pećina kod Sanskog Mosta (u dužini 300 m) i Rastuša peći­ na kod Teslića (u dužini 180 m) bile su u pripremama za turističku upotrebu (Dujako­ vić, 2004), ali te aktivnosti nisu nikad realizovane do kraja.</s><s>Nije do kraja realizovana ni ideja turističke speleološke transverzale koju je početkom osamdesetih pokrenuo Savez speleologa Bosne i Hercegovine (Avdagić, 1983; Grbelja, 1980).</s><s>Pred sami posljednji rat (1992.–1995.) Speleološko društvo “Bosansko-hercegovački krš” iz Sa­ rajeva uredilo je i otvorilo pećinu Orlovaču (ukupna dužina kanala 2.500 m) u selu Sinjevo (općina Pale).</s><s>Za turistički obilazak otkopan je stari prirodni ulaz, napravljena kapija, a u pećini izgrađeno 220 m staze koja je obezbjeđivala budući nesmetan razvoj pećinskih ukrasa (posebno bigrenih kada).</s><s>Uz ulaz bila je sagrađena i mala drvena prijemna kuća.</s><s>Kao turistička pećina radila je svega nekoliko mjeseci.</s><s>4. Stanje speleoturizma i trendovi</s>\n<s>4.1 Stanje speleoturizma u svijetu i trendovi Koliko stvarno ima interesa za speleoturizam u svijetu?</s><s>Broj turističkih pećina u svije­ tu nije moguće precizno odrediti, budući da se neke od pećina zatvaraju, a neke nove otvaraju.</s><s>Zhang & Jin (1996) navode da u svijetu postoji oko 800 turističkih pećina.</s><s>Prema podacima sa web stranice www.showcaves.com (koja se ipak mora uzeti sa izvjesnom rezervom), može se govoriti o skoro 1.200 turističkih pećina, od čega naj­ Procjene su da pećine godišnje posjeti preko 150 miliona posjetilaca, a da je prihod oko 2,3 bilona US$ (Cigna & Burri, 2000).</s><s>Neke od njih imaju stvarno zadivljujući broj posjetilaca koji je u svakom pogledu koliko zavodljiv toliko i poticajan.</s><s>Halli­ day (1981) navodi da samo tri poznate američke pećine (Karsbad Caverns, Mammoth Cave i Wind Cave) posjeti 2.500.000 turista svake godine.</s><s>Treba reći da su ove tri pećine i američki nacionalni parkovi.</s>\n<s>Međutim, lista od 150 turističkih pećina koju donose Cigna & Burri (2000) pokazuje da održivost (isplativost) neke turističke pećine ne zavisi isključivo od broja posjetila­ ca.</s><s>Dok na jednoj strani slovenački nacionalni park Škocjanske jame posjeti godišnje 50.000 turista, u isto vrijeme Postojnsku jamu posjeti 800.000 turista godišnje.</s><s>Pećine Wee Jasper sa 3.000 posjetilaca i Murrindal u Australiji sa 2.000 posjetilaca, pećina Angelica u Brazilu sa 3.000 posjetilaca, pećina San Michele na Sardiniji (Italija) sa 3.000 posjetilaca ili pećine Metro, Te Hahi i Babylon koje zajedno posjeti 5.000 turista godišnje, obezbjeđuju dovoljan prihod lokalnim zajednicama koji ih čini samoodrži­ vim.</s><s>Za primjer može poslužiti Snežna jam na Raduhi (Slovenija).</s><s>Prilikom zadnje posjete, u junu 2008. godine, podaci o posjeti se kreću oko 4.000 do 6.000 godišnje sa stalnim rastom (Naraglav, 2008).</s><s>Pri tome treba napomenuti da ovom pećinom uprav­ lja lokalno speleološko društvo iz Prebolda (općina Žalec), da se pećina nalazi na preko 1.600 m n. v., da do pećine vodi makadamski put dug više od 20 km i da nije na glavnim turističkim pravcima u Sloveniji.</s><s>To pokazuje da samo pravilno upravljanje, uz stalne marketinške aktivnosti na promociji i popularizaciji destinacije, svaku turi­ stičku pećinu može učiniti razvojnim faktorom lokalne zajednice.</s><s>Iako se posljednjih godina dešavaju brojne turbulencije u turizmu (Župan Rusković, 2008), speleoturizam dobija na zamahu, jer je on od svojih početaka bio preteča novog turizma, odnosno alternativnog turizma.</s><s>Nekoliko nasumice odabranih akvizicija spe­ leoturizma, bilo da se radi o novim ulaganjima ili otvaranju novih turističkih pećina, to najzornije pokazuje (prema: www.showcaves.com): • 1990. godine ponovo otvorena, nakon renoviranja električnih instalacija, pećina Topolcai Tavas kod jezera Balaton u Mađarskoj; • U Kanadi se 1990. godine otvara kao turistička La Grotte de Saint-Elzear (Quebec), a 2008. godine pećina Tyendruaga (Ontario); • 1995. godine ponovo se otvara pećina (Mahharet) Jeita u Libanu; • 1995. godine počinju radovi na restauraciji Cathedral Caverns (Alabama), a 2000. godine bivaju ponovo otvorene;</s>\n<s>• U Brazilu se 1998. godine otvara za javnost Gruta de Botuvera (država Santa Catarina); • 1999. godine otvoren je speleološki muzej u Bellamar pećini (nedaleko od grada Matanzas, Kuba);</s>\n<s>• 2004. godine otvara se Schillathöhle kod Hessisch Oldendorfa (Njemačka); • 2006. godine ponovo se otvara Cub Run Cave (u Mammoth Cave National Park, • 2006. godine otvara se Two Sisters Cave kao turistička pećina na Jamajci (Karipski • 2007. godine u Carsbad Caverns (USA) gradi se novi centar za posjetioce koji košta • 2008. godine otvorena Herbstlabyrinth-Advent höhle (Hessen, Njemačka); • 2006. godine otvara se Al Hotta pećina u Omanu; • 2008. godine Ministarstvo turizma Omana donosi plan da za turističke posjete ob­ novi pećinu Majlis-Al-Jin;</s>\n<s>• 2002. godine ponovo otvorena sa novim objektima Grotte des Demoiselles (Fran­ • 2003. godine otvara se Grottes de Maxange (Dordogne, Francuska); • U Austriji se 2007–2008. godine izvodi kompletno renoviranje pećina DachsteinReiseneishöhle, Dachstein-Mammuthöhle i Koppenbrullhöhle; • 1991. godine otvara se za publiku Obir Tropfssteinhöhle (Austrija, uz granicu Slovenije); • 1994. godine otvara se za turiste Spannagelhöhle (Tirol, Austrija); • Pećina Katerloch (Steiermark, Austrija) se od 2004. godine otvara samo za male grupe posjetilaca (i to za 30 eura po osobi!); • 2008. godine otvaraju se Slough caverns (zapadno od Londona, UK).</s><s>I u našem bližem okruženju ulaganja i osavremenjivanje speleoturističke ponude su stalna: 2002. godine gradi se novi ulaz (ulazna zgrada) u Postojnsku jamu sa vivariu­ mom (Mihevc, 2004b), u Hurvatskoj su 2003. godine potpuno obnovljene Baračeve pećine kod Rakovice na cesti Zagreb – Plitvice, a 2007. godine Turistička zajednica općine Kučevo u Srbiji uređuje za turističke posjete pećinu Ravništarku i gradi veliki prijemni objekat (restoran, prodavnica, infocentar).</s><s>Kao što se može vidjeti ulaganja u nove turističke pećine su stalna i značajna, među­ tim, osim “klasičnog” speleoturizma “novom” turizmu je blizak i alternativni turizam na kršu, posebno u pećinama, gdje se pojedinim skupinama obezbjeđuje posjeta ne­ turističkim dijelovima pećina ili drugim kraškim fenomenima (Malečkar, 1991).</s><s>Pri tome ipak treba imati u vidu da alternativni speleoturizam u vidu trekinga po pećinama i masovne speleološke posjete (organizovane ili neorganizovane) predstavljaju najve­ ću opasnost za pećine (Kranjc, 1991).</s>\n<s>4.2 Međunarodna organizacija turističkih pećina Međunarodna asocijacija turističkih pećina – The International Show Caves Associa­ tion (I.S.C.A.) je osnovana u novembru 1990. godine u Gengi (Italija) gradiću pozna­ tom po svjetski poznatoj pećini Frasasi.</s><s>Ciljevi organizacije su: 1. Promocija i podrška organizacijama, pojedincima i kompanijama koje su vlasnici ili upravljaju turističkim pećinama;</s>\n<s>2. Promocija zaštite i očuvanja pećina i jačanje javnog interesa za turističke pećine; 3. Promocija i poticaj razvoju duha saradnje i susretljivosti između upravitelja pećina.</s><s>Članice ISCA-e su: 26 turističkih pećina iz Australije (najpoznatije su Jenolan Caves) i 4 pećine sa Novog Zelanda (najpoznatije su Waitomo Caves), Eisriesenwelt pećina iz Austrije, 2 pećine sa Bermuda (Srednja Amerika), 9 turističkih pećina iz Kine, 14 pećina iz Češke Republike, 11 pećina iz Francuske, 2 pećine iz Njemačke, Perama pećina iz Grčke, 9 pećina iz Mađarske (najpoznatija je Baradla pećina u Aggtelek nacionalnom parku koji je na UNESCO listi svjetske baštine), 11 pećina iz Italije, Slo­ vačka administracija za pećine sa 12 pećina, Postojnska jama i Park Škocjanske jame iz Slovenije, Cango Caves iz Južnoafričke Republike, Hwanseon pećina iz Južne Koreje, 4 pećine iz Španije, Lummelunda pećina iz Švedske, Dim Magarsi pećina iz Turske, White Scar Cave iz Velike Britanije i 11 turističkih pećina iz Sjedinjenih Američkih Država.</s><s>Ova asocijacija svake četiri godine organizuje kongrese koji tematiziraju različite pro­ bleme zaštite, uređenja i upravljanja turističkim pećinama.</s><s>4.3 SpelEoturizam u Sloveniji</s>\n<s>Raspad Jugoslavije i ratna događanja unazadila su sve bivše republike unutar Jugoslavije.</s><s>To se osjetilo i na broju turista (Habe, 1991; Mihevc, 1993).</s><s>Tako je, nakon posjete skoro 900.000 turista Postojnskoj jami u 1990. godini (većinom stranaca), taj broj u 1991. bio svega 153.000 (Paternost, 2004), i to uglavnom u prvim mjesecima (oko polovice su bili stranci).</s><s>Kroz slijedećih deset godina taj se broj povećao na nešto više od 460.000 posjetilaca.</s><s>Nastavljen je i razvoj i unapređenje Škocjanskih jama koje su 1999. godine upisane na Ramsarsku listu vlažnih staništa kao prvo evropsko podzemno stanište.</s><s>Prema podacima za 2000. godinu (Paternost, 2004), Postojnska jama među turističkim atrakcijama Slovenije zauzima prvo mjesto sa 48 % udjela u broju posjetilaca, Predja­ mu posjeti 7 % inozemnih posjetilaca, a Škocjanske jame 5 %.</s><s>To znači da 60 % svih inozemnih turista posjeti 3 turističke pećine kao slovenačke atrakcije (ostale atrakcije su: Ljubljanski stari grad, bolnica Franja, muzej u Kobaridu, Muzej u Ptuju, Savinjski gaj u Mozirju, ergela Lipica i tvrđava na Bledu).</s><s>Pored turističkih pećina koje su otvorene u prethodnim godinama uređeni su i neki rudnici u kojima je eksploatacija prestala te nekoliko novih turističkih pećina.</s><s>Zvani­ čno se u turističke pećine Slovenije ubrajaju slijedeće (Ramšak, 2004): 1. Dimnice, Matarsko podolje, Markovščina, Koper 2. Divaška jama, Divača, Sežana;</s>\n<s>Pećine do rednog broja 21. čine transver­ zalu Turistične jame Slovenije (slika 31), Interesantno je naglasiti da u ukupnom bro­ ju posjetilaca slovenačkih turističkih pećina udio Postojnske jame opada u korist manjih i manje poznatih turističkih pećina.</s><s>Tako je Slika 31.</s><s>Dnevnik transverzale.</s>\n<s>26.</s><s>Velika ledenica u Paradani, Lokve. u 1990. godini Postojnsku jamu posjetilo 90 % svih posjetilaca, Škocjanske jame 5,5 %, pećinu Pekel 2,4 %, a sve ostale 2 %.</s><s>U 2001. godini Postojnsku jamu posjećuje % turista, dok je ostale turističke pećine posjetilo 4,68 % turista (uz napomenu da je i rudnik lignita u Velenju otvorio svoje podzemne hodnike turistima i imao udio u po­ 4.4 SPELEOTURIZAM U HRVATSKOJ</s>\n<s>U novoj Hrvatskoj došlo je do značajnog razvoja speleoturizma, posebno kroz inici­ jative lokalnih zajednica i pojedinaca.</s><s>U speleoturizam može se ubrojati i nekoliko podzemnih atrakcija koje su djelo čovjeka, i koje, i u Evropi, posebno poslije Drugog sv. rata, postaju zanimljivi turistički objekti (stari rudnici, kamenolomi, vojne fortifi­ kacije, podzemni vodovodi i sl.).</s><s>Radi popularizacije speleoturizma, posebno među planinarima i izletnicima, uređena je i transverzala po uređenim i pristupačnim peći­ nama Hrvatske (slika 32).</s>\n<s>10. pećina Samograd, Perušić, Lika; 1990. godine obnovljeni rasvjeta i staze u pećini; 11.</s><s>Manita peć, Nacionalni park Paklenica; električna rasvjeta uvedena je 1991. godi­ ne, a obnovljene su i staze u pećini;</s>\n<s>13. pećina Vranjača, Kotlenica, planina Mosor; 14.</s><s>Zmajeva pećina, Murvica, Brač; manja pećina, zanimljiva po velikom reljefu na kome su prikazani zmaj i drugi prizori iz religijskog života; na ulazu u pećinu tragovi kapelice; 1997. godine pećina je djelimično uređena; 15.</s><s>Modra pećina, Biševo;</s>\n<s>16.</s><s>Talijanova buža – tunel za vodovod, Novalja, Pag; tunel za vodovod izgrađen u 1. st. n. e. kojim se voda iz Novaljskog polja dovodila u Novalju (rimski grad Kissa); dužina tunela je 1.160 m, ima osam ozračnika, a za turiste je osvijetljeno nekoliko stotina metara;</s>\n<s>17.</s><s>Tunelsko sklonište “Bunkeri”, Nacionalni park Paklenica; sklonište izgrađeno 1950. godine za sklanjanje ljudi u slučaju atomskog rata; ukupna dužina hodnika i dvorana 550 m; otvoreno za turiste nakon Domovinskog rata kada je eksplozivom srušen ulaz; ukupna dužina za turistički obilazak 200 m. Potrebno je posebno upozoriti na jamu Baredine kod Poreča koja je, iako morfološki vrlo zahtjevna za turističku prezentaciju i otvorena u vrlo nepovoljno vrijeme za turi­ zam, pokazala svu vitalnost speleoturizma i njegove perspektive uz dobro vođenje i pravilnu propagandu.</s>\n<s>U periodu poslije raspada Jugoslavije nastavile su sa radom Zlotske pećine (Lazareva pećina i Vernjikica), pećina Ceremošnja, Rajkova pećina, Resavska pećina i pećina Risovača.</s>\n<s>Pećina Ravništarka uređena je za turističke posjete prije dvije godine po projektu dr. R. Lazarevića.</s><s>Nalazi se kod sela Ravnište, udaljenog 12 km od općinskog središta Kučeva, na padinama Homoljskih planina.</s><s>Od mnogo poznatije pećine Ceremošnje udaljena je svega nekoliko kilometara.</s><s>Pećinom upravlja Turistička organizacija Ku­ čeva, koja je osim uređenja pećine u neposrednoj blizini izgradila i prijemni objekat sa restoranom, prodavnicom suvenira i infocentrom.</s><s>Hadži-Prodanova pećina kod Ivanjice je u fazi uređenja za turističke posjete.</s><s>Pećina je bogata ukrasima od kojih se posebno izdvajaju debeli stalaktiti i stalagmiti te saljevi (“okamenjeni vodopadi”).</s><s>Uz to je ova pećina i bogato arheološko nalazište iz sred­ njeg i mlađeg kamenog toba te starijeg željeznog doba.</s>\n<s>Iako je u više navrata istican značaj i mogućnosti speleološkog turizma u Crnoj Gori (Lješević et al., 1981), ni u periodu nakon ulaska u tržišnu privredu nije došlo do uređenja bilo koje pećine za turizam.</s><s>Cetinjska pećina koja je u većem stepenu bila opremljena za turističke posjete, u posljednje vrijeme je u značajnoj mjeri devastirana.</s><s>Pa ipak razmišljanja na temu turističkog aktiviranja pećina u Crnoj Gori nisu zamrla.</s><s>U perspektivi speleoturizma vide se, pored Lipske pećine (A. Mihevc, usmeno saopštenje), i Pećina nad Vražijim firovima (općina Bijelo Polje) i Cetinjska pećina (Barović, 2003).</s><s>4.7 SpelEoturizam u Bosni i Hercegovini</s>\n<s>Četverogodišnji rat u Bosni i Hercegovini (1992.–1995.) doveo je do potpune devasta­ cije svih turističkih pećina u Bosni i Hercegovini.</s><s>U poslijeratnoj obnovi vrlo je malo pažnje posvećeno mogućnostima speleoturizma.</s><s>Srednja Bijambarska pećina bila je prva pećina koja je poslije rata ponovo obnovljena sa ciljem obogaćivanja turističke ponude Kantona Sarajevo i unapređenja lokalnog ra­ zvoja.</s><s>Prilikom obnavljanja (1998.–2000.) nisu izvršene nikakve konsultacije sa stuč­ nim ljudima za ovu oblast, pa je, iako su uložena znatna materijalna sredstva, rezultat bio katastrofalan.</s><s>Obnovljena je rasvjeta u pećini, koja je vrlo brzo bila van funkcije, a i okolno uređenje izvedeno je ne vodeći računa o prirodnom okruženju (iako je pećina radila samo u dane vikenda i sa zadnjom posjetom u 14:00 sati, duž staze do ulaza u pećinu su postavljene svjetiljke, kao u sarajevskim parkovima, koje nisu imale nika­ kvu funkciju).</s><s>U Gornjoj Bijambarskoj pećini koja je vrlo značajna za kulturnu histo­ riju, jer sadrži ostatke kamenih alatki starih oko 20.000 godina, postavljeni su stolovi na kulturnim sedimentima.</s><s>Uz to je upravljanje pećinom ponovo povjereno lokalnom planinarskom društvu, koje nije imalo ni edukovanih vodiča ni plana upravljanja.</s><s>Pe­ ćina je za turističke posjete praktično bila zatvorena već nakon nekoliko mjeseci.</s><s>Nakon što je područje Bijambara proglašeno zaštićenim pejsažem odlukom Skupštine Kantona Sarajevo (Anon., 2003), a briga o njemu povjerena JKP “Sarajevo šume”, ponovo se javila ideja o potpunoj rekonstrukciji pećinske infrastrukture i neposredne okolice.</s><s>Projekat je finansirala Evropska Komisija, a predviđao je detaljna istraživanja speleoloških objekata (Milanolo & Mulaomerović, 2007), izgradnju nove betonske staze, postavljanje cijevi za električnu rasvjetu, novo sektorsko osvjetljavanje, izgrad­ nju info kuće i savremenih sanitarija te novu vizuelnu identifikaciju.</s><s>Projekat je u pot­ punosti realiziran i Bijambarske pećine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine.</s><s>Titova pećina u Drvaru obnovljena je u sklopu obnavljanja Muzeja “25. maj” i svečano otvorena 25. maja 2006. godine (Borić, 2006).</s><s>Ideja za obnovu historijskog kompleksa jedne od najpoznatijih turističkih destinacija (200.000 posjetilaca prije rata) u bivšoj Jugoslaviji potekla je od udruženja “Drvarska drenjina” koju su podržale lokalne vla­ sti, ali ponajviše Američka organizacija za međunarodni razvoj (USAID).</s><s>Cilj obnove je isključivo ponovni razvoj historijskog i tranzitnog turizma.</s><s>U pećini Orlovači, u selu Sinjevo (općina Pale), ponovno uređenje turističkih staza po­ četo je 2002. godine, po novom projektu koji je napravljen na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu (Dujaković, 2004).</s><s>Napravljen je novi prilazni put i stepenište do ulaza u pećinu, betoniran nastavak turističke staze u ukupnoj dužini od 560 m i obnov­ ljena rasvjeta.</s><s>Zbog slabe posjećenosti nema stalno radno vrijeme.</s><s>Na usluzi je lokalni vodič, a ne postoji nikakva ponuda suvenira ni drugih turističkih sadržaja.</s><s>Zauzimanjem Speleološke udruge “Vjetrenica – Popovo polje” zadnjih desetak godina skrenuta je pažnja domaće javnosti na neadekvatan tretman pećine Vjetrenice kod Za­ vale (općina Ravno) kao jedne od najvećih prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine.</s><s>U toku posljednjeg rata potpuno je uništena električna instalacija, a i područje oko pe­ ćine je minirano.</s><s>Za promociju pećine Vjetrenice vrlo vrijedan prinos je monografija Ive Lučića Vjetrenica – pogled u dušu zemlje, koja je ocijenjena najboljom knjigom iz oblasti speleologije u svijetu za 2003. godinu.</s><s>Zahvaljujući sredstvima Federalnog mi­ nistarstva kulture obnovljena je rasvjeta, pokrenuta je kampanja nove valorizacije pećine i inicijativa za upis na listu svjetske baštine (Šimić, 2004), ali ostaje i dalje neriješen pro­ blem čuvanja i upravljanja ovom pećinom (Lučić, 2005; A. Du., 2008, 2009; Arifagić, 2008a, 2008b; Bećirbašić, 2008; Radoš, 2008).</s><s>Većoj turističkoj posjeti najveća smetnja je loš prilazni put u dužini od 4 km između općinskog središta Ravno i Zavale.</s><s>5. PEĆINE KAO TURISTIČKI RESURSI BOSNE I HERCEGOVINE U prethodnom poglavlju je spomenuto nekoliko pećina koje su vrlo rano počele privla­ čiti pažnju posjetilaca: planinara, izletnika ili turista (Vjetrenica, Hrustovača, pećina na vrelu Bune).</s><s>Jedan broj pećina u Bosni i Hercegovini svojom veličinom i estetskim vrijednostima može biti turistička atrakcija, ali je nepristupačnost i velika udaljenost od glavnih putnih pravaca glavna prepreka za njihovu turističku eksploataciju.</s><s>Kao mogući turistički resurs za dalje razmatranje izabrane su samo one pećine koje imaju povoljan položaj u saobraćajnom pogledu, neku vrstu turističke tradicije, značajne estetske ili kulturne vrijednosti.</s><s>To su: Megara u općini Hadžići (paleontološke i estet­ ske vrijednosti), Hrustovača u općini Sanski Most (estetske i kulturne vrijednosti), Hukavica u općini Velika Kladuša (kulturne vrijednosti), Rastuša (estetske vrijedno­ sti), Klokočevica u općini Trnovo (lokacijska vrijednost), Djevojačka pećina u općini Kladanj (kulturne i religijske vrijednosti), Srednja Bijambarska pećina u općini Ilijaš (estetske i kulturne vrijednosti), Vjetrenica u općini Ravno (estetske, kulturne, pale­ ontološke i biološke vrijednosti), Ledenica u općini Bosansko Grahovo (estetske vri­ jednosti), Titova pećina (historijske vrijednosti), Mračna pećina u općini Prača – Pale (estetske vrijednosti), Orlovača u općini Pale (estetske i paleontološke vrijednosti), Vaganska pećina u općini Šipovo (estetske vrijednosti), Badanj u općini Stolac (kul­ turne vrijednosti), Ledenjača u općini Foča (kulturne vrijednosti).</s><s>Pećina Megara, poznata još i pod nazivom Kuvija, nalazi se u blizini Sarajeva (slika 34) u zapadnom dijelu planinskog sklopa Bjelašnice (Preslici planina, na sjeverozapadnoj padini brda Orlovca).</s><s>Najlakši pristup je od Tarčina, dolinom potoka Bioča (Bjelaš­ nica) u početku asfaltnom, a kasnije dobrom makadamskom cestom prema Mehinoj Luci i dalje, do Laništa, širokog proplanka gdje su se nekad nalazile šumarske kuće, a danas uređeno izletište sa ognjištima i nadstrešnicama.</s><s>Odatle do pećine vodi šumska staza.</s><s>Ulaz u pećinu nalazi se na 1.290 m apsolutne nadmorske visine.</s><s>Od Laništa do pećine je oko 500 m vazdušne linije, ali za uspon treba oko pola sata hoda.</s>\n<s>kraja pećine zadržava generalni pravac prema jugoistoku.</s><s>Na 60 m od ulaza hodnik se širi u prostranu dvoranu dužine oko 70, najveće širine 25 i visine preko 10 metara.</s><s>To je tzv. “Fialina dvorana”.</s><s>Iza ove dvorane pećina nastavlja nešto užim hodnikom u dužini od oko 30 m do završne dvorane.</s><s>Dimenzije ove dvorane su, također, impresivne: dužina oko 40 , širina 27 i visina preko 13 metara.</s>\n<s>Pećina Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazišta pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus).</s><s>Prva iskopavanja izvršio je F. Fiala (1892, 1893) iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.</s><s>Otkrića su imala velikog odjeka u tadašnjem naučnom svijetu u Evropi, posebno zbog nalaza najveće lubanje pećinskog medvjeda (Fiala, 1892; Ćurčić, 1940) u ovom dijelu Evrope (radi poređenja, lubanje iz Megare veće su od svih poznatih lubanja pećinskog medvjeda).</s><s>Zbog toga je ovu pećinu kasnije posje­ tio i poznati hrvatski geolog i paleontolog Dragutin Gorjanović Kramberger (Truhelka, 1907), čuveni otkrivač krapinskog pračovjeka (neandertalca).</s><s>Značaj nalaza potakao je i paleontološka iskopavanja koja je u 1970. godini izvršio M. Malez (1971) sa In­ stituta za geologiju kvartata JAZU (danas HAZU) iz Zagreba, ali i kasnije obrade prikupljenog materijala (Malez et al., 1979; Malez, 1980, 1990; Malez & Slišković, Interesantno je napomenuti da upravo iz tog vremena (kraj 19. st.) potiče, odnosno da je u ovoj pećini snimljena, i prva fotografija (slika 35) u unutrašnjosti jedne pećine u Bosni i Hercegovini (Malez & Lenardić – Fabić, 1988).</s><s>Na fotografiji se vidi i ženska osoba koja je pećinu očito posjetila kao turista.</s>\n<s>Gotovo cijela unutrašnjost pećine ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama: stalagmitima, stalaktitima, stubovima, raznobojnim saljevima sa pojavom pećinskog mlijeka, bigrenim kadama od kojih neke tokom cijele godine zadržavaju vodu.</s><s>Posebno je karakterističan saljev koji svojim izgledom podsjeća na neku mitsku životinju i koji bi mogao biti zaštitni znak pećine, pa čak i speleoturizma u ovom dijelu BiH (slika 36).</s><s>Po svom bogatstvu pećinskih ukrasa pećina Megara se ubraja među najljepše pećine u Bosni i Hercegovini.</s><s>Osim toga, na tlu pećine i danas se mogu naći brojne kosti pećinskih medvjeda, a na bočnim zidovima mogu se vidjeti brojni potpisi posjetilaca koji da­ tiraju od početka 20. stoljeća do naših dana.</s><s>Mogućnosti uređenja pećine za privođenje turi­ stičkoj namjeni su više nego povoljne (Mulaome­ rović, 2001).</s><s>Tlo je u pećini je uglavnom ravno Slika 35.</s><s>Fotografija iz Megare – najstarija fotografija iz neke pećine u BiH (foto arhiv Zemaljskog muzeja u Sarajevu).</s>\n<s>(ukupna razlika nivoa između ulaza i završne dvorane je oko 7 metara), izuzevši hodnik iz­ među “Fialine dvorane” i završne dvorane koji se blago uspinje i gdje bi bili potrebni manji zahvati na izgradnji turističke staze.</s><s>Na ostalom dijelu bilo bi potrebno izvršiti samo manja poravnavanja terena u završnoj dvorani, budući da je ona doslovno prekopana tokom pale­ ontoloških istraživanja, ali i kasnijih “traganja” vojnika SFOR-a za sakrivenim oružjem.</s><s>Turistička staza bi bila jednosmjerna, osim u dvoranama koje zbog svoje monumental­ nosti i bogatstva pećinskih ukrasa dozvoljavaju postavljanje i dvije staze.</s><s>Tako bi uku­ pna dužina turističke staze bila oko 350 m, a trajanje posjete između 35 i 45 minuta.</s><s>Što se pristupa do same pećine tiče, na Laništu postoje svi preduslovi za izgradnju pri­ jemnog objekta (suveniri, snack bar) i prostranog parkinga.</s><s>Već postoji i dobra šumska staza prema pećini u dužini od oko 300 metara (širine oko 2 m) koja se može obogatiti edukativnim panoima.</s><s>U ostalom dijelu pristupa trebalo bi popraviti sadašnju šumsku stazu i napraviti najmanje dva odmorišta.</s><s>I prometni položaj pećine Megare je izuzetno povoljan.</s><s>Pećina se nalazi nedaleko od ma­ gistralnog pravca Sarajevo – Mostar, glavne prometne i turističke komunikacije u Bosni i Hercegovini.</s><s>Do sela Gornja Bioča vodi dobra asfaltna cesta, a dalje do Laništa maka­ damska.</s><s>Ovaj dio bi trebalo bolje održavati kako bi bio omogućen pristup i autobusima.</s><s>5.2 HRUSTOVAČA</s>\n<s>Pećina Hrustovača predstavlja najveći i najznačajniji speleološki objekat na području općine Sanski Most (slika 37).</s><s>Njena veličina, značajni kulturni ostaci, pećinski ukra­ si i lagan pristup čine je veoma</s>\n<s>Slika 37.</s><s>Položaj pećine Hrustovače. za do same pećine.</s><s>Pred ulazom u pećinu napravljene su kvalitetne drvene stepenice (vjerovatno u toku arheoloških iskopavanja iza Drugog sv. rata).</s><s>Hrustovačka pećina smještena je u brdu Strane, otprilike na polovini njegove visine, a iznad izvora potoka Glibaje.</s><s>Širu okolinu pećine čine trijaski i kredni krečnjaci.</s><s>Nastanak pećine može se vezati uz rasjednu zonu pravca pružanja SW–NE koja je, kao i rasjedi koji su predisponirali druge kraške fenomene u okolini.</s><s>Opšti izgled pe­ ćine uvjetovan je, pored rasjedne zone koja je bila od presudne važnosti, i poprečnim pukotinama čiji je pravac pružanja N–S. Upravo na jednoj takvoj pukotini formiran je današnji ulaz u pećinu.</s><s>Budući da se pećina nalazi na početku jedne suhe doline na čijem dnu je vrelo potoka Glibaja, gotovo je sigurno da je pećina nastala djelovanjem vodenog toka koji se vremenom spustio u niže horizonte, a pećina ostala kao fosilni kanal nekadašnjeg podzemnog toka.</s>\n<s>Prvi opis pećine Hrustovače objavio je O. Krifka (1886) u ondašnjem speleološkom časopisu Austrijskog turističkog kluba.</s><s>R. Maldini (1906) opisuje Hrustovaču u Hrvat­ skom planinaru.</s><s>Prva istraživanja u Hrustovači, kao i u većini naših pećina, izveli su speleobiolozi, pa se ona spominje u radovima Apfelbecka, Jeanela i Racovitze (Wolf, 1934–37).</s><s>Potpis poznatog češkog speleologa i speleobiologa K. Absolona iz 1922. godine nalazi se na zidu pri kraju pećine (slika 38).</s><s>Osim speleobiologa i planinara koji su se interesirali samo za specifične vidove sadržaja Hrustovačke pećine, prva ozbiljna speleološka istraživanja izveo je dr. A. Polić (1940) sa saradnicima I. Tome­ tinovićem i A. Kučanom.</s><s>Pećina je istražena u dužini 1075 metara, od čega na glavni kanal otpada 650 m, a na sporedni 425 m. Rezultat njihovog rada je geološka osnova okoline pećine, morfološki opis pećine, tlocrt pećine i profil glavnog kanala.</s><s>1979. godine su članovi Jamarskog kluba “Željezničar” iz Ljubljane ponovo izvrši­ li mjerenja cijele pećine (Lajovic &</s>\n<s>Slika 38.</s><s>Absolonov potpis iz 1922. godine u posljednjoj dvorani Hrustovače.</s><s>Po svom obliku pećina Hrustovača je vrlo jednostavna i čine je dva dugačka podzemna kanala.</s><s>Glavni kanal ima pravac pružanja NE–SW koji u svojoj zadnjoj četvrtini pre­ lazi u pravac SE–NW.</s><s>Kanal uglavnom blago krivuda sa pojedinim odsjecima koji su dugi oko 50 m. Sporedni kanal je vrlo izlomljen, a generalni pravci pružanja su kao i kod glavnog kanala.</s>\n<s>Ulaz pećine ima znatne dimenzije, širinu 15 i visinu 7 m, sa nadslojem od oko 30 metara.</s><s>Ispred ulaza se nalazi zaravnjeni prostor većih dimenzija koji se blago sužava na širinu ulaza.</s><s>Upravo ovakav prostor kao i širok ulazni dio pećine omogućili su in­ tenzivno korištenje tokom više historijskih perioda (slika 39).</s><s>Glavni kanal je skoro cijelom dužinom ravan, sa neznatnim podizanjem od ulaza pre­ ma kraju pećine.</s><s>Širina hodnika se kreće oko 10 m, ali na nekoliko mjesta kanal je širok 20, odnosno 30 metara.</s><s>Visina kanala kreće se od 3 m na ulazu (kod vrata) do 20-tak metara u prostoriji koja se nalazi otprilike na kraju prve trećine kanala.</s><s>Pro­ sječna visina kanala je oko 15 metara, a u poprečnom presjeku ima oblik kupole.</s><s>Na kraju glavnog kanala došlo je do urušavanja i kasnijeg zasigavanja što je dovelo do prekida jednakomjernog pružanja kanala po širini i visini.</s><s>Iza barijere glavni kanal je po dimenzijama sličan i završava se kao izdužena dvorana.</s><s>Slika 39.</s><s>Prostrani ulaz je bio idealno mjesto za prethistorijsko naselje.</s><s>Tlo pećine je uglavnom ravno.</s><s>Manje neravnine uzrokovane su povremenim, manjim to­ kovima nastalim kada se poveća količina vode koja se procjeđuje kroz tavanicu pećine.</s><s>Tlo je pokriveno crvenkasto-smeđom do crnom pećinskom ilovačom i pijeskom.</s><s>Na nekoliko mjesta primjećuje se kalcitna kora i manje bigrene kade kao i veći broj stalagmita.</s><s>Pećina nije bogata pećinskim nakitom ali je, na nekoliko mjesta, gdje se veća količina vode procjeđivala sa površine u pećinu, došlo do formiranja velikih kalcitnih saljeva i velikih stubova nastalih srastanjem stalagmita i stalaktita (na tri mjesta).</s><s>Posebno je pećinskim nakitom bogata predzadnja dvorana u kojoj ima veći broj saljeva i stubova velikih dimezija.</s><s>Ovi stubovi mogu biti zaštitni znak pećine.</s><s>Pećina Hrustovača je i značajno arheološko nalazište.</s><s>Dojava o pojavi interesantnih nalaza zemljanih posuda potakla je kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu M. Mandi­ ća da izvede probno iskopavanje (Mandić, 1940).</s><s>Značaj nalaza (Korošec, 1946) po­ takao je arheologe da odmah, nakon završetka rata, pristupe obimnom iskopavanju na prostoru ulaznog dijela pećine (Benac, 1948).</s><s>Pronađeni nalazi, prije svega keramika sa karakterističnim načinom ukrašavanja i bijelom inkrustacijom (slike 40 i 41), poka­ zuju da su pećinu nastanjivali pripadnici slavonske kulturne skupine za koje se smatra da pripadaju periodu prelaska iz kamenih u metalna doba prethistorije, konkretnije negdje početku bronzanog doba (okvirno oko 2.500 godina p. n. e.).</s><s>Pored veoma značajnih arheoloških nalaza po kojima je ova pećina poznata u arheo­ loškim krugovima u Evropi, u samoj pećini je, u probnim sondama, otkopano više ko­ mada kostiju pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus).</s><s>Paleontološka iskopavanja obavio Slika 40.</s><s>Ženski idol.</s>\n<s>Pored tragova kultura iz daleke predhistorije u pećini se nalaze i tragovi boravka ljudi koji su u zadnjih stotinjak godina posjećivali pećinu (potpisi na zidovima na kraju glavnog kanala) kao i tragovi boravka ljudi tokom posljednje agresije na Bosnu i Her­ cegovinu.</s>\n<s>Prema datumima ostavljenim na zidovima pećine prvi se posjetioci pojavljuju već krajem 19. st., dakle svega nekoliko godina poslije okupacije Bosne i Hercegovine.</s><s>Početkom 20. stoljeća pećinu posjećuje dovoljan broj posjetilaca da već 1914. godine bude uvrštena u “opštu priručnu i adresnu knjigu” za Bosnu i Hercegovinu Bosanski glasnik u kome se kaže da je Hrustovača “pećina osobito lijepog izgleda, preko dva km M. Mandić u svom radu iz 1940. godine izričito navodi da je Hrustovačka pećina u turističkom svijetu bila poznata, ali i da je, pored toga, ostala “posve neistražena”.</s><s>Nije poznato na osnovu čega iznosi tu tvrdnju, osim ako ga na to nije naveo veliki broj potpisa posjetilaca.</s>\n<s>Broj posjetilaca koji su samoinicijativno dolazili u pećinu radi estetskih vrijednosti, a kasnije i spoznaja o kulturnim ostacima, potvrdili su njen značaj za Sanski Most, pa je Slika 42.</s><s>Završna dvorana pećine Hrustovače. u svojim raspravama o ovom kraju spominju M. Karanović (1930) u svojoj raspravi o Saničkoj župi i B. Bokan (1974) o Sanskom Mostu.</s><s>Sve spomenute aktivnosti dovele su i do prvih ozbiljnijih pokušaja organiziranog pristupa uvođenja Hrustovačke pećine u turističke tokove.</s><s>Tako je s kraja 70-tih godina prošlog stoljeća, na poziv Turističkog društva Sanski Most, Hrustovačku pećinu posjetila grupa članova Jamarskog kluba “Željezničar” iz Ljubljane, topografski snimila pećinu i dala prijedlog uređenja pećine i okolice.</s><s>Na poziv općine Sanski Most sa istim ciljem je 2000. godine, osim pećine Hrustovače, istraženo još nekoliko pećina u okolici, u sklopu istraživanja speleoloških objekata na području pregradnog mjesta buduće hidroelektane na Sani (Mulaomero­ Pećina Hrustovača ima gotovo idealne preduslove za turističku prezentaciju i eksplo­ ataciju s obzirom da, pored estetskih i kulturnih vrijednosti, ima i veoma pogodan položaj zbog blizine većeg gradskog središta (Sanski Most) i zaleđa (Unsko-sanski kanton).</s><s>Pristupne ceste i putevi postoje i potrebne su samo male popravke.</s><s>Postojeću makadamsku seosku cestu trebalo bi asfaltirati u dužini od 700 metara do prostora za parking.</s><s>Vlasnik obližnje vikendice je spreman da objekat ustupi za prijemni punkt i manji restoran.</s><s>U tom dijelu bi trebalo zabraniti bilo kakvu dalju izgradnju jer bi bila narušena estetika prostora (Milašinović et al., 2008) – vidici prema dolini Sane.</s><s>Blizi­ na sela Hrustovo omogućava zapošljavanje lokalne radne snage (za izgradnju, kasnije Veličina pećine (hodnika i sala), pećinski ukrasi (slika 42), mogućnost jednostavnog provođenja staze koja ne zahtijeva značajne intervencije ili bilo kakva oštećenja spe­ leotema, mogućnost izgradnje odgovarajućih svjetlosnih efekata u dijelovima bez pe­ ćinskog nakita jesu sa estetskog aspekta sasvim dovoljni za eksploataciju.</s><s>Uski kanal omogućava obilazak za manje grupe koje traže više nego turisti.</s><s>Zbog značajne kolo­ nije šišmiša Rhinolophus sp. posjetu bi trebalo ograničiti na grupe do 20 posjetilaca i na maksimalni godišnji broj do 15.000.</s><s>Također, osvjetljenje bi u dijelu pećine sa šišmišima trebalo maksimalno prilagoditi njihovoj zaštiti.</s><s>Tragovi kultura, posebno slavonska keramika sa početka bronzanog doba mogu, uz odgovarajuću prezentaciju na ulazu (panoi, vitrine, modeli ljudi), veoma efektno do­ puniti sadržaj ponude ovog objekta.</s><s>Isto se to može uraditi i sa tragovima pećinskog medvjeda (dijelovi kostura, model u prirodnom okruženju i sl.).</s><s>Pećina Hrustovača uz to ima, kao rijetko koji speleološki objekat na širim prostorima, veoma bogato prirodno i kulturno-historijsko okruženje koje može upotpuniti turistič­ ku ponudu (pećina na vrelu Dabra, Fajtovačka pećina, vodopad Blihe, vrelo Zdene, stari gradovi Kamengrad i Kamičak, termalne vode).</s><s>5.3 HUKAVICA</s>\n<s>sela Gornja Vidovska, u podnožju brda Glavica.</s><s>Od magistralnog puta Velika Kladuša – Cazin pećina je udaljena oko 7 km.</s><s>Pećina Hukavica formirana je u krečnjacima koji pripadaju formaciji tzv. karbonatnog fliša gornje krede.</s><s>Nastanak pećine predisponiran je tektonskom pukotinom pravca pružanja NE–SW.</s>\n<s>Oblikom je vrlo jednostavna i čini je jedan dugački pećinski kanal.</s><s>Ukupno istražena dužina je 281 m. Izgled kanala dozvoljava da se pećina može podijeliti na četiri cjeli­ ne: Ulazni kanal, Velika dvorana, Veliki kanal i Niski kanal.</s><s>Ulazni kanal se prostire od ulaza u pećinu do prvog kamenog zida.</s><s>Dužina mu je oko 33 metra.</s><s>Širina kanala se kreće od 3,5 do 13 metara, a visina od 2 do 3 metra.</s><s>Ula­ zni kanal gotovo cijelom dužinom ima oblik tunela, da bi se na kraju proširio u malu dvoranu.</s><s>Dno kanala pokriveno je kamenom drobinom i na manjem dijelu pećinskom ilovačom.</s><s>Na kraju kanala je masivni kameni zid debljine 1,8 m. Od pećinskih ukrasa u ovom dijelu pećine treba izdvojiti jedan lijep saljev.</s>\n<s>Velika dvorana počinje odmah iza kamenog zida.</s><s>Znatnih je dimenzija, širine oko 22 m, dužine 33,5 m i visine oko 12 m. Od pećinskih ukrasa značajnih za Veliku dvoranu treba posebno izdvojiti veliki saljev bogat kalcitnim kristalima i bigrenim kadama koji zauzima gotovo cijelu lijevu stranu iza ulaza u dvoranu (slika 44).</s><s>Ovaj saljev je po svojim dimenzijama i ljepoti najmarkantniji morfološki oblik i pećinski ukras u Huka­ vici i mogao bi biti zaštitni znak pećine.</s><s>Veća skupina stalaktita i manjih saljeva nalazi se i na zidu dvorane iznad kamenog zida.</s><s>Veliki kanal se nastavlja na veliku dvoranu u pravcu sjeveroistoka.</s><s>Na početku kanal ima znatne dimenzije – širina 11 m i visinu 10 m, da bi se, prema kraju, postepeno smanjivao do dimenzija: širina oko 5 m i visina oko 4 m. Veliki kanal se završava kamenim zidom debljine 1,1 m koji ga u potpunosti zatvara.</s><s>Na dnu zida ostavljen je kvadratni propust dimenzija 1 x 0,5 m. Ukupna dužina ovog kanala je oko 80 m. U ovom dijelu pećine nema nekih značajnijih ukrasa, tek nekoliko manjih skupina sta­ laktita formiranih duž pukotine na stropu.</s><s>Niski kanal je ustvari prirodni produžetak Velikog kanala.</s><s>U opisu je izdvojen isključi­ vo zbog fizičkog pregrađivanja kamenim zidom, a i zbog naglog smanjenja dimenzija.</s><s>Od tragova kulture čovjeka treba posebno izdvojiti kameni zid na ulazu i dva kamena pregradna zida (slike 45 i 46).</s><s>Ovi zidovi su vjerovatno ostatak neke hidrotehničke Slika 44.</s><s>Saljev iz velike dvorane</s>\n<s>Slika 43.</s><s>Položaj pećine Hukavice. građevine.</s><s>Ostaci maltera na stropu ulaza indiciraju mogućnost da je i cijeli ulaz bio zazidan ili zatvoren zidom neke građevine, vjerovatno mlina.</s><s>Takvi objekti su poznati za povremenih ponora i vrela na našim hercegovačkim kraškim poljima.</s><s>Spomenuti pregradni zidovi su prema dostupnoj speleološkoj literaturi jedinstvena pojava u peći­ nama na širem prostoru jugozapadnog Balkana.</s><s>Na prvom zidu nalazi se veći otvor kvadratnog oblika koji svojim dimenzijama omo­ gućava nesmetan prolazak u Veliku dvoranu.</s><s>Dimenzije otvora (gledano sa strane ula­ za u pećinu) su: visina 1,6 i širina 0,64 m. Takve dimenzije omogućavaju siguran i nesmetan prolazak čovjeka.</s><s>Na pola debljine zida prolaz se, pravilno sa obje strane, proširuje na širinu 0,88 m. Na početku proširenja, sa strana u zidu, na polovici visine, nalaze se otvori kvadratnog oblika dimenzija 0,13 x 0,17 i dubine 0,13 i 0,50 m. Ulo­ ga ovih proširenja je, može se pretpostaviti, da budu oslonac za osigurače zatvarača (vrata) ovog otvora.</s><s>Vrata su mogla biti uglavljena u prošireni dio, a njihova debljina je bila maksimalno 0,15 m. Drugi zid, nešto tanji od prvoga, ima debljinu 1,1 metar.</s><s>I na njemu je izgrađen otvor dimenzija 1 x 0,5 m na prednjoj strani odnosno 1 x 0,8 m na stražnjoj strani.</s><s>I ovdje se širina otvora smanjuje na pola debljine zida, vjerovatno za pridržavanje neke vrste zatvarača (vrata).</s><s>Slika 45.</s><s>Vrata na prvom pregradnom zidu.</s><s>Slika 46.</s><s>Otvor na drugom pregradnom zidu.</s><s>Kvalitet izrade zidova, njihovo današnje stanje, oblik i dimezije otvora upućuju na moguću namjenu neke vrste zatvarača podzemnih vodenih akumulacija iz kojih se regulisanim protokom ispušta voda kroz duži period.</s><s>Kao jedinstveni kulturni tragovi u pećinama naših krajeva oni trebaju zauzeti centralno mjesto u budućoj turističkoj prezentaciji pećine.</s>\n<s>Pećina Hukavica ima dobre preduslove za turističku prezentaciju i eksploataciju.</s><s>Što se prometnog položaja tiče, ona se nalazi na “vratima” Bosne i u blizini većih gradskih središta (Velika Kladuša, Cazin, Bihać) i zaleđa (Unsko-sanski kanton).</s><s>Pristupne ceste i putevi postoje i potrebne su samo male popravke.</s><s>Od zadnjih kuća do pećine trebalo bi urediti jasno omeđenu stazu budući da se radi o privatnom zemljištu.</s><s>Blizina sela Gornja i Donja Vidovska omogućava zapošljavanje lokalne radne snage.</s><s>Morfologija pećine (hodnika i sala) i položaj pećinskih ukrasa pružaju mogućnost jednostavnog provođenja turističke staze.</s><s>Građevinske intervencije bi bile minimalne.</s><s>Tragovi hidrotehničkih objekata mogu, uz odgovarajuću prezentaciju na ulazu (panoi, vitrine), veoma efektno dopuniti sadržaj same pećine, pogotovo ako bi se napravila rekonstrukcija starog mlina na ulazu koji bi mogao poslužiti i kao prihvatni punkt i prodavnica suvenira.</s><s>Zbog dimenzija objekta i pristupa (kroz uska kamena vrata), grupe posjetilaca treba ograničiti na maksimalno 15–20, što je i u skladu sa trajanjem posjete (do 20 minuta).</s>\n<s>Turistička pećina Hukavica bi učinila i raznovrsnijom sadašnju turističku ponudu kul­ turnih i prirodnih atrakcija (brojni srednjovjekovni gradovi, termalna vrela, šume pito­ mog kestena) u okolici Velike Kladuše.</s>\n<s>Pećina Rastuša nalazi se u neposrednoj blizini istoimenog sela (zaselak Subotići, od zadnjih kuća stotinjak metara), na padinama Hrnjinog brda, 12 km zračne linije od Teslića (slika 47).</s><s>Pećina je nastala zahvaljujući tektonskim pokretima u tercijaru i kasnijim erozionim i korozionim procesima u krečnjačkim slojevima koji pripadaju mlađem srednjem trijasu.</s>\n<s>Morfologija pećine je jednostavna – glavni pećinski kanal sa nizom dvorana koji se generalno proteže u pravcu sjever–jug i izlomljeni bočni kanal sa pravcima NE–SW i NW–SE.</s><s>U glavnom kanalu</s>\n<s>kanala nalazi se velika dvorana sa većim brojem sigastih nakupina, stalagmita i stalaktita te brojnih malih draperija izlučenih duž pukotina na bočnim zidovima.</s><s>Stropove glavnog kanala na više mjesta naseljavaju velike kolonije slijepih miševa.</s><s>Tlo kanala je većim dijelom pokriveno hiropteritom (guanom šišmiša).</s><s>Bočni kanal je mnogo uži, nije tako bogat pećinskim ukrasima, ali u završnom dijelu na većem broju mjesta se lijepo mogu vidjeti uglačane stijene, tzv. “medvjeđa brušenja”, mjesta koja su pećinski medvjedi koristili kroz duži vremenski period.</s>\n<s>Kvartargeološka i paleontološka istraživanja, koja je izvršio M. Malez 1970. i 1972. godine (Malez, 1971, 1973), pokazala su da je pećina Rastuša veoma značajan paleon­ tološki i arheološki lokalitet (Malez et al., 1974, 1978, 1979).</s><s>U iskopanim sondama nađene su brojne kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus) te jedna kost pleistocen­ skog vuka (Canis lupus).</s><s>U sondi najbližoj ulazu, pored kostiju pećinskog medvjeda, nađeni su i komadići drvenog ugljena zajedno sa nekoliko kamenih alatki koje pripa­ daju kulturi orinjasijena (procjenjena starost oko 20.000 godina), što pokazuje da su ovu pećinu, kao svoje stanište, koristili i paleolitski lovci tokom posljednjeg ledenog doba (Würm 3).</s><s>Kasnijim iskopavanjima u ulaznom dijelu nađena je keltska keramika i tragovi predhistorijske talionice željeza.</s><s>Nakon speleoloških i kvartargeoloških istraživanja na ulazu u pećinu je stavljena že­ ljezna kapija (slika 48), a djelimično je uređena i turistička staza.</s><s>Dovedena je i elek­ trična rasvjeta, ali prave turističke upotrebe nikad nije bilo.</s><s>U posljednje vrijeme Slika 47.</s><s>Položaj pećine Rastuše.</s>\n<s>Pećina bi zbog svojih estetskih vrijednosti i bogate kulturno-historijske prošlosti mo­ gla postati značajna turistička atrakcija ovog kraja.</s><s>Sadašnje stanje neposredne okoli­ ce pećine bi trebalo maksimalno zaštititi od bilo kakve izgradnje u budućnosti, a sve aktivnosti prijema gostiju trebale bi se odvijati u obližnjem selu.</s><s>U samoj pećini bi prostore za uzgoj gljiva trebalo obavezno očistiti od nanešenog materijala.</s><s>5.5 KLOKOČEVICA</s>\n<s>Pećina Klokočevica ili Klokotnica se nalazi u blizini Sarajeva (slika 49), na istočnim padinama Bjelašnice, u blizini hotela “Maršal” (Babin do).</s><s>Ulaz u pećinu je na 1.340 treba od hotela krenuti asfaltnom cestom prema selu Šabićima i nakon stotinjak metara skrenuti lijevo na šumsku stazu koja je u početku teško vidljiva jer je dobrim dijelom zatrpana obrušenim materijalom prilikon gradnje nove ceste.</s><s>Već nakon pedesetak me­ tara staza izlazi na trasu nekadašnje šumske pruge široku oko 2 m, kojom se dolazi na svega 10 m od ulaza.</s><s>Od hotela do pećine važdušna udaljenost je oko 1 km.</s><s>Dakle, što Slika 48.</s><s>Ulazni dio pećine.</s>\n<s>(Ćurić & Ognjeva, 1950; Mulaomerović, 1991).</s><s>Ulaz u pećinu ima izgled vrtače i nastao je urušavanjem dijela pećine koji je imao najtanji strop.</s><s>Ulazni kanal je skro­ mnih dimenzija, dužine oko 10 m i širine svega nekoliko metara, sočivastog presjeka, ali koji na sredini omogućava normalan prolazak.</s><s>Na kraju kanala otvara se dvorana nepravilnog kružnog oblika dimenzija 30 x 40 metara i visine preko 10 metara.</s><s>Pećina Klokočevica je značajna za bosansko-hercegovačku speleologiju jer se, osim što se vrlo rano spominje među speleobiolozima (Wolf, 1934–37): Kulczynski, Fage, Kratochvil (kao Kočovica pećina), Bezzi, Absolon (kao Klek kokovica pećina), vezuje i za početke speleoturizma, budući da je, uz pećinu na vrelu Bune, čini se, jedna od prvih pećina u našoj zemlji uređena za posjetu turista (Mulaomerović, 1991).</s><s>Iako skromnih dimenzija, njen je položaj na Igmanu kao privlačnom izletištu i vazdušnoj banji, potakao nekoga, možda članove austro-ugarske “Section für Höhlenkunde des Oesterreichischen Touristen Club”, da izgrade stepenice od lomljenog kamena koje su se sačuvale do našeg vremena.</s><s>Njihova dužina je oko 30 metara, a pružaju se od ulaza do male zaravni, otpri­ like na sredini pećine, sa koje se pogledom može obuhvatiti cijela dvorana.</s><s>Pećina nije bogata ukrasima, što je sa speleološkog gledišta i normalno budući da se radi o mlađoj pećini, koja je u najvećem dijelu nastala urušavanjem stropa.</s><s>Ono što je karakteristično za ovu pećinu, i na šta treba uputiti buduće posjetioce, jesu, pored histo­ rijata pećine i endemske faune, debeli stalagmiti.</s><s>Oni su nastali na nekoliko mjesta gdje voda intenzivnije prokapava sa stropa.</s><s>U daljem razvoju ovog morfološkog oblika, na nekim su se stalagmitima formirale i male kamenice u kojima se sakuplja voda.</s>\n<s>Za uređenje pećine Klokočevice radi turističke upotrebe dimenzije hodnika i dvorane nisu presudan faktor.</s><s>Poznate su pećine od svega nekoliko desetina metara (pećina Šipun kod Cavtata koja uspješno radi već 20-tak godina; pećine na Malti otkrivene kopanjem bunara i u koje se ulazi uskim spiralnim stepenicama, sličnim onima u mu­ narama džamija, do jedne jedine dvorane; Grgosova pećina kod Samobora i sl.) koje godinama funkcioniraju kao turističke pećine.</s><s>Mogućnosti uređenja pećine za turističko razgledanje su više nego povoljne.</s><s>Već su ranije spomenuti lagan pristup i izgrađeno ulazno stepenište.</s><s>Preostali dio staze po dvorani mogao bi se lako izgraditi od materijala iz same pećine budući da je dno pokri­ veno obrušenim kamenjem, a i konfiguracija tla – blagi nagib, ide tome na ruku.</s><s>Staza bi mogla ići duž zida dvorane i imati kružni tok, sa početkom i završetkom na zaravni do koje vode stepenice.</s><s>Za osvjetljenje bi se mogao koristiti mali el. agregat (kako to rade u Snežnoj jami na Raduhi u Sloveniji) smješten u objektu negdje pored staze (u šumi).</s><s>Ukupna dužina turističke staze bi bila oko 100 metara, a trajanje posjete izme­ đu 15 i 20 minuta.</s><s>U sklopu izgradnje staze bilo bi potrebno očistiti vrijedne pećinske ukrase od naslaga čađi.</s>\n<s>Posebna pogodnost pećine Klokočevice je njena blizina nekolicini planinarskih domo­ va na šta je već ranije bilo upozoreno (Semiz, 1966), a posebno olimpijskim borilišti­ ma.</s><s>Pećina kao turistička ponuda u mnogome bi dopunila turističku ponudu Igmana i Bjelašnice, izletišta koja godišnje posjeti preko 100.000 posjetilaca, a koja osim sport­ skih aktivnosti ne nude nikakve druge sadržaje, posebno u ljetnjim mjesecima.</s><s>Ogra­ ničenje ove pećine su male dimenzije – jedna velika dvorana, čemu se mora prilagoditi i veličina grupe posjetilaca.</s>\n<s>Pristupni prostor može biti u okviru postojećeg hotela “Maršal” tako da se okolina pećine može ostaviti netaknuta.</s><s>Od hotela prilaz je regionalnom cestom prema selu Šabići i tu bi trebalo napraviti odgovarajuću horizontalnu saobraćajnu signalizaciju i upozorenja.</s><s>Od asfaltne ceste do trase stare pruge potrebno je napraviti odgovarajući prilaz koji ne zahtijeva posebno velike troškove.</s><s>5.6 DJEVOJAČKA PEĆINA</s>\n<s>Djevojačka pećina se nalazi zapadno od Kladnj, gradića na magistralnom putu Saraje­ vo–Tuzla (slika 49), nedaleko od sela Brateljevići.</s><s>Pećina se u literaturi spominje kra­ jem 19. stoljeća kao ”mjesto ljet­</s>\n<s>Slika 49.</s><s>Položaj Djevojačke pećine. istraživačima.</s><s>Tek kasnije će to poći za rukom M. Hadžijahiću (1997, 1981).</s><s>Pećina ima prostran ulaz i na obje njegove strane nalaze se urezani crteži.</s><s>Desna strana je prekrivena mahovinom pa se tek na nekim mjestima crteži primjećuju.</s><s>Nekoliko njih pri samom dnu možda pripadaju najstarijoj fazi crteža u Djevojačkoj pećini.</s><s>Li­ jeva strana je slobodna i na njoj se nalazi više skupina crteža (slike 50 i 51) ukupne dužine oko 10 m, a sadržaj čine prikazi konjanika, jelena, muškaraca, žene te različitih simbola.</s><s>Dosta crteža i potpisa iz kasnijeg vremena je urezano preko onih nastalih ranije, a dosta je i oštećeno od kasnijih posjetilaca, budući da pećina sve do najnovijeg vremena služi kao obredno mjesto bosanskih muslimana.</s>\n<s>Slika 51.</s><s>Jahač iz pećine – srednji vijek.</s><s>Hadžijahić je iz pećine u Brateljevićima prikazao tri skupine crteža: konjanike, uokvi­ rena istačkana polja sa mačem i štitom te “konjanika na izduženom konju.” Vremenski ih je odredio kao srednjovjekovne – od 14. do 16. stoljeća.</s><s>Potaknut crtežom mača kojeg je objavio Hadžijahić arheolog Đ. Basler (1980) je, prihvatio srednji vijek kao vrijeme nastanka “mača”, ali je polja sa tačkama stavio u razdoblje 7.–8. stoljeće.</s><s>U drugom radu, u kome se osvrnuo na ovu pećinu, M. Hadžijahić (1981) prikaz mača vezuje uz priču o svetom Gralu.</s><s>Kasnija detaljnija istraživanja crteža (Basler & Mu­ laomerović, 1984) pokazala su da je Hadžijahićev “mač”, ustvari, lik čovjeka kakvih ima još nekoliko.</s><s>Polja sa rupicama, kao i prikazi jelena, vremenski su određeni u bronzano doba, a pitanje vremena urezivanja izdvojenih jahača ostalo je otvoreno.</s><s>Za srednji vijek govori ukupni prikaz sa likovima vrlo sličnim onima sa stećaka, a za ranije vrijeme urezivanja način na koji su prikazani konjanici.</s><s>Posljednja istraživanja pokazuju da se u Djevojačkoj pećini može izdvojiti nekoliko razdoblja kada je ova pećina služila kao obredno mjesto.</s>\n<s>Pećinu su, možda, koristili već paleolitski lovci jer neki prikazi po potezima neobično sliče na ureze u Pećini pod lipom kod Sokoca koji pripadaju najmlađem razdoblju mlađe paleolitske umjetnosti.</s><s>Ranom bronzanom dobu pripadaju polja sa tačkama i vjerovatno neki jednostavni prikazi jelena.</s><s>Složeniji poticaj stoji iza crtača jahača na jelenu, ali kojem vremenu to pripada, teško je reći.</s><s>Simbolika jelena je, kako je već rečeno, prisutna u protohistorijskim periodima.</s><s>Slični jeleni nalaze se na knemidama (dijelu opreme koji štiti potkoljenicu) nađenim u jednom tumulu na Glasincu koji pri­ pada halštatskom periodu.</s><s>Izdvojeni prikazi konjanika vjerovatno pripadaju razdoblju srednjeg vijeka.</s><s>Ono što je zanimljivo kod prikaza konjanika jeste da i jedan i drugi izlaze iz pećine.</s>\n<s>Posebno su zanimljive tri ljudske figure.</s><s>Jedan lik je žena koja je prikazana sa dugom kosom ili prije sa ogrtačem preko glave koji pada do zemlje.</s><s>Od pojedinosti najizra­ ženije je, pored ogrtača, lice na kome su prikazane oči i nos.</s><s>Drugi lik žene ima jasno izražene grudi i vulvu, iako jednostavno naznačene (slika 52).</s><s>Teško je ovom liku odrediti značenje i vrijeme nastanka.</s><s>Najbližu usporedbu moguće je naći u urezanom crtežu “anđela” iz mjesta Tunkelbad kod sela Assiago u Italiji koji je okvirno vremen­ ski određen u historijsko vrijeme (Diethelm, 1986).</s><s>Treći lik, muškarac prikazan je sa nedvosmislenim atributima šamana.</s><s>Za sve ove likove željezno doba se čini najbližim (Mulaomerović, 1998).</s>\n<s>Kao što se vidi po crtežima, Djevojačka pećina je služila kao sveto mjesto zasigurno od ranog bronzanog doba pa sve do srednjeg vijeka.</s><s>Ka­ snije se poštovanje ovog mjesta nastavlja u ulo­ zi dovišta koje pripada jurjevskom krugu koje traje do našeg vremena.</s><s>To ovoj pećini daje izuzetan značaj kao jedinstvenom kulturnom spomeniku.</s>\n<s>Nakon posljednjih demokratskih izbora krajem osamdesetih godina 20. stoljeća obnovljena je tradicija Djevojačke pećine kao dovišta.</s><s>Danas je to, uz Ajvatovicu kod Prusca, najveće mjesto zijareta (hodočasničke posjete) bosansko-her­ cegovačkih muslimana.</s><s>Uvedene su i promjene tako da dovi prisustvuju i žene, a molitva koja se nekad učila na kraju pećine (u dijelu koji se zove ”mihrab”) sada se uči napolju.</s><s>Objekat kulta postao je ”djevojački grob” (slika 53) koji posjećuju uglavnom žene i na koji ostavljaju zavjetne darove.</s><s>U vrijeme dove, krajem augusta (dova je pomaknuta iz ciklusa tzv. jurjevskih dova), pećinu po­ Slika 52.</s><s>Lik žene sa naglašenim</s>\n<s>Slika 53.</s><s>Djevojački grob sa darovima (peškir, tespih). sjeti između 20.000–30.000 posjetilaca što je potaklo razmišljanja i o njenoj turističkoj valorizaciji (Mulaomerović & Osmanković, 1998).</s><s>Za realizaciju Djevojačke pećine kao turističke destinacije nisu potrebni veliki infra­ strukturni zahvati.</s><s>Od sela Brateljevići (do kojeg od Kladnja vodi asfaltna cesta) do pećine postoji dobra makadamska cesta koju bi trebalo redovno održavati (sad se odr­ žava samo u vrijeme godišnje dove – molitve).</s><s>Postojeće stepenište do ulaza je kva­ litetno, ali bi trebalo obnoviti dva odmorišta (drvene klupe) koja je za starije osobe napravio autor (J. Mulaomerović) u sklopu zaštite crteža (iskopani kanal sa sigurno­ snom ogradom) prije nekoliko godina.</s><s>U međuvremenu je lokalna zajednica napravila improviziranu rasvjetu do djevojačkog groba (slika 54), koju bi trebalo demontirati i napraviti novu u okviru osvjetljenja cjelokupne pećine.</s><s>Prostor za parkiranje vozila treba napraviti nekoliko stotina metara dalje, na prostoru napuštenih vojnih objekata.</s><s>Pristupni objekat bi trebalo napraviti odmah ispod pećine (na početku stepeništa).</s><s>Ne­ posrednu okolinu treba osloboditi improviziranog mobilijara koji se svake godine po­ stavlja prigodom godišnje molitve i izgraditi prostor za odmor sa stolovima i klupama.</s><s>S obzirom na dvije vrste posjetilaca (oni koji dolaze radi kulta – velika većina i oni koji dolaze da vide crteže, predmet kulta i samu pećinu) trebalo bi prilagoditi i stazu Slika 54.</s><s>Improvizirano osvjetljenje u pećini tokom godišnje molitve. i osvjetljenje.</s><s>Zbog veličine pećine nema potrebe za ograničavanjem broja posjetila­ ca.</s><s>Udaljenost od magistralne ceste Tuzla – Sarajevo (6 km) garantira da bi samo od đačkih ekskurzija koje iz sjevero-istočne Bosne dolaze u Sarajevo, kao i od đaka koji iz Sarajeva dolaze na časove u prirodi na obližnje izletište “Muška voda”, ova pećina imala izuzetnu posjetu.</s>\n<s>Pejzaž karakteriše crnogorična šuma uz povremenu pojavu alpskih pašnjaka, ali su se na aluviju i riječnim sedimentima na dnu doline stvorile male bare i jezerca.</s><s>Samo ime ”Bijambare” podsjeća na zemljište pokriveno manjim i većim barama, ili zemljište koje se stalno ili povremeno plavi.</s>\n<s>Sve pećine nastale su na mjestu kontakta između nepropusnih stijena i masivnih sred­ njetrijaskih krečnjaka.</s><s>Voda koja se nakuplja na području Bijambara, zajedno sa poto­ cima Brodić i Bjelila, izvire na vrelu Orlje.</s><s>Teško je reći kada su započela prva speleološka istraživanja Bijambarskih pećina.</s><s>Naj­ stariji potpisi u unutrašnjosti pećine ukazuju na kraj 19. stoljeća.</s><s>Nakon njih pećine po­ sjećuju i istražuju članovi prvih bosanskoherceogovačkih planinarskih klubova kao što su: ”Prijatelji prirode”, ”Kosmos” i HPD ”Bjelašnica”, koji su ostavili svoje potpise u ovoj pećini, kao i u mnogim drugim pećinama u bližoj okolini Sarajeva.</s><s>Nažalost, ovi prvi istraživači nisu ostavili nikakve pisane dokumente, crteže ili fotografije iz pećine.</s>\n<s>u okviru rada Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine.</s><s>Nastavljajući se na radove I. Baučića, V. Ržehaka i H. Pašića, M. Malez vrši prva značajna speleološka istraživanja Gornje, Donje i Srednje Bijambarske pećine sa iskopavanjima u svrhu paleontoloških i arheoloških istraživanja (Malez, 1968).</s><s>Na području Bijambara postoji osam speleoloških objekata (slika 56): Srednja (Glavna) Bijambarska pećina, Ledenjača, Donja Bijambarska pećina, Đuričina pećina, Gornja Bijambarska pećina, Dimšina pećina, Ledenica i Nova pećina (Milanolo & Mulaome­ rović, 2007).</s><s>Za turističku upotrebu interesantne su samo Srednja Bijambarska pećina, Gornja Bijambarska pećina i Đuričina pećina.</s><s>Ostale mogu, zbog svojih morfoloških osobina (aktivni ponori, jame) biti dio šire turističke ponude (edukativni sadržaji za­ štićenog pejsaža).</s>\n<s>5.7.1 Srednja (Glavna) Bijambarska pećina Ovo je najduža pećina na ovom području (533 m) i uređena je za turističke posjete (staze i rasvjeta).</s><s>Treba napomenuti da se više od pola ove pećine trenutno nalazi izvan granica zaštićenog područja, te stoga njena zaštita nije u potpunosti zagarantovana.</s>\n<s>Pećina se pruža duž vertikalne pukotine koja je i uzrokovala njen nastanak.</s><s>Pećina je u prošlosti služila kao ponor, drugim riječima kao odvod za vodu koja se akumulirala unutar šireg područja Bijambara.</s><s>Danas u pećini nema vode (jer ponire u Donjoj peći­ ni), a samo povremeno se stvaraju mala jezerca tokom kišnih perioda.</s><s>Srednja Bijambarska pećina je morfološki jednostavna i sastoji se od ulaznog dijela (slika 57) i tri duge dvorane koje su međusobno povezane.</s><s>Ova podjela na 4 dvorane potječe iz prvih opisa pećine, i sa morfološkog stanovišta je dosta proizvoljna.</s><s>Ustvari, prve tri dvorane su dio jedinstvenog kanala koji se pruža u smjeru sjeverozapada, sve dok se ne sastavi sa drugim hodnikom koji se pruža iz pravca zapada.</s><s>Nakon uskog prolaza, koji je djelomično povećan putem uklanjanja sedimenata tokom ranijih ure­ đenja u turističke svrhe, pećina se naglo širi.</s><s>Ovaj dio (četvrta dvorana) je zbog svoje akustičnosti nazvan “Muzička dvorana”, a vjerovatno je nastala spajanjem različitih kanala (većina njih sa kružnim presjekom) čiji se ostaci još uvijek mogu vidjeti na plafonu dvorane.</s>\n<s>Dužina dvorana kreće se od 30 do 80 metara, a njihova širina je od 18 do preko 30 metara.</s><s>Njihova visina doseže u Muzičkoj dvorani preko 12 metara.</s><s>Cijela pećina je Slika 57.</s><s>Ulazna dvorana</s>\n<s>Slika 56.</s><s>Međusobni položaj pećina. prekrivena debelim slojem pećinske ilovače po kojoj su se istaložili različiti pećinski ukrasi, bigrene kade, stalagmiti i kalcitne prevlake.</s><s>Osim po veličini, Srednja Bijambarska pećina se izdvaja i po bogatstvu sigastih tvore­ vina i pećinskih ukrasa.</s><s>Većina ih je izlučena duž zidova, a u zadnjoj dvorani i na tlu i po stropu.</s><s>Neki od njih su vrlo reprezentativni kao orguljasta zavjesa koja je izlučena u kupolastom udubljenju.</s><s>Ono što je još jedna od karakteristika Srednje Bijambarske pećine je veliko bogatstvo stalaktita na stropu.</s><s>Boje sigastih tvorevina variraju, od mliječno bijele, preko sive i crne do crvenkastosmeđe.</s><s>Velike dvorane, bogatstvo sigastih ukrasa, neposredna okolica bogata šumama kao i dobar prometni položaj na komunikaciji Sarajevo – Tuzla bili su i osnovni motivi da se Srednja Bijambarska pećina valorizira i kao turistički objekt u sklopu jednog rekreaci­ onog centra.</s><s>Radovi su započeti krajem šezdesetih godina 20. stoljeća i sa prekidima traju do danas sa različitim intenzitetom i kvalitetom.</s><s>5.7.2 Đuričina pećina</s>\n<s>Glavni ulaz u pećinu je na širokom i strmom udubljenju terena.</s><s>U prvom dijelu tlo pokrivaju drveće i trava, dok je u nižem dijelu još uvijek vidljivo originalno urušeno kamenje, tako da je pravi ulaz u pećinu</s>\n<s>Slika 58.</s><s>Đuričina pećina. nakuplja hladni zrak koji omogućava stabilnu termalnu stratifikaciju.</s><s>To sve skupa omogućava da led i snijeg traju sve do kasnog proljeća i ranog ljeta, a ponekad i tokom cijele godine.</s><s>Upravo taj rijetki fenomen u kršu može biti interesantan i u ukupnoj turističkoj ponudi Bijambara.</s>\n<s>Gornja pećina je najstarija pećina na prostoru Bijambara.</s><s>To nije veliki speleološki objekat, ali je veoma značajno arheološko nalazište (slika 59).</s><s>Istraživanja je proveo hrvatski paleontolog M. Malez 1967. godine.</s><s>Ulaz u pećinu, širine 16 i visine 12 metara kao i jugozapadna orijentacija, nudi odlične uslove za boravište prahistorijskih ljudi.</s><s>Lijevi hodnik i ulazna dvorana su ispunjeni sedimentima, dok je u desnom hodniku tlo sastavljeno od stijena na kojima su se to­ kom vremena natoložile debele sigaste tvorevine.</s><s>Najstariji sedimenti vidljivi na presjeku probne sonde iskopane na ulazu lijevog hod­ nika pripadaju Würm II–III interstadijalu.</s><s>U sloju iznad njih, sačinjenom od različitih ilovača i sitnog oštrobridnog kamenja, a nastalom tokom zahlađenja Würm III, nađeni Slika 59.</s><s>Gornja Bijambarska pećina.</s>\n<s>100 su brojni ostaci kvartarne faune, ali i kameno oruđe predhistorijskih stanovnika ovih krajeva (kultura epigravetiena).</s><s>U najgornjem sloju sa humusom nađeni su ostaci ke­ ramike iz bronzanog doba.</s>\n<s>U sklopu daljnjeg uređenja svakako treba ukloniti dvije postojeće masivne klupe koje su izgrađene na sedimentima koji sadrže ostatke kulture čovjeka, ali i povećati prisu­ stvo službenika parka u ovom prostoru (Mulaomerović & Osmanković, 2009).</s><s>5.8 VJETRENICA</s>\n<s>faune i njena brojnost, učinili su da Vjetrenica bude jedan od prvih spomenika prirode iz Bosne i Hercegovine na putu kandidature za UNESCO-ovu listu svjetske prirodne baštine (Lučić et al., 2005).</s><s>Vjetrenica se nalazi nedaleko od zadnjih kuća Zavale, seoceta udaljenog oko 4 km od općinskog središta Ravno smještenog u zapadnom dijelu Popova polja (slika 60).</s><s>Iako putne komunikacije danas predstavljaju dobar dio problema slabe posjećenosti Vjetrenice – uski makadamski put od Ravnog, malogranični promet prema Slanom (Hrvatska) – one će u bliskoj budućnosti biti jedan od važnih činilaca izuzetne atrak­ tivnosti, jer će dobrom asfaltnom cestom povezivati Mostar sa Dubrovnikom (najkraći put), i tako postati važnom destinacijom za sve turiste koji posjećuju ova dva grada, odnosno Međugorje.</s>\n<s>Ulaz u pećinu udaljen je od Zavale 300 m u pravcu istoka, nekadašnjom trasom stare željezničke pruge, a danas uskom asfaltnom cestom.</s><s>Pred ulazom je prostrani plato Slika 60.</s><s>Položaj Vjetrenice.</s>\n<s>101 dovoljan da primi i najveću grupu posjetilaca.</s><s>Već na platou se osjeća jak vjetar, a sa približavanjem ulazu njegovo strujanje se sve više pojačava.</s><s>Današnji ulaz ima dimenzije 7 x 3 metra i zaštićen je željeznim rešetkastim vratima (slika 61).</s><s>Odmah iza vrata na desnom zidu se nalaze dva plitka reljefa sa predstavama lova (slika 62) i viteškog turnira.</s><s>Predstave su kopoziciono, stilski i simbolički identič­ ne likovnim predstavama</s>\n<s>102 simboličkim jezikom govori o doktrinarnom načelu Crkve bosanske – o svijetu u ko­ jem se vodi neprekidna borba dobra i zla, svjetla i tame.</s><s>Tumačenje uloge tih likovnih predstava ide od grobnne oznake (zamjena za stećak), simboličkog znaka da je to ulaz u svijet mrtvih (Wenzel, 1961), do pretpostavke da je na ulazu u pećinu nekad bila hiža Bosanske crkve (Mulaomerović, 1998).</s>\n<s>Odmah iza ovog dijela pećinski kanal se sužava, a i visina se smanjuje.</s><s>Na tom dijelu osjeća se najveći vjetar koji obavezno gasi svaku acetilensku rasvjetu.</s><s>Dužina ovog dijela je oko 30 m. Kanal se zatim širi u prvu dvoranu Vjetrenice.</s><s>Njena dužina od oko 40 m i širina 10–15 metara pokazuju već na početku glavne morfološke karakteristike kanala Vjetrenice (slika 63): tlo pokriveno drobinskim materijalom, relativno malo sigastih ukrasa, razvoj dvorana duž slojnih ploha, impresivne dimenzije.</s><s>Slična je, po morfologiji, i slijedeća dvorana u kojoj su stari pisci prepoznali različite zvukove, pa otuda i dali imena ovom dijelu pećine “Žrvanj”, “Mlin” i “Bubanj” (Sorkočević, Pamučina, Mihajlović).</s><s>Ova dvorana završava se suženjem koje se u nastavku širi u kanal u kome se pojavljuju prve značajnije skupine sigastih ukrasa, prije svega stubova Slika 63. “Tipični” izgled kanala Vjetrenice.</s><s>103</s>\n<s>102 i stalagmitskih saljeva.</s><s>Na stubovima su brojni potpisi posjetilaca s kraja 19. – početka 20. stoljeća jer se ovdje završavala njihova posjeta Vjetrenici.</s><s>U nastavku iza stubova dolazi se do prva dva manja jezera koja su aktivna samo poslije velikih kiša i koja uglavnom presuše.</s><s>Ovdje se turistička staza izgrađena prije Drugog sv. rata račva, od čega jedan krak ide prema Donjoj Vjetrenici u koju se spušta preko desetak metara visokih kamenih stepenica.</s><s>Završetak stepenica je i kraj vještačke staze u ovom dijelu i do prvog jezera u Donjoj Vjetrenici silazi se preko kamenih blokova.</s><s>Uz nekoliko lijepih saljeva ovdje se može vidjeti i sva raskoš vodene erozije.</s><s>Ulazak u Donju Vjetrenicu ipak treba biti rezervisan samo za male ili specijalističke grupe posjetilaca.</s>\n<s>U nastavku drugog jezera cijelom dužinom kanala prostiru se sigaste kade.</s><s>Ljeti su suhe, a u kišnim mjesecima voda se prelijeva iz jedne u drugu.</s><s>Kod H. Mihajlovića, koji je u svom opisu Vjetrenice donio i prvi nacrt pećine, ovaj dio se naziva “pjati” kao jedan od prvih naziva kod nas za neki pećinski ukras nastao taloženjem.</s><s>Nešto ranije u svom opisu on stalaktite naziva “čejreci” zbog sličnosti sa obješenim komadima suhog mesa.</s><s>Na mjestu gdje se završavaju sigaste kade glavni kanal skreće pod uglom od 90o u pravcu jugozapada, dok se u njihovom produžetku nalazi jedna od najljepših dvora­ na Vjetrenice – Zlatna dvorana.</s><s>Iako duga svega oko 45 metara, veliki žuti saljev koji zauzima gotovo cijelu lijevu stranu zida i koji prema tlu prelazi u sigaste kade takvog je volumena i estetskih vrijednosti da predstavlja simbol Vjetrenice.</s><s>Glavni kanal se nakon spomenutog skretanja pruža pravolinijski u dužini od oko 180 metara.</s><s>Tlo je pokriveno kamenjem, a od ukrasa vrijedno je spomenuti nizove stakal­ tita na stropu.</s><s>Pri kraju ovog kanala nalazi se još jedno manje jezero.</s><s>Na mjestu gdje kanal skreće pod pravim uglom prema jugoistoku nalazi se jedna od najljepših naku­ pina stalagmita, prepoznata već od prvih istraživača kao “Tursko groblje”.</s><s>Najveći od njih dostiže visinu od 3,5 m. U nastavku staza vodi da tzv. “Hajdučkog stola”, skupine kamenih blokova koji su postavljeni kao sto i stolice i imaju turističku namjenu – kao završetak turističkog dijela staze.</s>\n<s>Od “Hajdučkog stola” izgrađena je staza koja vodi glavnim kanalom sve do Velikog jezera, najveće površine pod vodom u Vjetrenici.</s><s>Staza vodi do dva mjesta na obali jezera na kojima su izgrađena mala pristaništa.</s><s>Još uvijek se u glavnom kanalu mogu vidjeti ostaci starih čamaca koji su istraživačima služili za prelazak ovog jezera.</s><s>104</s>\n<s>Osim po dužini – Vjetrenica je najveća pećina u Bosni i Hercegovini – ona je značajna u svjetskim razmjerama po bogatstvu podzemne faune.</s><s>Tu spada u sami svjetski vrh sa preko 90 troglobionata.</s><s>Upravo je bogatstvo podzemne faune učinilo da istraživanja Vjetrenice bude skoro pa životno opredjeljenje najvećeg češkog speleologa i biologa Karela Absolona koji Vjetrenicu istražuje 27 puta počevši od 1912. godine.</s><s>Da Vjetre­ nica još uvijek ima šta ponuditi speleobiolozima pokazuju i najnovija otkrića novog insekta Nauticella stygivaga (Mlejnek & Moravec, 2003a, 2003b).</s><s>Na kraju od posebnosti Vjetreneice treba spomenuti i nalaz leoparda (Panthera par­ dus) koji je živio u ovim krajevima krajem posljednjeg ledenog doba (Malez & Pepeo­ nik, 1969).</s><s>Nađen je cijeli kostur, što je prava rijetkost među nalazištima ove životinje Neposredna okolica pećine Vjetrenice je veoma bogata i kulturnim i prirodnim spome­ nicima.</s><s>Od kulturnih spomenika prije svega treba spomenuti ostatke srednjevjekovne crkve sv. Petra u Zavali, nekropolu stećaka te manastir i crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice koja je prizidana na pećinu, a od prirodnih spomenika: brojne pećine (po­ nore), vrela i rijeku Trebišnjicu.</s>\n<s>Sve pećine su formirane u slojevitim krečnjacima koji pripadaju donjoj kredi, a bile su dio sistema koji je nekada odvodio vode Resanovačkog polja (današnja rijeka Struga) prema vrelu Bastašice ili prema dolini Une.</s><s>Pećine ovih krajeva prvi put spominje engleski arheolog A. Dž.</s><s>Evans koji je u ovim krajevima boravio tokom ”Bosanskog ustanka” i osim društveno-političkih događa­ ja u svojim izvještajima (1878. g.) spominje i brojne kulturne i prirodne vrijednosti (Evans, 1967).</s><s>Prva speleološka istraživanja Resanovačkih pećina izvršio je M. Malez kao dio svojih obimnih istraživanja geologije kvartara Dinarskog krša.</s><s>On je 1971. godine obavio sondažna iskopavanja u Ledenici i Čađavoj pećini i dao prve opise ne­ kih dijelova unutrašnjih kanala (Malez, 1972a, 1972b).</s><s>U obje pećine našao je bogat paleontološki materijal, prije svega kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus).</s><s>U vo­ doderini ispod Čađave pećine pronašao je i jednu kamenu alatku koja pripada kulturi srednjeg paleolita.</s><s>Taj nalaz govori da su ove krajeve nastanjivali najstariji stanovnici današnjeg teritorija Bosne i Hercegovine.</s><s>Vrlo detaljna speleološka istraživanja izveo je R. Lazarević sa speleolozima iz Valjeva 1977–78. godine, u okviru priprema za tu­ rističko uređenje pećine Ledenice (Lazarević, 1982).</s><s>Pećina je morfološki jednostavna – čini je samo jedan kanal generalnog pravca pruža­ nja sjever–jug koji je predisponiran glavnim tektonskim pukotinama.</s><s>Ono što pećinu ipak čini složenom jest njena vertikalna raščlanjenost, budući da se kanal kaskadno Slika 65.</s><s>Položaj pećine Ledenice.</s>\n<s>106 spušta, a u samoj pećini postoji i veći broj jama (dimenzije od 15 do 37 m dubine).</s><s>Ukupna dužina poznatih kanala iznosi 695,5 m pri čemu je dužina glavnog kanala 564 m. Na toj dužini morfološki se može izdvojiti 13 dvorana čije dužine se kreću od 24 m do 186 m. Širina glavnog kanala varira od 2 do 40 m, a visina od 1 do 25 m. Ledenica je posebno bogata pećinskim nakitom, odnosno, bolje je reći da je pećina doslovno ispunjena pećinskim nakitom tako da se na rijetkim mjestima može vidjeti osnovna krečnjačka stijena, osim na tavanici (slike 66 i 67).</s><s>I izdvojene dvorane su u osnovi nastale pregrađivanjem glavnog kanala pećinskim nakitom.</s><s>Može se sa sigurni­ šću reći da su u Ledenici zastupljene sve forme pećinskog nakita: stalagmiti, stalaktiti, pećinski stubovi, salivi, bigrene i kalcitne kade, koralne forme, baldahini, draperije, različite erozivne forme, ponori, dimnjaci.</s><s>I dimenzije pojedinih pećinskih formi su izuzetne i po visini i po volumenu.</s><s>Nisu rijetki stalagmiti i stubovi visoki i po 10–15 metara i stalaktiti dužine do 4 metra.</s><s>I boje pećinskog nakita su raznovrsne, od snijež­ no bijele, preko okera i crvene do sive i crne boje.</s><s>Uz kristale kalcita koji na velikom broju mjesta pokriva osnovnu sigastu površinu, nije ni čudo što su pećinu Ledenicu, od njenog otvaranja, stavljali po bogatstvu nakita i njegovih formi uz bok Postojnskoj jami.</s><s>Posebnu draž pećini daju i brojne bigrene kade u donjim dijelovima koje su is­ punjene vodom zahvaljujući stalnoj vodi koja prokapava kroz pukotine na stropu.</s><s>Na Slike 66. i 67.</s><s>Po bogatstvu ukrasa Ledenica je među prvima u BiH.</s><s>107</s>\n<s>106 drugoj strani, na ulazu se, u toku zimskim mjeseci, stvara veliki broj ledenih stalaktita i stalagmita fantastičnih oblika koji ponekad i zapriječe dalji prolaz.</s><s>Zbog položaja ulaza (na dnu vrtače) i šume koja ga zaklanja, led na ulazu se zadržava duže vremena po čemu je pećina i dobila naziv.</s>\n<s>Pećina je lokalnom stanovništvu služila kao sklonište još od davnina, pa su bile pozna­ te i njene estetske vrijednosti.</s><s>Pećina je zaštićena kao spomenik prirode 1959. godine rješenjem ondašnjeg Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.</s><s>Ra­ zlozi zaštite su bogatstvo nakita, ali i brojna oštećenja.</s><s>Već 1968. godine, zahvaljujući lokalnoj zajednici napravljena je željezna kapija na ulazu da bi se pećina zaštitila od nesavjesnih posjetilaca.</s><s>Nakon Malezovih istraživanja, pojavljuje se i nekoliko popu­ larnih članaka koji afirmativno pišu o pećini apostrofirajući ljepotu pećinskog nakita.</s><s>Na inicijativu tadašnjeg predsjednika SO Bosansko Grahovo Đ. Bursaća pokrenuta je akcija za istraživanje pećine, a onda i njeno uređenje za turističke posjete.</s><s>Od lokalnog puta Resanovci – Lička Kaldrma do parkinga, nedaleko od pećine, na­ pravljena je asfaltna cesta u dužini od 960 m. U nastavku do pećine napravljena je dvosmjerna betonska staza – stepenište (slika 68).</s><s>Uz parking je izgrađen i prijemni objekat sa malim restoranom.</s>\n<s>Ulaz u pećinu je zatvoren masivnim zidom da bi se spriječio štetni uticaj spoljašnjih klimatskih promjena.</s><s>U pećini je izgrađeno 650 m staze, od čega od betona 150 m i 500 m od drveta.</s><s>Drvo je izabrano radi lakše izgradnje staze i zaštite pećinskog nakita.</s><s>U velikom dijelu pećine staza je dvosmjerna, a na nekoliko mjesta napravljena su i proširenja koja imaju funkciju vidikovaca i okupljanja posjetilaca.</s><s>Pećina je osvijet­ ljena sa preko 100 rasvjetnih tijela.</s><s>Da bi se očuvala mikroklima pećine korištene su halogene i fluorescentne svjetiljke, a i napajanje je izvedeno u četiri sektora.</s><s>Pećina je svečano otvorena 1979. godine.</s><s>U početku je pećinu, zbog izuzetne ljepote pećinskih ukrasa, posjećivao veliki broj turista, da bi se, od 1987. godine pa dalje, ustalio na oko 6.000 posjetilaca godišnje.</s><s>To je prije svega rezultat nepostojanja bilo kakve propagande, iako je blizina (Titovog) Drvara, u koji je godišnje dolazilo nekoli­ ko stotina hiljada turista, pružala izvanredne mogućnosti razvoja.</s><s>Današnje stanje pećine karakteriše zapuštenost prijemnih objekata, staza u pećini za­ htijeva obnovu (većeg dijela staze od drveta), a i rasvjeta je potpuno van upotrebe.</s><s>Turistički potencijal pećine Ledenice leži osim u izuzetnim estetskim vrijednostima i u njenom prometnom položaju.</s><s>Od puta Bosansko Grahovo – Drvar udaljena je 2,5 km, a od puta Resanovci – Lička Kaldrma 1 km.</s><s>Od Drvara je udaljena samo 18 km, a od zna­ čajnih turističkih središta srednje Dalmacije, Splita i Šibenika, 155, odnosno 110 km.</s><s>U sklopu ponovnog aktiviranja pećine kao turističkog resursa potrebno je lokalnu as­ faltnu cestu do pećine djelimično popraviti i očistiti neposrednu okolinu od naraslog drveća i grmlja.</s><s>Pristupni objekat je u znatnoj mjeri devastiran i trebalo bi ga obnoviti.</s><s>Od parkinga do ulaza, betonske staze su relativno dobro očuvane, osim metalnih ruko­ hvata koji su odnešeni.</s><s>Što se tiče staze ona je jednim dijelom upotrebljiva, a jednim dijelom (drvena stepeništa) uništena.</s><s>Rasvjeta pećine bi se, također, morala uraditi ponovo koristeći sijalice koje zrače manje energije.</s><s>S obzirom na klimatske promjene, odnosno smanjenu količinu leda u pećini, veličine grupa i njihov broj tokom sezone treba ograničiti na nivo održivosti objekta.</s><s>U svakom slučaju je potrebno uspostaviti sistem monitoringa klime pećine.</s>\n<s>Titova pećina kod Drvara (slika 69) je najpoznatiji takav objekat u Bosni i Hercegovi­ ni.</s><s>U toku Drugog svjetskog rata maršal Tito je koristio nekoliko pećina za sklanjanje: 109</s>\n<s>Titova pećina se nalazi na padini brda Gradina na oko 23 metra iznad korita rijeke Unac (slika 69).</s><s>Od centra grada je udaljena svega 1 km.</s><s>Sadašnje dimenzije pećin­ skog ulaza su 6 m širina i 7 m visina, i posljedica su vještačkog proširivanja radi po­ stavljanja baraka (slika 70).</s><s>Pred pećinom se nalazi zaravnjeni plato, ukupne dužine 18 m, na kojem su postavljene dvije barake dužine 12 i 4 m i širine 5 m. U nastavku pećinu čini horizontalni kanal dužine 16 m, visine 4 m i širine 2,5–4 m. Na kraju ovog Slika 69.</s><s>Pećina prije intervencije na ulazu.</s>\n<s>110 hodnika nalaze se željezna vrata postavljena još 1938. godine prilikom istraživanja pe­ ćine radi vodosnabdijevanja.</s><s>Duž ovog dijela kanala postavljene su daske radi lakšeg razgledanja pećine.</s><s>Ukupna dužina pećine je 85 m (Božićević, 1961).</s><s>Pećina je nastala korozivnim i erozivnim djelovanje podzemnih voda duž dvije vrlo izražene dijaklaze smjera S–N (ravni dijelovi pećine) i NW–SE (strmi dijelovi pećine).</s><s>Voda u jezeru na dnu se za vrijeme kišnih perioda može podignuti do izlaza iz pećine, kada se prelijeva u vidu slapa visokog 12 m. Objekti pred pećinom su u posljednjem ratu potpuno uništeni, da bi prije dvije godine bili ob­ novljeni (Borić, 2006).</s><s>Za raznovrsniju turističku ponudu, osim muzejske postavke u baraci i ulaznog dijela, bilo bi poželjno obnoviti i stazu i drvene stepenice do sifonskog jezera.</s><s>5.11 MRAČNA PEĆINA</s>\n<s>Mračna pećina je, kao što je to već ranije rečeno, bila među prvima koje su uređene za turističku posjetu.</s><s>Danas je ona na posljednjem mjestu po turističkom potencijalu koji nudi.</s><s>Razlog je nesigurnost prilaza pećini, budući da je kompletan prostor oko pećine miniran u posljednjem ratu (Dujaković, 2004).</s><s>Pa ipak, u nekoj izglednoj budućnosti, ona zbog svoje atraktivnosti može biti zanimljiva u turističkom smislu.</s><s>Naime, mnogi posjetioci iz inostranstva koji obilaze naše planine, pa i pećine, po povratku u svoje matične zemlje na internet forumima obavezno stavljaju fotografije na kojima su pri­ kazane crvene table koje upozoravaju na minirana područja.</s><s>Avanturistički turizam može imati vrlo razruđene oblike.</s>\n<s>111 nja Stijena, makadamskim putem uzvodno oko 600 metara do drugog tunela (na bivšoj trasi uskotračne pruge) gdje se treba spustiti do rijeke.</s><s>Nakon oko 300 metara uz vodu dolazi se do Govještice (slika 72).</s><s>Na ovom mjestu je nekada postojao pješački most kojeg bi u budućoj turističkoj eksploataciji trebalo, prije svega, ponovo izgraditi.</s><s>Od Govještice do Mračne pećine ima još oko 100 metara staze.</s><s>Slika 72.</s><s>Ostaci starog mosta kod pećine Govještice.</s><s>Ulaz u pećinu je na početku vještački proširen i zaštićen metalnom kapijom.</s><s>Od kapije do prve dvorane vodi uski kanal dužine 15 metara, koji je također na mjestima proširi­ van do profila od oko 1 m2.</s><s>Za buduću turističku eksploataciju bi bilo neophodono pro­ širiti ovaj dio za normalnu komunikaciju ili otkopati nekadašnji prirodni ulaz koji je vremenom zatrpan.</s><s>Od kraja ulaznog kanala do prve dvorane treba se spustiti 8 metara naniže niz betonske stepenice.</s><s>Odatle je glavni pećinski kanal uglavnom horizontalan, osim u posljednjem dijelu.</s><s>Postoji i više sporednih kanala koji omogućavaju izgradnju dvosmjernih turističkih staza.</s>\n<s>Pećina je vrlo bogata svim vrstama pećinskog nakita, a ovdje treba posebno istaći tzv. “pećinsko mlijeko”, vrlo rijedak pećinski ukras u našim pećinama.</s><s>Osim po pećin­ skom nakitu, Mračna pećina je i bogato paleontološko nalazište pećinskih medvjeda i nekoliko endemičnih vrsta podzemne faune.</s><s>112</s>\n<s>Koliki je nekada bio interes za Mračnu pećinu pokazuje, prije svega, broj potpisa koje su posjetioci ostavili na zidovima pećine, posebno u centralnoj dvorani, počevši još od austro-ugarskih vremena, preko prvih nastojanja da se ova pećina približi turistima između dva rata, ali i prva teodolitska mjerenja u jednoj pećini u Bosni i Hercegovi­ ni izvedena šezdesetih godina kao prethodnici jednog ozbiljnog pristupa turističkom uređenju.</s><s>O tadašnjem svojevrsnom turističkom entuzijazmu ilustrativno govore i ra­ zglednice (slika 73) koje je Planinarsko društvo “Romanija” izdalo povodom II. sleta planinara BiH u Jajcu 1961. godine.</s><s>Zbog svog položaja bi turističku eksploataciju pe­ ćine trebalo vezivati za druge turističke sadržaje, kao što su ribolov i vožnja kajakom za šta je kanjon Prače idealan.</s>\n<s>Pećina Orlovača nalazi se kod sela Donje Sinjevo, 1 km od Sumbulovca na cesti Sa­ rajevo – Mokro.</s><s>Od Sarajeva je udaljena 12 km vazdušne linije (slika 74).</s><s>Unutrašnji dijelovi pećine su otkriveni relativno kasno, osamdesetih godina 20. stoljeća.</s><s>Naime, ulaz u glavni kanal je u neko vrijeme (vjerovatno u nekom ranom historijskom peri­ odu holocena) bio zatrpan debelom naslagom osipine.</s><s>Do glavnog kanala se moglo 113</s>\n<s>Slika 74.</s><s>Položaj pećine Orlovače. kasnijih istraživanja o čuvanju pećinskog nakita se posebno vodilo računa.</s><s>Pećina je nastala u srednjetrijaskim krečnjacima i to na rubu grebena brda Orlovača (slika 75) ispod kojeg su starije verfenske naslage.</s><s>Na obodu brda se pored pećine Orlovače u nizu nalazi nekoliko manjih pećina (Zohara, Vasina i Okrugla pećina), a na kontaktu krečnjaka i verfenskih naslaga nekoliko vrela od kojih je najveće vrelo rijeke Sinjave.</s><s>Njen tok se može pratiti i unutar pećine u zadnjim dijelovima glavnog kanala.</s><s>Slika 75.</s><s>Masiv Orlovače sa novim (prirodnim) ulazom (u desnom dijelu se vidi stijena obrušena prije 3 godine).</s>\n<s>Za formiranje pećine presudan je bio sistem pukotina po dva osnovna pravca: NNWSSE i N–S. Duž tih pukotina dolazilo je do proticanja vode čija se eroziona baza spu­ štala sve niže, a više položeni hodnici su postajali suhi.</s><s>U njima je tad nastupila faza korozivnog djelovanja vode i trošenja stijena.</s><s>Rezultat korozije u glavnom kanalu je pećinska ilovača, a velika količina kamenih blokova i kamene drobine (posebno izra­ žena u pojedinim dijelovima pećine) produkt su korozije i mehaničkog djelovanja.</s><s>Mirko Malez je 1986. godine izveo prva iskopavanja kvarstarnih naslaga i istražio kronostratigrafske odnose.</s><s>Na osnovu pećinskih sedimenata je zaključio da je formi­ ranje pećine Orlovače započelo tokom gornjeg i srednjeg pleistocena, budući da je u gornjem pleistocenu pećina već sadržavala crvenosmeđu ilovaču u kojoj su nađeni skeletni ostaci pećinskog medvjeda, crvenog alpskog vuka i kozoroga kao tipičnih predstavnika gornjopleistocenih sisavaca (Malez et al., 1987).</s><s>Podzemni sistem kanala pećine Orlovače rasprostire se na četiri međusobno povezana nivoa.</s><s>Ukupna dužina do sada istraženih kanala je oko 2.500 m, ali postoje perspektive za nastavak istraživanja.</s>\n<s>Vrijednost pećine Orlovače je u iznimnom bogatstvu i jedinstvenoj očuvanosti pećin­ skih ukrasa i bogatom paleontološkom materijalu.</s><s>Sigaste tvorevine zastupljene su različitim formama stalagmita i stalagmitskih kristaličnih ploča čije debljine idu od tanke kore do debljina od preko pola metra.</s><s>Stalagmiti su formirani na raznim podlo­ gama, ponekad i na ilovači, različitih debljina i visina.</s><s>Boje su im najčešće bijele ili u raznim tonovima crvene zbog otopljenih oksida željeza.</s><s>Ponekad su stalagmiti spojeni sa stalaktitima na stropu pa formiraju kolonade stupova.</s><s>Stalaktiti su također zastu­ pljeni različitim formama, ponekad pojedinačno, ponekad razvojem u grupi praveći zavjese.</s><s>Postoji i nekoliko pojava heliktita, ali manjih dimenzija, što znači da strujanje vjetra u pećini nije bilo izraženo.</s><s>Zabilježene su i pojave “pećinskog mlijeka” i pizo­ lita “pećinskih bisera”.</s>\n<s>Od paleontoloških nalaza najbrojnije su kosti pećinskog medvjeda (Ursus spelaeus), nađene na više mjesta u glavnom pećinskom kanalu i u najvišem kanalu, gdje su bili i njihovi brlozi (Malez et al., 1987; Paunović, 1988).</s><s>U tom dijelu kosti su bile prevuče­ ne samo tankom sigastom korom, dok su u glavnom kanalu kosti uložene u smeđecr­ venkastu ilovaču.</s><s>Osim po brojnosti kostiju pećinskog medvjeda, Orlovača je značaj­ na i po tzv “medvjeđim gnijezdima”, tj. mjestima gdje su medvjedi boravili, posebno 115</s>\n<s>jedinačni nalazi crvenog alpskog vuka i kozoroga iz vremena pleistocena, te veći broj fragmenata svinje i goveda koji možda pripadaju i domesticiranim životinjama.</s><s>Na osipini ispod ulaza nađeno je i ne­ koliko kremenih alatki iz mlađeg paleolita te jedna koštana alatka.</s><s>Odmah po otkrivanju glavnog hodnika javila se ideja o otvaranju Orlovače za širi krug posjetilaca, uvažavajući svu složenost problematike uvođenja jedne ovako vrijedne pećine u turističku eksploataciju (Basler, 1986).</s><s>Brigu oko uređenja vodilo je Spele­ ološko društvo “Bosansko-hercegovački krš” iz Sarajeva, a prvi projekat turističkog uređenja napravio je 1987. godine Radenko Lazarević.</s><s>Prije toga izvedena su spo­ menuta paleontološka (dr. M. Malez) i speleobiološka istraživanja (dr. B. Sket).</s><s>Do 1992. godine izgrađeno je 220 m turističke staze pri čemu se vodilo računa da pećinski ukrasi budu sačuvani u najvećoj mjeri, kao i da aktivne forme u povremeno plavljenim bigrenim kadama budu obezbijeđene.</s><s>Napravljena je i prijemna kuća i dovedena elek­ trična struja.</s><s>Vođenje pećine povjereno je privatnoj firmi ”Speleo AD” (slika 76).</s><s>Rat je prekinuo dalji turistički razvoj.</s>\n<s>U organizaciji Filozofskog fakulteta iz Istočnog Sarajeva nastavljeni su radovi na ure­ đenju pećine Orlovače (Dujaković, 2004).</s><s>Izgrađen je novi pristupni put i stepenište uz sipar do ulaza u pećinu, postavljena rasvjeta i produžena turistička staza u dužini od 560 m. Pećina je za turiste otvorena ponovo 2002. godine.</s><s>Bez obzira na atraktivnost i blizinu Sarajeva broj posjetilaca je mali, prije svega zbog slabe prometne veze sa Sarajevom (a i loših političkih i privrednih odnosa općine Pale sa Sarajevom – općina Pale pripada drugom entitetu).</s>\n<s>(1970).</s><s>Deset godina kasnije R. Lazarević ponovo istražuje pećinu, da bi sljedeće go­ dine sa speleolozima iz Valjeva detaljno istražio pećinu radi izrade projekta za njeno turističko uređenje (Lazarević, 1995).</s>\n<s>Pećina je formirana u gornjokrednim krečnjacima, a predstavlja fosilni kanal nekadaš­ njeg podzemnog toka kojim su se vode sa Kupreškog polja (Mrtvica) drenirale prema vrelu rijeke Janj.</s><s>Morfologija pećine je jednostavna – sastoji se od glavnog kanala i tri sporedna.</s><s>Dužina glavnog kanala je oko 200 metara i na njegovom kraju se nalazi velika količina odronjenog materijala i pećinskog nakita.</s><s>Ukupna dužina svih kanala je 420 metara.</s><s>Širina glavnnog kanala je od 8 do 10 m, a visina od 1 do 15 metara.</s><s>Pećina je izuzetno bogata pećinskim nakitom, posebno velikim saljevima na zidovima i brojnim stalaktitima na stropu pećine (slika 78).</s><s>Brojni su i pećinski stubovi od kojih mnogi imaju značajne dimenzije.</s><s>Velike površine pećine pokrivene su i stalagmitskim pločama i stalagmitima.</s><s>Posebno se po bogatstvu pećinskog nakita izdvaja središnja dvorana, duga 58 metara.</s>\n<s>Projekat uređenja pećine izrađen je u 1980. godine u Institutu za šumarstvo iz Beo­ grada.</s><s>Njegov autor je (kao i velikog projekata za uređenje turističkih pećina u Srbiji i BiH) R. Lazarević.</s><s>On predviđa turističku stazu u dužini od 324, odnosno 372 m koja bi u nekim dijelovima pećine bila dvosmjerna, a u nekim jednosmjerna.</s><s>Razlozi za uređenje Vaganske pećine bili bi prema riječima autora: Slika 77.</s><s>Položaj Vaganske pećine.</s>\n<s>• blizina magistralnog puta Jajce – Šipovo – Kupres; • blizina razvijene turističke regije, koju čine Plivina jezera i Jajce; • blizina brojnih i atraktivnih prirodnih rijetkosti: vrelo Janja, Janjski otoci, vrelo Plive, Plivina jezera i vodopadi;</s>\n<s>• položaj na kraškoj površi, vazdušnoj banji na visini 900–1.000 m sa sadržajima prirode visoke estetske vrijednosti (proplanci, vrtače, vidici).</s><s>I pored svih pobrojanih razloga do realizacije projekta uređenja pećine za turističke posjete nije došlo.</s>\n<s>Pored nabrojanih potencijala treba spomenuti i prometni položaj, budući da pećina nije daleko od Uskoplja (Bugojno, Gornji i Donji Vakuf) ali i vrlo frekventnog pravca od srednje Bosne (Zenica, Travnik) prema Splitu.</s><s>Polupećina Badanj nalazi se u kanjonu rijeke Bregave, oko sedam kilometara nizvodno od Stoca (slika 79).</s><s>Tu je, na kamenoj stijeni odvaljenoj sa stropa, 1976. godine otkri­ Slika 78.</s><s>Prva dvorana.</s>\n<s>Leroa-Gurhanu (1991).</s><s>Pored toga Basler je zaključio, potaknut izuzetno velikim bro­ jem kremenica (preko 300.000 komada) i definiranih alatki, i to samo iz dijela kojeg je on iskopavao za vrijeme trogodišnjeg istraživanja, da je Badanj stalno prebivalište paleolitskih lovaca, pa je i konj kao glavna lovna životinja bio od izuzetnog značaja.</s><s>Međutim, istraživanja životinjskih kostiju i veza sa mogućim brojem stanovnika koji se mogao ishraniti mesom ubijenih životinja, pokazala su da je Badanj bio samo pri­ vremeno boravište ljudi u određe­</s>\n<s>119 tijelu životinje.</s><s>Nekoliko takvih strelica nalazi se i na crtežu iz Badnja.</s><s>U paleolitskoj umjetnosti je općenito prihvaćeno da su slikovni prikazi u pećinama strogo ikonograf­ ski sastavljeni svijet obreda, u kome su “muški” i “ženski” simboli sasvim određeno raspoređeni.</s><s>I Badanj je očigledno imao obrednu namjenu.</s><s>Upravo zato, treba istaći da su u tom nalazištu, veoma brojni nalazi ogrlica kojima se ne može osporiti obredna uloga.</s><s>Ogrlice iz Badnja su gotovo sve izrađene od školjki i jelenjih zuba.</s><s>Neki od tih zuba su bili i dodatno ukrašeni.</s><s>Upravo ta prisutnost jelena na ogrlicama upućuje na razložnost ostavljanja otvorenim pitanja: da li crtež iz Badnja predstavlja konja ili jelena (Mulaomerović, 2002a)?</s><s>Tim prije jer su i Whallonova istraživanja u Badnju pokazala da su kosti jelena najčešće među nalazima životinjskih kostiju – više od po­ lovine u gotovo svim slojevima.</s>\n<s>Jedinstven paleolitski crtež na prostoru jugoistočnog Balkana, bogata paleta koštanih ukrasa paleolitskih lovaca koji su na��eni prilikom iskopavanja, veliki broj kremenih alatki, uz izuzetnu estetsku vrijednost krajolika (slika 81) sa rijekom Bregavom i nje­ nim plitkim kanjonom, nude neslućene turističke mogućnosti pećine Badanj.</s><s>Ostaje problem upravljanja ovim objektom koji bi se mogao riješiti u sklopu nekog lokalnog Slika 81.</s><s>Položaj Badnja iznad kanjona Bregave.</s><s>120</s>\n<s>119 arheološkog parka kao javne ustanove.</s><s>Blizina Stoca sa kulturno-historijskim i arhitek­ tonskim vrijednostima (antički grad Daorson sa kiklopskim zidom, srednjovjekovna nekropola stećaka na Radimlji, srednjovjekovni grad Vidoški, osmanska arhitektura) samo još više pojačava atraktivnost cijelog ovog kraja.</s><s>5.15 LEDENJAČA</s>\n<s>(istočna Bosna), gradića na putu jelovima koji nisu nadsvođeni nalaze se crteži.</s><s>Stijena na koju su urezani ima površinu od oko 10 m2.</s><s>Preovlađuju prikazi tačkastih polja uokvireni crtama i razni simboli (strelice, Sunce).</s><s>Prema skromnim arheološkim ostacima koji su nađeni u iskopima u tlu ispod crteža, nalazište je, prema B. Čoviću (1978, 1987), vremenski stavljeno u eneolit – rano bronzano doba.</s>\n<s>Istraživači tih crteža, Kajmaković i Basler (Basler, 1980, 1985a) bave se uglavnom poljima sa tačkicama i oblicima prikazanim na slici 83.</s><s>Kajmaković smatra da su to alatke, neka vrsta dlijeta, a Basler je u tim oblicima vidio phaluse na osnovu čega je zaključio da je pećina vjerovatno služila u nekim obredima vezanim za plodnost .</s><s>Kasnija istraživanja su pokazala da su “phalusi”, odnosno, “alatke” zapravo prikazi ljudskih likova (Mulaomerović, 1998).</s><s>Većinom su prikazani dosta pojednostavljeno, ali na nekima su naznačene i osnovne crte lica (oči, usta).</s><s>Uglavnom su prikazani spri­ jeda, ali ima prikaza i sa strane.</s><s>Može se primijetiti da je iscrtana i odjeća, neka vrsta pokrivača kojom su bili zamotani.</s><s>To bi upućivalo na neko hladnije doba u historiji kada su nastali ti crteži, možda početak željeznog doba (Basler, 1985b).</s><s>Posebno je Slika 82.</s><s>Položaj Ledenjače.</s>\n<s>121 zanimljiv ljudski lik čija su prsa naročito ukrašena.</s><s>Već sama činjenica da je on jedan jedini od mnoštva likova sa takvim ukrasom daje mu poseban značaj.</s><s>Ukras na prsima u obliku izdijeljenog četverokuta na više trokutastih polja upućivao bi na Sunčevu Slika 83.</s><s>Gravure ljudskih figura (jedna sa atributima sunca).</s><s>Slika 84.</s><s>Gravure tačkastih polja i ljudskih likova.</s><s>122</s>\n<s>121 simboliku.</s><s>Sličan prikaz na prednjoj strani imaju i glineni kipići sa nalazišta Pod kod Brojnost i raznolikost prikaza ne omogućavaju jednostavan odgovor na pitanje koja je svrha ovih crteža.</s><s>Najbliže značenje za nekoliko izdijeljenih krugova jeste da simboli­ ziraju Sunce.</s><s>Značenje tačkastih polja, uokvirenih crtom ili bez nje ostaju bez valjanog odgovora.</s><s>To je jedan od najrasprostranjenijih crteža u bronzanom dobu.</s><s>Nalazi se na kamenim gromadama megalitskog hrama u Tarksienu nedaleko od Valette na Malti (koji je posvećen jednoj od brojnih malteških prahistorijskih Venera koje simbolizira­ ju plodnost), preko Val Camonice na sjeveru Italije gdje su tačke raspoređene u skup pravilnih polja, do daleko na sjever Norveške, na brojnim crtežima na stijenama.</s><s>Ono što se sigurno može zaključiti jeste da je pećina Ledenjača kroz duže vremensko raz­ doblje služila kao obredno mjesto različitim skupinama ljudi od eneolita do, možda, ranog željeznog doba.</s>\n<s>Turistička vrijednost pećine Ledenjače ogleda se u atraktivnosti jedinstvene kompo­ zicije gravura u stijeni iz predhistorije.</s><s>Uz gravure na ulazu u Djevojačku pećinu kod Kladnja, ovo su jedini pećinski crteži ovih dimenzija južno od poznate doline Val Ca­ monica u sjevernoj Italiji (Priuli, 1985).</s><s>Pojedinačni crteži nalaze se još na lokalitetu “Pisana stijena” kod sela Žlijeb (Višegrad) (Stratimirović, 1891), u Kozlogradskim stijenama kod sela Robovići (Foča) (Basler, 1980, 1985a), na Vezirovoj bradi (Prokle­ tije, Srbija), na stijeni u Lipcima (Boka Kotorska, Crna Gora) (Pušić, 1966) i na stijeni kod sela Tren u Albaniji (Korkuti, 1971), ali ni izdaleka u tom broju kao na ulazu u Ledenjaču.</s>\n<s>Pored prezentiranja crteža i dio pećine bi se mogao urediti za posjetu turista, bez obzi­ ra što pećina nema estetskih vrijednosti.</s><s>Za tu svrhu bi trebalo u selu Budanj napraviti prijemni punkt na koji bi upućivala turistička tabla na magistralnom putu.</s><s>Budući da su crteži na ulaznom dijelu nema potrebe za bilo kakvim infrastrukturnim zahvatima ni u pećini ni na samom ulazu (eventualno diskreciono odstojanje od crteža kombinaci­ jom drvenih stupova i užadi).</s><s>Broj posjetilaca ograničen je samo mogućnošću kontrole (radi nesavjesnog oštećivanja).</s>\n<s>Lokalni ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini posljednje dvije decenije oblikovao se kao rezultat tranzicije društvenog, ekonomskog i političkog sistema, formiranja dr­ žave Bosne i Hercegovine, teritorijalne organizacije utemeljene na Ustavu i Washin­ gotonskom sporazumu, ratnih razaranja 1992.–95., destrukcije stanovništva i lokalne ekonomije, destrukcije infrastrukture, presjecanja tokova stanovništva, kapitala, an­ gažmana međunarodne zajednice (UNDP, EC, Delegacija EC u BiH, USAID, GTZ, SIDA i drugi), međunarodnih programa i projekata podrške lokalnom ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine, angažmana entitetskih saveza lokalnih zajednica (opći­ Oko petine stanovništva u lokalnim zajednicama živi ispod linije siromaštva, a još tre­ ćina na najmanji potres na tržištu može biti gurnuta ispod te linije.</s><s>Stopa nezaposleno­ sti, mjerena na temelju evidencija biroâ za zapošljavanje i zavodâ za statistiku, prelazi 40 %.</s><s>Prema tome, preko 40 % radne snage nije aktivno, odnosno, njegov potencijal je neiskorišten.</s><s>Problem siromaštva, nejednakosti i nezaposlenosti u lokalnim zajedni­ cama traži nove politike lokalnog ekonomskog razvoja utemeljene na novim teorijama lokalnog ekonomskog razvoja.</s><s>Okvir za rješenje treba tražiti u punoj valorizaciji svih prirodnih, ljudskih i infrastrukturnih potencijala svake lokalne zajednice.</s><s>Iskustva po­ kazuju da to može biti rješenje.</s>\n<s>Tehnike lokalnog ekonomskog razvoja mogu dati brze i efikasne rezultate u vezi sa problemom nezaposlenosti i siromaštva.</s><s>Specifičnost lokalnog ekonomskog razvoja je i u tome što lokalne zajednice mogu brže i fleksibilnije da reagiraju na promjene.</s><s>Lokalni ekonomski razvoj je dosta uspješan instrument za ekonomsku tranziciju.</s><s>Koraci za valorizaciju uočene poslovne mogućnosti, za valorizaciju potencijala spe­ leološkog turizma su: uspostavljanje referata ili službe u lokalnoj zajednici koja bi preuzela obavezu razvoja potencijala u turističku atrakciju, uspostavljanja prijatelj­ skog poslovnog okruženja za razvoj speleoturizma, uspostavljanje partnerstva između privatnog i javnog sektora u razvoju speleoturizma, revidiranje ili razvijanje postupaka 124</s>\n<s>6.1 LOKALNI RAZVOJ i procedura u vezi sa registracijom onih koji bi se bavili speleoturizmom i svih regu­ lativa u vezi sa njihovim poslovnim turističkim aktivnostima, uspostavljanje politike jednakih mogućnosti koja osigurava svima da ispune svoje potencijale, priprema eko­ nomskog pregleda lokalne zajednice, razvijanje strategije integrirajućeg i inkluzivnog lokalnog ekonomskog razvoja i inkorporiranje speleoturizma u nju.</s><s>Od instrumenata koji stoje na raspolaganju za lokalni ekonomski razvoj, a samim tim i za razvoj speleoturizama posebno su interesantni i korisni: instrumenti za povećanje pristupa lokalno raspoloživim financijskim sredstvima, instrumenti za podršku razvoju mikro, obiteljskih i malih poduzeća, instrumenti za izgradnju lokalne infrastrukture koja podržava turističku aktivnost, instrumenti za razvoj ljudskog potencijala i edu­ kativne aktivnosti.</s><s>Posebnu pažnju treba podrška kreiranju i prezentiranju projekta lokalnog ekonomskog razvoja, projekta razvoja speleoturizma u lokalnoj zajednici, disperziji informacija te stvaranju i jačanju svijesti o mogućnostima i vrijednostima razvoja speleoturizma.</s>\n<s>U prethodonom poglavlju su identificirane pećine koje bi mogle biti predmet turističke valorizacije, odnosno općine koje bi mogle speleoturizam inkorporirati u svoj lokalni 1. Općina Hadžići (pećina Megara),</s>\n<s>Generalno, sve navedene općine karakterizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijeno­ sti, nadprosječan nivo nezaposlenosti (tabela 4), neisokorišteni prirodni resursi, ispodpro­ sječan nivo infrastrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opre­ mljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije.</s>\n<s>Izvor: Zavod za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.</s><s>Deset od petnaest općina na čijoj teritoriji su identificirane potencijalne turističke pe­ ćine ima nivo razvijenosti niži od 75 % bosansko-hercegovačkog prosjeka razvijenosti mjerenog ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku.</s><s>Pet općina ima manje od 50 % prosječne razvijenosti.</s><s>Pet općina ima iznad ili prosječan nivo ekonomske razvije­ nosti.</s><s>Zbog toga se naglašavaju efekti turizma, odnosno speleoturizma, na brži razvoj nedovoljno razvijenih područja, kao i njegov multiplikativni efekat na lokalni razvoj.</s><s>6.2 LOKALNI POTENCIJALI</s>\n<s>Procjena potencijala i efekata razvoja speleoturizma na lokalni ekonomski razvoj te­ melji se na dostupnim podacima o ukupnom domaćem proizvodu po stanovniku, broju zaposlenih, broju nezaposlenih, broju stanovnika, stopi zaposlenosti, stopi nezaposle­ nosti, broju turista u općini i/ili kantonu, broju učenika osnovnih i srednjih škola u op­ 126</s>\n<s>Zajednička karakteristika najvećeg broja općina na čijoj teritoriji su potencijalne turističke pećine je ispodprosječna razvijenost ili nerazvijenost, visoka nezaposlenost, depopulacija, loša saobraćjana i proizvodna infrastrukturna te komunalna i urbana opremljenost.</s><s>Na najmanje razvijenim općinama Kantona Sarajevo (Trnovo, Ilijaš i Hadžići) identi­ ficirane su potencijalne turističke pećine Megara, Bijambare i Klokočevica.</s><s>6.2.1 Općina Hadžići (Megara), Kanton Sarajevo Općina Hadžići se suočava sa problemom nezaposlenosti (tabela 5).</s><s>Potencijalni spe­ leoturisti su učenici osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo (oko 60.000), studenti (oko 33.000) i turisti koji posjećuju Kanton Sarajevo (oko 122.000).</s><s>Pokretački fak­ tori za razvoj speleoturizma na području općine Hadžići su pećina Megara sa svim svojim prirodnim vrijednostima, njena lokacija na samoj teritoriji Kantona Sarajevo, turističke potrebe i motivi potencijalnih turista (učenika, studenata, turista, istraživača, poslovnih ljudi, predstavnika međunarodnih organizacija i institucija), razvojni pro­ blemi, prije svega problem nezaposlenosti te institucionalna infrastruktura (turistička zajednica, ministarstva, drugo).</s>\n<s>6.2.2 Općina Sanski Most (Hrustovača), Unsko-sanski kanton Nivo ekonomske razvijenosti općine Sanski Most se nalazi na oko 50 % prosjeka Federacije, mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i stopom zaposle­ nosti (tabela 6).</s><s>Potencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po osnovu drugih turističkih motiva (oko 20.000), zatim učenici osnovnih i srednjih škola Sanski Most</s>\n<s>Tabela 6. Nivo razvijenosti i potencijal općine Sanski Most (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008c; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.3 Općina Velika Kladuša (Hukavica), Unsko-sanski kanton Pećina Hukavica mogla bi biti element lokalnog razvoja općine Velika Kladuša.</s><s>Po­ tencijali i mogućnosti lokalnog razvoja temeljenog na ovoj pećini su, pored njegove prirodne vrijednosti i ljepote, lokacija u neposrednoj blizini državne granice sa Re­ publikom Hrvatskom, blizina Nacionalnog parka Plitivice, Nacionalnog parka Una, mogućnost korištenja fondova IPA za prekograničnu suradnju, oko 44.000 učenika 128</s>\n<s>138.096 u osnovnim i srednjim školama, skoro 5.000 studenata te oko 20.000 turista koji su posjetili Unsko-sanski kanton u prošloj godini.</s><s>Speleoturizam sam za sebe neće moći riješiti problem nerazvijenosti (oko 50 % prosjeka Federacije Bosne i Hercegovine, mjereno GDPpc) i visoku stopu nezaposlenosti (tabela 7), ali sigurno može doprinijeti kreiranju atmosfere razvoja.</s>\n<s>Tabela 7. Nivo razvijenosti i potencijal općine Velika Kladuša (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008c; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.4 Općina Teslić (Rastuša), Regija Doboj U lokalnom razvoju Općine Teslić svoje mjesto bi mogla imati pećina Rastuša.</s><s>Poten­ cijalni posjetioci, speleoturisti bi mogli biti učenici i studenti sa područja ove općine (tabela 8), ali i regije kojoj pripada te centara kojima gravitira.</s>\n<s>Tabela 8. Nivo razvijenosti i potencijal općine Teslić (O – općina, R – regija) Podaci o učenicama u osnovnim školama za općinu Teslić preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/ Obrazovanje/2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o učenicima u srednjim školama za općinu Teslić preuzeti sa http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/Obrazovanje/ 2008/SSPocetak0708Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o broju studenata za općinu Teslić preuzeti sa http://www.rzs.rs.ba/ SaopstenjaObrazCIR.htm 10. 10. 2008.</s>\n<s>6.2.5 Općina Trnovo (Klokočevica), Kanton Sarajevo Općina Trnovo ima ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti mjereno domaćim proizvodom po stanovniku i nadprosječnu stopu nezaposlenosti (tabela 9).</s><s>U lokalnom razvoju Općine Trnovo koji se posljednjih godina temelji na razvoju zimskog sport­ skog turizma (olimpijska planina Bjalašnica) i imidžu olimpijade (Sarajevo 1984), izgrađena smještajna, sportska i saobraćajna infrastruktura otvara prostor za turističku eksploataciju pećine Klokočevice.</s><s>Potencijalni posjetioci mogu biti turisti koji posje­ ćuju Kanton Sarajevo (preko 122.000), učenici osnovnih i srednjih škola (oko 60.000), studenti (preko 33.000), predstavnici međunarodnih organizacija i institucija te di­ plomtskog kora u Sarajevu.</s><s>Potencijal su i sve one posjete i aktivnosti Sarajevu kao glavnom gradu Bosne i Hercegovine (delegacije poslovnih ljudi, predstavnici među­ narodnih organizacija i institucija, drugi).</s><s>U svakom slučaju dovoljan potencijal su već i samo posjetioci ove planine.</s>\n<s>6.2.6 Općina Kladanj (Djevojačka pećina), Tuzlanski kanton Općina Kladanj sa oko 50 % prosječnog nivoa ekonomske razvijenosti Federacije Bosne i Hercegovine, sa nadprosječnom stopom nezaposlenosti (tabela 10), u strate­ giju svog lokalnog razvoja mogla bi inkorporirati speleoturizam, odnosno turističku eksploataciju Djevojačke pećine.</s><s>Potencijal i šansa su imidž i prepoznatljivost ove pećine, ne samo kao speleološkog nego i kao vjerskog, tradicijskog objekta.</s><s>Potenci­ jalni posjetioci mogu biti učenici osnovnih i srednjih škola Tuzlanskog kantona (oko 77.000), studenti Univerziteta u Tuzli (oko 13.000), ali i drugih univerziteta u Fede­ raciji BiH (Zenica, Sarajevo, Travnik), turisti koji posjećuju Tuzlanski kanton (oko 35.000).</s><s>Turističku eksploataciju ovog objekta mogla bi podržati kantonalna strategija utemeljena, između ostalog, i na razvoju turizma i promjeni imidža kantona, boljoj saobraćajnoj povezanosti Sarajeva i Tuzle.</s><s>131</s>\n<s>Tabela 10.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Kladanj (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008b; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.7 Općina Ilijaš (Bijambare), Kanton Sarajevo Bijambare su jedna od rijetkih pećina koja se turistički eksploatira, budući da je dobila financijsku podršku Delegacije Evropske Komisije za razvoj turizma u Bosni i Her­ cegovini.</s><s>U dane vikenda ovu pećinu posjeti nekoliko stotina posjetilaca.</s><s>Potencijal pećine je njena lokacija na području Kantona Sarajevo, saobraćajna komunikacija Sa­ rajevo – Tuzla, turisti koji već posjećuju Sarajevo (oko 122.000), učenici osnovnih i srednjih škola Kantona (oko 60.000), studenti (preko 33.000), kao i druge mogućnosti koje otvara glavni grad države.</s><s>S obzirom da općina ima nivo razvijenosti ispod 50 %, kao i da se suočava sa visokom stopom nezaposlenosti (tabela 11), Bijambare bi mogle biti sadržaj koji generira razvoj i oko koga se razvijaju drugi podržavajući sadržaji.</s>\n<s>6.2.8 Općina Ravno (Vjetrenica), Hercegovačko-neretvanski kanton Kada je riječ o lokalnom razvoju Općine Ravno on je na oko 50 % federalnog prosjeka mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku (tabela 12).</s><s>Teza o speleotu­ rizmu kao komponenti lokalnog razvoja mogla bi se dokazati na primjeru općine Rav­ no.</s><s>Pogodnosti su blizina Dubrovnika, Dalmacije, izuzetna prirodna vrijednost pećine Vjetrenice, kvalificiranost i posvećenost pećini članova lokalne speleološke udruge, svijest i interes lokalne zajednice, kao i entitetskih i drugih institucija, naučna i istraži­ vačka potpora ANUBiH, međunarodnih organizacija i institucija (UNESCO, IUCN).</s><s>Potencijal su turisti koji posjete Kanton (oko 83.000), učenici osnovnih i srednjih škola (oko 33.000) i studenti Univerziteta u Mostaru, ali i posjetioci Dubrovnika i Trebinja.</s><s>Značajan potencijal za ovaj objekat su članovi međunarodnih i domaćih speleoloških organizacija, istraživači (npr. biospeleolozi).</s>\n<s>Tabela 12.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Ravno (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008h; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.9 Općina Bosansko Grahovo (Ledenica), Kanton 10 Lokalni razvoj općine Bosansko Grahovo determiniran je ispodprosječnim nivoom ekonomske razvijenosti, 46 % nezaposlenošću radne snage, tendencijom smanjenja zaposlenosti i stagnacijom broja učenika što upućuje na problem depopulacije (tabela 13) .</s><s>Ekonomska turistička valorizacija pećine ne bi se mogla temeljiti samo na poten­ cijalima lokalnog i kantonalnog turističkog tržišta (učenici oko 10.000).</s><s>Prema tome, tržište bi trebalo tražiti na prostoru Dalmacije.</s>\n<s>6.2.10 Općina Drvar (Titova pećina), Kanton 10 Općina Drvar spada u najnerazvijenije općine mjereno nivoom ukupnog domaćeg pro­ izvoda po stanovniku (tabela 14).</s><s>Potencijal i šanse za lokalni razvoj temelje se na tu­ rističkoj valorizaciji Titove pećine i Ledenice kao “paketa”, blizini Dalmacije, novim trendovima u turizmu, porastu interesa za avanturistički turizam.</s>\n<s>Tabela 14.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Drvar (Titova pećina) Izvor: Anon., 2008g; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.11 Općina Prača – Pale (Mračna pećina), Sarajevska regija Općina Prača – Pale je jedna u nizu tzv. “podjeljenih” lokalnih zajednica koje su na­ stale tokom ranih devedesetih godina.</s><s>Dostupne statističke informacije upućuju na zaključak da je riječ o “krhkoj lokalnoj ekonomiji” koja se suočava sa visokom stopom nezaposlenosti (tabela 15).</s><s>Potencijalni posjetioci Mračne pećine su učenici osnovnih škola sa područja općine (oko 2.900), kao i turisti koji tradicionalno posjećuju Jahorinu, olimpijsku planinu sa veoma dugom turističkom tradicijom.</s><s>Potencijal je i činjenica da se u blizini ove pećine nalazi i druga, mnogo poznatija pećina Orlovača.</s><s>Institucional­ na, smještajna, ugostiteljska i druga infrastruktura koja već postoji na Palama, Jahorini i u Sarajevu mogla bi biti korištena i za promociju i razvoj ove turističke pećine.</s><s>135</s>\n<s>Tabela 15.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Prača – Pale (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008f; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.12 Općina Pale (Orlovača), Regija Istočno Sarajevo Turizam je bitna komponenta razvoja općine Pale.</s><s>Razvoj speleoturizma oko pećine Orlovača mogao bi biti komplementaran postojećim aktivnostima.</s><s>Speleoturizam bi mogao obogatiti zimsku ponudu i ponuditi vrijedan sadržaj za ljetnu sezonu i tako do­ prinijeti smanjivanju sezonskih oscilacija.</s><s>Šansa i potencijal za speleoturizam u ovoj lokalnoj zajednici je blizina Sarajeva, velika koncentracija turista, učenika, studenata, poslovnih ljudi, izgrađena turistička, saobraćajna, komunalna, smještajna i ugostitelj­ ska infrastruktura.</s>\n<s>Tabela 16.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Pale (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o učenicama u osnovnim školama preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/Saopstenja/ Obrazovanje/2008/ OS­ Pocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o učenicima u srednjim školama preuzeti sa http://www. rzs.rs.ba/Saopstenja/Obrazovanje/2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008; Podaci o broju stude­ nata preuzeti 10. 10. 2008. sa http://www. rzs.rs.ba/SaopstenjaObrazCIR.htm. *Broj studeneta na Univerzitetu Istočno Sarajevo.</s><s>6.2.13 Općine Šipovo (Vaganska pećina) – Kupres, Kanton 10 Vaganska pećina bi mogla biti dio lokalne ekonomije općina Šipovo i Kupres.</s><s>Riječ je o veoma rijetko naseljenom području (oko 20 stanovnika na km2), bez značajnije proizvodne infrastrukture (tabela 17), sa mogućnostima za razvoj poljoprivrede i sto­ čarstva.</s><s>Ova pećina bi mogla biti nova turistička atrakcija u kantonalnoj turističkoj ponudi, kao i element povezivanja lokalne ekonomije Kupresa i Šipova.</s><s>Rizici i pre­ preke su brojni (institucionalni, infrastrukturni, drugi).</s><s>Potencijalno tržište bi mogli biti učenici osnovnih i srednjih škola (oko 10.000), kao i turisti koji već posjećuju ovo područje zbog skijanja i nekih drugih sadržaja (oko 2.800).</s><s>Kao potencijal bi se mogla uzeti blizina Splita.</s><s>Drugim riječima, i ovaj sadržaj speleoturizma bi se mogao tretirati kao dio turističke ponude dalmatinskog zaleđa, koji bi mogao zadovoljiti nove potrebe turista tokom ljetovanja (avantura, novo iskustvo, novo znanje, priča, osjećaj).</s><s>Kao potencijal bi se mogli označiti i fondovi, programi i projekti za podršku prekogranič­ noj suradnji na području turizma i lokalnog razvoja nerazvijenih područja, formiranje prekogranične regije Dalamcija – Hercegovina ili Herceg–Dalmacija, IPA i drugo.</s>\n<s>Tabela 17.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općina Šipovo i Kupres (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o učenicama u osnovnim školama općine Šipovo preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/Obrazo­ vanje/ 2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o učenicima u srednjim školama općine Šipovo preuzeti sa http://www.rzs.rs.ba/Saopstenja/ Obrazovanje /2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o broju studenata na području općine Šipovo preuzeti 10. 10. 2008. sa http://www.rzs. rs.ba/SaopstenjaObraz CIR.htm.</s>\n<s>6.2.14 Općina Stolac (Badanj), Hercegovačko-neretvanski kanton Lokalni razvoj općine Stolac ne dostiže ni 50 % prosjeka Federacije Bosne i Herce­ govine mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i ne osigurava radno aktiviranje oko 70 % radne snage (tabela 18).</s><s>Gustina naseljenosti je manja od 40.</s><s>Potencijali i šanse za turističku eksploataciju pećine Badanj su turisti koji posjećuju područje Kantona (oko 83.000), učenici osnovnih i srednjih škola u Kantonu (oko 33.000), kao i studenti koji studiraju na području Kantona, ali i drugim univerzitet­ skim centrima (Dubrovnik, Trebinje) te blizina Dubrovnika i Međugorja.</s>\n<s>Tabela 18.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općine Stolac (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Anon., 2008h; Podaci Zavoda za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008. 6.2.15 Općine Foča (Ledenjača) – Trnovo, Regija Istočno Sarajevo Na putu Trnovo – Foča nalazi se potencijalni speleoturistički objekat – pećina Lede­ njača.</s><s>Njen razvoj bi mogao biti zajednički projekat ove dvije općine.</s><s>Jedna je izrazito nerazvijena, sa nivoom razvijenosti koji se kreće ispod 40 % federalnog prosjeka uku­ pnog domaćeg proizvoda po stanovniku (tabela 19).</s><s>Potencijali su učenici osnovnih i srednjih škola (preko 60.000), studenti, turisti (preko 120.000).</s>\n<s>Tabela 19.</s><s>Nivo razvijenosti i potencijal općina Trnovo i Foča (O – općina, K – kanton).</s><s>Izvor: Službena web stranica Zavod za statistiku RS, Banjaluka, 2008., http://www.rzs.rs.ba/; Podaci o učenicama u osnovnim školama za općinu Foča preuzeti sa: http://www.rzs.rs.ba/ Saopstenja/Obrazo­ vanje/ 2008/OSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o učenicima u srednjim školama za općinu Foča preuzeti sa http://www.rzs.rs. ba/Saopstenja/ Obrazovanje/2008/SSPocetak07-08Prilog.xls 10. 10. 2008.; Podaci o broju studenata za Fo��u preuzeti 10. 10. 2008. sa http://www.rzs. rs.ba/Saopstenja­ ObrazCIR.htm.</s>\n<s>6.3 IZAZOVI I PRILIKE SPELEOTURIZMA I LOKALNOG RAZVOJA Lokalne zajednice na čijoj teritoriji su evidentirane potencijalne turističke pećine sa nivoom ekonomske razvijenosti nižim od tri četvrtine federalnog prosjeka ekonomske razvijenosti mjerenog visinom ukupnog domaćeg proizvoda po stanovniku imaju oko 204.000 stanovnika i oko 23.000 radnih mjesta.</s><s>Potencijalno tržište za razvoj speleo­ turizma komponirano od turista koji su pokazali interes za ova područja, studenata i učenika, istraživača može se procijeniti na oko 573.000 posjetilaca.</s><s>Kao potencijal za kreiranje potražnje za ovim vidom turizma može se uzeti ukupna školska i studentska populacija, kao i turisti koji posjećuju Bosnu i Hercegovinu i koji su pokazali interes za njenu turističku ponudu (tabela 20).</s>\n<s>S obzirom na trendove u turističkoj potrošnji, kod analize potencijalnog tržišta za na­ vedene objekte u preliminarnu analizu bi se mogli uzeti i podaci o turističkoj atrak­ tivnosti, mjerenoj brojem turista kontaktnih područja, Hrvatske i Crne Gore.</s><s>Prema podacima državnih zavoda za statistiku ovih zemalja, 2007. godine je registrirano pre­ ko 11 miliona turista: Hrvatska preko 10 miliona i Crna Gora oko 1,1 milion (Anon., Prema dostupnim podacima riječ je o potencijalu od oko 1,2 miliona posjetilaca u prvom krugu izvan samih lokalnih zajednica, odnosno od oko 11 miliona u drugom krugu, krugu neposrednog regionalnog okruženja (slika 85).</s><s>Kako od ovog potencijala kreirati tržište za speleoturiste, kako njima ovladati i kako njime dominirati?</s><s>Lokalne zajednice u Bosni i Hercegovini imaju priliku da podignu zavjesu sa svojih prirodnih vrijednosti, pa i sa pećina, i tako otvore prostor za razvoj speleoturizma.</s><s>To je mogućnost kojim bi se ovaj, za sada, nevidljivi ekonomski potencijal učinio vid­ ljivim i kroz turizam ekonomski valorizirao.</s><s>Mogla bi to biti vrata ka budućnosti, ka 140</s>\n<s>583.742 razvoju lokalnih zajednica.</s><s>To zahtijeva novo razmišljanje, praćenje promjene navika i novih razvojnih paradigmi u lokalnom razvoju.</s><s>Kreatori razvoja u kojem speleoturi­ zam može imati određenu razvojnu ulogu su poduzetnici, javni sektor, lokalna vlada, biznis i civilni sektor.</s><s>Veliki broj kreatora pretpostavlja određenu fleksibilnost, druga­ čiji odnos prema veličini, razmjerama, praktičnim pitanjima, koordinaciji, brendiranju pećina i lokalne zajednice, kao i organiziranje.</s><s>Platformu napretka speleoturizma u bosanskohercegovačkim lokalnim zajednicama određuje isključivo pogled naprijed, razvijanje novih ekološki, ekonomski, socijalno i humano osjetljivih platformi razvo­ ja.</s><s>Bitna komponenta je pristup znanju, informacijama, tehnologijama, sredstvima, institucijama, programima, projektima i tržištu.</s><s>Pored prirodnih i drugih vrijednosti bosansko-hercegovačkih pećina veoma bitni su i mitovi, priče, bajke i emocije kojima speleoturizam mora biti veoma vješto protkan.</s><s>Speleoturizam kao komponenta lokalnog razvoja podrazumijeva reinvenciju vlasti, po­ sebno lokalne vlasti (čija moć je u nastajanju i/ili jačanju), viziju promjene, ali ne i fan­ taziju (što je u periodu od kraja rata na ovamo bio čest slučaj).</s><s>Lokalna zajednica treba u svoju viziju inkorporirati speleoturizam tako da i ona, lokalna zajednica i pećina, čiji razvoj se valorizira budu uočljive.</s><s>Obrazovanje u tome ima naročit značaj.</s><s>Lokalna Slika 85.</s><s>Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva.</s><s>141</s>\n<s>583.742 zajednica mora prihvatiti da se sve mijenja, da se tržište budućnosti oblikuje, te da se je potrebno uključiti u taj proces, prihvatiti proaktivnu ulogu (pa čak i liderstvo), fleksibil­ nost, vrednovanje inovacija i informacija, otvorenost i kooperaciju (Ohmae, 2007).</s><s>Promišljanje ekonomske valorizacije pećine kroz turističku eksploataciju treba da po­ mogne lokalnoj zajednici da viziju i maštu transformiraju u lokalni razvoj utemeljen na novim pristupima razvoja.</s><s>Lokalne zajednice bi trebale razumijeti, kreirati, prenije­ ti i plasirati pećine kao naročitu turističku vrijednost.</s><s>Bitno je identifikovanje tržišnih mogućnosti i razvijanje ciljane vrijednosti ponude kako bi se generirala nova energija lokalnog razvoja.</s>\n<s>7. PROFIL LOKALNOG RAZVOJA IZABRANIH OPĆINA Općine Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most izabrane su iz nekoliko razloga.</s><s>Prvi je potpuna devastiranost socijalne i urbane strukture, budući da su u ratu 1992.–1995. godine bile potpuno uništene. “Osvajenje” teritorija od protivničkih vojski u navede­ nim općinama podrazumijevalo je izgon stanovništva, pljačku i potpuno razaranje.</s><s>Drugi razlog je da su to općine u koje se ranije stanovništvo vratilo (povratnici) i koje nema razvojnih kapaciteta u industriji i trgovini, pa turizam ostaje kao najveća razvojna šansa.</s><s>Svaku od tri općine naseljava, može se reći, mononacionalna struktu­ ra stanovništva pa će turizam doprinijeti smanjenju društvene i kulturne izoliranosti.</s><s>Treći razlog je što se radi o graničnim općinama, bilo republičkim, bilo entitetskim, a ta činjenica je značajan fakor u regionalnim razvojnim politikama koje podržava Evropska Unija.</s><s>Četvrti je razlog što se sve tri općine nalaze u tzv. dinarskom SE–NW pravcu pružanja kao zaleđu jadranske obale (slika 86) i dio su teritorije identificiranog klastera geoturizma (Clancy, 2006).</s>\n<s>Općina Ravno ima 331 km2 i pripada području sa mikroklimom koju determiniraju srednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 1.003,2 mb, temperatura zraka od 16,1 oC, oblačnost 4,2 desetine, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne tempe­ rature zraka od 43,1 oC i minimalne temperature od –0,9 oC, količina padavina 1.240 mm i 2.068 sunčanih sati godišnje; nisu zabiljženi dani sa snježnim padavinama, evi­ dentirana su 124 dana sa kišnim padavinama (Anon., 2008h).</s><s>Na području općine nisu registrirana značajnija rudna bogatstva (Hodžić & Abdurahmanović, 2006).</s><s>Na prostoru općine nema značajnijih prerađivačkih kapaciteta, kao ni kapaciteta teške industrije.</s>\n<s>2004. godine općinu Ravno je naseljavalo 1.854 stanovnika, od čega Bošnjaka (Musli­ Ovaj prostor je veom rijetko naseljen – manje od 20 stanovnika po km2, što pokazuje i broj učenika u općini (slika 87).</s><s>Oko 30 % stanovnika općine je starije od 65 godina Slika 87.</s><s>Kretanje broja učenika u osnovnim školama u općini Ravno i Hercegovačko-neretvanskom kantonu.</s>\n<s>Slika 88.</s><s>Kretanje broja zaposlenih u općini Ravno.</s><s>U tabeli 88 prikazano je kretanje broja zaposlenih tokom posljednjih nekoliko godina.</s><s>Struktura nezaposlenih pokazuje (tabela 89) da tri četvrtine zaposlenih ima SSS, NSS, VKV, KV i PKV, a petina nema nikave kvalifikacije.</s>\n<s>Kada je riječ o lokalnom razvoju Općine Ravno on je na oko 50 % federalnog prosjeka mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku.</s><s>Stopa nezaposlenosti se procje­ njuje na oko 40 %.</s><s>Na temelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji žive ispod linije siromaštva, može se procijeniti da je oko trećine stanovnika siromašno.</s><s>Potencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po osnovu drugih turističkih motiva – oko 83.000 (slika 90), zatim učenici osnovnih i srednjih škola u kantonu – oko 33.000 te studenti univerziteta u Trebinju, Mostaru i Dubrovniku.</s><s>Slika 90.</s><s>Kretanje broja turista u Hercegovačko-neretvanskom kantonu Općina Ravno pripada Hercegovačko-neretvanskom kantonu.</s><s>Kao član HNK opći­ na ima pristup Jadranskoj euroregiji, Programskoj oblasti IPA Bosna i Hercegovina – Crna Gora, Skupštini evropskih regija, potencijalnoj euroregiji Herceg–Dalmacija (Hercegovina – Dalmacija).</s><s>Ravno je i član Hercegovačke regije i Agencije za razvoj regije Hercegovina (REDAH).</s><s>Preko Saveza općina i gradova Federacije BiH, općina ima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i regija.</s><s>Preko predstavnika Bosne i Hercegovine i Saveza općina i gradova Federacije BiH u komori lokalnih vlasti i ko­ mori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti.</s><s>7.2 OPĆINA BOSANSKO GRAHOVO (LEDENICA)</s>\n<s>Općina Bosansko Grahovo ima 780 km2 i pripada području sa mikroklimom koju određuju srednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 932,5 mb, temperatura 146</s>\n<s>145 zraka od 10,4 oC, oblačnost 5,4 desetine, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne tem­ perature zraka od 37,6 oC i minimalne temperature od –19,3 oC, količina padavina 1.091 mm i 2.524 sunčanih sati godišnje, 148 dana sa padavinama, 40 snježnih dana, maksimal­ na visina snijega 25 cm (Anon., 2008b).</s><s>Na području općine nisu registrirana značajnija rudna bogatstva (Hodžić & Abdurahmanović, 2006).</s><s>Prostor općine je veoma rijetko na­ seljen – manje od 20 stanovnika po km2.</s><s>U poređenju s drugim izabranim općinama, ova ima najviši stepen vitalnosti – 14 % stanovnika mlađih od 14 godina (tabela 22).</s><s>Na tom prostoru je, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo ukupno 8.311 %) i ostalih 185 (2,23 %).</s><s>Prema procjenama iz 2004. godine, na istom prostoru živi cjenjuje se da Bošnjaka (Muslimana) i ostalih nema.</s><s>Vidljivo je da je veliki broj Srba napustio općinu, a da je jedan broj Hrvata doselio iz drugih krajeva Bosne i Hercego­ Ukupno</s>\n<s>Na području općine nema značajnijih prerađivačkih kapaciteta, ni kapaciteta teške industrije (Hodžić & Abdurahmanović, 2006) U strukturi nezaposlenih, preko 50 % nema nikakve kvalifikacije (slika 93).</s>\n<s>Slika 92.</s><s>Kretanje broja zaposlenih u općini Bosansko Grahovo.</s><s>Slika 93.</s><s>Struktura nezaposlenih u općini Bosansko Grahovo Lokalni razvoj općine Bosansko Grahovo determiniran je ispodprosječnim nivoom ekonomske razvijenosti, 46 % nezaposlenošću radne snage, tendencijom smanjenja zaposlenosti, stagnacijom broja učenika (što upućuje na problem depopulacije).</s><s>Na temelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji žive ispod linije siromaštva može se procijeniti da je oko četvrtine stanovnika siromašno.</s><s>148</s>\n<s>Ekonomska turistička valorizacija pećine ne bi se mogla temeljiti samo na potencija­ lima lokalnog kantonalnog turističkog tržišta (tabela 94) i učenika – oko 10.000 (slika 91).</s><s>Prema tome, tržište bi trebalo tražiti na širem prostoru (Dalmacija, Unsko-sanski Slika 94.</s><s>Kretanje broja turista u Kantonu 10.</s><s>Bosansko Grahovo pripada Kantonu 10 i Regiji Hercegovina za koju REDAH (agen­ cija za regionalni razvoj) obavlja funkciju razvojne agencije.</s><s>Bosansko Grahovo je dio programske oblasti za prekograničnu saradnju (IPA) Bosna i Hercegovina – Hrvatska.</s><s>Kada je riječ o geografskim regijama, pripada Zapadnoj Bosni.</s><s>Preko Saveza općina i gradova Federacije BiH, općina ima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i regija.</s><s>Preko predstavnika Bosne i Hercegovine i Saveza općina i gradova Federacije BiH u komori lokalnih vlasti i komori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti.</s>\n<s>Općina Sanski Most ima 781 km2 i pripada području sa mikroklimom koju deterimi­ niraju srednje godišnje vrijednosti atmosferskog pritiska od 987,9 mb, temperatura zraka od 12,2 oC, oblačnost 5,9 desetina, godišnje vrijednosti apsolutne maksimalne temperature zraka od 39,4 oC i minimalne temperature od –9,6 oC, količine padavina 1.331 mm, 2.124 sunčanih sati godišnje, 36 dana sa snježnim padavinama (Anon., 149</s>\n<s>Tabela 23.</s><s>Starosna struktura stanovništva.</s><s>Općina Sanski Most zauzimala je prije posljednjeg rata površinu od 983 km2.</s><s>Na tom je prostoru živjelo 60.307 stanovnika, od čega Muslimana 28.136 (46,65 %), Srba jom zemlje (nakon Daytonskog mirovnog sporazuma) formiraju se entiteti, a sa njima i rubne općine mijenjaju granice.</s><s>Prema procjenama 2004. godine općinu je nastanji­ valo 53.346 stanovnika, od čega Bošnjaka (Muslimana) 47.486 (88,99 %), Srba 4.511 Starosnu strukturu 2007. bitno određuje visoko učešće stanovništva starijeg od 65 go­ dina (tabela 23).</s><s>Preko trećine stanovništva pripada ovoj životnoj dobi.</s><s>Na području općine kao značajniji prerađivački kapaciteti registrirani su kapaciteti drvne industrije.</s><s>Nisu registrirani značajniji kapaciteti teške industrije (Hodžić & Ab­ durahmanović, 2006).</s>\n<s>Slika 96.</s><s>Kretanje broja zaposlenih u općini Sanski Most.</s><s>Slika 97.</s><s>Struktura nezaposlenih općina Sanski Most Nivo ekonomske razvijenosti općine Sanski Most se nalazi na oko 50 % prosjeka Federacije, mjereno ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku i stopom zaposle­ nosti.</s><s>Svaki druga radno sposobna osoba je nezaposlena (slika 96).</s><s>U strukturi neza­ poslenih 40 % osoba nema nikakvu kvalifikaciju (slika 97).</s><s>Na temelju korelacije između nivoa razvijenosti i broja stanovnika koji žive ispod lini­ je siromaštva može se procijeniti da je oko trećine stanovnika siromašno.</s><s>Potencijali za razvoj speleoturizma su turisti koji posjećuju Kanton po osnovu drugih turističkih motiva – oko 20.000 (slika 98), zatim učenici osnovnih i srednjih škola u 151</s>\n<s>Slika 98.</s><s>Kretanje broja turista u Unsko-sanskom kantonu.</s><s>Sanski Most je jedna od općina Unsko-sanskog kantona, član je Banjalučke regije ili Sjeverozapadne regije i participira u regionalnoj razvojnoj agenciji BLERDA.</s><s>Sanski Most pripada programskoj oblasti prekogranične saradnje (IPA) Bosna i Hercegovina – Hrvatska, a mogao bi biti član potencijalne euroregije Plitivice – Una (Nacionalni park Plitvice i Nacionalni park Una).</s><s>Preko Saveza općina i gradova Federacije BiH općina ima mogućnost pristupa Vijeću evropskih općina i regija.</s><s>Preko predstavnika Bosne i Hercegovine i Saveza općina i gradova Federacije BiH u komori lokalnih vla­ sti i komori regija, općina ima pristup i Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti.</s><s>Zajedničke karakteristike lokalnog razvoja općina Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski • ispodprosječna gustina naseljenosti;</s>\n<s>• veoma loša kvalifikaciona struktura nezaposlenih (visoko učešće nekvalifikovanih • odsustvo značajnih prerađivačkih kapaciteta; 152</s>\n<s>• odsustvo značajnih rudnih bogatstava; • ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, mjeren GDP per capita, • četvrtina, odnosno trećina stanovništva ispod linije siromaštva; • značajni prirodni i kulturni resursi (gdje se ubrajaju i pećine); • mogućnost pristupanja projektima, fondovima i programima koji podržavaju održi­ vi lokalni razvoj utemeljen na prirodnim, endogenim resursima; • mogućnost korištenja fondova IPA – linija 1 i 2; • mogućnost i spremnost relevantnih međunarodnih organizacija da podrže zaštitu, očuvanje i turističku valorizaciju pećina; • spremnost jedinstvenog akademskog i naučnog prostora EU da podrži održivi kon­ cept lokalnog razvoja temeljen na novim pristupima (CLDF).</s><s>153</s>\n<s>8. ANALIZA RAZVOJA PEĆINA KAO TURISTIČKIH RESURSA Brojna istraživanja i studije provjeravali su postojanje interakcije između različitih vidova turizma i ekonomskog razvoja na raznim nivoima, od lokalnog preko regional­ nog i nacionalnog do globalnog.</s><s>Do sada su potvrđivane teze o postojanju interakcije između turizma i ekonomskog razvoja, i to, u pravilu, pozitivnog uticaja turizma na ekonomski razvoj.</s><s>U središtu pažnje ovog poglavlja je postojanje i dimenzioniranje interakcije speleoturizma i lokalnog ekonomskog razvoja.</s><s>Ekonomski interesi su jedno vrijeme bili jedino mjerilo relacije ”turizam – razvoj”.</s><s>Vremenom se, sa evolucijom poimanja ekonomskog razvoja, ova relacija pretvara u relaciju ”ekonomski razvoj – turizam”.</s><s>Za razumijevanje odnosa turizma i lokalnog ekonomskog razvoja posebno su značajna istraživanja u kojima se pokušava razumjeti uticaj turizam na lokalnu zajednicu (Forster 1964; Vukonić & Keča, 2001).</s><s>Sociolozi posebno istražuju promjene u lokalnoj zajednici pod uticajem turista i turizma.</s><s>U peri­ V. Smith (1989) i drugi, provjeravaju efekte na lokalni ekonomski razvoj i registriraju negativne sociloške posljedice.</s><s>Neka istraživanja Wooda (1997), O’Gradya (1981), Lopeza (1980), Pearcea (1982) i drugih, u testiranju hipoteze o efektima turizma na lokalni razvoj dokazuju postojanje pozitivnih socioloških implikacija.</s><s>Ima i onih teo­ retičara koji upozoravaju na razorne posljedice po lokalnu zajednicu.</s><s>Oni koji uticaj turizma ocjenjuju krajnje negativno ističu ugrožavanje autentičnosti, uništavanje pri­ rode i drugih vrijednosti, rasipanje energije i sredstava (Ash & Turner, 1975).</s><s>8.1 EFEKTI TURISTIČKIH PEĆINA NA LOKALNI RAZVOJ Za lokalnu zajednicu posjete speleoturista, zbog ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih razlika mogu dovesti do određenih promjena koje mogu imati negativne po­ sljedice na lokalni razvoj (ilustracije radi: komercijalizacija kulture i drugih autohto­ nih vrijednosti, socijalna diferencijacija, ekološki poremećaji i drugo).</s><s>S druge strane, povećani interes za ekologiju i afirmacija ekološke održivosti u kontekstu održivog razvoja, imaju pozitivne reperkusije na interes za speleoturizam i njegov razvoj.</s><s>Novi 154</s>\n<s>• odsustvo kapaciteta industrije; pristup resursima i njihovom razvoju reafirmirali su značaj prirodnih fenomena za razvoj turizma.</s><s>U slučaju speleoturizma moguće je izbjeći prigovore da se prostor okupira, da se uništava ravnoteža prirode, kao i da se izazivaju negativne posljedice, da se privatizira javno dobro, da se degradira lokalni pejzaž.</s><s>S obzirom na karakter speleoturizma i karakteristike speleoturista, najvećem broju ovih prigovora i/ili rizika Značaj speleoturizma kao faktora lokalnog ekonomskog razvoja temelji se na slije­ dećim tezama: a) učinci speleoturizama trebaju se razumjeti samo u kontekstu holi­ stičkog pristupa; b) speleoturizam po svojoj osnovnoj sadržini djeluje pozitivno na promociju i očuvanje prirodnih vrijednosti, kao i povećanje znanja, odnosno jačanje humanog kapitala, a time i ukupnog bogatstva lokalne zajednice; c) speleoturizam može imati i negativne posljedice na razvoj lokalne zajednice, ukoliko nije ekološki, ekonomski, tehnološki i socijalno senzitivan.</s><s>Speleoturizam, kao i svaki drugi oblik turizma može da se razvija kao autohtoni oblik razvoja turizma, kao turizam koji se temelji na prirodnim i humanim vrijednostima lo­ kalne zajednice, koje se, preko speleoturizma, transformiraju u lokalni razvoj (riječ je o endogenom ili novom konceptu lokalnog razvoja).</s><s>Može se razvijati i kao egzogeni razvoj, utemeljen u potpunosti na egzogenim faktorima, posebno kapitalu koji dolazi izvan lokalne zajednice i koji ne mora biti ekološki i socijalno senzitivan.</s><s>Naravno, ove forme mogu da se pojavljuju istovrmeno i sukcesivno.</s><s>Idelano je osigurati op­ timalnu kombinaciju ove dvije forme: prve, koja osigurava motiviranost, održivost, ekološku i socijalnu senzitivnost i druge, koja osigurava popunjavanje jaza u štednji, investicijama, menadžerskim znanjima i vještinama, promociji i plasmanu na tržištu.</s><s>Ekonomske funkcije speleoturizma su sva ona djelovanja koja su primarno fokusirana na strateške i prioritetne ekonomske ciljeve, i koja rezultiraju ekonomskim efektima za nosioce interesa na nivou lokalne zajednice, i to: na nivou mikro i malih firmi koje bi se bavile speleoturizmom (služba vodiča, održavanja, upravljanje objektom), na ni­ vou firmi koje se bave komplementarnim aktivnostima (dovođenje turista, promocija, priprema materijala, prospekata, video zapisa, dokumentarnih filmova, animacija, ka­ rata), na nivou firmi koje stvaraju opće uvjete za speleoturizam (smještaj, saobraćajni­ ce, ugostiteljske usluge) i na nivou lokalne zajednice (službe za lokalni biznis, služba za lokalni turizam, slu��ba strateškog integrativnog i inkluzivnog planiranja lokalnog 155</s>\n<s>• odsustvo kapaciteta industrije; razvoja, službe za promociju i imidž lokalne zajednice, protokol lokalne zajednice, službe za financiranje razvoja lokalne zajednice, članstvo u domaćim i međunarodnim organizacijama i institucijama koje podržavaju lokalni razvoj utemeljen na turizmu i prirodnim vrijednostima, i dr.).</s>\n<s>Osnovni ekonomski efekti razvoja speleoturizma na lokalni razvoj su: aktiviranje tu­ rističkih potencijala, omogućavanje turističkog privređivanja, zapošljavanje, zapošlja­ vanje drugih komplementarnih kapaciteta, zapošljavanje unaprijed i unazad povezanih firmi, povećavanje zaposlenosti, aktiviranje razvoja nerazvijenih lokalnih zajednica ili nerazvijenih područja unutar lokalne zajednice, povećavanje razmjene roba i usluga na domaćem i međunarodnom nivou, poboljšavanje devizne bilance, poticanje eko­ nomskih tokova (tokova ljudi, roba, usluga, kapitala, znanja, informacija, iskustva, emocija) kako unutar lokalne zajednice, tako i između zajednice i njenog regionalnog i međunarodnog okruženja.</s>\n<s>Speleoturizam, kao i turizam generalno ima razvojnu, multiplikativnu, induktivnu i konverzijsku funkciju u lokalnom ekonomskom razvoju.</s><s>Kada je riječ o dohotku i iz njega izvedenim pokazateljima: dohotku per capita ili dohotku per capita prema pari­ tetu kupovne moći kao osnovnom, najčešće korištenom, indikatoru dostignutog nivoa razvijenosti, speleoturizam djeluje na preraspodjelu već stvorenog dohotka i na stva­ ranje novog dohotka u lokalnoj zajednici.</s><s>U lokalnom razvoju posebno se naglašavaju ekonomski efekti i ekonomski interesi.</s><s>U tom kontekstu značaj speleoturizma je deter­ miniran stvaranjem ekonomskih efekata i ostvarivanjem ekonomskih interesa lokalne zajednice.</s><s>To se na nivou lokalne zajednice pokazuje kao izgradnja saobraćajne, ur­ bane i komunalne infrastrukture i suprastrukture, zapošljavanje lokalnog stanovništva, razvoj postojećih i novih biznisa, priliv deviza (Vukonić & Keča, 2001).</s><s>Multipkikativna funkcija speleoturizma manifestira se kao nastavak kretanja sredstava koja su potrošili speleoturisti u lokalnoj zajednici, a koje i u svom daljem kretanju uti­ če na lokalnu ekonomiju.</s><s>Speleoturistička ponuda se temelji na atrakciji, na pećini, na transportu, na smještaju, na infrastrukturi, trgovini, ugostiteljstvu, promociji.</s><s>Turistič­ ka valorizacija prirodnih vrijednosti pećina podrazumijeva određenu, minimalnu insti­ tucionalnu, smještajnu i saobraćajnu infrastrukturu, što potiče lokalnu i širu zajednicu da investira i razvija ove sadržaje.</s><s>Ovi sadržaji nisu samo osnova za razvoj turizma, nego i za razvoj drugih ekonomskih aktivnosti.</s><s>Multiplikativna funkcija speleoturizma 156</s>\n<s>• odsustvo kapaciteta industrije; je najznačajnija funkcija za lokalni razvoj.</s><s>Ona se izvodi iz činjenice da speleoturizam kreira značajnije indirektne, nego direktne efekte na dohodak, potrošnju i zaposlenost.</s><s>Posebno su značajni efekti na kreiranje atmosfere razvoja, posvećenosti lokalnom ra­ zvoju i harmoniziranju zajednice oko projekta.</s><s>Brojne međunarodne organizacije i institucije snažno promoviraju turizam kao aktiv­ nost koja pomaže ili može da pomaže uravnoteženju platne bilance.</s><s>Speleoturizam može biti izvor deviza, ali donosi i druge koristi bitne za platnu bilancu.</s><s>U ovom kon­ tekstu je značajno da se može osigurati dio radne snage iz lokalnih izvora, kao i da se turistima mogu plasirati drugi proizvodi i usluge koji ne bi mogli izdržati konkurenciju na tržištima sa kojih ovi turisti dolaze.</s><s>Najveći broj proizvoda lokalnih zajednica gdje se može razvijati speleoturizam zbog kvaliteta, konkurentnosti, carinskih i necarinskih barijera ne bi mogao doći na tržišta sa kojih dolaze speleoturisti.</s><s>To je posebno važno u Bosni i Hercegovini, u kojoj nisu razvijene lokalne zadruge i posrednički lanci za lokalnu proizvodnju.</s>\n<s>Dio investicija potrebnih za turističko aktiviranje pećina se može osigurati preko di­ rektnih stranih investicija, davanja koncesija, javno-privatnog partnerstva u skladu sa Washingtonskim i Santiago konsenzusom, odnosno neoliberalnim konceptom Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.</s><s>Tu su i brojni programi i projekti UNDP, USAID, EC, kao i razvojni programi i projekati pojedinih zemalja (JICA, SIDA, itd.) za podršku razvoju turizma i lokalnom razvoju.</s><s>S obzirom da je speleoturizam specifi­ čan, jer se fokusira na prirodne vrijednosti, specifičan biljni i životinjski svijet, ostatke starih kultura, za njegov razvoj se mogu koristiti i fondovi UN i drugih organizacija i institucija namijenjeni zaštiti, očuvanju, unaprjeđenju i istraživanju prirode, istorije, kulture.</s><s>Tu su i mogućnosti korištenja fondova, programa i projekata namijenjenih za obrazovanje, istraživanje, mobilnost učenika, studenata i istraživača.</s><s>Većina nerazvijenih lokalnih zajednica ima i problem visoke stope nezaposlenosti rad­ ne snage, stanovništva u životnoj dobi od 15 do 64 godine.</s><s>Speleoturizam ne može riješiti ovaj problem, ali može doprinijeti njegovom rješavanju.</s><s>Posebno treba imati u vidu multiplikativni učinak turizma, koji će utjecati na zapošljavanje u drugim sek­ torima i aktivnostima, odnosno kreirati nova radna mjesta.</s><s>Na drugoj strani, rizici u razvoju speleoturizma i njegovom uticaju na lokalni razvoj su vezani ponajviše za greške u koordinaciji, očekivanja i ekološku senzitivnost.</s><s>157</s>\n<s>Speleoturizam je ekonomski opravdan izbor za lokalni ekonomski razvoj samo kad je kapital bolje iskorišten ulaganjem u speleoturizam nego u bilo koji drugi biznis.</s><s>Troš­ kovi i koristi od speleoturizma zavise i od politike koja ga potiče, promovira i evaluira.</s><s>U cost benefit analizi potrebno je uzeti sve direktne i indirektne troškove i koristi koje se javljaju u svim fazama speleoturizma.</s><s>Speleoturizam preko potrošnje stvara ekonomske efekte i utiče na lokalni ekonomski razvoj.</s><s>To ima naročit značaj za manje razvijene ili nerazvijene lokalne zajednice koji­ ma nedostaje neki od bitnih faktora razvoja (kapital, infrastruktura, ljudski kapital, pri­ rodni kapital, institucionalni kapital).</s><s>Dolazak speleoturista, preko njihove potrošenje osigurava prelijevanje dohotka stvorenog izvan lokalne zajednice, odnosno osigurava kretanje dohotka iz razvijenih ka nerazvijenim područjima.</s><s>To je proces koji osigurava uravnoteženje razvoja lokalnih zajednica u okviru pripadajućih regija.</s><s>Kao najznačajniji korisnici speleoturizma mogu se identificirati: individualne firme, turističko mjesto, lokalne vlasti i stanovništvo lokalne zajednice te turisti.</s><s>Firme u pri­ vatnom vlasništvu, koncesionari, javno-privatna partnerstva ostvaruju koristi od spe­ leoturizma, odnosno od turističkih posjeta pećinama, ali to generira ekonomske koristi i drugih firmi.</s><s>Ekonomske koristi speleoturizma lokalnim vladama proizlaze od taksi, različitih poreza i drugog.</s>\n<s>Speleoturizam se ne može, u najvećem broju slučajeva, razvijati kao jedina turistička i ekonomska aktivnost.</s><s>U najvećem broju slučajeva on može podržavati i/ili obogaći­ vati postojeću turističku ponudu (Pale, Trnovo, Ravno, Stolac) i generirati atmosferu razvoja.</s><s>On je specifičan u odnosu na druge vidove turizma između ostalog i po tome što treba manja financijska sredstva za izgradnju infrastrukture.</s><s>Njegova posebnost je i integrirajuća uloga unutar lokalne ekonomije.</s><s>Može se razvijati po modelu enklava, modelu liberalnog razvoja i modelu visoko razvijenog turizma prilagođenim okolno­ stima svake konkretne lokalne zajednice.</s><s>Socijalne funkcije speleoturizma manifestiraju se u smanjivanju razlika imeđu stanov­ nika lokalne zajednice.</s><s>Posebno je značajna kulturna funkcija, koja označava uticaje receptivne lokacije na inostrane i domaće turiste, ali i turista na lokalno stanovništvo.</s><s>Specifičnost speleoturizma jesu i efekti na istraživanja i povezivanje naučnog i istraži­ vačkog prostora, ali i na pristup fondovima, programima i projektima koji podržavaju ova istraživanja.</s><s>Speleoturizam učvršćuje veze između ljudi, unaprjeđuje kooperaciju, 158</s>\n<s>• odsustvo kapaciteta industrije; podiže nivo obrazovanja, ali, ukoliko je masovan može imati i negativne posljedice vezane za ugrožavanje ili uništavanje podzemne faune, prirodnih kraških fenomena, kao i vrijednih crteža (na primjer u Djevojačkoj pećini).</s><s>Negativne posljedice se mogu pojaviti ne samo u objektu, nego i u cijeloj lokalnoj zajednici.</s><s>Speleoturizam nije agresivan, nije previše zahtjevan prema urbanističkom i prostornom uređenju lokalne zajednice.</s><s>Posebnost ovog vida turizma je u njegovoj autentičnosti koja se može doživjeti na nivou globalne informacije i kratke posjete, na nivou dužeg borav­ ka, druženja sa vodičima i lokalnim stanovništvom, ali i razgovora sa ekspertima.</s><s>Speleoturizam se, kao i ekoturizam suočava i sa određenim problemima.</s><s>Jedan od problema je stav lokalnog stanovništva koji može biti u rasponu od oponiranja do snažne podrške, zavisno od njegovog angžamana u formiranju, razvijanju i implemen­ tiranju ideje razvoja speleoturizma.</s><s>Lokalni razvoj je proces međusobno povezanih ekonomskih, socijalnih, političkih i drugih promjena sa ciljem poboljšanja dobrobiti stanovništva, smanjenja siromaštva i nejednakosti.</s><s>I za speleoturizam je relevantan trokut održivosti, koji povezuje: ekološki, ekonomski i socijalni pol.</s><s>U speleoturizmu posebno je bitna odgovornost svih učesnika s obzirom na njegovu senzitivnost na so­ cijalne, moralne, kulturne i druge koristi za lokalnu ekonomiju.</s><s>Inteligentni investitor bi donio odluku da investira u speleoturizam, a inteligentni me­ nadžment lokalne zajednice bi podržao ovaj biznis (Graham, 2006).</s><s>Zašto?</s><s>Argumenti i za jednog i za drugog investitora mogu se naći u strategiji “plavog oceana” (Kim & Mauborgne, 2007) ili strategiji koja omogućava da se stvori prostor bez konkurencije na tržištu.</s><s>Speleoturizam može biti dio djelotvornog rješenja za nerazvijene lokalne zajednice ili njihove dijelove locirane na teško dostupnim područjima, bez skupe sa­ vremene infrastrukture, bez drugih resursa, bez industrijskih i financijskih kompleksa (Mahajan & Banga, 2007).</s><s>Prateći misao ovih autora može se doći do slijedećih argu­ menata koji podržavaju speleoturizam kao komponentu lokalnog razvoja nedovoljno razvijenih ili ispodprosječno razvijenih područja: – ako lokalne zajednice žele biti dio turističkog tržišta, mogu izabrati speleoturizam kao priliku koja nastaje i koja se stvara; – kod razmišljanja o speleoturizmu lokalna zajednica treba imati u vidu da “ne pravi automobil, kada treba volovska kola”, da ne pravi autoput kada treba tek dobro označenu stazu;</s>\n<s>– lokalna zajednica na speleoturizam treba gledati kao na “zemlju prilika”, i to prilika na mnogim funkcionalnim, teritorijalnim i sektorskim nivoima; – na speleoturizam treba gledati i kao na odskočnu ekonomiju.</s><s>8.2 SITUACIONA ANALIZA</s>\n<s>U savremenim uslovima oblast turizma (i ugostiteljstva) kao jedinstven termin za uslu­ ge smještaja, ishrane i čitavog niza usluga koje prate turističku djelatnost ima sve veće učešće u generiranju i kreiranju GDP i zapošljavanja.</s><s>Pokazatelji učešća turizma u kreiranju GDP bilježe stalni trend rasta iz godine u godinu.</s><s>U turističkim velesilama, jednako kao i razvijenim turističkim destinacijama, to se učešće penje i na nekoliko desetina procenata.</s><s>Sa druge strane, prostor za kreiranje i generiranje radnih mjesta – stalnih ili sezonskih, također, je u ovoj oblasti iz godine u godinu veći.</s><s>Taj se rast osjeti i u Bosni i Hercegovini, mnogo više u glavnim turističkim destinacijama, ali i u sredinama koje tek spoznaju svoje turističke resurse.</s><s>Savremeni turizam prati povećanje zahtjeva i složenost turističke potražnje, što za­ htijeva i otvaranje novih radnih mjesta i kreiranje novih vrsta usluga.</s><s>Interesantno je što se ti zahtijevi kreću u pravcu zahtjeva za različitošću sadržaja te povezivanje tih sadržaja sa ponudom u drugim oblastima – seoski turizam, različite vrste kulturnog turizma, banjski turizam, svi oblici alternativnog turizma (planinarski turizam, moun­ tbiking, rafting, ...), u kojima turisti aktivno učestvuju u različitim aktivnostima, kako na samom turističkom odredištu, tako i na alternativnim destinacijama.</s><s>Time ne samo da doprinose generiranju nove vrijednosti, nego istovremeno učestvuju i u generiranju turističke tražnje.</s>\n<s>Druga važna odlika savremenog turizma je transformacija od masovnog u individualizi­ rani turizam, i, što je također posebno važno, višekratno korištenje godišnjeg odmora, od­ nosno povećanje broja destinacija koje se posjete u toku jedne godine (Župan Rusković, 2008).</s><s>To je direktna posljedica želje da sadržaj odmora bude što sadržajniji i različitiji.</s><s>Treća odlika savremenog turizma je udaljavanje od pristupa koji a priori pretpostavlja agresivan odnos prema okruženju i destinaciji, odnosno njenom nasljeđu i osobeno­ stima, prema pristupu koji uvažava specifičnosti i razlike svake destinacije, posebno kulturne i lokalne, i koji je usmjeren na kreiranje zajedničkih vrijednosti i aktivan od­ nos prema destinaciji.</s><s>Iako je taj zaokret postepen, on je značajan budući da se u spe­ 160</s>\n<s>159 leoturizmu radi o novim destinacijama.</s><s>Neagresivni aranžman prema prirodi prihvata opredjeljenje o održivom razvoju turizma, pri čemu se ne pretenduje na masovni obim i visoke prihode u kratkom roku.</s>\n<s>Pećine kao turističke destinacije (koje moraju biti primjer održivog razvoja turizma) moraju se suočiti sa činjenicom da je nužno preuzeti rizik i izazov “dugoročne orijen­ tacije” i prihvatiti izazov dugoročnog postepenog razvoja pećine kao održive desti­ nacije.</s><s>Osim toga u ovakvom pristupu nužno je osigurati integralni pristup, odnosno objediniti ponudu drugih različitih sadržaja, kako na samoj destinaciji, tako i sadržaja okolnih mikro destinacija.</s>\n<s>U sve tri općine: Ravno, Bosnasko Grahovo i Sanski Most može se uglavnom go­ voriti o prirodnim, odnosno naslijeđenim elemenatima turističke ponude.</s><s>Izgrađenih elemenata gotovo da i nema, što ide u prilog opredjeljenju da se kreira multidimen­ zionalna turistička ponuda koja će se orijentisati na klaster geobaštine, sa pećinama Vjetrenicom, Ledenicom i Hrustovačom kao vodećim atrakcijama.</s><s>Turističku ponudu geobaštine treba kombinovati sa drugim granama privrednih djelatnosti, prije svega ugostiteljstvom, trgovinom, saobraćajem i kućnom radinosti.</s><s>U vremenu tranzicije ključni izazov koji se nalazi pred akterima i nosiocima turističke ponude i donosiocima prostornih planova na području sve tri općine jeste očuvanje ravnoteže i zaštita okoliša.</s><s>Ovo je posebno značajno u općini Ravno, s obzirom na ranije zahvatanje podzemnih voda Popova polja, a sada jake tendencije da se u nepo­ srednom zaleđu Vjetrenice smjeste deponije otpada i provedu trase Jadranskog auto­ puta.</s><s>Poznato je šta je za živi svijet Vjetrenice i susjednih pećina značilo odvođenje podzemnih voda (npr. u pećini Crnulji su izumrle ogromne kolonije Marifugia) i šta bi mogli značiti tako radikalni infrastrukturni građevinski zahvati.</s><s>Na kraju, u situacionoj analizi speleoturizma treba uzeti u obzir da se promjene u oblasti trgovine ili saobraćaja mogu značajno odraziti i na speleoturizam.</s><s>Trgovine doduše ne kao u velikim gradskim centrima, gdje se pojavljuju veliki trgovački lanci i čije učešće na tržištu značajno raste (kao posljedica njihovog konkurentskog pritiska i konkurentske prednosti zasnovane na jačoj pregovaračkoj poziciji) pa se broj privred­ nih subjekata u oblasti trgovine smanjuje iz godine u godinu.</s><s>Kako se raspoloživost kapitala u rukama poduzetnika vrlo često prvo manifestira formiranjem različitih trgo­ vačkih subjekata i kompanija, trgovina postaje ključni izvor za akumuliranje kapitala, 161</s>\n<s>159 koji se, u slijedećoj fazi, investira u proizvodnju.</s><s>Nagli porast broja trgovačkih lanaca u Bosni i Hercegovini učiniće da izvjestan broj malih radnji nestane ili će biti sa vrlo ograničenim mogućnostima daljeg rasta i razvoja.</s><s>Oni će se morati repozicionirati ili u proizvodnju ili u druge oblasti – turizam kao najbliži.</s><s>Takav bijeg kapitala je moguć samo u Sanskom Mostu kao najvećoj od naše tri općine (gdje već posluje “Konzum”, trgovački lanac iz susjedne Hrvatske) i gdje se već pojavljuju prve inicijative za ulazak kapitala u turizam (rekreacioni centar u Vrhpolju) i speleoturizam (Hrustovača) baš iz oblasti trgovine.</s>\n<s>PEST (Politička, Ekonomska, Socio-kulturna, Tehnološka) analiza okoline\u0004 služi da se uoče elementi odvijanja budućih promjena koje su važne kao prilike za razvoj, odno­ sno kao prijetnje ili smetnja razvoju.</s>\n<s>Političko okruženje na nivou općine logična je posljedica postojećeg državnog i ustav­ nog uređenja (entiteti, kantoni u Federaciji BiH, općine), što za rezultat ima niz pro­ blema u svim oblastima djelovanja i privređivanja, pa tako i u oblasti zaštite okoline i turizma.</s><s>Jednako kako ne postoji jedinstveni tržišni prostor, ne postoje ni jedinstvene politike zaštite okoline i razvoja turizma.</s><s>To rezultira i različitim zakonskim i legi­ slativnim uređenjem koje se odražava na mogućnost osnivanja različitih poslovnih subjekata u turizmu.</s>\n<s>Poseban problem političkog okruženja su višestruki nivoi birokracije, a onda i korup­ cije koja je njen proizvod u ovakvim političkim uslovima.</s><s>Političke opcije koje su na vlasti u općinama i kantonima najčešće nisu na istim razvojnim pravcima.</s><s>Suočavanje Bosne i Hercegovine sa liberalizacijom, globalizacijom, prihvatanjem evropskih stan­ darda u zakonodavstvu i modernoj tržišnoj ekonomiji dovest će do slobodnijeg kretanja kapitala, ali to u ovom trenutku, na lokalnom nivou (općine), ne daje nikakve pozitivne efekte.</s><s>Ipak, u budućnosti će to biti više šansa, nego prijetnja za sektor turizma.</s><s>Poseban problem u speleoturizmu jeste zaštita speleoloških objekata koja se u sadaš­ njem trenutku odvija preko federalnog i kantonalnih ministarstva i ne postoji insti­ \u0004 http://www.mindtools.com/pages/article/new/TMC_09.htm.</s><s>162</s>\n<s>Uticaj nevladinih organizacija u zaštiti, eksploataciji i promociji prirodnih resursa je vrlo mali i ograničen je, uglavnom, na javno zagovaranje i animiranje javnosti u zaštiti.</s><s>Uticaj političkog okruženja je negativan i predstavlja prijetnju za speleoturizam.</s><s>8.3.2 Uticaj ekonomskog okruženja</s>\n<s>U Bosni i Hercegovini ne postoji ekonomska stabilnost, a niti elementi privredne strukture koji su pretpostavka održivog rasta.</s><s>Makroekonomija ne podržava alociranje sredstava u sektore koji omogućavaju zapošljavanje.</s><s>Uz to, nepostojanje poduzetničke kulture i infrastrukture za razvoj malih preduzeća i agencija je značajan problem u gotovo svim sredinama.</s>\n<s>Ni u jednoj od tri općine nije razvijena institucionalna podrška razvojnim programima, razvoju poduzetničkog duha, inkubatorima, a da se i ne govori o dodatnom obrazo­ vanju kao jednom od uslova za kreiranje novih radnih mjesta.</s><s>Uz sve to, nizak nivo ličnih primanja, a samim tim i nizak životni standard, su dodatni limitirajući faktor.</s><s>Problem nezaposlenosti je veoma izražen, pogotovo u općinama Bosansko Grahovo i Sanski Most.</s><s>Sadašnji nivo prosječnih troškova radnog mjesta u Federaciji BiH (znat­ no viši u poređenju sa zemljama iz neposrednog okruženja) teško da može doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta u složenijoj proizvodnoj djelatnosti.</s><s>Zbog toga je upra­ vo razvoj malih trgovina bio najčešći oblik akumulacije kapitala.</s><s>Pojava velikih trgo­ vačkih lanaca već značajno utiče na smanjenje samostalnih trgovačkih radnji, pa se može očekivati migracija u druge, slične sektore, kao što je turizam.</s><s>Troškovi radnog mjesta u speleoturizmu su značajno manji, a omogućavaju zapošljavanje i u formal­ nom i u neformalnom sektoru.</s>\n<s>Uticaj ekonomskog okruženja, bez obzira na sve negativne efekte koji proističu iz ma­ kroekonomske politike i izostanka institucionalne podrške, predstavlja šansu za spele­ oturizam, posebno s obzirom na cijenu i broj radnih mjesta.</s><s>8.3.3 Uticaj socio-kulturnog okruženja</s>\n<s>Osnovna karakteristika ovog okruženja je socijalna nestabilnost.</s><s>Raspad socijalistič­ ke Jugoslavije i prelazak sa jednog načina življenja i ekonomskog promišljanja na 163</s>\n<s>agencija. novi, zatekao je većinu stanovnika Bosne i Hercegovine nespremnim.</s><s>Pogotovo je to izraženo u manjim sredinama.</s><s>Rat i poslijeratna tranzicija brutalno su osiromaši­ li većinu stanovništva, a u ratom opustošenim općinama kakve su Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most uništena je i gotovo sva infrastruktura.</s><s>To je osnovni uzrok kako nezapošljavanja, tako i općenito slabog razvoja stanovništva.</s><s>Ratne traume u sve tri povratničke općine karakteriše etnička distanciranost, etnocentrizam, a nisu rijetki slučajevi ni nacionalizma.</s><s>Sve ovo ima uticaja i na negativne demografske trendove, depopulaciju, starenje stanovništva i odlazak mladih.</s><s>Ono što posebno karakteriše sve tri općine (a može se reći i većinu sredina u Bosni i Hercegovini) jeste uticaj tradicije na razvoj.</s><s>Zbog toga što ne postoji kvalitetno obra­ zovanje, pogotovo u dodatnom usavršavanju, kvalitetnoj prekvalifikaciji, treninzima za nove oblike zanimanja i pronalaženja posla, razvoju ideja, tradicija i dalje ostaje okvir za razmišljanje o načinu zapošljavanja (ili samozapošljavanja).</s><s>Uticaj socio-kulturnog okruženja predstavlja šansu za speleoturizam, bez obzira na uticaj tradicije na razvoj.</s><s>Naime, u općinama Ravno i Bosansko Grahovo imaju isku­ stva sa pećinskim turizmom od ranije, a u općini Sanski Most prije rata je, također, postojala lokalna inicijativa za pokretanje speleoturizma.</s><s>8.3.4 Uticaj tehnike i inovacija</s>\n<s>Tehnološko okruženje podrazumijeva investiranje u razvoj novih tehnologija što je za većinu naših sredina, pa tako i za općine Ravno, Bosanko Grahovo i Sanski Most, teško premostiva barijera s obzirom na skorašnja ratna događanja i zaostajanje.</s><s>Teh­ nološko okruženje podrazumijeva isto tako i ulaganje u razvoj ljudskih resursa.</s><s>Svega toga nema ni u mnogo razvijenijim općinama.</s><s>S druge strane, moderne komunikacije i informacione tehnologije pružaju ogromne mogućnosti u menadžmentu, proizvodnji i posebno marketingu vezanom za speleoturizam.</s><s>Internetsko oglašavanje i promocija su dostupni uz mala ulaganja u opremu i znanje.</s><s>Uticaj tehnologije je šansa za speleoturizam.</s><s>8.4 SWOT MATRICE I ALTERNATIVNE STRATEGIJE Uticaj unutrašnje okoline na speleoturizam procjenjuje se u vremenskoj dimenziji sa­ dašnjosti.</s><s>To su oni elementi na kojima se na neki način ima kontrola ili su, kao u 164</s>\n<s>agencija. slučaju speleoturizma, prirodna datost.</s><s>Na drugoj strani slabosti su kao neka vrsta “sadašnjeg stanja stvari” razvijenosti, odnosno nerazvijenosti općine.</s><s>Vanjska okolina se procjenjuje u vremenskoj dimenziji budućnosti.</s><s>To su oni elementi na koje općina ne može uticati, ali, također, i elementi makrookoline i poslovne okoline.</s><s>Tako se do­ bije praznina (gap) koju za razvoj speleoturizma treba popuniti (u verzijama različitih scenarija) odgovarajućom strategijom.</s>\n<s>• trendovi u razvoju turizma – usmjerenje na alternativni turizam; • aktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj brendiranja u oblasti turizma;</s>\n<s>• strategija razvoja regije Hercegovina sa turizmom kao jednim od prioritetnih ciljeva; • geografska pozicija u odnosu na susjedne države i mogućnost jednostavnijeg uklju­ čivanja u njihove putne mreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja; • konkurencija susjednih država sa sličnim oblicima turističke ponude; • regionalizacija i povezivanje potencijalnih turističkih sadržaja; • mogućnosti finansiranja iz različitih fondova; • nedefinisana strategija razvoja turizma na nivou FBiH; • lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju u oblasti alternativ­ nog turizma;</s>\n<s>• neodgovarajuća podrška pokretanju novih biznisa; • rast cijena i negativan uticaj na životni standard; • broj učenika u kantonu/županiji.</s>\n<s>Za kvantificiranje unutrašnje okoline uzeti su slijedeći faktori: • raspoloživi prirodni resurs – pećina, • izgrađena turistička atrakcija,</s>\n<s>• diferenciranje ponude turističkih subjekata, • nepostojanje turističke ponude općine, • slab odnos/klima za razvoj turizma – svijest o značaju turizma za razvoj općine, • neadekvatni kadrovi i menadžerske vještine – odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti, 165</s>\n<s>U skladu sa ranije navedenim faktorima kvantificirani su uticaji vanjske okoline i pri­ kazani u tabeli 24.</s><s>Faktori vanjske okoline klasificirani su u prilike i prijetnje prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 99.</s><s>Kvantifikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10, i to: Faktor</s>\n<s>Geografska pozicija u odnosu na susjedne države i mogućnost jednostavnijeg uključivanja u njihove putne mreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja Prilika</s>\n<s>Lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju u oblasti alternativnog turizma Prijetnja</s>\n<s>Na sličan način kao i vanjski faktori, kvantificirani su i unutrašnji faktori i prikazani u tabeli 25.</s><s>Faktori unutrašnje okoline klasifikovani su u snage i slabosti prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 99.</s><s>Kvantifikacija je napravljena prema Pozicioniranje speleoturizma Vjetrenice na SWOT matrici prikazano je na slici 100.</s>\n<s>Neadekvatni kadrovi i menadžerske vještine – odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti Slabost</s>\n<s>• Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj brendiranja u oblasti turizma</s>\n<s>Iz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost turi­ stičke pećine Vjetrenice u spoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 101.</s>\n<s>Slika 101.</s><s>Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Vjetrenicu.</s><s>S: Strategija ekspanzije/ofanzivna, ali i na okoliš senzitivna strategija SO: Scenarij optimistički</s>\n<s>• je jedan od trendova u razvoju turizma orijentacija na alternativni turizam; • regije dobivaju sve veći značaj kao okvir ekonomskog razvoja, a posebno razvoja turizma;</s>\n<s>• je turizam strateški cilj razvoja Hercegovine (Saffery, 2006); • su napori usmjereni na jačanje turističkih destinacija i njihovo brendiranje; • postoje mogućnosti pristupa financijskim sredstvima; • postoji dobra geoprometna pozicija;</s>\n<s>• postoje realne mogućnosti da se snaga lokacije ekonomski valorizira te da se, po osnovu istovremenog aktiviranja snaga i prilika, osigura i ekonomska valorizacija speleološkog objekta.</s>\n<s>Projekt: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom promocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama unaprijed i unazad Programi:</s>\n<s>P2 – Program integrirane turističke ponude lokalne zajednice S – Strategija neutraliziranja i/ili minimiziranja i/ili eliminacije slabosti SI: Scenarij orijentiran prema unutra</s>\n<s>Scenarij uključuje kreiranje integralnog paketa turističke ponude lokalne zajednice, izgradnju i jačanje svijesti zajednice o mogućnostima i značaju ovog vida turizma, jačanje ljudskih potencijala, jačanje veza unatrag i unaprijed, izgradnju kapaciteta.</s><s>Projekt: Integralno eliminiranje evidentiranih slabosti lokalne zajednice Programi: Za svaku slabost se može napraviti poseban program sa standardnim ele­ mentima</s>\n<s>P1 – Povezivanje svih učesnika turističke ponude P2 – Formiranje paketa turističke ponude općine P3 – Izgradnja svijesti o značaju speleoturizma – izgradnja “vidljivosti” speleoturiz­ ma u lokalnoj i regionalnoj zajednici</s>\n<s>P5 – Program jačanja ljudskih kapaciteta u turizmu P6 – Program adaptacije i unaprjeđenja ugostiteljskih objekata i sadržaja P7 – Program izgradnje i adaptacije smještajnih kapaciteta 170</s>\n<s>Ovaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti.</s><s>Prva je upoznavanje i informira­ nje sa konkurentnošću drugih te sa trendovima i očekivanjima u relevantnim sekto­ rima.</s><s>Drugu grupu aktivnosti čine aktivnosti usmjerene na pokretanje inicijative za osiguravanje adekvatnog pravnog okvira, strateških razvojnih dokumenata i podrške razvoju speleoturizma.</s>\n<s>P1 – Pokretanje inicijative za Analizu konkurentnosti regionalnog okruženja P2 – Pokretanje incijative za Izradu strategije razvoja turizma FBiH s posebnim osvr­ tom na alternativni turizam, uključivo i speleoturizam P3 – Pokretanje incijative za Podršku startanju i razvoju novih biznisa u speleoturizmu P4 – Pokretanje incijative za Definiranje pravnog okvira za alternativni turizam S: Strategija: bez strategije</s>\n<s>U ovom slučaju, ne samo da nema inicijative, aktivnosti, ne samo da se ništa ne podu­ zima, nego se generira negativno, depresivno raspoloženje koje rezultira degradacijom prirodnih i drugih vrijednosti same pećine, demotivacija i onih koji u ovom trenutku imaju ideju ili viziju razvoja speleoturizma.</s><s>8.4.2 Pećina Ledenica</s>\n<s>Kvantificirani uticaji vanjske okoline pećine na turističku pećinu Ledenicu prikazani su u tabeli 26.</s><s>Faktori vanjske okoline klasifikovani su u prilike i prijetnje prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 102.</s><s>Kvantifikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to:</s>\n<s>Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj brendiranja u oblasti turizma</s>\n<s>Lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju u oblasti alternativnog turizma</s>\n<s>Tabela 26.</s><s>Kvantificiranje uticaja vanjske okoline na turističku pećinu Ledenicu.</s><s>Kvantificirani uticaji unutrašnje okoline na turističku pećinu Ledenicu prikazani su u tabeli 27.</s><s>Faktori unutrašnje okoline klasifikovani su na snage i slabosti prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 102.</s><s>Kvantifikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to:</s>\n<s>Neadekvatni kadrovi i menadžerske vještine – odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti Slabost</s>\n<s>• Strategija razvija regije Hercegovina sa turizmom kao jednim od prioritetnih ciljeva • Aktivnosti na jačanju BiH kao turističke destinacije i pokušaj brendiranja u oblasti turizma</s>\n<s>• Mogućnosti finansiranja iz različitih fondova • Konkurencija susjednih država sa sličnim oblicima turističke ponude</s>\n<s>• Lutanje u zakonskoj regulativi i rješenjima koja se primjenjuju u oblasti alternativnog turizma</s>\n<s>Slika 103.</s><s>Speleoturizam pećine Ledenice na SWOT matrici.</s><s>Iz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost u spoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 104.</s>\n<s>Scenarij uključuje punu ekonomsku i razvojnu valorizaciju identificiranih snaga lokal­ ne zajednice i puno korištenje prilika koje otvara vanjsko okruženje.</s><s>Projekt: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom promocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama Programi:</s>\n<s>Nosilac projekta, lokalna/regionalna zajednica se fokusira na eliminiranje identificira­ nih slabosti u ljudskim resursima, integralnim komunikacijama i kapacitetima.</s><s>Projekt: Jačanje humanih resursa, izgradnja komunikacija i kapaciteta Programi:</s>\n<s>Ovaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti.</s><s>Prva grupa aktivnosti je usmjere­ na na eliminiranje prijetnji, a druga na osnaživanje i valorizaciju snaga.</s><s>Projekt: Eliminiranje prijetnji – valorizacije i osnaživanja snaga Programi:</s>\n<s>U ovom slučaju, ne samo da nema inicijative, aktivnosti, ne samo da se ništa ne po­ duzima, nego se generira negativno i depresivno raspoloženje koje rezultira degrada­ cijom prirodnih i drugih vrijednosti same pećine, te demotivacijom i odustajenjm od ideje ili vizije razvoja speleoturizma.</s>\n<s>Tabela 28. pokazuje kvantificirane uticaje vanjske okoline na turističku pećinu Lede­ nicu.</s><s>Kao i za pećine Vjetrenicu i Ledenicu faktori vanjske okoline klasifikovani su u prilike i prijetnje prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 105.</s><s>Kvanti­ fikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to: – Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.</s>\n<s>Geografska pozicija u odnosu na susjedne države i mogućnost jednostavnijeg uključivanja u njihove putne mreže, nakon ukidanja graničnih ograničenja Neutralno</s>\n<s>Kvantificirani uticaji unutrašnje okoline na turističku pećinu Hrustovaču prikazani su u tabeli 29.</s><s>I za turističku pećinu Hrustovaču su faktori unutrašnje okoline klasifiko­ vani na snage i slabosti prema visini ocjena, a sintetizirani prikaz dat je na slici 105.</s><s>Kvantifikacija je napravljena prema ocjenama na skali od 1 do 10 i to: – Neutralni uticaj: ocjene od 4 do 6.</s>\n<s>Neadekvatni kadrovi i menadžerske vještine – odsustvo poduzetništva u ovoj oblasti Slabost</s>\n<s>Iz rezultata SWOT analize mogu se sugerirati osnovne strateške opcije za budućnost pećine Hrustovače u spoju elemenata vanjske i unutrašnje okoline prema slici 107.</s>\n<s>Slika 107.</s><s>Osnovne strateške opcije za turističku pećinu Hrustovaču.</s><s>S: Strategija ekspanzije/ofanzivna, ali i na okoliš senzitivna strategija SO: Scenarij optimistički</s>\n<s>– je jedan od trendova u razvoju turizma orijentacija na alternativni turizam; – regije dobivaju sve veći značaj kao okvir ekonomskog razvoja, a posebno razvoja turizma;</s>\n<s>– je turizam strateški cilj razvoja Bosanske krajine (Saffery, 2006); – su napori usmjereni na jačanje turističkih destinacija i njihovo brendiranje; – postoje mogućnosti pristupa financijskim sredstvima; – postoje okolnosti dobre geoprometne pozicije; onda postoje i realne mogućnosti da se snaga lokacije ekonomski valorizira, te da se po osnovu istovremenog aktiviranja snaga i prilika osigura ekonomska valorizacija pećine.</s><s>Projekat: Projekt razvoja speleoturizma baziran na snagama i prilikama sa snažnom promocijom, kao i horizontalnim i vertikalnim vezama 179</s>\n<s>Scenarij uključuje kreiranje paketa integrirane turističke ponude, kreiranje atmosfere potpore razvoju speleoturizma, izgradnju osjećaja vlasništva nad idejom.</s><s>Projekt: Integralno eliminiranje uočenih slabosti Programi:</s>\n<s>P1 – Formiranje paketa turističke ponude općine P2 – Izgradnja svijesti o značaju speleoturizma – izgradnja “vidljivosti��� speleoturiz­ ma u zajednici</s>\n<s>Ovaj scenarij podrazumijeva dvije grupe aktivnosti.</s><s>Prva, upoznavanje i informiranje sa konkurentnošću drugih te sa trendovima i očekivanjima u relevantnim sektorima.</s><s>Drugu grupu aktivnosti čine aktivnosti usmjerene na osiguravanje i pokretanje inici­ jative za osiguravanje adekvatnog pravnog okvira, strateških razvojnih dokumenata i podrške razvoju speleoturizma.</s>\n<s>Programi bi se trebali fokusirati na najsnažnije prijetnje, posebno odsustvo podrške pokretanju novih biznisa u speleoturizmu.</s>\n<s>U ovom slučaju, ne samo da nema inicijative ili aktivnosti, nego se generira negativno i depresivno raspoloženje koje rezultira degradacijom prirodnih i drugih vrijednosti pećine, ali i demotivacijom i onih koji u ovom trenutku imaju ideju ili viziju razvoja speleoturizma.</s>\n<s>Komparativna analiza pećina Hrustovače, Vjetrenice i Ledenice u smislu njihovog korištenja kao turističkih pećina provedena je na slijedeći način: • izračunata je prosječna vrijednost svakog od četiri elementa (snage, slabosti, prili­ ke, prijetnje) za svaku pećinu;</s>\n<s>• zatim je utvrđen rang pojedine pećine po svakom elementu: • najveća vrijednost snaga i prilika je označena rangom 1, manja rangom 2, a naj­ manja rangom 3;</s>\n<s>• kada je riječ o slabostima i prijetnjama, one su rangirane na slijedeći način: naj­ manja vrijednost je označena rangom 1, slijedeća rangom 2, a najveća rangom 3; • utvrđen je kumulativ;</s>\n<s>• sve općine su rangirane: najmanji zbir rang 1, slijedeći rang 2, a najveći zbir rang 3. Iz ranije sačinjenih analiza vidi se da su vrijednosti parova: za pećinu Hrustovaču 5,85 – prijetnje).</s><s>Njihov položaj na SWOT matrici prikazan je na slici 108.</s><s>Slika 108.</s><s>Speleoturizam pećina Hrustovače, Vjetrenice i Ledenice na SWOT matrici.</s><s>181</s>\n<s>Izračunate prosječne vrijednosti unutrašnjih snaga i slabosti, kao i vanjskih prilika i prijetnji za svaku pećinu prikazane su u tabeli 30.</s>\n<s>Tabela 30.</s><s>Prosječne vrijednosti unutrašnjih i vanjskih faktora.</s><s>Kao što se vidi, u krajnjem rezultatu pećina Vjetrenica je rangirana kao prva, pećina Ledenica kao druaga i pećina Hrustovača kao treća.</s><s>Na kraju, utvrđen je intenzitet snaga, slabosti, prilika i prijetnji za svaku pećinu.</s><s>Za to je korišteno odstojanje od maksimalne vrijednosti.</s><s>Intenzitet snaga i prilika je izmjeren kao razlika između konkretnih vrijednosti i maksimalne vrijednosti (10), a intenzitet slabosti i prijetnji kao odstupanje od 1 (maksimalna vrijednost).</s><s>Kumulativ intenziteta prilika i snaga je stavljen u odnos sa kumulativom slabosti i prijetnji.</s><s>Izračunata je razlika ova dva kumulativa.</s><s>Rang 1 dodijeljen je pećini sa najvećom razlikom inten­ ziteta snaga – prilika i slabosti – prijetnji.</s><s>Rang aktiviranja pećina je po redoslijedu Ledenica, Hrustovača i Vjetrenica (tabela 31).</s>\n<s>Treći način je rangiranje pećina po snagama, slabostima, prilikama i prijetnjama i to na slijedeći način: rang 1 se dodjeljuje za najveće vrijednosti.</s><s>Krajnji rezultat je: pećine Vjetrenica i Hrustovača dijele rang 1 i 2, a pećina Ledenica rang 3 (tabela 32).</s>\n<s>Na kraju, tri analizirane pećine se na temelju provedene SWOT analize sa stajališta eko­ nomskih mogućnosti za turističku valorizaciju mogu rangirati na slijedeći način: pećina Vjetrenica kao prva, pećina Ledenica kao druga i pećina Hrustovača kao treća.</s><s>8.6 COST BENEFIT ANALIZA</s>\n<s>Za naredna izračunavanja bit će uzeta prosječna cijena ulaznice od 5 KM.</s><s>U poglavlju 6. se može vidjeti da su prosječne plate u sve tri općine različite, a sa njima i plate u ugostiteljstvu koje je najbliže speleoturizmu.</s>\n<s>Tabela 33.</s><s>Prosječne plate u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.</s><s>Bruto vrijednost proizvodnje u turizmu ne vodi se u statističkim godišnjacima.</s><s>Na nivou privrede Bosne i Hercegovine ona se dijeli u omjeru 50,1 % : 49,9 %.</s><s>Na nivou ugostiteljstva, kao najsrodnije grane odnosi međufazne proizvodnje i dodane vrijednosti su 54 % : 46 %, ali po strukturi troškova međufazne proizvodnje te dvije djelatnosti se uveliko razlikuju (npr. nema sirovina i materijala).</s><s>Speleoturizam je u svojoj osnovnoj funkciji najbliži obrazovanju, po svemu osim po strukturi zaposlenih.</s>\n<s>Kako se radi o privrednom subjektu bit će uzet poslovni višak iz dodane vrijednosti na nivou privrede, dakle 5,2 %, pa će sada raspodjela dodane vrijednosti za speleoturizam izgledati ovako:</s>\n<s>Iz visine plate u ugostiteljstvu, u općini Ravno, godišnja bruto plata jednog zaposle­ nika u turističkoj pećini Vjetrenica je 10.200 KM.</s><s>Pod pretpostavkom da je struktura zaposlenih (u prvoj fazi): 1 menadžer, 2 vodiča, 1 ugostitelj (prodavač), onda su sred­ stva zaposlenika 40.800 KM.</s>\n<s>Pri tome je bruto vrijednost proizvodnje 54.111 KM, a poslovni višak 2.814 KM.</s><s>Za ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Vjetrenicu bi trebalo godišnje da posjeti 10.822 posjetioca (u obzir je uzeta prosječna cijena ulaznice od 5 KM).</s><s>Poznato je, međutim da se ukupna bruto vrijednost proizvodnje speleoturizma ostva­ ruje od prodaje ulaznica i dodatnih usluga.</s><s>Dodatne usluge (suveniri i snek, hrana, transport, agencije) se procjenjuju (prema Cigna & Burri 2000) kao: – ulaznica</s>\n<s>Uzimajući u obzir vrijednost dodatnih usluga, broj posjetilaca koji bi ostvarili ukupnu bruto vrijednost turističke pećine je oko 900 posjetilaca mjesečno tokom šestomjeseč­ ne sezone ili 54.111 KM.</s>\n<s>Izračunato na isti način za ostvarenje ukupne bruto vrijednosti proizvodnje speleotu­ rizma Ledenice potrebno je ostvariti 45.581 KM, od čega su sredstva zaposlenika (1 menadžer, 2 vodiča, 1 ugostitelj – prodavač) 34.368 KM.</s><s>Za ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Ledenicu bi trebalo godišnje da posjeti 9.117 posjetilaca sa kupljenom ulaznicom, dok bi, uzmu li se u obzir dvije dodatne usluge (suveniri i hrana) taj broj bio upola manji, dakle 4.558, ili oko 760 posjetilaca mjesečno tokom šestomjesečne sezone.</s><s>Za ostvarenje ukupne bruto vrijednosti proizvodnje speleoturizma Hrustovače potreb­ no je ostvariti 35.841 KM, od čega su sredstva zaposlenika (1 menadžer, 2 vodiča, 1 ugostitelj – prodavač) 27.024 KM.</s>\n<s>Za ostvarenje ovakvog poslovnog rezultata pećinu Hrustovaču bi trebalo godišnje da posjeti 7.168 posjetilaca sa kupljenom ulaznicom, dok bi, uzmu li se u obzir dvije dodatne usluge (suveniri i hrana) taj broj bio upola manji, dakle 3.584, ili oko 600 posjetilaca mjesečno tokom šestomjesečne sezone.</s><s>Na ovom mjestu treba reći da je Titovu pećinu u Drvaru 2008. godine posjetilo 6.000 turista, od čega oko 50 % iz inostranstva.\u0004 Gornji izračuni su imali za cilj da pokažu kako je za održivi razvoj jedne turističke pećine potreban relativno skroman broj posjetilaca godišnje, uz dodatne usluge.</s><s>8.7 MOGUĆNOSTI RAZVOJA</s>\n<s>Potencijalno tržište omogućava mnogo značajniji razvoj speleoturizma.</s><s>Pri tome treba kombinovati različite strategije ponude zavisno od tržišta i ciljnih grupa.</s><s>Tri su naj­ važnije: strategija diferencirane ponude, strategija standardizirane ponude i strategija tržišnih niša.</s><s>Iako u cjelini nekompatibilne, za neke turističke pećine sve tri strategije su moguće.</s>\n<s>Strategija diferencirane ponude odnosi se na pokrivanje nekoliko tržišnih segmenata uz kreiranje različitih ponuda za svaki od njih.</s><s>Tu se posebno izdvajaju segmenti učenika 186</s>\n<s>185 osnovnih i srednjih škola, pri čemu bi se koristio lokalni marketing (Tihi et al., 2006).</s><s>Diferencirani marketing prema teoriji (Kotler, 2006) daje veću ukupnu prodaju.</s><s>Strategija standardizirane ponude ili nediferenciranog marketinga zanemaruje razlike u tržišnim segmentima i nastupa na tršištu sa jednom tržišnom ponudom, smatrajući da ja pećina kao turistička destinacija privlačna za, ako ne sve segmente, a ono bar za najveće segmente na tržištu.</s><s>Marketinške aktivnosti bi bile usmjerene na masovno oglašavanje, naglašavajući atrakcijsku stranu destinacije i prirodnu jedinstvenost.</s><s>Strategija tržišnih niša ili koncentrisani marketing mogu biti interesantni za neke se­ gmente potrošača, kakvi su recimo starija populacija kojoj se mogu ponuditi terapeut­ ske vrijednosti pećina ili istraživačke grupe.</s><s>Mogućnosti razvoja prema različitim scenarijima procijenjene su na osnovu broja uče­ nika i broja turista u općinama, kantonima/županijama i Federaciji BiH.</s><s>U razmatranje će biti uzete dvije varijante.</s>\n<s>U prvoj varijanti obuhvaćen je puni obuhvat učenika u općini, 50 % obuhvata u kantonu/ županiji, 5 % obuhvata u Federaciji BiH, 50 % obuhvata studenta u kantonu/županiji, 50 % obuhvata turista u kantonu/županiji i 5 % obuhvata na nivou Federacije BiH.</s><s>U drugoj, optimističnijoj varijanti, obuhvaćen je puni obuhvat učenika u općini, 50 % obuhvata u kantonu/županiji, 10 % obuhvata u Federaciji BiH, 50 % obuhvata stu­ denta u kantonu/županiji, 100 % obuhvata turista u kantonu/županiji i 10 % obuhvata na nivou Federacije BiH.</s><s>Kod ovih procenata uzet je u obzir podatak kolika je atrak­ tivnost prirodnog (i vještačkog) podzemlja u Sloveniji: među prvih deset atrakcija tri pripadaju speleoturizmu – 2 prirodne pećine: Postojnska jama i Škocjanske jame (Pa­ ternost, 2004), a među podzemnim objektima od njih 9 tri su rudnika – Velenje, Idrija, U obje varijante samo će broj ulaznica biti osnov za računanje ukupne bruto vrijedno­ sti proizvodnje (dakle, bez dodatne usluge), odnosno broja radnih mjesta.</s><s>U takvim scenarijima broj posjetilaca za pećinu Vjetrenicu je slijedeći: Varijanta A</s>\n<s>Ukupan bruto proizvod pećine je 857.160 KM ili vrijednost dovoljna za 63 zaposlenika.</s><s>Jednaka dva scenarija uzeta su za broj posjetilaca pećine Ledenice.</s>\n<s>Ukupan bruto proizvod pećine je 379.760 KM ili vrijednost dovoljna za 33 zaposlenika.</s><s>Za pećinu Hrustovaču broj posjetilaca za dva scenarija je slijedeći: Varijanta A</s>\n<s>Ukupan bruto proizvod pećine je 576.675 KM ili vrijednost dovoljna za 64 zaposlenika.</s><s>8.8 PROCJENA EFEKATA SPELEOTURIZMA NA LOKALNI RAZVOJ Lokalne zajednice mogu se opredjeljivati za razvoj speleoturizma, imajući u vidu ekonomske efekte turističke valorizacije prirodnih resursa koji se nalaze na teritori­ ji lokalne zajendice.</s><s>Pretpostavka za razvoj speleoturizma je postojanje speleoloških objekata, i to je u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most osigurano tu­ ristički atraktivnim pećinama Vjetrenicom, Ledenicom i Hrustovačom.</s><s>To samo po 189</s>\n<s>Ukupno: 115.335 sebi, međutim, nije dovoljno za razvoj speleoturizma.</s><s>Jednako koliko i postojanje, bitna i spoznaja o postojanju i potencijalnom turističkom i ekonomskom značaju spe­ leoloških objekata.</s><s>Lokalne zajednice se moraju uključiti u promociju speleoturizma na lokalnom, regionalnom, nacionalnom i internacionalnom nivou.</s><s>Tek u tom slučaju će razvoj speleoturizma predstavljati osnovu za direktno i indirektno zapošljavanje, za generiranje prihoda lokalne zajednice, za uspostavljanje veza unaprijed i unazad sa drugim sektorima i aktivnostima.</s>\n<s>Razvojni efekti na općine analizirani su samo na osnovu povećanja broja radnih mjesta uposlenih u turističkim pećinama (tabela 34), u skladu sa ranije usvojenim scenarijima.</s>\n<s>Tabela 34.</s><s>Povećanja broja radnih mjesta.</s><s>Mjereno brojem novih radnih mjesta, turističko aktiviranje pećine Vjetrenica imalo bi najveće razvojne efekte.</s><s>Broj radnih mjesta bi se povećao u rasponu od 70 % (vari­ jenta A) do 143 % (varijenta B).</s><s>U slučaju Ledenice, aktiviranje pećine generira novu Pod pretpostavkom konstantnih povrata prema omjeru, u neoklasičnom modelu So­ lowa (prema Todaro & Smith, 2006), porast zaposlenosti bi trebao generirati porast ukupnog domaćeg proizvoda lokalne zajednice u istom omjeru.</s><s>U varijanti A, nova radna mjesta bi generirala rast GDP u rasponu od 70 % (Vjetrenica) do 0,9 % (Hrusto­ vača).</s><s>U varijanti B, porast zaposlenosti kao ulaz generirao bi rastom izlaza u rasponu Pretpostavljeni rast produktivnosti mogao bi akcelerirati ili dinamizirati efekte razvoja (zaposlenosti) u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most prema vrijedno­ stima prikazanim u tabeli 35.</s>\n<s>Tabela 35.</s><s>Rast zaposlenosti u općinama Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most.</s><s>Efekti na nezaposlenost su najznačajniji u općini Ravno, a zatim u Bosanskom Graho­ vu i Sanskom Mostu.</s><s>Kao što se vidi, došlo bi do smanjenja broja nezaposlenih u sve tri općine.</s><s>Efekti na smanjenje nezaposlenosti bili bi najznačjniji na području općine Ravno (pećina Vjetrenica).</s>\n<s>Efekti na platni bilans su proporcionalni učešću stranih turista u posjeti pećinama.</s><s>U Hrvatsko-neretvanskom kantonu (Vjetrenica) u 2007. godini ih je bilo 50.262 (Anon., 2008h), Kantonu 10 samo 1.192 (Anon., 2008g) a u Unsko-sanskom kantonu 13.460 (Anon., 2008c).</s><s>Pozitivan efekt na platni bilans će imati i odluka da se škole u prirodi iz programa redovnog osnovnog obrazovanja, kao i neki nastavni i drugi srednjoškol­ ski programi, realiziraju u Bosni i Hercegovini.</s><s>Isti efekat će imati i odluka dijela sta­ novništva da svoje potrebe za putovanjem, za turističkim uslugama zadovolji u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>S obzirom da se ekonomska, preciznije rečeno turistička valorizacija pećina dovo­ di u kontekst lokalnog razvoja, ovdje se apostrofiraju institucije, fondovi, programi i projekti koji podržavaju lokalni razvoj.</s><s>Na tu činjenicu se naslanja stav da bi ove institucije, fondovi, programi i projekti mogli podržati (financijski, menadžerski, teh­ nički, marketinški) održivu turističku valorizaciju pećina kao turističkih objekata u kontekstu lokalnog razvoja.</s>\n<s>Svijest o ulozi i značaju lokalnog razvoja generirala je potrebu za institucionalizacijom potpore, koordinacije, transfera znanja i iskustava.</s><s>Tako je, uporedo s uspostavljanjem zakonskog okvira kojim se reguliraju prava i obaveze lokalnih zajednica, u Evropskoj Uniji i Vijeću Evrope osnovano nekoliko važnih institucija koje se bave različitim aspektima lokalnog razvoja.</s><s>Cilj im je, između ostalog, zastupati interese lokalnih zajednica u procesima odlučivanja, posebno o lokalnom ekonomskom razvoju, ali i pitanjima horizontalne i vertikalne kooperacije.</s><s>Mrežu institucija relevantnih za lo­ kalni razvitak, neposredno ili posredno preko regija kojima pripadaju, čine: Vijeće Evrope, zatim Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope (CLRAE), Vijeće evrop­ skih općina i regija (CEMR), Nacionalno udruženje lokalnih vlasti jugoistočne Evrope (NALAS), Forum pograničnih gradova Evrope, Skupština evropskih regija (AER), Odbor regija (COR), Radna zajednica Alpe-Jadran, Eurocities, Mreža urbane tehno­ logije (UTN), Održivi informacioni sistemi gradova, Evropska mreža gradova srednje veličine, Vijeće Evrope – Lokalna demokracija i prekogranična saradnja, Udruženje evropskih prekograničnih regija (AEBR), Povezivanje, pomoć i suradnja za Evropske pogranične regije (LACE), Evropska okvirna konvencija o prekograničnoj saradnji Vijeća Evrope, Institut Istok-Zapad (EWI), Međunarodna jedinica za istraživanje gra­ dova (IBRU), Fondacija za ekonomiju i održivi razvitak regiona Evrope (FEDRE), Inicijativa za saradnju u jugoistočnoj Europi (SECI), South East Evrope Co-operation 192</s>\n<s>Vijeće evropskih općina (www.ccre.org) osnovano je 1951. godine u Ženevi, da bi mu 1984. naziv bio promijenjen u Vijeće općina i regija Evrope – CEMR (Council of European Municipalities and Regions).</s><s>U Vijeću ima više od 100.000 članova, pred­ stavnika lokalnih i regionalnih vlasti Evrope, učlanjenih u CEMR neposredno ili kroz četrdeset dvije velike nacionalne asocijacije lokalnih i regionalnih vlasti iz 29 evropskih zemalja.</s><s>Svaka nacionalna sekcija definira svoju politiku i organizira dijalog s central­ nom vlašću onako kako smatra adekvatnim.</s><s>Isto tako, ona može koristiti i primjere drugih evropskih zemalja, a stara se o tome da vlada njene zemlje usvoji i u potpunosti poštuje Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi Vijeća Evrope.</s><s>Na evropskom nivou Vijeće podržava, između ostalog, lokalne vlasti u njihovoj potrazi za donacijama pove­ zanim s programima Evropske Unije te u odbrani i zaštiti interesa lokalnih zajednica u okviru evropskih institucija.</s><s>Glavni ciljevi, posebno značajni za lokalni razvoj, su: jača­ nje uticaja lokalnih zajednica, poticaj razmjene iskustava i saradnje, pružanje informa­ cija o radu i aktivnostima svih institucija EU, pomoć da stavovi, interesi i glas članica dođu do reprezentativnih institucija i tijela (Osmanković & Pejanović, 2007).</s><s>9.1.2 Komitet ili Odbor regija</s>\n<s>Komitet ili Odbor regija (COR – The Committee of the Regions http://www.cor.eu.int/) osnovan je Ugovorom o Evropskoj Uniji (Maastricht), a počeo je djelovati 1994. go­ dine.</s><s>To je savjetodavno tijelo koje čine predstavnici evropskih regionalnih i lokalnih vlasti.</s><s>On osigurava da lokalne vlasti imaju svoju riječ u odlučivanju o politikama, te da lokalni identiteti budu poštovani.</s><s>Osnivanjem ovog Komiteta po prvi put u historiji Evropske Unije postoji pravna obveza da se traži mišljenje od predstavnika lokalnih vlasti o pitanjima koja ih se direktno tiču, npr. kada se rješavaju pitanja regionalne po­ litike Evropske Unije, ekonomske i socijalne povezanosti (kohezije), o transevropskoj mreži prioritetnih infrastrukturalnih pravaca (TEN’s), obrazovanju i stručnom usavr­ šavanju, itd.</s><s>Uloga Komiteta je iznošenje lokalnih i regionalnih gledišta o zakonima.</s><s>Komitet od 2004. godine ima 317 članova i isto toliko zamjenika.</s><s>Broj predstavnika svake države članice u Komitetu približno odražava broj stanovnika (nacionalne kvo­ te).</s><s>Putem ovog komiteta sve Evropske nerazvijene ili zapostavljene regije mogu se obratiti za pomoć direktno Bruxellesu, bez posredovanja svojih centralnih vlada ili 193</s>\n<s>9.1.1 Vijeće evropskih općina njenih predstavnika u Uniji.</s><s>U okviru Komiteta djeluje šest komisija, i to: Komisija za politiku teritorijalne kohezije (COTER), Komisija za ekonomsku i socijalnu politiku (ECOS), Komisija za održivi razvitak (DEVE), Komisija za kulturu i obrazovanje (EDUC), Komisija za ustavna pitanja i evropsku upravu (CONST) i Komisija za vanj­ ske poslove (RELEX).</s><s>Prve četiri komisije su posebno značajne za turističku valoriza­ ciju pećina i njihovo pozicioniranje kao komponente lokalnog razvoja.</s><s>Komitet regija se pojavljuje i pod imenom Komitet regionalnih i lokalnih teritorijalnih organa.</s><s>9.1.3 Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Evrope – CLRAE (www.coe.int/T/E/Clrae) osno­ van je u Vijeću Evrope 1994. godine kao konsultativno tijelo koje pomaže novim dr­ žavama članicama u različitim aspektima razvoja.</s><s>Kongres je glas evropskih općina i regija, forum u kome izabrani lokalni i regionalni predstavnici mogu raspravljati o pro­ blemima, razmjenjivati iskustva i izražavati svoje stavove.</s><s>Kongres savjetuje Komitet ministara i Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope o svim aspektima lokalne i regi­ onalne politike.</s><s>Kongres priprema redovne izvještaje po državama, o stanju lokalne i regionalne demokratije u svim zemljama članicama Vijeća Evrope i, naročito, prati ostvarivanje principa Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.</s><s>Kongres je podijeljen u dvije komore: Komoru lokalnih vlasti i Komoru regiona.</s><s>Skupština je dvodomna i čini je 315 članova.</s><s>Članovi su izabrani predstavnici preko dvije stotine hiljada lokalnih i regionalnih vlasti iz 46 država članica Vijeća.</s><s>Ciljevi Kongresa su: promocija dje­ lotvornih struktura lokalne i regionalne vlasti, ispitivanje stanja lokalne i regionalne demokratije, razvijanje inicijativa djelotvornog učešća u lokalnoj i regionalnoj demo­ kratiji, zastupanje interesa lokalnih i regionalnih vlasti u profiliranju evropske politike, podržavanje i promocija regionalne i prekogranične saradnje za mir i održiv razvitak, promatranje lokalnih i regionalnih izbora.</s><s>U kontekstu hipoteza iznesenih u ovom radu posebno je bitna promocija djelotvornih, efikasnih struktura u lokalnim zajednicama, struktura koje mogu prepoznati i podržati održivu ekonomsku i ekološku valorizaciju speleoloških objekata.</s>\n<s>Skupština evropskih regija – AER (Assembly of European Regions – www.are-regi­ ons-europe.org) osnovana je 1985. godine s ciljem da se glas evropskih regija čuje na 194</s>\n<s>9.1.4 Skupština evropskih regija međunarodnom nivou i s misijom da podrži regionalizaciju i institucionalno učešće regija u procesu odlučivanja, te da osnaži njihovu ulogu u Vijeću Evrope, OSCE-u i Evropskoj Uniji.</s><s>Njena Generalna skupština ima 250 članica – regija iz 30 zemalja (koje predstavljaju oko četiri stotine miliona ljudi) i 20 interregionalnih organizaci­ ja, a u radu ovog tijela obično sudjeluju i predstavnici centralne vlasti.</s><s>Kao ciljevi Skupštine evropskih regija označeni su: promoviranje demokratskih evropskih struk­ tura i razvoj međunarodne saradnje na polju kulture, podrška ekonomskom razvoju, zdravstvu, društvenim djelatnostima, mladima, obuci radnika i slično.</s><s>Najduži “staž” u članstvu Skupštine evropskih regija iz Bosne i Hercegovine ima Zeničko-dobojski kanton\u0004, a danas se u Skupštini još nalaze: Bosansko-podrinjski, Livanjski (Kanton 10), Hercegovačko-neretvanski, Sarajevski, Tuzlanski i Zapadnohercegovački kanton.</s><s>Prioritetni ciljevi Skupštine su: ubrzanje procesa regionalizacije u Evropi i rad na stva­ ranju Evrope regija, promocija i razvoj mreže međuregionalne saradnje i kulturnog, ekonomskog i društvenog partnerstva između regija Evrope kroz transfer i razmjenu tehnologija, znanja i iskustva.</s><s>Lokalne zajednice preko regija kojima pripadaju, odno­ sno koje su formirale, mogu koristiti određene benefite njihovog članstva.</s><s>9.1.5 Asocijacija evropskih prekograničnih regija Asocijacija evropskih prekograničnih regija (AEBR) osnovana je 1971. godine na ini­ cijativu deset regija.</s><s>Ciljevi su: angažiranje u rješavanju prekograničnih problema, pripremanje i provedba zajedničkih projekata, zajednički nastup prema donatorima i drugim izvorima sredstava, organiziranje skupova o prekograničnoj suradnji i infor­ miranje javnosti o ovoj problematici.</s><s>Forum pograničnih gradova Evrope proučava fenomen pograničnih gradova.</s><s>To je forum za raspravu o iskustvima saradnje i rješa­ vanju problema.</s><s>S obzirom na lokaciju Vjetrenice u Jadranskoj euroregiji (slika 109), i u okviru ove asocijacije i foruma se može dobiti potpora za lokalni razvoj utemeljen na endogenim faktorima.</s>\n<s>\u0004 Zeničko-dobojski kanton dobio je status punopravnog člana 29. 11. 2001. godine i prva je regija iz Bosne i Hercegovine koja je pristupila ovoj izuzetno važnoj evropskoj asocijaciji.</s><s>195</s>\n<s>Slika 109.</s><s>Evropske prekogranične regije u Bosni i Hercegovini.</s><s>9.1.6 Mreža nacionalnih asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope Na inicijativu Asocijacije lokalnih vlasti zemalja jugoistočne Evrope (CLRAE) odlu­ čeno je da se osnuje Mreža nacionalnih asocijacija lokalnih vlasti jugoistočne Evrope – NALAS, na dobrovoljnoj osnovi i u cilju pružanja adekvatnih usluga svom članstvu, velikom broju lokalnih vlasti, koje imaju značajnu ulogu u razvitku demokratskog života u njihovim zemljama.</s><s>Nacionalne asocijacije lokalnih vlasti jugoistočne Evrope imaju najmanje dvije osnovne uloge.</s><s>Prvo, treba da osiguraju usluge svom članstvu, posebno u razvitku njihovih sposobnosti i mogućnosti.</s><s>Drugo, treba da razvijaju efika­ snu saradnju s centralnim vlastima, koja bi vremenom postala partnerstvo, u cilju pred­ stavljanja i obrane interesa svojih članova.</s><s>CLRAE smatra da je od suštinske važnosti doprinositi, u duhu Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope, jačanju nacionalnih asocija­ cija lokalnih vlasti u regionu.</s><s>U skladu s tim, CLRAE smatra da će povezivanje među njima osigurati razmjenu iskustava i doprinijeti jačanju njihove pozicije na unutrašnjoj političkoj sceni.</s><s>Među najvažnijim strateškim ciljevima NALAS-a je, između ostalih, i organiziranje zajedničkih projekata koji će se podnositi donatorima za financiranje.</s><s>196</s>\n<s>Mrežu trenutno materijalno pomažu: Vijeće Evrope, vlada Švicarske i Fondacija za ekonomiju i fond za održivi razvitak evropskih regiona – FEDRE.</s><s>NALAS funkcioni­ ra kao horizontalno postavljena mreža, u kojoj sve asocijacije imaju podjednako važnu ulogu.</s><s>Stalna konferencija gradova i općina je aktivni član NALAS-a.</s><s>9.1.7 Radna zajednica Alpe-Jadran</s>\n<s>Radna zajednica Alpe-Jadran ustanovljena je 1978. u Veneciji, a njeni ciljevi su: in­ formativno-stručne rasprave i koordinacija; razvijanje saradnje i razmjena na istoč­ noalpsko-jadranskom području; jačanje kulturnog identiteta; uključivanje u procese Evropske saradnje i integracije; potpora ulasku država kandidata s područja Radne zajednice u Evropsku Uniju i kandidiranje nekih zajedničkih projekta za sufinancira­ nje iz programa pomoći Evropske Unije.</s><s>Glavna područja saradnje su: prekoalpske saobraćajne veze i lučki promet; proizvodnja i prijenos energije; poljoprivreda, šumar­ stvo i vodoprivreda; turizam; zaštita okoliša, prostorno planiranje i razvitak naselja; povezivanje gradova; očuvanje kulturnog i rekreacijskog prostora; kulturne i naučne veze; informiranje i Evropske integracije.</s><s>Za potporu lokalnom razvoju posebno je bitna kooperacija u sektoru turizma, zaštite okoliša, prostornog planiranja, očuvanja kulturnog nasljeđa i informiranje.</s>\n<s>Regionalna politika Evropske Unije danas se u osnovi sastoji od alociranja financijskih sredstava iz proračuna Evropske Unije siromašnijim regijama, lokalnim zajednicama i stanovništvu.</s><s>Ukupan iznos sredstava alociranih u periodu od 2000. do 2006. godine iznosi 213 milijardi eura.</s><s>Ova sredstva koriste se za poticanje razvitka zaostalih područja, izmjenu starih industrijskih zona, pomaganje omladini i dugotrajno pomaganje nezapo­ slenim da pronađu posao, za modernizaciju poljoprivrede i potpomaganje siromašnijih ruralnih područja.</s>\n<s>Strukturalni fondovi djelovali su u skladu sa četiri načela: • koncentracija – fokusiranje na određeni set prioriteta; • programiranje – elaboracija strateških planova umjesto provođenja pojedinačnih, od­ vojenih projekata.</s><s>Ovo načelo naglašava i potrebu partnerstva sa svim zainteresiranim nosiocima interesa u procesu programiranja razvoja (javni, privatni, civilni sektor); 197</s>\n<s>• dodatno djelovanje – imajući na umu da sredstva iz fondova trebaju predstavlja­ ti dodatnu pomoć, obavezno je sufinanciranje programa kao izraz posvećenosti i uvjerenosti u njihov kvalitet od strane lokalne i regionalne zajednice;. • partnerstvo – uključivanje državnih, regionalnih, lokalnih te socijalnih partnera.</s><s>U svim stadijima planiranja programa bilo je predviđeno djelovanje u partnerstvu.</s><s>Razmjere do kojih će sudionici – partneri biti uključeni u određenu fazu ovisilo je o spremnosti i volji, kao i snazi/vještinama i znanjima zainteresiranih institucija.</s><s>Novac za podršku isplaćivan je putem strukturalnih fondova (koji su reformirani 1999.).</s><s>Ilustracije radi, za cilj \"jedan\" Lisabonske strategije u periodu 2000.–2006. godina programirano je 118,5 milijardi eura, a za cilj \"dva\" 22,5 milijardi eura (za radna mjesta, ekonomiju znanja, inovacije, informacijsko-komunikacijske tehnologi­ je, istraživanje i razvitak oko 49 %, za okoliš 14 %, za transport 24 % i ostalo (turizam, socijalna i zdravstvena infrastruktura, ruralni razvitak) 13 % sredstava).</s><s>Za cilj \"jedan\" najviše sredstava programirano je za Španiju (33 milijarde eura), a za cilj \"dva\" za Francusku (5,9 milijardi eura).</s><s>Kada je riječ o novim članicama za: industriju, predu­ zeća, infrastrukturu, humane resurse razvitka, ruralni razvitak, zajedničke regionalne programe, poboljšanje življenja u urbanim centrima, tržište radne snage, obrazovanje i treninge, kompetitivnost, ribarstvo, okoliš, regionalni razvitak, teritorijalnu koheziju, inovacije, socijalnu i ekonomsku infrastrukturu, produktivne sektore razvitka, poslov­ nu kompetitivnost, razvitak ostrva, proizvodnju hrane, tehničku pomoć, šumarstvo, usluge, Češka Republika je dobila preko 1,5 milijardi eura podrške, Cipar 53,4 miliona eura, Estonija 371 miliona eura, Mađarska oko 2 milijarde eura, Latvija 626 miliona eura, Malta 63,2 miliona eura, Poljska 8,3 milijarde eura, Slovenija oko 237 miliona eura, Slovačka oko 1,1 milijardu eura (Osmanković & Pejanović, 2007).</s><s>Evropski fond za regionalni razvitak (ERDF) je glavni fond s ukupnim proraču­ nom od blizu 13 milijardi eura.</s><s>Fokusiran je na razvitak socijalne i privredne kohezije kako bi se smanjile razlike u socioekonomskoj razvijenosti.</s><s>Fond je ustanovljen 1975. godine.</s><s>Sredstva se uglavnom koriste za poboljšanje infrastrukture, lokalni razvitak i zaštitu životne sredine.</s>\n<s>Evropski socijalni fond (ESF) bavi se prekvalifikacijom radnika, ima proračun od 7,5 milijardi eura godišnje.</s><s>ESF funkcionira od 1960. godine.</s><s>Ovaj fond podržava usavršavanje.</s><s>To je najvažniji financijski instrument za poticanje zaposlenosti i una­ pređenje ljudskih potencijala.</s>\n<s>ISPA je instrument strukturalne politike za pomoć zemljama istočne i centralne Evro­ pe koje su se prijavile za pristupanje.</s><s>Finansiraju se programi zaštite životne sredine i saobraćajna mreža.</s><s>Od programa koji su razvijeni za razvoj lokalnih zajednica poseb­ no su interesantni: Program INTERREG III, PHARE program prekogranične saradnje, program prekogranične saradnje Istok-Zapad, višekorisnički programi malih projeka­ ta, CARDS – pomoć Zajednice za obnovu i razvitak i stabilizaciju, TACIS – partnerski program izgradnje institucija IBPP, program ACCESS 2000 – program jačanja civil­ nog društva, ACE – program saradnje na ekonomskom području, FEDRE – fondacija za ekonomiju i održivi razvitak regija Evrope, LEEDS – program razvitka lokalne ekonomije i zapošljavanja, MEDA – sporazum o razvitku Sredozemlja, Program za susjede, RECHAR II, RESIDER II, RATEX i KONVER – inicijative koje podržavaju diversifikaciju i konverziju u područjima sa izraženim strukturalnim problemima.</s><s>Od 1999. godine Evropska Unija je osigurala više od sedam milijardi eura kao pomoć zemljama zapadnog Balkana.</s><s>Kao zamjenu ranijim programima PHARE i OBNOVA, a u cilju pomoći regionu, osmišljen je novi programa nazvan CARDS.</s><s>Projekt financijske pomoći CARDS (Community Assitance for Reconstruction, Development and Stabilisation – Pomoć Zajednice za rekonstrukciju, razvitak i sta­ bilizaciju) predstavlja najvažniju pomoć Evropske Unije zapadnom Balkanu.</s><s>To je šestogodišnji instrument pomoći Evropske Unije (2000.–2006.) državama regiona koji pomaže izgradnju institucija i ispunjavanje obveza preuzetih Sporazumom o sta­ bilizaciji i pridruživanju.</s><s>Svi do tada postojeći programi pomoći zemljama Balkana objedinjeni su u CARDS.</s><s>Korisnici CARDS-a su državne, entitetske i druge javne institucije, udruženja, zadruge, fondacije i nevladine organizacije.</s><s>Program ima za cilj osposobljavanje Albanije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije i Srbije za približavanje Evropskoj Uniji kroz rekonstrukciju, jačanje demokratije, po­ mirenje, stvaranje uslova za povratak izbjeglica i raseljenih osoba, razvitak institucija, uspostavljanje pravne države, zaštitu ljudskih prava, jačanje nezavisnosti medija, po­ štovanje manjina, uspostavu samoodržive ekonomije, slobodno tržište, ekonomski i socijalni razvitak, strukturne reforme i međudržavnu saradnju.</s><s>Prekogranična saradnja čini liniju A, B i C INTERREG programa.</s><s>Cilj linije A INTERREG programa je razvijanje institucionalne, privredne i socijal­ ne suradnje pograničnih regija.</s><s>Prekogranična saradnja promoviše regionalni razvitak 199</s>\n<s>198 i saradnju između susjednih graničnih regija, uključujući vanjske granice Evropske Unije i granice na moru.</s><s>Bosna i Hercegovina (s Italijom, Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom i Slovenijom) sudjeluje u programu INTERREG IIIA kroz program Jadranske prekogranične saradnje.</s><s>Saradnja regija u pograničnim prostorima (transgranične regi­ je) bitan je preduslov za ekonomski razvitak graničnih regija, odnosno lokalnih zajed­ nica lociranih u ovim područjima.</s><s>Ovo je naročito bitno kada se ima u vidu činjenica da značajan procent “manjina” živi u slabije razvijenim područjima.</s><s>Transnacionalna saradnja je u fokusu linije B INTERREG programa, a odnosi se na transnacionalnu saradnju državnih, regionalnih i lokalnih vlasti.</s><s>Za cilj ima podršku skladnoj teritorijalnoj integraciji područja Evropske Unije, kao i održivi i harmoničan razvitak Evropske Unije kroz oblikovanje velikih grupa evropskih regija.</s><s>Kroz liniju C INTERREG III programa promovira se međuregionalna saradnja na širokoj geografskoj osnovi.</s><s>INTERREG IIIC podupire Evropska projektna partner­ stva gradova, regija i drugih aktera na području gradskog i regionalnog razvitka.</s><s>Cilj programa je pružanje poticaja koji će omogućiti snažniju razmjenu iskustava te izradu zajedničkih strategija i aktivnosti na području regionalnog razvitka.</s><s>Program pruža regijama koje nemaju zajedničke granice mogućnost saradnje u okviru zajedničkih mreža, pojedinačnih projekta ili operacija regionalnog okvira.</s><s>Program, osim toga, pridaje posebnu važnost izazovima i mogućnostima koje se pružaju za regije duž sa­ dašnje vanjske granice Evropske Unije.</s>\n<s>Novi programski okvir prekogranične saradnje na vanjskim granicama Evropske Uni­ je, nakon posljednjeg proširenja, jest Program za susjede (Neighbourhood Progra­ mme).</s><s>Promoviran je 2003. godine u okviru Evropske politike za susjede (Evropean Neighbourhood Policy – ENP), a operativan je od 2004. godine.</s><s>Odnosi se na preko 10.000 km granice Evropske Unije s Rusijom, Ukrajinom, Bjelorusijom i Moldovom, zemljama zapadnog Balkana i sa zemljama Mediterana.</s><s>Osnovne karakteristike Programa za susjede su: programiranje ciljeva i aktivnosti uz sigurne izvore financiranja na obje strane granice i zajedničke strukture upravljanja koje će osigurati jedinstvene procedure prijavljivanja i izbor projekta.</s><s>Program za su­ sjede objedinit će sve oblike prekogranične saradnje na vanjskim granicama Evropske Unije i dobit će svoj puni zamah kreiranjem novog financijskog instrumenta u prora­ čunu Evropske Unije 2007.–2013.</s>\n<s>Još jedan aktuelan evropski projekt u kontekstu međuregionalne saradnje i poveziva­ nja jest Program bratimljenja gradova, koji je pokrenut 1989. godine.</s><s>O uspjehu ove inicijative dovoljno govori činjenica da je samo 2002. godine Evropska komisija dobila čak 2.500 prijava za sredstva iz ovog programa.</s><s>Značajno je da ovaj program sve više uključuje i gradove iz zemalja koje nisu članice Evropske Unije.</s><s>U tim slučajevima sa­ radnja funkcionira tako da Evropska Unija pokriva troškove grada iz zemlje članice, a Centralnoevropska inicijativa pokriva troškove ”grada pobratima” u državi nečlanici.</s><s>SAPARD je poseban predpristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj.</s><s>Ciljevi 1. primarna ulaganja u poljoprivredu i ruralnu infrastrukturu, 2. kreiranje konkurentnog i efikasnog sektora poljoprivrede i prerade hrane, 3. kreiranje novih radnih mjesta i prihoda u najmanje razvijenim regijama, 4. kreiranje uslova održivog razvoja u ruralnim područjima, 5. poboljšanje kvalitete života ruralnog stanovništva, 6. pomoć u provedbi zakonodavstva EU,</s>\n<s>8. ravnopravno sudjelovanje na jedinstvenom evropskom tržištu.</s><s>9.2.2 Prilike koje ne bi trebalo propustiti (period 2007.–2013.) IPA je novi predpristupni instrument za finansiranje reformi u državama kandidati­ ma za članstvo u EU koji će zamijeniti programe Phare, ISPA, SAPARD i CARDS u periodu 2007.–2013.</s><s>Cilj ovog instrumenta je da olakša i objedini finansijsku pomoć državama kandidatima, kao i potencijalnim kandidatima za ulazak u Evropsku Uniju.</s><s>Finansijski okvir za IPA je deset milijardi eura, koliko će članice Unije izdvojiti kao pomoć za potencijalne i buduće članice EU.</s><s>IPA program ima pet komponenti.</s><s>Prva se odnosi na izgradnju institucija i stabilnost, a druga na regionalnu saradnju.</s><s>Ostale tri namijenjene su zemljama kandidatima kao što su Hrvatska i Makedonija.</s><s>Na raspolaganju su poljoprivredni, regionalni i socijalni fondovi.</s><s>U okviru regionalne i prekogranične saradnje podržavaju se: održiv ekonom­ ski i socijalni razvoj, okoliš, javno zdravstvo, prevencija i borba protiv organizovanog kriminala, efikasne i sigurne granice, promocija lokalnih aktivnosti između građana, 201</s>\n<s>vredne politike (CAP), regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala i ruralni razvoj.</s><s>Prve dvije komponente su dostupne svim kandidatima i potencijalnim kandidatima.</s><s>Prema tome, dostupne su i BiH, odnosno lokalnim zajednicama za razvoj projekata speleoturizma.</s><s>Primarni cilj je smanji­ vanje razlika u nivou ekonomske razvijenosti jačanjem ekonomske i socijalne kohezije.</s><s>U okviru programa prekogranične saradnje BiH – Crna Gora i prekogranične saradnje BiH – Hrvatska mogu učestvovati sve tri općine (Ravno, Bosansko Grahovo i Sanski Most).</s><s>Program prekogranične saradnje između BiH i Crne Gore – Program sa Republi­ kom Crnom Gorom će ojačati zajednički održivi razvoj prekograničnog područja (slika 110) te njegove privredne, kulturne, prirodne i ljudske potencijale jačanjem ljudskih resursa i zajedničkih institucionalnih mreža među lokalnim zajednicama i lokalnim ak­ terima u privatnom i javnom sektoru.</s><s>Dogovorena je realizacija slijedećih mjera: – Inicijative prekograničnog privrednog razvoja sa naglaskom na turizam i ruralni razvoj;</s>\n<s>– Inicijative za razvoj zaštite životne sredine uglavnom usmjerene na zaštitu, unapre­ đenje i upravljanje prirodnim resursima; – Društvena kohezija i kulturna razmjena kroz institucionalne i direktne intervencije; Slika 110.</s><s>Prostori BiH i Crne Gore uključeni u prekograničnu saradnju.</s><s>202</s>\n<s>– Podrška administriranju i realizaciji programa; – Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.</s><s>Ukupan budžet programa za prve tri godine je 1,1 milion eura (razvoj i tehnička po­ moć), od čega 0,5 miliona eura za BiH i 0,6 miliona eura za Crnu Goru.</s><s>Evropska Unija će učestvovati sa 85 % sredstava.</s><s>Program prekogranične saradnje između BiH i Hrvatske – Program sa Republi­ kom Hrvatskom je usmjeren na stvaranje zajedničkog ekonomskog prostora (slika 111) kroz razvoj turizma i unapređivanje preduzetništva, bolji kvalitet života i društvenog jedinstva kroz zaštitu životne sredine i obezbjeđivanje boljeg pristupa uslugama u za­ jednici te tehničkoj pomoći u administriranju i realizaciji programa.</s><s>U okviru ovog programa podržavaju se:</s>\n<s>– Bolji pristup uslugama koje se pružaju u zajednici; Slika 111.</s><s>Prostori BiH i Hrvatske uključeni u prekograničnu saradnju.</s><s>203</s>\n<s>– Podrška administriranju i realizaciji programa; – Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.</s><s>Ukupan budžet programa za prve tri godine je 2 miliona eura ili jedan milion eura za svaku zemlju.</s>\n<s>Program prekogranične saradnje između BiH i Srbije – Program saradnje sa Srbi­ jom ima za cilj povezivanje stanovništva, zajednica i privrede u pograničnim oblasti­ ma (slika 112) kako bi zajednički učestvovali u stvaranju područja saradnje koristeći svoje ljudske, prirodne i ekonomske resurse i prednosti.</s><s>Kao osnova za realizaciju programa, podržava se:</s>\n<s>– Prekogranične inicijative čiji je cilj razmjena ljudi i ideja kako bi se poboljšala pro­ fesionalna saradnja i saradnja civilnog društva; – Podrška administriranju i realizaciji programa; – Podrška programu informiranja, promoviranja i ocjenjivanja.</s><s>Slika 112.</s><s>Prostori BiH i Srbije uključeni u prekograničnu saradnju.</s><s>204</s>\n<s>Ukupan budžet programa za prve tri godine je 1,8 miliona eura, od čega 0,7 miliona eura za BiH i 1,1 miliona eura za Srbiju.</s><s>Podrška prekograničnoj saradnji (BiH – Hrvatska/Srbija/Crna Gora) – EU CORIN je projekat tehničke pomoći koji finansira EU i čiji je glavni zadatak da se pomogne uspostavljanje državnih i zajedničkih upravljačkh struktura za realizaciju programa prekogranične saradnje sa susjednim zemljama.</s><s>IPA Jadranski program – Program u osnovi obuhvata jadranski priobalni pojas Her­ cegovine, ali će njime biti obuhvaćena i čitava teritorija BiH kako bi se apsorbovala izdvojena sredstva.</s><s>Program ima za cilj pružanje pomoći različitim kategorijama sta­ novništva kako bi u što većoj mjeri dostigli životni standard EU.</s><s>Opšti ciljevi su una­ pređenje društvenog i privrednog razvoja i saradnja među jadranskim zemljama.</s><s>Sredstva izdvojena za BiH za prve tri godine iznose 6 miliona eura.</s><s>Od transnacionalnih programa vrijedi još istaći: Program MED – Program obuhvata obalni dio Sredozemlja (9 država članica EU) i proširen je uključivanjem zemalja Sredozemlja koje su kandidati ili potencijalni kan­ didati za članstvo u EU.</s><s>Program ima za cilj poboljšanje konkurentnosti u regionu na način da se garantuje privredni rast i zapošljavanje budućih generacija te unapređenje teriorijalnog jedinstva i zaštite životne sredine.</s><s>Sredstva izdvojena za BiH za prve tri godine iznose 300.000 eura.</s>\n<s>Program za jugoistočnu Evropu – Program uključuje 16 zemalja, a ima za cilj razvoj transnacionalnih partnerskih odnosa u pitanjima od strateškog značaja, kako bi se una­ prijedio proces teritorijalne, ekonomske i društvene integracije i poboljšalo jedinstvo, stabilnost i konkurentnost regiona.</s><s>Kroz ovaj program se pomaže jačanje integracije država članica EU, zemalja kandidata, potencijalnih kandidata i susjednih zemalja.</s><s>Sredstva izdvojena za BiH za prve tri godine iznose 1.319.302 miliona eura.</s><s>Iz gore navedenih programa jasno je vidljivo da projekti za razvoj speleoturizma mogu naći mjesto u svakom od njih.</s><s>U nekima od njih je razvoj turizma i eksplicitno naveden kao pri­ marni cilj.</s><s>Na lokalnim zajednicama, ali i akademskoj zajednici, je da te prilike iskoriste.</s><s>205</s>\n<s>U radu su provjerene radne hipoteze: (1) Pećine kao turistički objekti nude kvalitetan turistički doživljaj i u skladu su sa afirmacijom kriterija ekološkog kapaciteta prostora kao jedne od karakteristika “novog” turizma; (2) Pećine kao turistički objekti nude višeslojan turistički proizvod sa kumulativnim atrakcijama (prirodni fenomeni pod­ zemlja, estetski doživljaj, avantura, kulturno-historijske vrijednosti, rekreacija); (3) Pećine kao turistički objekti su resurs koji je zanimljiv sudionicima različitih društve­ nih slojeva i interesa.</s><s>On je po tome i “masovni” (školska populacija) i “novi”, zbog čega su vrlo “životan” turistički resurs; (4) Pećine kao turistički objekti u potpunosti se uklapaju u koncept novih oblika turizma jer isključuju kriterij fizičkog prihvat­ nog kapaciteta prostora (a samim tim i velikih građevinskih zahvata).</s><s>Prema tome će i vrlo ograničena ulaganja omogućiti održiv razvoj turizma; (5) Odnos ulaganja u razvoj pećine kao turističkog objekta i dobiti po osnovu cijene ostvarenog radnog mjesta je neuporedivo povoljniji od drugih turističkih objekata ili privrednih kapacite­ ta, kao potpora provjeri osnovne radne hipoteze: Speleoturizam može, uz uvažavanje specifičnih uslova i određenja te potpunu integraciju u prirodno, kulturno i humano okruženje, kao i uz uvažavanje faktora identiteta i interesa lokalne zajednice, snažno participirati u generiranju održivog, humanog i potpunog razvoja nekih nerazvijenih područja Bosne i Hercegovine.</s>\n<s>Istraživanje se temeljilo na slijedećim teorijskim stavovima: – Endogeni razvoj – razvoj fokusiran na optimalnom korištenju endogenih faktora može generirati razvoj nerazvijenih područja; – Koordinacija je preduslov za pokretanje razvoja nerazvijenih područja; – Turizam na temelju objektivne turstičko-tržišne verifikacije može odigrati značajnu ulogu u presjecanju začaranog kruga siromaštva.</s><s>U naznačenim teorijskom okviru su provjereni potencijali, šanse, mogućnosti i rizici orijentacije na speleoturizam kao izlaznu strategiju za savladavanje ili izbjegavanje zamke nerazvijenosti izabranih nerazvijenih područja u Bosni i Hercegovini: općina Ravno, Sanski Most i Bosansko Grahovo.</s>\n<s>Provjera i dokazivanje je izvršeno upotrebom relevantnih metoda, posebno primjenom PEST i SWOT analize u svrhu kvantificiranja prilika i prijetnji, odnosno snaga i sla­ bosti te primjenom odgovarajućih procjena efekata speleoturizma na lokalni razvoj.</s><s>U postupku provjere konsultirano je preko 290 članaka, knjiga i studija, obavljeno je više posjeta pećinama i općinama, te obavljeni razgovori i intervjui sa kreatorima politike lokalnog ekonomskog razvoja, potencijalnim nosiocima projekata, korisnicima i dru­ gim učesnicima lokalnog razvoja.</s>\n<s>Analiza i istraživanje razvoja, stanja i trendova speleoturizma na globalnom, evrop­ skom, regionalnom i lokalnom bosansko-hercegovačkom nivou podržava pomoćne i osnovnu radnu hipotezu.</s><s>Speleoturizam se pokazuje kao vrlo vitalna grana turizma, budući da u sebi sadrži sve elemente novog ili alternativnog turizma koji je prilagođen pojedincu i njegovom ličnom doživljaju (edukacija, avantura, estetika).</s><s>Relevantne argumente potpore osnovnoj radnoj i pomoćnim hipotezama daje inventa­ rizacija potencijalnih turističkih pećina na području Bosne i Hercegovine, i to: Megare kod Hadžića, Hrustovače kod Sanskog Mosta, Hukavice kod Velike Kladuše, Rastuše kod Teslića, Klokočevice na Igmanu, Djevojačke pećine kod Kladnja, Bijambarskih pećina kod Olova, Vjetrenice kod Ravnog, Ledenice kod Bosanskog Grahova, Titove pećine kod Drvara, Mračne pećine kod Rogatice, Orlovače kod Pala, Ledenjače kod Miljevine, Vaganske pećine kod Šipova i Badnja kod Stoca.</s><s>Sve nabrojane općine imaju ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, nadprosje­ čan nivo nezaposlenosti, neisokorištene prirodne resurse, ispodprosječan nivo infra­ strukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opremljenosti i demografsku strukturu koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije.</s><s>Potreba za novim radnim mjestima je više nego evidentna.</s><s>Analiza razvoja pećina kao turističkih resursa fokusirana na tri odabrane pećine: Vje­ trenicu kod Ravnog, Ledenicu kod Bosanskog Grahova i Hrustovaču kod Sanskog Mosta (sve tri u nerazvijenim općinama) dala je važne dokaze osnovne radne i pomoć­ nih hipoteza da pećine, kao turistički resurs, mogu imati pozitivne efekte na lokalni razvoj nerazvijenih općina.</s><s>Svaka od dimenzija analize, analiza prostornih preduslova (pećina i okolni prostor kao turistički resurs, položaj i saobraćajni preduslovi i siste­ matizacija / tipologija prostora), analiza demografskih i ekonomskih preduslova, ana­ 207</s>\n<s>Kvalitativna i kvantitativna procjena razvojnih efekata koje bi pećine kao turistički proizvod i destinacija imali na razvoj lokalnih i regionalnih zajednica, na primjeru izabranih pećina i lokalnih zajednica, Vjetrenica – općina Ravno, Ledenica – općina Bosansko Grahovo i Hrustovača – općina Sanski Most potvrđuje hipoteze.</s><s>Kvanti­ ficirani su direktni efekti na zapošljavanje, rast dohotka, investiranje na lokalnom i regionalnom nivou, kao i procijenjeni efekti na platni bilans korištenjem relevantnih modela.</s>\n<s>Na kraju je dat pregled izvora strane pomoći kroz različite programe, projekte i fon­ dove koji podržavaju lokalni razvoj, razvoj nerezvijenih i razvoj općina (sredina) sa povratničkom populacijom.</s>\n<s>Rezultati istraživanja pokazaju kolike su šanse koje speleoturizam kao jedan od “no­ vih turizama” pruža upravo nerazvijenim ili slabo razvijenim područjima s obzirom na njegove specifičnosti, ali i mogućnosti za korištenje različitih razvojnih programa i fondova te prekogranične regionalne saradnje.</s><s>Rezultati bi mogli imati upotrebnu vrijednost u pripremi programa, projekata razvoja speleoturizma, turizma, lokalnog i/ili regionalnog razvoja; pripremi nacionalne razvoj­ ne strategije za period 2007.–2013. godina, pripremi prostorno-planskih dokumenata na lokalnom, kantonalnom, regionalnom ili entitetskom nivou, eliminiranju ili reduk­ ciji siromaštva u izabranim lokalnim zajednicama.</s><s>Posebno bi mogao biti značajan doprinos procjeni doprinosa prirodnih vrijednosti lokalnog ekonomskog razvoja.</s><s>Dobijeni rezultati bi bili primjenjivi i za istraživanje i analizu drugih vidova “novog” turizma kao što su posmatranje ptica (birdwoching), “mauntbajking”, rafting, plani­ narski turizam, kanjoning i sl.</s>\n<s>Dinarski kras Bosne in Hercegovine (zavzema približno 50 % površine) je največje naravno bogastvo države.</s><s>Na tem prostoru je registriranih več kot 4.000 speleoloških objektov, od katerih imajo številni pomembno estetsko, biološko in kulturno vrednost.</s><s>Glede na to, da se v zadnjem času uvajajo okoljski pristopi v mnogih področjih življe­ nja, dobiva tudi turizem na krasu nov pomen.</s><s>V tem okviru obravnavamo tudi razvoj jamskega turizma v Bosni in Hercegovini.</s><s>Po drugi strani označujejo sedanji ekonom­ ski profil Bosne in Hercegovine revščina, nezaposlenost in neenakomernost.</s><s>Približno 20 % prebivalstva je pod mednarodno priznano linijo revščine, pod njenim robom pa je lahko ob najmanjšem potresu na tržišču pahnjeno še 30 %.</s><s>Število nezaposlenih se po nekaterih ocenah giblje v razponu od 740.000 do preko milijona.</s><s>Revščina je v Bosni in Hercegovini bolj razširjena kot v drugih deželah nekdanje Jugoslavije.</s><s>Poleg tega je razvoj skoncentriran izključno v regionalnih urbanih središčih (Sarajevo, Banja Luka, Mostar, Tuzla), medtem ko se ostala področja srečujejo s številnimi problemi odsotnosti razvoja.</s><s>Vprašanje je, kakšne so dejanske možnosti na tem prostoru, kakšne so njihove naravne prostorske značilnosti in ali so potencialno zanimive na turističnem področju.</s><s>Glede na številne okoliščine (vojno uničevanje, zaostajanje v tehnologijah, družbeni problemi) bi imel turizem lahko, vključno s jamskim turizmom, pomembno vlogo pri ustvarjanju in/ali pospeševanju ekonomskega regionalnega razvoja Bosne in Hercegovine.</s><s>Postavljena je hipoteza, da bi jamski turizem, ob upoštevanju specifičnih pogojev in določitve ob popolni integraciji v naravno, kulturno in humano okolje, ter ob upoštevanju faktorja identitete in interesa lokalne skupnosti, lahko močno parti­ cipiral pri ustvarjanju znosnega, humanega in popolnega razvoja nekaterih nerazvitih področij Bosne in Hercegovine.</s>\n<s>Čeprav lahko najdemo sledi jamskega turizma že prej, se začnejo množični obiski jam z turističnimi podbudami šele s prihodom avstro-ogrske uprave v Bosno in Hercegovi­ no.</s><s>Tuji delavci, kasneje pa tudi domačini začenjajo obiskovati in tudi urejevati jame 213</s>\n<s>Povzetek za obisk turistov v okviru turističnih in planinskih društev.</s><s>Iz tega časa so ohranjeni gradbeni posegi v jamah Klokočevica na Igmanu, Vjetrenica na Popovem polju in v Mračni pećini v kanjonu Prače.</s><s>Pomembnejši razvoj jamskega turizma v Bosni in Hercegovini se začne z razvojem speleologije v 50-tih letih, povezanim z velikimi hidrotehničnimi posegi v vzhodni Hercegovini, kot tudi z dejavnostmi po Prvem ju­ goslovanskem speleološkem kongresu.</s><s>Kmalu sta za turiste odprti dve jami: Srednja Bijambarska pećina in Vjetrenica.</s><s>V tem času nastajajo o jamskem turizmu tudi prva pomembnejša teoretična dela.</s>\n<s>V deželah, ki so bližje Bosni in Hercegovini, zlasti v Sloveniji in na Hrvaškem, je tra­ dicija jamskega turizma daljša in bogatejša ter je povezana s tradicijo jamskega turiz­ ma v Evropi.</s><s>Do 90-tih let prejšnjega stoletja je bilo v Bosni in Hercegovini za turiste odprto 5 jam (od 42, kolikor jih je bilo v nekdanji Jugoslaviji).</s><s>Uvid v možnosti jamskega turizma se najbolj kaže tako v svetu kot v neposredni bli­ žini Bosne in Hercegovine skozi zgodovinski razvoj.</s><s>Njegovi začetki segajo v srednji vek, posebno pomembna pa je vloga Postojnske jame.</s><s>Tudi sodobni trend razvoja jam­ skega turizma s približno tisočimi turističnimi jamami, številom obiskovalcev, ki je v stalnem porastu in ustvarjenim dohodkom, so najboljši pokazatelji možnosti jamskega turizma.</s><s>Pri tem je treba upoštevati tudi premike v sodobnem turizmu, vse bolj prisotni alternativni turizem in turizem, ki ga je mogoče ohranjati, kot tudi spremembe pri zah­ tevah sodobnih turistov (avantura, učenje, varstvo naravnih vrednosti, različne oblike kulturno-zgodovinske dediščine, avtohtoni okoliš in kulturo lokalnih skupnosti).</s><s>Med velikim številom jam z estetsko in kulturno vrednostjo v Bosni in Hercegovini so nekatere nedostopne in so oddaljene od glavnih poti, kar je velika ovira za njiho­ vo uporabo.</s><s>Med jamami, ki bi bile lahko turistični resurs, so izbrane samo tiste, ki imajo ugoden položaj v pogledu prometnih povezav, neko vrsto turistične tradicije, pomemben estetski ali kulturni pomen.</s><s>To so: Megara v občini Hadžići (paleonto­ loške in estetske vrednosti), Hrustovača v občini Sanski Most (estetske in kulturne vrednosti), Hukavica v občini Velika Kladuša (kulturne vrednosti), Rastuša (estetske vrednosti), Klokočevica v Občini Trnovo (lokacijska vrednost), Djevojačka pećina v občini Kladanj (kulturne in religiozne vrednosti), Srednja Bijambarska pećina v občini v občini Ilijaš (estetske in kulturne vrednosti), Vjetrenica v občini Ravno (estetske, kulturne, paleontološke in biološke vrednosti)), Ledenica v občini Bosansko Grahovo 214</s>\n<s>(estetske vrednosti), Titova pećina (zgodovinske vrednosti), Mračna pećina v občini Prača – Pale (estetske vrednosti), Orlovača v občini Pale (estetske in paleontološke vrednosti), Vaganska pećina v občini Šipovo (estetske vrednosti), Badanj v občini Stolac (kulturne vrednosti) in Ledenjača v občini Foča (kulturne vrednosti).</s><s>Vse naštete jame bi lahko postale pomembne turistične destinacije.</s><s>Za vsako od njih so dane možnosti ureditve, najpomembnejše morfološke lastnosti, estetske in kultur­ ne vrednosti, položaj in mesto dostopa ter prometne možnosti in zveza z možnimi turističnimi potenciali (regionalno središče, regija).</s><s>Vse občine v katerih se nahajajo potencialne turistične jame: Hadžići (jama Magara), Velika Kladuša (jama Hukavica), Teslić (jama Rastuša), Trnovo (jama Klokočevica), Trnovo/Foča (jama Ledenjača), Kladanj (Djevojačka pećina), Ilijaš (jame na Bijambarah), Ravno (jama Vjetrenica), Bosansko Grahovo (jama Ledenica), Drvar (Titova pećina), Pale ( jama Orlovača), Prača (Mračna pećina), Šipovo/Kupres (Vaganska pećina), Stolac (jama Badanj), San­ ski Most (jama Hrustovača) generalno karakterizira podpovprečna raven ekonomske razvitosti, nadpovprečna raven nezaposlenosti, neizkoriščeni naravni resursi, podpov­ prečna raven infrastrukturne povezanosti, podpovprečna kvaliteta urbane in komunal­ ne opremljenosti, demografska struktura, ki jo karakterizira staranje, upadanje števila prebivalcev in migracije.</s><s>V desetih od petnajst omenjenih občin je raven razvitosti manjša od 75% bosansko-hercegovskega povprečja razvitosti merjenega z bruto do­ mačim proizvodom na prebivalca.</s><s>V takšnih sredinah lahko dajo tehnike lokalnega ekonomskega razvoja hitre in učinkovite rezultate v zvezi s problemom nezaposle­ nosti in revščine.</s><s>Posebnost lokalnega ekonomskega razvoja je v tem, ker se lokalne skupnosti hitreje in bolj fleksibilno odzovejo na spremembe, lokalni ekonomski razvoj pa je dokaj uspešen instrument za ekonomsko tranzicijo.</s><s>V analizah razvoja jam kot turističnih resursov je fokus na treh izbranih jamah: Vjetre­ nici pri Ravnem, Ledenici pri Bosanskem Grahovu in Hrustovači pri Sanskem mostu.</s><s>Vse tri jame so v nerazvitih občinah, katerih socialna in družbena struktura je bila v minuli vojni popolnoma uničena in ki nimajo razvojnih kapacitet v industriji in trgovi­ ni, tako da jim turizem ostaja največja priložnost.</s><s>Vse tri občine so v tako imenovani “povratniški” populaciji (mononacionalna struktura prebivalstva) tako, da bi turizem prispeval k zmanjšani družbeni in kulturni izoliranosti.</s><s>Tretji razlog je, da gre za repu­ bliške ali entitetske občine ob meji; to dejstvo pa je pomemben dejavnik v regionalnih razvojnih politikah, ki jih podpira Evropska skupnost.</s><s>V profilu lokalnega razvoja iz­ 215</s>\n<s>Povzetek branih občin je dano težišče na doseženi ravni ekonomske razvitosti, merjene z bru­ to domačim proizvodom na prebivalca, stopnji zaposlenosti in stopnji nezaposlenosti prebivalstva ter identificirani potenciali lokalne skupnosti, kot tudi regije.</s><s>V analizi razvoja jam kot turističnega resursa je uporabljena situacijska analiza, analizi PEST in SWOT kot tudi ekonometričen model za direktne učinke (zaposlovanje, rast dohodka, vlaganje na lokalni in regionalni ravni, kot tudi efekti na plačilno bilanco).</s><s>V vseh treh občinah lahko govorimo o naravnih, oziroma podedovanih elementih turistične ponudbe.</s><s>Zgrajenih elementov skorajda ni, kar je v prid opredelitvi, da bi ustvarili multidimenzionalno turistično ponudbo, ki bi se orientirala na klaster geode­ diščine z jamami Vjetrenica, Ledenica in Hrustovača kot vodilnimi atrakcijami.</s><s>Kar zadeva analizo PEST, lahko povemo, da je vpliv političnega obkrožanja negativen in da predstavlja grožnjo jamskem turizmu, medtem ko je vpliv ekonomskega, sociokulturnega in tehnološkega obkrožanja priložnost za jamski turizem.</s><s>V SWOT analizi je upoštevano večje število faktorjev za kvantificiranje vpliva zunanjega in notranje­ ga okolja.</s><s>Praznine (gap), ki nastajajo zaradi teh vplivov, so dopolnjene (v verzijah različnih scenarijev) z ustrezno strategijo za razvoj jamskega turizma.</s><s>Analiza kost benefit je narejena glede na ceno vstopnic v turistične jame (raven iz let od 2001 do 2002).</s><s>Odnosi med fazami proizvodnje in dodane vrednosti so narejeni v kombinaciji z gostinstvom in izobraževanjem kot najbolj sorodnima vejama, pri katerih je struktu­ ra dodanih vrednosti: amortizacija 4,6 %, indirektni davki 0,8 %, sredstva zaposlenih 80 % in poslovni višek 0,6 %.</s><s>Na tej osnovi je izračunano število obiskovalcev, ki bi ustvarili skupno bruto vrednost za vsako od treh jam.</s><s>To število je še kako dosegljivo, potencialno tržišče pa omogoča še pomembnejši razvoj jamskega turizma.</s><s>Na koncu analize so podani razvojni učinki po občinah analizirani samo na temelju povečanja števila delovnih mest zaposlenih v turističnih jamah kot tudi porast bruto domačega proizvoda lokalne skupnosti.</s>\n<s>Možnosti realizacije jamskega turizma v nerazvitih krajih Bosne in Hercegovine so podane s pregledom virov tuje pomoči na osnovi različnih programov, projektov in skladov, ki podpirajo lokalni razvoj, razvoj nerazvitih in razvoj občin (okolja) s popu­ lacijo povratnikov.</s>\n<s>Anon., 1913: Sarajevski naputnik s nacrtom Sarajeva i okolice i Bosne i Hercegovine : Sara­ jevoer Wegweiser versehen mit einem Plan von Sarajevo und Umgebung und der Ver­ kehrskarte von Bosnien-Hercegovina : Vođa po Sarajevu i okolini sa nacrtom Sarajeva i okolice i Bosne i Hercegovine (Treće izdanje).</s><s>Sarajevo (nepotpuno, nepaginirano, dostupno u biblioteci Zemaljskog muzeja u Sarajevu),.</s><s>Anon., 1914: Bosanski glasnik.</s><s>Opća priručna i adresna knjiga za Bosnu i Hercegovinu : Bosnischer Bote.</s><s>Universal=hand= und adreszbuch für Bosnien und die Hercegovina 1914.</s><s>Izdanje c. kr. dvorske i državne štamparije u Beču, 623 str., Sarajevo.</s><s>Anon., 1964: Speleologija.</s><s>U: Enciklopedija Leksikografskog zavoda.</s><s>Jugoslovenski leksiko­ grafski zavod, 117, Zagreb.</s>\n<s>Davidović, R., 1984: Mogućnost turističke valorizacije speleoloških objekata u sklopu me­ morijalnog kompleksa Korčanica kod Lušci Palanke.</s><s>Naš krš, X, 16–17, 159–163, Sarajevo.</s>\n<s>Mahajan, V. & Banga, K., 2007: 86 posto – kako uspjeti s najvećom tržišnom pirlikom u idućih Maksin-Mičić, M., 2007: Turizam i prostor.</s><s>Univerzitet Singidunum, Fakultet za turistički i hotelijerski menadžment, 380 str., Beograd.</s><s>222</s>\n"}
+{"dc.title": "Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik\nLingvistika\nNormativizam", "id": "rung_1197", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16481&dn=", "text": "<s>Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/ (http://pescanik.net/wp-content/uploads/2016/01/Petao-Pijetao-fotograĄje-citateljki-Slavica-Miletic.jpg) Petao-Pijetao, fotograĄje čitateljki, Slavica Miletić Mediji u Srbiji ofrlje su ispratili najblistaviji uspeh srpskog jezika i kulture u tuđini u ovom stoleću – izlazak Srpsko-hrva objasnidbenog rječnika(http://www.matica.hr/knjige/1123/).</s><s>Ovo epohalno delo doajena hrvatske srbistike Marka Samardž stranica donosi sve što bi svako morao znati o srpskom jeziku i kulturi.</s><s>Neki zlonamernik će reći da je 600 stranica mal da je rečnik mogao biti upola kraći jer je autor svaku srpsku reč predstavio dvaput – na latinici, pa zatim dva reda ispo ali taj zlonamernik će time pokazati da ne razume savremenu ergonomsku leksikograĄju.</s><s>To što se oko 75% rečnika sa belina čitaocu zapravo omogućava da odmori oči i obradi novo i dosad nepoznato.</s><s>A novog i dosad nepoznatog u ovo ima za svakoga.</s>\n<s>I dok Srbija ne zna ili ne želi slaviti svoje kulturne trijumfe, u Hrvatskoj se kvalitet prepoznaje: ovaj rečnik je odmah po bestseler i, kako stvari stoje, pitanje je dana kada će svi govornici hrvatskog jezika imati po primerak u svojim domovim hrvatski mediji su rečniku poklonili zasluženu pažnju: na državnoj televiziji je cvet nacionalne lingvistike raspravljao o adekvatnosti pojedinih odrednica.</s>\n<s>Nikome u Srbiji, čini se, nije jasno koliko se retko događa da se u jednoj zemlji odjednom svi uzmu zanimati za neki stra kulturu.</s><s>Zamislite, primera radi, da se ovo dogodilo između neka druga dva jezika koje neupućeni stranci stalno mešaj Zamislite da su svi u Slovačkoj kupili neki slovenačko-slovački rečnik, zamislite da je cela Rusija bruji o nekom rusinsko objasnidbenom rečniku.</s><s>Pa poslala bi svaka rusinska odnosno slovenačka medijska kuća bar stalnog reportera u Mosk odnosno Bratislavu, a možda bi se otvorio i poseban kanal državne televizije da prati ovu neočekivanu ekspanziju vlas jezika i kulture.</s>\n<s>A u Srbiji – ništa.</s><s>Štaviše, pretpostavljam da govornici srpskog koji ovo čitaju još uvek naivno veruju da ih se izlazak Sa rečnika ne tiče, da sve ovo neće imati nikakve posledice po njihov jezik i način života.</s><s>E tu se, dragi srbofoni, grdno var će vas hrvatska srbistička leksikograĄja i u Srbiji.</s><s>Nije cenjeni profesor Samardžija ovaj rečnik pisao zato što je imao pr slobodnog vremena, već je, kako navodi u uvodu, pred očima imao jasan cilj – “govornicama i govornicima hrvatskoga razumijevanje srpskih općeleksičkih i češćih terminoloških osebujnosti kad se i ako se s njima suoče u govorenoj i(li) p komunikaciji”.</s><s>Nisu toliki ljudi dali silne novce zato što ih imaju za bacanje, već da bi se s vama komunikacijski suočili.</s><s>Spremite se na suočavanje sa samardžijskim srpskim Spremite se, dakle, govornice i govornici srpskoga, predstoji vam ozbiljno komunikacijsko suočavanje sa susedima koj proučili Samardžijin rečnik.</s><s>Ako još uvek mislite da ste za to suočavanje spremni jer “srpske općeleksičke i češće termi Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/ osebujnosti” imate u malom prstu, razmislite još jednom.</s><s>Prvih deset srpskih reči na slovo B(http://www.matica.hr/media/uploads/knjige/samardzija_rjecnik/B.pdf) u rečniku su: babadevojka, babarijum, bábin, babo, bábo bábovina, babuni, badavadžija, badavadžisanje, badavadžisati, a poslednjih deset na slovo E su: espap, ESPB, eškenaski, eškerica, ešluk, evangelista, evar, evedra i evrobirokratija.</s><s>Ako vam je tu nešto čudno, ako ne koristite ni pola tih srpskih reči, ako bolje razumete hrvatske prevodne ekvivalente vam reći samo jedno: sami ste si krivi.</s><s>Samardžija u svom uvodu naime upozorava kako “nema kompetencije izvornoga srpskoga, nego leksiku srpskoga jezika pristupa kao inojezični govornik s težnjom da taj leksik uz pomoć odgovarajuće ponajprije leksikografske literature i opisnog inventara približi pripadnicima vlastite, hrvatske jezične i etničke zajedn Profesor dalje navodi kako se zbog toga “uza svu pomnju, moglo dogoditi da neki srpski leksem nije obrađen cjelovito nisu ‘uhvaćene’ sve značenjske nijanse”.</s><s>Na koncu Samardžija napominje kako se “takvi propusti mogu relativno lako u samo uz pomoć stručnjaka s odgovarajućim metajezičnim znanjem i kompetencijom izvornoga govornika srpskoga”, a već prekasno jer “takvu osobu pripravnu za suradnju autor u ovoj prigodi, nažalost, nije uspio pronaći”.</s><s>Da rezimiram: ako vi, dragi pripadnici srpske jezične i etničke zajednice, ne govorite srpski koji ovih dana cela Hrvatska uči, onda za to nije kriv ni cenjeni autor rečnika ni njegovi korisnici, već vi kolektivno i pojedinačno, jer se niko iz cele je etničke zajednice nije udostojio da profesoru Samardžiji pomogne pri izradi rečnika.</s><s>Profesor ponosno šuti o tome šta pokušao.</s><s>Samo on zna koliko vam je pisama, poruka, brzojava i depeša poslao u Beograd, Batočinu, Boljevac i Babušni puta je osobno dolazio u Vranje, Valjevo, Vlasotince i Vladimirce, samo on zna koga je sve vukao za rukav, obinjajku, d opakliju, dolaktenik, analav, crvenku, nadbedrenik, kolsuz, pelengaće, mintan, mujer, anteriju, epitrahilj i druge tradici srpske odevne predmete, koje je valjda zato sve opisao u svojem rečniku.</s><s>No vi ste, sva je prilika, svi do jednog bili nep Ne znam i ne želim znati čime ste svi bili toliko zauzeti.</s><s>Sudeći po tome kako je profesor objasnidbeno objasnio vašu k uglavnom ste jeli (pljeska-pitu, božićnicu, cvetni kupus, kupusnik, salamatu, moždanicu, papazjaniju, četničku gibanicu peksimet), pili (daskovaču, kiraso, čačanku, čardakliju, lebnjaču) i boravili u crkvi (kaluđerovali, činodejstvovali, kanjeri kondake, posećivali arhimandritije, hirotonisali) i to je sve u redu, to je vaša kultura, ali nije u redu ne pomoći čoveku k bezinteresno bavi vašim jezikom i vašom kulturom.</s><s>Strah me je i pomisliti koliko je poniženja i odbijanja profesor pod nego što vam je (u sebi) rekao “E sad je bre dosta!” i odlučio napisati ovaj rečnik onako kako se pišu rečnici latinskog il staroegipatskog – u samoći, bez ikakvog kontakta sa živim govornicima, konsultujući samo pisane izvore i već postoje Sad snosite posledice</s>\n<s>Sada, kada je rečnik na kome ste odbili sarađivati izašao i postao slavan, kada je pitanje dana kada će biti više primera nego članova srpske etničke i jezične zajednice, sada više nema nazad.</s><s>Sada vam, ako još mislite spasiti čast i dostojan jedino preostaje da svoj jezik i svet uredite u skladu s onim što u rečniku piše.</s><s>To pre svega znači da morate naučiti srp koji je Samardžija opisao, srpski koji susedi od vas očekuju.</s><s>Osećam, međutim, dužnost da vas upozorim da ima i drugi u kojima rečnik odstupa od trenutne realnosti, te je stoga na vama da realnost prilagodite rečniku.</s><s>Tako na primer, u r nema nijedne reči o tome kako trenutno postoje ijekavski govornici srpskog, koji uglavnom žive u Bosni i Hercegovini, i Hrvatskoj.</s><s>Drugim rečima, pošto se niko od vas nije udostojio da se javi na telefon ili odgovori na pismo i profesoru S objasni da srpski nije samo ekavski i da neki govornici srpskog žive van Srbije, profesor je, kao i mnogi drugi inojezični pošao od jednostavne pretpostavke da je srpski samo ono što se govori u Srbiji i pod tom pretpostavkom i napisao re je i ovo samo srpska odgovornost, jedino ispravno što se sada može učiniti jeste da svi govornici srpskog pređu na eka trenutka) i presele se u Srbiju (u dogledno vreme).</s><s>Sve drugo bi bilo zlonamerno zbunjivanje dobronamernih entuzijas srpski jezik i kulturu.</s>\n<s>Ostaje mi na kraju još samo da vam konkretno približim srpski Samardžijina rečnika tako što ću vam se na njemu obrat činim uz upozorenje da nemam kompetencije izvornoga govornika (niti sam takvu osobu u ovoj prigodi uspeo pronaći dobru volju.</s><s>Uz sve srpske reči koje sam naučio iz Samadržijina rečnika preuzimam i Samadržijin hrvatski prevod.</s><s>Prito ograničavam na one srpske reči koje u rečniku nisu označene kao arhaizmi, istorizmi, žargonizmi i sl., dakle, reči za koj korisnik rečnika može pretpostaviti da su neutralne i u opštoj upotrebi.</s><s>Abre (hrv. hej, čujte)!</s><s>Nemojte biti dembeli (hrv. ljenčine, neradnici).</s><s>Poskorite (hrv. požurite) i anališite (hrv. analiziraj srpski jezik pre nego se dogodi neka komunikacijska morija (hrv. nedaća).</s><s>Ne smete biti hadžinedomaci (hrv. malodušn nedostatno uporni ljudi), nije ovo cveba (hrv. glupost, neuspjela šala), nisam ja neki milobruković (hrv. šaljivac).</s><s>Operv optočite) svoj jezik ovim novim rečima, učenje vlastitog jezika deluje celebno (hrv. ljekovito) na dobrosusedske odnos sutra bi ovaj rečnik mogli prevesti i ostali susedi, na primer Šćipetari (hrv. Albanci), a možda i drugi inostranci (hrv. stra Srpsko-hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi. - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/srpsko-hrvatski-objasnidbeni-rjecnik-krivi-ste-vi/ sve ove srpske reči već znate, vi ste dobrosrećnik (hrv. sretnik, srećković), ali ne smete generalisati (hrv. generalizirati) da svi oko vas dele vaše umeštvo (hrv. vašu vještinu).</s><s>A ako vam se učini da je ovaj srpski razdalek (hrv. udaljen), nemo neblagodarni (hrv. nezahvalni) i setite se da svega ovoga ne bi bilo da nije bilo vaše kičeljivosti (hrv. taštine, uobražen nehatnosti (hrv. nehajnosti, nemarnosti).</s><s>Ne treba u drugome tražiti pričinioca (hrv. počinitelja), ne treba biti opadač klevetnik), ne treba uruisavati (hrv. uništavati) odnose s ljudima koji uče vaš jezik.</s><s>Setite se, oni to ne čine da bi došli k hlebom (hrv. trbuhom za kruhom), već zato što ih istinski zanimate.</s><s>Neka im se isplati svaka kuna i svaki evar (hrv. eur ovaj ispolinski (hrv. divovski) podvig uložili.</s><s>Iznajpre (hrv. ponajprije, prije svega) bi vam se moglo učiniti da možete izo (hrv. iznaći, izumiti) neko drugo rešenje – da se naćelfejišete (napijete) otačastvenom (hrv. domaćom) daskovačom (hr nepoznata podrijetla) ili pročlovite (hrv. provedete neko vrijeme dubeći na glavi) – ali to nije dejstveno (hrv. djelotvorn učinkovito).</s><s>Magnovena (hrv. trenutna) situacija se mora menjati, ne može se zauvek živeti u prekonož (hrv. u svađi).</s><s>M dokazati da ste mirski (hrv. svjetski) ljudi koji znaju kako se ovakve situacije razrešavaju svuda ne zemaljskom šaru (hrv zemaljskoj kugli).</s><s>Jer ne kaže badava srpski narod: Pop popu nije kriv što mu je poredan bir (hrv. prevod nažalost nije Peščanik.net, 25.01.2016.</s>\n"}
+{"dc.title": "Linguae non sunt multiplicandae*", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srbohrvaščina\nbosanščina\nsrbščina", "id": "rung_1198", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16486&dn=", "text": "<s>Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ При</s>\n<s>4 objasnidbe o bosanskom jeziku – Odgovor Alisi Mahmutović(http://pescanik.net/author/alisa-mahmutovic/) Uvažena kolegice,</s>\n<s>Izgleda da su pošte negde zakazale, pa se vaš odgovor meni(http://pescanik.net/o-bosanskom-jeziku/) pomešao s odgovorom izvesnom akademiku SANU i HAZU Prokrustu.</s><s>Taj Prokrust vas je, kako čitam, proglasio Bošnjakinjom, branio uporabu “bošnjački jezik” tobožnjom slobodom izražavanja te pokušao izvesti još kojekakve hegemonističke trikove.</s><s>O vašem o dvostrukom agentu akademiku Prokrustu mogu reći samo jedno: dobro ste mu rekli.</s><s>Zabuna je, čini se, nastala zbog adresa: i akademik Prokrust i ja smo vam se obratili uvereni da pišete s Instituta za jez Sarajevu.</s><s>Ta adresa, naime, u trenutku kad ovo pišem još uvek stoji uz vaš tekst i na Peščaniku(http://pescanik.net/velikosr po-bosanskom-jeziku/) i u Dnevnom haberu i u Danasu(http://www.danas.rs/danasrs/dijalog/_velikosrpske_muke_po_bosanskom_jezik news_id=308697).</s><s>Jasno mi je da vam se ne odgovara na poštu upućenu Institutu, pa bi možda bilo dobro da zamolite 3 da uklone pogrešnu adresu.</s>\n<s>Pročitao sam na kraju da ste okončali debatu s jednim od nas, ali ne znam s kim, tako da ću ovaj odgovor pisati kao da poslednji i ograničit ću se na najvažnije.</s>\n<s>Pošto me već pitate, nije mi problem kada mi netko promeni ime, a posebno mi nije problem kad ga netko prilagodi sv jeziku.</s><s>Ovde gde živim se moje ime redovito piše kao Marco i bez dijakritičkog znaka na prezimenu, a izgovara se već p fonologiji nizozemskog.</s><s>Jasno je da bi moje ime trpelo veće modiĄkacije kad bih se preselio u Kinu ili Japan.</s><s>Tako je to stranim imenima, i ona se, kao i tuđice, integriraju sukladno strukturi jezika primatelja.</s><s>Imena u standardnom srpskom često pretrpe velike modiĄkacije u pisanom obliku.</s><s>Pre nekoliko godina sam nizozemskom piscu koji se preziva Vuijsje objašnjavao kako se na koricama srpskog prevoda svoje knjige pretvorio u Faušea.</s><s>Njemu, naravno, na pamet nije palo Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ buni i traži da mu se ime piše i izgovara onako kako on misli da treba.</s><s>Vuijsje je bio svestan da se radi o stranom jeziku svoje pravilnosti.</s>\n<s>Vi sad sigurno mislite “Simonovićeva zamena teza” jer nizozemski i srpski nisu u istom odnosu kao bosanski i srpski.</s><s>I t problema: u kakvom su odnosu?</s><s>Ako se zaista radi o dva jezika, onda poštovanje samonaziva ne može biti argument.</s><s>A bosanski i srpski nisu deo istog jezika, onda srbisti mogu sutra proglasiti da se imena čitaju s desna na levo i vi ćete u transkripciji sa standardnog srpskog biti Asila, a ja ću biti Okram.</s><s>Jedini koji tu nešto mogu jesu govornici standardnog koji mogu odbiti da implementiraju to normativno rešenje.</s><s>S druge strane, ako bosanski i srpski jesu deo istog jezika, imena za isti jezik, onda ima smisla inzistirati na doslednom imenovanju i poštovanju samonaziva.</s><s>Tu bi se mogla povući paralela s nazivima za stanovnike gradova.</s><s>Ja osobno od reči “Bihać” nikad ne bih izveo “Bišćan od reči “Niš” izveo “Nišlija”, ali u oba slučaja za stanovnike ovih gradova koristim samonaziv jer “valjda oni znaju kako s Ta logika “valjda oni znaju kako se zovu” ne važi izvan granica jezika: na pamet mi ne bi palo da na našem jeziku stanov Istanbula zovem İnstanbullu ili da stanovnika Celja zovem Celjan.</s><s>Pravo Odbora na preimenovanje “bosanskog jezika” u “bošnjački jezik”, ovisi, dakle, o tome postoji li jezična granica iz jezika o kome govorimo i jezika koji Odbor standardizira.</s><s>Pogledajmo šta o postojanju te granice govori sam Odbor.</s>\n<s>Odbor o odnosu srpskog i bosanskog iznosi same kontradikcije.</s><s>U reakcijama na Odluku o ovome ništa nismo čuli, jer reakcije fokusirale na pridev (“bosanski” ili “bošnjački”), pa nitko nije primetio šta se dogodilo s imenicom koju taj prid određuje – jezik.</s><s>Tko dobro pročita Odluku(http://www.isj-sanu.rs/rubrike/vesti/76/2015/08/25/odluka-odbora-za-standardizaciju-o bosanskog-ili-bosnjackog-jezika.html), videt će da se u njoj termin “jezik” koristi na vrlo problematičan način.</s><s>Odbor piše kak srpskom jeziku jedino moguće i jedino ispravno jezik kojim govore Bošnjaci, a koji je zapravo samo varijanta srpskoga j zvati ’bošnjačkim jezikom’”.</s><s>Govornicima standardnog srpskog se, dakle, servira apsurd: nešto što je varijanta jezika X X treba zvati jezikom Y. Ovaj babuška-efekat (jezik u jeziku) Odluku zapravo čini neprimenjivom, a i lepo pokazuje koli lingvista u Odboru. (Tačan odgovor: između nula i manjine koju je lako preglasati.) Problem s terminom “bosanski jezik”</s>\n<s>To što je Odbor izrekao niz kontradikcija ne znači da ne postoji realan problem s lingvističkim terminom “bosanski jez problem, međutim, ne treba tražiti u reči “bosanski”.</s><s>Naravno da postoje bosanske reči, bosanski oblici i bosanske kon jer postoji Bosna, a za gotovo svaki prostor se vezuju određene lingvističke karakteristike.</s><s>Uvek se govorilo i zvučalo b srpski, crnogorski, hrvatski, pa i hercegovački, vojvođanski, prečanski, zagorski, slavonski i dalmatinski i uvek se pritom svega mislilo na ono što se doživljava kao lokalni jezični izraz.</s><s>Problem s lingvističkim terminom “bosanski jezik” je u r isti taj problem imaju termini “crnogorski jezik”, “hrvatski jezik” i “srpski jezik”.</s><s>Svi ti lingvistički termini su znanstveno koliko i astronomski termini “bosanski univerzum”, “crnogorska galaksija”, “hrvatsko sazvežđe” i “srpski planet”.</s><s>Svi ov sadrže diskrepancu između onoga što označava pridev i onoga što označava imenica.</s><s>Ovo, naravno, nije poziv na zabranu određenih imenovanja, već na pravljenje razlike između laičkih imenovanja i znans validnih termina.</s><s>To ne važi samo za imena jezika.</s><s>Ako na primer Sanda, Ivan i Senahid žive u istoj kući, svatko od njih ć kući govoriti kao o svojoj kući i za Sandine prijatelje će to uvek biti “Sandina kuća”, dok će Ivanove kolege uvek govorit “Ivanovoj kući”, a Senahidova familija će naravno uvek reći “Senahidova kuća”.</s><s>Sve su to legitimna imenovanja, ali to n znači da postoje tri različite kuće.</s><s>To također ne znači da postojanje kuće ovisi o tome da li se Sanda, Ivan i Senahid sla toga kako će je imenovati.</s>\n<s>Ne radi se ovde o negiranju bilo kog imenovanja jezika.</s><s>Postoje i bosanski i srpski i hrvatski i crnogorski, ali ništa od to jezik jer nema jezičnih barijera među susedima Bošnjacima, Crnogorcima, Hrvatima i Srbima, a nema ni jezičnih granic Savi.</s><s>Termini “bosanski jezik”, “crnogorski jezik”, “hrvatski jezik” i “srpski jezik” svi sadrže jednu elementarnu neistinu, obećanje jezične granice tamo gde jezične granice nema.</s><s>Zato ne mislim da će se ijedan od četiri “jezika” ovajditi od međusobnog priznanja koje zagovarate.</s><s>Ljudi koji standardiziraju jezike koji to nisu nemaju kredibilitet da išta drugo p kao jezik (a ni mandat da bilo čemu ospore status jezika).</s><s>Slažem se, međutim, da se službeno priznanje mora dogodit Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ takvo priznanje koje će staviti točku na svaku mogućnost instrumentalizacije jezika i pseudolingvističkih termina za te pretenzije (što uporaba termina “bošnjački” nedvojbeno jeste).</s><s>Ja tu vidim samo jednu mogućnost – priznanje vlastito Službeno priznanje vlastitog jezika</s>\n<s>Da bismo mogli formulirati bilo kakvo rešenje, moramo razlikovati ime od lingvističkog entiteta.</s><s>Tek kad tu razliku na možemo govoriti o preduvetima da bi se raspetljala naša jezična zavrzlama (koja jest najzapetljanija u BiH).</s><s>Prvo pitan jezika i imenovanja tih jezika se mora službeno priznati?</s><s>Moj odgovor bi bio: “Jedan i nijedno”.</s><s>Sve što je potrebno jes potvrda da je naš jezik, kako god ga zvali, jedan jezik i da govornicima našeg jezika ne treba prevođenje.</s><s>Ozvaničenje činjenice da imamo jedan jezik u jednom “cugu” bi stavilo i bosanski i crnogorski i hrvatski i srpski tamo g mesto – među laičke nazive s dugom tradicijom koji odgovaraju nekom lingvističkom entitetu, ali ne i čitavom jeziku.</s><s>K onda taj jezik zvali?</s><s>Sa svih sto imena kojim ga sada zovemo, i neka od tih imena mogu čak zadržati nezasluženu aureo službene priznatosti, ako se samo dogovorimo da je to ime jedno od mnogih legitimnih.</s><s>Ipak, ni o službenim imenima ne treba previše raspravljati – službeno imenovanje našeg jezika nije neophodno nigde g funkcionira kao jezik države.</s><s>Nijedna država našeg jezika nema realnu višejezičnost na državnoj razini, pa stoga nisu p ustavi i zakoni u kojima se imenuje nacionalni jezik.</s><s>Nacionalni jezik se lahko prepozna iz činjenice da je ustav ili zakon napisan.</s><s>Ovo, inače, nije nova teza, radi se o stanovištu koje već godinama uverljivo zastupa Snježana Kordić(http://www.tacno.net/novosti/snjezana-kordic-u-mostaru-jezik-je-izmisljeni-razlog-zasto-je-uvedeno-razdvojeno-skolovanje-u-bih/).</s><s>Službeno priznanje da imamo jedan jezik je kisela jabuka u koju moraju zagristi sve četiri države našeg jezika skupa.</s><s>In sporazum o razumljivosti svakako neće doći od etnonacionalnih “lingvista”, koji žive od nerazumevanja.</s><s>Inicijativa mor ono malo lingvista koje naš jezik ima, ali i ono mnogo ljudi koji razumeju da razumeju ono što razumeju.</s><s>No bojim se da će naše države na priznanje međusobne razumljivosti pre naterati ekonomizam europskih institucija n lingvista ili pritisci osvešćenih.</s><s>Neće europskim tehnokratima na pamet padati da plaćaju prevode na četiri verzije isto Tako će i etnonacionalni lingvisti i govornici biti primorani na suočavanje sa sadašnjošću, s elementarnom činjenicom d ne pravi izjašnjavanjem na popisima stanovništva, odlukama Odbora za standardizaciju i referencama na danas nerazu srednjovekovne povelje/ploče/evanđelja.</s><s>Okrit ćemo najbolje čuvanu lingvističku tajnu: da si možemo do prekśutra za da izgovaramo i pišemo određene reči i konstrukcije, ali se nikako ne možemo sprečiti da ih razumemo, te da se jezik p održava komunikacijom, koja je među nama vazda nesmetana.</s><s>Netko će, dakle, morati objasniti govornicima da zajedn nije samo ono na čemu se pevaju ratničke pesme, ispredaju nacionalni mitovi i piše junačka historija, nego jednako tak čemu se optužuje, vređa i psuje majka na etničkoj osnovi.</s><s>Zajednički je jezik, primetit će možda netko, čak i ono na čemu se vodi diskusija o tome šta činiti kad već nema zajedni jezika.</s>\n<s>*Jezike ne treba umnožavati, parafraza izreke: Entia non sunt multiplicanda praeter necessitate / Entitete ne treba um više nego što je neophodno; princip jednostavnosti, Okamova oštrica: od više hipoteza koje predviđaju isti ishod, najp tačna (verovatno).</s>\n<s>Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ Opština, paklena</s>\n<s>Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ Dalje(http://pescanik.net/prevodi/)</s>\n<s>Linguae non sunt multiplicandae* - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/linguae-non-sunt-multiplicandae/ (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/) PEŠČANIK</s>\n"}
+{"dc.title": "Nepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srpskohrvatski jezik\nbosanski standard\nbosanski vs. bošnjački\nsrpski standard", "id": "rung_1199", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16487&dn=", "text": "<s>Vaš tekst povodom Saopštenja o statusu bosanskog ili bošnjačkog jezika Odbora za standardizaciju jezika Instituta za srpski jezik SANU, objavljen na Peščaniku 17. rujna, nemilosrdno i temeljno raskrinkava jednu „specijaliziranu klasu odgovornih ljudi“, u ovom slučaju pseudolingvista.</s><s>Odlično pokazujete kako ta klasa manipulacijom lingvističkih i historijskih činjenica, ali i običnim dezinformacijama i nekorektnim citiranjem, pokušava za sebe izboriti malo moralne superiornosti i pozornosti u društvu zaokupiranom drugim problemima.</s><s>Vaše raskrinkavanje je toliko efektno da se bojim da bi netko u osudi ove klase mogao zaboraviti da ona nikada nije demokratski izabrana, te da ima nametnut autoritet, a ne mandat koji su joj dali govornici.</s><s>Taj netko bi onda bez razmišljanja svoju osudu mogao proširiti na državu ili narod ili jezik koje ova klasa tobože predstavlja i brani.</s><s>To ne bi bilo dobro — nisu takvu osudu zaslužili ni Bosna ni Bosansci ni bosanski jezik.</s><s>Da, sve ste dobro pročitali: Vaš tekst temeljito rakrinkava, ali samo vlastitu autoricu i njezinu „specijaliziranu klasu“.</s><s>Nije ništa kriv bosanski jezik što ste ga Vi uzeli braniti od nepostojećeg saopćenja nepostojećeg Odbora za standardizaciju jezika Instituta za srpski jezik SANU.</s><s>Tekst koji ste citirali, naime, nije saopćenje nego odluka i predstavnici nekih petnaestak institucija iz Srbije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, od kojih je SANU samo jedna.</s><s>Odbor kao takav postoji od 1997. godine.</s><s>Tekst koji analizirate je, dakle, saopćenje SANU taman koliko je vaš tekst Ustav Kantona Sarajevo: ima neke veze, ali zapravo nema nikakve veze.</s>\n<s>Nepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV http://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja Odluka odbora za standardizaciju nije „obraćanje javnosti‟, već akt normiranja i odnosi se na one koji pod datu normu potpadaju.</s><s>Tako se u odluci i zaključuje kako je „u srpskom jeziku jedino moguće i jedino ispravno jezik kojim govore Bošnjaci Š...</s><s>Ć zvati «bošnjačkim jezikom»‟.</s><s>Ne radi se dakle, o „negiranju imena bosanski jezik‟, već o onome što Vaš kolega Munib Maglajić u svojoj reakciji naziva uređivanjem svog jezičkog vrta.</s><s>Tom uređivanju se može štošta zameriti, ali teško da mu mogu zameriti drugi jezički vrtlari, posebno ako rade na institutu koji organizira tribine o tome kako je jezik temelj identiteta svakog naroda.</s><s>Osim toga, ne radi se ni o kakvoj „novoj fazi u okviru teritorijalno ekspanzionističkog projekta usmjerenog prema Bosni i Hercegovini‟.</s><s>Nije nikakva novost da „specijalizirane klase“ koje se bave normiranjem srpskog i hrvatskog jezika ne prihvaćaju termin bosanski jezik i predlažu termin „bošnjački jezik‟.</s><s>Odluka Odbora zapravo ponavlja sve rečeno u Odluci iz veljače 1998, a identične argumente i zaključke nalazimo i u članku kroatiste Dalibora Brozovića Odnos hrvatskoga i bosanskoga odnosno bošnjačkoga jezika iz septembra 1999.</s><s>Radi se, dakle, o stalnom mestu kako srbistike tako i kroatistike, ponovljenom još jednom da bi se u nekom godišnjem izvešću pokazalo kako je Odbor bio aktivan.</s>\n<s>Drugo, činjenica da se ne radi o tekstu koji je izdala SANU, koja jest organ Republike Srbije, nego Odbor, čijim je osnivanjem upravo decentralizirano normiranje srpskog jezika, obesmišljava vaše zaključke o tome kako „Srbija pokazuje da ne prihvata svoje vlastite granice‟.</s><s>Ili možda ipak grešim jer nisam pročitao Vaš tekst dovoljno radikalno?</s><s>Smatrate li možda da je svaki govor o srpskom jeziku izvan Srbije deo srbijanskog „teritorijalno ekspanzionističkog projekta‟?</s><s>Ima indicija i za to: vi, naime, na jednom mestu progovarate strogo znanstveno o podeli jezika kojim govorimo.</s><s>Dobro je poznato, naročito upućenima, da je lingvistika na oba pitanja dala odgovor: na jednoj štokavskoj osnovici imamo četiri standardne varijante koje se različito imenuju.</s><s>Bosanska varijanta, prije rata nazvana bosanskohercegovački standardnojezički izraz, preimenovana je u bosanski jezik.</s><s>Klasifikacija koju ste predložili ima konsekvence i za one standardne varijante kojima se u tekstu ne bavite.</s><s>Ako je bosanskohercegovački standardnojezički izraz preimenovan u bosanski jezik, onda iz toga, pretpostavljam, proizilazi da je standardni hrvatski preimenovani nastavljač ranijeg standardnojezičnog izraza na prostoru Hrvatske (gde, dakle, nikakve Hercegovine ili Vojvodine nema).</s><s>Još revolucionarnije, po Vašoj klasifikaciji je standardni srpski nastavljač nekadašnjeg standardnojezičkog izraza na prostoru Srbije.</s><s>Standardni srpski onda može biti samo ona standardna ekavica koja svoje centre i uzore prepoznaje u Beogradu, Novom Sadu i vazda hvaljenim „najčijstijim‟ govorima zapadne Srbije.</s><s>Ta standardna ekavica zaista jest nekakav standardnojezični entitet — srbijanski će se govornici u svojoj upotrebi jezika spontano pre ugledati na npr. Aidu Ćorović nego na npr. Milorada Dodika.</s><s>Neće se prosečan Srbijanac ugledati ni na Miloša Kovačevića, autora teksta odluke Odbora: on, naime, ima ono što se u sve četiri države našeg jezika prepoznaje kao distinktivno bosanski (iliti, po odluci Odbora, “bošnjački”) akcenat.</s><s>Tako definiran srpski onda ni nema mnogo smisla zvati po etničkoj grupi, tim pre što već imamo dobro napravljen pridev od imenice Srbija: srbijanski.</s><s>Možda je dakle vreme za Odluku o statusu srpskog ili srbijanskog jezika.</s><s>Ja bih mogao pripremiti nacrt, sve u cilju savršenog reciprociteta: ja imam distinktivno srbijanski akcenat.</s>\n<s>Like bosnisti, ona nikada neće poteći s instituta na kojem radite, niti će je podržati itko iz vaše „specijalizirane klase“.</s><s>Nakon takve odluke bilo bi još teže objasniti sve promocije vašeg instituta van granica Bosne i Hercegovine.</s><s>Kraj takve odluke bi postalo nemoguće (mada ni sad nije lahko) odgovoriti na pitanje kako se preimenovani Nepodnošljiva lahkoća optuživanja: Odgovor Alisi Mahmutović - AkuzatiV http://akuzativ.com/teme/845-nepodnosljiva-lahkoca-optuzivanja Tweet</s>\n<s>“bosanskohercegovački standardnojezički izraz” našao u službenoj upotrebi u opštini Dragaš na jugu Kosova, gde žive govornici bosanskog koji Bosne nikad videli nisu, pa valjda zato i govore bosanskim dijalektom koji po lingvističkim karakteristikama najviše podseća na makedonski.</s><s>Nećete, niti će bilo tko iz specijalizirane klase bosnista/kroatista/montenegrinista/srbista (jer to je, da se ne lažemo, jedna te ista klasa) ikada proizvesti ikakav konzistentan stav o prostiranju četiri standarda našeg jezika (na što je na Peščaniku pet godina pre vašeg teksta pozivala Jelena Gall).</s><s>Cela je poanta vaše klase da ljude uverava da baš njihov standard mora dobiti i jare i pare, tačnije i etničko jare i državne pare.</s><s>Zato nijedan od četiri paranoidna normativna režima koje plasira vaša specijalizirana klasa nikada ne može mirno kohabitirati s ostala tri.</s><s>Uvek će svaki od njih biti u graničnom sporu, pa će i vaša klasa uvek biti potrebna da bi ga u tom sporu zastupala.</s>\n<s>Jedino što bi ovu za vas idealnu situaciju moglo ugroziti jeste dijalog.</s><s>Zato ste usavršili žanr zasnovan na uzajamnom nečitanju, nerazumevanju i pogrešnom predstavljanju, žanr u kome blistate i vi i Kovačević.</s><s>I to shvatam, to vam je u opisu radnog mesta, da to ne radite vi, radio bi neko drugi.</s><s>Jasno mi je i zašto o ratu govorite samo kao o agresiji i genocidu, ne dopuštajući perspektivu gde postoji zločin nad „svojima‟, gde postoji profiterska i ratnohuškačka klasa i prostor za solidarnost među onima koji toj klasi ne pripadaju.</s><s>Ali nije mi nikako jasno šta vam je skrivio irski jezik, pa ste ga u svom znanstvenom nabrajanju proglasili nepostojećim.</s><s>Irski je, naime, službeni jezik u Republici Irskoj, gde ima i status „jezika nacionalnog identiteta‟, pa čak i jedan govornika poljskog nego irskog.</s><s>Tako je 2007. i 2008. čak napravljena dokumentarna serija No Béarla, u kojoj pratimo Manchána Magana kako se pokušava, uglavnom bezuspešno, snaći u raznim delovima Irske govoreći samo irski.</s><s>Irski je, vidite, kao naš jezik, samo obrnuto.</s><s>Zamislite samo da neko napravi dokumentarnu seriju u kojoj se pokušava snaći u četiri države našeg jezika govoreći samo naš jezik.</s><s>Niko mu tu dokumentarnu seriju ne bi gledao.</s><s>Ali zato svi gledamo reality u kojem igrate vi, Kovačević i ostali.</s><s>Najava za taj šou bi mogla glasiti: Jedan jezik, četiri države, jedna specijalizirana klasa, četiri tima koji će opstati samo ako zajedno uvere sav svet kako postoji nešto što ne postoji: problem s jezikom. dr Marko Simonović</s>\n<s>Srpsko­hrvatski objasnidbeni rječnik: Krivi ste vi.</s><s>Linguae non sunt multiplicandae: 4 objasnidbe o bosanskom jeziku Simonovićeva Prokrustova postelja</s>\n<s>Suvad Topalovic · Den Bosch, Noord-Brabant, Netherlands Pisete o standarizaciji iz vremena kad se je sve bosansko negiralo i dalje nastavljate negirati.</s>\n<s>Sadržaj Akuzativa čine tekstovi autora, kao i preneti tekstovi, za koje nalazimo da sadržajem slažemo ili ne.</s>\n<s>Ukoliko imate autorski tekst koji želite objaviti na Akuzativu, a za koji smatrate kontaktirajte nas.</s>\n"}
+{"dc.title": "Od danas pišem neznam", "dc.creator": "Simonović, Marko", "dc.source": "https://repozitorij.ung.si/", "dc.subject": "srpskohrvatski\nnomativizam\nsrpski", "id": "rung_1200", "pdf_url": "https://repozitorij.ung.si/Dokument.php?id=16489&dn=", "text": "<s>Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ При</s>\n<s>Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ (http://pescanik.net/wp-content/uploads/2015/04/FotograĄje-citateljki-Lazara-Marinkovic-Cmok-cmok-cmok-cmok1.jpg) FotograĄje čitateljki, Lazara Marinković: Cmok cmok cmok cmok Ako smo se dosad mogli pretvarati da je šteta od normativnog pritiska kojem su izloženi govornici našeg jezika u Srbij ograničena jer se normom ipak bave ozbiljni ljudi koji neće ozbiljno promovisati ispravljanje privatnih smsporuka(https://www.youtube.com/watch?v=BAdqdPxkY00) ili porediti pravopisne „greške” sa saobraćajnim prekršajima(http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:535760-Dr-Veljko-Brboric-Gaji-se-jezik-psovke), onda je to pretvaranju kraj došao onog trenutka kad se zahuktala kampanja Negujmo srpski jezik.</s><s>O tome zašto je kampanja promašena odlično je iz lingvističke perspektive za Danas govorio Boban Arsenijević(http://www.danas.rs/danasrs/kultura/malogradjanska_normativnost_naseg_mentaliteta.11.html?news_id=300264) (a zatim na svom blogu(http://inform-al.blogspot.nl/2015/04/trebamo-imati-standard.html)).</s><s>Iz neligvističke perspektive je dobru analizu portal Tarzanija(http://www.tarzanija.com/negujmo-srpski-jezik-al-aj-ne-ovako/).</s><s>Ovde, dakle, o tome mogu kratko: direktna imp imena kampanje jeste da se jezik ne neguje dovoljno, a sadržaj postera govori da ga trebamo negovati iskorenjivanjem formi koje su proglašene „neispravnim” (jer tako piše u knjigama koje nam poznate ličnosti preporučuju kao da su ih p Pritom je sasvim nejasno zašto će jezik biti u boljem stanju ako svi zauvek izbacimo sve „neispravne” oblike.</s><s>Ova kampanja je možda najagresivnija forma javnog stigmatizovanja pojedinih oblika (a samim tim i govornika koji te koriste), ali je i posve reprezentativna za način na koji se u Srbiji nastoji normirati jezik.</s><s>Činjenica je, međutim, da prote reči i oblika iz jezika kao celine nema veze s optimizacijom ili čuvanjem jezika, već se samo svodi na nepotrebno šikani govornika.</s>\n<s>Većina negativnih reakcija na dva teksta od kojih polazim bazirana je na (pogrešnom) utisku da se autori opiru svakoj f standardizacije jezika.</s><s>Pritom se previđa da kampanja Negujmo srpski jezik, kao i većina intervencija normativista, sa standardizacijom nema veze.</s><s>Postoji, naime, razlika između isticanja da neka reč ili konstrukcija nije preporučljiva u ne kontekstu, što bi bilo standardizacija, i proglašavanja te reči ili konstrukcije apsolutno pogrešnom uvek i svuda, što je pokušaj čišćenja jezika od njega samog.</s>\n<s>Standardizacija jezika se uvek odnosi isključivo na onaj jezični registar koji se naziva standardnim jezikom i preporučen upotrebu u javnom domenu.</s><s>Takav registar je koristan u obrazovanju, javnom informisanju, poslovnoj komunikaciji itd da je to registar kojim država komunicira sa svojim građanima, ona je i dužna da u procesu obrazovanja građane opskr dovoljnim znanjem da bi taj registar razumeli i kompetentno koristili.</s><s>Standardni jezik, dakle, nije cilj kojem su građan Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ streme zato što je on a priori bolji od onoga što već govore, već sredstvo koje je država dužna da osigura obrazovnim U tom smislu, o ispravljanju može biti reči samo u obrazovnom procesu i to uvek imajući u vidu cilj — osposobljavanje za komunikaciju u javnom domenu.</s>\n<s>Obzirom da je standardni jezik pre svega sredstvo, svako je u svakoj situaciji slobodan da to sredstvo ne koristi ukoliko da je to potrebno.</s><s>Takav govornik tada ne bira grešku, nego alternativu.</s><s>Ostaje, međutim, preporučljivost upotrebe standardnog jezika, naročito u situacijama gde ne znamo ko je sve primalac poruke (kao što je slučaj s ovim tekstom). od standardizacije, koja dakle samo preporučuje i ističe da određeni oblik može biti neprikladan u određenom kontek premda je svakako koristan u nekom drugom (jer inače ne bi bio na govornom repertoaru), diletantska normativna po oblike koje proglasi „pogrešnim” zabranjuje uvek, svuda i za svagda (do sledeće reforme norme).</s><s>Razlika je ogromna: kontekstu standardizacije govornik uvek ima pravo na svoj repertoar, kojeg je standardni jezik samo mali deo, dok pod normativnom politikom svaki govornik koji proizvodi prokužene oblike postaje loš negovatelj slabog i krhkog nam jez problem.</s>\n<s>Na teritoriji našeg jezika standardizacija postoji, ali ona je sasvim implicitna, te stoga i neprimećena: opšteprihvatljivi ustaljuju ne zaslugom normativista, već bez obzira na njihove napore.</s><s>Tako se, na primer, u jeziku ustalio kapućino i tim jedini oblik kojeg su govornici svesni, dakle, po deĄniciji – standard.</s><s>Godinama nakon toga normativisti su se dosetili d sistem u načinu na koji italijanizmi ulaze u naš jezik, pa od kapućina prave kapučino(http://www.politika.rs/rubrike/Kultura/Ka Pacino-protiv-kapucina-i-Pacina.lt.html), stavljajući govornike pred izbor između postojećeg i „ispravnog”.</s><s>Za deset godina će tokom rutinske kontrole primetiti da kapućino ima i „neispravan” akcenat (dugosilazni na nepočetnom slogu, kao i sad čuvene Austrâlija i Jugoslâvija), pa će nastati i verzija s uzlaznim akcentom ― na u ili i, valja i tu preseći, pa tek onda na Ništa od ovih intervencija nema veze s olakšavanjem upotrebe jezika, već samo s ambicijom normativista da u jeziku z koji će samo oni videti.</s><s>Tu stoga ne može biti reči o standardizaciji jezika.</s><s>Efekat ovakvih intervencija zapravo uglavno nikakve veze s jezikom jer se živi jezik razvija nezavisno od normativnih napora.</s><s>Normativim intervencijama se jezik ne ali se zato stvaraju novi konteksti za šikaniranje govornika, koji svakom intervencijom govore i pišu sve „gore” i „nepra O tome koliko će biti „lošeg” i „nepravilnog” u jeziku zapravo ne odlučuju govornici, već oni koji deĄnišu šta je ���loše” i „nepravilno” i gde se uopšte može govoriti o „lošem” i „nepravilnom”.</s><s>Ako normativisti proizvoljno zabranjuju potpun uobičajene oblike, realni jezik će biti prepun zabranjenih oblika.</s><s>Ako normativisti očekuju da se rigidna pravila norme samo u onim domenima koje karakterizuje upotreba standarda (nedijaloški sadržaji na javnom servisu, tekstovi udžbe već uhode sms-poruke i razgovore na pijaci, onda će sve vrveti od onoga što nisu propisali.</s><s>U oba slučaja je to zapravo njihov problem.</s>\n<s>Ono što se na području našeg jezika naziva normativnom lingvistikom iscrpljuje se u stigmatizaciji i proterivanju jezičk idući tako protiv temeljnih načela nauke čijim se delom (neopravdano) smatra.</s><s>Svako, naime, ko je prošao uvodni kurs zna da ne postoji jezični fenomen koji je apsolutno pogrešan ili neprikladan.</s><s>Svaka tendencija u jeziku prati neku vrstu te je sve u jeziku na nekom nivou pravilno.</s><s>Stoga nijedan lingvista ne govori o „ispravnom” ili „pravilnom” u jeziku bez navoda.</s>\n<s>Ipak, nije iznenađujuće da su normativisti, za razliku od lingvista, vidljivi i zanimljivi široj zajednici.</s><s>Kad god se stručnja izmišljena pravila pita kakva je trenutna situacija s jezikom, zapravo ih se pita koliko su potrebni i značajni, pa će oni, n odgovoriti kako je jezik na izdisaju, kako preti rasulo, kako opstanak jezika zavisi od toga koliko ćemo ih pažljivo slušat pažnju na onih nekoliko oblika na koje su se u datom trenutku Ąksirali i raditi tačno ono što oni kažu.</s><s>Kada se isto pita postavi lingvistima, oni će uglavnom dati dug i nerazumljiv odgovor o tome koliko je to pitanje besmisleno. (Ovde bih izuzetke, koji već dugo uspešno i razumljivo odgovaraju na novinarska pitanja, izdvojio naše lingviste Ranka Bugarskog Riđanovića i Snježanu Kordić.)</s>\n<s>Razlog iz kojeg su priče o raspadu i propadanju jezika toliko zanimljive nije misterija.</s><s>Normativni sejači panike vrlo usp parazitiraju na tendenciji koja je davno uočena u sociolingvistici: ogromna većina govornika ne voli spontane inovacije naročito one koje nisu sami izmislili.</s><s>Nikada nijedna govorna zajednica nije imala pozitivan stav o tome kako govore m generacije.</s><s>Svaka generacija, dakle, boluje od jezičkog atavizma i veruje da se jezik kvari pred njenim očima.</s><s>To je, nar iluzija, koju će pre lingvista znati da objasne psiholozi i sociolozi.</s><s>Normativizam je, međutim, uspeo da se osloni na tu da govornicima kaže da su odlično primetili da se jeziku vrlo loše piše, da treba spašavati šta se spasti može, te da oni Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ kako.</s><s>Čuvanje od kvarenja je sveti gral normativizma, pa se tako i najinvazivniji projekti koji se svode na uvođenje novi (dakle, na suštu inovaciju(http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/374962/Predsjednica-inaugurirala-sadrzajnicu.html)) uvek legitimizi zaštita jezika od daljeg menjanja i približavanje onom stanju koje smo nekada davno imali: stanju potpuno čistog i sam jezika.</s>\n<s>U atmosferi decenijama održavane panike potpuno je normalno da se govornici konstantno preispituju, da se množe nedoumice”, pa se milioni govornika svakog dana pitaju da li je pravilno nikad ili nikada, nikom ili nikome, euro ili evro i druge dve jednako razumljive, korisne i upotrebljive reči koje znače isto.</s><s>Od biranja ispravne verzije jezik ne postaje b komunikacija ne postaje eĄkasnija, standard ne postaje pristupačniji, ali zato raste šansa da će neko biti nesaslušan, p ismejan zbog načina na koji je nešto rekao.</s>\n<s>Rešenje nije u ukidanju standardizacije, već u izglasavanju nepoverenja normativistima.</s><s>Ako bi takav gest bio uspešan standardizacija bi i zvanično prešla u domen onih tehničkih lica kojima je posao osiguravanje razumljivosti, čitljivosti i realnih komunikacijskih barijera.</s><s>Takvi ljudi danas uglavnom rade kao lektori, nastavnici za nematernje govornike, prir prevodioci i urednici.</s><s>Dobili bismo tada jezičke priručnike koji bi sadržali potkrepljene savete i preporuke, a ne naredb vrednosne sudove, u školi bismo učili kako da eĄkasno i strukturirano pišemo i prezentujemo, a ne kako da izbegnem polje „nepravilnih” oblika.</s><s>Javna diskusija se ne bi vodila o tome koliko ljudi kaže glumeti i kako da ih što pre bude nula tome kako se građansko pravo na upoznatost sa standardom može unaprediti.</s><s>Prirodno je onda da bi se standardizac razlikovala od domena do domena, a i da ne bi bilo nikakvog razloga da ona ne poveže ceo naš četvoroimeni jezik ili b njegove delove.</s>\n<s>Da ne bude nesporazuma, ne govorim ja ovde da će ova alternativna standardizacijska struktura spontano nastati kad normativističkog pritiska.</s><s>Ta struktura već postoji i fukcioniše, ne posebno ometana normom jer, za razliku od norme, konkretne i ostvarive ciljeve.</s><s>Ne govorim ni da će govornici spontano prestati da se pitaju šta je pravilno i bolje, niti da prestati vezivanje vrednosnih sudova za određene dijalekte, izgovore i načine pisanja reči.</s><s>Sve su te pojave deo dinam upotrebe jezika u društvu i postojaće dok god je jezika i društava.</s><s>Ipak, ni država ni nauka ne smeju stimulirati takve p trebaju obrazovati govornike da prevladavaju predrasude koje iz njih proizilaze.</s><s>Ostaje na kraju i pitanje kako otpočeti proces izglasavanja nepoverenja normativistima.</s><s>Ako mene pitate – neznam.</s>\n<s>Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ 08/02/2018</s>\n<s>Od danas pišem neznam - Marko Simonović - Peščanik http://pescanik.net/od-danas-pisem-neznam/ (http://creativecommons.org/licenses/by-sa/4.0/) PEŠČANIK</s>\n"}
+{"dc.title": "FSC standardi za održivo gospodarenje šumama u Bosni i Hercegovini u kontekstu odredbi prijedloga zakona o šumama federacije Bosne i Hercegovine", "dc.creator": "Pezdevšek Malovrh, Špela", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_35610", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=141598&dn=", "text": "<s>Financerji raziskave, izdaje: Studija je pripremljena u okviru projekta “Promicanje odgovornog gospodarenja sumama u Bosni i Hercegovini“, koji je finansirala IKEA i implementirali WWF Adria — Udruga za zastitu prirode i oéuvanje bioloske raznolikosti, Sumarski fakultet Univerziteta u Sarajevu i Odsjek za sumarstvo Biotehniékog fakulteta Univerziteta</s>\n<s>Pozivajuéi se na Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: FBiH) zagarantirano pravo na lokalnu samoupravu, Ustavnom sudu su, tokom 2008. i 2009. godine, od strane pojedinih</s>\n<s>argumentima da §ume i §umska zemljiéta imaju izuzetan znaéaj za jedinice lokalne samouprave, §to opravdava njihov interes za zakonske odredbe koje se odnose na sektor §umarstva.</s><s>Ustavni sud FBiH je utvrdio da osporeni Zakon moie direktno uticati na niz pitanja koja su od znaéaja za lokalnu samoupravu.</s><s>To se posebno odnosi na utvrdivanje politike upravljanja</s>\n<s>ostvarenih po osnovu njihovog kori§tenja, §to moie uticati na planove razvoja jedinica lokalne samouprave, ostvarivanje uslova za privredni razvoj i politiku zapoéljavanja, utvrdivanje i provodenje prostornih planova i uredenja prostora, te zaétitu éovjekove okoline, vodoza§titu i koriétenje prirodnih resursa.</s><s>U novembru</s>\n<s>s'umama povrijedeno pravo opéina na lokalnu samoupravu\", a Parlamentu FBiH je kao prelazno rjeéenje ostavljena moguénost da usaglasi odredbe Zakona o §umama sa Evropskom</s>\n<s>udmienja, Saveza opc'ina i gradova FBiH, predstavnika zakonodavne vlasti i resornog Federalnog Ministarstva, jo§ uvijek nisu urodili plodom.</s>\n<s>U okviru projekta “Promicanje odgovornog gospodarenja §umama u Bosni i Hercegovini“, koji je bio prvenstveno usmjeren na formiranje i registraciju</s>\n<s>Grupe za razvoj FSC standarda, izradu FSC standarda za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: BiH), promoviranje certificiranja gospodarenja éumskim resursima i finansijsku podréku procesu certificiranja u</s>\n<s>Grupe za razvoj FSC standarda, poslovnim sistemima §umarstva u FBiH, realizirane su i aktivnosti éiji je cilj bio da se podstakne i ohrabri dijalog izmedu svih zainteresiranih strana sa ciljem usvajanja jedinstvenog</s>\n<s>(tzv. platforme uéesnika u procesu izrade i usvajanja Zakona o éumama na kojima su prezentirane pojedine odredbe §umarske legislative</s>\n<s>Hrvatska, Srbija, BiH).</s><s>U skladu sa zahtjevima uéesnika ovih sastanaka, prezentirane su zakonske odredbe kojima je regulirana problematika finansiranja</s>\n<s>ovim sastancima, bile korisne za unaprijedenje zakonskog okvira za gospodarenje sumama u FBiH.</s><s>Paralelno sa ovim aktivnostima, u okviru projekta je tekao proces razvoja FSC standarda</s>\n<s>za BiH.</s><s>Krajem 2019. godine su od strane FSC-a odobreni, a ubrzo i zvaniéno prezentirani i objavljeni FSC standardi za BiH, koji su stupili na snagu u martu 2020. godine.</s><s>Na taj naéin je BiH postala prva driava u regionu koja posjeduje Vlastite FSC standarde za odriivo gospodarenje sumskim resursima.</s>\n<s>S obzirom da se projekat “Promicanje odgovornog gospodarenja sumama u Bosni i Hercegovini“ zavrsava u avgustu 2020. godine, odluéeno je da trec'i sastanak (platforma) interesnih grupa, ukljuéenih u dijalog za unaprijedenje zakonskog okvira za gospodarenje sumama u FBiH, u cjelosti bude posveéen</s>\n<s>BiH, u kontekstu odredbi Prijedloga Zakona 0 sumama FBiH iz 2017. godine.</s><s>Kao marketinski baziran instrument sumarske politike, certificiranje gospodarenja sumskim resursima ne moie biti zamjena za klasiéne regulatorne instmmente sumarske politike, kao sto</s>\n<s>SC standarda ukazuje na neophodnost postivanja i uskladenosti principa i kriterija sa postojeéim zakonskim okvirom u BiH (zakoni, uredbe,</s>\n<s>Kada je u pitanju metodoloski pristup u izradi ove studije, neophodno je dati nekoliko napomena.</s><s>Iz Vec' naprijed navedenih razloga, pojedini kriteriji F SC Principa 1 (izuzev</s>\n<s>To se takoder odnosi i na kompletan FSC kriterija koji se odnosi na obavezu plaéanja svih zakonom propisanih naknada u Vezi gospodarenja sumom) nisu detaljno analizirani.</s>\n<s>BiH.</s><s>Materija koju tretiraju FSC standardi je sira od obuhvata sumarske legislative i ona obuhvata raznolik spektar pitanja, izmedu ostalog problematiku zastite prirode, obiéajna i</s>\n<s>odnosa.</s><s>Zbog toga su u ovoj studiji analizirani samo oni kriteriji u okviru pojedinih FSC principa, koji se mogu dovesti u neposrednu Vezu sa pojedinim odredbama konkretne sumarske legislative (u ovom sluéaju Prijedloga</s>\n<s>Zakona 0 sumama FBiH iz 2017. godine, oba dokumenta sadriavaju odgovarajuée definicije koristenih termina i pojmova.</s><s>Iako je u veéini sluéajeva moguée, bez Veéih poteskoéa, prepoznati kompatibilnost koristene terrninologije u ova dva dokumenta, u kontekstu ove studije je potrebno dati odredena pojasnjenja.</s><s>Temiin “0rganizacija“,</s>\n<s>na kojima se temelji FSC certificiranje.</s><s>Iako se ovdje, kao lica ili institucije koje imaju razliéita prava (vlasnistvo, upravljanje, gospodarenje, koristenje) a iele se certificirati, mogu pojaviti institucije koje upravljaju zastiéenim podruéjima (npr. Nacionalni parkovi), privatni sumoposjednici (samostalno ili organizirani</s>\n<s>vjerske zajednice, zemljisne u praksi se u FBiH pod pojmom “organizacija“ (u kontekstu FSC certificiranja) pojavljuju kantonalna sumsko-privredna drustva.</s><s>Kada je rijeé 0 Prijedlogu Zakona 0 sumama, kao pandam terminu “0rganizacija“, pominju se dva pojma, “korisnik suma“ (sumsko-privredna drustva u driavnom ili veéinskom driavnom vlasnistvu, koja na osnovu ugovora obavljaju</s>\n<s>Kako je veé naglaseno, certificiranje se u FBiH uglavnom odnosi na kantonalna sumsko-privredna drustva, odnosno “korisnike suma“, kako ih naziva Zakon 0 sumama.</s>\n<s>participiraju u procesu razvoja i usvajanja novog Zakona 0 sumama FBiH.</s><s>FSC standardi za BiH i certificiranje gospodarenja sumskim resursima kao marketinski baziran i dobrovoljan</s>\n<s>participiraju u procesu razvoja mehanizam, imaju iskljuéivo podriavajuéu uloga u odnosu na odredbe sumarske legislative.</s><s>U situaciji nepostojanja jedinstvenog zakonskog okvira za upravljanje i gospodarenje sumskim resursima u FBiH, Vaian je svaki instrument sumarske politike, koji doprinosi unaprijedenju stanja u sektoru sumarstva.</s><s>Pored toga, ova studija moie biti korisna i uposlenicima</s>\n<s>participiraju u procesu razvoja u poduzeéima sumarstva koja su se Veé certificirala ili to tek namjeravaju uéiniti, kako bi dobili jasnu predstavu 0 uskladenosti principa i kriterija FSC standarda za BiH, sa obavezujuéim odredbama sumarske</s>\n<s>U okviru FSC standarda za BiH, Princip 2 se odnosi na prava zaposlenika i opée uvjete zapoéljavanja, pri éemu se jasno definiraju duinosti koje organizacija odgovoma za gospodarenje éumama mora poétivati u smislu odriavanja i unapredivanja socijalne i ekonomske dobrobiti zaposlenika.</s><s>Kada su u pitanju sigurnosne i zdravstvene mjere za za§titu radnika, Kriterij 2.3 FSC standarda za BiH predvida da organizacija mora provoditi sve</s>\n<s>ZAKONA 0 SUMAMA FBIH neophodne mjere za za§titu radnika od sigurnosnih i zdravstvenih opasnosti na radnom mjestu.</s><s>Navedene mjere moraju biti u skladu sa stepenom, intenzitetom i rizikom aktivnosti</s>\n<s>ZAKONA 0 SUMAMA FBIH gospodarenja, ispunjavati preporuke ILO (engl.</s><s>International Labor Organisation Struénih uputstva za sigurnost i zdravlje u poslovima §umarstVa.</s><s>Takode je predvideno da</s>\n<s>moie dokazati da su radnici pro§1i odgovarajuéu obuku za posao koji obavljaju, te da je uspostavljen sistem nadzora u cilju bezbijedne (u smislu sigurnosti na radu) i uéinkovite implementacije planova gospodarenja i svih ostalih aktivnosti gospodarenja (Kriterij 2.5). §to se tiée odredbi Prijedloga Zakona 0 §umama, propisano je obavezno provodenje mjera</s>\n<s>p0bolj§avanju socijalnog i ekonomskog blagostanja lokalne zajednice.</s><s>Kada su u pitanju prava i potrebe lokalne zajednica u odnosu na kori§tenje éumskih resursa, u Kriteriju predvida da organizacija</s>\n<s>prava, prava pristupa i k0ri§tenja §umskih resursa i ekosistemskih usluga, te sva ostala obiéajna i zakonska prava, koja su prisutna na konkretnom §umskom podruéju.</s><s>Prava i</s>\n<s>Zakona 0 §umama.</s><s>To se prije svega odnosi na ukljuéenost lokalne zajednice u proces planiranja i privredivanja u §umarstVu, proglaéavanje za§titnih éuma i éuma s posebnom namjenom, upravljanje</s>\n<s>mora uvaiavati zakonska i obiéajna prava lokalnih zajednica, da zadrie kontrolu nad aktivnostima gospodarenja unutar ili u okruienju éumskog podruéja, u mjeri potrebnoj da zaétite svoja prava, resurse, zemljiéte</s>\n<s>prilikom izrade §umsk0—razv0jn0g plana.</s><s>Nadalje, Clan 10. propisuje da jedinice lokalne samouprave, na éijoj teritoriju se nalaze éume, imaju pravo k0ri§tenja i pristupa svim elektronskim</s>\n<s>u toku izrade SPO.</s><s>Clan 11. propisuje da se izradene SPO za driavne i privatne §ume dostavljaju jedinici lokalne samouprave radi davanja saglasnosti, a Clan 13. obavezuje korisnika éuma da godiénji plan realizacije</s>\n<s>0 éumama, eksplicitno je navedeno da, pored resomog Federalnog i kantonalnih ministarstava, i jedinice lokalne zajednice imaju pravo upravljanja drzavnim éumama i éumskim zemlji§tem.</s><s>U tom smislu, jedinice lokalne samouprave daju saglasnost</s>\n<s>éumama predvida da se stabla u §umi mogu sjeéi tek poslije izVr§ene doznake, donofienja projekta za izvodenje i obavjeétavanja nadleinih institucija, ukljuéujuéi i jedinice lokalne samouprave</s>\n<s>Osiguranje dru§tVeno-ekonomskog razvoja lokalnih zajednica, prepoznato je u Kriteriju 4.4 FSC Standarda za BiH, gdje se navodi da organizacija koja gospodari éumom mora, kroz</s>\n<s>Osiguranje dru§tVeno-ekonomskog saradnju sa lokalnom zajednicom, identificirati moguénosti za dru§tveno-ekonomski razvoj (lndikator 4.4.1).</s><s>Osiguranje pretpostavki za druétveni i ekonomski razvoj lokalnih zajednica su sadriani i u Prijedlogu</s>\n<s>U Clanu 42. se propisuje da se, pri planiranju i izgradnji éumske infrastrukture, ista treba prilagoditi potrebama lokalne zajednice, te protiv poiarnim, turistiékim i rekreativnim</s>\n<s>éumske infrastrukture. potrebama.</s><s>Osiguranje socijalno-ekonomskog blagostanja lokalne zajednice predstavlja su§tinu Principa 4 FSC standarda za BiH.</s><s>U tom pravcu se moie posmatrati i Kriterij 1.3, kojim se organizaciji propisuje obaveza pravovremenog plaéanje svih zakonom propisanih naknada i obaveza u Vezi gospodarenja §umama.</s><s>Prijedlogom Zakona 0 §umama (Clan 55. i Clan 69), predvideno je da korisnik driavnih §uma plac'a naknadu za koriétenje driavnih §uma, u iznosu od 10% 0d prihoda ostvarenog prodajom §umskih drvnih sortimenata i nedrvnih</s>\n<s>§umskih proizvoda, od éega se 8% uplaéuje na raéun jedinica lokalne samouprave na éijoj teritoriji se taj prihod ostvaruje.</s><s>Za koriétenje ovih sredstva nisu propisana nikakva</s>\n<s>podruéjima je éesta pojava lokacija od posebnog znaéaja za identitet lokalnih zajednica.</s><s>U Kriteriju 4.7 FSC Standarda za BiH se navodi da ée organizacija, u saradnji sa lokalnim zajednicama, odrediti lokacije od posebnog kulturolo§kog, ekoloékog, ekonomskog, vjerskog</s>\n<s>FBiH takoder prepoznaje ulogu lokalnih zajednica u procesu progla§avanja za§titnih §uma (Clan 29.), bilo da se radi 0 pokretanju inicijative za</s>\n<s>Zakona o éumama progla§avanje takvih §uma ili dobijanju saglasnosti lokalne zajednice, u sluéaju da je inicijativa pokrenuta od neke druge zainteresirane strane (resornog kantonalnog ministarstva ili korisnika éuma).</s><s>Kada su u pitanju §ume sa posebnom namjenorn, Clanom 30.</s><s>Prijedloga Zakona 0 éumama</s>\n<s>i ekoloékih koristi od éume, razvije diverzificiran poslovno-proizvodni portfolio proizvoda i usluga.</s><s>Indikatori Kriterija 5.1 predvidaju da organizacija mora identificirati, proizvoditi ili omoguéiti proizvodnju, razliéitih koristi i/ili proizvoda, koji se</s>\n<s>temelje na multifunkcionalnom karakteru §umskih resursa i usluga §umskih ekosistema, u cilju jaéanja i diverzificiranja lokalne ekonomije, i to sve u skladu sa intenzitetom aktivnosti</s>\n<s>materijala, kao i razvoj ekolo§kog, sportskog i lovnog turizma.</s><s>Kada je u pitanju koriétenje nedrvnih §umskih proizvoda, Prijedlog Zakona 0 §umama FBiH u Clanu 39. propisuje da korisnik/vlasnik §uma moie uzgajati i iskori§taVati §irok dijapazon nedrvnih §umskih proizvod (§umsku biomasu, §umsko Voée, bobiéaste i druge plodove, koru, §i§arke, ljekovito, aromatsko i jestivo bilje, gljive, smolu, divljaé, humus, glinu, treset, kamen i s1.).</s><s>Takoder, iskoriétavanje navedenih proizvoda</s>\n<s>takoder propisuje zabranu odredenih aktivnosti (npr. iskori§tavanje humusa, gline, treseta, zemlje, pijeska, §1junka i kamena, skidanje kore sa drveéa i buéenje stabala, uklanjanje ostataka drveta i ostalih</s>\n<s>tla i oéuvanja biodiverziteta sl.) ukoliko iste mogu dovesti do naruéavanja eko1o§ke stabilnosti §uma i éumskog zemljiéta.</s><s>U svrhu izgradnje i odriavanja §umskih puteva ili u komercijalne svrhe u skladu sa odredbama Zakona o rudarstvu, korisnik/Vlasnik §ume moie za vlastite potrebe koristiti</s>\n<s>ukazuju da se jednogodi§nji etat odreduje na naéin da se ne prema§uje trajno odriivi nivo iskorifitavanja, ne ugrozava dugoroéni proizvodni potencijal éuma i ne prema§uje etat za odredeni definirani period.</s><s>Na sliéan naéin i Prijedlog Zakona o éumama regulira obavezu odriivog iskori§taVanja proizvoda i usluga éumarstva, propisujuéi da planirani obim sjeéa (etat) mora biti odreden u skladu sa principima trajnosti, multifunkcionalnosti i ekonomiénosti.</s><s>Planirani</s>\n<s>Clanu je propisano da se, u sluéaju manje realizacije radova i investicija u protekloj godini uredajnog perioda od predvidenog godi§njeg plana u okviru §PP-a, preostali dio neizvréenih radova i investicija</s>\n<s>privredivanja u §umarstvu se osigurava odredbama Prijedloga p0 kojima se sjeéa stabala omoguéava tek poslije izvréene doznake, donoéenja projekta za izvodenje i obavjeétavanja kantonalne uprave, jedinice lokalne samouprave i kantonalne §umarske</s>\n<s>Prema Indikatoru 5.2.1, planirani nivo iskoriétavanja §uma mora biti zasnovan na analizi trenutno najboljih dostupnih informacija 0 potencijalima (taksacija i inventura §uma), zdravstvenom stanju i stabilnosti</s>\n<s>deset godina, u cilju utvrdivanja i praéenja stanja §uma.</s><s>Takoder se u Clanu 38. predvida praéenje zdravstvenog stanja éuma i obima éteta u §umama, a u Clanu 57. uspostava inforrnacionog</s>\n<s>Analiza i ocjena gospodarenja u proteklom uredajnom periodu, prema izVr§enju planova gazdovanja iz protekle SPO, i utvrdenog stanja §uma, upotrijebljenih tehnologija</s>\n<s>SC Standarda za BiH.</s><s>U najéirem smislu se ova materija odnosi na obavezu organizacije koja gospodari §umom da odriava i obnavlja ekosistemske usluge i Vrijednosti okoliéa povezane sa §umama, te izbjegava, ispravlja i ublaiava negativne uticaje §umarskih aktivnosti na okolié.</s><s>U Kriteriju 6.1 se navodi da organizacija</s>\n<s>toga, organizacija koja gospodari éumom, mora identificirati i procijeniti stepen, intenzitet rizik potencijalnih uticaja aktivnosti gospodarenja na identificirane okoliéne Vrijednosti (Kriterij 6.2).</s><s>Problematika</s>\n<s>§umama, gdje je u Clanu 12. (sadriaj SPO) predvideno da se u poglavlju Planovi gospodarenja §umama i §umskim zemlji§tima za naredni uredajni period, izmedu ostalog, izradi plan mjera za oéuvanje i unapredenje diverziteta éumskih ekosistema, ekoloékih i socijalnih</s>\n<s>moraju biti izvedeni u odgovarajuéoj sezoni i na naéin koji smanjuje pojavu éteta po §umski ekosistem.</s><s>Nadalje, Clanom 38. je predvidena obaveza praéenja zdravstvenog stanja §uma i obima §teta u §umama, od strane kantonalne javne §umarske</s>\n<s>FSC Standard za BiH u Indikatorima 6.3.1 i 6.3.2 propisuje da organizacija mora identificirati, planirati i realizirati efikasne aktivnosti gospodarenja u cilju sprjeéavanja negativnih</s>\n<s>i korisnika uticaja na okolié, te ublaiiti i popraviti te uticaje u sluéaju kada se oni javljaju.</s><s>Obaveza spreéavanja negativnih uticaja na 0koli§ je sadriana i u Prijedlogu Zakona 0 §umama, koji detaljno propisuje</s>\n<s>Poduzimanje razliéitih mjera i aktivnosti vezanih za zaétitu éuma od poiara, dmgih elementamih nepogoda, §tetnih organizma, bolesti i antropogenih uticaja Gospodarenje</s>\n<s>Zabrana upotrebe hemijskih sredstava, odlaganja otpada, smeéa ili zagadujuéih tvari Zabrana sjeéa koje nisu u skladu sa planovima Zabrana sjeée, iskorjenjivanja ili o§tec'iVanja ugroienih Vrsta drveéa i grmlja (Clan Zabrana kréenja §uma</s>\n<s>ako se time ne ugroiava bi0lo§ka ravnoteia (Clan 36.).</s><s>Iako Prijedlog Zakona 0 éumama Clanu 37. odreduje da pa§arenje unutar SPF nije dozvoljeno, korisnici/vlasnici §uma mogu</s>\n<s>ukoliko je to planirano Vaieéim planom prostomog uredenja, za potrebu izgradnje objekata, poVr§inskih kopova i pretvorbe u poljoprivredno zemljiéte (Clan 61.), s tim da se za prevodenje éumskog zemlji§ta drugoj namjeni vr§i procjena utjecaja na ok01i§ u skladu sa</s>\n<s>0 za§titi okoliéa (Clan 34.).</s><s>Na sliéan naéin kako je u FSC Standardima za BiH predvideno ublaiavanje i/ili popravljanje u sluéaju pojave negativnih</s>\n<s>utjecaja na okolié, ovu materiju tretira i Prijedlog Zakona 0 éumama.</s><s>Clanom 18. je predviden tehniéki prijem za izvedene radove po projektu za izvodenje.</s><s>U sluéaju da se utvrdi da radovi nisu izvréeni u skladu sa projektom, korisnik/vlasnik éume je duzan otkloniti utvrdene nedostatke i radove izVr§iti u roku koji odredi komisija.</s><s>U Clanu 16. je predvideno da se §teta koja nastane prilikom</s>\n<s>sjeée na §umsk0m zemljiétu i nedoznaéenim stablima, mora sanirati odmah nakon zavr§etka izvlaéenja §umskih drvnih sortimenata, a najkasnije do podnoéenja zahtjeva za tehniéki prijem radova.</s><s>Nadalje, Prijedlog Zakona 0 éumama predvida da se planiranje, izgradnja</s>\n<s>Voda, naru§aVanje ravnoteie nestabilnog tla i poveéanje rizika od kliziéta, uticaj na podruéja koja su Vaina za opstanak divljih iivotinja i bioloéku raznolikost,</s>\n<s>i riziku aktivnosti gospodarenja, statusu zaétite i ekoloékim zahtjevima rijetkih i ugroienih vrsta.</s><s>Prilikom odredivanja mjera koje c'e se provoditi u éumskom podruéju, organizacija koja gospodari éumom mora uzeti u obzir geografski areal i ekolo§ke zahtjeve tih vrsta i izvan granica §umskog podruéja.</s><s>Obaveza za§tite rijetkih u ugroienih vrsta je sadriana i u Prijedlogu Zakona 0 §umama, kroz odredbe zabrane sjeéa, iskori§tavanja ili bilo kakvog oéteéivanja ugroienih vrsta drveéa i grmlja, kao i drugih vrsta sa Crvene liste ugroienih divljih vrsta i podvrsta biljaka, Zivotinja i gljiva (Clan 41.).</s><s>Kada je u pitanju divljaé u éumi, Prijedlog Zakona 0 §umama odreduje da vrste divljaéi i njihovo brojno stanje u §umama moraju obezbijediti bioloéku ravnoteiu i ne smiju ugroziti druge élanove ekosistema ili sprijeéiti ostvarivanje ciljeva gospodarenja éumama.</s><s>Unoéenjem pojedinih vrsta divljaéi u éume i na éumska</s>\n<s>Osnovni planski dokumenti definiraju aktivnosti gospodarenja, procedure, strategije i mjere za postizanje ciljeva gospodarenja.</s><s>Princip 7 FSC standarda za BiH se odnosi na obavezu organizacije</s>\n<s>Dokumentacija koja se odnosi na planiranje i procedure u Vezi s tim, mora biti jasna i primjenjiva za uposlenike, pogodna za informiranje interesnih grupa, i kao takva opravdavati odluke gospodarenja.</s><s>FSC Standardi za BiH predvidaju da izrada planova i njihova implementacija</s>\n<s>§PO.</s><s>Prijedlog Zakona 0 §umama u Clanu 10. propisuje da se §umama na prostoru jednog §PP—a gospodari po odredbama SPO, G0di§njem planu realizacije §PO i Projektu za izvodenje.</s><s>Implementacija</s>\n<s>Uvodni dio, sa razlozima za dono§enje SPO, detaljnirn opisom §PP u pravnom, topografskom, geo1o§ko—pedolo§kom, vegetacijskom pogledu, namjeni k0ri§tenja, specifiénim ograniéenjima u</s>\n<s>Stanje §uma i éumskih zemljiéta u doba uredivanja, po klasifikacionim jedinicama namjene kori§tenja §uma, po prostomim i ekolo§ko-proizvodnim klasifikacionim</s>\n<s>Analiza i ocjena gospodarenja u proteklom uredajnom periodu, prema izVr§enju planova gospodarenja iz prethodne §PO i utvrdenog stanja §uma, upotrijebljenih tehnologija</s>\n<s>za naredni uredajni period, sa ciljevima gospodarenja §umama, opéim i posebnim (tehniékim) po gospodarskim klasama, planom sjeéa, planom kori§tenja §uma, planom §umsk0-uzgojnih radova, planom zaétite §uma, planom mjera za oéuvanje i unaprjedenje diverziteta éumskih ekosistema,</s>\n<s>Ekonomsko-finansijska analiza, koja sadrii rekapitulaciju i obraéun oéekivanih prihoda i rashoda na osnovu planova, te ocjenu realnosti izvodenja planova gospodarenja</s>\n<s>Zakona 0 §umama u Clanu 13. definira obavezu izrade Godiénjeg plana realizacije §PO, kojeg izraduje korisnik §uma i koji sadrii prosjeéno jednu desetinu svih planiranih radova po SPO.</s><s>Sastavni dio ovog plana su projekti za izvodenje svih planiranih</s>\n<s>radova, koji se izraduju za odjel (uredajnu jedinicu) za driavne §ume, odnosno za katastarsku parcelu/parcele za privatne §ume.</s><s>Odredbe projekta za izvodenje su obavezne za cijelu povréinu odjela (Clan 14.).</s><s>Istim élanom se propisuje da plan za izvodenje radova sadrii planove svih potrebnih</s>\n<s>treba da se izvrée u roku od dvije godine od dana zaVr§etka doznake odnosno, najviée dva Vegetaciona perioda od dana izvréene doznake.</s>\n<s>i periodiéno revidirati planiranje gospodarenja i ostalu dokumentaciju, kako bi se izvr§ilo uskladivanje sa promjenjivim eko1o§kim, socio1o§kim i ekonomskim okolnostima (Kriterij 7.4).</s><s>Ovo je regulirano i Prijedlogom</s>\n<s>da se §PO izraduju periodiéno, odnosno za uredajni period od 10 godina.</s><s>Pored toga, u Clanu 11. je propisano da se §PO, ukoliko postoje objektivni razlozi za odstupanje od odredbi §PO (npr. usljed prirodnih nepogoda ili sliénih okolnosti), mogu revidirati.</s><s>Reviziju odobrava i potvrduje Federalno ministarstvo</s>\n<s>da se §PO izraduju periodiéno, za driavne éume, a za privatne éume kantonalno ministarstvo.</s><s>U cilju transparentnijeg poslovanja, FSC Standard za BiH predvida da organizacija mora</s>\n<s>Praéenje implementacije monitoring implementacije svog plana gospodarenja, ukljuéujuéi politike i ciljeve gospodarenja, napredak u realizaciji planiranih aktivnosti i postizanje dokazivih ciljeva.</s>\n<s>Prema élanu 54., korisnici §uma duini su voditi evidenciju o izvréenim radovima i provedenim mjerama predvidenim izvedbenim dijelom Sumarskog programa FBiH, kantonalnim</s>\n<s>SPO i projektom za izvodenje.</s><s>Podaci predvideni evidencijama moraju se evidentirati za proteklu godinu i dostaviti kantonalnom ministarstvu i Federalnom ministarstvu najkasnije do 28. februara tekuée godine, za prethodnu godinu.</s><s>Osim toga se Clanom 12., koji propisuje sadriaj SPO, predvida</s>\n<s>Zakona o §umama, korisnik §uma izraduje Godiénji plan realizacije éiji su sastavni dio projekti za izvodenje svih planiranih radova.</s><s>Projekat za izvodenje radova</s>\n<s>a u skladu sa predvidenim ciljevima gospodarenja.</s><s>Kad su u pitanju preventivne mjere, Prijedlog Zakona o §umama u Clanu 25. propisuje da radovi u §umama moraju biti</s>\n<s>utvrdi da radovi nisu izvr§eni u skladu sa projektom, korisnik/vlasnik éuma duian utvrdene nedostatke otkloniti i radove izvréiti u roku koji odredi komisija.</s><s>Prijedlog Zakona o éumama</s>\n<s>i procjenu socioloékog i ekolo§kog utjecaja provedenih aktivnosti na §umskom podruéju, kao i monitoring promjena stanja okoli§a. U Clanu 34.</s><s>Prijedloga Zakona o §umama</s>\n<s>je propisana obavezna procjena oko1i§nog uticaja za podizanje monokultura na poVr§ini veéoj od pet hektara.</s><s>U skladu sa propisima o za§titi okoli§a, Vr§i se i procjena utjecaja na okoli§ za prevodenje éumskog zemlji§ta</s>\n<s>Zakona o §umama, gdje je u Clanu 54. propisano da su korisnici éuma duini Voditi evidenciju o izvr§enim radovima i provedenim mjerama predvidenim izvedbenim dijelom</s>\n<s>planom realizacije 8P0 i projektom za izvodenje.</s><s>Takoder, Prijedlog Zakona o éumama u Clanu 27. propisuje, da drvo, dijelove stabala i grane posjeéene u §urni i izvan éume nije dozvoljeno</s>\n<s>§ume prvenstveno sluie za za§titu zemlji§ta na strmim terenima i zemljiéta podloinih erozijama, bujicama, kliziétima ili o§trim klimatskim uslovima koji ugroiavaju postojanje samih §uma i éume éiji je glavni zadatak zaétita naselja, privrednih i drugih objekata, kao §to su saobraéajnice,</s>\n<s>zaétita izvoriéta i korita Vodotoka, obale Vodenih akumulacija kao i éume koje su podignute kao za§titni pojasevi, odnosno koje sluie protiv prirodnih nepogoda, katastrofa ili stihijskih efekata ljudskog</s>\n<s>Zakonu o §umama smatraju: éume unutar zaétiéenih podruéja ili prirodnih vrijednosti zaétiéene na osnovu Zakona 0 za§titi prirode, §ume od posebnog znaéaja za odbranu i potrebe Omianih snaga BiH i policijskih</s>\n<s>U okviru kriterija 9.1 FSC standarda za BiH, navedeno je 6 kategorija visoko—za§titnih vrijednosti.</s><s>Pojedine kategorije zaétitnih éuma ili §uma posebne namjene, definirane Prijedlogom</s>\n<s>Zakona 0 §umama propisano da se procjena funkcija zaétitnih §uma i éuma s posebnim namjenom utvrduje struénim elaboratom, koji treba da sadrii podatke 0 stanju §uma i principima gospodarenja §umama, u cilju njihovog oéuvanja i ostvarivanja namjene prog1a§enja.</s><s>U istom Clanu se predvida</s>\n<s>FSC standarda za BiH je propisano da organizacija mora procijeniti i zabiljeiiti prisutnost stanje visoko zaétitnih vrijednosti na éumskom podruéju, te da se procjena Vr§i na osnovu najbolje</s>\n<s>Visoke zaétitne vrijednosti prije implementacije potencijalno étetnih aktivnosti gospodarenja, a ukoliko neke aktivnosti §tete visoko zaétitnim Vrijednostima, iste se odmah obustavljaju poduzimaju</s>\n<s>Visoke zaétitne vrijednosti (lndikatori 9.2.3 i 9.4.2).</s><s>Na sliéan naéin i Prijedlog Zakona 0 §umama propisuje da se u proces proglaéavanja éuma posebne namjene i zaétitnih §uma ukljuée razliéite interesne grupe.</s><s>Progla§enje zaétitnih éuma vr§i Vlada kantona na prijedlog kantonalnog ministra,</s>\n<s>ministarstva i jedinice lokalne samouprave (Clan 29.).</s><s>Kada su u pitanju §ume s posebnom namjenom, Prijedlog Zakona 0 éumama predvida da te §ume proglaéava Vlada kantona na</s>\n<s>ministarstva prijedlog kantonalnog ministra i da je potrebno za odredene tipove §ume s posebnom namjenom, prije don0§enja akta 0 proglaéavanju, pribaviti miéljenje korisnika</s>\n<s>Princip 10 FSC standarda za BiH se u opéem smislu odnosi na potrebu da aktivnosti gospodarenja, koje se provode od strane organizacije, moraju biti odabrane i implementirane u skladu sa ekonomskim,</s>\n<s>i soci0lo§kim politikama i ciljevima organizacije, te u skladu sa svim FSC principima i kriterijima.</s><s>Potreba za odgovarajuéim obnavljanjem vegetacijskog pokrivaéa sastojina nakon sjeéa, i njihovo Vraéanje u prvobitno stanje je naznaéena</s>\n<s>obnove sastojina moraju koristiti odgovarajuée, ekoloéki prilagodljive Vrste (Kriterij 10.2), te da se alohtone vrste mogu koristiti onda kada znanje i/ili iskustvo pokazuju da se njihov eventualni uticaj moie kontrolirati, te da se mogu koristiti efikasne mjere za ublaiavanje tog</s>\n<s>obnovom ili putem po§umljaVanja, ako se ne oéekuje prirodna obnova i to sadnim materijalom potvrdenog porijekla) koje su bile pogodene su§om ili poiarom, u roku od dvije godine nakon sjeée ili §umskog poiara (Clan 22.).</s><s>Problematika osiguranja §umsk0g materijala za reprodukciju</s>\n<s>FSC Standardi za BiH predvidaju da se pri obavljanju gospodarskih aktivnosti, u smislu vegetacije, Vrsta i ciljeva gospodarenja, moraju koristiti ekoloéki odgovarajuée prakse uzgajanja §uma.</s><s>Kada</s>\n<s>na okolié je u pitanju Prijedlog Zakona 0 éumama, Clanom 4. je definirano éumskouzgojne mjere (aktivnosti koje doprinose osnivanju novih sastojina u éumi i pobolj</s>\n<s>U kontekstu dobrih uzgojnih i gospodarskih praksi odriivog gospodarenja éumskim resursima, potrebno je spomenuti i Kriterije 10.6 i 10.7 FSC Standarda za BiH, kojima se ukazuje na neophodnost minimiziranja</s>\n<s>mora provoditi gospodarske aktivnosti u §umi sa ciljem minimiziranja stvaranja otpada i uz odlaganje nastalog otpada na ok0li§n0 prihvatljiv naéin (Kriteriji 10.11 i 10.12).</s><s>Prijedlog Zakona 0 éumama</s>\n<s>mora je, po ovom pitanju, zabranio koriétenje hemijskih sredstava §umskom zemljiétu, osim u sluéajevima kada je, uz dozvolu nadleinih organa, neophodno koriétenje hemijskih sredstava u §umskim rasadnicima, odnosno za smanjenje prekomjerne populacije insekata ili za gaéenje éumskih poiara (Clan 36.).</s><s>Pored toga istim Clanom Prijedloga Zakona 0 éumama je propisano da nije dozvoljeno odlagati otpad, smeée ili zagadujuée tvari u §umi ili na éumskom zemljiétu.</s><s>Korisnik ima obavezu saniranja i uklanjanja otpada i smeéa iz driavnih éuma, ali i pravo na naknadu za nastale troékove uklanjanja</s>\n"}
+{"dc.title": "Susreti svetoga Franje Asiškoga i fra Anđela Zvizdovića sa sultanima", "dc.creator": "Babić, Mile", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "samoponiženje;samouzvisivanje;logika dobrote;moć dobrote;sveta moć;self-humility;self-exalting;logic of goodness;power of goodness;holy power;info:eu-repo/classification/udc/27-67", "id": "rulj_38893", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=132114&dn=", "text": "<s>Sažetak: Susreti sv. Franje Asiškoga sa sultanom Malikom al-Kamilom 1219. u Egiptu (u gradu Damietti) za vrijeme Pete križarske vojne i fra Anđela Zvizdovića sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) u Bosni na polju Milodraž 1463. nakon pada Bosanskoga Kraljevstva označuju prijelaz iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja.</s><s>To je susret dvojice nosilaca onodobne najveće svjetske moći s dvojicom franjevaca koji su nosioci najveće svjetske nemoći, tj. ljubavi kao samoponiznosti (kenosis).</s><s>Vojna i svaka druga moć uvećavaju se tako što njezini nosioci stalno pobjeđuju svoje neprijatelje.</s><s>To je logika neprijateljskoga pristupa onima koji se ne podređuju toj moći.</s><s>Pobjeđivanjem moć stalno raste i tako sebe stalno uzvisuje.</s><s>Moć može rasti samo ako pred sobom ima neprijatelja.</s><s>Nemoć, tj. ljubav kao samoponiznost odnosi se prema svima kao prijateljima i tako samu sebe ponizuje.</s><s>Ona se prema neprijateljima odnosi kao prema prijateljima.</s><s>Tako ljubav kao samoponiznost može obratiti svaku vojnu i drugu moć, ali ne može obratiti (promijeniti) svetu moć, tj. moć koja samu sebe apsolutizira.</s><s>Fra Anđeo Zvizdović ostaje vjeran evanđeoskoj logici sv. Franje Asiškoga, tj. logici dobrote i samoponiznosti, dakle, ostaje vjeran logičkoj formi (L. Wittgenstein) Evanđelja.</s><s>Iz toga slijedi da su pobjednici i pobijeđeni jednako udaljeni od svoje slobode.</s><s>Ključne riječi: samoponiženje, samouzvisivanje, logika dobrote, moć dobrote, sveta moć Abstract: Two meetings: of St Francis of Assisi with sultan Malik al-Kamil in Damietta in Egypt 1219 during the Fifth Crusade, and of Fr. Anđeo Zvizdović with sultan Mehmed II el-Fatih (Conqueror) on the field Milodraž in Bosnia 1463 after the fall of Bosnian Kingdom, mark out the transition from violence paradigm to nonviolence paradigm.</s><s>It was a meeting of two holders of world power with two friars – holders of world's highest powerlessness, i.e. love as self-humility (kenosis).</s><s>Military and every other power are amplified by victories of its holders over their enemies.</s><s>It is a logical approach to those who don’t submit to their power.</s><s>The power is constantly growing and self-exalting by victories.</s><s>The power needs enemies for it to enhance.</s><s>Powerlessness, such as self-humility, addresses everyone as a friend, thereby humbling itself.</s><s>Powerlessness treats enemies as friends.</s><s>So, love as self-humility can convert each military and any other power, but it can’t convert (change) holy power, i.e. the power absolutizing itself.</s><s>Fr. Anđeo Zvizdović remains faithful to the logic of St Francis of Assisi, i.e. to the logic of goodness and self-humility, consequently he persists in logical Edinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>U ovom radu želim pokazati, prvenstveno na temelju Spisa svetoga Franje, što je pokrenulo sv. Franju na susret sa sultanom Malikom al-Kamilom u Egiptu 1219. za vrijeme Pete križarske vojne i što je pokrenulo fra Anđela Zvizdovića na susret sa sultanom Mehmedom II. el-Fatihom (Osvajačem) 1463. u Bosni.</s><s>Zatim ću upozoriti da je ono poimanje Krista koje je pokrenulo sv. Franju na susret sa sultanom također pokrenulo i kustoda bosanske Franjevačke kustodije fra Anđela Zvizdovića.</s><s>Duh bosanskih franjevaca, osobito fra Anđela, najbolje se zrcali u djelu fra Matije Divkovića, prvoga pisca u Bosni na narodnom jeziku, točnije rečeno, u Divkovićevoj kristologiji.</s><s>Oba su, dakle, susreta motivirana kristološki i soteriološki.</s><s>U prvi, dakle, plan stavljam Spise svetoga Franje, ono što je Franjo sam mislio, govorio i činio, a zatim ono što su o njemu rekli franciskanolozi, istraživači i crkveni dokumenti.</s><s>To zovemo hermeneutičkim pristupom.</s><s>Temeljno mjerilo kojim mjerimo sv. Franju, kao i sve kršćane, jest Isus Krist, pa je pristup temi utoliko kristološki.</s>\n<s>Pritom uzimam u obzir što su o sv. Franji, o njegovu životu i djelu, pisali istaknuti povjesničari srednjega vijeka: Raoul Manselli (2011), Jacques Le Goff (2010) i Chiara Frugoni (2001).</s><s>Strogo povijesnom metodom oni su pokazali po čemu je sv. Franjo novi čovjek i začetnik novoga svijeta te time i nove paradigme življenja, mišljenja i djelovanja.</s><s>Nakon toga sažet ću što su o sv. Franji pisali Peter Kammerer, Ekkehart Krippendorff i WolfDieter Narr u zajedničkoj knjizi Franjo Asiški – suvremenik za drukčiju politiku (2008) švicarski franjevac Niklaus Kuster u svojoj knjizi Franjo, buntovnik i svetac (2009) te Richard Rohr u svojoj knjizi Živjeti ljubav.</s><s>Što je Franjo Asiški učinio drukčije (2015).</s><s>Ove autore ističem zato što se oni oslanjaju na stroga povijesna istraživanja Franjina života i djelovanja.</s><s>Prisutnost i djelotvornost duha sv. Franje među bosanskim franjevcima najdublje su razumjeli genijalni pisci nobelovac Ivo Andrić (1982) i Nikola Šop (1980).</s><s>Njihovo shvaćanje franjevačkoga djelovanja u Bosni u skladu Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>1 Franjo Asiški kao radikalni reformator kršćanstva Važno je istaknuti da je sv. Franjo živio u razdoblju reformskih pokreta, kad reformu Crkve žele i oni na vrhu crkvene hijerarhije i oni na dnu, jasnije rečeno, i klerici i laici.</s><s>Veliki reformator bio je papa Grgur VII, koji je preminuo 1085, a sv. Franjo je rođen 1182, skoro stotinu godina kasnije.</s><s>Grgur (papa od 1073) započeo je veliku reformu Crkve kojom je nastojao osloboditi Crkvu od laičke investiture, od toga da svjetovni vladari postavljaju i uvode prelate u crkvene službe, od simonije (kupovanja crkvenih službi) i klerogamije (svećeničke ženidbe).</s><s>To je bio tzv. spor oko investiture, koji je doveo u sukob papu i njemačkoga cara Henrika IV.</s><s>Harold J. Berman u svojoj knjizi Pravo i revolucija (1995) dokazao je svoju temeljnu tezu, koja glasi: razračunavanje između carske i papinske vlasti učinila su nemogućom monolitnu vlast, jer su dovela do diferenciranja svjetovne od duhovne vlasti, tako da je za polovicu stvarnosti nadležna svjetovna vlast, a za drugu polovicu duhovna.</s><s>Za Bermana su sve revolucija koje su slijedile nakon Grgura samo reformulirale teme grgurovske revolucije.</s><s>Ta je revolucija oduzela sakralni karakter svjetovnoj vlasti; posrijedi je bila desakralizacija (sekularizacija) političke vlasti.</s><s>Time se Crkve konstituira kao samostojno i savršeno društvo (societas perfecta), koje se po svome cilju (salus animarum – spasenju duša) razlikuje od države koja je također savršeno društvo čiji je cilj vremenito dobro.</s><s>Zahvaljujući tom razlikovanju krajem 11. stoljeća postavljeni su temelji za odvajanje politike od religije i države od Crkve.</s>\n<s>Važno je istaknuti da su reformu Crkve i države uglavnom željeli svi: i crkvena hijerarhija, i laici, i prosjački redovi (dominikanci i franjevci).</s><s>Tada se javlja kristocentrična duhovnost, jer se kršćanski život sastoji u praktičnom nasljedovanju Isusa Krista.</s><s>Jedna od temeljnih promjena koju uvode prosjački redova jest promjena stava prema smrti, koji smrt shvaća kao eshatološku transformaciju (dobivanje punog života, koji nije podložan smrti).</s><s>Sveti Franjo je radikalan reformator kršćanstva jer se on vraća na kršćanske izvore (reditus ad fontes), na izvornu formu kršćanskoga Edinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>MILE BABIĆ života, a to je vita apostolica et evangelica (na apostolsku i evanđeosku formu života Isusa i njegovih učenika).</s><s>Kratko rečeno, Isusova forma života je mjerodavna za sve kršćane.</s>\n<s>Sociolog Peter Kammerer, politolog Ekkehart Krippendorff i politički filozof Wolf-Dieter Narr u zajedničkoj knjizi Franjo Asiški – suvremenik za drukčiju politiku jasno pokazuju da je sv. Franjo izveo religioznu revoluciju tako što je povratkom mjerodavnoj formi života – a to je forma Isusova života – započeo radikalnu reformu Crkve.</s><s>U svojoj Oporuci Franjo je rekao: exivi de saeculo (da je izašao iz svijeta nasilja) i da u ovom svijetu nasilja želi uspostaviti novi svijet, svijet mira.</s><s>On, dakle, nudi alternativu svijetu nasilja: ne bijeg od svijeta, nego alternativu nasilnom svijetu.</s><s>Švicarski kapucin Niklaus Kuster u svojoj knjizi Franjo, buntovnik i svetac govori da je Franjo bio buntovnik jer je predano slijedio svoje ideale i tako se odmaknuo od tadašnjih ustaljenih konvencija inicirajući pokret koji će promijeniti svijet.</s><s>Franjo je istodobno i svetac jer slijedi Isusove stope i otvara se s povjerenjem čovjeku, prirodi i Bogu te traga za dubljim smislom života, koji i pronalazi.</s><s>U Petoj križarskoj vojni s kršćanskim vojnicima bio je i sv. Franjo.</s><s>Kad su križari opsjedali egipatski grad Damiettu 1219, Franjo je na vlastitu inicijativu krenuo na razgovor sa sultanom Malikom al-Kamilom, s kojim se sprijateljio.</s><s>Franji je bilo stalo do mira i njegova miroljubivost očituje se u njegovoj odluci da za vrijeme borbe i bez ičije oružane zaštite i pratnje ode k sultanu na razgovor (»nije se plašio prijeći neprijateljskoj vojsci«; Manselli 2011, 323), jer su za njega muslimani bili braća.</s>\n<s>Slijedeći formu Dekaloga, Kuster iz Franjina susreta sa Sultanom izvodi deset načela za dijalog među religijama: 1. Dijalog proizlazi iz molitve, jer svaki uspjeli dijalog nije samo ljudsko djelo, nego i Božji dar.</s><s>Različita ispovijedanja vjere imaju, dakle, povjerenje u svoju vlastitu molitvu i u molitvu svoga dijaloškoga partnera.</s><s>2. Susret sa sultanom inicira Franjo.</s><s>Njegova hrabrost i sultanova otvorenost omogućuju uspjeh susreta na koji su se odvažili.</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA 3. Najprije svoju stranu nastoji odvratiti od nasilja.</s><s>Kad je ismijan i neshvaćen na svojoj strani, pouzdaje se u veću razumnost protivničke strane.</s><s>Njegov unutarnji mir i njegova nada u nenasilje nadvladavaju protivničke predrasude i omogućuju dijalog između tobožnjih neprijatelja.</s><s>4. Franjo doživljava da se njegov partner u razgovoru trudi oko istinite vjere i otkriva da je Božja ljubav prisutna i izvan njegove vlastite religijske zajednice.</s><s>Povjerenje da je njegov partner povezan s Bogom uspostavlja mostove i sklapa prijateljstva iznad vjerskih granica.</s><s>5. Tko hoće i čini dobro drugima, povezuje se s njima po djelima koja su jača od riječi.</s><s>Franjevci (Minores, Manji) uklapaju se u ljudske poretke drugih kultura, ali sebe razumijevaju kao braću i sestre svakoga stvorenja (1 Pet 2,13) i traže »da služe svakom čovjeku« (Nepotvrđeno pravilo, 16).</s><s>6. Franjo zahtijeva da se njegova braća ponašaju iskreno kao kršćani i da to priznaju (Nepotvrđeno pravilo, 16).</s>\n<s>7. Susret i dijalog nalaze drugu osnovu onda kad kršćani žive među muslimanima.</s><s>Franjo ohrabruje svoju braću da žive u istim životnim uvjetima u kojima žive muslimani i da im služe, te da živeći zajedno budu senzibilni za to jesu li i kada su vjerski razgovori dobri.</s><s>8. Franjo razlikuje dva oblika navješćivanja vjere: vlastitim životom i djelovanjem te riječima.</s><s>Prednost daje životu i djelovanju.</s><s>Tek kad braća upoznaju drugu kulturu i religiju, i samo onda kad jasno osjete da se to Bogu sviđa, neka navijeste evanđelje.</s>\n<s>9. Franjo ne djeluje kao individualist.</s><s>Na put sultanu prati ga brat iluminat.</s><s>Franjevačko pravilo šalje također braću po dvojicu ili u malim grupama, kako to već piše u Evanđelju, da šire mir i evanđelje u svijetu.</s><s>Njihovo ponašanje u vlastitom okruženju treba osnažiti ono što oni navješćuju.</s><s>10.</s><s>Franjo je impresioniran svakodnevnom molitvom muslimana i to mu je dalo poticaj za svakodnevni život vlastite religijske zajednice.</s><s>To zapravo znači kako je za dijalog potrebno čuti i slušati druge te učiti jedni od drugih.</s>\n<s>Poznati američki franjevac Richard Rohr u svojoj knjizi Eager to Love: The Alternative Way of Francis of Assisi, koja je na njemačkome objavljena pod naslovom Die Liebe lieben.</s><s>Was Franz von Assisi anders machte (Živjeti ljubav.</s><s>Što je Franjo Asiški učinio drukčije) piše kako je Franjo – po Tomi Čelanskome – bio svjestan dileme koja se sastojala u sljedećem: ako kaže križarima da ne trebaju ratovati i da će bitku izgubiti, oni će ga smatrati ludim; a ako bude šutio, osjećat će grižnju savjesti.</s><s>U srednjem vijeku vladali su nepovjerenje, strah i mržnja između islama i kršćanstva (možda veći nego danas).</s><s>Tada se u Europi nije znalo praktički ništa o islamskoj kulturi i religiji.</s><s>Postojali su samo grozni stereotipi neprijateljstva (Rohr Križarske su vojne smatrane svetim ratom i uživale su opću potporu.</s><s>Skoro ih nitko među kršćanima nije osuđivao niti shvaćao da se radi o masovnoj zloporabi moći i Evanđelja.</s><s>Dotadašnji grijeh simonije prestao je biti grijehom.</s><s>Tako prestaje biti grijehom i posuđivanje novca uz kamatu te nepoštovanje prema subotnjem miru.</s><s>Franjo je znao da je sv. Bernhard iz Clairvauxa opravdavao križarske ratove, jer je zajedno s više papa pozvao na kastrofalni Drugi križarski rat.</s><s>Križari su ratove vodili pod vlastitom zastavom i s mottom često citiranim: Deus vult (Bog hoće ŠratĆ).</s><s>Usprkos tome, za Franju ti ratovi nisu bili Božja volja, nego su »protiv volje Gospodina«).</s><s>Neki istraživački – ističe Rohr – postavljaju pitanje: ne postoji li povezanost između križarskih ratova i shizme između Rima i Carigrada (1054).</s><s>Istočna je Crkva postala našim otuđenim bratom, »neprijateljem«.</s><s>Neki istraživači tvrde da je sv. Bonaventura u svom životopisu sv. Franje cijelu stvar učinio prihvatljivu Rimu i kršćanskim »patriotima«.</s><s>Sve je to zapravo bilo smatrano pobožnom legendom.</s><s>Rohr pošteno priznaje da je i on sam nekada tako mislio.</s>\n<s>Franjo napušta svoju vlastitu kulturu na svoju vlastitu štetu da bi potražio sultana, da bi se zaputio u svijet drukčijega, drukčijeg čovjeka, koji je u javnosti slovio kao neprijatelj kršćanskoga svijeta i kršćanske religije.</s><s>Tri puta je pokušao otići u Svetu Zemlju, ali je uspio tek u trećem pokušaju.</s><s>Zbog toga je putovao u Egipat kako bi križarskim trupama objasnio da krivo čine sudjelujući u Petoj križarskoj vojni, na koju su pozvali papa Inocent III. i drugi katolički prvaci.</s><s>Križarima je govorio da ne idu u bitku i najavio im je poraz.</s><s>Oni su ga ismijali: »Srca im otvrdnuše i ne htjedoše poslušati.« Franjin stav prema neprijateljima, a time i prema islamu, najbolje Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA je izražen u 22. poglavlju Nepotvrđenoga pravila u kojem je Franjo pred odlazak u Svetu Zemlju rekao: »Ljubite svoje neprijatelje i činite dobro onima koji vas mrze« (Mt 6,15; Mk 11,26).</s><s>Gospodin naš Isus Krist, čije stope treba slijediti, nazvao je prijateljem svoga izdajnika i svojevoljno se predao onima koji su ga razapeli.</s><s>Dakle, prijatelji su naši svi oni, po Franji, koji nam nepravedno nanose patnje i tjeskobe, sramote i nepravde, bolove i mučenja, mučeništvo i smrt: »Te moramo veoma ljubiti jer iz toga što nam nanose imamo život vječni.«</s>\n<s>Franjina poniznost, njegovo poštovanje prema drugome, također i prema islamu – po Rohru – omogućilo mu je vjerojatno da skoro tri tjedna provede sa sultanom, pod čijom se zaštitom mogao vratiti križarima ponijevši sa sobom rog kojim se poziva na islamsku molitvu kao sultanov dar.</s><s>Očito su poštovanje i uvažavanje između Franje i sultana bili uzajamni.</s><s>Takvo ponašanje prema sultanu i islamu nije postojalo u cijelom srednjem vijeku.</s><s>Franjo je veoma mudro razlikovao institucionalno zlo i individuuma koji je trpio to zlo.</s><s>Suosjećao je s vojnicima kao pojedincima, iako je odbacivao rat.</s><s>Bio je žalostan zbog bitke koja se vodila i smrti vojnika, osobito Španjolaca, zbog njihove »velike nepromišljenosti«.</s><s>Svojoj braći u Nepotvrđenom pravilu Franjo objašnjava da se na dva načina može ophoditi sa saracenima (muslimanima).</s><s>Prvi se način sastoji u tome da se braća ne svađaju i ne prepiru, nego da služe radi Boga svakom ljudskom stvorenju i da se zadovolje time da priznaju svoju vlastitu kršćansku vjeru.</s><s>To bi značilo da navješćuju kršćansku vjeru vlastitim životom.</s><s>Druge se način sastoji u tome da navijeste Božju riječ ako se to sviđa Gospodinu.</s><s>Možda je riječ inšalah Franjo naučio od muslimana.</s><s>Kod Franje se, kao i kod Isusa, dogodio potpuni obrat svijesti: samo takav novi čovjek može podnijeti društvena zla svoga vremena.</s><s>Pitanje je može li dualističko (svađalačko) mišljenje našega vremena uopće razumjeti, dopustiti ili podržati takvu radikalnu duhovnost.</s><s>Rohr misli da se i mi danas nalazimo pred istom dilemom kao nekoć sv. Franjo: ako im kažemo da ne ratuju, smatrat će nas luđacima; a ako šutimo, grist će nas savjest.</s><s>Ovdje je naprosto riječ o savjesti.</s>\n<s>U ovom poglavlju izložit ću temeljne misli Spisa svetoga Franje na osnovi rada koji sam o njemu objavio (Babić 2019, 79–105) tako što ću dalje razraditi i produbiti osnovne misli Franjine kristologije.</s><s>Vizija Franje Asiškoga, koja se temelji na Isusovu Evanđelju, naglašava bratstvo i sestrinstvo svih ljudi, ne samo svih ljudi, nego i svih bića, tj. svih Božjih stvorenja u svemiru.</s><s>Sva su bića u svemiru braća i sestre po stvorenosti.</s><s>Samo je jedan Stvoritelj, a sva su ostala bića Božja stvorenja.</s><s>Ta bitna i neukidiva razlika između Stvoritelja i stvorenja temelj je bratstva među ljudima te bratstva i sestrinstva svih Božjih stvorenja.</s><s>Svi oni koji nisu svjesni razlike između Stvoritelja i njegovih stvorenja pretvaraju vlastitu religiju u idolatriju.</s><s>Svi današnji religiozni fundamentalizmi nisu ništa drugo nego negacija Boga i pretvaranje Boga u običnoga idola, u lažno božanstvo, u božanstvo smrti, koje ljude poziva na uzajamnu mržnju i na ubijanje.</s><s>Ove godine, 4. veljače, papa Franjo i veliki imam Ahmad al-Taib u Deklaraciji o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički život pišu da je vjera u jednoga Boga koji je Stvoritelj, koji je stvorio život i sve ljude, temelj bratstva i sestrinstva svih ljudi.</s><s>Oni ističu da Bog zabranjuje ubijanje ljudi.</s><s>Zatim kažu: »To tražimo na temelju naše zajedničke vjere u Boga, koji nije stvorio žene i muškarce da budu ubijeni ni da se međusobno sukobljavaju niti da budu zlostavljani ili ponižavani u njihovim životima i okolnostima.</s><s>Svemogući Bog nema potrebe da ga bilo tko brani i ne želi da se Njegovo ime koristi za teroriziranje ljudi« (Deklaracija, 6. rujna 2019).</s><s>Treba reći da papa Franjo govori o bratstvu svih ljudi oslanjajući se pritom na sv. Franju.</s><s>U svom Govoru održanom na ekumenskom i međureligijskom susretu u Sarajevu 2015.</s><s>Papa je istaknuo da su svi ljudi braća.</s><s>O tom bratstvu Papa govori i u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium i u enciklici Hvaljen budi.</s><s>Svojom vizijom bratstva i sestrinstva svih ljudi i njezinim prakticiranjem Franjo Asiški je ponudio alternativu svijetu mržnje i nasilja u kojem i danas živimo.</s><s>To je iskazao svojom poznatom rečenicom: Exivi de saeculo (Izašao sam iz svijeta nasilja).</s><s>Izašao je, dakle, iz svijeta nasilja i počeo stvarati svijet mira.</s><s>Sv. Franjo – i franjevci koji ga slijede – zastupa spasenje cijeloga svijeta, sveukupnoga Božjega stvorenja.</s><s>Bog ljubi svoje stvorenje i želi ga spasiti u cjelini.</s><s>Time sv. Franjo odbacuje ontološki i svaki drugi oblik dualizma.</s><s>Ovaj je svijet stvorio dobri Bog i sve što je stvoreno dobro je i lijepo i izvor je naše radosti.</s><s>Taj dualizam do danas proizvodi užas Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA u svijetu, jer zastupa stav da nema spasenja za cijelu stvarnost, nego samo za određenu stvarnost i samo za neke ljude.</s><s>Pitanje zla dualizam je riješio na fundamentalno pogrešan način lociravši zlo u druge.</s><s>Ako je zlo samo u drugima, onda kad ubiješ druge ti ubijaš zlo i za to ubijanje zla očekuješ nagradu i priznanje.</s><s>Religiozni fundamentalisti ne vjeruju u Božju svemoć.</s><s>Oni ne vjeruju da bi Bog mogao uništiti svijet kad bi htio.</s><s>Tako oni pretvaraju Boga u svoga slugu, tj. u idola, koji opravdava njihovu mržnju i ubijanje.</s>\n<s>Koliko je dualističko mišljenje neistinito najbolje se vidi kad proučavamo što povjesničari kažu o vođi križarske vojske kardinalu Pelagiju, a što kažu o sultanu Maliku.</s><s>Francuski franjevac Gwenolé Jeusset navodi u svojoj knjizi Sveti Franjo i sultan kako Oliver Kölnski u svome pismu Maliku iskazuje svoje poštovanje sultanu i tvrdi da je sultan zaslužio ime Kamil (što znači »savršeni«).</s><s>Na drugoj strani, na temelju dokumenata Jeusset opisuje aroganciju i nepopustljivost papinskoga legata Pelagija (Jeusset Za sv. Franju Bog je Ljubav.</s><s>Budući da je Božja ljubav čista nesebičnost, čista poniznost (»ponizi samog sebe«, Fil 2,7; kenosis), ta se ljubav osobito odnosi na isključene ljude, na one koje mi isključujemo i progonimo.</s><s>Bog ljubi svoje neprijatelje, a mi smo svi Božji neprijatelji time što smo grešnici.</s><s>I Bog nas, svoje neprijatelje, ljubi bezuvjetno, posve nesebično i bezgranično.</s><s>Takvoga Boga, koji je sama Samoponiznost, otkrio nam je Isus Krist.</s><s>A Isusa Krista Franjo želi nasljedovati do kraja i bez ikakva pridržaja.</s><s>Zato Franjo želi biti manji od svih ljudi i podložan svakom ljudskom stvorenju.</s><s>On želi gol nasljedovati gologa Krista (nudus nudum Christum sequi).</s><s>Po istoj evanđeoskoj logici Franjo se odnosi prema muslimanima; ne želi s njima nikakvu svađu ni prepirku, nego želi maksimalnu poniznost: podložnost svakom ljudskom stvorenju zbog Boga i radi Boga.</s><s>Bog tako hoće.</s><s>Najprije, dakle, traži od braće da svjedoče ljubav, a da zatim priznaju tko su, da priznaju svoj kršćanski identitet, to da su kršćani.</s><s>A kada uvide »da se to Gospodinu sviđa«, Gospodinu koji je sama Ljubav, mogu im navijestiti Božju riječ.</s><s>Kod Franje nema govora protiv ni logike protiv koja se iscrpljuje u govoru protiv.</s><s>Franjo djeluje po evanđeoskoj logici dobrote, tako što pozitivno govori o onome o čemu heretici govore negativno.</s><s>U Nepotvrđenom pravilu on kaže: »I kada vidimo ili čujemo Edinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>Franjo je religiozni genij, jer ima izravnu relaciju sa Svevišnjim.</s><s>U svojoj Oporuci on kaže da mu nitko nije pokazao što mora činiti.</s><s>To mu je sam Svevišnji objavio.</s><s>Svevišnji mu je objavio da more živjeti po Svetom Evanđelju.</s><s>Nije mu to, dakle, rekao ni papa ni Crkva, nego Svevišnji.</s><s>To je Franjina proročka dimenzija, koja se često previđa.</s><s>Upravo je taj odnos prema Svevišnjemu izvor Franjina mišljenja i djelovanja.</s><s>Prema Tomi Čelanskome, Franjo je u Damietti govorio križarima da ne idu u bitku, jer mu je to Gospodin rekao: »Gospodin mi je objavo da kršćani, ako toga dana dođe do bitke, neće uspjeti« (1995, 470).</s><s>Gospodin (Dominus) mu je to objavio i Franjo je odvraćao križare od bitke te ima najavio poraz, ali oni su ga izrugivali: »Srca im otvrdnuše i ne htjedoše poslušati.« I tu je također rečeno da se treba više pokoravati Bogu nego ljudima.</s><s>Franjo ističe da upamte knezovi ovoga svijeta »da se nije lako boriti protiv Boga, tj. protiv Božje volje«.</s>\n<s>U Nepotvrđenom pravilu Franjo nedvosmisleno govori o muslimanima.</s><s>Braća se mogu ponašati na dva načina.</s><s>Prvi je način da ne bude nikakve svađe ni prepirke, nikakva govora protiv ni logike protiv, nego ljubav kao samoponiznost, kao poniznost koja ne pozna granica: podložnost svakom ljudskom stvorenju zbog Boga, radi Boga, jer tako Bog hoće.</s><s>Bog je, naime, prisutan u svakom stvorenju i želi spasiti svako stvorenje.</s><s>Na latinskome ta rečenica glasi: Sed sint subditi omni humanae creaturae propter Deum (»Neka budu podložni svakom ljudskom stvorenju zbog Boga«), jer to Bog hoće (1 Pet 2,13) i priznaju da su kršćani.</s><s>To je prvi način: ljubav kao maksimalna samoponiznost i priznanje kršćanskoga identiteta, drukčije rečeno, navješćivanje Evanđelja vlastitim životom, a ne riječima.</s><s>To zapravo znači da ljubiš muslimana ne očekujući uzvraćanje, potpuno nesebično, onako kako ljubi Bog koji je sama Ljubav.</s><s>Drugi način ponašanja sastoji se u tome da muslimanima treba navijestiti Božju riječ ako braća uvide da se to sviđa Gospodinu.</s><s>Prema tome, opet je tu istaknuta Franjina proročka dimenzija, koja dolazi odozgo, od Svevišnjega.</s>\n<s>Treba imati na umu da Toma Čelanski navodi kako je Franjo svome Pravilu htio dodati riječi »Duh Sveti je generalni ministar Reda«, ali je s tim dodavanjem zakasnio, jer je Pravilo već bilo potvrđeno.</s><s>Ovu tvrdnju Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA potkrepljuje Nguyên-Van-Khan Norbert u svojoj knjizi Krist u misli svetoga Franje Asiškoga prema njegovim Spisima i dokazuje da duhovnost sv. Franje polazi od Duha Svetoga – prisutnoga u svijetu, u svim Božjim stvorenjima – pa je po Sinu usmjerena k Ocu (1989, 284).</s><s>Time je rečeno da je poslušnost Duhu primarna i da se odnosi na sve članove Reda, Crkve i na sve ljude.</s><s>Duh je apsolutno slobodan i apsolutno nov.</s><s>Čovjek koji je otvoren i poslušan Duhu Svetome postaje slobodan i nov. 3 Kristologija fra Matije Divkovića</s>\n<s>Nakon izložene kristologije sv. Franje potrebno je izložiti kristologiju fra Matije Divkovića, jer se u njoj najbolje zrcali duh bosanskih franjevaca, osobito Anđela Zvizdovića.</s>\n<s>Utemeljitelj franjevačke – a time i bosanskohercegovačke – književnosti na narodnom jeziku bio je fra Matija Divković, autor prvih tiskanih knjiga na narodnom jeziku, koji je iz pastoralnih razloga stvarao zajednički jezik za sve vjernike.</s><s>Divković je pisao bosančicom (bosanskom ćirilicom) i u tiskari Petra M. Bertana sam za svoje knjige lijevao slova i osmišljavao grafička rješenja.</s><s>God. 1611. objavio je djela Nauk krstjanski i Sto čudesa te Besjede i tzv. mali Nauk, koji je do 1738. objavljen dvadesetak puta, i to u dvije varijante, opsežnoj i skraćenoj.</s><s>Divković se rodio 1563. (te je godine zaključen Tridentski sabor), a umro je 1631.</s><s>U tom su se razdoblju vodili nemilosrdni ratovi među kršćanskim konfesijama: katolicima i protestantima.</s><s>Tada je vrijedila deviza cuius regio euis religio (»čija regija njegova religija«).</s><s>I Lutherova Reformacija (1517) i katolička Reformacija (nazvana protureformacijom) po mom sudu su više protureformacije nego reformacije, što znači da su više usmjerene jedna protiv druge, nego što su usmjerene na izvornu, evanđeosku formu života, na vita apostolica et evangelica.</s><s>Vraćanjem na mjerodavnu formu života započinje reformacija kršćanstva, što je najjasnije pokazao sv. Franjo Asiški.</s><s>Divković se u svojim djelima vraća apostolskoj i evanđeoskoj formi života, tj. Isusu Kristu i njegovim učenicima.</s><s>On ni s kim ne ulazi spor: ni s protestantima, ni s pravoslavcima, ni s muslimanima.</s><s>Divković pozitivno izlaže kršćanski nauk.</s><s>Njegov je govor određen pozitivnom evanđeoskom logikom, koja izbjegava osuđivanje drugih.</s><s>Ivana Mikulić je usporedila Edinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>Divkovićev katekizam Nauk krstjanski s katekizmom Ivana Grličića Put nebeski i došla do uvida da je Divkovićev govor o vjeri i drugim aspektima ljudske svakidašnjice određen pozitivnom evanđeoskom logikom koja izbjegava osuđivanje drugih (2017, 49–71).</s><s>Divković poziva kršćane da najprije sude samima sebi: »Ne sudite da ne budete suđeni!« (Mt 7,1) On ističe da ima mnogo kršćana, ali je malo dobrih kršćana, jer su mnogi samo po imenu kršćani, ali ne i po djelu; za njega su kršćani oni koji Isusa Krista nasljeduju djelom, jer Divković – poput sv. Franje – želi gol nasljedovati gologa Krista (nudus nudum Christum sequi).</s><s>Vrhunac kršćanskoga humanizma Divković nalazi u Matejevu Evanđelju (25,40: »Ono što ste učinili jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili!«), a osobito u Isusovoj ljubavi prema neprijateljima, jer Bog ljubi svoje neprijatelje, tj. grešnike.</s>\n<s>U predgovoru Besjedama Divković ističe mir kao središnju ideju, jer u tom vremenu kršćani katolici i kršćani protestanti vode nemilosrdne i krvave ratove.</s><s>On veli da je Isus Krist želio da njegovi učenici šire mir, po Divkoviću, svojim neprijateljima (grešnicima) poslao novoga Adama, Isukrsta, da uspostavi mir između Boga i čovjeka.</s><s>Kao što Bog ljubi svoje neprijatelje, tako i pravi kršćani, po Divkoviću, trebaju ljubiti svoje neprijatelje.</s><s>Mir između Boga i čovjeka pretpostavka je mira među ljudima i mira u čovjeku.</s><s>Kršćanski put jest put samoponiženja, odricanja od svake moći (kenosis), jer je Isus došao gol i bos na ovaj svijet i gol umro na križu Na kraju sažimam osnovne misli Divkovićeve kristologije, o kojoj sam već pisao (Babić 2017, 113–127).</s><s>Božja se ljubav kod Divkovića očituje kao samoponiznost.</s><s>Bog je ponizio sebe da bi uzvisio (spasio) čovjeka.</s><s>Isukrstova se ljubav također očituje kao samoponiznost: Isukrst je ponizio sebe i bio ponizan sve do smrti na križu.</s><s>Bio je gol i ubog na početku svoga života, za vrijeme svoga života i na kraju svoga života.</s><s>Nasuprot Isukrstu, stari čovjek Adam uzvisivao je sebe i bio je ponižen, jer u Evanđelju Isus kaže: Tko se uzvisuje bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen.</s><s>Ono što se događa s čovjekom događa se s cijelim stvorenjem jer je kod Divkovića čovjek zastupnik cijeloga Božjeg stvorenja.</s><s>Iz ljubavi kao samoponiznosti proizlazi bezuvjetna ljubav prema neprijatelju: Bog ljubi Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA svoje neprijatelje (grešnike), Isukrst ljubi svoje neprijatelje.</s><s>Dakle, kršćanin je onaj koji ljubi svoje neprijatelje.</s><s>Ljubav je konkretno i praktično djelo, što znači da je kršćanin onaj koji djelom nasljeduje Isusa Krista.</s><s>Otvorenost Isukrstovu Duhu, tj. Duhu Svetome omogućuje kršćanima da Isukrsta nasljeduju praktično.</s><s>Duh Isukrstov koji stanuje u kršćanima pokreće ih na djelovanje, tj. na praktično nasljedovanje Isusa Krista.</s><s>O prisutnosti duha sv. Franje među bosanskim franjevcima, osobito kod fra Anđela Zvizdovića, pisali su nobelovac Ivo Andrić i Nikola Šop.</s><s>U svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Razvitak duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vlasti Andrić opisuje dokle ide samoponiznost bosanskih franjevaca.</s><s>On piše da su oni svoj rad obavljali u veoma teškim uvjetima, s iskrenim predanjem i s najvećom požrtvovnošću.</s><s>Težili su da koriste narodu i da ga vode ka boljem, što je jedna od njihovih najljepših osobina i jedna od njihovih najvećih zasluga.</s><s>Cilj im je bio da služe spasenju duša.</s><s>Zbog svoje spremnosti na žrtvu i ustrajnosti u dušobrižništvu, zbog svoga besprijekornog načina života i svoga moćnog utjecaja na vjernike mogu služiti kao svijetli primjer katoličkom duhovništvu i svećenstvu cijelog svijeta.</s><s>Njihovo samoporicanje graniči s mučeništvom.</s><s>Prilike su stvorile iz bosanskog franjevca jedan svojevrstan, poseban tip franjevca i svećenika ne samo unutar Franjevačkog reda nego i unutar sveukupnog duhovništva i svećenstva Katoličke Crkve.</s><s>Taj svoj stav o bosanskim franjevcima Andrić je na umjetnički način obradio i razvio u svojim književnim djelima.</s><s>Kolika je bila moć ljubavi kao samoponiznosti kod bosanskih franjevaca, pokazuje veliki pisac Nikola Šop (rođen u bosanskom gradu Jajcu) u svojoj trodijelnoj poetsko-mističnoj drami pod naslovom Bosanska trilogija.</s><s>U cijeloj drami Šop prikazuje samoponiznost bosanskog franjevca fra Anđela Zvizdovića (u drami nazvan Vranđeo), bosanskih franjevaca, zadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (u drami nazvan Štipan) i ostalih pripadnika Bosanskog kraljevstva.</s><s>Bosna je prikazana kao zemlja samoponiznosti.</s><s>U Bosni je sve maleno, počevši od malenog Isusa pa do malenih bosanskih crkava.</s><s>Glavna svetkovina u Bosni je svetkovina sv. Ive Krstitelja, koja se slavi 24. lipnja svake godine u blizini Jajca, na kojoj se skupljaju hodočasnici iz cijele Bosne i na kojoj se događaju čuda dobrote, zahvaljujući Božjem Duhu koji je tu prisutan.</s>\n<s>Šop je u drami ocrtao obilježja rimske i turske moći, koje se uvećavaju pobjeđivanjem neprijatelja, i obilježja bosanske (franjevačke) nemoći: samoponiznost i vjeru u nepobjedivu moć dobrote i ljubavi.</s><s>Šop ističe da je moć nemoćna pred onima koji ne prihvaćaju logiku moći, pred onima koji ne žele ubijati nego ljubiti.</s><s>Moć može komunicirati s nemoći (s dobrotom) samo onda ako prestane biti moć, ako, dakle, prihvati logiku ljubavi.</s><s>Šop zapravo želi reći da dobrota može obratiti svaku silu i moć, svaku vlast, samo ne može obratiti svetu vlast, tj. onu vlast koja samu sebe obožava, koja je sebe pretvorila u božanstvo, u idola.</s><s>Sredinom 18. stoljeća, ističe poznati turkolog Vjeran Kursar, bosanski su franjevci primili i službeno priznanje svoga posebnoga položaja na simboličan način.</s><s>God. 1758. gvardijani fojničkoga i kreševskoga samostana, zajedno s Benićem, predali su bosanskom veziru Mehmed-paši Kukavici u Travniku džulus, porez koji se daje novoimenovanom veziru.</s><s>Tada su franjevački predstavnici bili zaogrnuti tzv. binjišima (tur. biniş), počasnom odjećom, crvenim ogrtačem od čohe, kojim je bio zaogrnut i fra Anđeo Zvizdović 1463, kad je primio ahdnamu od Mehmeda Osvajača.</s><s>Ta se ceremonija, prema Benićevoj kronici, ponovila više puta prilikom stupanja u službu novih vezira.</s><s>Ona je imala političko značenje, jer je uključivala franjevačke predstavnike u osmanski državno-upravni sustav.</s><s>Iako franjevci osmansku državu nisu priznavali kao svoju, ipak su bili kritički lojalni, pa su im osmanske vlasti, 300 godina nakon legendarnoga susreta fra Anđela Zvizdovića i Mehmeda Osvajača, ponovili tu ceremoniju davanja plašta, što znači da su time primili franjevce u osmansku službu (Kursar 2017, 449–475).</s><s>Bosanski su, dakle, veziri odali priznanje bosanskim franjevcima.</s><s>Iz toga će kasnije veliki pisac i pjesnik Nikola Šop izvesti u svojoj Bosanskoj trilogiji da su bosanski franjevci evanđeoskom logikom dobrote mogli obratiti svaku vlasti, pa i osmansku, ali ne i svetu vlast, koja je samu sebe apsolutizirala.</s>\n<s>U pričama o svome zavičaju Šop opisuje katakombe u Jajcu i kaže (parafraziram): gdje god postoje silnici, postoje katakombe.</s><s>On uvjerljivo dokazuje da svaki silnik, kada drugome oduzima slobodu, sam je izgubi u istom trenutku: »Katakombe.</s><s>Gle, i ovaj mali gradić ih ima.</s><s>Dakle, u tim zidinama, u tim kamenitim gnijezdima nad vodopadom, živjeli su silnici, dobro utvrđeni; jer gdje god je bilo silnika, tu su i katakombe.</s><s>Gledajući prezrivo kroz prozore svojih kula, kroz okna kovana u rešetke, oni su sami Unity and Dialogue 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>SUSRETI SVETOGA FRANJE ASIŠKOGA I FRA ANĐELA ZVIZDOVIĆA SA SULTANIMA sebe učinili sužnjima; jer tko oduzme slobodu drugima, i sam je izgubi u istome trenutku.</s><s>Katakombe su kao rijeka ponornica.</s><s>Spriječena u svom prirodnom toku po zemlji, ona zapjenjena i ljutita, razbija dno svoga korita, razriva utrobu zemlje, bijesno krči put i najzad nađe ušće u beskrajnom moru, koje nema granica, ni gospodara.</s><s>Katakombe su podrovale krvave temelje silničkih kula.« (Šop 2006, 98–99) Iz navedenoga slijedi da je sloboda za Šopa nedjeljiva jer je nemoguće biti slobodan na tuđu štetu: ili smo svi slobodni, ili nije nitko.</s><s>Jednako su udaljeni od slobode i tlačitelji i potlačeni, pobjednici i pobijeđeni.</s>\n<s>4 Istovjetnost dviju kristologija: Franjine i Zvizdovićeve Divkovićeva je kristologija istovjetna s kristologijom Franje Asiškoga.</s><s>On ima viziju života kakvu ima i sv. Franjo: za obojicu je mjerodavna Isusova forma života (vita apostolica et evangelica, apostolski i evanđeoski život Isusa i njegovih učenika).</s><s>Naime, Divković tvrdi da Isukrsta treba nasljedovati srcem (vjerom koja izlazi iz srca) i djelima.</s><s>On najoštrije kritizira kršćane koji su kršćani samo po imenu, a ne po djelima.</s><s>Kršćanin je onaj koji ljubi neprijatelja kako ga je Isukrst ljubio i koji čini dobro svakome, a to znači i onima koji njemu čine zlo i koji ga progone i proklinju.</s><s>I Divković kao i sv. Franjo shvaća duboki smisao rečenice Nudus nudum Christi sequi: Isukrstova ljubav ima oblik samoponiznosti/kenoze (Fil 2,7).</s><s>I Franjo i Divković ističu poniznost, nasljedovanje Isusa Krista u poniznosti, jer biti manji (minor) je proces samoumanjivanja i samoponiženja.</s><s>Treba podnositi sve nevolje i nepravde dobrovoljno.</s><s>Za Divkovića su sva Božja stvorenja dobra i lijepa i Bogu draga; kod njega je riječ o spasenju cjelokupnoga Božjeg stvorenja.</s>\n<s>Divković – kao i Franjo – ostaje vjeran evanđeoskoj logici dobrote, koja ne govori ni protiv koga, nego čini dobro svima (i zlima).</s><s>On navodi Isukrstove riječi: »Ne sudite da ne budete suđeni!« (Mt 7,1) i »Jer kad bismo sami sebe sudili, ne bismo bili suđeni« (1 Kor 11,31).</s><s>U predgovoru Nauku krstjanskome Divković poziva svakoga kršćanina da sudi sam sebi i da se izmjeri glavnim mjerilom koje se zove Isus Krist.</s><s>On stalno ponavlja da je vrhunac Isusova siromaštva goloća na početku i na kraju Isusova života, što je sv. Franjo praktično nasljedovao.</s><s>Siromaštvo Divković shvaća kao slobodu, jer posjedovanje materijalnih dobara priječi ljubav prema Bogu Edinost in dialog 74 (2019) 2: 43–59</s>\n<s>MILE BABIĆ i bližnjemu, a time ponavlja Franjine riječi.</s><s>Sloboda je, dakle, oslobođenost od egoizma, od samouzvisivanja, od robovanja samome sebi.</s><s>Iz velike slobode nastaje velika ljubav kao samoponiznost.</s><s>Za Divkovića je Isukrstov zakon – zakon izvrsne (izvrstite) slobode.</s><s>Biti vjeran Božjem Duhu – a bit Duha jest slobode – znači biti vjeran Duhu slobode.</s><s>Taj je Duh je zapravo general Franjevačkoga reda.</s>\n<s>I sv. Franjo i fra Matija Divković jasno ističu da treba pozitivno misliti, govoriti i djelovati, pozitivno uzvraćati na tuđu negativnost, a to znači da treba ljubiti svoga neprijatelja.</s><s>Svevišnji ljubi svoje neprijatelje kao što je i Isus Krist ljubio svoje neprijatelje.</s><s>Prema onima koji se prema nama odnose najnegativnije trebamo se odnositi najpozitivnije.</s><s>Prema najvećim neprijateljima trebamo se odnositi kao prema najvećim prijateljima.</s><s>Samo je tako negativnost moguće pretvoriti u pozitivnost, tj. prijeći iz paradigme nasilja u paradigmu nenasilja.</s>\n<s>Deklaracija o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički život, Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne</s>\n"}
+{"dc.title": "Inžinjerska geodezija u rudarstvu", "dc.creator": "Mulahusić, Admir;Ambrožič, Tomaž;Topoljak, Jusuf;Tuno, Nedim", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "inžinjerstvo;rudarstvo;geodezija;univerzitetski udžbenici;inženirstvo;rudarstvo;geodezija;univerzitetni učbeniki;info:eu-repo/classification/udc/528.48:622(497.6)(075.8)", "id": "rulj_77664", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=152094&dn=", "text": "<s>ISBN 978‐9958‐638‐67‐1 (Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu) Odlukom Vijeća Građevinskog fakulteta u Sarajevu na sjednici održanoj 13.09.2021. godine, broj: 02‐1‐1108‐7/21, odobreno je objavljivanje publikacije pod naslovom „Inžinjerska geodezija u rudarstvu“ kao fakultetskog udžbenika.</s><s>Sva prava su pridržana.</s><s>Ni jedan dio ove knjige ne smije se reprodukovati u bilo kojem obliku bez prethodnog pismenog dopuštenja izdavača i autora.</s>\n<s>3.3.1.5.</s><s>Metode otkopavanja sa podgrađivanjem i zasipanjem 3.3.1.8.</s><s>Metode otkopavanja sa zarušavanjem mineralne sirovine i okolnih stijena</s>\n<s>5.2.</s><s>PRIKLJUČAK I ORIJENTACIJA PODZEMNE GEODETSKE OSNOVE 5.2.2.</s><s>Povezivanje kroz jedno okno – centrična metoda 5.2.5.</s><s>Žiroskopska orijentacija podzemne osnove 5.2.5.1.</s><s>Pregled instrumenata za žiroskopsku orijentaciju 100</s>\n<s>Bosna i Hercegovina je zemlja koja raspolaže značajnim rudnim bogatstvom, te se s pravom može reći da je viševjekovna tradicija rudarstva prisutna na njenom području.</s><s>Bosanskohercegovački prostor je još u antičko doba bio rudarski značajan, jer je u to vrijeme bio aktivan rudnik u Srebrenici.</s><s>Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine, u Bosnu i Hercegovinu su upućeni najbolji geolozi iz tadašnje Austro-Ugarske monarhije.</s><s>Već 1880. godine objavljen je prvi naučni rad o geologiji Bosne i Hercegovine sa preglednom geološkom kartom.</s><s>Odmah se počelo sa eksploatacijom mineralnih sirovina i to mangana u Čevljanovićima, hroma u Duboštici, ali se nijedan od ovih rudnika nije pokazao rentabilnim, već se pribjeglo otvaranju rudnikâ uglja kao najuspješnijim.</s><s>Najstarijim rudnikom uglja smatra se rudnik u Zenici koji je otvoren 1880. godine.</s><s>U Bosni i Hercegovini se i sada obavlja eksploatacija različitih prirodnih bogatstva, pri čemu je dominantna eksploatacija uglja.</s><s>Obzirom da su rudarski poslovi vezani za prostor, neophodno je u rudarske poslove uključiti i geodetskog stručnjaka koji, primjenom naučnih i tehničkih dostignuća iz oblasti geodezije, omogućava učinkovitiju površinsku i podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina.</s><s>Učešće geodetskog stručnjaka je neophodno kako prilikom projektovanja eksploatacije, tako i pri zatvaranju jamskih prostorija, odnosno pri evidentiranju statusa jamskih prostorija nakon završene eksploatacije u toj prostoriji.</s><s>Geodetska mjerenja se obavljaju u ovisnosti od vrste eksploatacije mineralnih sirovina.</s><s>Posebno je važno naglasiti podzemnu eksploataciju mineralnih sirovina gdje se mjerenja izvode u specifičnim uslovima.</s><s>Skučen prostor, nedovoljna osvijetljenost, podzemne vode, ugljena prašina, otrovni i eksplozivni gasovi i ostali uslovi u podzemnim kopovima diktiraju poseban tretman geodetskih poslova u podzemnoj eksploataciji rudnih ležišta.</s><s>Kontrolna mjerenja koja se provode na površini zemlje, gotovo su nemoguća, a odgovornost geodetskog stručnjaka je mnogo veća.</s><s>Tokom eksploatacije mineralnih sirovina, geodetski stručnjaci učestvuju u dvije grupe poslova: inžinjersko-geodetski poslovi i katastarsko-geodetski poslovi.</s>\n<s>Počeci izučavanja primjene geodezije u rudarstvu na Građevinskom fakultetu u Sarajevu, vežu se za osnivanje studija geodezije.</s><s>Osnivanjem geodetskog smjera pri Građevinskom fakultetu u Sarajevu 1973. godine uveden je predmet Rudarska mjerenja.</s><s>Nakon ukidanja tog predmeta, geodetski radovi u rudarstvu su se izučavali u okviru predmeta Inžinjerska geodezija.</s><s>Promjenom nastavnog plana i programa, 2018. godine se na drugi ciklus studija geodezije i geoinformatike uvodi predmet Inžinjerska geodezija u rudarstvu.</s><s>U okviru tog predmeta, studenti se upoznaju s osnovama površinske i podzemne eksploatacije, kako bi ovladali terminologijom i uspješno komunicirali sa stručnjacima iz oblasti rudarstva.</s><s>Pored toga, studenti se osposobljavaju za uspješno obavljanje svih geodetskih zadataka vezanih za eksploataciju mineralnih sirovina.</s>\n<s>Materijal koji sadrži ova knjiga upravo je namijenjen studentima za praćenje nastave i pripremanje ispita iz spomenutog predmeta.</s><s>Obzirom da su studenti tokom dodiplomskog studija izučavali predmete vezane za osnovne geodetske principe mjerenja, obradu mjerenja, izravnanja mreža kao i principe korištenja geodetskog instrumentarija, knjiga obrađuje materiju isključivo vezanu za primjenu geodezije u rudarstvu.</s><s>Dakle, čitalac bi trebao imati odgovarajuća predznanja iz geodezije, kako bi razumio materiju obrađenu u ovoj knjizi.</s><s>Tokom pisanja knjige, veliku pomoć su kroz ustupanje dragocjenih dokumenata, fotografija i informacija pružili su Mirza Selesković (GeoWILD d.o.o.</s><s>Sarajevo), Ibrahim Muratović i Saudin Sejdić (RMU „Abid Lolić“ Travnik), Mirsada Hodžić (ZEDIS d.o.o.</s><s>Zenica), vanr. prof. dr. sc. Ruža Čeliković (Rudarsko-geološko-građevinski fakultet Univerziteta u Tuzli), mr. Nermina Omerhodžić (Federalni zavod za geologiju), Amir Spahić i direktor mr. sc. Sead Imamović (RMU Kakanj), Adnan Arslanagić (HL Geospatial, Australija), Gerald Kröger (DMT GmbH & Co.</s><s>KG, Njemačka), Tomas Jirikovsky (Tehnički univerzitet u Pragu), David Kawano (Laser Reference, Inc., SAD), Kenan Demirović i Mirnes Bojić (BNpro d.o.o.</s><s>Sarajevo), na čemu im autori posebno zahvaljuju.</s><s>Autori također duguju zahvalnost i recenzentima na pažljivom čitanju rukopisa i na primjedbama i sugestijama u svrhu povećanja kvaliteta knjige.</s>\n<s>U Bosni i Hercegovini se u velikom broju rudnika provodi eksploatacija mineralnih sirovina.</s><s>Neki od rudnika u Bosni i Hercegovini su: Rudnik uglja u Banovićima,</s>\n<s>Mineralni resursi imaju značajno mjesto u ekonomskom razvoju zbog njihove važnosti za sirovine i energiju.</s><s>Potražnja za mineralnim sirovinama značajno se povećala rastom industrijalizacije i urbanizacije, što je dovelo do veće potrebe za rudarstvom.</s><s>Koriste se dva načina iskopavanja rude: površinsko i podzemno.</s><s>Površinski način podrazumijeva mjesto na kojem se sakuplja ruda nakon uklanjanja i odbacivanja stijena koje se nalaze iznad i oko rudnog tijela.</s><s>Površinski rudni kopovi ograničeni su prostorno i obično koriste velike količine mehaničke opreme, uglavnom za bušenje, miniranje, utovar, transport i odlaganje.</s><s>Podzemno rudarenje je proces iskopavanja iz rudnih tijela u podzemnim ležištima.</s><s>Obično se provodi tamo gdje je ležište duboko ispod površine, a rudni procesi usmjereni su uglavnom na otkrivanje novih ležišta, rezanje i zaustavljanje.</s>\n<s>Svi pomenuti procesi rudarstva neizbježno utiču na sigurnost i kvalitetu proizvodnje.</s><s>Kako se dubina i ugao iskopavanja povećavaju pri površinskom iskopavanju, iskopi imaju direktan utjecaj na stabilnost padina, što utiče na kvalitetu proizvodnje.</s><s>U isto vrijeme, emisija prašine u rudarstvu nekontrolisana je, što ugrožava zdravlje radnika.</s><s>Tokom podzemnih procesa, krov se može srušiti pod težinom prevelikog opterećenja.</s><s>Transportni koridori često imaju lošu ventilaciju, što otežava izbacivanje štetnih gasova.</s><s>Dobro dizajnirani inžinjering temelj je za smanjenje pojave geoloških opasnosti u rudarstvu, što bi moglo pomoći ostvarenju višeg nivoa sigurnosti i stabilnosti rudnika.</s><s>U svakom rudniku je tokom priprema za otvaranje rudnika, a pogotovo tokom eksploatacije mineralnih sirovina neophodno izvođenje geodetskih mjerenja.</s><s>Geodetski radovi se prožimaju kroz sve faze eksploatacije.</s><s>Priprema dokumentacije u svrhu projektovanja, obilježavanje projektovanih pravca, snimanje jamskih prostorija i infrastrukture, računanje zapremine zemljanih masa su neki od geodetskih poslova koji se provode tokom eksploatacije.</s><s>Nakon zatvaranja rudnika obavlja se rekultivacija kao i povremena mjerenja u svrhu praćenja eventualnih deformacija terena uslijed slijeganja.</s><s>Prethodno spomenuti geodetski radovi su opisani u knjizi, a predstavljaju konkretnu primjenu geodetskih metoda i postupaka u rudarstvu.</s><s>Još od davnih vremena ljudskih aktivnosti u domenu rudarstva čovjek je nastojao što tačnije i svrsishodnije predstaviti rudnike.</s><s>Primjeri su zaista mnogobrojni, a u ovom uvodnom izlaganju nastojat će se dati kratak osvrt na tadašnje aktivnosti na ovom polju djelovanja.</s><s>Polje djelovanja geodeta koje je usko povezano sa rudarskim aktivnostima je premjeravanje rudnika.</s><s>Geodetska mjerenja i kartiranje rudnika su discipline koje se bave premjerom i prikazivanjem podzemnih i nadzemnih radova te planiranja rudarskih radova, a u kojima su njihovi prostorni odnosi određeni u odnosu na površinu terena.</s><s>Počeci historije rudarstva sežu u davna vremena.</s><s>Radovi na istraživanjima rudnika spominju se u drevnim kulturama Egipta, Babilona, Kine i Indije.</s><s>Geodetski radovi u rudnicima predstavljeni su na starim zidnim slikama i skicama na papirusu.</s><s>Jedna od najstarijih poznatih rudarskih karata, napravljena oko 1500. godine prije nove ere, ilustruje kopanje zlata i sačuvana je u Torinu (Italija).</s><s>Karte rudnika pružaju dokaze utemeljene na odličnom poznavanju i iskustvima starih geodetskih stručnjaka u rudarstvu ili rudarskih stručnjaka.</s><s>Mnoge historijske karte rudnika doprinijele su otkrivanju starih poplavljenih rudničkih okana.</s><s>Historijske karte ili starije karte također se koriste za ponovno otkrivanje nekadašnjih rudnika npr. rudnika lignita koji se u današnje vrijeme iskopavaju korištenjem otvorenih rudničkih kopova.</s><s>Historija rudarskih istraživanja zvanično je zabilježena i u drugom vijeku prije nove ere u starom Rimu.</s><s>Iz tog vremena sačuvani su pisani tragovi o rudarskim radovima koji ne samo da dokazuju rudarsku vještinu, već dokazuju i sposobnost geodeta, koji su u to vrijeme bili u stanju voditi i planirati rudarske radove.</s><s>Povezanost rudnika i površine i poslove povezane sa tim aktivnostima opisao je i Heron iz Aleksandrije u drugom vijeku prije nove ere.</s><s>U starom Rimu, između 41. i 54. godine, na jezeru Fucino prvi puta se pominje korištenje drenažne (odvodne) galerije pri čemu su korišteni praktični geodetski radovi u rudarstvu.</s><s>Treba napomenuti da je Rimska vojska također zapošljavala geodete.</s><s>Od 1. vijeka prije nove ere geodeti su u starom Rimu bili državni službenici, koji su imenovani na položaje na osnovu zvaničnog testa stručnosti.</s><s>Sve do 18. vijeka veći je naglasak stavljen na umjetnički dizajn i dekorativnost karata, nego li na tačnost i jasnoću istih.</s><s>Od sredine 18. vijeka bilježi se novi renesansni period geodetskih rudarskih mjerenja i rudarske kartografije, jer je postojala velika potražnja za iskopavanjem plemenitih metala.</s><s>Za ponovno otvaranje napuštenih rudnika urađena su brojna istraživanja napuštenih rudničkih okana, te planiranje novih.</s><s>U tom su razdoblju crtane karte različitog tehničkog kvaliteta, ali su pomenute jedinstvene posebno u smislu korištene razmjere.</s><s>Napredak tehnologija utjecao je i na razvoj karata, zajedno sa naukom o rudarstvu.</s>\n<s>Danas je situacija na polju dokumentovanja i nadziranja u rudnicima (površinskim i podzemnim kopovima) takva da su na raspolaganju brojna sredstva, te raznovrsne tehnike i tehnologije, kako bi se što bolje odgovorilo postavljenim zadacima u rudarskoj industriji.</s><s>Ova knjiga sadrži 11 poglavlja u kojim je izložena materija o rudarstvu i rudnicima, a potom o geodetskim radovima u rudnicima.</s><s>U prvom poglavlju naslovljenom sa „Osnove rudarstva“ date su osnovne karakteristike rudarstva kao i rudarski istražni radovi.</s><s>Drugom poglavlju je dodijeljen naslov „Osnove površinske eksploatacije“ i u njemu se govori o temeljnim karakteristikama sistema površinske eksploatacije mineralnih sirovina.</s><s>U okviru poglavlja su obrađene i vrste površinskih kopova.</s><s>Treće poglavlje naslovljeno sa „Osnove podzemne eksploatacije“ govori o podzemnoj eksploataciji.</s><s>Poglavlje sadrži materiju vezanu za princip podzemnog otkopavanja kao i metode podzemnog otkopavanja mineralnih sirovina.</s><s>U okviru poglavlja su detaljno objašnjeni osnovni pojmovi o jami.</s><s>„Rudarske geodetske mreže na površini zemlje“ je naslov četvrtog poglavlja.</s><s>U njemu su opisane geodetske mreže na površini zemlje kao osnova za mjerenja na površini zemlje i u jami.</s>\n<s>Poglavlje broj pet je naslovljeno sa „Podzemni položajni geodetski radovi“ i detaljno opisuje položajne geodetske mreže ispod površine zemlje.</s><s>Poglavlje daje detaljan prikaz metoda i postupaka povezivanja nadzemnih i podzemnih položajnih geodetskih mreža.</s><s>Nadalje, u okviru poglavlja je opisana i geodetska oprema za podzemna položajna geodetska mjerenja.</s><s>Šesto poglavlje ima naslov „Podzemna visinska geodetska mreža“ i detaljno opisuje materiju vezanu za visinske geodetske mreže ispod površine zemlje.</s><s>Opisani su postupci i metode povezivanja nadzemnih i podzemnih visinskih mreža kao i postupci određivanja visinskih razlika geodetskih tačaka ispod površine zemlje.</s>\n<s>Sedmo poglavlje ima naziv „Proboji pod zemljom“.</s><s>U okviru ovog poglavlja su opisani proboji te vrste proboja i obilježavanje proboja.</s><s>Poglavlje sadrži i analizu tačnosti obilježavanja proboja.</s>\n<s>Poglavlje broj osam naslovljeno je sa „Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija“, a sadrži materiju vezanu za poprečne profile u rudnicima kao i materiju vezanu za masovno prikupljanje u jamama.</s>\n<s>„Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu“ je naslov devetog poglavlja.</s><s>U okviru tog poglavlja je opisana primjena fotogrametrije, daljinskih istraživanja i laserskog skeniranja u rudarstvu.</s><s>Poglavlje koje slijedi je poglavlje broj deset i njegov naslov je „Geodetska rudnička dokumentacija“.</s><s>U okviru poglavlja su opisani rudarski geodetski planovi i karte koje izrađuju geodetski stručnjaci na osnovu podataka mjerenja.</s><s>U nastavku poglavlja su objašnjene rudarske geodetske oznake i simboli koji se koriste prilikom izrade rudarskih planova i karata, kao i primjena GIS-a u rudarstvu.</s>\n<s>Jedanaesto poglavlje je poglavlje naslovljeno sa „Zatvaranje rudnika“ i sadrži materiju vezanu za zatvaranje rudnika.</s><s>Na kraju knjige je dat popis literaturnih izvora korištenih pri pisanju knjige.</s>\n<s>Pod pojmom rudarstva podrazumijeva se pronalaženje i vađenje (dobivanje) korisnih mineralnih sirovina iz Zemljine kore.</s><s>U širem smislu, rudarstvo obuhvata sve radove koji takvo vađenje omogućavaju i koji dobivene mineralne sirovine pretvaraju u koristan proizvod.</s><s>Dešava se da dodatni radovi nisu potrebni jer su mineralne sirovine odmah nakon vađenja, bez ikakve dalje prerade, podobne za upotrebu.</s><s>To su npr., neke vrste uglja, kamena so, boksit i neki nemetali.</s>\n<s>(dobivanju), transportu (otpremi) i oplemenjivanju mineralnih sirovina.</s><s>Prvi korak rudarstva je izvođenje istražnih radova.</s><s>Rezultati istražnih radova su osnova za planiranje rudarskih investicija.</s><s>Rudarski istražni radovi se izvode najčešće u tri faze:</s>\n<s>rudarsko-geološko-geodetske-historijske dokumentacije o terenu koji treba rudarski istražiti veoma je važno jer u svijetu ima malo rudarski perspektivnih područja o kojima nema baš nikakvih historijskih informacija.</s>\n<s>Geološko-rudarska prospekcija je prospekcija kojom se utvrđuju geološke prilike istraživanog područja.</s><s>Obim i domet tih radova zavisi od postojećih geoloških podloga, a mahom se ograničava na dopunu tih podloga ili izradu novih geoloških priručnih skica i karata.</s><s>Pri tome se posebna pažnja posvećuje lociranju izdanaka tražene mineralne sirovine.</s><s>To su mjesta gdje se sirovina pojavljuje na površini.</s><s>Kako ti izdanci mogu biti prekriveni humusom, aluvijalnim i diluvijalnim nanosima, često se već pri prvim koracima prospekcije moraju izvesti manji rudarski zahvati (raskopi, jarci i sl.), tako da nema nikakve stroge granice između prospekcije i rudarskih istražnih radova u užem smislu.</s><s>Rudarski istražni radovi u užem smislu obuhvataju izradu raskopa, jaraka, usjeka, plićih i dubljih okana, potkopa, podzemnih hodnika, uskopa i niskopa, 2. Osnove rudarstva</s>\n<s>Slika 1.1.</s><s>Ugljeni sloj u naselju Grahovčići, općina Travnik (snimio: Jusuf Topoljak) Način eksploatacije zavisi od položaja nalazišta u zemljinoj kori (slika 1.1), pa se razlikuje:</s>\n<s>u svrhu lokalizacije nalazišta. površinsko otkopavanje mineralnih sirovina i podzemno otkopavanje mineralnih sirovina.</s><s>Površinsko otkopavanje se provodi površinskim kopovima, a podzemno otkopavanje zavisi od slojevitosti nalazišta, pa se razlikuju metode otkopavanja neslojevitih i metode otkopavanja slojevitih nalazišta.</s><s>Otkopavanje ležišta je posljednja i glavna faza u razvoju rudnika i ima za cilj potpuno iskorištenje ležišta.</s>\n<s>Površinski kop, tehnički objekti i sistem rudarskih radova i mašina kojima se mineralne sirovine površinski eksploatišu otkrivkom i dobivanjem kao dvama međuzavisnim proizvodnim procesima, odnosno podsistemima, predstavlja postupak izdvajanja mineralnih sirovina iz zemljine kore.</s><s>Površinska eksploatacija mineralnih sirovina, iako poznata od prvih dana rudarenja, širu primjenu dobiva tek u XX vijeku zahvaljujući usavršavanju parne mašine, otkriću motora sa unutrašnjim sagorijevanjem i generatora izmjenične struje.</s>\n<s>Osnovni kriterij za ocjenu tehničke i ekonomske opravdanosti otvaranja i eksploatacije površinskog kopa je omjer između količine otkrivke i količine korisne sirovine, tzv. koeficijent otkrivke.</s><s>Taj koeficijent treba da bude što manji, ali zahvaljujući efikasnosti modernih sredstava za otkopavanje, u prvom redu rotornih bagera, danas dostiže vrijednost od nekoliko desetina tona pa i 2.1.</s><s>KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH KOPOVA</s>\n<s>Površinski kopovi mogu se klasifikovati prema različitim kriterijima, npr. prema vrsti i kvalitetu sirovine, obliku, položaju, padu, debljini i minerološkoj strukturi (homogenosti) ležišta, reljefu površine i dominantnim stijenama.</s><s>Kako je raznolikost ležišta mineralnih sirovina velika, svako od njih ima svoje karakteristike, pa je tehnički cjelishodna samo podjela prema nekim osnovnim karakteristikama.</s><s>To mogu biti podjele npr. prema reljefu terena i prema padu ležišta.</s>\n<s>Takvim se kopovima uglavnom otkopavaju ležišta horizontalnog zalijeganja.</s><s>Takva je većina kopova pijeska, šljunka i ostalog građevinskog materijala.</s><s>Dubina tih kopova je mala, od 40 do 60 m. Od svih tipova, plitki površinski kopovi su najekonomičniji.</s><s>Obično se otkopava puna debljina korisne sirovine, a u otkopanom prostoru se formira unutrašnje odlagalište otkrivke.</s><s>2.1.2.</s><s>Dubinski površinski kopovi</s>\n<s>Takvim se kopovima uglavnom otkopavaju ležišta kosog i strmog zalijeganja.</s><s>To mogu biti ležišta ruda, metala, nemetala i uglja.</s><s>To su kopovi koji se postepeno produbljuju i mogu dostići dubinu i do 800 m. Dubinski površinski kopovi su najkomplikovaniji i za projektovanje i za eksploataciju.</s><s>Sve mase otkrivke i korisne sirovine moraju se izvoziti na nivo površine zemlje i najčešće se odlažu na vanjska odlagališta.</s><s>Produbljivanje i otvaranje novih etaža mora se kontinuirano provoditi sve do postizanja granične dubine.</s><s>2.1.3.</s><s>Visinski površinski kopovi</s>\n<s>To su obično kopovi ruda metala i nemetala (najčešće ukrasnog i tehničkog kamena), ponekad uglja i minerala za hemijsku industriju.</s><s>Dimenzije i broj etaža variraju u širokim granicama.</s><s>Karakteristika im je da se otkrivka i korisna sirovina spuštaju transportnim sredstvima na vanjska odlagališta.</s><s>Na njima je moguća upotreba gravitacionog transporta.</s><s>2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>2.1.4.</s><s>Visinsko-dubinski površinski kopovi Visinsko-dubinski površinski kopovi razvijaju se na ležištima sa složenim topografskim uslovima.</s><s>Ležište može pratiti reljef ili biti suprotno reljefu.</s><s>Od položaja ležišta prema reljefu zavise dimenzije kopa i vrsta transportnih sredstava.</s>\n<s>Takvim se kopovima eksploatišu ležišta pod vodom, tj. na dnu mora, jezera, rijeka i sl.</s><s>Ova ležišta mineralnih sirovina su najčešće aluvijalni sedimenti.</s><s>U Bosni i Hercegovini se vadi pijesak iz rijeka Save i Drine i dobiva tzv. savski i drinski pijesak.</s>\n<s>Najjednostavniji su površinski kopovi na horizontalnim ili blago nagnutim ležištima, koja se ubrajaju u taj tip kada ugao nagiba nije veći od 8° do 10°.</s><s>Često su to mali kopovi sa nevelikim rezervama korisne sirovine, ali ekonomični baš zbog mogućnosti površinske eksploatacije.</s><s>Najveći evropski površinski kopovi uglja su u Rajnskom području (Savezna Republika Njemačka), gdje se primjenjuju gigantski bageri, na horizontalnim ili blago nagnutim ležištima.</s>\n<s>Kosa ležišta imaju ugao pada između 8° – 10° i 35° – 40°.</s><s>Pri eksploataciji takvih ležišta obično nije potrebna podinska otkrivka jer kontakt između tijela mineralne sirovine i podine predstavlja drugu završnu kosinu površinskog 2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>Dimenzije i oblik površinskog kopa zavise od dimenzija i zalijeganja ležišta, reljefa terena, geomehaničkih svojstava stijena i dr. Dimenzije površinskog kopa i njegova dubina (visina u brdskim površinskim kopovima) diktiraju ukupne rudarske radove i mogući proizvodni kapacitet rudnika.</s><s>Granična dubina za plitke površinske kopove određena je prirodnim uslovima i obično se neznatno mijenja za cijeli vijek rada rudnika.</s><s>Granična dubina visinskih, dubinskih i visinsko-dubinskih površinskih kopova se određuje tokom projektovanja.</s>\n<s>Dimenzije dna površinskog kopa dobivaju se kao rezultat ograničavanja (okonturivanja) dijela ležišta na graničnoj dubini za površinsku eksploataciju.</s><s>Minimalne dimenzije dna površinskog kopa (dna radne zone) treba da obezbijede sigurno kopanje i utovar na najnižoj etaži.</s><s>Uglovi završnih kosina površinskog kopa određuju se iz uslova stabilnosti i mogućnosti smještaja transportnih komunikacija.</s>\n<s>Dimenzije površinskog kopa na površini terena (Lk, Bk) (slika 2.1) uslovljene su dimenzijama ležišta i dna površinskog kopa, dubinom i uglovima njegovih završnih kosina, te topografskim i hidrografskim faktorima.</s><s>Na velikim ležištima se te dimenzije određuju iz uslova otvaranja i podjele ležišta na više površinskih kopova.</s>\n<s>Parametri površinskog kopa (tabela 2.1) trebaju osigurati efikasnu upotrebu mehanizacije.</s><s>Dužina površinskog kopa (revira, otkopnog polja) mora odgovarati projektovanom kapacitetu, odnosno obezbjeđivati ukupnu dužinu potrebnog fronta radova.</s>\n<s>Povećanje dužine površinskog kopa traži povećanje okonturenih rezervi, pa zbog toga i mogućnost povećanja proizvodnog kapaciteta.</s><s>Također se sa povećanjem dužine površinskog kopa smanjuje specifičan udio otkrivke iz čelnih kosina što utiče na smanjenje koeficijenata otkrivke, pa i na ukupnu ekonomičnost rudnika.</s>\n<s>Širina površinskog kopa iznosi od 100 do 5000 m, a dužina, već prema tipu ležišta i površinskog kopa, može biti 4 – 5 km.</s><s>U praksi se najčešće sreću dužine 2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>10000 većih površinskih kopova od 2 – 2,5 km, što je uglavnom uslovljeno transportom i smještajem otkrivke po unutrašnjim i vanjskim odlagalištima.</s><s>Površinski kopovi, prema obliku, mogu biti izduženi i okrugli.</s><s>Izduženi površinski kopovi imaju nekoliko puta veću dužinu od širine.</s><s>Okrugli površinski kopovi su tipični za strma tijela mineralne sirovine metalnih ruda i dostižu dubinu od 200 m do 800 m. Za te dubine dobiva se okrugli ili ovalni oblik površinskog kopa nezavisno od oblika njegovog dna.</s><s>Svako ležište, prema dimenzijama, može se eksploatisati kao jedno ili se može podijeliti na više površinskih kopova, a površinski kop na revire ili otkopna polja.</s><s>Više površinskih kopova na ležištu karakteristično je za veća ležišta, a mogu se eksploatisati jedan za drugim ili istovremeno.</s><s>2.2.1.</s><s>Elementi i parametri površinskog kopa Površinski kop je karakterizovan visinom etaža i podjelom kopa po visini, širinom radnih površina po etažama, frontom rudarskih radova, koeficijentima otkrivke i graničnom dubinom površinskog kopa.</s><s>Etaža površinskog kopa (slika 2.2) je dio ležišta ili otkrivke ograničen dvjema horizontalnim ravnima ili nagnutom ravni u pogodnim granicama.</s><s>Vertikalni razmak između dvije ravni naziva se visinom etaže.</s><s>Ležište se otkriva i dobivaju se etaže čija visina zavisi od vrste i kapaciteta primijenjene mehanizacije, vrste i fizikalno-mehaničkih svojstava stijenskog materijala, prisustva i količine površinskih i podzemnih voda, načina zalijeganja ležišta, potrebe za selektivnim radom i drugim faktorima.</s><s>Slika 2.2.</s><s>Etaža površinskog kopa (prema: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1988) 2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>Na sistem eksploatacije utiče razvoj radnog fronta, jer su visina i broj etaža funkcija paralelnog ili lepezastog pomjeranja fronta radova.</s><s>Zavisno od sistema eksploatacije, etaže mogu biti i kose, obično po uslojenju.</s><s>Dosta rijetko (za sada samo na površinskim kopovima ukrasnog kamena) sreću se i strme etaže.</s><s>Visina etaže neposredno utiče na kvalitet mineralne sirovine, brzinu napredovanja fronta i produbljenja površinskog kopa, pa prema tome i na kapacitet površinskog kopa, zapreminu investicijske otkrivke, ukupnu dužinu fronta radova i transportnih komunikacija, te na ugao radne i završne kosine površinskog kopa.</s><s>Visina etaže na kosim i strmim ležištima sa čvrstim stijenama uglavnom se određuje na osnovu tehnološkog procesa, gubitaka i osiromašenja, te kapaciteta površinskog kopa.</s><s>Sa povećanjem visine etaže smanjuju se troškovi bušenja, miniranja, bagerovanja i transporta.</s><s>Težnja za smanjenjem broja etaža (za povećanjem visine etaža) bila je i ostaje jedan od osnovnih tehničkih pravaca usavršavanja površinske eksploatacije.</s><s>Veliki je napredak ostvaren primjenom kontinuirane površinske eksploatacije, kada se mogu rotornim bagerima relativno male dohvatne visine (do 20 m), uz pomoć samohodne pretovarne trake i podjelom na međuetaže, postići visine Širina radnih površina na etažama (slika 2.3) bira se tako da se osigura normalna širina transportnih komunikacija, potom mjesto za smještaj i manipulaciju osnovnih i pomoćnih mašina, potrebna (sigurnosna) udaljenost do ivice etažnih kosina, odnosno do obrušenog materijala od miniranja.</s><s>Pri projektovanju se teži minimalnoj širini radnih površina na etažama, jer uglavnom od nje zavisi ugao radne kosine površinskog kopa.</s><s>Radna kosina površinskog kopa je ravan povučena kroz donje ivice (nožice) radnih etaža.</s><s>2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>Slika 2.3.</s><s>Radne površine površinskog kopa (prema: Jugoslovenski leksikografski zavod, 1988) Širina radnih površina u savremenim kopovima iznosi od 25 m – 35 m do 2.3.</s><s>FRONT RUDARSKIH RADOVA</s>\n<s>Napredovanje otkopnog fronta uslovljeno je rasporedom kopanja, utovara i transporta, što je pretpostavljeno pri projektovanju.</s><s>Taj raspored zavisi od položaja kopa i njegove strukture, pravca premještanja stijenskih masa, načina utovara tih masa, broja i položaja transportnih izlaza, te kretanja transportnih sredstava.</s>\n<s>Postoji više karakterističnih oblika radnog fronta.</s><s>Jedan od oblika radnog fronta je paralelno napredovanje fronta.</s><s>Poprečni front odlikuje se velikom brzinom napredovanja.</s><s>Kružni front sa radijalnim napredovanjem se primjenjuje na debela (moćna) tijela mineralne sirovine, iziskuje malu investicionu otkrivku i osigurava brzo produbljivanje kopa.</s><s>Lepezasto napredovanje radnog fronta tipično je za kontinuiranu eksploataciju horizontalnih i blago nagnutih ležišta i za diskontinuiranu eksploataciju strmih i debelih rudnih tijela.</s><s>Prema strukturi eksploatisanih masa, radni front može biti homogen i nehomogen.</s><s>Homogeni front može biti sa utovarom masa na nivou ili sa bagerskim prebacivanjem.</s><s>Gornje bagersko prebacivanje primjenjuje se za produbljavanje kopa i na brdskim terenima.</s><s>Za kopanje i prebacivanje na gornju etažu služi jedan, a za utovar u transportno sredstvo drugi bager.</s><s>2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>Kako u periodu gradnje, tako i u periodu eksploatacije površinskog kopa (slika 2.4), uvijek se izrađuje nekoliko etaža.</s><s>Svaka od njih ima radni i neradni front.</s><s>Slika 2.4.</s><s>Površinski kop na teritoriji općine Zenica (snimila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) Svaka etaža je odvojena od prethodne i naredne, ili bermom sigurnosti, ili transportnom bermom.</s><s>Između radnih frontova etaža nalaze se radne površine, kojima se dimenzije utvrđuju projektom površinskog kopa.</s><s>Zona u kojoj se izvode rudarski radovi naziva se radnom zonom površinskog kopa.</s><s>Radna zona može obuhvatati jednu, dvije ili sve četiri kosine površinskog kopa.</s><s>Radna zona je „putujuća“ površina promjenljivih dimenzija i prostorne konfiguracije, koja sa vremenom mijenja položaj u površinskom kopu.</s><s>U periodu gradnje, u radnu zonu površinskog kopa su uključene samo etaže otkrivke, a u 2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>2.4.</s><s>RADNA ZONA POVRŠINSKOG KOPA periodu eksploatacije razlikuje se radna zona otkrivke, dobivanja i pripreme nove etaže.</s><s>Broj otkopa otkrivke, dobivanja i pripreme nove etaže mora se u projektu površinskog kopa odabrati uz proračune kojima se dokazuje projektovani kapacitet površinskog kopa.</s><s>2.4.1.</s><s>Koeficijenti otkrivke</s>\n<s>Koeficijent otkrivke je omjer između zapremine ili mase otkrivke i zapremine ili mase mineralne sirovine.</s><s>On pokazuje količinu otkrivke koju treba odstraniti da bi se dobila jedinica količine mineralne sirovine.</s><s>Koeficijenti otkrivke mogu se izražavati u zapreminskim jedinicama (m3/m3), što se najčešće upotrebljava u projektovanju, ili masenim jedinicama (t/t), što se najčešće upotrebljava u eksploataciji.</s><s>Otkrivka na površinskim ugljenokopima najčešće se izražava u m3, a ugalj u tonama, pa se i koeficijenti otkrivke izražavaju u m3/t. Razlikuju se sljedeći koeficijenti otkrivke: granični, prosječni, diferencijalni, etažni (slojni), eksploatacioni (tekući), investicioni i geološki.</s><s>Granični koeficijent otkrivke je osnovni kriterij efikasnosti površinske eksploatacije u toku projektovanja i predstavlja ekonomski parametar, za razliku od ostalih koeficijenata otkrivke koji su geometrijski parametri površinskog kopa.</s><s>Prosječni koeficijent otkrivke je omjer ukupne zapremine ili mase otkrivke i ukupnih količina mineralne sirovine u ograničenom površinskom kopu.</s><s>Diferencijalni koeficijent otkrivke je omjer prirasta zapremine ili mase otkrivke i prirasta količina mineralne sirovine po jedinici dubine.</s><s>Etažni koeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase otkrivke u granicama sloja ili jedne etaže prema količini mineralne sirovine u istom sloju ili etaži.</s><s>Eksploatacioni koeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase otkrivke za određeni eksploatacioni period i količine mineralne sirovine za isti period.</s><s>Investicioni koeficijent otkrivke je omjer zapremine ili mase investicijske otkrivke i ukupne količine mineralne sirovine u ograničenom površinskom kopu.</s><s>Geološki koeficijent otkrivke je omjer ukupnih dužina istražnih bušotina kroz otkrivku i ukupnih dužina bušotina kroz mineralnu sirovinu.</s><s>2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>2.5.</s><s>SISTEMI EKSPLOATACIJE POVRŠINSKIH KOPOVA Sistem eksploatacije (slika 2.5) obuhvata redoslijed radova na otkrivci i korisnoj sirovini, te pomoćne radove radi postizanja planiranog kapaciteta i punog iskorištenja opreme (slika 2.6).</s>\n<s>Sistem eksploatacije čine dva osnovna proizvodna procesa: otkrivka i dobivanje mineralne sirovine.</s><s>Oni se sastoje od sljedećih radnih procesa: bušenja, miniranja, bagerovanja (kopanje i utovar) i transporta.</s><s>Otkrivka uključuje i radni proces odlaganja, a dobivanje se često završava deponovanjem mineralne sirovine.</s><s>Osim toga, često je potrebno isušivanje, odnosno odvodnjavanje ležišta.</s><s>Za odvijanje eksploatacije potreban je remont i održavanje puteva, remont i održavanje opreme i sl.</s><s>Struktura mehanizacije i sistem eksploatacije međusobno su povezani i uslovljeni.</s><s>Struktura mehanizacije karakteriše se vrstama, tipovima i kapacitetima osnovne i pomoćne opreme, te usklađenošću i brojem u pojedinim proizvodnim i radnim procesima, dok sistem eksploatacije karakterišu broj, visina etaža i ugao nagiba njihovih kosina, konstrukcija, odnosno oblik otkopa, dužina fronta radova na otkrivci i dobivanju mineralne sirovine, širine radnih i transportnih površina, širine obrušenja od miniranja i drugi elementi površinskog kopa.</s><s>Slika 2.5.</s><s>Sistemi eksploatacije površinskog kopa (prema: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1988) Proizvodni proces otkrivke je najteži dio procesa površinske eksploatacije, jer je po obimu radova i količini opreme nekoliko puta veći nego proces dobivanja mineralne sirovine.</s><s>Zbog toga je osnova većine klasifikacija površinske eksploatacije način, oprema i organizacija procesa otkrivke.</s><s>Kada se eksploatišu horizontalna i blago nagnuta ležišta, rudarskopripremni radovi (otvaranje i priprema etaža) obično se završavaju stvaranjem prvog fronta otkrivke i dobivanja mineralne sirovine.</s><s>Sistem površinske 2. Osnove površinske eksploatacije</s>\n<s>2.4.</s><s>RADNA ZONA POVRŠINSKOG KOPA eksploatacije kao redoslijed pripremnih radova, otkrivke i dobivanja karakteriše se, u prvom redu, pravcem napredovanja rudarskih radova i lokacijama odlagališta.</s>\n<s>Osnovni pokazatelji sistema eksploatacije su: brzina napredovanja otkopa (m/mjesec), brzina napredovanja etaža (m/god.), brzina izrade usjeka (m/mjesec), brzina produbljavanja površinskog kopa (m/god.), godišnji kapacitet otkrivke i dobivanja po jedinici fronta, odnosno ukupnog fronta (m3/km, t/km), gubici mineralne sirovine (%), kvalitativno i kvantitativno (maseno, zapreminsko) osiromašenje mineralne sirovine (%).</s><s>Slika 2.6.</s><s>Površinski kop na teritoriji općine Banovići u naselju Tulovići (snimio: Kenan Demirović)</s>\n<s>Neslojevita ležišta mineralnih sirovina karakteristična su po nepravilnim oblicima, nejednakom pravcu pružanja i pada, te, najčešće, po neravnomjernoj raspodjeli korisnog minerala (ili korisnih minerala) u rudnom tijelu.</s><s>U neslojevita ležišta spadaju gotovo sva nalazišta metalnih sirovina i mnoga nalazišta nemetalnih sirovina.</s><s>Upravo od ovoga u velikoj mjeri zavisi model rudnika.</s>\n<s>Jednom određen i realizovan model rudnika nije moguće mijenjati u toku eksploatacije bez velikih investicija.</s><s>Devijacije koje se učine kod izbora lokacije glavnih objekata otvaranja, visine horizonta i osnovnih pristupnih prostorija za pripremu otkopnih polja prouzrokovat će teškoće pri otkopavanju, velike gubitke mineralne sirovine (npr. uglja) u zaštitnim stubovima, nizak stepen iskorištenja ležišta i ekonomske gubitke rudnika.</s><s>Modeli rudnika mogu se podijeliti na 3 osnovna tipa: pojedinačni,</s>\n<s>Model pojedinačnog tipa, podrazumijeva rudnik koji u okviru jednog jamskog polja ima glavne izvozne i ventilacione objekte i u čijem je sastavu kompleks za obogaćivanje mineralne sirovine i svi objekti na površini.</s><s>Važno je istaći da su svi rudnici uglja, kao najzastupljenije mineralne sirovine u Bosni i Hercegovini ovog tipa.</s><s>Model spojenog tipa podrazumijeva rudnik koji u okviru eksploatacionog područja sadrži pojedinačna jamska polja, koja svako za sebe imaju glavne ventilacione objekte i pomoćne objekte za dopremu materijala i prijevoz mineralne sirovine.</s><s>Proizvodno područje ovog modela sadrži zajednički izvozni objekat i kompleks pripreme i prerade uglja za sve pojedinačne rudnike.</s><s>Glavni transport iz svakog pojedinačnog rudnika je prekopima i saobraćajnicama u jami povezan međusobno.</s><s>Model kompleksnog tipa, podrazumijeva rudnik koji u okviru eksploatacionog područja sadrži pojedinačne rudnike čija jamska polja imaju samostalne izvozne i ventilacione objekte otvaranja, a samo jedan kompleks za pripremu i preradu mineralne 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Način otvaranja i otkopavanja ležišta zavisi od oblika ležišta, njegove veličine, uslova zalijeganja, fizičko-mehaničkih svojstava mineralne sirovine i pratećih stijena, hidroloških prilika, osjetljivosti površine na rudarske radove, minerološko-hemijskog sastava mineralne sirovine, načina raspodjele minerala i vrijednosti sirovine.</s>\n<s>Tijela mineralne sirovine nepravilnog oblika obično se moraju otkopavati metodom „sa zasipanjem“, a veličina tijela mineralne sirovine je često odlučujući faktor, jer odražava količinu rezervi mineralne sirovine.</s><s>Važna je i moćnost, tj. debljina tijela mineralne sirovine koja se kod neslojevitih ležišta obično razvrstava u pet grupa: vrlo moćna tijela mineralne sirovine deblja su od 20 m, moćna imaju debljinu između 20 m i 5 m, srednja između 5 m i 2 m, tanka između Od uslova zalijeganja presudna su dubina ležišta ispod površine, nagibni ugao, karakter kontakta i tektonske prilike.</s><s>U ležišta koja zaliježu više od 1000 m do 1500 m javlja se problem povećanih pritisaka i povećane temperature.</s><s>Na većim dubinama se izbjegavaju metode otvorenih otkopa sa ostavljanjem sigurnosnih stubova, a primjenjuju se metode „sa zasipanjem“.</s><s>Prema uglu nagiba, ležišta mogu biti horizontalna, blago nagnuta sa nagibom od 0° – 30°, od 60°.</s><s>Nagibni ugao je važan i za korištenje gravitacije za otpremu mineralne sirovine sa otkopa.</s><s>Karakter kontakta između mineralne sirovine i jalovih bokova ima znatnog utjecaja na metode otkopavanja.</s><s>Kontakt može da bude jasno izražen, a može biti i nejasan, može da bude pravilan ili nepravilan, te spojen ili razdvojen (u obliku pukotina ispunjenih nekom mekšom masom, npr. glinom).</s><s>Tijela mineralne sirovine sa jasnim kontaktom omogućavaju primjenu bilo koje metode otkopavanja ukoliko su ispunjeni i ostali uslovi za primjenu odabrane metode.</s><s>Kada je kontakt nepravilan, obično se primjenjuju metode „sa zasipanjem“.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>U pogledu tektonike ležišta razlikuje se primarna i sekundarna tektonika.</s><s>Primarna se ogleda u raspucanosti mineralne sirovine i jalovih bokova iz vremena formiranja ležišta, a sekundarna je posljedica poremećaja ležišta poslije njegovog formiranja.</s><s>I primarna i sekundarna tektonika znatno otežavaju sve rudarske radove.</s><s>Od fizičko-mehaničkih svojstava najvažnija su čvrstoća i stabilnost stijena.</s><s>Ta svojstva se ispituju na uzorcima uzetim sa raznih mjesta, ali je potrebno snimiti i proučiti i strukturu čitavog stijenskog masiva, tj. pravce i nagibe pukotina.</s><s>Pored klasifikacije stijena po čvrstoći, tvrdoći, lomljivosti i dr., pri izboru metode otkopavanja primjenjuje se i opisna metoda klasifikacije stijena u pet grupa po njihovoj stabilnosti, tj. sposobnosti održavanja jamskih prostorija na određenom rasponu i na određenoj površini.</s><s>Po toj klasifikaciji vrlo nestabilne su stijene koje onemogućavaju izradu prostorija bez primjene podgrade.</s><s>Nestabilne stijene omogućavaju izradu prostorija manjeg raspona, ali se u toku napredovanja mora podgrađivati.</s><s>Stijene srednje stabilnosti dozvoljavaju izradu prostorija i većeg raspona i na većoj površini, ali sa podgrađivanjem ukoliko prostorija ostaje duže otvorena.</s><s>Stabilne stijene omogućavaju</s>\n<s>površine, podgrađivanjem samo na određenim mjestima.</s><s>Vrlo stabilne stijene omogućavaju izradu prostorija velikog raspona i velike površine koje mogu ostati otvorene i godinama bez podgrade i zarušavanja.</s><s>Ležišta mineralnih sirovina se najčešće nalaze u stijenskim masama treće i četvrte grupe, tj. u srednjostabilnim i stabilnim stijenama.</s><s>Od fizičko-mehaničkih svojstava, prema tome, zavise raspon otkopa, način osiguranja i dimenzije sigurnosnih stubova.</s><s>Od hidroloških prilika treba poznavati količine i svojstva podzemne vode, a naročito njen utjecaj na eventualno prisutne plastične stijene kao što su gline i sl.</s><s>Vodonosne stijene i stajaće vode isključuju primjenu metoda sa zarušavanjem.</s><s>Tada je potrebno primijeniti metode sa hidraulično-cementnim zasipanjem ili metode sa ostavljanjem stalnih sigurnosnih stubova.</s><s>Te se metode moraju primijeniti i onda kada se iznad ležišta nalaze važni objekti.</s><s>Minerološkohemijski sastav značajan je osobito s obzirom na prisustvo, na primjer, pirita i pirotina: sadrže li ti minerali više od 40 % sumpora, podliježu oksidaciji, pa i samozapaljenju.</s><s>Za takve mineralne sirovine se ne mogu primijeniti magazinske ili masovne metode sa zarušavanjem, već samo metode sa zasipanjem.</s><s>Neravnomjerna raspodjela rudnih minerala, sa većim jalovim partijama, ometa normalan tok otkopavanja.</s><s>Tu treba dati prednost metodama sa zasipanjem.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Komercijalna vrijednost sirovine može biti značajna, posebno za mala ležišta, ali i generalno za mineralne sirovine od posebnog značenja (nuklearne i sl.).</s><s>Za vrijednije mineralne sirovine prednost treba dati metodama kojima se postižu veća iskorištenja, a ne masovnim metodama, uz veće gubitke korisne supstance.</s><s>Najuspješnija metoda će biti ona koja daje najveću proizvodnju uz najviše korisne supstance u najkraćem vremenu, uz najmanji utrošak energije i materijala, pri potpunoj sigurnosti za zaposlene, a bez nepovoljnih posljedica za dalji razvoj rudnika.</s>\n<s>S obzirom na otkopni transport, tj. na utovar i odvoz mineralne sirovine sa radilišta do glavnog izvoznog hodnika, treba reći da se u zavisnosti od metode otkopavanja,</s>\n<s>drugih karakteristika ležišta, može primijeniti ručna, gravitaciona i mehanizovana otprema mineralne sirovine.</s><s>Zadatak transporta u rudarstvu je otprema mineralne sirovine od radilišta do odgovarajućeg odredišta te doprema potrebnog materijala od distributivnog mjesta do radilišta.</s><s>Veoma često transportna sredstva služe i za prijevoz ljudstva.</s><s>Ručni utovar je veoma rijedak, ali se za mala i uzana tijela mineralne sirovine još uvijek primjenjuje.</s><s>Gravitaciona otprema mineralne sirovine dolazi u obzir za jako strma ležišta (strmija od 60°), i to pod uslovom da mineralna sirovina nije vlažna i da nema sitneži.</s><s>Sila gravitacije koristi se direktno ili indirektno.</s><s>Pri direktnom načinu se izdrobljena mineralna sirovina ispušta u vagonete ili trake preko sipki, a pri indirektnom se mineralna sirovina prethodno mora utovariti, a zatim prevesti do sipki mineralnih sirovina.</s><s>Rudarska transportna sredstva mogu biti sredstva za diskontinuirani i sredstva za kontinuirani transport.</s><s>Sredstva za diskontinuirani transport mineralne sirovine se mogu podijeliti u dvije grupe: 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>drugih pružna transportna sredstva koja se kreću po tračnicama ili pomoću čeličnih užadi čije kretanje je ograničeno na tačno određenu trasu i slobodna transportna sredstva koja imaju punu slobodu kretanja po površini tla.</s>\n<s>sirovine mogu se razvrstati na: autonomna sredstva , koja pokreće vlastiti pogonski motor i sredstva s vanjskim pogonom, koja se pokreću pomoću užeta.</s><s>Sredstva za kontinuirani transport mineralne sirovine mogu biti: transporteri s beskonačnom trakom,</s>\n<s>Transporteri s beskonačnom trakom su najvažnija sredstva transporta u rudarstvu.</s><s>Transporter s beskonačnom trakom je jednosmjerno transportno sredstvo, ali u rudarstvu služi i kao dvosmjerno.</s><s>Koristi se za istovremeni odvoz mineralne sirovine – uglja iz jame i dovoz zasipa u jamu.</s><s>Uz posebne konstruktivne i sigurnosne mjere na transporteru s beskonačnom trakom u rudničkim jamama mogu se prevoziti i ljudi.</s><s>Osiguranje otkopa postiže se podgrađivanjem (slika 3.1).</s><s>To je potrebno jer se pri izvođenju jamskih radova uslijed jamskog pritiska deformišu jamske prostorije.</s><s>Prema najviše prihvaćenoj teoriji svoda, iznad krova prostorije djelovanjem višeležećih masa obrazuje se rastreseno jezgro u obliku svoda koji se naziva svodom prirodne ravnoteže.</s><s>Labava masa jezgra ima tendenciju da padne, a da bi se održala, treba je podgrađivati.</s><s>Prema tome, podgrada će biti opterećena samo težinom jezgra labave mase.</s><s>Otkop se osigurava raznim vrstama podgrade, sigurnosnim stubovima i zasipnim materijalom.</s><s>U nekim rudnicima se radi podgrađivanje, a tamo gdje postoje uslovi, koristi se metalna podgrada (čeličnim stupcima i sidrima).</s><s>Za osiguranje stropa i bokova otkopa može se primijeniti tzv. viseća podgrada koja se sastoji od sidara različitih konstrukcija.</s><s>Sidro se sastoji od čelične šipke dužine 1 m – 3 m, prečnika 18 mm – 25 mm, glave na gornjem kraju šipke, te navrtke i podložne pločice na donjem kraju.</s><s>Osiguranje sidrima izvodi se tako što se u bušotinu utiskuje sidro koje se 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Slika 3.1.</s><s>Podgrada u jami (snimio: Jusuf Topoljak) Kod mnogih metoda otkopavanja ostavljaju se sigurnosni stubovi radi održavanja krova i bokova, ali tada mineralna sirovina mora biti čvrsta.</s><s>Razlikuju se sljedeće vrste sigurnosnih stubova: zaštitni stubovi za zaštitu izvoznih i ventilacionih okana, te važnih objekata na površini,</s>\n<s>od zarušavanja, međukomorni stubovi ostavljeni u strmim ležištima poprečno na pružanje ležišta između susjednih komora od boka do boka za zaštitu bokova od zarušavanja i</s>\n<s>Dimenzije stubova zavise od fizičko-mehaničkih svojstava mineralne sirovine i povlatnih stijena, raspona otkopa i dubine slojeva.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Zasipni materijal je sredstvo za osiguranje bokova od zarušavanja.</s><s>On ujedno služi kao podloga za razne operacije u toku otkopavanja.</s><s>I minirana mineralna sirovina, kad se izrađuje magazinskim metodama, služi kao sredstvo za osiguranje bokova.</s>\n<s>Metode otkopavanja obuhvataju pripremu i otkopavanje nekog bloka ili dijela ležišta.</s><s>Otkopavanje treba da se odvija prema redoslijedu koji se naziva tehnološkim procesom otkopavanja.</s><s>Taj proces obuhvata sljedeće operacije: bušenje, miniranje, usitnjavanje mineralne sirovine, propuštanje, utovar i izvoz mineralne sirovine, a pored toga mogu biti potrebne i operacije osiguranja, zasipanja ili zarušavanja otkopa.</s>\n<s>Sve metode otkopavanja se mogu grupisati u nekoliko osnovnih grupa, a klasifikacija pojedinih grupa zasniva se na principu održavanja otkopa u toku i nakon otkopavanja.</s><s>Kako otkop može biti aktivan na više načina, može se načelno reći da se sve metode prema kojima se prostori održavaju na isti način, ili se nakon otkopavanja zarušavaju prema istim principima, a tehnološki se proces odvija prema istom ili sličnom postupku, mogu svrstati u istu grupu.</s><s>3.3.1.</s><s>Neslojevita ležišta</s>\n<s>Metode otvorenih otkopa primjenjuju se za ležišta sa čvrstom mineralnom sirovinom i čvrstim bokovima.</s><s>Otkopi ostaju otvoreni, a krov i bokovi se održavaju stalnim ili privremenim koristeći sigurnosne stubove sastavljene od mineralne sirovine.</s><s>Privremeni stubovi se mogu naknadno otkopavati, a stalni ostaju radi zaštite površine od zarušavanja.</s><s>Magazinske metode primjenjuju se za ležišta sa strmim padom, čvrstom mineralnom sirovinom i čvrstim bokovima.</s><s>Otkopi se ispunjavaju miniranom mineralnom sirovinom koja se po završetku otkopavanja odvozi.</s><s>Metode sa zasipanjem otkopanih prostora se primjenjuju za ležišta sa srednje čvrstom mineralnom sirovinom i sa slabijim bokovima.</s><s>Zasipni materijal 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>neslojevitih ležišta. služi za održavanje bokova.</s><s>Slabija mjesta krova i bokova osiguravaju se podgradom, a veća prostranstva sigurnosnim stubovima.</s><s>Primjenjuju se za bogate i vrijedne mineralne sirovine, jer su troškovi visoki.</s><s>Metode krovnog otkopavanja primjenjuju se za ležišta sa čvrstom mineralnom sirovinom sa velikim padom i slabijim bokovima.</s><s>Metode sa podgrađivanjem i zasipanjem otkopa primjenjuju se za ležišta sa nedovoljno čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima.</s><s>Otkopi manjih raspona osiguravaju se podgradom, a zatim se zasipaju.</s><s>I ove metode se primjenjuju za bogate i vrijedne mineralne sirovine zbog visokih troškova.</s><s>Metode sa podgrađivanjem otvorenih otkopa primjenjuju se za žilna i pločasta ležišta moćnosti do 3 m, sa umjereno čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima.</s>\n<s>Metode sa zarušavanjem krovinskih stijena primjenjuju se za ležišta sa srednje čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima.</s><s>Otkopi manjih raspona se, radi bezbjednosti, podgrađuju i nakon otkopavanja planski se zarušavaju.</s>\n<s>Metode sa zarušavanjem mineralne sirovine i jalovih stijena primjenjuju se uglavnom za ležišta većeg prostranstva, a neke modifikacije i za ležišta strmog pada i manje moćnosti.</s>\n<s>Kombinovane metode primjenjuju se za ležišta većeg prostranstva.</s><s>Otkopava se u dvije faze.</s><s>Prvo se otkopavaju komore, a zatim sigurnosni stubovi, čije su dimenzije približno jednake dimenzijama komore.</s><s>3.3.1.1.</s><s>Metode otvorenih otkopa</s>\n<s>Frontalno otkopavanje provodi se na širokom otkopnom frontu po cijeloj moćnosti ležišta, ali moćnost ne smije biti veća od 3 m – 4 m. Ukoliko je moćnost veća, otkopava se u stepenicama.</s><s>Metode se primjenjuju za horizontalna i blago nagnuta ležišta pločastog i sočivastog oblika.</s><s>Strop se osigurava neregularnim stubovima siromašnije mineralne sirovine.</s><s>Oborena mineralna sirovina tovari se u vagonete.</s><s>Ove metode primjenjuju se i za ležišta nagnuta do 30° sa moćnošću manjom od 1,5 m – 4 m. Oborena mineralna sirovina prevlači se skreperima do izvoznog hodnika direktno u vagonete.</s>\n<s>Komorno-stubne metode primjenjuju se za otkopavanje horizontalnih i nagnutih ležišta sa padom do 40°, te većeg prostranstva i moćnosti od 2 m – 30 m. Otkopi imaju oblik pravilnih međusobno paralelnih komora među kojima se ostavljaju sigurnosni stubovi.</s><s>U tim stubovima ostaje 15 % – 30 % mineralne sirovine, a ponekad i do 50 %.</s><s>Zato se te metode primjenjuju za manje vrijedne mineralne sirovine i za ležišta nemetala kao što su fosforiti, soli, uljni škriljci i sl.</s><s>Sigurnosni stubovi djelomično se otkopavaju ako je mineralna sirovina vrijednija stubova 3 m – 5 m ili 10 m – 15 m, što zavisi od fizičko-mehaničkih svojstava mineralne sirovine i stijena.</s><s>Princip otkopavanja je takav da se pod krovom komore preko cijele širine iskopava zasjek visine 2 m – 3 m, a potom se donji dio ležišta minira kao jedna stepenica.</s><s>Mineralna sirovina se bagerom tovari u velika jamska vozila, kojima se prevozi do izvoznog okna.</s><s>Slična metoda primjenjuje se i za otkopavanje nagnutih ležišta, samo što se ruda skreperima prevlači do sipki.</s><s>Podetažne metode otkopavanja primjenjuju se za ležišta žilnog, sočivastog i pločastog oblika sa strmim padom većim od 60°, moćnosti od 2 m – 30 m pa i više.</s><s>Bušenje i miniranje izvodi se iz podetažnih hodnika, a mineralna sirovina gravitaciono pada u ljevkaste sipke iz kojih se tovari u vagonete.</s><s>U užim ležištima podetažni hodnici se proširuju od boka do boka, a zatim se buše minske bušotine u redovima naviše i naniže.</s><s>U moćnim ležištima se iz podetažnih hodnika buše i lepezaste bušotine.</s><s>Redovi bušotina unaprijed se buše, a minira se jedan ili više redova po cijeloj visini bloka.</s><s>Mineralna sirovina koja pada u otvoreni prostor tovari se preko ljevkastih sipki u vagonete ili trake i odvozi do okna ili potkopom napolje.</s>\n<s>Naziv magazinska metoda dolazi zbog toga što se minirana mineralna sirovina postepeno akumulira u otkopu – magazinu napredovanjem od nižeg ka višem horizontu.</s><s>Minirana mineralna sirovina zauzima veću zapreminu od kompaktne mineralne sirovine, pa je poslije svakog miniranja potrebno iz otkopa izvlačiti oko 30 % – 40 % minirane mineralne sirovine, a tako se ispod krova otkopa ostavlja radni prostor visine oko 2 m.</s>\n<s>Magazinska metoda primjenjuju se za žilna i sočivasta ležišta sa ravnomjernim padom većim od 60°, sa čvrstom mineralnom sirovinom i čvrstim 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.3.1.2.</s><s>Magazinska metoda otkopavanja bokovima.</s><s>Otkopi do moćnosti od oko 10 m razvrstavaju se po pravcu pružanja, a za veće moćnosti poprečno na pravac pružanja ležišta, ali se tada primjenjuju kombinovane metode.</s><s>Kod magazinske metode otkopavanja se žile debele 3 m – 5 m eksploatišu sa ostavljanjem sigurnosnih stubova između otkopa i sigurnosne ploče pod višim horizontom.</s><s>Izvozni hodnik se izgrađuje po sredini ležišta ili uz podinski bok, a ventilacioni hodnik mora biti ranije izgrađen.</s><s>Ležište se po uskopima dijeli na otkopne blokove dužine 40 m – 60 m. Iz tih uskopa, koji su u centru sigurnosnih stubova, izrađuju se na svakih 4 m – 6 m kraći spojni hodnici kojima se dolazi u otkope.</s><s>Poslije uskopa, na 5 m – 6 m iznad nivoa horizonta, izrađuju se otkopni hodnici, koji se proširuju preko cijele širine i dužine ležišta.</s><s>Time je završeno horizontalno podsijecanje otkopa.</s><s>Tada se na svakih 6 m – 8 m probijaju kraći uskopi koji se u gornjem dijelu proširuju u obliku lijevka, a na dnu se postavljaju vrata radi utovara mineralne sirovine u vagonete.</s><s>Radi bolje ventilacije i dopreme materijala, uz otkope se obično izrađuje centralni uskop, odakle počinje otkopavanje.</s><s>Poslije svakog miniranja ispušta se višak mineralne sirovine da bi se napravilo mjesta za rad.</s><s>Kada se otkopavanjem dođe do sigurnosne ploče, debljine 3 m – 4 m, počinje kompletno ispuštanje mineralne sirovine.</s><s>Prazni prostori ostaju otvoreni ili se naknadno zasipaju.</s><s>Sigurnosni stubovi i ploče mogu se naknadno otkopati, kada se završe radovi u višem horizontu.</s>\n<s>3.3.1.3.</s><s>Metode sa zasipanjem otkopanih prostora Metode sa zasipanjem otkopanih prostora imaju takav naziv jer se prazni prostori iz kojih je izvađena mineralna sirovina zapunjavaju jalovim materijalom koji se naziva zasipom.</s><s>Princip rada sastoji se u tome da se izvjesni dio tijela mineralne sirovine otkopa, tj. mineralna sirovina se bušenjem i miniranjem obori na stari zasip i potovari, a potom se otkopani dio popunjava novim zasipom.</s><s>Između zasipa i stropa se otkopa ili ostaje slobodan prostor visine oko 2 m ili se otkop do stropa popunjava zasipom.</s><s>Naizmjeničnim otkopavanjem i zasipanjem napreduje se od nižeg ka višem horizontu.</s><s>Metode se primjenjuju za razne tipove ležišta sa čvrstom i manje čvrstom mineralnom sirovinom, ali sa slabijim bokovima.</s><s>Nagibni ugao treba da iznosi najmanje 40° – 45°.</s><s>Ove metode spadaju u najskuplje, pa se primjenjuju za vrijednije mineralne sirovine.</s><s>U otkopane prostore zasip se doprema u suhom ili 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.3.1.2.</s><s>Magazinska metoda otkopavanja mokrom stanju, a prazni prostor zapunjava se ručno, mehaničkim sredstvima, pneumatski ili hidraulički.</s><s>Zasipni materijal potiče, ako je iz jame, iz bokova ležišta, zatim iz istražnih i pripremnih radova u jalovini ili iz specijalnih podzemnih otkopa u jalovini.</s><s>Kao zasipni materijal sa površine upotrebljavaju se jalovina flotacije, troska visokih peći i razne mekše stijene u blizini rudnika.</s><s>Zasipni materijal treba da odgovara tehničko-ekonomskim uslovima, a to znači abrazivan, da ima određeni granulometrijski sastav, da kao suhi zasip nema više od 10 % vlage i da troškovi dobivanja, transporta i ugrađivanja budu što niži.</s><s>Materijal iz podzemnih radova upotrebljava se za suho zasipanje.</s><s>Za manja tijela mineralne sirovine i uske žile zasipni materijal može se dobivati iz jalovih bokova, i to obično iz krovine.</s><s>Za veće količine zasipnog materijala iz jamskih radova mogu se otvoriti posebni otkopi u jalovini.</s><s>Ako zasipni materijal nije iz jame, na pogodnom se mjestu u blizini jame formira površinski kop sa više etaža.</s><s>Minirani materijal tovari se na utovarna vozila i prevozi do glavnog zasipnog uskopa, a odatle podzemnim saobraćajnicama do zasipnih uskopa.</s><s>Zasip određene granulacije potrebne za pneumatsko zasipanje treba drobiti i prosijavati.</s><s>Suhi se zasip kroz lokalne uskope ili kroz cijevi propušta u otkope, gdje se skreperima ili vagonetima rasprostire.</s><s>Hidrauličko zasipanje obuhvata pripremu zasipnog materijala, transport materijala vodom u obliku pulpe potom zasipanje i odvodnjavanje otkopa.</s><s>Za pripremu materijala i formiranje pulpe, na površini u blizini rudnika, treba izgraditi zasipnu stanicu opremljenu odgovarajućom opremom, u prvom redu pumpnim postrojenjem.</s><s>U otkope se zasip razvodi armiranogumenim cijevima koje se postavljaju u stropu otkopa ili na posebne nogare – skele.</s><s>Za odvodnjavanje otkopa izrađuju se posebni odvodni otvori u vidu sipki koji se sa napredovanjem otkopa nastavljaju.</s>\n<s>Pneumatsko zasipanje provodi se komprimiranim vazduhom preko zasipne mašine koja kroz cijevi potiskuje mješavinu jalovine i vazduha.</s><s>Zasipni materijal treba da ima granulaciju od 30 mm do 60 mm, a ne smije imati više od 10 % glinastih primjesa i sitneži.</s><s>Radi sprječavanja nastanka prašine pri zasipanju, materijal prije ubacivanja u zasipnu mašinu treba ovlažiti dodavanjem U nekim slučajevima, kada se na površini nalaze važni objekti, vodeni tokovi i sl., treba spriječiti pojavu pukotina i zarušavanje površine, pa se 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.3.1.2.</s><s>Magazinska metoda otkopavanja primjenjuje specijalni zasip koji mora imati veću čvrstoću i nosivost.</s><s>U pulpu se dodaje vezivna komponenta, najčešće cement.</s><s>Zasip se stvrdne i postaje monolitan masiv.</s>\n<s>U grafičku dokumentaciju rudnika neophodno je unijeti podatke o stanju jamske prostorije nakon završene eksploatacije, a kompletna infrastruktura tokom eksploatacije mineralne sirovine iz jame treba biti također evidentirana.</s><s>Prikupljanje podataka se obavlja snimanjem, a unošenje u grafičke prikaze se realizuje korištenjem odgovarajućih rudarskih oznaka.</s><s>3.3.1.4.</s><s>Metode krovnog otkopavanja</s>\n<s>U metode krovnog otkopavanja spadaju metode otkopavanja po pružanju ležišta, te borska i trepčanska metoda otkopavanja.</s><s>Metode otkopavanja po pružanju ležišta primjenjuju se za otkopavanje žila moćnosti od 1,5 m – 6 m i više, sa strmim padom, čvrstom mineralnom sirovinom i slabijim bokovima.</s><s>Otkopava se u blokovima dužine 50 m – 60 m. Izvozni hodnici se izgrađuju u mineralnoj sirovini ili u podinskom boku.</s><s>Ukoliko je potrebno izvršiti otkopavanje žile mineralne sirovine debljine 3 m – 6 m, sa izvoznim hodnikom u podinskom boku, metoda otkopavanja podrazumijeva sljedeće: U višem horizontu je prethodno izgrađen izvozni hodnik koji služi za ventilaciju kao i za prijevoz zasipnog materijala na niži horizont.</s><s>Na nivou nižeg horizonta iz hodnika se na svakih 25 m – 30 m izrađuju hodnici – prečnici kojima se presijeca žila po cijeloj širini.</s><s>Zatim se sa nivoa horizonta otkopava ruda na visinu od oko 5 m, pa se po padu ležišta u rudi izrađuje zasipni uskop koji treba da izbije u prečnik višeg horizonta.</s><s>Dio prečnika koji se nalazi u rudi treba podgraditi podgradom, a ujedno se izrađuju dvodijelne ili trodijelne sipke.</s><s>Prije zasipanja otkopa, na pod se postavlja drveni ili betonski patos debljine 20 cm 25 cm, koji sprječava obrušavanje zasipa u otkop pri otkopavanju posljednje etaže.</s><s>Za manje vrijedne mineralne sirovine i uske žile umjesto patosa ostavlja se tanji sloj mineralne sirovine od 0,5 m – 0,6 m. Kada se sve to završi, iz višeg se horizonta, preko zasipnog uskopa, spušta zasipni materijal koji se poravnava pa se ostavlja otvorena visina od oko 2 m. Tek tada počinje normalno otkopavanje, i to od rudne sipke bušenjem i miniranjem horizontalnih ili kosih bušotina dužine od oko 2 m. Oborena mineralna sirovina pada na zasip i utovara se u vagonete, koji se istresaju u sipke ili u utovarno-transportna vozila.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Borska metoda otkopavanja primjenjuje se pri otkopavanju moćnih žila sa vrijednom mineralnom sirovinom, koje su šire od 10 m. Primjenjuje se krovna metoda sa razvrstavanjem otkopa i stubova, poprečno na pravac pružanja ležišta.</s><s>Površine rudnih tijela dijele se na otkope širine 16 m i stubove širine 8 m – 10 m. Izvozni hodnici se izrađuju u podinskom i krovinskom boku, a iz njih se kroz svaki drugi sigurnosni stub rade prečnici.</s><s>Iz tih prečnika se na svakih 10 m – 12 m izrade kratki prekopi gdje se kasnije izrade prolazne sipke.</s><s>Otkopavanje počinje sa nivoa horizonta iz kratkih prekopa.</s><s>Prva etaža se otkopava do visine od 5 m – 6 m, a oborena mineralna sirovina tovari se u vagonete.</s><s>Kada se utovari sva ruda, izrađuju se sipke u drvenoj podgradi.</s><s>Zasipanja otkopa se obavlja tako što se ispod višeg horizonta u sigurnosnoj ploči izrađuje zasipni hodnik iz kojeg se po sredini svakog otkopa buše zasipne bušotine kroz koje se dovodi flotacijska jalovina kao zasip.</s><s>Kada je otkop spreman za zasipanje, izrađuju se postolja skele za razvođenje armiranogumenih cijevi koje se priključuju na bušotinu u krovu otkopa ili na dovodnu cijev.</s><s>Otkop se odvodnjava kroz sipke koje se oblažu gustim filterskim platnom kroz koje se cijedi voda iz pulpe i koja sprječava prodor jalovine.</s><s>Voda se odvodi kanalima u taložnik, a zatim u vodosabirnik pumpne stanice.</s><s>Visina otkopavanja sljedećih etaža iznosi 2,2 m 2,5 m. Oborena ruda otprema se utovarno-transportnim vozilima.</s><s>Otkopava se do višeg horizonta, ispod kojeg se ostavlja zaštitna ploča od oko 8 m. Sigurnosni stubovi i ploče se naknadno otkopavaju.</s>\n<s>Trepčanska metoda otkopavanja (sa suhim zasipanjem) vezana je za tijela mineralne sirovine trepčanskog ležišta koja su nepravilnog oblika sa padom od 35° – 45° i površinom od 100 m2 – 5000 m2.</s><s>Za površine veće od 2000 m2 ostavljaju se sigurnosni stubovi od 10 m x 10 m koji se raspoređuju u šahovskom poretku i naknadno se otkopavaju.</s><s>Za manje površine ostavljaju se, ukoliko je potrebno, sigurnosni stubovi manjih dimenzija (4 m x 4 m ili 5 m x 5 m), koji se ne otkopavaju.</s><s>Na svakom horizontu u podinskom krečnjaku izrađuju se izvozni hodnici, a svakih 30 m prečnici do krovinskog boka.</s><s>Na osnovu poznatih kontura tijela mineralne sirovine na višem horizontu i novih kontura na radnom horizontu određuje se položaj sigurnosnih stubova.</s><s>Oborena ruda tovari se utovarno-transportnim vozilima u vagonete.</s><s>Kad se otkopa ruda na cijeloj površini, dijelovi prečnika u mineralnoj sirovini oblažu se betonom.</s><s>Radi zasipanja otkopa, po mineralnoj sirovini se izvode zasipni uskopi do višeg horizonta.</s><s>Paralelno sa izgradnjom prečnika u betonskoj oblozi, polaže 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.3.1.2.</s><s>Magazinska metoda otkopavanja se na pod otkopa betonska ploča debljine oko 30 cm, koja sprječava prodor zasipa kada se otkopavanjem dođe do višeg horizonta.</s><s>Kada se sve to završi, iz gornjeg horizonta se spušta zasip, koji se skreperima razvlači po otkopu.</s><s>Pod krovom otkopa ostavlja se otvor od približno 2 m radi ventilacije i komuniciranja u otkopu.</s>\n<s>Otkopavanje sljedećih etaža visine 2 m počinje od sipki mineralne sirovine.</s><s>Mineralna sirovina se miniranjem obara na zasip horizontalnim i kosim bušotinama i otprema utovarno-transportnim vozilima do sipki.</s><s>3.3.1.5.</s><s>Metode otkopavanja sa podgrađivanjem i zasipanjem Kod ovog načina otkopavanja primjenjuju se metode otkopavanja po pružanju ležišta i prečne metode otkopavanja.</s>\n<s>Metode otkopavanja po pružanju ležišta primjenjuju se za otkopavanja žila i sočiva sa manje stabilnom mineralnom sirovinom i slabijim bokovima, moćnosti do 4 m i sa padom oko 60°.</s><s>S obzirom na loša fizičko-mehanička svojstva mineralne sirovine i stijena otkopi se moraju podgrađivati.</s><s>Priprema radova za otkopavanje po ovoj metodi sastoji se u izradi izvoznog hodnika u mineralnoj sirovini, te ventilaciono-zasipnog uskopa.</s><s>Radi zaštite izvoznog hodnika, iznad njega se ostavlja zaštitni stub širine 2 m – 3 m. Otkopavanje počinje od zasipnog uskopa tako što se lijevo i desno od uskopa mineralna sirovina otkopa na dužini od 2 m – 3 m i na visini jedne etaže od 2 m, a zatim se pušta zasip koji se poravna.</s><s>Na zasip se pod uskopom izrađuje privremena sipka za punjenje vagoneta zasipnim materijalom.</s><s>Otkopani dio se podgrađuje, a zatim se zasipa.</s><s>Oborena mineralna sirovina tovari se u vagonete i prevozi do sipke.</s><s>Dok se na jednom kraju otkopana ruda otprema, na drugom se kraju se zasipa, podgrađuje i buši.</s>\n<s>Prečna metoda otkopavanja primjenjuje se za otkopavanje moćnih žila, sočiva, nepravilnih tijela mineralnih sirovina sa nedovoljno čvrstom mineralnom sirovinom i slabim bokovima, sa padom strmijim od 40° i sa bogatom i vrijednom mineralnom sirovinom.</s><s>Izvozni hodnik, sipke i zasipni uskop se izrađuju u jalovom boku ako je mineralna sirovina trošna, a jalovi bokovi čvršći.</s><s>Ukoliko je mineralna sirovina čvršća, a jalovi bokovi slabiji, navedeni objekti se izrađuju u mineralnoj sirovini.</s><s>Tada otkopavanje počinje na 5 m iznad nivoa horizonta, radi zaštite izvoznog horizonta.</s><s>Minirana mineralna sirovina otprema se vagonetima 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.3.1.2.</s><s>Magazinska metoda otkopavanja ili utovarno-transportnim vozilima do sipki.</s><s>Na jednom kraju se otkopava, a na drugom se zasipa.</s><s>Zasipni materijal se iz višeg horizonta spušta u zasipni uskop, a odatle vagonetima prevozi do pripremljenog otkopa.</s><s>Ukoliko postoje uslovi, zasipati se može hidraulički ili pneumatski.</s><s>3.3.1.6.</s><s>Metode sa podgrađivanjem otvorenih otkopa Metoda otkopavanja sa podgrađivanjem otvorenih otkopa primjenjuje se za ležišta mineralne sirovine koja su u padu.</s><s>U okviru korištenja ove metode, primjenjuje se metoda otkopavanja sa podgrađivanjem po padu ležišta mineralne sirovine.</s>\n<s>Kod ove metode izvozni hodnici se izrađuju u podinskom boku, a uskopi iz izvoznog hodnika po padu ležišta na odstojanju od 15 m. Uskopi služe za ventilaciju, snabdjevanje otkopa potrebnim materijalom, kretanje ljudi i mehanizacije.</s>\n<s>3.3.1.7.</s><s>Metode otkopavanja sa zarušavanjem krovinskih stijena Metode otkopavanja sa zarušavanjem krovine u etažama-hodnicima primjenjuju se za pravilna i nepravilna tijela mineralne sirovine sa blažim i strmijim padom, veće i manje moćnosti, sa vrijednom mineralnom sirovinom kojoj čvrstoća nije od velike važnosti, ali krovinske stijene treba da se lako zarušavaju.</s><s>Otkopi u obliku hodnika održavaju se podgradom, a kada se otkopa jedan ili dva hodnika, na pod se postavlja patos od oblica ili žičana mreža i otkop se zarušava.</s><s>Oborena mineralna sirovina otprema se vagonetima ili utovarno-transportnim vozilima Sipke i servisni uskop nalaze se u smjernom hodniku iz kojeg se na svakih 40 m rade prečnici.</s><s>Otkopavanje počinje od krajnjih blokova i ide ka centru sektora, s tim da se uz smjerni hodnik ostavlja privremeni zaštitni stub, koji se na kraju otkopa.</s><s>Kada se završi otkopavanje na jednoj etaži, iz sipke se najprije izrađuje smjerni hodnik, a zatim prečnici iz kojih se lijevo i desno razvrstavaju otkopi.</s><s>Izvozni hodnik se obično izrađuje u podinskom boku, a iz njega se na svakih 80 m izrađuju prečni hodnici iz kojih se izrađuju sipke.</s><s>Otkopi se zarušavaju tako što se drvena podgrada minira, a čelični stupci se izvlače.</s><s>Širina 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Metode podetažnog zarušavanja primjenjuju se za ležišta veće moćnosti i za ležišta moćnosti od 2 m – 10 m. Za deblja ležišta podetažni hodnici se izrađuju poprečno na pravac pružanja, a za debljine do 10 m po pravcu pružanja ležišta.</s><s>Princip rada je u tome što se iz podetažnih hodnika lepezasto buši i minira.</s><s>Oborena mineralna sirovina se utovarno-transportnim vozilima otprema do sipki.</s><s>Uslijed miniranja i otpreme mineralne sirovine zarušavaju se bokovi, odnosno krovinske stijene.</s><s>Kako se uz miniranu mineralnu sirovinu nalazi zarušena jalovina, u toku utovara mineralne sirovine jalovina se miješa sa mineralnom sirovinom, pa mineralna sirovina osiromašuje.</s><s>Osiromašenje i iskorištenje su u međusobnoj funkcionalnoj zavisnosti, pa što je veće osiromašenje, biće i veće iskorištenje mineralne sirovine, i obratno.</s><s>U praksi se najviše primjenjuje tzv. švedska varijanta ove metode.</s><s>Izvozni hodnici se izrađuju u podinskom boku, a sipke i prolazno-servisni uskopi iz izvoznog hodnika po padu ležišta na odstojanju od 60 m – 100 m i više.</s><s>Uskopi služe za ventilaciju, snabdjevanje otkopa potrebnim materijalom, kretanje ljudi i mehanizacije.</s><s>Sipke za mineralnu sirovinu se na svakoj podetaži spajaju smjernotransportnim hodnikom.</s><s>Od njega se na svakih 6 m – 8 m ili 10 m izrađuju prečni otkopni hodnici do krovinskog boka, odakle počinje otkopavanje, koje se nastavlja prema podinskom boku.</s><s>Odstojanje između otkopnih hodnika zavisi od visine podetaža, moćnosti ležišta, padnog ugla i dr., a dimenzije otkopnih hodnika od dimenzija primijenjene mehanizacije.</s><s>Otkopni hodnici se raspoređuju u šahovskom poretku.</s><s>Otkopavanje počinje miniranjem krovinskog boka, a zatim se minira sa nekoliko redova lepezastih bušotina u mineralnoj sirovini.</s><s>Dio minirane mineralne sirovine se izruči u hodnik, a veći dio ostaje ukliješten između jalovine i rudnog masiva.</s><s>Postepenim utovarom, te dejstvom gravitacije, pokreću se minirana mineralna sirovina i jalovina koja se sve više obrušava kako se otkop povlači prema podinskom boku.</s><s>Metode blokovskog samozarušavanja primjenjuju se za ležišta većeg prostranstva, veće moćnosti, blažeg i strmijeg pada, sa čvrstom i srednje čvrstom mineralnom sirovinom, ispresijecana u više pravaca prirodnim pukotinama i 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Masiv mineralne sirovine dijeli se u blokove koji se po cijeloj površini podsijecaju, uslijed čega se samozarušavaju.</s><s>U moćnim žilama i sočivima blokovi se raspoređuju poprečno na pravac prostiranja ležišta, sa širinom u rasponu od 30 m do 60 m, a u tijelima mineralne sirovine na velike horizontalne površine blokove.</s><s>Blokovi imaju oblik kvadrata ili pravougaonika dimenzija 40 m x 60 m ležišta, karaktera mineralne sirovine, jalovog pokrivača, pritiska u dnu bloka i od oblika ležišta.</s><s>Razlikuju se tri osnovne faze rada: priprema blokova, potom podsijecanje i na kraju izvlačenje zarušene mineralne sirovine.</s><s>Postoji mnogo varijanti ove metode.</s><s>Jedna od varijanti je eksploatacija sa utovarom mineralne sirovine iz utovarnih hodnika utovarno-transportnim vozilima gdje se samozarušavanje obavlja iz utovarnih hodnika.</s><s>U toj varijanti postoje dva nivoa: utovarni horizont i horizont podsijecanja.</s><s>Izvozni hodnik izrađuje se u podinskom boku, a paralelno i krovinski hodnik u mineralnoj sirovini koji služi za ventilaciju i komunikacije.</s><s>Sipke se nalaze u podinskom boku.</s><s>Iz podinskog izvoznog hodnika, na svakih 16 m, izrađuju se utovarni hodnici iz kojih se lijevo i desno, na odstojanju od 15 m, izrađuju ljevkaste sipke.</s><s>Iznad utovarnih hodnika, na približno 8 m visine, izrađuju se hodnici podsijecanja.</s><s>Tada je priprema završena.</s><s>U narednoj fazi podsijecanja najprije se uz krovinski bok izradi zasjek, a zatim se buše lepezaste bušotine, koje se sukcesivno miniraju.</s><s>Po završenom podsijecanju bloka dolazi važna faza izvlačenja mineralne sirovine, od koje zavisi dalji proces zarušavanja bloka, stepen iskorištenja i osiromašenja mineralne sirovine.</s><s>Izvlačenjem mineralne sirovine nastavlja se proces zarušavanja po visini, koji zahvata krovnu jalovinu koja će naleći na zarušenu mineralnu sirovinu.</s><s>Tek tada počinje intenzivnije i ravnomjernije izvlačenje mineralne sirovine.</s><s>3.3.1.9.</s><s>Kombinovane metode otkopavanja</s>\n<s>Kombinovane metode otkopavanja dolaze u obzir za moćna ležišta mineralne sirovine i okolnih stijena različitih fizičko-mehaničkih svojstava.</s><s>Ležište se između dva horizonta dijeli u komore i sigurnosne stubove.</s><s>Komore i stubovi čine cjelinu, a približno su jednakih dimenzija.</s><s>Više njih zajedno sačinjavaju 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>sirovine i sila gravitacije. blokove.</s><s>Pripremni radovi izvode se obično istovremeno za komore i za stubove.</s><s>Širina komora i stubova iznosi od 4 – 6 m pa sve do 25 m, što zavisi od rudarsko – geoloških karakteristika ležišta.</s><s>Kod ovog načina otkopavanja primjenjuju se metode otkopavanja po pružanju ležišta.</s>\n<s>3.4.</s><s>PRINCIPI PODZEMNOG OTKOPAVANJA UGLJA Od svih mineralnih sirovina, u Bosni i Hercegovini najviše se eksploatiše ugalj.</s><s>Osnovni zadatak otkopavanja uglja je osiguranje potrebnih količina mineralne sirovine u cilju dobivanja toplotne energije.</s><s>Zadatak se može izvršiti ukoliko postoji ležište sa slojevima uglja koje se eksploatiše uz pomoć dovoljnog broja kvalifikovanih radnika, primjenom prikladne otkopne metode i uz pogodnu opremu.</s><s>U tehnološkom procesu eksploatacije uglja, otkopavanje je najvažnija faza.</s><s>Pri tome se nastoji da se ostvari najviši stepen bezbjednosti zaposlenih, što potpunije iskorištenje raspoloživih rezervi uglja, najmanji mogući obim radova na otvaranju i pripremi ugljenih slojeva za eksploataciju, te maksimalna produktivnost.</s><s>Osim toga, u otkopavanju treba obezbijediti sigurno ovladavanje krovinom i jamskim pritiscima.</s>\n<s>Prema načinu upravljanja krovinom postoje sljedeće metode otkopavanja: otkopne metode bez oštećenja krovine i deformacije površine, sa zasipanjem otkopanih prostora,</s>\n<s>Prije odluke o izboru otkopne metode, potrebno je poznavanje geoloških, geomehaničkih i drugih relevantnih uslova ležišta.</s><s>Prilikom projektovanja podzemnih otkopnih metoda treba udovoljiti nekim opštim i posebnim tehničkim zahtjevima.</s>\n<s>U opšte zahtjeve ubrajaju se: izvoz treba predvidjeti samo iz jednog (centralnog) otvora, pojedino radilište treba da omogući što veću dnevnu proizvodnju, treba povećati, koliko god je moguće, napredak na otvaranju i pripremi rudnika i</s>\n<s>3. Osnove podzemne eksploatacije nastojati osigurati optimum otkopnog učinka.</s><s>Posebni zahtjevi su usko vezani za specifične prilike u ležištu, a obuhvataju određivanje pravca otkopavanja (nastupno ili odstupno, tj. od ulaznog jamskog otvora prema granici otkopnog polja ili od te granice prema ulazu), podjelu ležišta po visini u horizonte, te usvajanje redoslijeda otkopavanja slojeva.</s><s>Vodeći računa o tim uslovima, projektuje se metoda sa najmanjim otkopnim gubicima uz maksimalan stepen sigurnosti radnika, u skladu sa već navedenim principima.</s><s>U zavisnosti od postupka sa krovinom, otkopne metode uglja mogu biti širokočelne i uskočelne, tj. metode kojima se ugljeni sloj otkopava na dugačkom ili uskom frontu (čelu).</s><s>Osnovne varijante širokočelne metode su: metoda sa obrušavanjem ugljenog sloja, metoda sa zarušavanjem krovine i metoda sa zasipom.</s><s>I uskočelne metode se primjenjuju u mnogim varijantama, od kojih treba spomenuti stubne sa zarušavanjem i sa širinom čela do 10 m, zatim komorne i bunkerske metode otkopavanja.</s>\n<s>Spomenute metode su karakteristične za otkopavanje ugljenih slojeva u Bosni i Hercegovini.</s><s>One se, u različitim varijantama, primjenjuju u mnogim drugim rudnicima u zavisnosti od pomenutih utjecajnih faktora.</s><s>3.4.1.</s><s>Metoda sa zarušavanjem krovine</s>\n<s>Od širokočelnih otkopnih metoda važna je metoda sa zarušavanjem krovine.</s><s>Ona se primjenjuje u Kaknju.</s><s>Tu se proizvodnja odvija u tri jame.</s><s>Otkopava se Glinovite naslage sa moćnošću do 1 m neposredna su krovina, a glavna krovina su laporci i pjeskoviti pješčari debeli do 30 m i više, koji se zarušavaju teže i sa većim vremenskim zakašnjenjem.</s><s>Pri otkopavanju se javljaju pritisci jačeg intenziteta.</s><s>Otkopava se širokim čelom sa zarušavanjem u jednom pojasu, uz potpunu mehanizaciju dobivanja i podgrađivanja.</s><s>Dužina čela iznosi od 100 m Otkopavanje širokim čelom po padu, ali u dva pojasa, primjenjuje se u Brezi.</s><s>Ugljeni sloj debljine 4,5 m, sa padom od 15° – 30°, podijeli se paralelno sa padom u dva pojasa.</s><s>Svaki pojas se otkopava sa zarušavanjem neposredne krovine na pod od žičane mreže.</s><s>Udaljenost između dva otkopa iznosi 25 m. Karakteristično za ovu otkopnu metodu je da se priprema za oba otkopa svodi samo na dva 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Dužina čela iznosi do 120 m. hodnika koji se, zavisno od čvrstoće ugljenog sloja, izrađuju u gornjem ili u donjem pojasu.</s><s>Otkopi imaju visinu od 2 m – 2,5 m, a obavezno se podgrađuju.</s>\n<s>Velenjska otkopna metoda je specifičan način eksploatacije debljih slojeva lignita.</s><s>Metoda se uspješno primjenjuje u rudnicima u Đurđeviku, Zenici i Bukinju.</s><s>Metoda se sastoji u podjeli slojeva veće debljine na horizontalne pojaseve sa otkopnom visinom od 6 m do 10 m. Dužina otkopnog čela prilagođava se moćnosti sloja.</s><s>U potkopnom dijelu ugalj se dobiva miniranjem ili rezanjem (ukoliko se koristi kombajn).</s>\n<s>Od uskočelnih otkopnih metoda, najraširenija je stubna ili komorna metoda koja se naziva krekanska otkopna metoda.</s><s>Glavna karakteristika ove metode je otkopavanje ugljenih slojeva u uskim stubovima čija širina nije veća od 8 m. Otkopna visina je prilagođena prilikama u jami, tako da u rudnicima mrkog uglja dostiže visinu do 3,2 m, a u rudnicima lignita obuhvata čitavu slojnu debljinu, ali ne prelazi 10 m. Metoda se primjenjuje u krekanskom otkopnom bazenu.</s><s>Ugljeni slojevi se podijele na etaže, a otkopna polja, smjernim hodnicima na stubove dužine 20 m do 60 m i širine do 10 m. U potkopnom dijelu ugalj se dobiva miniranjem.</s>\n<s>Kako je svrha rudnika dobivanje mineralnih sirovina, otkopno radilište ili otkop je najvažnija jamska prostorija, te se sve ostale jamske prostorije izrađuju samo radi osiguravanja potreba otkopa.</s><s>Sve te prostorije spadaju u prostorije otvaranja i pripreme.</s>\n<s>Prostorije otvaranja obično se izrađuju u jalovini i služe za vezu radilišta sa površinom, dok su prostorije pripreme mahom u samom rudnom tijelu, te omogućavaju prilaz od granice tijela mineralne sirovine do radilišta i dijele tijelo 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.5.</s><s>OBJEKTI OTVARANJA mineralne sirovine na otkopne odsjeke.</s><s>Osim osiguravanja prilaza radilištima, otvaranje ima i drugu važnu funkciju.</s><s>Njime se rudište dijeli na horizonte i radne odjele, po vertikali i horizontali.</s><s>Već prema raspodjeli rudnih tijela u ležištu, njihovoj</s>\n<s>opsegu proizvodnje i životnog vijeka predviđenih prostorija, radovi se na otvaranju izvode ili za cijelo ležište zajedničkim zahvatima sa površine, pa se pojedini dijelovi ležišta paralelno sa produbljivanjem jame i izgradnjom novih horizonata, te širenjem jame, priključuju na zajedničke površinske objekte, ili se dijelovi ležišta otvaraju samostalnim objektima sa povr��ine.</s><s>Način otvaranja ležišta zavisi i od konfiguracije terena.</s><s>Tako se u brdovitim krajevima, kada se ležište nalazi iznad dna doline, otvaranje najsvrsishodnije ostvaruje potkopom, a kada se ležište nalazi ispod dna doline ili u ravničarskom kraju, niskopom ili okomitim, odnosno kosim oknom ili šahtom.</s><s>Na nivou horizonta niskop ili okno vezani su navozištem ili, ponekad, i odvozištem sa mrežom horizontalnih hodnika, koji se po svom položaju u ležištu nazivaju glavnim smjernim hodnikom, glavnim prečnikom ili podređenim revirnim prečnikom.</s><s>Termin horizont u rudarskoj terminologiji može označavati dva pojma.</s><s>Najčešće je to mreža hodnika na nivou transportnih i vjetrenih priključaka na okno.</s><s>Pritom su tijela mineralne sirovine većeg okomitog prostiranja priključena na okno u dva nivoa, mreža pruga na nivou donjeg priključka obično je tzv. izvozni horizont, a na nivou gornjeg priključka vjetreni ili ventilacioni horizont.</s>\n<s>Osim toga, horizont može označavati i stijensku masu sa rudnim tijelima između dva nivoa.</s><s>Pri velikoj visini blok se može intermedijarnim horizontima (međuhorizontima) podijeliti i na više dijelova.</s><s>Obično međuhorizonti nemaju neposrednu vezu sa oknom, nego su vezani za izvozni vjetreni horizont slijepim oknima ili uskopima.</s>\n<s>Potkop (rov) je horizontalan ili blagousponski jamski objekt za prilaz ležištu koje se nalazi iznad dna doline.</s><s>U uporedbi sa drugim načinom otvaranja, potkop je jednostavno, brzo i jeftino tehničko rješenje kojim se omogućuje uspješan izvoz, gravitaciono odvodnjavanje jame i jednostavno vjetrenje.</s><s>Okno (šaht) je okomit ili strm jamski objekt između površine i izvoznog ili vjetrenog horizonta.</s><s>Nekada se oknima povezuju jamski horizonti tako da ne dopiru na površinu i nazivaju se slijepa okna.</s><s>Istu funkciju imaju i niskopi.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Niskopima se obično nazivaju manje strmi jamski objekti za spoj površine i horizonata, ili za spoj među horizontima.</s><s>Kao granica između niskopa i okna bi se mogao uzeti nagib koji omogućava gradnju i korištenje horizontalnih i blago nagnutih jamskih pruga.</s><s>Ukoliko je moguće graditi i koristiti prugu u pitanju je niskom, a u suprotnom u pitanju je Okna služe za istražne radove, kao putevi za izvoz otkopanog materijala (iskopine), za prijevoz radnika, materijala i opreme, te kao kanali za dovod i odvod zraka (slika 3.2).</s><s>Dubina okna zavisi od dubine ležišta, a nastoji se da se ležište dostigne pomoću jednog okna sa površine ukoliko je to moguće.</s><s>Nakon izgradnje okna do neke određene dubine, što u prvom redu zavisi od primijenjene metode otkopavanja, samo se ležište otvara slijepim oknom.</s><s>Slika 3.2.</s><s>Postrojenja za ventilaciju jame (jedno u funkciji, a jedno rezervno) (snimio: Jusuf Topoljak)</s>\n<s>Presjek okna može biti okrugao, pravougaon, kvadratičan, eliptičan ili može imati oblik četiriju svodova koji se naslanjaju jedan na drugi.</s><s>Najčešći je 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>opsegu okrugli presjek.</s><s>Dimenzije zavise od veličine, vrste i količine izvoznih posuda, od veličine ostalih uređaja koje treba ugraditi, od količine zraka koju treba dovoditi u jamu, pa i od stijena kroz koje okno prolazi.</s><s>Maksimalne promjere, do 9 m, imaju spomenuta najdublja okna.</s><s>Ove dimenzije su potrebne u svrhu dopremanja velike količine svježeg zraka.</s><s>Pravougli oblik uobičajen je za kosa okna.</s><s>Ako je potreban samo jedan radni odjel, oblik se približava kvadratičnom, a pri više potrebnih odjela presjek okna je sve istegnutiji pravougaonik.</s><s>U veoma tvrdim stijenama prednost imaju i okomita okna kvadratičnog presjeka jer je pritisak okolnih stijena po obodu ravnomjeran, a podgrada za preuzimanje tog pritiska ima optimalan oblik.</s><s>Pri kružnom profilu optimalan je omjer između dužine oboda i površine presjeka.</s><s>Konačno, samo je pri okruglim oknima osigurana mogućnost vodonepropusne izrade.</s><s>Nedostatak okruglih okana je neiskorištenost nekih segmenata zbog pravouglih oblika odjela u presjeku.</s><s>Sa dubinom i veličinom presjeka prednosti okruglog okna rastu.</s><s>Kako je funkcija rudničkih objekata otvaranje osigurane optimalne veze između površine i jame, lociranje tih objekata je veoma važno.</s><s>Glavni faktori pri tome su: trajanje izgradnje, mogućnost jednostavne izgradnje horizonata, svojstva stijena, gubici mineralne sirovine u neophodnim sigurnosnim stubovima i mogućnost smještaja potrebnih površinskih objekata.</s><s>U načelu, optimalno mjesto za otvaranje jame je ono gdje je minimalan zbir investicionih i eksploatacionih troškova.</s><s>Međutim, često najmanji eksploatacioni troškovi iziskuju velika investiciona ulaganja ili uzrokuju gubitke u sirovinskim rezervama u sigurnosnim stubovima.</s><s>Za osiguranje okana i površinskih rudničkih objekata moraju se ostavljati sigurnosni stubovi.</s><s>To su dijelovi ležišta oko rudničkih objekata ili ispod njih koji se ne eksploatišu sve dok ti objekti moraju biti u funkciji, jer bi se otkopavanjem zbog slijeganja terena i zarušavanja mogli oštetiti.</s><s>Sigurnosni stubovi potpuno ili djelimično ostavljeni u rudi ponekad vezuju i znatne količine korisne sirovine, pa se oni nastoje izbjeći.</s><s>Pri horizontalnim ili slabo nagnutim tankim ili srednje debelim slojevima gubici u sigurnosnim stubovima teško se mogu izbjeći, pogotovo u većim ležištima.</s><s>Horizont je mreža glavnih smjernih i prečnih hodnika kojom se na izabranoj nivou okno povezuje sa dijelovima ležišta.</s><s>U horizontalnim slojevitim ležištima to je mreža hodnika po sloju mineralne sirovine.</s><s>To je najekonomičnije rješenje, čak i kada se glavni spojevi moraju izvesti pomoću nekoliko paralelnih hodnika.</s><s>Paralelni hodnici su potrebni radi vjetrenja, pri čemu su izlazni i ulazni vjetreni 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>opsegu hodnici u istoj ravni na razmaku od 20 m – 50 m. Ipak, formiranje vjetrenih odsjeka je otežano.</s><s>Drugi problem su hodnici u pravcu, kada su slojevi valoviti, kakvi su potrebni za transport trakama.</s><s>Praćenje plitkih dolina i niskih prijevoja u jami otežava odvodnjavanje, a trasiranje sa potrebnim ravnomjernim usponom iziskuje gradnju velikih krivina, što isključuje transport trakama.</s><s>U kosim ili strmim slojevima mreža hodnika koja spaja okno sa revirima mora se izgraditi u dva nivoa.</s><s>To je potrebno i za otvaranje grupe horizontalnih slojeva na maloj međusobnoj udaljenosti.</s><s>Tada se oba horizonta, donji izvozni i gornji vjetreni, izrađuju u jalovini.</s>\n<s>Otvaranje na dva nivoa iziskuje prethodno donošenje odluke o visini horizonta, tj. o međusobnom razmaku izvoznog i vjetrenog horizonta.</s><s>Visina horizonta određuje se prema kriteriju minimalnog zbira investicionih i eksploatacionih troškova.</s><s>Investicioni troškovi obuhvataju troškove gradnje i opremanja novog horizonta, a opadaju sa povećanjem visine horizonta, jer sa povećanjem visine brže rastu rezerve mineralne sirovine zahvaćene tim horizontom nego što rastu troškovi gradnje i opremanja.</s><s>Nasuprot tome, eksploatacioni troškovi, tj. troškovi transporta, vjetrenja, odvodnjavanja i dobivanja mineralne sirovine rastu.</s><s>Sa povećanjem visine horizonta povećava se i dužina transportnih puteva, a time i vrijeme prijevoza radnika.</s><s>Veliko bogatstvo mineralne sirovine horizontskog masiva djeluje na smanjivanje visine horizonta, a u ležištima sa tanjim slojevima na većim međusobnim udaljenostima visina horizonta mora se povećati.</s>\n<s>Navozište je rudarska prostorija u jami kojom se horizontalni transport po mreži hodnika na horizontu spaja sa kosim ili okomitim izvozom na površinu.</s><s>Ono je dimenzionirano tako da se ugradnjom pogodne opreme mogu kompenzirati manji zastoji u transportu po hodnicima, odnosno u oknu, radi punog iskorištenja transportnih uređaja.</s><s>Zato u navozištu mora postojati i mogućnost uskladištenja određene količine iskopine.</s><s>Navozište ima i funkciju izlazno-ulaznog punkta za prijevoz radnika oknom i pretovarne stanice za prijevoz materijala.</s><s>Veličina i oblik navozišta zavise od potrebnog kapaciteta transporta, od transportnog sistema u hodnicima, odnosno u oknu, od količine izvoznih naprava u oknu, od smjerova kojim se iskopina doprema do okna.</s><s>S obzirom na raznovrsnost potreba, u rudnicima ima različitih navozišta i po veličini i po obliku.</s>\n<s>Odvozište je mjesto na ušću okna za povezivanje jamskog izvoza sa transportnim uređajima na površini.</s><s>Ono može biti na nivou okna ili toliko izdignuto nad tom razinom da se dobije visina za prijemne bunkere.</s><s>Bunkeri su vagonetima u kružnom toku spojeni sa ušćem okna tako da puni vagoneti automatski gravitaciono odlaze do bunkera, a prazni se vraćaju do okna.</s><s>Mreža hodnika na horizontu ima svrhu da pojedine dijelove ležišta povezuje sa objektima koji spajaju jamu sa površinom (to su niskop ili okno).</s><s>Služi za transport iskopine, materijala, opreme i radnika, dovođenje i odvođenje zraka, odvodnjavanje i smještaj svih potrebnih cijevnih, energetskih i drugih instalacija.</s>\n<s>Glavni smjerni hodnik izrađuje se u smjeru uslojenosti i povezuje okno sa prečnicima.</s><s>Pri ravnomjernoj raspodjeli rudonosnih slojeva i velikom smjernom prostiranju izrađuje se samo jedan glavni smjerni hodnik od okna do oba krajnja prečnika blizu granice otkopnog polja.</s><s>Kada je sirovina koncentrisana u dvije zone na većoj međusobnoj udaljenosti, izrađuju se dva smjerna hodnika.</s><s>Kada se otvara sa jednim ili sa više glavnih smjernih hodnika, moraju se izraditi prilazi do pojedinih rudnih tijela tzv. revirni prečnici.</s><s>Razmak između prečnika mjerodavan je za veličinu revira ili sektora.</s><s>Termin označava blok stijenskog masiva između izvoznog i vjetrenog horizonta priključen za cijelu jamu jednim prečnikom.</s>\n<s>Smjerna dužina revira ili sektora za jednokrilno otkopavanje jednaka je razmaku između dvaju prečnika, a za dvokrilno otkopavanje polovici tog razmaka.</s><s>U ležištima bez prirodnih tektonskih granica razmak između prečnika određuje se eksploatacionim projektom.</s>\n<s>Mrežom hodnika na horizontu završavaju se radovi na otvaranju jame samo ukoliko se cijela visina horizonta može otkopati jednim otkopom.</s><s>To je često moguće u veoma strmim slojevima ili nepravilnim rudnim tijelima.</s><s>Kada su slojevi nagnuti ili horizontalni, visina horizonta je prevelika.</s><s>U ovom slučaju blok stijenskog masiva između izvoznog i vjetrenog horizonta treba razdijeliti još i na međuhorizonte.</s><s>Takvi međuhorizonti se veoma često otvaraju pomoću slijepih okana i kratkih prečnika.</s><s>Međuhorizonti su veoma česti i u eksploataciji velikih rudnih tijela metalnih mineralnih sirovina i nemetala.</s><s>Hodnici na međuhorizontima služe kao transportni prilazni i vjetreni hodnici, a sa hodnicima na horizontu spajaju se uskopima.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Okna imaju značajne poprečne presjeke i veliku dubinu.</s><s>Vijek trajanja okna je, po pravilu, jednak vijeku trajanje jame i najčešće se podgrađuje betonom i metalnom podgradom.</s>\n<s>Ako su u jami u radu dva okna, jedno okno je glavno izvozno okno i služi za izvoz uglja iz jame, a drugo okno je glavno ventilaciono okno i služi za spuštanje materijala, opreme i radnika, ali i za ventilaciju jame.</s><s>Slijepo okno, za razliku od okna, nema izlaz na površinu i predviđeno je za izvoz uglja sa nižih na više horizonte, za gravitaciono spuštanje uglja na niži horizont, prolaz radnika i ventilaciju.</s>\n<s>3.6.</s><s>OSNOVNI POJMOVI O JAMI I TERMINOLOGIJA Podzemna eksploatacija je najzastupljeniji tehnološki postupak za eksploataciju mineralnih sirovina.</s><s>Obzirom da su u Bosni i Hercegovini najzastupljeniji rudnici uglja, u nastavku će biti govora o pojmovima i terminologiji koji se koriste u rudnicima uglja.</s>\n<s>Po prostornom položaju jamske prostorije dijele se na horizontalne, vertikalne i kose.</s><s>U zavisnosti od položaja prostorije u odnosu na ugljeni sloj postoje jamske prostorije izrađene u uglju, pratećim naslagama i uglju i pratećim naslagama.</s>\n<s>Jamske prostorije služe za transport uglja, jalovine, raznog materijala i opreme i prijevoz ljudi.</s><s>Duž jamskih prostorija cirkuliše zračna struja pa se u njima smješta razna oprema, cjevovodi, elektro kablovi.</s><s>U jamskim prostorijama se obavlja stabilizacija geodetskih tačaka.</s><s>Za očuvanje potrebnog poprečnog presjeka prostorija u većini slučajeva se ugrađuje jamska podgrada.</s><s>Jamske prostorije se izrađuju, po pružanju sloja, padu (niskopno), usponu (uskopno) i dijagonalno.</s><s>Razlikuju se istražne i eksploatacione jamske prostorije, te horizontalne, vertikalne i kose jamske prostorije.</s><s>Glavne elemente podzemne jamske prostorije prikazuje slika 3.3. 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Slika 3.3.</s><s>Osnovni pojmovi jamske prostorije (prema: Slijepčević, 2007) Površina ispod jamske prostorije naziva se podina, iznad stropa krovina, bočne strane bokovima, a površina koja se pomjera sa napredovanjem eksploatacije je čelo jamske prostorije.</s><s>Eksploatacione jamske prostorije u zavisnosti od namjene u sistemu eksploatacije dijele se na:</s>\n<s>horizonata, prostorije pripreme, koje se izrađuju pri pripremi jamskog polja ili pojedinih njegovih dijelova do faze otkopnih radova i otkopne, locirane u ugljenom sloju i služe direktno za otkopavanje uglja.</s><s>3.6.1.1.</s><s>Vertikalne jamske prostorije</s>\n<s>Plitko okno je vertikalna (rjeđe strma) jamska prostorija manjeg poprečnog presjeka, dubine do 50 m, koja ima neposredan izlaz na površinu i predviđena je za potrebe jamskih radova (spuštanje jamske građe, ventilaciju, prolaz radnika, smještaj raznih cjevovoda i kablova).</s>\n<s>Okna su i vertikalne jamske prostorije koje imaju neposredan izlaz na površinu i služe za potrebe jame.</s><s>Vijek trajanja okna jednak je, po pravilu, vijeku trajanje jame i najčešće se podgrađuje betonom i metalnom podgradom.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Slijepo okno za razliku od okna, nema izlaz na površinu i predviđeno je za izvoz uglja sa nižih na više horizonte, za gravitaciono spuštanje uglja na niži horizont, prolaz radnika, ventilaciju i dr. 3.6.1.2.</s><s>Horizontalne jamske prostorije</s>\n<s>Glavni hodnik je prostorija koja nema izlaz na površinu i izrađuje se po pružanju sloja.</s><s>Hodnici se mogu izrađivati u jalovini i u uglju.</s><s>U zavisnosti od namjene, hodnici se dijele na transportne i ventilacione.</s><s>Transportni hodnici služe za transport uglja, za strujanje svježeg zraka, prijevoz radnika i dr. Ventilacioni hodnici predviđeni su za protok istrošenog zraka, transport materijala i prijevoz radnika.</s><s>Prekop je prostorija koja nema neposredan izlaz na površinu, izrađuje se u pratećim naslagama (jalovim).</s><s>Prekopi mogu biti transportni i ventilacioni i imaju istu funkciju kao i hodnici.</s>\n<s>Koso okno je prostorija koja ima neposredan izlaz na površinu, a ima namjenu kao i okno.</s><s>Kosa okna se izrađuju, u većini slučajeva, u korisnoj iskopini.</s><s>Nagib okna je isti nagibu sloja.</s>\n<s>Niskop je kosa jamska prostorija koja može da ima i da nema neposredan izlaz na površinu.</s><s>Nagib i poprečni presjek niskopa treba da odgovara svojoj namjeni.</s><s>U zavisnosti od značaja, postoje glavni niskopi jamskih i otkopnih polja.</s><s>Prema namjeni, niskopi mogu biti: transportni, ventilaciono-dopremni i dr. Niskopi mogu biti locirani u jalovini ili u uglju.</s><s>Niskop je jamska prostorija koja je izgrađena odozdo prema gore.</s>\n<s>Uskop je kosa jamska prostorija koja služi za transport uglja na više horizonte i ostale potrebe jame.</s><s>Uskop je jamska prostorija koja je izgrađena odozgo prema dole.</s>\n<s>Otkopnim prostorijama nazivaju se prostorije iz kojih se obavlja otkopavanje uglja.</s><s>Otkopne prostorije se neprekidno ili periodično pomjeraju u prostoru.</s><s>Oblik poprečnog presjeka i dužina zavisi od debljine i ugla pada sloja i tehnologije otkopavanja uglja.</s>\n<s>Široko čelo je otkopna prostorija značajne dužine (od nekoliko desetaka do nekoliko stotina metara), jedan bok je ugljena cjelina, a drugi srušena krovina (jalovina).</s><s>Široko čelo ima izlaze u transportni i ventilacioni hodnik.</s><s>Montažna komora je otkopna prostorija dužine 50 m – 300 m kojoj bokove čine ugljene cjeline i gdje se obavlja montaža otkopne opreme.</s><s>3.6.2.</s><s>Jama i jamsko polje</s>\n<s>Rudarskim rječnikom rečeno: „jama je rudarsko preduzeće koje vrši eksploataciju uglja jamskim putem i otpremu potrošačima ili na separaciju“ a geodetskim rječnikom rečeno: „jama je prostor i predmet geodetskih mjerenja i prikazivanja na geodetskim podlogama“.</s><s>Pod pojmom jame podrazumijevaju se vanjski objekti i cjelokupne jamske prostorije, predviđene za eksploataciju ležišta u okviru jamskog polja.</s>\n<s>Jamu karakterišu proizvodni kapacitet, vijek trajanja, bilansne industrijske rezerve, te dimenzije jamskog polja po padu i pružanju.</s><s>Proizvodni kapacitet je količina iskopanog uglja u jedinici vremena (t/dan, Vijek trajanja jame je period T, u toku kojeg se otkopaju industrijske rezerve uglja pri proizvodnom kapacitetu jame.</s><s>Jame većeg proizvodnog kapaciteta ostvaruju veću produktivnost i nižu cijenu l t mineralne sirovine (npr. uglja).</s>\n<s>Jamsko polje čini ležište, ili jedan njegov dio, koje gravitira glavnom izvozu.</s><s>Ono može imati različite geometrijske oblike, zavisno od elemenata zalijeganja ugljenog sloja.</s>\n<s>U jamskom polju treba odrediti slijedeće tehničke elemente: granice, koje mogu biti prirodne ili vještačke, dužinu jamskog polja po pružanju ili padu ležišta, 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>3.6.1.4.</s><s>Otkopne prostorije širinu jamskog polja po horizontali ili padu ležišta i krila jamskog polja (reviri jamskog polja).</s><s>Jamsko polje može imati jedno ili dva krila u zavisnosti od položaja objekata otvaranja.</s>\n<s>Za ostvarenje racionalne eksploatacije rezervi uglja jamsko polje se po pravilu dijeli na više dijelova.</s><s>Pri eksploataciji horizontalnih ili blago nagnutih slojeva, jamsko polje se, u zavisnosti od dimenzija po padu pri otvaranju oknima, dodatno dijeli na dva, tri i više približno jednaka dijela.</s><s>Svaki takav dio naziva se horizontom.</s>\n<s>Horizont je dio jamskog polja koji za jednu granicu ima glavni transportni hodnik.</s><s>Bočne granice horizonta čine granice jamskog polja po pružanju.</s><s>Ako se jamsko polje dijeli na tri i više horizonata, tada njihove granice po padu čine glavni ventilacioni i glavni transportni hodnik.</s><s>Jamska polje i adekvatno horizonti dijele se na krila koja se najčešće nazivaju po stranama svijeta (npr. istočno krilo).</s><s>Horizonti se u jamskom polju u pogledu geoloških, tehničkih i ekonomskih činilaca dijele na manje jedinice: otkopne etaže (horizontalne i nagnute),</s>\n<s>Mjesto na kome se vrši iskop uglja naziva se otkopno polje.</s><s>Otkopno polje je proizvodna jedinica koja se sastoji od jednog ili više otkopa.</s><s>Položaj, oblik, dimenzije i raspored otkopa u otkopnorn polju u funkcionalnoj su vezi sa oblikom i dimenzijama otkopnog polja, tehničkim rješenjem transporta, provjetravanja kao i odvodnjavanja, te snabdijevanja potrebnim materijalom.</s><s>3.6.2.2.</s><s>Redoslijed otkopavanja dijelova jamskog polja sa više ugljenih slojeva Za obezbjeđenje racionalne eksploatacije rezervi, otkopavanje pojedinih dijelova (etaža, stubova) jamskog polja obavlja se određenim redoslijedom u vremenu i prostoru.</s>\n<s>3. Osnove podzemne eksploatacije jednokrilno otkopavanje jamskog polja u odnosu na glavne izvozne objekte primjenjuje se kod manjih površina jamskog polja i malog proizvodnog kapaciteta i</s>\n<s>3. Osnove podzemne eksploatacije dvokrilno otkopavanje jamskog polja u odnosu na glavne izvozne objekte primjenjuje se uglavnom za veće proizvodne kapacitete.</s><s>U odnosu na lokaciju glavnih izvoznih objekata i prirodne ili vještačke granice jamskog polja, redoslijed otkopavanja može biti nastupni (ka granici) i odstupni (od granice).</s>\n<s>Nastupno dvokrilno otkopavanje, izvodi se otvaranjem otkopnog fronta od glavnog transportnog niskopa i glavnog ventilacionog niskopa, sa pravcem otkopavanja prema objema granicama.</s>\n<s>U nastupnom otkopavanju dvojni sistem transportnog i paralelnog hodnika gradi se od glavnih objekata otvaranja prema granicama jamskog polja.</s><s>Odstupno dvokrilno otkopavanje, izvodi se otvaranjem otkopnog fronta na granicama jamskog polja, sa pravcem napredovanja prema glavnim objektima otvaranja.</s>\n<s>Otvaranje ležišta uglja obuhvata izgradnju jamskih prostorija kojima se ostvaruje pristup ležištu od površine do osnovnih horizonata i otkopnih nivoa.</s><s>Ove prostorije služe za transport uglja, jalovine, opreme, prijevoz radnika, snabdijevanje jame materijalom, odvodnjavanje i ventilaciju jame.</s><s>Jamske prostorije otvaranja omogućavaju izradu prostorija pripreme u ležištu ili van njega.</s>\n<s>Ugao pada ležišta koji ima veliki utjecaj na izbor načina otvaranja ležišta, posebno u vezi sa dubinom.</s><s>Horizontalna i blago nagnuta ležišta na maloj dubini mogu biti otvorena potkopom i niskopom, dok ležišta na većoj dubini mogu biti najčešće otvorena vertikalnim oknima.</s><s>Strma ležišta na maloj dubini mogu biti otvorena potkopom, a na većoj dubini vertikalnim oknima.</s>\n<s>Geomehaničke karakteristike okolnih stijena, kao utjecaj dolaze do izražaja kod lokacije, konstrukcije i poprečnog presjeka objekata otvaranja.</s>\n<s>Dubina ležišta je važan faktor, jer ležišta na maloj dubini mogu biti otvorena sistemom potkopa, niskopa, vertikalnih okana ili kombinacijom ovih prostorija.</s>\n<s>Svi navedeni faktori su u neposrednoj vezi sa dubinom eksploatacije i geološkim karakteristikama ležišta.</s><s>Ležišta na većim dubinama najčešće se otvaraju oknima.</s>\n<s>Osnovni zadatak koji se postavlja pred projektante pri određivanju načina otvaranja ležišta i izbora lokacije okana, niskopa ili potkopa je obezbjeđenje najekonomičnijih rezultata.</s>\n<s>3.7.1.</s><s>Prostorije otvaranja jamskih polja ležišta uglja Jamske prostorije, koje služe za otvaranje jamskih polja dijele se na glavne i pomoćne.</s>\n<s>Glavne prostorije otvaranja se izgrađuju sa površine (vertikalna okna, niskopi, potkopi).</s><s>Njima se obavlja otvaranje jamskog polja sa površine.</s><s>One služe za transport uglja i jalovine, dopremu materijala i opreme, prijevoza radnika i u cilju ventilacije.</s><s>Pomoćne prostorije otvaranja su slijepa okna, pomoćni potkopi, plitka okna, prekopi i druge prostorije koje služe za otvaranje sloja od glavnih prostorija otvaranja i isto tako za otvaranje nižih horizonata jamskog polja.</s>\n<s>Glavne prostorije otvaranja lociraju se u odnosu na elemente zalijeganja ugljenog sloja na najrazličitije načine.</s><s>3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>Vertikalna okna primjenjuju se za otvaranje ležišta praktično pri svim debljinama ugljenog sloja i uglovima pada sloja nezavisno od dubine eksploatacije, dimenzija jamskog polja i proizvodnog kapaciteta jame.</s><s>Niskopi se izrađuju po ugljenom sloju ili paralelno njemu u podinskim naslagama.</s><s>U određenim slučajevima oni se izrađuju u pratećim naslagama pod nekim uglom u odnosu na uslojenost.</s><s>Otvaranje niskopima primjenjivalo se za otvaranje plićih ležišta.</s><s>Danas se sve češće otvaranje ugljenih slojeva na većim dubinama od 500 m – 1000 m obavlja niskopima.</s><s>Primjeri su niskop u Staroj jami rudnika Zenica.</s><s>To se objašnjava višestrukom namjenom kapitalnih niskopa u odnosu na vertikalna okna.</s>\n<s>U Krekanskom i Banovičko-Đurđevičkim ugljenim bazenima isključivi način otvaranja jamskih polja je niskopima.</s><s>U manjem obimu, to se odnosi i na rudnike Srednje Bosne.</s>\n<s>Vertikalna okna izrađuju se odjednom na dubinu jamskog polja, ili se postepeno obavlja produbljivanje po mjeri razvoja rudarskih radova.</s><s>U tom slučaju otvaranje je sa jednim horizontom, a u drugom sa više horizonata.</s><s>Prednosti vertikalnih okana u odnosu na ostale osnovne prostorije otvaranja veća površina poprečnog presjeka, što je veoma važno za snabdijevanje jame većim količinama svježeg zraka,</s>\n<s>Nedostaci vertikalnih okana su: mogućnost smještaja u jednom oknu svih transportnih potreba (transport uglja, jalovine, doprema materijala i opreme, prijevoz radnika).</s>\n<s>Niskopi sa trakastim transportima imaju veliku propusnu moć koja je ograničena samo kapacitetom transportera i vremenom neprekidnog rada.</s><s>U nedostatke niskopa, opremljene trakastim transporterima, spada velika dužina i 3. Osnove podzemne eksploatacije</s>\n<s>složenost procesa produbljavanja i dr. teška izrada u složenim rudarsko-geološkim uslovima, kao i ograničen ugao nagiba niskopa za uslove transporta trakastim transporterima.</s><s>Prostorije, a nekada i cijela mreža jamskih prostorija, od navozišta do prvog presjeka sa ugljenim slojem formiraju sistem pomoćnih prostorija otvaranja.</s><s>Po veličini rezervi koje se otvaraju pomoćnim prostorijama i adekvatnom vremenu njihovog iscrpljenja sve pomoćne prostorije otvaranja dijele se na kapitalne, koje služe za svo vrijeme otkopavanja jamskog polja, horizontne, koje služe do iscrpljenja rezervi uglja horizonta, međuhorizontne, koje služe za vrijeme otkopavanja međuhorizonta.</s>\n<s>Raspored i položaj glavnih objekata otvaranja jamskog polja treba odrediti na osnovu proizvodnog kapaciteta, elemenata zalijeganja ugljenog sloja i načina provjetravanja jame.</s>\n<s>3.7.2.</s><s>Izbor lokacije za objekte otvaranja jame Kod većine ležišta, za rješenje ovog zadatka, postoji više varijantnih rješenja.</s><s>Svaku varijantu treba posebno analizirati i odabrati optimalno rješenje.</s><s>Izbor lokacije glavnih objekata otvaranja zavisi uglavnom od sljedećih faktora: elemenata zalijeganja ležišta i geomehaničkih karakteristika ležišta i pratećih naslaga, koeficijenta ugljonosnosti i rasporeda rezervi, oblika jamskog polja, topografije terena, komunikacija na površini i dr. Elementi zalijeganja ležišta i geomehaničke karakteristike sloja, podine i krovine imaju važan značaj za određivanje lokacije izvoznih objekata.</s><s>Horizontalna i blago nagnuta ležišta povoljna su za centralnu lokaciju objekata otvaranja, dok se kod strmih ležišta objekti otvaranja mogu postaviti u krovini ili podini.</s>\n<s>Topografija površine ima važan značaj i u direktnoj je vezi sa površinskim tehnološkim kompleksom, čije dimenzije i složenost zavise od načina daljeg korištenja mineralne sirovine.</s>\n<s>RUDARSKE GEODETSKE MREŽE NA POVRŠINI ZEMLJE Osnovna svrha učešća geodetske profesije u rudarstvu je ustanoviti položaje tačaka koje su relevantne za proces eksploatacije, obilježiti revidirani rudarski projekat na terenu i na taj način omogućiti njegovu realizaciju.</s><s>Nakon iskolčenja, geodetski poslovi se nastavljaju i u periodu eksploatacije mineralnih sirovina u svrhu vođenja rudničke geodetske dokumentacije, ali i računanja zapremine eksploatisanih mineralnih sirovina.</s><s>Kod projektovanja i prilikom eksploatacije, kao i nakon eksploatacije mineralnih sirovina, dužnost geodeta svodi se na precizno pozicioniranje mnoštva tačaka, a ono je moguće samo onda ukoliko postoji geodetska mreža sa koje se izvodi pozicioniranje.</s><s>Prema tome, kod primjene geodezije u rudarstvu, poslovi geodetskog stručnjaka su vezani i za snimanje situacije eksploatacionog polja – kopa, snimanje odlagališta, snimanje komunikacija, snimanje trase instalacija, mjerenja u svrhu bušačko-minerskih radova, te izrade i ažuriranja grafičkih prikaza.</s><s>Pri tome se obavlja permanentno praćenje konsolidacije (stabilnosti) odlagališta i objekata na njemu.</s><s>Nadalje, geodetske tačke na površini zemlje služe i kao osnova za praćenje stabilnosti terena uslijed podzemne eksploatacije mineralnih sirovina, jer promjene situacije na terenu mogu izazvati neželjene promjene u prirodi, koje kod krajnjih kriznih situacija mogu dovesti i do katastrofa.</s>\n<s>U nastavku će se ukratko opisati rudarske nadzemne položajne i visinske geodetske mreže, koje se uspostavljaju identičnim terestričkim i satelitskim metodama kao i ostale geodetske mreže na površini zemlje.</s><s>Više detalja čitalac može pronaći u relevantnoj literaturi, koja obrađuje projektovanje, izvođenje i analizu geodetskih mreža u oblasti premjera zemljišta i inžinjerske geodezije.</s><s>4.2.</s><s>POLOŽAJNE GEODETSKE MREŽE</s>\n<s>Matematička osnova geodetskih mjerenja na površini zemlje je geodetska mreža.</s><s>Ovisno od veličine eksploatacionog polja uspostavljena geodetska mreža se 4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje progušćava.</s><s>Zapravo, osnovu za mjerenja čini rudarska trigonometrijska mreža koja se po potrebi progušćava određenim brojem poligonskih tačaka uvezanih u poligonske vlakove.</s>\n<s>Rudnička trigonometrijska mreža služi kao matematička osnova nadzemnih rudarskih 2D mjerenja.</s><s>Takva mreža sastoji se od skupa trouglova u kojima su obavljena uglovna i linearna mjerenja.</s><s>Sračunate koordinate tačaka rudarske trigonometrijske mreže predstavljaju matematičku osnovu premjera – prve tačke i linije koje se sa punom sigurnošću mogu ucrtati na rudarske planove.</s><s>Čim se dobije zadatak za razvijanje trigonometrijske mreže na području rudnika, prvi posao koji treba da obavi geodeta je prikupljanje odgovarajućih karata i pronalaženje tačaka državne trigonometrijske mreže koje se nalaze van eksploatacionog polja, jer je neophodno u rudničku trigonometrijsku mrežu uključiti i tačke državne mreže koje se nalaze na stabilnom terenu.</s><s>Zatim se po karti procjenjuju mjesta novih tačaka i ispitaju pravci mogućih i potrebnih dogledanja, a rekognosciranjem terena se odrede definitivni položaji trigonometrijskih tačaka.</s>\n<s>Pri razvijanju ovih mreža treba se pridržavati sljedećih pravila.: tačka koja se određuje treba biti povezana (po mogućnosti obostranim pravcima i dužinama) sa najbližim okolnim tačkama, pravci pomoću kojih se tačke određuju treba da budu pravilno raspoređeni po horizontu i</s>\n<s>4.2.1.</s><s>Rudnička trigonometrijska mreža dužine tih pravaca treba da budu približno jednake.</s><s>Kada je projekat rudničke trigonometrijske mreže završen na karti, odlazi se na teren radi utvrđivanja položaja projektovanih tačaka na terenu tj. izbora tačnog položaja – provodi se rekognosciranje terena.</s><s>Često se dobro mjesto za tačku ne može odabrati odjednom, nego se postavljaju privremeni signali na mogućim mjestima za tačku i vodi zapisnik i skica o njihovom mjestu i izgledu.</s><s>U toku obilaska terena radi ispitivanja uslova dogledanja signali se, po potrebi, pomjeraju.</s><s>Mjesto za tačku treba biti takvo da se nalazi van eksploatacionog polja, da je stabilno, da se biljega tačke sačuva od uništenja i da se tačka može maksimalno 4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje iskoristiti.</s><s>Pri ovome treba voditi računa da raspored tačaka bude takav da geometrijski oblik mreže ne bude slab.</s><s>Mjesto izabrano za tačku treba da je pristupačno za opažanje tokom razvijanja poligonske mreže.</s><s>Kada se izabere mjesto za tačku, istu treba trajno obilježiti i definisati na terenu.</s>\n<s>Obilježavanje se obavlja pomoću dvije podzemne i jedne nadzemne biljege – sve sa definisanom tačkom.</s><s>Podzemne biljege su keramičke ili betonske ploče, a izuzetno i ploče od dobrog kamena – sve sa dijagonalno urezanim krstom, čiji presjek i definiše tačku.</s><s>Nadzemne su – kameni ili armirano-betonski stubovi, na čijoj gornjoj površini je definisana tačka dijagonalnim krstićem ili zalivenim komadom gvožđa sa rupicom prečnika 2 mm.</s><s>Ako mjesto obilježavanja dozvoli može se iznad podzemne biljege postaviti armiranobetonski stub visine 1,3 m 1,5 m sa ugrađenim vijkom za prisilno centrisanje instrumenta.</s><s>Nakon stabilizacije mreže obavljaju se mjerenja u svrhu određivanja koordinata tačaka rudničke trigonometrijske mreže.</s><s>S obzirom na mjerne veličine, trigonometrijske mreže mogu biti triangulacione (mjere se horizontalni pravci), trilateracione (mjere se dužine), ili kombinovane (mjere se i uglovne i linearne veličine).</s><s>Za mjerenje pravaca i dužina koriste se elektronski tahimetri.</s><s>Pri obavljanju mjerenja posebnu pažnju treba posvetiti kvalitetnom centrisanju instrumenta i reflektora.</s><s>Mjerenja se izvode u više ponavljanja u oba položaja durbina – po girusnoj metodi u više girusa.</s><s>Potrebno je mjeriti i meteorološke podatke: pritisak, temperaturu i vlažnost zraka.</s><s>Mreža se može uspostavljati i primjenom satelitskih mjerenja, tehnikom GNSS (engl.</s><s>Global Navigation Satellite System – globalni navigacioni satelitski sistem) pozicioniranja, pri čemu se upotrebljavaju odgovarajući geodetski prijemnici.</s><s>S obzirom da se GNSS metoda razlikuje od klasičnih terestričkih metoda potrebno je planirati i izvoditi mjerenja na drugačiji način.</s><s>Tako npr., kod GNSS mjerenja ne treba voditi računa o dogledanju između tačaka, vremenskim prilikama, geometrijskoj čvrstoći mreže i sl., dok je s druge strane važno osigurati da iznad 15° od horizonta tačke koja se opaža nema prepreka satelitskom signalu.</s><s>Za radove na uspostavljanju osnovne rudničke položajne mreže, najbolje je koristiti statičku metodu (slika 4.1), a koordinate tačaka određivati relativno, naknadnom obradom podataka, temeljem faznih mjerenja.</s>\n<s>Po završetku obrade mjerenja pristupa se izravnanju trigonometrijske mreže (slika 4.2).</s><s>Izravnanje se provodi po metodi najmanjih kvadrata, ali tek nakon 4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje ispravljanja ili uklanjanja loših mjerenja.</s><s>Poslije izravnanja provodi se ocjena tačnosti i analiziraju dobiveni rezultati primjenom statističkih testova.</s><s>Slika 4.1.</s><s>GNSS relativna statička opažanja geodetske mreže površinskog kopa „Vrtilište“, Kakanj (snimila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) Slika 4.2.</s><s>Vektori uključeni u završno izravnanje GNSS mreže površinskog kopa „Vrtilište“, Kakanj (izradila: Mirsada Hodžić, ZEDIS) 4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje 4.2.2.</s><s>Rudnička poligonska mreža</s>\n<s>Poligonski vlakovi su najuobičajenija metoda uspostavljanja geodetske mreže kod mnogih inženjerskih projekata.</s><s>Rudnički poligonski vlak je niz tačaka koje su međusobno vezane i gdje se na svakoj tački mjeri ugao između susjednih strana i dužina svake strane.</s><s>Ukoliko su položaji prve i posljednje tačke poligonskog vlaka poznate, onda se poligonski vlak zove umetnutim.</s><s>Ako je prva i posljednja tačka vlaka ista tačka, onda je u pitanju zatvoreni poligonski S druge strane ukoliko je posljednja tačka vlaka nepoznata poligonski vlak je otvoren, slijepi ili slobodan.</s><s>Otvoreni poligonski vlakovi ne dozvoljavaju unutrašnju kontrolu mjerenja, niti računanja i zato ih geodeti izbjegavaju gdje god to mogu.</s><s>Doduše, u određenim situacijama su neizbježni, jer ne postoji mogućnost zatvorenog poligonskog vlaka i onda se pribjegava nepopularnom rješenju otvorenog poligonskog vlaka – slijepog poligonskog vlaka – slobodnog poligonskog vlaka.</s>\n<s>Rudnička poligonska mreža postavlja se unutar rudničke trigonometrijske mreže ili samostalno, i to je onda mreža stalnih tačaka koje će poslužiti za potrebe snimanja terena u položajnom i visinskom smislu, ili pak za obilježavanje.</s><s>Projekat rudarske poligonske mreže treba da uskladi praktične potrebe i zahtjeve sa teoretskim uslovima, s obzirom na optimalan oblik vlaka, njegovu dužinu, dužinu strana, primijenjenu metoda mjerenja i izravnanja.</s><s>Praktični zahtjevi pojavljuju se u tome što je potrebno da se poligonske tačke, odnosno strane, mogu maksimalno koristiti za snimanje ili za obilježavanje pravca kopa.</s><s>Tako npr., za inžinjerska projektovanja i iskolčenja, oblike poligonskih vlakova i maksimalne dužine strana uslovljavaju terenski oblici koje treba snimiti, odnosno veličina i oblik jamske prostorije koju treba obilježiti.</s><s>Sa druge pak strane, pri snimanju zemljišta za izradu karata ili planova, projekat poligonske mreže može se lakše prilagoditi ispruženim oblicima vlakova.</s>\n<s>Da bi se uskladili mnogi zahtjevi oko postavljanja poligonske mreže, potrebno je izraditi projekat mreže.</s><s>Najprije se sastavlja predprojekat na jednom preglednom planu ili karti krupne razmjere.</s><s>U zavisnosti od obima zadatka, to mogu biti planovi razmjere 1 : 2000 ili 1 : 5000, odnosno karta razmjere 1 : 10 000.</s><s>Na kartu se nanesu sve stalne tačke koje na tom području postoje, tj. 4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje trigonometrijske, poligonske i nivelmanske.</s><s>Prema položaju tih tačaka, rudničkim objektima radi kojih se mreža postavlja, te konfiguraciji terena, projektuje se poligonska mreža, označavaju položaji tačaka na stanovitim udaljenostima, tako da dotična mreža tačaka najbolje odgovara svrsi za koju se postavlja.</s><s>Na osnovi rekognosciranja na terenu provjerava se međusobno dogledanje tačaka, njihov pravilan smještaj i na taj se način dopunjuje predprojekat, koji nakon izbora položaja tačaka na terenu postaje projekat mreže.</s><s>U rudarsko-geodetskim radovima poligonske mreže će imati razne oblike, u ovisnosti od prostora odnosno zemljišta koje treba detaljno snimiti, odnosno projekta koji treba realizovati.</s><s>Često i raspored trigonometrijskih tačaka na datom prostoru određuje oblik poligonske mreže.</s><s>Mreža se može uspostavljati i GNSS tehnikom.</s>\n<s>Pri projektovanju površinskih, ali i podzemnih kopova, te pripadajućih objekata od odlučujuće važnosti za tehnička rješenja je reljef zemljišta.</s><s>Zato je potrebno da na dotičnom prostoru bude visinski određeno nekoliko tačaka.</s><s>Tačke mogu biti određene geometrijskim i trigonometrijskim nivelmanom.</s><s>Geometrijski nivelman je metoda pomoću koje se visinske razlike dviju tačaka određuju horizontalnom vizurom, koju ostvaruje nivelmanski instrument postavljen između dviju letava na kojima se čitaju visine vizura.</s><s>Prema tačnosti koju treba postići koriste se instrumenti i pribor razne preciznosti i konstrukcije, te primjenjuju različite metode mjerenja.</s><s>Trigonometrijski nivelman, za razliku od geometrijskog, metoda je po kojoj se visinska razlika određuje kosom vizurom, kao pri trigonometrijskom određivanju visina.</s><s>Visinska razlika dobiva se iz poznate ili izmerene dužine i visinskog ugla.</s>\n<s>Apsolutne visine tačaka su one koje se odnose na određenu usvojenu nivoplohu za određenu zemlju.</s><s>Stabilizovane visinske tačke (reperi) zemaljske nivelmanske mreže imaju apsolutne kote (visine).</s><s>U BiH se računaju od nulte nivo-plohe mora, koja leži 3,3520 m ispod normalnog repera na molu Sartorio u Trstu, Italija.</s>\n<s>4. Rudarske geodetske mreže na površini zemlje Relativne visine su visine koje se odnose na stanoviti proizvoljno odabrani nivo ili neki uslovni horizont.</s><s>Zato se one ponekad nazivaju uslovnim visinama.</s><s>Uslovne, odnosno relativne visine, ne omogućavaju da se rezultati radova raznih grupa i na raznim mjestima međusobno spoje.</s><s>Da se to postigne potrebno je da dobiju apsolutne visine, tj. dotična visinska mjerenja treba spojiti na tačke koje imaju apsolutne visine (kote).</s>\n<s>Zemaljska nivelmanska mreža je projektovana, stabilizovana i izvođena u etapama, u prilično velikim vremenskim razdobljima unatrag 90 godina, zbog čega je u različitim dijelovima države različite tačnosti.</s><s>Radi li se međutim o visinskoj predstavi područja, gdje nema nivelmanske osnove, ili o specifičnim potrebama s obzirom na tačnost visinskih odnosa koji moraju osigurati pravilno funkcionisanje projektovanih objekata – kao što su projekti</s>\n<s>sirovina hidroenergetskih postrojenja i slično – tada je neophodno postaviti specijalnu nivelmansku mrežu.</s><s>Ona se sastoji od ��vrstih visinskih tačaka, koje moraju biti brižljivo stabilizovane i osigurane.</s><s>Ova visinska mreža postaje osnova svim kasnijim visinskim mjerenjima i iskolčenjima na dotičnom području, te osnova za kontrolna mjerenja tokom eksploatacije mineralnih sirovina kao i proboja novih prostorija.</s>\n<s>Posebno projektovana nivelmanska mreža priključuje se na jedan ili više repera nivelmana.</s><s>Pri tome treba voditi računa o pouzdanosti podataka nivelmana.</s><s>Visine repera se vremenom mijenjaju zbog: nestabilnosti objekata u koje je reper usađen, mehaničkih pomaka i</s>\n<s>Nivelmanska mreža projektovana za posebne potrebe sastojat će se od osnovne mreže I reda, te mreža II i III reda, ukoliko su potrebne.</s><s>Projekat nivelmanske mreže treba da sadrži: pregledni plan ili kartu u razmjerama od 1 : 5000 do 1 : 10 000, sa svim podacima o postojećim visinskim tačkama na području koje dolazi u obzir za postavljanje nivelmanske mreže, način stabilizacije visinskih repera,</s>\n<s>Nivelmanska mreža I reda projektuje se na preglednom planu, tako da se obuhvati cjelokupan prostor na kome se obavlja eksploatacija mineralnih sirovina, ali i područje van eksploatacionog polja.</s><s>Visinske tačke (reperi) stabilizuju se tako da se mogu lako koristiti tokom eksploatacije i ispitivanja.</s><s>Reperi mogu biti različite konstrukcije.</s>\n<s>Iako je podzemna eksploatacija mineralnih sirovina vezana za područja ispod površine zemlje gdje su specifični uslovi, neophodno je obavljati geodetska mjerenja.</s>\n<s>Mjerenja se izvode kako u svrhu određivanja položaja, tako i u svrhu određivanja visina.</s><s>Kraće rečeno, identični su zahtjevi postavljeni pred geodetske stručnjake kao i na površini zemlje.</s><s>Zadovoljavajuće rješenje realizacije projekata uslovljeno je postojanjem adekvatne geodetske osnove geodetske mreže.</s><s>Nadalje, svi ostali geodetski poslovi premjera i kartografisanja površine rudnika uslovljeni su geodetskom mrežom dovoljne gustoće.</s><s>Već je spomenuto da su u rudnicima sa podzemnom eksploatacijom mineralnih sirovina specifični uslovi rada.</s><s>S obzirom na to, moraju se preduzimati mjere predostrožnosti pri mjerenju u jami.</s><s>Mjere predostrožnosti imaju za cilj preventivno djelovanje u cilju zaštite života geodeta, ali i zaštite opreme od oštećenja jer je krajnji cilj uspješno urađen posao.</s><s>Od mjera predostrožnosti treba izdvojiti sljedeće:</s>\n<s>Prije početka mjerenja mora se kontrolisati da li su jamski prostori dovoljno provjetravani i sigurni od zarušavanja, kao i da li postoji opasnost od metana, prodora vode i dr.</s>\n<s>Pri pješačenju kroz jamu instrumenti moraju biti pravilno smješteni i zatvoreni u svojim kutijama (slika 5.1), a nose se prema uputstvu proizvođača.</s>\n<s>Nijedan dio pribora ne smije stršiti daleko od tijela.</s><s>Pri prolazu pored električnih voda i instalacija, kao i pored šina i traka, treba biti naročito oprezan.</s>\n<s>Pri prijevozu kroz okno, instrumente, stative, letve i geodeti i figuranti pažljivo unose u koš i polažu na pod uz bok koša tako da ništa ne proviruje van njega.</s><s>Isto se postupa i pri prijevozu po ostalim jamskim 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>trebaju biti slobodne. saobraćajnicama.</s><s>Duži predmeti smještaju se vertikalno u koš i privezivanjem se pažljivo osiguravaju da pri prijevozu ništa ne zakače.</s><s>Prolaz i mjerenje u uskopima i niskopima obavlja se isključivo za vrijeme prekida prijevoza.</s><s>Na vrhu uskopa (niskopa) mora se postaviti straža ili vidan signal o zabrani prijevoza.</s>\n<s>O obavljanju mjerenja u oknu mora biti obaviješten nadzornik okna i mašinist izvozne mašine.</s><s>Lica zaposlena pri mjerenju u oknu moraju biti vezana sigurnosnim pojasevima, a okno popođeno.</s><s>Kada se izrađuje na nižoj koti, zaštitni krov postavljen radi zaštite od padajućih predmeta ili vode mora se nalaziti samo nekoliko metara nad glavom mjerača.</s><s>Gdje je veća visina ili prijeti veća opasnost od padanja predmeta, mora se postaviti još jedan zaštitni krov iznad prvog.</s><s>Slično se mora postupiti i u drugim okomitim ili veoma strmim jamskim prostorijama.</s><s>Figuranti treba da budu dovoljno uvježbana lica koja poznaju temeljne principe rukovanja geodetskom opremom i izvođenja osnovnih geodetskih operacija.</s>\n<s>Povezivanje je naziv za sve radne operacije i postupke pri uspostavljanju geometrijske veze između jamskih poligonskih vlakova i geometrijske osnove na površini terena.</s><s>Iz ove geometrijske veze određuju se neophodni elementi za računanje jamskih poligonskih vlakova.</s><s>To su, početni nagib – orijentacija (𝜈𝜈𝑝𝑝) prve strane i koordinate prvih tačaka na početku vlaka.</s><s>Ovako određene, dobro stabilizovane i povremeno kontrolisane tačke, jedina su osnova za računanje poligonskih vlakova na nekom horizontu u jami.</s><s>Zbog toga je prijenos položaja pod zemlju u pogledu tačnosti veoma odgovoran, a zbog uslova u kojima se mjeri, veoma težak zadatak u oblasti rudarskih mjerenja.</s>\n<s>Položajna greška prve tačke u vlaku pomjera vlak paralelno samom sebi, a greška početnog nagiba, orijentacije 𝜈𝜈 , zaokreće vlak proporcionalno njegovoj dužini.</s>\n<s>Zavisno od rudničke prostorije kroz koju se ostvaruje veza, povezivanje se obavlja kroz horizontalne prostorije (potkopi), kose prostorije (uskopi i niskopi) i vertikalne prostorije (okna).</s>\n<s>Geometrijske metode se zasnivaju: u slučaju horizontalnih i kosih prostorija, na direktnom mjerenju prelomnih uglova u poligonskom vlaku koji povezuje datu tačku kod ulaza, sa tačkama na horizontu u jami,</s>\n<s>Geometrijske metode se zasnivaju: u slučaju okna, na projektovanju tačaka u oknu i računanju prelomnih uglova u priključnim trouglovima koje obrazuju projektovane tačke i stanica pored okna.</s>\n<s>Fizičke metode se primjenjuju pri povezivanju kroz okna, a zasnovane su na primjeni instrumenata konstruisanih na fizičkim fenomenima: žiroskopa – žiroteodolit,</s>\n<s>magnetske igle – kompas i deklinator i optičko-polarizacionim zakonima prostiranja svjetlosti – teodolit sa analizatorom, kroz koji se vidi trag vertikalno projektovane svjetlosne ravni prethodno polarizovane preko polarizatora.</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Problem prijenosa pravca kroz vertikalno okno sa površine na unutrašnjost rudnika je vrlo delikatan.</s><s>Kako se pravac definiše sa dvije tačke, to se dvije tačke moraju projicirati kroz vertikalni otvor (okno) u nivo horizonta rudnika.</s><s>Za tu svrhu mogu se upotrijebiti optički i laserski instrumenti za vertikalno projiciranje.</s><s>Ako se uz to još ima pristup žiroteodolitu teškoće se znatno smanjuju, ali zbog visoke cijene tih (novih) i sofisticiranih mjernih instrumenata često se pribjegava starim i iskušanim metodama koje zahtijevaju više vremena i daju rezultate manje tačnosti.</s><s>Metoda se sastoji u tome da se dva viska V1 i V2 (slika 5.2) spuštena kroz okno uključe u nadzemnu i podzemnu mrežu.</s><s>Slika 5.2.</s><s>Visak za mehaničko projiciranje tačke kroz vertikalno okno (Fennel, n.d.) 5.2.1.</s><s>Povezivanje kroz horizontalne i kose prostorije Povezivanje se ostvaruje preko osnovnog poligonskog vlaka, koji najkraćim putem povezuje datu tačku kod ulaza u jamu sa tačkama u jami.</s><s>Svi geometrijski elementi direktno se mjere tako da je ovo vrlo jednostavan postupak i pored otežanih uslova za mjerenja u jami.</s>\n<s>5.2.2.</s><s>Povezivanje kroz jedno okno – centrična metoda U ovom slučaju u oknu nastaje prekid poligonskog vlaka između date tačke kod ulaza u okno na površini (odvozište) i tačaka na horizontu u jami (navozište).</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Veza se ostvaruje preko projektovanih tačaka uz uslov stroge vertikalnosti.</s><s>Metoda se sastoji u tome da se dva viska (slika 5.2) V1 i V2 spuštena kroz okno uključe u nadzemnu i podzemnu mrežu (slika 5.3).</s><s>Slika 5.3.</s><s>Prijenos položaja pod zemlju (prema: Patarić, 1982) 5.2.3.</s><s>Povezivanje kroz jedno okno – ekscentrična metoda Od površine prema dnu se objese dvije čelične žice (viska) i to tako da su relativno blizu stijenkama vertikalnog okna, a da je dužina među njima što je moguće veća (slika 5.4).</s><s>Udaljenost žica trebala bi biti nešto malo manja od dijametra otvora, a ona predstavlja bazu prijenosa orijentacije.</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Razmaci između žica i instrumenata na površini kao i onog ispod zemlje se mjere (𝑎𝑎, 𝑏𝑏1, 𝑐𝑐1, 𝑏𝑏2, 𝑐𝑐2).</s><s>Direkcioni ugao na površini od neke poznate kontrolne tačke T do A1 se izračuna iz njihovih koordinata, a na tački A1 izmjere se uglovi α1 i ω1.</s><s>U trouglu A1CB se sinusnom teoremom izračuna ugao β1: 𝑏𝑏1</s>\n<s>Nešto bolje rješenje problema je sa Weisbachovim trouglovima.</s><s>U tom se slučaju na podzemnoj tački A2 opažaju uglovi α2 i ω2 i onda se u trouglu BCA2 izračuna ugao β2:</s>\n<s>Ako su uglovi mjereni istom preciznošću definisanom njihovom standardnom devijacijom 𝜎𝜎, tada će varijanca računatog direkcionog ugla biti: 𝜎𝜎𝜈𝜈2</s>\n<s>Direkcioni ugao 𝜈𝜈1 je ugao na površini, a direkcioni ugao 𝜈𝜈2 je onaj koji je u rudniku.</s><s>Posljednja dva člana u gornjoj formuli na desnoj strani računaju se iz zakona prirasta varijanc-kovarijancijskih matrica.</s><s>Prema tome, trebaju se diferencirati jednačine (5.1) i (5.3) po mjerenjima.</s><s>Parcijalne derivacije sinusne teoreme imaju sljedeću formu:</s>\n<s>Ako se izaberu trouglovi na površini i u rudniku tako da su izračunati uglovi 𝛽𝛽1 i 𝛽𝛽2 maleni, onda prvi član na desnoj strani formule (5.9) postaje vrlo malen i može se aproksimirati sa nulom, a standardne devijacije uglova 𝛽𝛽1 i 𝛽𝛽2 mogu se pojednostaviti:</s>\n<s>Pri tome je očito da je preciznost prijenosa direkcionih uglova Weisbachovim trouglovima nezavisna od pouzdanosti mjerenih dužina a, b1, b2.</s><s>Kod projektovanja mreže Weisbachovih trouglova mora se paziti da uglovi 𝛽𝛽1 i 𝛽𝛽2 budu što je moguće manji, a 𝛼𝛼1 i 𝛼𝛼2 da budu što je moguće veći, jer se time postiže optimalno rješenje prijenosa direkcionih uglova sa površine u rudnik.</s><s>Jedno od rješenja povezivanja podzemne i nadzemne geodetske osnove podrazumijeva, ukoliko je moguće, korištenje dva vertikalna okna.</s><s>U svakom oknu se postavi jedna žica (visak), čije su površinske koordinate poznate.</s><s>Ako se u visini rudnika mogu hodnicima spojiti ta dva okna, onda se precizna orijentacija podzemnih strana može izračunati običnim poligonskim vlakom, koji hodnicima spaja dvije žice.</s><s>Direkcioni ugao između početne i krajnje tačke dobije se iz koordinata tačaka.</s><s>Istovremeno, može se odabrati direkcioni ugao prve poligone strane (obično se uzme nulti direkcioni ugao) i sa tim direkcionim uglom izračunaju direkcioni uglovi ostalih poligonskih strana, kao i koordinate posljednje tačke vlaka.</s><s>Razlika između stvarnog direkcionog ugla početne i posljednje tačke i direkcionog ugla dobivenog iz podzemnog vlaka predstavlja ugao rotacije, koji se mora dodati svakom direkcionom uglu podzemnog poligonskog vlaka.</s><s>Time se vlak korektno orijentiše i može poslužiti za daljnja mjerenja.</s>\n<s>Onog momenta kada današnji žiroteodoliti postanu pristupačniji po cijeni postupak orijentacije u rudniku bit će jednostavnije i bolje riješen.</s><s>Mjerenja azimuta unose veću stabilnost i pouzdanost nego mjereni uglovi i najosjetljiviji problem podzemne kontrolne mreže time se praktički rješava.</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>5.2.4.</s><s>Prijenos položaja pod zemlju optičkim putem Povezivanje nadzemnih i podzemnih mjerenja kroz vertikalna okna kod ovog pristupa se zasniva na optičkom projiciranju tačke (pomoću teodolita, nivelira sa objektivnom prizmom za otklon zraka svjetlosti za 90°, te laserskih i preciznih optičkih viskova).</s><s>Optičke metode su pogodne u situacijama kada npr. postoji jaka ventilacija u oknu, te je teško primijeniti klasično mehaničko projiciranje.</s><s>Prednost optičke metode u odnosu na klasični mehanički visak ogleda se i u tome što takav postupak ne ometa rad okna za vrijeme projektovanja tačke.</s><s>U svrhu projiciranja instrument se postavlja na ulazu u okno, a moguće ga je postaviti i na dno okna, sa ciljem projektovanja vertikalne vizurne linije na posebne signale na površini.</s><s>Nedostaci optičkog projiciranja su: smanjena vidljivost u oknu rezultira pogrešnim viziranjem, naročito ukoliko se upotrebljavaju optički visci (veća tačnost postiže se primjenom laserskog viska),</s>\n<s>𝜎𝜎𝛼𝛼2. ograničenja povezana sa dubinom okna (pri radu je neophodan durbin velikog povećanja, javlja se problem ispravne identifikacije centra laserskog zraka u dubokim oknima ili tamo gdje su izražene varijacije gustine zraka itd.),</s>\n<s>𝜎𝜎𝛼𝛼2. osiguranje vertikalnosti laserskog zraka i efekat refrakcije u oknu (vizura viska prolazi blizu bočnih strana okna).</s><s>Zbog navedenog je tačnost optičke metode u jamskim uslovima manja u odnosu na tačnost projiciranja mehaničkim viskom.</s><s>To znači da je optičko projiciranje moguće koristiti u povoljnim uslovima i na manjim dubinama, ili onda kada se ne traži milimetarska tačnost projiciranja.</s><s>5.2.4.1.</s><s>Lasersko projiciranje tačaka</s>\n<s>Kod ove metode, laserski snop visokog intenziteta i malog ugla divergencije omogućava da se dobije vertikalna linija u vidu vidljivog svjetlosnog zraka, na bilo kojem mjestu u oknu.</s><s>U principu, ako se laserski snop projektuje sa površine prema dnu okna i nakon odbijanja vraća natrag ka izvoru zračenja istom putanjom, dobiva se vertikalna zraka.</s><s>Laserski visak omogućava projiciranje 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>osjetljivosti libele instrumenta, nepodudaranje ose laserskog snopa sa pravcem vertikale i divergencija laserskog snopa uslijed refrakcije, kao rezultat promjene temperaturnog gradijenta i vlažnosti, kao i efekta zračnog strujanja (ovo izaziva poteškoće u definisanju uskog laserskog snopa koji se treba manifestovati tačkom).</s>\n<s>𝑒𝑒𝑝𝑝= ට𝑒𝑒𝑙𝑙 el – uglovna greška horizontisanja viska, et – greška odstupanja glavne osi viska od pravca vertikale, ed – vrijednost ugaone divergencije laserskog snopa.</s><s>Ako je dubina okna H, tada se linearni iznos greške centrisanja računa prema:</s>\n<s>Tačnost optičkog viska iskazuje se u lučnim sekundama ili u mm/100 m. Uobičajeni laserski viskovi, poput ProShot Alpha-V (slika 5.5) imaju tačnost 5'' u smjeru zenita i 1' u smjeru nadira.</s><s>Domet tog viska iznosi 100 m ukoliko se opaža iznad instrumenta (veličina laserske tačke na toj udaljenosti je 12 mm), odnosno 5 m ako se radi o tačkama ispod instrumenta.</s><s>Laserski snop se automatski dovodi u vertikalan položaj pomoću ugrađenog servo-motora (instrument se prethodno grubo horizontiše sa tačnošću ± 5°).</s><s>Slične karakteristike ima i visak Sokkia LV-1, sa tim da se kod njega grubo horizontisanje obavlja kružnom libelom, a za fino dovođenje laserskog snopa u vertikalni položaj služi automatski kompenzator sa klatnom i zračnim i magnetnim prigušenjem (radno područje iznosi 10').</s>\n<s>Slika 5.5.</s><s>Laserski visak Pro Shot Alpha-V (izvor: Laser Reference, Inc, http://www.proshotlaser.com) 5.2.4.2.</s><s>Projiciranje tačaka preciznim optičkim viskom Precizni optički viskovi izrađuju se kao samostalni instrumenti, a osnovna im je namjena tačno postavljanje tačke u pravac vertikale.</s><s>Mogu korisno poslužiti i za čitav niz drugih zadaća, kao što je npr. centrisanje teodolita ispod tačke stabilizovane u krovinu jamske prostorije.</s><s>Za razliku od standardnih optičkih viskova, ugrađenih u geodetske instrumente radi njihovog centrisanja, durbin preciznog viska ima znatno veće povećanje, što uz inkorporirani uređaj za horizontisanje velike osjetljivosti omogućava postizanje visoke tačnosti centrisanja, čak i na velikim udaljenostima.</s><s>Vizurna os instrumenta dovodi se u vertikalan položaj pomoću cjevaste libele ili automatskog kompenzatora.</s><s>U ovisnosti od smjera vizure, precizni optički visci mogu biti zenitni (npr. Zeiss PZL100 – slika 5.6a) ili nadirni (npr. Wild NL).</s><s>Postoje i instrumenti kod kojih se vizura može postaviti u oba smjera.</s><s>Pri tome se koristi posebna prizma čijim se zakretom određuje smjer viziranja (npr. Wild ZNL, slika 5.6b) ili su primijenjena dva durbina (npr. Kern OL i Sokkia PD3).</s><s>Novi model Wild ZNL nema zakretnu prizmu već se sa gornje i donje 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>5. Podzemni položajni geodetski radovi strane instrumenta nalaze po tri konična čepa za postavljanje u tronožac.</s><s>Jednostavnim okretanjem instrumenta za 180° oko libeline ose dovodi se vizura u smjer zenita ili nadira.</s>\n<s>Slika 5.6.</s><s>Optička shema zenitnog optičkog viska Zeiss PZL100 (a); instrument Wild Osnovni uslovi položaja osi viska su da vizurna os i os alhidadne libele moraju biti upravne, te da vizurna i vertikalna os moraju biti identične.</s><s>Kolimaciona greška (u ovom slučaju to je uglovno odstupanje vizurne od vertikalne osi) eliminiše se kod instrumenata sa cijevnom libelom opažanjem u dva dijametralno suprotna položaja durbina (okretanjem alhidade za 180°).</s><s>Ukoliko centar končanice u drugom položaju odstupi od tačke označene prvim projiciranjem, definitivni položaj određen je tačkom na polovini razmaka definisanog spomenutim projektovanim tačkama.</s><s>Radi li o visku sa automatskim horizontisanjem (kompenzatorom se definiše jedna vertikalna ravan u kojoj se nalazi vizura), opaža se u dva položaja durbina (alhidada se okreće za 90°).</s><s>Rezultati dobiveni takvim postupkom sadržavat će preostale greške horizontisanja kao i utjecaj klaćenja vertikalne osi, te se sa ciljem njihove eliminacije vizira u 4 položaja durbina (alhidada se okreće s obzirom na podnožnu ploču za 90°).</s><s>Radi povećanja tačnosti, preporučuje se vizirati u 8 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>5. Podzemni položajni geodetski radovi položaja, okretanjem alhidade za 45° (slika 5.7).</s><s>Uobičajena tačnost ovih 1,0\"  0,5 mm/100 m. Optičke viskove treba periodično ispitivati, odnosno utvrditi stvarni iznos odstupanja vizure od vertikale.</s><s>Sveobuhvatan postupak ispitivanja opisan je normom ISO 17123-7. Slika 5.7.</s><s>Određivanje definitivnog položaja tačke projiciranjem u 8 položaja nadirnog optičkog viska (prema: Bahaguna, 2003) Precizni optički viskovi mogu se upotrebljavati u sasvim povoljnim uslovima, tj. u oknima sa čistim zrakom i gdje nema strujanja zraka.</s><s>Efikasno projiciranje se može ostvariti jedino na manjim dubinama (obično od 100 do 200 metara), radi loše vidljivosti u oknu.</s><s>Tačnost ove metode znatno se smanjuje u oknima u kojima postoji strujanje zraka radi refrakcionih utjecaja.</s><s>Projiciranja kod kojih je instrument postavljen na dno okna često prate problemi uzrokovani kapanjem vode.</s>\n<s>Zamjenom standardnog okulara optičkog viska (npr. Wild ZNL) laserskim okularom, projicira se centar končanice pomoću laserskog snopa, odnosno dobiva se laserski visak.</s>\n<s>Postoje i kombinovani instrumenti, i sa laserskim i sa optičkim projiciranjem tačke.</s><s>Primjer je lasersko-optički visak FOIF DZJ200 kod kojeg se vizura primarno materijalizuje laserskim snopom.</s><s>Zahvaljujući inkorporiranom durbinu povećanja 25x sa končanicom, moguće je posmatrati lasersku tačku na udaljenostima do 100 m ili obavljati klasično optičko projiciranje.</s><s>Kao zenitni optički visak može poslužiti i teodolit na čiji se durbin postavi zenitni okular (slika 5.8).</s><s>Tačnost projiciranja je 1 : 70 000. 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Slika 5.8.</s><s>Durbin tedolita sa zenitnim okularom kao precizni optički visak 5.2.5.</s><s>Žiroskopska orijentacija podzemne osnove Priključenje podzemnih mjerenja na nadzemna može se obaviti tako da se viskom ili optički projicira jedna ta��ka u oknu, a nakon toga se žiroteodolitom izvede orijentacija podzemne mreže, tj. pomoću tog instrumenta se odredi direkcioni ugao jedne strane (ili više strana) podzemnog poligonskog vlaka.</s><s>Povezivanjem teodolita i žiroskopa nastaje konstrukcija poznata kao žiroteodolit.</s><s>Žiroteodolit je geodetski mjerni instrument namijenjen uglavnom rudarskim mjerenjima, a primjenjuje se u prvom redu za mjerenja pod zemljom, odnosno u tunelogradnji.</s><s>Žiroskop koji je obješen u vertikalnoj osovini teodolita služi za orijentaciju horizontalnog limba teodolita, odnosno njegovog indeksa u odnosu prema pravcu sjevera.</s><s>Nakon što se žiroskopom utvrdi pravac prema 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Zemljinim polovima i orijentiše horizontalni limb, sva ostala mjerenja obavljaju se teodolitom (kao da se mjeri na Zemljinoj površini).</s><s>U žiroteodolit je ugrađen mehanički žiroskop obješen o tanku nit, koji rotira sa velikom ugaonom brzinom oko svoje osi (obično od 20 000 do 30 000 obrtaja u minuti).</s><s>Budući da i Zemlja istovremeno rotira oko svoje osi, nastaje žiroskopski moment.</s><s>On nastoji mehanički žiroskop (koji ima dva stepena slobode kretanja) zakrenuti u ravan meridijana, tj. os njegove rotacije nastojat će zauzeti smjer prema polu (na sjevernoj hemisferi prema sjeveru) i oko toga smjera će se polagano klatiti.</s><s>Na osnovu tog učinka može se odrediti položaj ravni meridijana, tj. azimut prema nekoj tački na Zemlji.</s><s>Određivanje smjera prema polu svodi se na računanje sredine krajnjih položaja između kojih se žiroskop njiše.</s><s>Ti se krajnji položaji nazivaju okretne tačke, a određivanje pravca sjevera svodi se na određivanje sredine između okretnih tačaka.</s><s>Pravac sjevera se određuje računski iz nekoliko mjerenja ili kod novijih instrumenata potpuno automatski, pomoću elektronskih senzora i računara.</s><s>U idealnim uslovima, oscilacije mehaničkog žiroskopa zajedno sa njegovim okvirom bile bi neprigušene, pa bi se pravac sjevera nalazio tačno u sredini između okretnih tačaka.</s><s>Međutim, u realnom kretanju žiroskopa zajedno sa okvirom pojavljuju se otpori koji prigušuju oscilacije, pa dolazi do smanjivanja amplituda.</s><s>Zbog toga se pri tačnom određivanju azimuta mora uzeti i taj utjecaj prigušenja, kao i utjecaj torzije niti (pojava suprotstavljanja rotacije niti oko njene uzdužne osi izazvane zakretanjem žiroskopa oko vertikalne osi).</s><s>Na tačnost određivanja pravca sjevera žiroteodolitom u najvećoj mjeri utiču: a) greške koje potiču od žiroskopskog dijela instrumenta: elastična svojstva trake/niti,</s>\n<s>Žiroskopski azimut identičan je astronomskom azimutu, obzirom da se i astronomski i žiroskopski sjever definišu u odnosu na lokalnu vertikalu i trenutnu osu rotacije Zemlje.</s><s>Kako bi se dobila vrijednost direkcionog ugla, neophodno je izmjereni azimut korigovati za utjecaj kretanja Zemljinog pola, konvergenciju meridijana, utjecaj instrumentalnih grešaka, otklon vertikale i utjecaj refrakcije.</s>\n<s>5.2.5.1.</s><s>Pregled instrumenata za žiroskopsku orijentaciju Preciznost prvih serijskih žiroteodolita iznosila je oko 30\", a sa kvalitetnom približnom orijentacijom žiroskopa u pravcu sjevera, za mjerenje jednog azimuta bilo je potrebno oko pola sata.</s><s>Savremenim žiroteodolitima postiže se velika pouzdanost pri određivanju smjera (2\" – 3\"), a vrijeme trajanja mjerenja je skraćeno na približno 10 minuta (tabela 5.2).</s><s>Kod novijih konstrukcija nastoje se sva mjerenja u potpunosti automatizovati.</s><s>Jedan od najraširenijih instrumenata za žiro-orijentaciju je Wild GAK1 (slika 5.9), žiroskopski dodatak koji se montira na teodolite Wild T16, T1, T2, T1000 i T2000.</s><s>To je prvi serijski proizvođeni sistem za žiroskopsku orijentaciju koji se mogao bez problema prenositi kroz rudničke prostorije, obzirom da je masa opreme zajedno sa teodolitom iznosila oko 20 kg.</s><s>Proizvodio se od 1963. do 1992. godine.</s>\n<s>Slika 5.9.</s><s>Teodolit sa žiroskopskim dodatkom Wild GAK1 i električnim pogonom (a); poprečni presjek žiroskopskog dodatka Wild GAK1 (b) (Wild, 1973) Sokkisha je 1976. godine počela sa proizvodnjom robusnog žiroskopskog dodatka GP1, koji je kasnije kombinovan sa elektronskim tahimetrima SET X i tako je dobivena žiroskopska mjerna stanica Sokkia GPX.</s><s>Godine 2011. predstavljen je usavršeni automatizovani model Gyro X (tahimetar SRX u kombinaciji sa žiroskopskom jedinicom), a iduće godine Gyro X II (slika 5.10) kod kojeg je primijenjen tahimetar SX.</s>\n<s>Slika 5.10.</s><s>Žiroskopska mjerna stanica Sokkia Gyro X: izgled instrumenta (a); primjena u podzemnim mjerenjima (b); shema povezivanja komponenti (izvor: GeoWILD, Sokkia https://sokkia.com) 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Naročito je uspjele konstrukcije potpuno automatizovani, mehanički žiroteodolit GYROMAT 5000 (slika 5.11), razvijen 2014. godine na DMT (njem.</s><s>Deutsche Montan Technologie), kao nasljednik serije preciznih instrumenata MW77 (1977), Gyromat (1978) i Gyromat 2000 (1991).</s><s>Visoka preciznost određivanja azimuta omogućena je zahvaljujući automatskom elektronskom praćenju kretanja osovine žiroskopa u većem nizu tačaka.</s><s>Instrumentom GYROMAT pravac sjevera se određuje kontinuiranim automatskim opažanjima u okviru jednog perioda oscilacija pri maloj amplitudi.</s><s>Nakon iterativne preliminarne orijentacije, nulta marka pokazuje jedan pomak u odnosu na ravnotežni položaj oscilacija i jedan orijentacioni pomak u odnosu na geografski sjever.</s><s>Slobodnu žiroskopsku oscilaciju mjeri optoelektronski instrument tokom perioda mjerenja.</s><s>Postupak rada sa ovim instrumentom je veoma jednostavan.</s><s>Instrument se postavlja za mjerenje kao elektronski tahimetar, orijentiše se 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>https://www.dmt-group.com) približno ka sjeveru (± 45°, što je orijentacija dalje od sjevera, duže traje mjerenje), a zatim operator bira odgovarajući program i pokreće ga.</s><s>Žiroskop je povezan sa elektronskim tahimetrom, pa pravac sjevera pokazuje kao vrijednost na horizontalnom limbu totalne stanice.</s>\n<s>5.3.</s><s>OPREMA ZA PODZEMNA GEODETSKA MJERENJA Izvođenje geodetskih mjerenja ispod površine zemlje u jamskim prostorijama u potpunosti je identično postupcima izvođenja geodetskih mjerenje na površini zemlje.</s><s>Podaci mjerenja se memorišu u memoriji instrumenta ili se zapisuju u propisane obrasce.</s>\n<s>Slika 5.12.</s><s>Centrisan i horizontisan instrument u jami (snimio: Ibrahim Muratović) Geodetski instrumenti za mjerenja pod zemljom trebaju biti robusni i otporni na prašinu i vlagu.</s><s>Uglavnom su istih konstrukcija kao i instrumenti koji se upotrebljavaju na površini (slika 5.12).</s><s>U nekim slučajevima postoje male razlike u detaljima kao što je npr. označena markica na durbinu koja omogućuje centrisanje ispod tačke (viska) (slika 5.13a).</s><s>Problem centrisanja instrumenta ispod tačke može se riješiti i primjenom optičkog viska kao dodatka durbinu (slika 5.13b), ili upotrebom zasebnih zenitnih optičkih ili laserskih viskova (potpoglavlje 5.2.4).</s><s>U specifičnim okruženjima gdje postoji opasnost od 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>5. Podzemni položajni geodetski radovi eksplozije (rudnici uglja, metanske jame i sl.), dolazi u obzir samo primjena mjernih instrumenata sigurnih od iskrenja.</s><s>Elektronski teodoliti i tahimetri su u takvim okruženjima uslovno upotrebljivi (samo kada je jama prazna, uz dozvolu tehničkog direktora koji propisuje permanentno mjerenje količine metana…).</s><s>Slika 5.13.</s><s>Centrisanje teodolita ispod tačaka u krovini jamske prostorije: mehaničkim viskom (a); optičkim viskom kao dodatkom durbinu (b) Uglovna mjerenja obavljaju se optičkim i elektronskim teodolitima i tahimetrima.</s><s>Primjena optičkih teodolita u jamskim prostorijama zahtijeva električno osvjetljenje limbova i končanice.</s><s>Kao izvor energije koriste se baterije smještene u posebnu kutiju koja se stavlja na stativ (slika 5.14), a može se koristiti i rudarska svjetiljka.</s><s>Kod pojedinih konstrukcija kao što je viseći (rudarski) teodolit postoji mogućnost njegovog pričvršćivanja za podgradu (slika 5.15a).</s><s>Takvi teodoliti završavaju cilindrom pomoću kojeg se direktno stavi na klinastu biljegu.</s><s>Kuglični zglob, koji se nalazi između cilindra i teodolita, omogućava okretanje i horizontisanje teodolita.</s><s>I neke modele standardnih teodolita je, uz posebne adaptere, moguće upotrebljavati kao viseće (npr. Zeiss Theo 080A i 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Dužine se u rudničkim prostorijama mjere mehanički, optički i elektronski.</s><s>Mehaničko mjerenje primjenom različitih pantljika i dalje je široko zastupljeno, obzirom na specifične uslove koji vladaju pod zemljom (uski i nepravilni hodnici, toplota, prašina, metanski režim, itd.), što često isključuje korištenje elektronskih daljinomjera.</s><s>Postoje posebni programi modifikacije serijskih elektronskih tahimetara za upotrebu u potencijalno eksplozivnoj okolini (npr. kompanija Geosystems Africa razvila je takav paket prilagodbe za tahimetre Leica Geosystems TPS400).</s>\n<s>Mreža podzemnih tačaka je zbog specifičnih uslova (slika 5.16) samo poligonska.</s><s>Osnovni zahtjev pri razvijanju poligonskih vlakova je, da poligonske tačke služe kao osnova za obilježavanje pravca proboja, ali i za snimanje detalja u različite svrhe.</s>\n<s>Kod jamskih poligonskih vlakova, oblik vlaka, dužina strana i način stabilizacije tačaka, zavise od konfiguracije rudničkih prostorija i uslova u njima.</s><s>Često su to dugački, slijepi poligonski vlakovi, sa stranama od samo nekoliko metara u pojedinim slučajevima.</s><s>Slijepi su samo oni, koji se završavaju na čelu jamskog hodnika.</s><s>Inače su ili zatvoreni (početak i završetak na istoj tački) ili obostrano priključeni poligonski vlakovi.</s><s>Uslijed jamskog pritiska dešava se da su tačke poslije kraćeg vremena pomjerene, pa se zbog toga često obavljaju kontrolna mjerenja.</s>\n<s>U savremenim rudnicima sa visokom koncentracijom proizvodnje zapaža se pri postavljanju poligonskih vlakova specijalne namjene, odstupanje od pomenutih pravila.</s><s>U tim rudnicima, sa dnevnom proizvodnjom i do 3000 t iz jednog otkopa, a preko 10 000 t iz jame, izmijenjena je konfiguracija rudničkih prostorija.</s><s>Izrađuju se prostorije velikog profila i pravilnog pružanja.</s><s>Istovremeno je došlo i do primjene savremenih instrumenata za mjerenje, tako da se mijenjaju i elementi jamskih poligonskih vlakova.</s><s>5.4.1.</s><s>Stabilizacija podzemnih geodetskih tačaka Stabilizacija podzemnih geodetskih tačaka obavlja se najčešće u krovini hodnika odnosno podzemne jamske rudničke prostorije.</s><s>Tačke stabilizovane u krovini mogu se koristiti duži vremenski period.</s><s>Izbjegava se postavljanje tačaka u podinu.</s><s>Uslijed saobraćaja u jami, ali i ostalih uslova u jami tačke bivaju brzo uništene.</s>\n<s>Razlikuje se stabilizacija tačaka u ovisnosti od vrste krovine jamske prostorije (slike 5.18, 5.19 i 5.20).</s><s>Ukoliko je prostorija bez podgrade ili sa betonskom podgradom, neophodno je izbušiti rupu u stijeni ili betonu.</s><s>U izbušenu rupu se zabija drveni klin, a u njega se zakucava metalna biljega za tačku (slike 5.17a).</s><s>U izbušenu rupu se može, koristeći betonsku masu, učvrstiti i mesingana biljega na koju će biti moguće postavljati viseći teodolit ili signal geodetske tačke.</s><s>Ukoliko je prostorija sa podgradom, tačke se stabilizuju u čvrstim stropnicama koristeći željezne biljege (slika 5.17b).</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Tačke podzemne geodetske rudarske mreže mogu se stabilizovati i u bokove prostorije.</s><s>U ovom slučaju koriste se mesingane biljege na koje se može postaviti teodolit ili vizurni signal, zavisno od potrebe.</s><s>Slika 5.17.</s><s>Stabilizacija geodetske tačke u krovini jamskog hodnika: Slika 5.18.</s><s>Geodetska tačka u krovini jame (u stijeni) (snimio: Ibrahim Muratović) 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>5.4.2.</s><s>Signalizacija podzemnih geodetskih tačaka Signalizacija tačaka podzemne rudarske geodetske mreže zavisi od načina stabilizacije tačaka i mjerne operacije u okviru koje je potrebno označiti tačke.</s><s>Signalizacija se obavlja vizurnim markama, kuglicama, reflektorima i sl.</s><s>Tačke postavljene u podini jamskih prostorija signališu se isto kao i tačke na površini, tj. trasirkom, vizurnom markom postavljenom na stativ i sl.</s><s>Tačke stabilizovane u krovini najčešće se signališu mehaničkim viskom koji se objesi o rupicu biljege, kuglicom obješenom na lančić i posebnim vizurnim markama ili reflektorima koji se montiraju na biljegu (slika 5.21a).</s><s>Tačke koje su stabilizovane bočno pomoću konzola su tako konstruisane da omogućavaju pričvršćivanje instrumenta, signalne značke ili reflektora (slika 5.21b).</s><s>Veoma je važno da postoji mogućnost osvjetljenja vizurnih marki i prizama.</s><s>U tu svrhu se upotrebljavaju posebni dodaci (npr. Wild GEB72 LAMP) ili se koriste marke sa ugrađenom električnom rasvjetom ili se upotrebljava rudarska svjetiljka.</s>\n<s>Slika 5.21.</s><s>Viseći reflektor sa rasvjetom, siguran od iskrenja (prema: Hart i Parish, 1995) (a); reflektor na bočno stabilizovanoj tački (b) 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Mjerenja se u podzemnoj poligonometriji obavljaju centrično ili ekscentrično, instrumentom postavljenim na stativ (slike 5.12, 5.14 i 5.24) ili bočno ugrađene konzole (slika 5.22).</s><s>Greške koje djeluju na preciznost mjerenja horizontalnih pravaca pod zemljom su:</s>\n<s>5.4.3.</s><s>Mjerenja uglova i dužina greška viziranja, koja se u slučaju prosječne vidljivosti i turbulencije zraka, pri viziranju na dobro oblikovan signal i dužini vizure od nekoliko stotina metara, kreće u intervalu:</s>\n<s>Poseban problem kod podzemnih uglovnih mjerenja su sistematske greške zbog nepredvidivog utjecaja bočne atmosferske refrakcije.</s><s>Refrakciju u prvom redu izaziva ventilacioni sistem kojim se upuhuje vanjski zrak u jamske prostorije, uslijed čega dolazi do turbulencije zračnih masa, odnosno do stalnih promjena u sastavu, temperaturi, pritisku i vlažnosti zraka.</s><s>Sa druge strane, stijene podzemnog hodnika, čija je temperatura najčešće bitno drugačija od temperature zraka, proizvode značajan temperaturni koeficijent upravno na mjerene poligone strane.</s><s>Uz to javljaju se i male turbulencije uslijed grube površine bočnih strana hodnika, što sve skupa stvara otklon vizure duž čitave njene dužine.</s><s>Taj otklon ima sistematski karakter i može prouzrokovati relativno veliku poprečnu grešku poligonskog vlaka.</s><s>Stoga je nepovoljno ukoliko se sve tačke podzemne osnove nalaze sa iste strane hodnika.</s><s>Slika 5.23.</s><s>Utjecaj bočne refrakcije u pravolinijskoj sekciji hodnika (a); zakrivljenoj sekciji hodnika (b) (prema: Velasco-Gómez i dr., 2016) 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Na slici 5.23a vidi se da refrakcija uzrokuje zakrivljenost zrake svjetlosti koja spaja tačke A i C, tj. ona je konkavnom stranom okrenuta prema boku hodnika.</s><s>U nekim se slučajevima pokušava taj problem riješiti sa „cik-cak“ poligonskim vlakom, što je obično vezano uz poteškoće pri izvedbi unakrsnih mjerenja (naročito u transportnim hodnicima).</s><s>Pod pretpostavkom da se izrađuje u hodniku koji se pruža u pravcu, termalni gradijenti bit će simetrični u odnosu na os hodnika.</s><s>Zraka svjetlosti koja spaja dvije unakrsno postavljene tačke hodnika imat će, obzirom na linijsku simetriju indeksa loma, oblik blago povijenog slova „S“ (slika 5.23a).</s><s>Ako su u pitanju približno jednake udaljenosti A-B i B-C, horizontalni uglovi α i γ koji se odnose na stajališta A i C bit će jednako opterećeni utjecajem refrakcije (slika 5.23a).</s><s>Mjerenjem se dobivaju uglovi αr i γr, koji su za isti iznos manji od teoretskih vrijednosti.</s><s>Sa druge strane, na stanici B mjeri se ugao βr, koji je uvećan za isti taj iznos u odnosu na teoretski ugao β.</s><s>Navedeno pokazuje da se unakrsnim opažanjima može u dobroj mjeri eliminisati štetni utjecaj refrakcije, jer on na susjednim tačkama ima isti iznos, ali sa suprotnim predznakom.</s><s>Situacija se komplikuje ako se radi o zakrivljenoj dionici hodnika Idealno bi bilo poligonski vlak mjeriti sredinom hodnika, ali je to obično teško izvodivo.</s><s>Istraživanja pokazuju da se štetni efekt refrakcije u tunelima smanjuje i do 8 puta, ukoliko su tačke poligonskog vlaka blizu ose tunela.</s><s>Utjecaj koeficijenta refrakcije na mjerenja azimuta pokazao se mnogo manjim nego na mjerene horizontalne pravce u poligonskom vlaku.</s><s>Stoga je u cilju eliminacije sistematskog utjecaja refrakcije neophodno u poligonskom vlaku na određenom broju strana žiroteodolitom izmjeriti azimute, o čemu treba naročito voditi računa kod dužih vlakova.</s><s>Utjecaj refrakcije se uglavnom ne uzima u obzir u svakodnevnom radu, a može imati znatan utjecaj na tačnost veoma dugih poligonskih vlakova.</s><s>U podzemnim rudarskim prostorijama, horizontalni uglovi se mjere girusnom metodom (slika 5.24), a podaci se memorišu u memoriju instrumenta ili upisuju u Rudarski trigonometrijski obrazac broj 1R. 104</s>\n<s>Trigonometrijski obrazac (TO) broj 1R (slika 5.25) služi za istovremeno zapisivanje opažanih horizontalnih pravaca, vertikalnih pravaca i dužina.</s><s>U zapisniku se također upisuju i opći podaci vezani za postupak mjerenja.</s><s>Obrazac ima prostor rezervisan za crtanje skice položaja tačaka u podzemnoj prostoriji 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>Slično kao što su poligonski vlakovi na površini terena podijeljeni na glavne i dopunske, postoji i podjela jamskih – podzemnih poligonskih vlakova, na osnovne, glavne, dopunske i specijalne.</s>\n<s>Osnovni se postavljaju u prostorijama otvaranja jame, a služe kao najkraća veza između geometrijske osnove na površini terena i poligonskih vlakova na pojedinim horizontima.</s><s>Osnovni poligonski vlak je precizni poligonski vlak, koji treba da bude što kraći i da prolazi, po mogućnosti, samo glavnim jamskim saobraćajnicama, koje uopšte ili bar za duže vrijeme neće biti ugrožene otkopavanjem ili kakvim drugim radovima.</s><s>Preko osnovnog poligonskog vlaka obavlja se priključak mreže u jami na mrežu na površini.</s><s>Glavni poligonski vlakovi jesu izravnati poligonski sa početnom i završnom orijentacijom.</s><s>Oni dopunjuju i zamjenjuju osnovni (vezni) poligonski vlak jame na ostalim glavnim jamskim saobraćajnicama.</s><s>Sve tačke osnovnog i glavnog poligonskog vlaka moraju biti stabilizovane trajnim tačkama u jami, a podaci njihovog mjerenja moraju se nalaziti u glavnoj knjizi mjerenja.</s><s>Glavni 5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>107 vlakovi se postavljaju u glavnim jamskim transportnim i ventilacionim prostorijama pripreme i razrade jame, a priključeni su na date tačke iz osnovnog vlaka.</s>\n<s>Dopunski vlakovi se postavljaju u otkopnom polju.</s><s>Razlikuju se dopunski vlakovi u prostorijama otkopne pripreme, od vlakova u otkopnim prostorijama.</s><s>Prvi su veće dužine i mogu biti i do 2 km.</s><s>Dopunski poligonski vlakovi vežu se svojom početnom ili završnom stranicom za neki glavni poligon, a služe prvenstveno za premjer otkopa i otkopnih hodnika, kraćih zaobilaznih veza i sl.</s><s>Specijalni poligonski vlakovi se razvijaju pri izvođenju dugačkih prostorija, pri čemu se broj tačaka, njihova stabilizacija i metode mjerenja, podređuju dozvoljenoj grešci proboja.</s>\n<s>5.5.1.</s><s>Tačnost podzemnih geodetskih tačaka Ispravno poznavanje poligonometrije, načina izvođenja (projektovanja), tačnosti mjerenja i metoda izravnanja zahtijeva poznavanje djelovanja grešaka u poligonometriji.</s><s>Zato je potrebno raspraviti teoriju grešaka u poligonskom vlaku.</s><s>Time će postati sasvim jasni svi zahtjevi koji se s obzirom na oblik vlaka i tačnost mjerenja u poligonometriji postavljaju na osnovne elemente projektovanja poligonometrije.</s>\n<s>Greške koje u poligonometriji nastaju jesu, kao i u ostalim geodetskim radovima sistematskog i slučajnog karaktera.</s><s>Slika 5.27.</s><s>Slobodni, slijepi ili otvoreni poligonski vlak (prema:Janković, 1966) 108</s>\n<s>Greške sistematskog karaktera odnose se dijelom na greške datih veličina (položajne greške trigonometrijskih tačaka), a dijelom na sistematske greške mjerenja.</s>\n<s>Greške slučajnog karaktera rezultiraju iz slučajnih grešaka mjerenja.</s><s>Mjerilo tačnosti rada u poligonometriji, a i osnova za dopuštena odstupanja za vlakove, jesu uzdužna i poprečna greška u vlaku.</s><s>Poligonski vlakovi, s obzirom na priključak, mogu biti: samo na početku po koordinatama i po smjeru priključen poligonski vlak (tzv. slijepi ili slobodni ili otvoreni vlak – slika 5.27), na početku priključen po koordinatama i smjeru, dok na kraju: samo po smjeru, odnosno samo po koordinatama, obostrano priključen poligonski vlak samo po koordinatama i obostrano priključen poligonski vlak po koordinatama i smjeru.</s><s>S obzirom na oblik, vlakovi mogu biti ispruženi, te jedanput ili više puta iskrivljeni, a u pogledu dužine strana raznostranični i jednakostranični.</s><s>Oblik poligonskog vlaka znatno utječe na veličinu uzdužne i poprečne standardne devijacije, pa prema tome i na metodu izravnanja.</s><s>Poznavajući ovo djelovanje može se, prema zahtjevu tačnosti, unaprijed utjecati na oblik vlaka, eventualno i na metodu i tačnost mjerenja ukoliko vlak nije usmjeren pravcem proboja.</s>\n<s>5.5.2.</s><s>Standardna devijacija direkcionog ugla u poligonskom vlaku Standardna devijacija direkcionog ugla neke strane u poligonskom vlaku ovisi, pored tačnosti mjerenja prelomnih uglova, i o tačnosti kojom je određen, zadani, odnosno</s>\n<s>Ako je 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝 standardna devijacija zadanog direkcionog ugla, bit će standardna devijacija izračunatog direkcionog ugla u slobodnom vlaku 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖 prema teoriji grešaka izražena formulom: 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖</s>\n<s>U obostrano priključenim vlakovima (umetnutim) povećava se tačnost određivanja direkcionog ugla u poligonskom vlaku.</s><s>Prema tome će i standardna devijacija ovog ugla biti manja.</s>\n<s>U ovom slučaju je: 𝛽𝛽′𝑖𝑖 – izravnate vrijednosti prelomnih i veznih uglova.</s><s>Kako su mjereni uglovi β međusobno vezani uslovom zadanih direkcionih uglova (azimuta), tako je konačni oblik uslovne jednačine prikazan formulom: dok su 𝜈𝜈𝑝𝑝 direkcioni ugao početne priključne trigonometrijske strane, a 𝜈𝜈𝑘𝑘 direkcioni ugao krajnje priključne strane.</s><s>Pretpostavlja se da su uglovi 𝜈𝜈𝑝𝑝 i 𝜈𝜈𝑘𝑘 određeni jednakom tačnošću, tj. da je: 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑝𝑝= 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑘𝑘= 𝜎𝜎𝜈𝜈.</s>\n<s>Ako su npr. uglovi β izmjereni bez greške, direkcioni ugao bilo koje strane u vlaku 𝜈𝜈𝑖𝑖, dobiven kao aritmetička sredina, bio bi određen standardnom devijacijom:</s>\n<s>Međutim standardna devijacija direkcionog ugla neke strane u vlaku ovisna je i o tačnosti mjerenja prelomnih i veznih uglova, tj. o σβ .</s><s>Uzevši ovu standardnu devijaciju u obzir, standardna devijacija direkcionog ugla direkcionog ugla bilo koje strane u vlaku će biti (ako se ona pomnoži sa recipročnom vrijednošću težine funkcije):</s>\n<s>Ovdje je 1/p recipročna vrijednost težine prethodno pomenute funkcije, a u teoriji grešaka je data općenitom formulom: 𝑝𝑝൨</s>\n<s>Za analizu se posmatra sljedeća funkcija: Ako je samo jedna uslovna jednačina, treći i daljnji članovi u gornjoj formuli otpadaju.</s>\n<s>funkcije uglovima β jednake su jedinici, kao i koeficijenti u uslovnoj jednačini, tj.: Nadalje, ako su uglovi mjereni istom tačnošću, onda je Prema tome je:</s>\n<s>𝜎𝜎𝜈𝜈𝑖𝑖 i – broj koji označava određenu tačku u vlaku, odnosno prelomni ugao i n – broj prelomnih i veznih uglova u vlaku između priključnih smjerova.</s><s>U posljednju jednačinu bilo bi potrebno uvrstiti vrijednost za standardnu devijaciju mjerenog ugla σβ.</s>\n<s>Obzirom da je poligonometrija standardna metoda razvijanja podzemne geodetske mreže u jamama, tačnost prelomnih i veznih uglova može se računati po formuli:</s>\n<s>Veličine d i 𝜈𝜈 dobivene su mjerenjem.</s><s>Tačnost određivanja koordinata zadnje tačke vlaka bit će prikazana standardnom devijacijom koordinata dotične tačke, tj. σy i σx.</s><s>Ove će standardne devijacije biti uslovljene standardnim devijacijama mjerenih strana (σd) i mjerenih prelomnih uglova (σβ) .</s><s>Standardne devijacije σy i σx dobit će se iz parcijalnih derivacija funkcije F po obadvije nepoznanice d i 𝜈𝜈, prema poznatom postupku iz teorije izravnanja geodetskih mreža.</s>\n<s>Međutim, treba imati u vidu da se vrijednosti direkcionih uglova računaju na osnovu mjerenih prelomnih i veznih uglova, tako da su priraštaji direkcionih uglova neminovno opterećeni greškama mjerenih uglova.</s><s>Obzirom da se može usvojiti pretpostavka da su uglovi mjereni jednakom te da su i dužine poligonskih strana mjerene jednakom tačnošću: Ako se uvede koeficijent utjecaja slučajnih grešaka linearnih mjerenja: može se pisati da je:</s>\n<s>U ovim je izvodima pretpostavljeno da nema sistematskih grešaka u mjerenju dužina.</s><s>Ukoliko takve greške dolaze do izražaja, onda za σd treba upotrijebiti formulu:</s>\n<s>𝜎𝜎𝑑𝑑 u kojoj je λ koeficijent utjecaja sistematskih grešaka linearnih mjerenja.</s><s>Kako sistematske greške pri mjerenju dužina djeluju u smjeru svake dužine, njihovo će djelovanje na tačnost koordinata biti projekcija ukupne veličine λL na y, odnosno x os koordinatnog sistema, tj.:</s>\n<s>Standardna devijacija položaja krajnje tačke u vlaku bit će: Formule 5.40 vrijede za svaki, pa i specijalni koordinatni sistem.</s><s>Ako se dakle uzme dijagonala vlaka kao apscisna os, a okomica na nju u početnoj tački kao ordinatna, u tom će slučaju standardna devijacija ordinate zadnje tačke vlaka biti zapravo srednji poprečni pomak, odnosno srednja poprečna greška (σo).</s><s>Analogno tome bit će standardna devijacija apscise srednja uzdužna greška (σl).</s><s>Na slici 5.28 prikazana su linearna odstupanja vlaku fy i fx, koordinatnog sistema 114</s>\n<s>Pretpostavi li se u prvom redu da je poligonski vlak ispružen, može se primijeniti l, q koordinatni sistem, čija je apscisna osa l dijagonala vlaka.</s>\n<s>Ako je vlak približno jednakostraničan, može se formula za standardnu poprečnu devijaciju označiti kao funkcija dužine dijagonale, jer je L = (n – 1) d.</s>\n<s>Ukupna standardna devijacija bit će suma kvadrata uzdužne i poprečne standardne devijacije.</s><s>Ako se i ovdje uvedu koeficijenti slučajnih i sistematskih grešaka linearnih mjerenja, dobit će se da je Ove formule daju linearnu uzdužnu i poprečnu standardnu devijaciju slobodnom – slijepom vlaku, odnosno u vlaku u kojem nisu izravnati uglovi.</s><s>Primjena slobodnih vlakova prilikom premjera zemljišta ograničena je na specijalne slučajeve i redovno se na njih ne oslanja daljnji razvoj mreže.</s><s>Međutim, pri podzemnim mjerenjima, u jamama, gdje je potrebno odrediti elemente proboja, odnosno kontrolisati pravilnost obilježavanja pravca proboja, slobodni vlakovi su neizbježni i jedino su moguće rješenje.</s><s>Na taj se način praktična vrijednost navedenih formula sastoji u tome što one mogu unaprijed ukazati koja se veličina standardnih devijacija u vlaku može očekivati za određeni oblik vlaka i određenu tačnost mjerenja, te kakve mjere treba poduzeti da se standardne devijacije smanje.</s><s>Za praktične svrhe, naročito pri davanju elemenata za proboje pri podzemnoj eksploataciji mineralnih sirovina ili kontrole tih proboja, posebno je važna poprečna standardna devijacija.</s><s>Analiza formule za ovu standardnu devijaciju je od velike praktične vrijednosti.</s><s>U formule se može uvrstiti odnos dužine dijagonale prema dužini strane, jer je L = (n – 1) d. Zbog pojednostavljenja može se formula σq aproksimirati, pa se dobiva:</s>\n<s>Iz ovih formula najbolje se vidi zavisnost poprečne standardne devijacije 𝜎𝜎𝑞𝑞 o dužini strana.</s><s>Iz formule za poprečnu standardnu devijaciju vidljivo je da je ona neposredno zavisna od tačnosti mjerenja uglova, a obrnuto je proporcionalna korijenu dužine poligonske strane.</s><s>Prema tome, smanjenje poprečne standardne devijacije nastaje povećanjem tačnosti mjerenja uglova, izborom tačnijeg instrumenta za mjerenje uglova, tačnijeg pribora za signalizaciju, te projektovanjem dugačkih strana, bolje rečeno što manje strana.</s><s>Dok se ono prvo može koristiti prema potrebi, ovo posljednje je ovisno o konkretnim mogućnostima na terenu.</s>\n<s>Uzdužna standardna devijacija 𝜎𝜎𝑙𝑙 je u svakom slučaju proporcionalna tačnosti linearnih mjerenja i dužini vlaka.</s><s>5.5.4.</s><s>Sistematske greške u poligonskom vlaku U navedenim tumačenjima pretpostavljalo se da ne postoje sistematske greške u mjerenjima poligonskog vlaka, ili su one toliko male da se nalaze unutar slučajnih grešaka mjerenja.</s>\n<s>Iz praktičkog iskustva poznato je da su zaključne standardne devijacije u zatvorenim poligonskim vlacima manje nego kada se vlaci priključe na triangulaciju.</s><s>To znači da priključkom na zadane čvrste tačke dolaze do izražaja stanovite sistematske greške, koje se u samostalnom zatvorenom vlaku nisu mogle ispoljiti.</s><s>Prema tome, ovakav poligonski vlak može dati uvid u tačnost mjerenja u poligonometriji, i to je potrebno koristiti kad god postoje mogućnosti.</s><s>Priključak na triangulaciju dat će uvid u sistematske greške koje rezultiraju iz sistematskih grešaka mjerenja uglova i dužina, te iz položajnih grešaka trigonometrijskih tačaka.</s>\n<s>Uz upotrebu savremne geodetske opreme, te primjenu posebne metode opažanja i prisilnog centrisanja, smatra se da su sistematske greške u mjerenju uglova unutar slučajnih grešaka u mjerenju prelomnih i veznih uglova.</s><s>5. Podzemni položajni geodetski radovi</s>\n<s>U poligonometriji više dolaze do izražaja sistematske greške linearnih mjerenja, pa je potrebno o njima naročito voditi računa i ukloniti ih iz rezultata mjerenja.</s>\n<s>Sistematska greška instrumenta.</s><s>Ova se greška može komparisanjem ustanoviti i ukloniti iz rezultata mjerenja.</s><s>Sistematske greške nastale zbog razlike horizonta projekcionog sistema.</s><s>Ove greške mogu se također računskim putem ukloniti redukcijom mjerenih dužina na ravan projekcije i redukcijom na nivo-plohu mora ili na izabrani lokalni nivo, prema poznatim formulama.</s><s>U drugu grupu spadaju greške koje se ne mogu ustanoviti, pa se ne mogu ni ukloniti iz rezultata mjerenja.</s><s>To su:</s>\n<s>Slučajne greške zbog položajnih grešaka trigonometrijskih tačaka.</s><s>Priključkom vlaka na triangulaciju, smatra se da su koordinate triangulacionih tačaka bez greške.</s><s>Međutim, svaka od njih sadrži u sebi stanovitu položajnu grešku koja nije određena i koja se ne može računskim putem ukloniti.</s><s>Položajnom greškom smatra se razlika između stvarnog položaja trigonometrijske tačke na terenu na koju se priključuje poligonski vlak, i koordinata koje tu tačku položajno određuju.</s>\n<s>Ostale neravnomjerne greške.</s><s>Ako se dužine poligonskih strana mjere laserski dolazi do niza utjecaja koji se ne mogu ustanoviti.</s><s>Kako se vidi, odstupanja u poligonskom vlaku opterećena su, pored slučajnih grešaka pri mjerenju, još i navedenim sistematskim greškama.</s>\n<s>Fizička mjerenja su glavni izvor informacija u svim oblastima nauke, ali za geodetsku profesiju ona predstavljaju bit njene egzistencije.</s><s>Sve geodetske aktivnosti zasnivaju se na mjerenjima i dodatnim računanjima sa mjerenjima, na interpretaciji kvantiteta i kvaliteta mjerenja, kao i na pomnom izučavanju rezultata računanja.</s><s>Mjerenje se definiše kao uporedba nepoznate veličine sa poznatim standardom.</s><s>Uporedba se obavlja postupkom opažanja sa mjernim instrumentom jednom od ustaljenih metoda koja omogućuje optimalne rezultate mjerenja.</s>\n<s>6.2.</s><s>PRIJENOS VISINE POD ZEMLJU KROZ VERTIKALNA OKNA Kod gradnje vrlo dugih rudnika često postoji realna mogućnost spajanja nivelete rudnika sa vanjskom kontrolnom mrežom putem vertikalnog okna, uskopa ili niskopa.</s><s>Pri tome je glavni problem uspostaviti vezu između eksterne i interne kontrolne mreže, a to znači orijentisati i pozicionirati niveletu rudnika.</s><s>Ako je okno većeg promjera prijenos koordinata i direkcionog ugla može se postići direktno kroz okno.</s><s>To je klasična metoda koja se primjenjuje godinama.</s><s>6.2.1.</s><s>Mehanička metoda prijenosa visine Prijenos visine u rudniku je mnogo jednostavniji problem nego prijenos koordinata i orijentisanje podzemne mreže.</s><s>Potrebno je imati jednu čeličnu pantljiku na kojoj se mogu očitavati vrijednosti podjele (slika 6.1), ili imati preciznu invarnu žicu sa istim mjernim mogućnostima.</s><s>Pantljika ili žica se objesi u oknu tako da se njen donji dio optereti i uroni u bačvu sa uljem visokog viskoziteta kako bi se mjerna pantljika umirila, stabilizirala i tako omogućilo precizno očitavanje presjeka horizontalne vizure nivelira i čelične pantljike.</s><s>119</s>\n<s>Slika 6.1.</s><s>Pantljika za priključenje podzemnih na nadzemne visine, namotana na Slika 6.2.</s><s>Prijenos visine u vertikalnom oknu (prema: Pašalić, 1995) 6. Podzemna visinska geodetska mreža</s>\n<s>Određivanje visina tačaka u rudniku obavlja se metodom preciznog geometrijskog nivelmana.</s><s>Tako se na slici 6.2 visina repera broj 2 pod zemljom dobije od repera broj 1 na površini, očitavanjem letava na reperima i očitanjima na čeličnoj vertikalnoj pantljici (a i b): pri čemu H predstavlja ortometrijsku visinu repera.</s><s>Kod većih visinskih razlika potrebno je pažljivo kalibrisati obješenu čeličnu pantljiku, a njenu dužinu korigovati za temperaturnu korekciju i za silu zatezanja prouzročenom utegom na kraju pantljike.</s><s>6.2.2.</s><s>Prijenos visine pomoću elektronskog daljinomjera Primjena elektronskih daljinomjera u prijenosu visina zahtijeva pažljivo određivanje tačke emitovanja odnosno primanja elektromagnetnog talasa, kao i tačke reflektovanog zraka.</s><s>Tu posebno treba voditi računa da li se radi o koaksijalnim sistemima, kod kojih je objektiv durbina ujedno i sistem za emisiju i prijem signala, ili sistemima sa biaksijalnom optikom.</s><s>Kod nekoaksijalnih sistema, koji su izvedeni kao dodatni moduli teodolita, os elektronskog daljinomjera i os durbina teodolita nisu identične, nego su najčešće međusobno paralelne.</s><s>Takva rješenja podrazumijevaju i reflektore sa ekscentričnom obrtnom osom.</s><s>Pored toga, kako bi mjerenje uopšte bilo moguće, javlja se i zahtjev vidljivosti u oknu.</s><s>Obzirom na specifične uslove u rudniku, dolazi do povećane apsorpcije i rasipanja svjetlosti.</s><s>Iz tog razloga javljaju se poteškoće pri elektronskom mjerenju dužine, kod kojeg je primijenjeno vidljivo zračenje.</s><s>Stoga se danas upotrebljavaju elektronski daljinomjeri sa infracrvenim ili laserskim diodama kao izvorima infracrvenog ili laserskog zračenja.</s><s>Bitna prednost ovakvog načina prijenosa visine ogleda se u tome što je mnogo brži, jednostavniji i tačniji u odnosu na klasični postupak, kod kojeg se upotrebljava pantljika.</s><s>Instrument i reflektor postavljaju se u normalan uspravni položaj, kao kod klasičnih nadzemnih mjerenja (slika 6.3).</s><s>Za preusmjeravanje elektromagnetnog zračenja u tačkama P1 i P2 koriste se posebna ugaona ogledala ili prizme, pomoću kojih se elektromagnetni talas otklanja za 90°.</s><s>Dakle, ovdje se direktno mjeri ukupna udaljenost du između instrumenta postavljenog na površini i reflektora koji je u jamskoj prostoriji, uz pomoć ogledala ili prizama za dvostruku refleksiju.</s><s>121</s>\n<s>Potrebno je izmjeriti i dužine dp i dz, kao i vertikalne udaljenosti centra daljinomjera i centra reflektora u odnosu na korespondentne biljege tačaka (lp i Slika 6.3.</s><s>Prijenos visine pomoću elektronskog mjerenja dužina (prema: Ogundare, 2015)</s>\n<s>Slika 6.4.</s><s>Direktno mjerenje dužine dv (Rice, 1972) Dužinu dv moguće je neposredno izmjeriti, direktnim postavljanjem daljinomjera i reflektora u istu vertikalu.</s><s>Pri tome se instrument nalazi u posebnom ležištu i usmjerava vertikalno naniže, prema reflektoru postavljenom na dno okna i usmjerenom prema gore (slika 6.4).</s><s>Alternativno, instrument se nalazi na dnu okna i durbin mu se dovodi u pravac zenita (postavljanjem očitanja 90° na vertikalnom krugu), a viziranje reflektora iznad instrumenta obavlja se zahvaljujući zenitnom okularu.</s>\n<s>Ukoliko se radi o dubljim oknima, odstupanje reflektora od vertikale pri njegovom postavljanju na dnu okna nema veliki utjecaj na tačnost određivanja visinske razlike.</s><s>I za najveće prečnike okna, odstupanje od vertikale neće biti veće od 1 m, što za dubinu okna od 500 m prouzrokuje grešku dužine dv od 1 mm.</s><s>Sa druge strane, odstupanje od vertikale od 1 m će na dubini od 100 m prouzrokovati grešku dužine u iznosu 5 mm.</s><s>Slika 6.5.</s><s>Prijenos visine pomoću daljinomjera i reflektora postavljenih u istu vertikalu (prema: Ganić, 2008)</s>\n<s>Kako je poznato, atmosfera utječe na rezultat izmjerene dužine, obzirom da njen indeks loma određuje radnu brzinu elektromagnetnog talasa.</s><s>Zrak, odnosno atmosferu, sačinjavaju različiti plinovi, čija gustina zavisi prvenstveno od temperature zraka, pritiska zraka, količine vodene pare u zraku i sadržaja 6. Podzemna visinska geodetska mreža</s>\n<s>124 drugih elemenata.</s><s>Stoga je neophodno izmjeriti spomenute meteorološke parametre kako bi se utvrdila gustoća zraka kroz koji se širi elektromagnetski talas prilikom mjerenja dužina elektronskim daljinomjerima.</s><s>Dakle, svaku izmjerenu dužinu treba korigovati za utjecaj trenutne radne atmosfere, računanjem</s>\n<s>izmjerenih meteoroloških parametara.</s><s>Pri podzemnim mjerenjima treba uzeti u obzir sastav i svojstva jamskog zraka, obzirom da se on razlikuje od atmosferskog zraka.</s><s>Tako, npr. povećanjem dubine dolazi do povećanja temperature stijena (geotermalni gradijent), u iznosu od 10 °C/km do 50 °C/km.</s><s>Osim toga, javlja se i ogromna količina toplotne energije koju rudarska mehanizacija oslobađa svojim radom.</s><s>U podzemnim prostorijama apsolutna vlažnost zraka veća je ljeti nego zimi.</s><s>Relativna vlažnost veća je zimi i iznosi u vjetrenim hodnicima i oknima jame od 90 % do 100 %, što zavisi o karakteristikama jame, količini vode u zraku, intenzivnosti vjetrenja, mjerodavnoj temperaturi i drugim okolnostima.</s><s>U rudnicima soli, zbog povećane higroskopnosti, zrak je izuzetno suh, sa relativnom vlažnošću od 15 % do 25 %.</s>\n<s>Zbog varijabilne gustoće zračnih slojeva (što se naročito odnosi na mjerenje dužina kroz duboka vertikalna okna), meteorološke parametre treba mjeriti na stajalištu instrumenta – početnoj tački dužine, kao i na tački cilja, te na karakterističnim međutačkama (na horizontima u jami – ako postoje).</s><s>Na taj način se egzaktnije aproksimira reprezentativni indeks loma zraka kroz koji signal prolazi, a to ima posebno značenje za mjerenje sa visokom tačnosti.</s><s>Posebno je važno što kvalitetnije odrediti temperaturu, obzirom na njene nelinearne promjene u vertikalnom oknu, te činjenicu da upravo nesigurnost u poznavanju temperature ima najveći utjecaj na tačnost mjerenja dužine.</s><s>Tako, npr. u normalnim atmosferskim uslovima (temperatura u rasponu od 0 °C do 20 °C i pritisak od 900 hPa do 1010 hPa), nesigurnost temperature od 5 °C uzrokovat će grešku mjerene dužine od 5 mm/km.</s><s>Srednja vrijednost temperature vertikalnog okna može se izračunati prema izrazu: 𝑡𝑡̄– srednja vrijednost temperature zraka duž mjerene dužine, 125</s>\n<s>Za razliku od temperature, za mjerenje pritiska i vlažnosti zraka obično je dovoljno obaviti mjerenje samo na početnoj i krajnjoj tački mjerene dužine.</s><s>Promjena pritiska zraka u određenom trenutku i na kraju mjerenja zavisi od trenutne vrijednosti temperature i promjene apsolutne visine.</s><s>Ako se mjeri pritisak zraka na stajalištu instrumenta, moguće je pri normalnim uslovima putem interpolacione jednačine dovoljno tačno izračunati srednju vrijednost pritiska zraka duž mjerene dužine.</s><s>U tu svrhu koristi se Jordanova jednačina barometrijskog nivelmana:</s>\n<s>hn – dubina posljednjeg nivoa. 𝑝𝑝̄ – srednja vrijednost pritiska zraka duž dužine u ŠhPaĆ, p1 – izmjerena vrijednost pritiska zraka na stajalištu instrumenta u ŠhPaĆ, ∆h – visinska razlika između krajnjih tačaka dužine u ŠmĆ i 𝑡𝑡̄ – srednja temperatura u ŠKĆ.</s>\n<s>Prilikom mjerenja na terenu treba u instrumentu isključiti atmosfersku korekciju, a pri obradi izmjerenih podataka izračunati odgovarajuće meteorološke popravke, tj. izračunati prvu brzinsku korekciju dužine.</s><s>Ukoliko se prilikom mjerenja raspolaže vrijednostima meteoroloških parametara, koje odgovaraju reprezentativnom srednjem indeksu loma duž mjerene dužine, one se mogu unijeti u memoriju instrumenta.</s><s>Na taj način se mjerene dužine automatski koriguju.</s>\n<s>6.3.</s><s>GEOMETRIJSKI I TRIGONOMETRIJSKI NIVELMAN Geometrijski nivelman je osnovna metoda određivanja visinskih razlika u podzemnim prostorijama.</s><s>Naravno, veoma uspješno se koristi i metoda trigonometrijskog nivelmana.</s>\n<s>Zbog specifičnih uslova koji vladaju u jamskim prostorijama, u geometrijskom nivelmanu se često upotrebljava kraća letva, letva na izvlačenje ili letva sastavljena iz dijelova, kako bi bila prilagođena visini stropa/poda jamske prostorije.</s>\n<s>Poseban problem kod podzemnih mjerenja predstavljaju loši uslovi osvjetljenja, naročito ukoliko se upotrebljavaju digitalni niveliri.</s><s>Kod tih instrumenata zahtjevi za osvjetljenjem letve mnogo su veći nego kod analognih optičkih nivelira.</s><s>Slika podjele letve obuhvata se CCD senzorima digitalnih nivelira, koji reaguju na infracrveni ili vidljivi dio spektra.</s><s>Uslijed nedovoljnog osvjetljenja, mjerenja nije moguće obavljati ili nastaju interni problemi instrumenta pri identifikaciji mjernog signala.</s><s>Zbog toga treba primijeniti dodatno ujednačeno osvjetljenje podjele letve (slika 6.6), čiji izvori imaju veliki dio infracrvene svjetlosti (stariji niveliri proizvođača Leica Geosystems NA2000/2002/3000/3003) ili vidljivog dijela spektra svjetlosti (moderniji niveliri).</s><s>Obzirom na nedostatke i nepraktičnost primjene standardnih rasvjetnih tijela (ručne svjetiljke i sl.), njemačka kompanija Nedo GmbH & Co razvila je kompaktni LED sistem rasvjete sa posebnim lećama i integrisanim sistemom napajanja, koji se postavlja na standardne kodirane invarne letve dužine 2 m ili 3 m. Sistem omogućava izvođenje mjerenja u potpunom mraku (osvjetljena je i kružna libela na letvi) s jednakom tačnošću kao i pri dnevnom svjetlu.</s><s>Ista kompanija proizvodi i letve LumiScale s kodiranom podjelom nanesenom na tanki sloj od poliestera (temperaturni koeficijent istezanja tog materijala iznosi 18 ppm/°C), koja se osvjetljava iznutra pomoću elektroluminiscentne folije.</s><s>Za razliku od vanjske rasvjete, ovakvo rješenje omogućava da se cjelokupna podjela letve odjednom ujednačeno osvijetli, a pri tome ne mogu nastati sjene.</s><s>Letve LumiScale su dužine 0,5 m ili 2,2 m, a proizvode se sa kodiranim podjelama koja odgovara nivelirima proizvođača Trimble, Topcon, Sokkia i Leica Geosystems.</s><s>127</s>\n<s>Slika 6.6.</s><s>Osvjetljenje nivelmanske letve u podzemnim prostorijama pomoću priručne fluorescentne lampe (snimio: Tomas Jirikovsky) U strogom smislu, u jami nema horizontalnih prostorija.</s><s>To je uslovan naziv za hodnike sa padom do 8° u kojima se može primijeniti nivelanje iz sredine.</s><s>Specifičnost je u postavljanju letve pri nivelanju.</s><s>Na površini, letva je uvijek „dole“ na tlu.</s><s>U jami, ovisno od situacije, letva se postavlja i dole – na podinu i Računanje nadmorskih visina tačaka obavlja se u Nivelmanskom obrascu Nivelmanska mreža na površini iznad jamskih radova mora biti gušća i opažana prije početka otkopavanja.</s><s>Visine tačaka nivelmanske mreže, koje se nalaze nad otkopnim područjima, treba povremeno kontrolisati i o tome voditi poseban zapisnik.</s><s>Kontrolu treba obavljati sa nivelmanskim vlacima koji počinju i završavaju se visinskim tačkama za koje se prethodno utvrdi da nisu bile pomjerene jamskim ili nekim drugim radom.</s><s>6. Podzemna visinska geodetska mreža</s>\n<s>U slučaju nivelanja kroz kose prostorije, sa povećanjem pada prostorije, sve više se smanjuje rastojanje između letvi i nivelira.</s><s>Kod pada od 20° rastojanje otežava rad i potreban je veliki broj stajališta.</s><s>Zbog toga je u kosim prostorijama visinske razlike efikasnije određivati metodom trigonometrijskog nivelmana.</s><s>6. Podzemna visinska geodetska mreža</s>\n<s>Slika 6.9.</s><s>Podzemni trigonometrijski nivelman (prema: Borshch-Komponiets, Navitny i Knysh, 1989) Definitivna vrijednost visinske razlike zavisi od položaja krajnjih tačaka, odnosno da li su stabilizovane u podini ili krovini rudničke prostorije.</s><s>Zato su i u ovom slučaju moguća četiri slučaja (slika 6.9): Visinske razlike između tačaka u vlaku računaju se u Obrascu broj 28 R 131</s>\n<s>Proboj je naziv za postupak međusobnog spajanja dvije ili više jamskih prostorija.</s><s>Izvodi se po projektu otvaranja ili razrade, nekog rudnika, jame, revira ili horizonta, u kome je pravac proboja geometrijski definisan – zadan, po položaju i visini.</s>\n<s>U slučaju slojevitih ležišta pravilnog zalijeganja, pravac proboja je prirodno definisan kontaktom povlate - podine ili nekim karakterističnim proslojkom po sloju.</s><s>Prateći ovako određen pravac jamskom prostorijom, proboj se može obaviti uz manji obim mjerenja.</s>\n<s>Najčešće se moraju obaviti kompletna mjerenja za horizontalna i visinska određivanja, uz prethodnu analizu tačnosti, pri čemu se obzirom na značaj i složenost razlikuju tri osnovna tipa proboja: proboj u okviru jednog okna,</s>\n<s>Geodetski radovi na proboju su redovan zadatak geodeta zaposlenih u rudnicima, jer otkopavanje prati plansko otvaranje i priprema novih dijelova ležišta, tako da se zavisno od planova i realizacije godišnje izradi više kilometara jamskih prostorija.</s>\n<s>Geometrijski gledano, težina i složenost proboja zavisi od slučaja do slučaja.</s><s>Manji proboji, su jednostavniji za izvođenje, ne zahtijevaju mjerenja povećane tačnosti.</s><s>Dozvoljena greška proboja određuje se zavisno od načina izrade jamskih prostorija i prethodne analize tačnosti, pri čemu se javlja uzajamna uslovljenost.</s><s>U slučaju da je dozvoljena greška proboja takva da se ne može garantovati kvalitetom mjerenja, postavlja se zahtjev za izmjenu tehnologije izrade jamskih prostorija i prethodne analize tačnosti, pri čemu se javlja uzajamna uslovljenost.</s><s>To može biti izrada u smanjenom profilu na nekoj dužini neposredno pred proboj, ili prethodno bušenje sa jednog radilišta na drugo.</s><s>To 133</s>\n<s>7. Proboji pod zemljom je izvodljivo ako se ima u vidu da ne postoji mogućnost sigurne kontrole u vidu zatvaranja vlakova prije nego što se proboj izvede.</s><s>Jedina kontrola prije proboja je, da se realizuje više nezavisnih mjerenja, što omogućava samo djelimično sigurnost i procjenu moguće devijacije.</s><s>Geometrijsko rješavanje proboja obavlja se u tri osnovne faze: postavljanje geometrijske osnove za horizontalna – položajna i visinska određivanja, odnosno iskolčenja.</s><s>Praktično, spajanje čela radilišta sa obje strane proboja poligonskim i nivelmanskim vlakovima, računanje geometrijskih elemenata za obilježavanja pravca proboja i obilježavanje pravca proboja u horizontalnoj ravni \"po pružanju\" i vertikalnoj ravni \"po padu\".</s>\n<s>Rudarskim projektom je definisan pravac proboja.</s><s>Obilježavanje pravca proboja po pružanju/položaju i padu realizuje se preko uglovnih elemenata sračunatih sa poznatim – datim tačkama, iz poligonskih i nivelmanskih vlakova sa obje strane proboja.</s><s>Po pružanju, pravac proboja se obilježava prelomnim uglovima, sračunatim iz razlike direkcionih uglova posljednje strane poligonskog vlaka i direkcionog ugla pravca proboja.</s>\n<s>Uglovi za obilježavanje pravca proboja po položaju su 𝛽𝛽A i 𝛽𝛽B koji se dobiju iz razlike direkcionih uglova poligonskih vlakova 𝜈𝜈A n′ i direkcionog ugla</s>\n<s>Obzirom da je projekat proboja izrađen na geodetskoj podlozi, dužina između tačaka proboja je horizontalna dh: sin 𝜈𝜈A</s>\n<s>Slika 7.1.</s><s>Obilježavanja pravca proboja po položaju (prema: Patarić, 1982) Slika 7.2.</s><s>Obilježavanja pravca proboja po visini (prema: Patarić, 1982) Geometrijski element δ (slika 7.2) za obilježavanje pravca proboja po visini (po padu) računa se po formuli:</s>\n<s>Δ𝐻𝐻 – visinska razlika tačaka podine kod tačke A i podine kod tačke B. Osnovni tipovi proboja, koji se susreću u praksi, su: proboj hodnikom između dva niskopa,</s>\n<s>Slika 7.3.</s><s>Proboj horizontalnom prostorijom na horizontu (prema: Patarić, 1982) Na slici 7.3 prikazan je proboj horizontalnom prostorijom na horizontu +100 m. Radilišta A i B povezana su poligonskim i nivelmanskim vlakovima.</s><s>Elementi za obilježavanje pravca proboja su uglovi βA i βB.</s><s>Slika 7.4.</s><s>Proboj sa obostranim napredovanjem u niskopu (prema: Patarić, 1982) Na slici 7.4 prikazana je varijanta proboja sa obostranim napredovanjem u niskopu.</s>\n<s>Slika 7.5.</s><s>Proboj pri izradi obilazišta oko okna (prema: Patarić, 1982) Na slici 7.5 prikazan je proboj pri izradi obilazišta oko okna.</s><s>Geometrijskom obradom projekta obilazišta sračunaju se dužinski, visinski i uglovni elementi karakterističnih tačaka, a njihova kontrola se može obaviti računanjem fiktivnog zatvorenog poligonskog i nivelmanskog vlaka.</s><s>Tačke I i II su određene povezivanjem kroz okno, sa geometrijskom osnovom na površini što omogućava obilježavanje obilazišta.</s>\n<s>Obilježavanje pravca proboja definisanog geometrijskim elementima u horizontalnoj i vertikalnoj ravni, zavisi od uslova u jami i raspoloživih instrumenata (slika 7.6).</s>\n<s>U povoljnim okolnostima pravac se obilježava po osovini rudničke prostorije sa stabilizovanih (datih) tačaka koje omogućavaju napredovanje proboja po prostorno zadanom pravcu.</s><s>Kada to nije moguće, obilježi se pravac paralelan sa osovinom rudničke prostorije, često sa posebno stabilizovanim tačkama za pravac po pružanju, a posebno za pravac po padu.</s><s>U tom slučaju kao elemenat proboja daje se horizontalno i vertikalno rastojanje obilježenog pravca od osovine prostorije, a za repere njihova visina nad podinom.</s>\n<s>Slika 7.6.</s><s>Radovi na obilježavanju proboja primjenom specijalizovanog terenskog softvera za podzemna iskolčenja (izvor: HL Geospatial, 7. Proboji pod zemljom</s>\n<s>Pri obilježavanju važe sljedeća pravila: posljednje tri tačke jamskog poligonskog vlaka, koje služe kao osnova za obilježavanje, moraju biti stabilizovane trajnim biljegama, pravac napredovanja proboja materijalizuje se viskovima ili laserskom zrakom koja projektovani – iskolčeni pravac čini vidljivim.</s><s>Osnova za bilo koji način iskolčenja projektovanog pravca proboja su stabilizovane poligonske i nivelmanske tačke,</s>\n<s>138 stabilizuju se najmanje po tri tačke po pravcu proboja, na rastojanju 5 – 7 kontrolna mjerenja u vidu razvijanja kontrolnih poligonskih i nivelmanskih vlakova, obavljaju se nakon napredovanja od oko 300 m, po visini, proboj se obilježava reperima koji se stabilizuju po osovini ili u bokovima prostorije.</s><s>Reperi se stabilizuju u sekcijama dužine 10 – 15 m, na međusobnom rastojanju od 3 m do 5 m. Po osovini se postavljaju najmanje tri repera, a u bokovima dva para, sa reperima na suprotnim stranama prostorije,</s>\n<s>138 posljednje obilježavanje pravca obavlja se sa podacima kontrolnog mjerenja, kada se čela radilišta približe na rastojanju od 50 m, neposredno nakon probijanja mora se izmjeriti poprečno odstupanje proboja i sračunati odstupanje u zatvorenim poligonskim i nivelmanskim vlakovima i</s>\n<s>138 da bi se isključile grube greške osnovni princip je da se u poligonskim i nivelmanskim vlakovima obave dva nezavisna mjerenja.</s><s>7.3.1.</s><s>Obilježavanje proboja po položaju Obilježavanje pravca proboja po položaju svodi se na obilježavanje horizontalnog ugla.</s><s>Obilježavanje horizontalnog ugla, zajedno sa obilježavanjem dužine, predstavlja položajno obilježavanje tačke.</s><s>Obzirom da dinamika iskolčenja ovisi o dinamici iskopavanja, princip obilježavanja podrazumijeva obilježavanje slijepog poligonskog vlaka.</s><s>Upravo zbog ovoga se obilježavanje pravca proboja realizuje u tri faze:</s>\n<s>Obilježavanje pravca po visini zavisi od nagiba prostorije.</s><s>U prostorijama malog pada (do 8°), obilježavanje se realizuje geometrijskim nivelmanom, a u prostorijama sa većim nagibom, obilježavanje se obavlja koristeći totalnu stanicu snabdjevenu laserom.</s><s>U ovom slučaju iskolčava se linija zadatog – projektom definisanog nagiba.</s>\n<s>7.4.</s><s>ANALIZA TAČNOSTI OBILJEŽAVANJA PROBOJA Analiza tačnosti je obavezan prethodni postupak pri izvođenju većih ili manjih proboja, kod kojih izbor instrumenata, metoda i tačnosti mjerenja, mora garantovati takvu grešku proboja koja će biti manja od zadatog dozvoljenog odstupanja.</s><s>Analiza se obavlja na osnovu projekta i programa mjerenja u kojima se predvide, mjesto proboja i dozvoljeno odstupanje, instrumenti i metode mjerenja.</s>\n<s>U okviru ovog postupka prvo se realizuje računanje standardnih devijacija pojedinih utjecaja u sklopu ukupne vrijednosti standardne devijacije proboja.</s><s>Posebno se računaju standardne devijacije od: geometrijske osnove na površini,</s>\n<s>Računanje maksimalne vrijednosti standardne devijacije proboja obavlja se putem računanja trostruke vrijednosti standardne devijacije i njenim upoređivanjem sa zadatim dozvoljenim odstupanjem.</s><s>Ako se maksimalna vrijednost standardne devijacije uklapa u dozvoljeno odstupanje postupak je završen.</s><s>U protivnom, analiza se ponavlja ponovnim izborom instrumenata i metoda veće tačnosti, uz usvajanje strožijih kriterija za pojedine utjecaje.</s>\n<s>Ako je maksimalna standardna devijacija ponovo veća od dozvoljenog odstupanja, rješenje se traži u prilagođavanju tehnologije realnim mogućnostima mjerenja, ili usvajanju veće vrijednosti dozvoljenog odstupanja.</s><s>7.4.1.</s><s>Standardna devijacija obilježavanja proboja u horizontalnoj ravni Greške proboja u horizontalnoj ravni su greške proboja po položaju.</s>\n<s>podzemnih mjerenja, standardne devijacije mjerenja u jamskom poligonskom vlaku i standardne devijacije horizontalnog ugla za obilježavanje pravca proboja.</s><s>7.4.1.1.</s><s>Utjecaj standardne devijacije geodetske osnove na terenu Geodetska osnova na terenu razvija se u vidu (rudničke) trigonometrijske mreže progušćane određenim brojem poligonskih vlakova.</s><s>Koristeći geodetsku osnovu na površini zemlje obavlja se uspostavljanje geodetske osnove ispod površine zemlje.</s>\n<s>Ukoliko se vrši uspostavljanje geodetske osnove ispod površine zemlje koristeći rudničku trigonometrijsku mrežu, njen utjecaj na podzemnu mrežu određuje se preko položajnih standardnih devijacija onih tačaka, i standardnih devijacija onih direkcionih uglova, koji služe kao dati elementi za povezivanje Položajne standardne devijacije tačaka utiču u vidu translatornog pomjeranja, odnosno iste su za sve dužine proboja.</s><s>Standardne devijacije direkcionih uglova rotiraju cijeli geometrijski sistem do čela radilišta i njihov utjecaj je proporcionalan dužini proboja.</s><s>Obzirom da standardne položajne devijacije zavise od oblika mreže, i od standardnih devijacija izvršenih mjerenja, njihove vrijednosti i promjene zavise od funkcionalne zavisnosti sa mjerenim veličinama.</s><s>Za određivanje položajnih standardnih devijacija nakon izravnanja mreže koriste se formule:</s>\n<s>ො0 – a posteriori standardna devijacija jedinice težine, 𝑞𝑞𝑦𝑦𝑦𝑦 i 𝑞𝑞𝑥𝑥𝑥𝑥 – dijagonalni članovi inverzne matrice normalnih jednačina.</s><s>Određivanje standardnih devijacija funkcija (dužine, direkcionih uglova) koje imaju četiri nepoznate obavlja se prema zakonu o prirastu grešaka funkcija.</s><s>7.4.1.2.</s><s>Utjecaj od povezivanja jame</s>\n<s>Ako je jama povezana kroz horizontalne ili kose prostorije, direktnim mjerenjem uglova i dužina u produženom poligonskom vlaku sa površine u jamu, ovaj utjecaj se računa kao položajna standardna devijacija posljednje tačke slijepog slobodnog poligonskog vlaka, u dijelu od ulaza do mjesta proboja.</s><s>Ako je jama povezana kroz vertikalno okno onda se utjecaj iskazuje kroz standardnu devijaciju projektovanja vertikale (σp) i grešku orijentacije (σo).</s><s>Prva standardna devijacija, translatorno utječe na standardnu devijaciju proboja, od ± 10 mm kod geometrijskog načina povezivanja, do ± 100 mm kod povezivanja sa žiroteodolitom, kada se ne insistira na velikoj tačnosti projektovanja vertikale.</s>\n<s>Ry – rastojanje od prve do posljednje tačke u vlaku po y osi, Rx – rastojanje od prve do posljednje tačke u vlaku po x osi.</s><s>Standardna devijacija orijentacije (σo) je od ± 30\" do ± 60\" ako je povezivanje realizovano geometrijskim metodama, a ± 10\" do ± 30\", ako je povezivanje obavljeno žiroteodolitom.</s>\n<s>7.4.1.3.</s><s>Utjecaj od mjerenja u jamskom poligonskom vlaku Obilježavanje pravca proboja je postupak koji traje duže vremena i prati postupak napredovanja iskopavanja mineralne sirovine.</s><s>Do mjesta obilježavanja razvija se slobodni ili slijepi vlak.</s><s>Utjecaj standardnih devijacija mjerenja uglova i dužina iskazuje se preko položajne standardne devijacije posljednje tačke u vlaku.</s>\n<s>Ukoliko se za svaku dužinu poligonske strane slijepog poligonskog vlaka sračuna standardna devijacija i sračunaju se relativne greške svih strana i na kraju se usvoji njihova srednja vrijednost za cijeli slijepi poligonski vlak dužine 𝜎𝜎𝑑𝑑1</s>\n<s>7.4.1.4.</s><s>Utjecaj od ugla sa kojim se obilježava pravac proboja Skretni ugao proboja (β) (slika 7.7) računa se kao razlika direkcionog ugla pravca proboja (𝜈𝜈𝑝𝑝) i direkcionog ugla posljednje strane poligonskog vlaka ispred čela radilišta (𝜈𝜈𝑛𝑛):</s>\n<s>𝜎𝜎𝜈𝜈𝑛𝑛 𝜎𝜎𝜈𝜈𝑜𝑜– standardna devijacija početnog direkcionog ugla, σβ – standardna devijacija obilježavanja ugla.</s><s>Slika 7.7.</s><s>Elementi proboja (prema: Patarić, 1982) Poprečna standardna devijacija od mjesta obilježavanja do mjesta proboja 𝜎𝜎𝛽𝛽</s>\n<s>𝜎𝜎𝜈𝜈𝑛𝑛 d – rastojanje od mjesta obilježavanja do mjesta proboja.</s><s>Obilježavanje pravca proboja obavlja se postupno od prvog usmjeravanja kada je mjesto proboja najudaljenije, do posljednjeg na nekoliko metara ili desetina metara do probijanja.</s>\n<s>Ukupna standardna devijacija proboja sadržava položajnu grešku posljednje tačke vlaka sa koje se usmjerava proboj i grešku od obilježenog (skretnog) ugla.</s>\n<s>S obzirom da posljednja obilježena dionica ne odstupa mnogo od dužine poligonskih strana, može se umjesto posebnog računanja utjecaja od skretnog ugla, ovaj utjecaj obuhvatiti računanjem položajne devijacije posljednje tačke slijepog poligonskog vlaka, ako se ona uzme na mjestu proboja.</s><s>7. Proboji pod zemljom</s>\n<s>Ukupna standardna devijacija proboja sastoji se iz standardnih devijacija početnih elemenata jamskog poligonskog vlaka i standardnih devijacija mjerenja uglova i dužina u vlaku.</s>\n<s>𝜎𝜎𝜈𝜈𝐴𝐴= ±ට𝜎𝜎𝜈𝜈1 σy, σx – položajne standardne devijacije date tačke 1, kod ulaza na površini, σp – standardna devijacija projektovanja vertikale u oknu, 𝜎𝜎𝜐𝜐𝑖𝑖 – standardna devijacija datog direkcionog ugla na površini, 𝜎𝜎𝜐𝜐0 – standardna devijacija povezivanja kroz okno - orijentacija.</s><s>Standardna devijacija posljednje tačke uslijed standardnih devijacija mjerenja uglova i dužina u jamskom poligonskom vlaku: 𝜎𝜎𝑦𝑦= ±ට𝜎𝜎𝑦𝑦𝑦𝑦</s>\n<s>7.4.3.</s><s>Standardna devijacija obilježavanja proboja u vertikalnoj ravni Ova standardna devijacija zavisi od nivelanja na površini i nivelanja u jami.</s><s>Nivelanje je postupak mjerenja, kod kojeg dolazi do nagomilavanja standardnih devijacija samo od direktnih mjerenja u vidu funkcije zbira, pri čemu se visinske razlike lako određuju sa sljedećim standardnim devijacijama: na površini:</s>\n<s>Dozvoljena odstupanja određuju se zahtjevom projekta, tehnologijom izrade jamske prostorije i mogućnostima mjerenja.</s>\n<s>U jamskim prostorijama veoma često se provode kontrole njihovog oblika i dimenzija.</s><s>Ponašanje stijenskog masiva tokom same izrade jamskih prostorija, kao i tokom njihove eksploatacije predstavlja izuzetno važan proces.</s><s>Rezultati ovog procesa manifestuju se deformacijama podgrade, odnosno stabilnošću same jamske prostorije.</s><s>Stoga se provode periodična mjerenja karakterističnih poprečnih profila podzemnih rudničkih prostorija, kao i detaljno 3D skeniranje svih elemenata podzemnih prostorija.</s><s>Na osnovu prikupljenih mjerenja moguće je utvrditi deformacije podgrade i prognozirati buduće deformacije primjenom odgovarajućih algoritama (npr. spektralna analiza).</s><s>U tom kontekstu naročito su bitne prostorije otvaranja i razrade, kao i glavne ventilacione i transportne prostorije.</s><s>Postoje dvije osnovne metode koje se koriste pri mjerenju poprečnih profila i detaljnog snimanja rudničkih prostorija, a to su: metoda mjerenja pojedinačnih profila i</s>\n<s>8.1.</s><s>MJERENJE POJEDINAČNIH POPREČNIH PROFILA Mjerenje poprečnih profila moguće je na različite načine, koji će se opisati u nastavku.</s>\n<s>8.1.1.</s><s>Klasične metode mjerenja poprečnih profila U ovisnosti od oblika i veličine podzemnih prostorija, može se primijeniti nekoliko metoda za mjerenje i kontrolu poprečnih profila: direktno mjerenja širine i visine rudničke prostorije, mjerenje pomoću dvije nivelmanske letve, mjerenje teleskopskom nivelmanskom letvom, lučni presjek,</s>\n<s>Pri izvedbi klasičnih mjerenja upotrebljava se pantljika, nivelmanska letva, mehanički visak, rudarski pantograf, uglomjer i sl.</s><s>U rudnicima uglja i metanskim jamama, laserski instrumenti se ne smiju upotrebljavati zbog opasnosti od eksplozije (metana) ili požara (ugljene prašine).</s><s>U takvim okruženjima, mjerenja poprečnih profila obavljaju se isključivo primjenom klasičnih mehaničkih i optičkih instrumenata i pribora.</s><s>Slika 8.1.</s><s>Mjerenje poprečnih profila rudničkih prostorija: upotrebom teleskopske nivelmanske letve (a); primjenom dvije nivelmanske letve (b) (prema: Ukoliko se raspolaže teleskopskom nivelmanskom letvom, mjerenje poprečnih profila jamskih prostorija visine 2 m – 4 m može se izvesti prema shemi na slici 8.1a. U horizontalnoj ravni željenog poprečnog presjeka razvuče se pantljika koja služi za definisanje položaja letve.</s><s>Teleskopska letva postavlja se vertikalno na odgovarajućim rastojanjima u odnosu na pantljiku i pomoću nje mjere se visine rudničke prostorije.</s><s>Bokovi prostorije definišu se u odnosu na početni postav letve mjerenjem horizontalnih udaljenosti dvometrom i očitanjem odgovarajućih odsječaka na letvi.</s><s>Intervali u kojima se obavljaju mjerenja pomoću letve zavise od kompleksnosti poprečnog presjeka rudničke prostorije.</s><s>Metoda mjerenja poprečnog profila pomoću dvije nivelmanske letve (slika 8.1b) uglavnom se primjenjuje u rudničkim prostorijama sa privremenim željezničkim transportom.</s><s>Ovaj postupak se zasniva na mjerenju rastojanja a i b 148</s>\n<s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija od ose do nivelmanskih letvi, koje vertikalno stoje na šinama.</s><s>U potrebnim intervalima mjere se horizontalna rastojanja između letvi i lijevog (s1, s2, s3, …), odnosno desnog boka rudničke prostorije (d1, d2, d3, …).</s><s>8.1.2.</s><s>Mjerenje profila ručnim laserskim daljinomjerom Ručni laserski daljinomjer (npr. Leica Geosystems DISTO – slika 8.2a) može se primijeniti za mjerenje profila klasičnim postupcima, zamjenjujući geodetsku mjernu pantljiku (npr. kod metode direktnog mjerenja, lučnog presjeka i sl.).</s><s>Slika 8.2.</s><s>Ručni laserski daljinomjer Leica Geosystems Disto (a) (snimio: Nedim Tuno); princip određivanja poprečnih profila ručnim laserskim daljinomjerom (b) (prema: Benčić i Solarić, 2008)</s>\n<s>Za određivanje profila podzemnih prostorija mogu se upotrebljavati ovakvi daljinomjeri u kombinaciji sa posebno izrađenim šablonom za namještanje daljinomjera na odgovarajuće vertikalne uglove (slika 8.2b), sa tačnošću od 0,1° i elektronskim prijenosnim računarom.</s><s>Noviji modeli takvih daljinomjera imaju integrisan senzor za automatsko mjerenje vertikalnog ugla.</s><s>Zahvaljujući tom senzoru, instrument može odmah izračunati i prikazati horizontalnu du��inu.</s><s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija 149</s>\n<s>Radi povećanja tačnosti mjerenja potrebno je daljinomjer postavljati na vlastiti lagani stativ, a najbolje ga je kombinovati sa teodolitom postavljenim na klasični geodetski stativ.</s>\n<s>8.1.3.</s><s>Tačkasto polarno snimanje elektronskim tahimetrom Najefikasniji način određivanja prostornih koordinata tačaka jednog profila jamske prostorije zasniva se na primjeni elektronskog tahimetra (slika 8.3).</s><s>Slika 8.3.</s><s>Primjena elektronskog tahimetra u podzemnim mjerenjima (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) Kod te metode u načelu se sa stajališne tačke mjere dva ugla i dužina, od kojih se jedan ugao odnosi na ugao u horizontalnoj ravni, a drugi s obzirom na smjer mjesne vertikale.</s><s>Položaj tačke time se određuje u lokalnom referentnom koordinatnom sistemu.</s><s>Tačnost tako određenih koordinata snimljenih tačaka zavisi od tačnosti mjerenja uglova i dužine, kao i egzaktnosti mehaničke 150</s>\n<s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija adaptacije pri označavanju profilnih tačaka.</s><s>Za oznaku ciljne tačke i mjerenje dužine primjenjuju se reflektivne marke, a za veće dužine posebni reflektori koji se montiraju na profilne tačke.</s><s>Konstrukcije instrumenata koje omogućavaju mjerenje bez dodira, tj. bez označavanja ciljne tačke, znatno olakšavaju rad pri mjerenju dužina do profilnih tačaka.</s><s>Mjerenje dužina bez reflektora na cilju najefikasnije rješava problem određivanja položaja teško dostupnih i nepristupačnih tačaka.</s>\n<s>Slika 8.4.</s><s>Korekcija dužine pri mjerenju modularnim tahimetrom uz nagnut durbin teodolita (prema: Benčić i Solarić, 2008) (a); elektronski tahimetar sa biaksijalnom optikom (b); el. tahimetar sa koaksijalnom optikom (c) Ukoliko se upotrebljava modularni tahimetar sa odvojenom optikom daljinomjera i teodolita (slika 8.4b), javlja se problem jednoznačnog određivanja ciljne tačke, te je nužno primijeniti specifične redukcije za mjerene dužine.</s><s>Uz poznat razmak osi elektronskog daljinomjera i horizontalne osi teodolita b (npr. 8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija 151</s>\n<s>U primjeru na slici 8.4a površina odbijanja je glatka vertikalna ravan, što omogućava da se jednostavno izračunaju potrebne korekcije (moguće je podesiti tahimetar tako da se one automatski uvrštavaju).</s><s>Međutim, u praksi je dužine najčešće potrebno mjeriti do kosih neravnih površina, što veoma komplikuje određivanje ispravnih korekcija.</s><s>U tom smislu puno su praktičniji integrisani tahimetri, gdje nema razmaka ose daljinomjera i vizurne osi durbina (slika 8.4c).</s><s>Kod takvih instrumenata se izmjerene vrijednosti dužine, zenitnog ugla i horizontalnog pravca odnose na viziranu ciljnu tačku, definisanu presjekom konaca končanice durbina tahimetra.</s>\n<s>8.1.4.</s><s>Računanje površine poprečnog profila Nakon mjerenja poprečnog profila rudničke prostorije, izračunaju se koordinate snimljenih prelomnih tačaka konturne linije profila.</s><s>Pri tome se položaji tačaka najčešće određuju u lokalnom pravouglom koordinatnom sistemu, čije ose leže u ravni samog profila (slika 8.5).</s>\n<s>Profili najčešće imaju oblik nepravilnog poligona (mnogougla).</s><s>Određivanje njihove površine najčešće se obavlja prema Gauβovoj trapeznoj formuli.</s><s>Na temelju pravouglih koordinatama n vrhova poligona – xi, yi (i = 1 … n), čiji je redoslijed u smjeru kazaljke na satu, površina snimljenog profila PP računa se prema:</s>\n<s>Ako se mjerenja obavljaju elektronskim tahimetrom, moguće je automatski izračunati koordinate prelomnih tačaka profila, a odmah nakon snimanja na ekranu instrumenta dobiti iscrtan oblik iskopanog profila i njegovu površinu.</s><s>U tu svrhu koriste se posebni softveri za mjerenja u tunelima i podzemnim objektima.</s>\n<s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija Slika 8.5.</s><s>Poprečni profil jamske prostorije 8.1.5.</s><s>Određivanje zapremine jamske prostorije na osnovu poprečnih profila</s>\n<s>Radovi u rudniku podrazumijevaju premještanje velikih količina iskopanog materijala sa jednog mjesta na drugo.</s><s>Kartiranje promjena uzrokovanih rudarskim aktivnostima i određivanje zapremina svakodnevne su zadaće geodetskih stručnjaka.</s>\n<s>Prostorija čija se zapremina određuje, dijeli se vertikalnim presjecima na manje blokove (slika 8.6).</s><s>Na temelju poznatih površina poprečnih profila P i udaljenosti između susjednih profila d, mogu se izračunati zapremine tijela između dva susjedna profila:</s>\n<s>Ukupna zapremina prostorije u kojoj je mjereno n profila je: 8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija 153</s>\n<s>Opisani postupak određivanja zapremine naziva se metodom paralelnih profila.</s><s>Ukoliko ta metoda daje nerealne rezultate, koristi se metoda radijalnih profila.</s><s>I ona je zasnovana na određivanju površina profila i rastojanja između njih.</s><s>Svako rastojanje se posebno određuje, ali tako da to bude srednja udaljenost dva susjedna profila.</s>\n<s>8.2.</s><s>POSTUPCI MASOVNOG PRIKUPLJANJA PODATAKA Sistemi za masovno prikupljanje geometrijskih podataka značajno su doprinijeli jednostavnosti i brzini dobivanja veoma detaljnih digitalnih snimaka rudničkih prostorija (slika 8.7).</s><s>3D skeniranje laserskim skenerima (potpoglavlje 9.2) i elektronskim tahimetrima pogodno je za kompletno prikupljanje podataka o poprečnim i uzdužnim profilima, zapreminama otkopanog materijala, kontrolu i analizu pojedinih presjeka, kontrolu stanja i mjerenja deformacija čela otkopa, određivanje debljine betonskog sloja podgrade, kontrolu poprečnih profila 154</s>\n<s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija nakon betoniranja i sl.</s><s>Prednosti primjene ove metode ogledaju se u njenom minimalnom uticaju tokom mjerenja na radne operacije, mogućnostima kontrole poprečnih presjeka na licu mjesta, fleksibilnom radu bez dodatnih infrastrukturnih zahtjeva (npr. osvjetljenje, napajanje, dodatne poligonske tačke Slika 8.7.</s><s>Fotografija skeniranja tunela (a); dobiveni oblak tačaka (b) (Lasić, 2008) 8.2.1.</s><s>Polarni sistemi za površinsko snimanje bez reflektora Karakteristika ovih sistema je da mjere sve polarne elemente bez reflektora na cilju.</s><s>U tu svrhu upotrebljavaju se elektronski tahimetri uz motorno pozicioniranje i odgovarajući mjerni program, većinom sa laserskim izvorom svjetlosti.</s><s>Površine izabranih područja ili cjelokupne rudničke prostorije digitalizuju se u obliku rastera.</s><s>Na temelju odabranog područja koje se skenira i gustine skeniranja određuju se 3D koordinate snimljenih tačaka potpuno automatskim mjerenjem.</s><s>Savremeni tahimetri omogućavaju prikupljanje veoma gustog oblaka tačaka, pri čemu se susjedne tačke nalaze na međusobnom rastojanju od 1 mm.</s><s>Brzina skeniranja zavisi od modela tahimetra i iznosi: 15 tačaka u sekundi (Trimble VX, Trimble S9), 20 tačaka u sekundi (Topcon IS),</s>\n<s>1000 tačaka u sekudi (Leica Geosystems MS50), 26 600 tačaka u sekundi (Trimble SX10 (slika 8.8) i SX12) i 30 000 tačaka u sekundi (Leica Geosystems MS60) 8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija 155</s>\n<s>Slika 8.8.</s><s>Primjena skenirajućeg tahimetra Trimble SX10 u rudarstvu (gore); kontrola i analiza rezultata skeniranja primjenom specijalizovanog terenskog softvera za prikupljanje podataka u podzemnim okruženjima 156</s>\n<s>8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija Slika 8.9.</s><s>Standardni (a) i homogeni (b) oblak tačaka dobiven pomoću elektronskog tahimetra (Trimble, 2015)</s>\n<s>Područje veličine 90° x 45° će uz gustinu skeniranja od 0,5 mrad (25 mm na udaljenosti 50 m) instrumentom Trimble SX10 biti snimljeno za 6 minuta.</s><s>Gustina snimljenih tačaka zavisi od uglovne rezolucije skeniranja, rastojanja do objekta i vrijednosti upadnog ugla elektromagnetnog talasa, što rezultira činjenicom da oblak tačaka nema homogenu gustinu (slika 8.9a).</s><s>U tom kontekstu posebno je korisna funkcija koja omogućava da se snimljenim tačkama automatski što pravilnije obuhvati cjelokupna skenirana površina, odnosno da se dobije homogen oblak tačaka (slika 8.9b).</s><s>Skeniranje je na tahimetrima potpuno integrisano sa ostalim mjernim operacijama.</s><s>Povezivanjem programa skeniranja sa geodetskom mrežom tačaka odmah se snimljeni oblaci tačaka pozicioniraju u zahtijevani koordinatni sistem, što uveliko olakšava povezivanje skenova snimljenih sa različitih stajališta.</s><s>8.2.2.</s><s>Računanje zapremine iz 3D modela</s>\n<s>Različiti programi omogućavaju kreiranje digitalnih modela terena u formi grida i TIN-a (engl.</s><s>Triangulated Irregular Network), na temelju podataka detaljnog snimanja rudničkih prostorija.</s><s>U inžinjerskim geodetskim radovima najčešće se upotrebljava TIN algoritam, baziran na Delaunayevoj triangulaciji.</s><s>Stranice jamskih prostorija predstavljaju se prostornim trouglovima, čija su tjemena tačke sa prethodno određenim 3D položajem.</s><s>Za kreiranje digitalnih modela terena, pored detaljnih tačaka, mogu se koristiti strukturne linije, izohipse i objekti, uz uslov da je definisan njihov položaj u prostoru.</s><s>Programi za kreiranje 3D modela terena obično omogućavaju i određivanje zapremina.</s><s>Za potrebe određivanja zapremina neophodna su dva digitalna 8. Mjerenje poprečnih profila i određivanje zapremina jamskih prostorija 157</s>\n<s>(prema: Ogundare, 2015) modela terena (bazno i novo stanje).</s><s>Digitalni modeli terena moraju biti pozicionirani jedan iznad drugog, pri čemu se jedan usvaja kao baza, a drugi kao novo stanje.</s><s>Preklapanjem dva digitalna modela terena veoma jednostavno se mogu uočiti promjene terena.</s><s>Tačnost određivanja zapremina je uslovljena tačnošću kreiranih digitalnih modela terena baznog i novog stanja.</s><s>Veliki broj metoda za određivanje zapremina zasniva se na računanju zapremina sabiranjem pojedinačnih zapremina prizmi koje se dobiju kao geometrijske figure sa osnovom kvadrata, pravougaonika ili trougla.</s><s>Dvije najpoznatije metode su grid metoda (engl. grid method) i kombinovana metoda (engl. composite method).</s><s>Grid metoda računanja zapremina temelji se na računanju zapremina pojedinačnih prizmi sa osnovom kvadrata ili pravougaonika.</s><s>U čvornim tačkama interpoluju se visine na dvije definisane površine i odrede visinske razlike koje se koriste kao visine prizmi u pojedinim čvorovima.</s><s>Interpolacija je najčešće linearna, a može se koristi i drugi matematički model.</s><s>Ova metoda daje tačnije rezultate za manje dimenzije osnove grida.</s><s>Neophodno je da osnova bude manja od prosječne površine trougla kod TIN strukture.</s><s>Ako neki čvor grida pada van definisanih površi onda se ta ćelija odbacuje.</s><s>Prednosti automatizovanog načina određivanja zapremina odgovarajućim specijalizovanim programskim sistemima ogledaju se u znatnoj uštedi vremena i olakšanju složenih računanja.</s><s>Zahvaljujući njima dobiva se pregledan prikaz svih rezultata, što omogućuje lakšu uporedbu u svrhu daljnje analize i interpretacije.</s>\n<s>Kvalitetan inžinjering u rudarstvu podrazumijeva i upotrebu savremenih tehnologija u smislu geodetskog premjera rudnika, kao i drugih mjerenja za potrebe očuvanja sigurnosti rudnika i okoliša.</s><s>U tom smislu, danas se uobičajeno koriste sljedeće senzorske platforme: laserski skeneri u zraku (za površinske kopove), terestrički laserski skeneri (za površinske kopove), laserski skeneri za skeniranje ispod površine zemlje i bespilotne letjelice.</s><s>U ovoj knjizi najveća pažnja će biti posvećena bespilotnim letjelicama, obzirom na niz prednosti koje pružaju rudarskoj industriji (posebno kada se govori o površinskim kopovima).</s><s>Fotogrametrija je nauka i tehnika određivanja oblika, veličine ili položaja nekog objekta snimanjem, mjerenjem i interpretacijom fotografskih snimaka.</s><s>Zasniva se na činjenici da snimak nastaje prema određenim geometrijskim i optičkim zakonitostima, pa je njihovim poznavanjem moguće na osnovu snimka djelimično ili u potpunosti rekonstruisati snimljeni objekat.</s><s>Na temelju jednog snimka mogu se odrediti dvodimenziona svojstva objekta, tj. može se provesti potpuna rekonstrukcija približno ravnog objekta ili djelimična rekonstrukcija prostornog objekta.</s><s>Za određivanje trodimenzionih svojstava objekta potrebno je načiniti dva snimka (stereopar), iz različitih uglova snimanja.</s><s>Takvo se snimanje naziva stereoskopskim, a fotogrametrijska rekonstrukcija uz pomoć stereoparova naziva se stereofotogrametrijom.</s><s>Fotogrametrija je inžinjerska disciplina i njen razvoj uveliko ovisi o tehnološkom napretku, izumima i dostignućima na polju optike, geodezije, računarstva i elektronike.</s><s>Budući da se fotogrametrijsko snimanje ne obavlja na samom objektu, već sa udaljenosti, područje primjene je veoma široko, pa se ista koristi i u rudarskoj industriji.</s><s>Daljinsko istraživanje je nauka o dobivanju informacija o površini Zemlje, a da se s’ njom ne dođe u neposredni dodir (kontakt).</s><s>Pri tome se opažaju i zapisuju odbijeni ili zračeni elektromagnetni talasi, obrađuju se, analiziraju i koriste u različitim aplikacijama.</s><s>Daljinska istraživanja se najčešće, ali ne i uvijek, bave posmatranjem Zemlje.</s><s>Daljinsko istraživanje je postupak koji se temelji na interakciji upadnih elektromagnetnih zračenja (svjetlosti) sa opažanim 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 159</s>\n<s>RUDARSTVU predmetima.</s><s>Cilj daljinskih istraživanja je brzo i ekonomično dobivanje podataka i informacija zadovoljavajuće preciznosti, prvenstveno o relativno velikim područjima.</s><s>Naime, ovom tehnikom moguće je po želji veliki dio Zemljine površine slikovito i topografski prikazati i ispitivati, a sistematskim ponavljanim snimanjem moguće je pratiti i registrovati dnevne, sezonske i godišnje promjene.</s><s>To se posebno dobro zapaža na snimcima dobivenim pomoću umjetnih Zemljinih satelita sukcesivnim, ponavljanim letom satelita iznad istog područja.</s><s>Tako se, npr. mogu dobro zapažati i pratiti dinamika razvoja različitih fenomena, kao što su šumski požari, vulkanska aktivnost, veća klizanja zemljišta, širenje gradova, razvoj usjeva i procjena prinosa, stanje šumske vegetacije, poplave, temperature površine Zemlje na različitim visinama, zagađenje okoliša, površinska eksploatacija mineralnih sirovina, itd.</s><s>Lasersko skeniranje iz zraka koristi se za istraživanja velikih površina na Zemljinoj površini, kao što su zalihe, nasipi i skladišta.</s><s>Lasersko skeniranje iz zraka – ALS (engl.</s><s>Airborne Laser Scanning), ili drugim riječima rečeno lidar (engl.</s><s>Light Detection And Ranging – LiDAR), je tehnologija kojom se mjerenjem vremena putovanja laserskog snopa, uz poznavanje položaja senzora, određuje udaljenost do objekata na površini terena.</s><s>Na taj način određuje se trodimenzionalan položaj objekata.</s><s>Sa lidarom se skenira površina iz letjelice (aviona), helikoptera i sa satelita.</s><s>Prije pojavljivanja tehnologije laserskog skeniranja, otvoreni rudokopi, kamenolomi, naftovodi i plinovodi, putevi i dalekovodi za električnu energiju kartirani su korištenjem aerofotogrametrije.</s><s>Danas, pored ranije pomenutih klasičnih lidar sistema, bespilotne letjelice mogu nositi laserske skenere, kao i kamere, omogućavajući podacima oblaka tačaka da se koregistriraju sa RGBN snimcima.</s><s>Takvi su sistemi dostupni već skoro 20-ak godina i postali su veoma popularni u rudarskoj industriji, s obzirom na njihove osobine, tehničke karakteristike, fleksibilnost i mobilnost.</s><s>U ovim situacijama ograničenje nije bila tehnologija senzora za skeniranje, već je zbog dopuštenog opterećenja bespilotnih letjelica, koje se koriste za nošenje senzora, minijaturizacija bila problem za lasersko skeniranje iz zraka.</s><s>Terestričko lasersko skeniranje (engl.</s><s>Terrestrial Laser Scanning – TLS) pokazalo se veoma uspješnim za rudna nalazišta na otvorenom.</s><s>Zanimljiv primjer laserskih skenera na otvorenim rudnim kopovima je istraga nesreća / incidenata.</s><s>3D oblaci tačaka iz takvih scena snimanja pružit će istražiteljima umanjen 3D prikaz tog područja, koji će im pomoći da utvrde uzroke i spriječe 160</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu slične nesreće u budućnosti.</s><s>Platforme za terestričke laserske skenere nekada su bile ograničene na stative (tzv. stacionarno skeniranje), ali posljednjih su godina instalirane na mobilnim platformama koje omogućavaju veću fleksibilnost i brzinu.</s><s>Slično kao kod aero skeneranja, podaci terestričkog laserskog skeniranja često su preklopljeni sa fotografijama za potrebe kreiranja vizuelno tačnog prikaza okoliša.</s>\n<s>Podzemno lasersko skeniranje ima primjenu u podzemnim rudokopima, koji predstavljaju izazovno radno okruženje zbog skučenog prostora i nedostatka vidljivosti.</s><s>Svaka prilika za generisanje tačnih 3D podataka ispod površine zemlje je dobrodošla, pa je zbog toga prisutno i veliko zanimanje za podzemno lasersko skeniranje.</s><s>Svrsishodno proizvedeni stacionarni laserski skeneri za skeniranje ispod površine na tržištu su tek nekoliko godina; slučajevi početnog korištenja bili su za potrebe ispitivanja nesrećâ, praćenje konvergencije, volumetrijske proračune, itd.</s><s>Međutim, revolucija mobilnog laserskog skeniranja sada je prešla i u ''podzemlje'', s tim da je prvi mobilni 3D laserski skener dizajniran posebno za podzemne rudnike i našao se na tržištu početkom 2014. godine.</s><s>Razvojem od 2006. godine proizveden je, zahvaljujući najsavremenijoj tehnologiji, uGPS Rapid Mapper (slika 9.1) senzorski sistem neovisan o infrastrukturi, a isti pruža mogućnost prikupljanja 3D oblaka tačka na mobilnoj platformi.</s><s>Sistem uGPS Rapid Mapper koristi sofisticirane algoritme snimanja, kartiranja i filtriranja.</s>\n<s>Pomenuti sistem pruža tačne, georeferencirane podatke 3D oblaka tačka u djeliću vremena u odnosu na uobičajene metode.</s><s>To je omogućilo širok spektar novih mogućnosti za mjerenja podzemnih rudničkih kopova, kao što su brzi razvojni zahvati, skeniranja / nadgledanja, mogućnost ultrabrze vizuelizacije rudnika, kao i mnoge druge.</s><s>Raspon radne temperature pomenutog sistema je Postoje i specijalna rješenja za lasersko skeniranje nepristupačnih i opasnih dijelova podzemnih prostorija (duboke jame, vertikalna okna, sipke, kanali Slika 9.2.</s><s>Laserski skener GeoSight NX150 CMS (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) 162</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu Bespilotne letjelice zahvaljujući ubrzanom razvoju, uključujući lagane senzore na bespilotnim letjelicama učinili su ih novom tehnologijom prikupljanja podataka.</s><s>Bespilotne letjelice (engl.</s><s>Unmanned Aerial Veichles – UAV ili engl.</s><s>Unmanned Aircraft System – UAS) postale su modularnije, minijaturnije i inteligentnije posljednjih godina, te su u velikoj mjeri koriste u različitim oblastima ljudskog djelovanja, kao i za potrebe rudarstva.</s><s>Sigurne, jeftine i vremenski učinkovite metode prikupljanja podataka znače da bespilotne letjelice imaju veliki potencijal u nadgledanju i premjeravanju rudnika visokog rizika u odnosu na tradicionalne metode mjerenja, što je veoma pogodno za rudarska područja.</s><s>Dinamičko pribavljanje različitih podataka u različitim fazama u rudarskim područjima pomoću bespilotnih letjelica opremljenih različitim senzorima efikasan je način osiguranja kontinuiranog praćenja izvora rizika nakon rudarenja i planiranja rekultivacije zemljišta.</s><s>Promocija koordiniranog razvoja iskorištavanja resursa i zaštite okoliša sada je u fokusu daljnjih istraživanja.</s><s>Trenutno su naučna istraživanja zasnovana na podacima bespilotnih letjelica dostigla određeni nivo uspjeha, ali korištenje istih još uvijek je u ranoj fazi primjene u rudarstvu i nedostaje sistematska analiza postojeće primjene.</s>\n<s>Trenutno je terestričko lasersko skeniranje korisno kao napredna i isplativa tehnologija za brzo, tačno i pouzdano prikupljanje više miliona 3D tačaka u izuzetno zahtjevnim inžinjerskim okruženjima.</s><s>Terestrički laserski skener sastoji se od predajnika i prijemnika laserske svjetlosti, uređaja za skeniranje i vremenskog uređaja.</s><s>Za dobivanje udaljenosti, terestrički laserski skeneri koriste tri metode mjerenja: metodu triangulacije, faznu metodu i impulsnu metodu.</s><s>Za najpreciznija mjerenja kod laserskog skeniranja, koristi se metoda triangulacije, gdje se udaljenost ne mjeri direktno, nego se mjere uglovi.</s><s>Kod ove metode laserski skener odašilje zraku prema rotirajućem ogledalu, laserska zraka se odbija prema objektu snimanja te laserski skener očitava položaj laserske zrake na detektoru – fotoosjetljivoj kameri.</s><s>Ovisno o udaljenosti površine objekta od lasera, laserska tačka na objektu je na različitim mjestima u prozoru fotoosjetljive kamere.</s><s>Ova tehnika je dobila ime triangulacija, zato što laserska tačka na 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 163</s>\n<s>9.2.</s><s>LASERSKO SKENIRANJE objektu, kamera i laserski odašiljač čine trougao.</s><s>U slučaju faznog skeniranja, vrijeme putovanja laserske zrake od senzora do objekta i nazad rezultira direktnom faznom razlikom između poslane i primljene laserske svjetlosti.</s><s>Dužina putovanja signala određuje se uporedbom signalâ.</s><s>Impulsna metoda mjerenja (engl. time-of-flight metoda, TOF) je najčešće korištena metoda mjerenja udaljenosti kod terestričkih laserskih skenera.</s><s>Laserski odašiljač emituje kratki impuls, koji se dijeli na dva dijela, prvi dio se odašilje u prijemnik i pokreće mjerenje vremena, a drugi dio podijeljenog signala se šalje prema objektu mjerenja.</s><s>Kada dosegne mjereni objekt, laserska zraka se rasprši u svim smjerovima, a dio laserske zrake se vrati na detektor.</s><s>Slika 9.3.</s><s>Lasersko skeniranje podzemne rudničke prostorije (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) U podzemnim rudnicima terestrički laserski skener (slika 9.3) može mnogo toga ponuditi.</s><s>Prije svega, mogućnost pregleda preciznih detaljnih podataka u 3D-u ima brojne prednosti:</s>\n<s>9.2.</s><s>LASERSKO SKENIRANJE smanjivanje vremena, na licu mjesta, za potrebe inspekcije, oblaci tačaka i 3D modeli omogućavaju brze preglede, 164</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 2D planovi i poprečni presjeci, kao i 3D prikazi, mogu se napraviti u bilo kojoj tački modela,</s>\n<s>9.2.</s><s>LASERSKO SKENIRANJE omogućavanje naprednih predikcija smetnji i detekcije mogućih opstrukcija za potrebe instalacije nove opreme prije dolaska na lice mjesta izvođenje građevinskih aktivnosti sa manje neusklađenosti i grešaka u projektovanju.</s>\n<s>Za prikupljanje podataka pomoću TLS-a nije potrebno mnogo rada na terenu.</s><s>Dok skeniranje traje samo nekoliko minuta za jednu lokaciju, za nekoliko sati moguće je snimiti izuzetno složene objekte i lokacije.</s><s>Posljedično navedenom, korak koji zahtijeva najviše vremena je rukovanje i postavljanje instrumenta, te određivanje i postavljanje meta / kontrolnih tačaka na željene lokacije.</s><s>Osim ovih prednosti, postoje i neki nedostaci kada se koristi TLS u podzemnim rudnicima.</s><s>Svakako, jedan od bitnijih nedostataka je složen i dugotrajan postupak obrade podataka, izrada 3D modela i modeliranja.</s><s>Dva najbitnija ograničavajuća okolišna faktora su prašina i tama.</s><s>Slaba vidljivost u okruženju punom prašine utiče na brzinu skeniranja.</s><s>Nadalje, uslovi smanjene svjetlosti u tami i prašini uzrokuju loše ciljanje, što utiče na tačnost mjerenja.</s><s>Uz navedeno, podaci oblaka tačaka i 3D modela mogu dostići veličine od više stotina gigabajta i stoga se posebna pažnja treba obratiti na računarski softver i hardver.</s><s>Također su veoma bitna i sljedeća ograničenja tokom laserskog skeniranja ispod površine zemlje:</s>\n<s>9.2.</s><s>LASERSKO SKENIRANJE vlaga (kondenzacija, korozija koja ograničava postavljanje magnetnih meta na armirano čelična ojačanja u rudnicima, itd.), voda na podu, voda koja kaplje, voda koja teče, temperatura stijena i okruženja (u granicama radne temperature uređaja), buka (poteškoće u komunikaciji između članova tima), težinski i dimenzijski parametri korištenih uređaja i pribora, zahtjevi za pažljivim rukovanjem, komplikovana prenosivost, ograničen manevarski prostor,</s>\n<s>9.2.</s><s>LASERSKO SKENIRANJE otežan pristup rudnicima (padine, prepreke u rudnicima, itd.), poremećaj u stabilnosti tokom rudarskih radova, kontinuirane radne aktivnosti u rudnicima, 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 165</s>\n<s>Važne prednosti u pogledu korištenja laserskih skenera u podzemnim rudnicima su deklarisana otpornost na prašinu i vlagu (IP54) i radna temperatura od 0° C do 40° C, te radni vijek baterije.</s><s>Ograničavajući uslovi skeniranja su oni slučajevi u kojima je nemoguće pribaviti relevantne podatke zbog teške dostupnosti skeniranog područja, na primjer, skeniranje u uskim ili okomitim rudnicima koji su obično dostupni samo sa vrha ili dna.</s><s>Drugi ograničavajući uslov sa kojim smo suočeni je visoka vlažnost zraka i naknadna kondenzacija vodene pare na uređaju za skeniranje.</s><s>Osnovni faktor kvalitete konačnog rezultata mjerenja na koji se može utjecati su postavke rezolucije skeniranja.</s><s>Drugi ključni faktor kvalitete rezultata, na koji se ne može utjecati, naziva se albedo.</s><s>Albedo izražava nivo reflektivnosti objekta, odnosno njegove površine.</s><s>To je omjer reflektovanog elektromagnetskog zračenja prema količini upadnog zračenja.</s><s>Ovaj atribut različitih vrsta materijala može značajno utjecati na dobiveni rezultat.</s><s>Također pokazuje da je problematičan slučaj skeniranje tamnih, visoko reflektivnih ili prozirnih materijala.</s><s>Iako su za najčešće dostupne komercijalne 3D laserske skenere raspoloživi integrisani fotoaparati (digitalne kamere), mogućnost njihovog korištena izravno je proporcionalna parametrima rezolucije i osjetljivosti senzora.</s><s>Kamera je prije svega dizajnirana za izradu fotografske dokumentacije skeniranog područja sa položaja skeniranja.</s><s>Snimljeni panoramski snimak može se naknadno koristiti za bojenje oblaka tačke u stvarne boje.</s><s>Opšti zahtjev za korištenje integrisane kamere u podzemnom okruženju je dovoljno osvjetljenje okoline.</s><s>Zbog nedostatka bljeskalice / blica, ili bilo koje druge vrste osvjetljenja, integrisanu kameru nije moguće koristiti ispod površine zemlje.</s><s>Kao prikladna alternativa za kompenzaciju ovog nedostatka u praksi se često koristi trostruko punjivo LED osvjetljenje snage 20 W (snaga je jednaka uobičajenim reflektorima od 100 W).</s>\n<s>Kako u konačnici kreirani 3D model daje samo fizička svojstva svih komponenti instaliranih u mašinskim prostorijama rudnika, budući radovi uključuju formiranje građevinskog informacionog modela (engl.</s><s>Building Information Model – BIM).</s><s>BIM ima mogućnost dopune fizičkih svojstava 166</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu dodatnim atributima – metapodacima, koji u našem slučaju mogu uključivati vrijeme instalacije, kao i podatke o opremi i proizvođaču, npr. broj modela, specifikacije i raspored održavanja.</s><s>Međutim, formiranje BIM aplikacije zahtijeva zajedničku multidisciplinarnu i multiprofesionalnu saradnju.</s><s>Ipak, mora se biti svjestan činjenice da je upotreba TLS-a u npr. rudnicima ugljena ograničena zbog sigurnosnih propisa koji se odnose na potencijalni rizik od eksplozija metanskog plina i ugljene prašine.</s><s>Kreiranjem 3D modela, dok se odvijaju i realizuju aktivnosti u rudniku, može se obaviti tačna analiza planiranog i izvedenog stanja.</s><s>Svako odstupanje od prvobitnog plana vidljivo je iz jednostavne vizuelne perspektive.</s><s>Svako odstupanje od originalnog dizajna može se prepoznati za nekoliko sati, omogućavajući korekcije u radnoj smjeni.</s><s>Izgradnjom 3D plana, timovi inžinjera i planera u uredu mogu koristiti model da istraže određene detalje o rudniku.</s><s>Ovo im omogućava da utvrde da li se strukture kao što su transportne trake, cijevi i drugo uklapaju sa planiranim.</s><s>Prava korist od laserskog skeniranja očita je kada je potrebna kontinuirana analiza podataka.</s><s>Bogati skupovi podataka laserskog skeniranja mogu se kontinuirano revidirati i moguće je da timovi stručnjaka van terena i iz različitih odjela (geotehničari, geolozi, stručnjaci za ventilaciju, planiranje, projektovanje, rudarsko inžinjerstvo i sigurnost) konstantno rade sa podacima aktuelnog stanja u rudniku.</s><s>Geotehničari takođe mogu imati veliku korist od laserskog skeniranja u rudnicima u kojima je seizmičnost problematična.</s><s>Ponovljenim skeniranjem mogu se prepoznati kretanja i deformacije stijena, što pomaže u prepoznavanju područja koja su sa vremenom postala eventualno nestabilna.</s><s>U slučaju nesreće, područje gdje je prethodno obavljeno lasersko skeniranje može se ponovo skenirati radi uporedbe područja prije i nakon incidenta.</s><s>Ovo pruža istražnim timovima pristup bogatom izvoru informacija što je neprocjenjivo za istraživanje i analizu nesreće.</s><s>Moguće je rekonstruisati i tačan redoslijed događaja, otkrivajući tačan uzrok incidenta što će pomoći u nastojanju da se eliminišu ponovljeni incidenti.</s><s>Te se informacije mogu reprodukovati i putem animacija koje pružaju izvrstan alat za obuku o sigurnosti, a temelje se na modelima virtuelne stvarnosti za određenu lokaciju.</s>\n<s>U nadzemnim (površinskim) rudnicima terestrički laserski skeneri postali su nezamjenjivo sredstvo rada i praćenja situacije u rudnicima.</s><s>Metode mjerenja nadzemnih rudnika i otkrivanja dinamičkih rezervi rudnika sve do nedavno 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 167</s>\n<s>mnoga druga ograničenja. oslanjali su se na tradicionalne (spore) geodetske metode prikupljanja podataka.</s><s>To je rezultiralo dobivanjem rezultata niske preciznosti i velikih grešaka što je bilo u skladu sa korištenom mjernom opremom i metodama mjerenja.</s><s>Brza tehnologija trodimenzionalnog skeniranja može pružiti trodimenzionalne podatke površine na velikom području i sa velikom prostornom rezolucijom.</s><s>Plan snimanja nadzemnog rudnika 3D terestričkim laserskim skenerom trebao bi slijediti sljedeće principe:</s>\n<s>mnoga druga ograničenja. vizuelni pregled sa stanice trebao bi biti što veći, tj. da obuhvati što veće područje snimanja, sa uglom skeniranja površine što bližem 90°, TLS treba biti smješten na stabilnom prostoru, tj. potrebno je da u blizini ne bude djelovanja većih rudarskih mašina ili rada na iskopavanju rude, stanica na kojoj će biti TLS treba biti vidno obilježena, kako ne bi bila uništena i</s>\n<s>mnoga druga ograničenja. pravilan raspored kontrolnih tačaka na terenu je neophodan kako bi bilo omogućeno tačno spajanje oblaka tačaka i uvezivanje istog u državni koordinatni sistem.</s>\n<s>Potrebno je da analiza rezultata tretira kompletan rudnik kao jednu cjelinu, tako da se podaci više oblaka tačka trebaju sastaviti u jedinstven oblak tačaka.</s><s>Treba napomenuti da podaci sa svake stanice TLS-a moraju sadržavati zajedničke tačke između različitih oblaka tačaka.</s><s>Radovi na terenu traju relativno kratko, ali obrada podataka zahtijeva dosta vremena kako bi se adekvatno spojili oblaci tačaka.</s><s>Nakon sastavljanja oblakâ tačaka dobije se kompletan oblak tačaka.</s>\n<s>U originalnom oblaku tačaka postoje prepreke / smetnje koje ne pripadaju rudniku, kao što su osoblje, vozila, oprema i putanja oblaka tačaka uzrokovana tim objektima tokom procesa skeniranja, a koje je potrebno ručno ukloniti.</s><s>Korigovani oblak tačaka, odgovarajućim geodetskim metodama, potrebno je povezati sa državnim koordinatnim sistemom.</s><s>Tako dobiveni oblak tačaka moguće je adekvatno urediti i prikazati u prikladnim softverskim paketima, a također je moguće provoditi i različite analize nad istim (slika 9.4).</s><s>Analize podrazumijevaju količine iskopa u odnosu na raniji period (periode), analize stabilnosti padina rudnika, profiliranja, detekciju klizišta, i sl. 168</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu Slika 9.4.</s><s>Oblak tačaka podzemne rudničke prostorije u okruženju prikladnog softverskog paketa (izvor: HL Geospatial, https://hlgs.com.au) Iskopavanje mineralnih sirovina kod površinskih rudnih kopova prati niz prirodnih opasnosti, među kojima su najznačajnija kretanja zemljanih i rudnih masa, odnosno kretanja stijenskih masa zahvaljujući gravitaciji, što zaslužuje posebnu pažnju.</s><s>Gravitacione deformacije stijena su klizišta i padovi stijena, i ponekad pokrivaju područja izvan gornjeg ruba iskopavanja.</s><s>Tokom razdoblja eksploatacije rudnika na padinama otvorenih jama obično se bilježe brojna klizišta različitih veličina.</s><s>Količina pomaknutih zemljanih masa za najveća 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 169</s>\n<s>mnoga druga ograničenja. klizišta u otvorenim rudnicima dosežu od 6 do 8 miliona m3, ali najčešće iznose od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada m3.</s><s>Gubitak stabilnosti iskopa ili padina odlagališta, kao rezultat rudarskih operacija i prirodnih geoloških procesa koji se odvijaju, može dovesti do ozbiljnih promjena u stijenskoj masi uzrokujući klizišta, što predstavlja prijetnju za zdravlje i život uposlenika u rudnicima.</s><s>Takve se opasnosti pojavljuju u velikoj mjeri u rudnicima mrkog uglja, ali se mogu pojaviti i pri eksploataciji ležišta keramike i kamenih sirovina, posebno u krškim područjima.</s><s>Pitanje geodetskog i geotehničkog nadzora od ključnog je značaja u pogledu sprječavanja i predviđanja opasnosti od klizišta i odrona kamenja.</s><s>Monitoring je važan element upravljanja opasnostima, a uključuje identifikaciju opasnosti kao i njihovu procjenu i karakteristike (podržane geografskim informacionim sistemima i odgovarajućim bazama podataka, uključujući historijske informacije).</s><s>Opseg opasnosti ovisi o geološkoj strukturi ležišta, uključujući varijabilnost geotehničkih i hidrogeoloških uslova.</s><s>Štoviše, to ovisi o površini i veličini iskopa, karakteru eksploatacionih sistema, kao i mašinama i opremi koja se koristi.</s><s>Razvoj inovativnih tehnologija, poput 3D laserskog skeniranja, otvara nove mogućnosti, posebno u slučaju velikih i teško dostupnih područja, poput otvorenih kopova.</s><s>Terestrički laserski skeneri pružaju brze i efikasne, detaljne i veoma precizne trodimenzionalne podatke.</s><s>TLS pokrivaju širok spektar primjena, uključujući topografsko kartiranje, arhitektonske studije i nadgledanje inžinjerskih objekata.</s><s>Koncept korištenja terestričkog laserskog skeniranja za proučavanje procesa deformacija kod površinskih kopova, koji uključuju praćenje klizišta, temelji se na izvođenju skeniranja područja koje je ugroženo procesima deformacije u uzastopnim vremenskim periodima, posebno u razdobljima intenziviranja linearne erozije, npr. nakon jakih kiša ili tokom proljetnih otapanja snijega.</s><s>Kao rezultat preklapanja dva skeniranja kreira se diferencijalni model koji se analizira.</s><s>Zbog svega navedenog, u nadzemnim rudnicima (površinski kopovi) koristi se terestričko lasersko skeniranje sa velikim dosegom.</s><s>U jamskim prostorijama, koje su uglavnom manjih dimenzija, koristi se terestričko lasersko skeniranje sa manjim dosegom.</s>\n<s>Laserski skeneri u zraku imaju brojne i posebne prednosti prilikom pribavljanja prostornih informacija postojećih ili potencijalnih prostora nadzemnih rudnika.</s><s>Lidar (engl.</s><s>Light Detection And Ranging – LiDAR) kreira visoko precizan skup podataka, ekonomično kombinujući prikupljanje i obradu 170</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu istih, te brži vremenski okvir od tradicionalnih pristupa.</s><s>Tradicionalne metode premjera mogu biti spore i rezultirati manjim uzorkovanjem.</s><s>Pomoću zračnog lidara (zračnog laserskog skeniranja) mogu se dobiti milioni tačaka unutar svakog kvadratnog kilometra.</s><s>Ova velika gustoća podataka kreira veoma čvrst skup podataka za izračune zapremine, geomorfologiju i strukturalnu geologiju, planiranje dalekovoda ili cestovnih koridora, analizu nagiba i modeliranje površina za studije izvodljivosti i studije utjecaja na okoliš.</s><s>Lidar (slika 9.5) kreira brojne ortofoto snimke / lidarske projekte za potrebe rudarske zajednice.</s><s>Ono što se u konačnici dobiva jeste mogućnost upravljanja snimcima i lidarskim podacima skeniranja za isporuku besprijekornog proizvoda.</s><s>Mjerni sistem laserskog skeniranja iz zraka sastoji se od tri osnovne komponente:</s>\n<s>2. Inercijalni navigacioni sistem, (engl.</s><s>Inertial Navigation system – INS) kojim se određuje orijentacija platforme u prostoru.</s><s>3. Laserski skener sa optičko-mehaničkim mehanizmom za skeniranje kojim se određuje udaljenost između skenera i objekata na površini terena.</s><s>Slika 9.5.</s><s>Djelovanje lidarskog sistema (Oštir i Mulahusić, 2014) 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 171</s>\n<s>Lidar je u mogućnosti da definiše oblik terena, čak i pod veoma gustom vegetacijom.</s><s>Iz podataka lidara mogu se izvući brojni prostorni podaci koji su značajni za rudarsku industriju, uključujući izohipse, profile, količine zemljanih radova, granice slivova, modele protoka vode, itd.</s><s>Lidar se može koristiti pri visinama leta od nekoliko desetina metara, pa sve do nekoliko kilometara.</s><s>Frekvencija odašiljanja laserskih impulsa može biti i do 250 kHz.</s><s>Na tlu to znači nekoliko desetina tačaka po jednom kvadratnom metru.</s><s>Zbog izuzetno velike količine podataka, broj snimljenih tačaka može preći jednu milijardu tačaka.</s><s>Zbog svega navedenog neophodno je posjedovanje izuzetno snažnih hardverskih konfiguracija, koje su u mogućnosti da obrade i adekvatno prikažu velike količine podataka.</s>\n<s>Faza planiranja u fotogrametriji uključuje niz koraka, a svi oni imaju značajan utjecaj na kvalitetu konačnog proizvoda.</s><s>Za mjerenje određenog područja pomoću fotogrametrijskih tehnika potrebno je odabrati odgovarajuće objektive kamere sa određenom žarišnom dužinom i odabrati odgovarajuću bazu tako da se osigura potrebna tačnost i dovoljno preklapanje snimaka.</s><s>Objektivi kamera moraju biti kalibrisani kako bi se uzela u obzir distorzija, a kalibracije se moraju obaviti za različite žarišne dužine, postavke blende i fokusiranja.</s><s>Zbog pasivne prirode fotogrametrijskog postupka, najbolji će se rezultati postići kada su površine dobro osvijetljene i kada se rasvjeta ne mijenja u postupku snimanja.</s><s>Koraci fotogrametrijske naknadne obrade uključuju učitavanje snimaka u softverski paket.</s><s>Korisnički utjecaj potreban je za odabir određenih operacija na različitim snimcima kako bi se automatski izvukle 3D tačke iz snimaka.</s><s>Potreban je i stepen kontrole kvalitete od strane korisnika kako bi se osiguralo da postupak automatskog slikovnog podudaranja locira tačke unutar očekivanih odstupanja.</s><s>Potrebni softverski algoritmi za maksimizaciju gustine tačaka i minimiziranja grešaka u određivanju dubine u kompletnom skupu podataka – poznati kao \"automatsko podudaranje\" (engl. auto point matching) i \"skupno izravnanje\" (engl. bundle adjustment), spori su i računski intenzivni.</s><s>Fotogrametrija ima različite interdisciplinarne primjene.</s><s>Izazovi u podzemnim rudnicima su jedinstveni, poput mraka i prašine ovisno o lokaciji, uz uzimanje u obzir normalnih rudarskih operacija koje teku uporedo sa 172</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu geodetskim radovima, te sigurnosti opreme za fotografisanje.</s><s>Usprkos ovim izazovima, fotogrametrija se koristi za niz različitih aplikacija u podzemnim rudnicima.</s><s>Pomoću pomoćne rasvjete i DSLR kamere (Digitalne SLR kamere; engl.</s><s>Digital Single-Lens Reflex Camera) postavljene na stativ, te poznatih kontrolnih tačaka, moguće je uspješno rekonstruisati podzemne tunele.</s><s>Pri tome se može ostvariti tačnost od 1 mm za korištenje 10 do 20 snimaka i vremenom snimanja koje traje između 15 i 20 minuta, ovisno o okruženju tunela.</s><s>Fotogrametrijska preciznost je dovoljno dobra da se može kreirati stereomreža zajedničkih karakteristika i odrediti debljina poprskanog zaštitnog betona na zidovima tunela.</s>\n<s>Primjena fotogrametrije u podzemnim kopovima uglavnom je ograničena na karakterizaciju diskontinuiteta.</s><s>Postoji i mogućnost kvantificiranja kretanja stijena fotogrametrijom, ali su takva istraživanja još u povojima.</s><s>Uz sve to, predstavljeni procesi sugerišu da bi se fotogrametrija mogla izvoditi samo uz korištenje skupe opreme i softvera, skupe stacionarne rasvjete i posebnih tehnika prikupljanja podataka.</s>\n<s>Praćenje podzemnih deformacija zahtijeva sposobnost snimanja pokreta s obzirom na vrijeme i bilježenje tih kretanja tačno i precizno.</s><s>Postoji sedam kriterija koji moraju biti zadovoljeni pri mjerenju profila podzemnih rudarskih tunela: brzina, tačnost i preciznost, jednostavnost, niski troškovi, pouzdanost, svestranost i jasnoća rezultata.</s><s>Ovi kriteriji će se koristiti kao temelj za ocjenu potencijala fotogrametrije kao alata za praćenje i mjerenje u podzemnim rudarskim okruženjima.</s>\n<s>Iako se još uvijek raspravlja o prikladnosti primjene fotogrametrije u otvorenim rudnim kopovima u uporedbi sa konvencionalnim mjerenjima, mnogi primjeri i projekti govore o njenim prednostima.</s><s>Prednosti su prije svega ekonomske, zatim su u smislu uštede vremena za obradu podataka, kao i sa aspekta dovoljne tačnosti koju je moguće postići.</s><s>Troškovi kupovine adekvatnog instrumentarija su također povoljniji u odnosu na klasičnu geodetsku opremu.</s><s>U uporedbi sa prošlim vremenima, kada su analogni i analitički fotogrametrijski instrumenti bili veoma skupi, danas su potrebni samo brzi i moćni računari sa odgovarajućim softverom čija je cijena značajno niža posljednjih nekoliko godina.</s><s>Međutim, fotografisanje je i dalje prilično skupo.</s><s>Troškovi se mogu umanjiti ekonomskim planiranjem leta koje kombinuje istovremeno snimanje (u jednoj istoj letačkoj misiji) više površinskih kopova koji se nalaze u blizini.</s><s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 173</s>\n<s>Troškovi radne snage također su niži u fotogrametriji.</s><s>Kod terestričkih mjerenja obično su potrebne dvije osobe, a tokom fotogrametrijskog procesiranja samo jedna osoba.</s><s>Stoga je fotogrametrija prikladna metoda čak i u slučaju krupno razmjernih snimaka i zahtjeva za visokom tačnošću.</s><s>Svi ovi aspekti smanjenja troškova sugerišu korištenje fotogrametrije pri procjeni otvorenih rudnih kopova i to ne samo za veće već i za manje kompanije.</s><s>Korištenjem aerofotogrametrijskih kamera velikog formata moguće je generisati male i velike ortorektifikovane mozaike za kreiranje i provedbu efikasnih planova za praćenje, kontrolu i minimizaciju potencijalnog zagađenja, kao i identifikaciju postojećih prirodnih i umjetnih osobina.</s><s>Dodatni kanal poput bliskog infracrvenog pruža informacije u odnosu na okolnu vegetaciju.</s><s>Posebno je korisno provoditi procjene utjecaja na okoliš i pratiti kratkoročni i dugoročni utjecaj rudarskih aktivnosti.</s><s>Ortofoto visoke preciznosti i dodatni proizvodi, kao što su podaci o nekim posebnim karakteristikama, pružit će informacije za inžinjerske projektne aplikacije koje će u velikoj mjeri smanjiti mjerenja na terenu i sve radove koji bi mogli ometati iskopavanja u rudnicima, te kao posljedicu uštedjeti dragocjeno vrijeme i novac.</s><s>Visoko rezolucijski zračni ortofotoi pružaju preciznu osnovnu kartu za GIS aplikacije, a vremenske serije pružaju informacije o otkrivanju promjena.</s><s>9.4.</s><s>DALJINSKA ISTRAŽIVANJA U RUDARSTVU</s>\n<s>Postoji duga historija korištenja metoda daljinskih istraživanja za potrebe rudarske industrije.</s><s>Prednost mnogih metoda daljinskih istraživanja sa satelita, aviona ili zemlje temelji se na tome što se informacije mogu prikupljati u dvije dimenzije ili čak tri dimenzije i stoga mogu pomoći u interpoliranju tradicionalnih mjerenja koja se zasnivanju na mjerenju pojedinačnih tačaka.</s><s>9.4.1.</s><s>Optička daljinska istraživanja u rudarstvu Optička daljinska istraživanja mogu se koristiti za širok raspon aplikacija koje mogu biti relevantne za rudarsku industriju.</s><s>Kako tokom planiranja novih rudnih nalazišta, tako i tokom eksploatacije i nakon zatvaranja (sanacije) rudnika, metode daljinskih istraživanja mogu se koristiti za dobivanje potrebnih informacija, praćenje promjena i praćenje učinaka eksploatacije rudnika.</s><s>174</s>\n<s>Multispektralna i hiperspektralna daljinska istraživanja iz zraka i iz svemira mogu pružiti vrijedne podatke o površinskoj mineralogiji i geologiji, što može biti pokazatelj za podzemnu geologiju i prisustvo rudnih tijela.</s><s>Ova se tehnika temelji na karakteristikama apsorpcije u spektru za različite minerale ili grupe minerala.</s><s>Neke od glavnih karakteristika koje se mogu razlikovati povezane su sa mineralima koji sadrže željezo, glinu, karbonate, sulfate i silikate.</s><s>Sadržaj minerala može se kvantificirati uporedbom podataka sa poznatim spektralnim svojstvima minerala i metodama spektralnog miješanja.</s><s>Iste metode koje se koriste kod geološkog i kartiranja terena mogu se također koristiti za otkrivanje onečišćenja minerala, npr. tla i rudnog jalovišta (otpada).</s><s>Mnoge studije su pokazale da se daljinsko istraživanje, posebno hiperspektralno daljinsko istraživanje u opsegu vidljivog i bliskog infracrvenog, te kratkotalasnog infracrvenog dijela elektromagnetnog spektra (400 – 2500 nm), može koristiti za kvantifikaciju različitih svojstava tla.</s><s>Kako određeni minerali ili grupe minerala imaju specifična spektralna svojstva, postoji potencijal da se te karakteristike iskoriste za kartiranje koncentracija istih u tlu.</s><s>Daljinska istraživanja se mogu uspješno koristiti i za procjenu koncentracije olova u tlu.</s><s>Postoji značajna povezanost između spektralnih karakteristika i koncentracija raznih teških metala.</s><s>Međutim, modeli u pravilu moraju biti kalibrisani i potvrđeni barem jednom za svako mjesto posebno jer su korelacije pod utjecajem sastava tla i fizikalnih svojstva, te će biti potrebno modeliranje miješanja spektralnih osobina.</s><s>Nakon kalibracije sa mjerenjima na terenu, daljinska istraživanja mogu kreirati rezultate koji pokazuju prostornu raspodjelu procijenjenog sadržaja teških metala.</s><s>Osnovni sateliti koji se obično koriste za geološko kartiranje su ASTER, Landsat, Hyperion, te nedavno lansirani Sentinel2 i WorldView 3. Međutim, hiperspektralni instrumenti daju superiorne rezultate zbog veće prostorne i spektralne rezolucije kao i spektralnog raspona.</s><s>Glavni izazov u smislu korištenja optičkog daljinskog istraživanja za potrebe kartiranja površinske mineralogije predstavlja prisustvo lišajeva (posebno u arktičkim regijama) i vegetacije.</s><s>Kada vegetacija samo djelimično prekriva površinu tla ili stijene, izmjerena refleksija je mješavina refleksije vegetacije i tla / stijene.</s><s>Kroz npr. analizu spektralnih karakteristika, moguće je razlikovati doprinose različitih klasa pokrova zemljišta i izdvojiti podatke iz 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 175</s>\n<s>9.4.1.1.</s><s>Minerali, geologija i tlo komponente tla / stijene.</s><s>Zračni hiperspektralni podaci i analize spektralnih karakteristika za kvantificiranje stepena zagađenosti rudnika oko zatvorenih rudnika metala, koriste se za nadzor procesa obnove.</s><s>Također se zračni hiperspektralni podaci i analiza spektralnih karakteristika mogu upotrebljavati za kartiranje stijena povezanih sa mineralizacijom nikla i bakra.</s><s>9.4.1.2.</s><s>Topografija</s>\n<s>Detaljno poznavanje površinske topografije ili promjene površinske topografije važno je u nekoliko aspekata rudarske industrije.</s><s>Tokom faze planiranja mogu postojati zahtjevi za dokumentiranjem izvorne površine kako bi se identifikovale i mogle pratiti promjene tokom rada rudnika.</s><s>Detaljne topografske karte i 3D modeli koji se mogu dobiti iz njih mogu se koristiti za proučavanje geomorfoloških i hidroloških karakteristika, što može pomoći u optimizaciji planiranja rudnika i minimizaciji utjecaja na okoliš.</s><s>Za vrijeme operativne faze, topografske karte i 3D modeli mogu se koristiti za proučavanje geomorfoloških karakteristika i procjenu mineralnih resursa i rasporeda jama u rudnicima površinskih kopova.</s><s>Zapremina stijene koja je uklonjena može se procijeniti na osnovu promjene topografije između dva mjerenja.</s><s>Geometrija nagiba može pružiti informacije o promjenama u procesima erozije i taloženja, kao i svojstvima tla.</s>\n<s>Kartiranje i nadzor vegetacije oko rudničkih nalazišta važan je u svim fazama rudarenja, od planiranja rudnika do zatvaranja i obnove rudnika.</s><s>Vegetacione karte često se koriste tokom faze planiranja za potrebe procjene biološke raznolikosti na tom području, za pomoć u određivanju najboljeg položaja rudničkih struktura i za uspostavljanje osnove za procjenu mogućeg utjecaja na okoliš.</s><s>Tokom rada rudnika, nadgledanjem vegetacije može se otkriti onečišćenje, npr. uzrokovano isticanjem otpadnih voda, oštećenjem brane (za skladištenje otpadnih materijala), ili širenjem prašine, te drugim utjecajima rudarskih aktivnosti na okoliš.</s><s>Nakon zatvaranja rudnika, oporavak vegetacije i 176</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu zdravlje iste mogu se koristiti kao pokazatelj za procjenu rezultata sanacije rudnika, ili za otkrivanje i praćenje preostalog zagađenja.</s><s>Duga je historija korištenja satelitskog i zračnog optičkog daljinskog istraživanja za lokalno, regionalno i globalno kartiranje kopnenog pokrova te je to idealna metoda za kartiranje prostorne raspodjele različitih vrsta vegetacije i za otkrivanje i kartiranje promjena tokom vremena.</s><s>Kartiranje vegetacije zasnovano na daljinskim istraživanjima zasniva se na razlici u spektralnim karakteristikama refleksije različitih biljnih vrsta i vegetacijskih zajednica.</s><s>Vrste pokrova zemljišta mogu biti male i fragmentirane i mogu biti spektralno slične jedna drugoj, što znači da će biti potrebni multispektralni satelitski podaci veoma visoke rezolucije (npr. Ikonos, WorldView sa rezolucijom 0,5 – 2 m).</s><s>Dodatne informacije poput geomorfoloških karakteristika mogu biti veoma korisne (npr. nagib, vidljivost, hrapavost površine), a navedene se mogu izvesti iz detaljnog digitalnog modela visina.</s><s>Uz kartiranje vrsta vegetacije, daljinsko istraživanje može se koristiti za otkrivanje i kartiranje vegetacionog stresa.</s><s>Vegetacioni stres nastaje kada „nepovoljno stanje ili supstanca utiču na metabolizam, rast ili razvoj biljke“.</s><s>Uslovi koji pogoduju stresu uključuju npr. nedostatak / višak vode, niske / visoke temperature, insekti i bakterije.</s><s>Tvari koje mogu izazvati stres uključuju npr. pesticide, zagađenje zraka, nedostatak minerala, zagađenje teškim metalima i kiselu kišu.</s>\n<s>Istraživači su razvili mnogo različitih vegetacionih indeksa koji ukazuju na zdravlje vegetacije, poput normalizovanog diferencijalnog vegetacionog indeksa (engl.</s><s>Normalized Difference Vegetation Index ̶ NDVI), koji se temelji na omjeru između razlike infracrvenog i crvenog kanala i njihovog zbira.</s><s>Vegetacioni indeksi korišteni su, na primjer, za prikazivanje vegetacionog stresa uslijed zagađenja teškim metalima u blizini tvornice za topljenje cinka i rudnika talka koristeći hiperspektralne podatke.</s>\n<s>Prisustvo otrovnih materija, poput teških metala, u tlu može utjecati na zdravlje vegetacije.</s><s>Ovaj vegetacioni stres može rezultirati promjenom spektralnog potpisa vegetacije i stoga se može otkriti spektralnom analizom.</s><s>Međutim, promjene su često suptilne i za njihovo otkrivanje obično je potrebno visoko spektralno razlučivanje, na primjer hiperspektralni snimci.</s><s>Jedan od efekata vegetacionog stresa je promjena količine hlorofila i omjera hlorofila u lišću.</s><s>Ostali efekti mogu predstavljati promjenu određenih svojstava apsorpcije 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 177</s>\n<s>9.4.1.3.</s><s>Pokrov zemljišta i vegetacija ili refleksije u spektralnom potpisu, a u nekim se slučajevima specifične talasne dužine mogu koristiti za uzajamno povezivanje sa, na primjer, koncentracijom metala ili dušika (nitrogena) u vegetaciji ili tlu.</s><s>Niz, do sada, provedenih studija pokazuju spektralne promjene vegetacije kao rezultat izloženosti ili unosa različitih teških metala i metalnih sulfida, što govori da sposobnost mjerenja stresnih učinaka teških metala ovisi o vrstama, fazi ciklusa rasta i okolini.</s><s>Ovi su odnosi osnova za daljinska istraživanja specifičnih opasnih otpadnih materija.</s><s>9.4.1.4.</s><s>Površinske i podzemne vode</s>\n<s>Daljinska istraživanja značajno se koriste za kvantifikaciju i praćenje kvalitete vode procjenom parametara kvalitete vode, kao što su suspendirana koncentracija sedimenata, koncentracija hlorofila (indikacija algi i eutrofikacija), rastvorenih organskih tvari, slanost ili temperatura vode.</s><s>Zagađenje teškim metalima u vodi obično se ne može direktno otkriti daljinskim istraživanjima, ali je pokazano da se ono može do određene mjere posredno procijeniti.</s><s>Razlog tome je taj što se teški metali u vodi apsorbuju suspendiranim sedimentom, vezanim sa rastvorenom organskom materijom, ili algama, a ovi parametri kvalitete vode mogu se mjeriti daljinskim istraživanjima.</s><s>Stoga kombinovanje terenskih mjerenja parametara kvalitete vode i koncentracijama teških metala povezanih sa suspendiranim sedimentima, rastvorenim organskim materijama ili algama, sa analizama daljinskih istraživanja može dati procjenu prostorne raspodjele zagađenja i promjena tokom vremena.</s><s>Tipični senzori koji se koriste za ovu namjenu su satelitski ili zračni multispektralni i hiperspektralni senzori.</s><s>Iako se protok podzemne vode općenito ne može prikazati optičkim daljinskim istraživanjima, rast nivoa podzemne vode i dotok podzemne vode u površinske vode (potoci, jezera) može se otkriti i kvantificirati zahvaljujući temperaturnim razlikama između podzemne i površinske vode u određeno doba godine.</s><s>Temperaturne razlike mogu se izmjeriti pomoću ručnih ili zračnih termalnih infracrvenih kamera (engl.</s><s>Thermal Infrared – TIR), mjerenjem spektra između 8 – 14 μm.</s><s>Satelitski TIR senzori imaju prostornu rezoluciju koja je preniska da bi bila korisna za primjene u rudarstvu.</s><s>Ista metoda može se primijeniti na otkrivanju isticanja iz rudničkih jezera: u određeno doba godine vjerovatno postoji temperaturna razlika između (kontaminirane) vode koja je iscurila iz jezera i površinskih voda.</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 9.4.1.5.</s><s>Kontaminacija rudnika i drenaža kiselina Čest tip onečišćenja uzrokovanog rudarenjem je odvodnjavanje kiseline.</s><s>To može uzrokovati štetu na okolišu dugo nakon zatvaranja rudnika.</s><s>Kada su sulfidni minerali izloženi zraku i vodi, oksidacija sulfidnih minerala dovodi do stvaranja sumporne kiseline.</s><s>Kiselina smanjuje pH (lat. potentia hydrogenii: snaga vodika, ili pH-vrijednost je broj koji služi kao mjera kiselosti (aciditeta), odnosno lužnatosti (alkaliteta) vodenih otopina) vrijednost u vodi, što povećava otapanje teških metala u vodi i samim tim ispiranje teških metala iz stijene ili sedimenta.</s><s>Rezultat toga je da je odvod vode sa nalazišta sa sulfidnim mineralima kiseo i često je kontaminiran teškim metalima poput arsena, bakra i olova.</s><s>To se u praksi naziva naziva drenažom kiselih stijena (engl.</s><s>Acid Rock Drainage – ARD).</s><s>Utjecaj ARD-a na okoliš može biti značajan: povećana kiselost i toksičnost (zbog sadržaja otopljenih teških metala) prilikom ispuštanja ARD-a u rijeke i jezera može imati negativne učinke na vodeni život i vegetaciju.</s><s>Zbog negativnog utjecaja na vegetaciju ARD može umanjiti učinak sanacije rudnika nakon zatvaranja.</s><s>Jedan od načina sprječavanja ili kontrole ARD-a kod operativnih ili zatvorenih rudnika je minimiziranje procesa oksidacije smanjenjem izlaganja zraku, na primjer skladištenjem otpada pod vodom ili poplavljivanjem i zatvaranjem (pečaćenjem) podzemnih rudnika.</s><s>Tehnike daljinskog istraživanja mogu se koristiti za otkrivanje, kartiranje i praćenje obima ARD-a i utjecaja na okoliš u i oko rudnika, a mogu doprinijeti i u dodatnim informacijama za pomoć u kontroli ARD-a i praćenju učinkovitosti mjera sanacije.</s><s>Postoji i mogućnost korištenja hiperspektralnih snimaka u kombinaciji sa spektralnim mjerenjima na terenu za potrebe klasifikacije stepena zagađenja ARD-om na lokaciji rudnika.</s><s>9.4.1.6.</s><s>Praćenje sanacije</s>\n<s>Daljinsko istraživanje može se koristiti za otkrivanje i kartiranje onečišćenja uzrokovanog vegetacionim stresom i zagađenjem tla.</s><s>Korištenjem podataka vremenskih serija i metodama otkrivanja promjena, daljinsko istraživanje se može koristiti i za praćenje učinaka sanacije kontaminiranih lokacija.</s><s>Korištenje hiperspektralnih podataka iz zraka daje dobre rezultate kod praćenja uspješnosti sanacije lokacija zagađenih ugljikovodonicima.</s><s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 179</s>\n<s>9.4.2.</s><s>Radarska daljinska istraživanja u rudarstvu Značaj radarskih daljinskih istraživanja za rudarski sektor je svakako poznat.</s><s>Senzori, koji rade u mikrotalasnom dijelu elektromagnetnog spektra, u novije vrijeme postaju sve važniji izvor informacija o okolišu.</s><s>Glavni razlog su njihova dobra svojstva (npr. neosjetljivost na vremenske uslove i mogućnosti snimanja noću), što je utjecalo na povećanje broja operativnih radarskih (prvenstveno satelitskih) sistema.</s><s>Način snimanja u mikrotalasnom dijelu spektra potpuno je drugačiji nego li u optičkom.</s><s>Duže talasne dužine mogu prodirati kroz oblake, maglu, prašinu i kišu, što ne utiče na atmosfersko rasipanje, koje je posebno izraženo u optičkom dijelu spektra.</s><s>Radarom možemo posmatrati neovisno o vremenskim i drugim uslovima.</s>\n<s>Zahvaljujući sposobnosti otkrivanja milimetarskih deformacija na velikim površinama bez rada na terenu i dugim vremenskim serijama SAR (engl.</s><s>Synthetic Aperture Radar – SAR) snimaka, SAR daljinska istraživanja i posebno InSAR (engl.</s><s>Interferometric Synthetic Aperture Radar – InSAR) imaju veliki potencijal u rudarskom sektoru.</s><s>U kombinaciji sa mjerenjima na terenu mogu pružiti komplementarne informacije za dokumentiranje evolucije rudarskih područja, povećati sigurnost i izbjeći značajne štete na okolnoj infrastrukturi i okolišu.</s>\n<s>U vezi sa podzemnim rudnicima osnovna su pitanja vezana uz slijeganje zemljišta koje se dovodi u vezu sa operacijama vađenja rude, što utječe na stabilnost zgrada i infrastrukture.</s><s>U takvim se područjima obično koristi InSAR za otkrivanje potencijalnog slijeganja, kartiranje zahvaćenog područja i procesiranje vremenskih serija SAR podataka za potrebe analiza evolucije deformacija.</s>\n<s>U vezi sa otvorenim rudarskim kopovima uobičajeni su problemi sa stabilnošću zbog strmih padina koje se često zahtijevaju tehnikama ekstrakcije i / ili geometrije nalazišta rude.</s><s>U ovakvim situacijama satelitski InSAR može pružiti informacije o distribuciji, amplitudi i razvoju deformacije tla.</s><s>Međutim, ekstremne karakteristike topografije mogu inducirati geometrijske distorzije i reducirati (smanjiti) InSAR mjerenja na određenim lokacijama.</s><s>Uz to, gubitak 180</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu koherencije može nastupiti zbog značajnih promjena tla i deformacije mogu prelaziti efektivnu talasnu dužinu između dvije akvizicije i izazvati nejasnoću 9.4.2.2.</s><s>Brane i područja za odlaganja</s>\n<s>Rudarska područja često uključuju nasipe ili brane koje je potrebno nadgledati.</s><s>Provedena su mnoga istraživanja i pokazala su potencijal satelitskog InSAR-a u smislu pružanja informacija o deformacijama ove vrste struktura.</s><s>Nažalost, ova istraživanja uglavnom nisu izvedena u rudarskim područjima, ali su rezultati velikim dijelom primjenjivi u različitim kontekstima, pa tako i u rudarskoj industriji.</s><s>Satelitski InSAR ima sposobnost velikog pokrivanja područja, kao i duge vremenske serije koje pružaju mogućnost dokumentiranja strukturnog ponašanja u prošlosti.</s>\n<s>Što se tiče otvorenih rudarskih kopova, površinski radarski sistemi mogu se primijeniti za nadgledanje brana kako bi se osigurale bolja prostorna i vremenska rezolucija i komplementarna dogledanja.</s>\n<s>Glavni izazov za InSAR povezan je sa velikim promjenama na površini i promjenama sadržaja vode u trenutku kada su rudnici aktivni, kao i sa posljedičnim gubitkom koherencije.</s>\n<s>Primjena InSAR-a dolazi u obzir i na jalovišnim branama.</s><s>Kombinacijom InSAR i SAR analiza dolazi se do informacija o području ležišta koje je u funkciji.</s><s>InSAR omogućava prikaz deformacija na branama i okolini, a SAR analiza povratnog radarskog signala omogućava otkrivanje značajnih promjena u uslovima površinskih jalovišta koja je potrebno detektovati.</s><s>Međutim, zbog vrlo dinamične prirode jalovišnih brana tokom rada rudnika, važno je temeljito istražiti koherenciju kako bi se otkrile velike površinske promjene zbog npr. podizanja i jačanja brane i uključivanja dostupnih informacija o vremenu i lokacijama takvih građevinskih aktivnosti.</s><s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 181</s>\n<s>U uporedbi sa drugim metodama nadziranja, bespilotne letjelice imaju mogućnost kratkog vremenskog intervala u smislu ponovnog snimanja istog područja, te mogućnost brzog prikupljanja podataka.</s><s>Ovakvi sistemi zasnovani na raznim vrstama senzora mogli bi prikupljati podatke iz više izvora za kontinuirano nadziranje, a krupno razmjerni snimci mogu se veoma brzo dobiti kada letjelica leti na nižim visinama.</s><s>Kao dinamična, kontinuirana i ekonomična metoda prikupljanja podataka, bespilotne letjelice danas imaju veliku prednost u nadziranju u rudarstvu u odnosu na tradicionalne metode mjerenja ili npr. tehnologiju daljinskog istraživanja, koja je favorizirana od strane brojnih istraživača i stručnjaka u rudarskoj industriji.</s><s>Također je potrebno naglasiti da su bespilotne letjelice podložne određenim unutrašnjim ili vanjskim faktorima, poput vremenskih uslova, kvalitete GNSS signala i drugih problema.</s><s>Slika 9.6.</s><s>Zračna fotografija površinskog kopa snimljena kamerom postavljenom na bespilotnu letjelicu (Marcin studio, 2020) 182</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu Bespilotni aerofotogrametrijski sistemi uspješno se upotrebljavaju za 3D rekonstrukcije i topografsko snimanje, geološki nadzor opasnosti, ekološke procjene i sl., pri čemu kao senzori dominiraju digitalne kamere.</s><s>Kombinovana upotreba različitih senzora, kao što su spektralni slikovni senzori i LiDAR za dobivanje podataka iz više izvora prijeko je potrebno kako bi se pomoglo razvoju korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu (slika 9.6).</s><s>Prilikom definisanja pojma bespilotnih letjelica u stručnoj literaturi nailazi se na veoma bogat izbor definicija.</s><s>Razlog je u primjeni koja može biti vojna, civilna i rekreativna.</s><s>Bespilotne letjelice su letjelice koje su sposobne obaviti kontinuirani let bez pilota.</s><s>Evropska zajednica za bespilotne letjelice (engl.</s><s>European Association of Unmanned Vehicles Systems – EUROUVS) kreirala je klasifikaciju bespilotnih letjelica na osnovu sljedećih parametara: visine leta, trajanja leta, brzine, maksimalne nosivosti (engl. maximum takeoff weight MTOW), veličine letjelice, dometa signala i dr. Interesantno je da je koncept bespilotnog leta predložio davne 1915. godine naučnik Nikola Tesla.</s><s>On je detaljno opisao naoružani bespilotni avion dizajniran za odbranu Sjedinjenih Američkih Država.</s><s>Dvije godine nakon toga, vojska Sjedinjenih Američkih Država proizvodi prve bespilotne letjelice koje su kontrolisane radio signalom.</s><s>Posljednje desetljeće je obilježilo sve veće korištenje bespilotnih letjelica za naučne, komercijalne i zadatke javne sigurnosti, sa ciljem prikupljanja podataka i snimaka ugroženih područja, izrade karata, komunikacionog prijenosa, istraživanja, spašavanja, pregleda saobraćaja i dr. Sa bespilotnom letjelicom oblika aviona u civilne svrhe prvi su eksperimentisali Przybilla i Wester-Ebbinghaus 1979. godine.</s><s>Godine 1980., Wester-Ebbinghaus koristi prvi model helikoptera u fotogrametrijske svrhe.</s><s>Bespilotnom letjelicom može se upravljati daljinski, može biti poluautonomna, autonomna, ili kombinacija svega navedenog.</s><s>Bespilotne letjelice mogu ostvarivati uzgon potreban za let fiksnim aeroprofilnim površinama (slika 9.7) i rotirajućim aeroprofilnim površinama (slika 9.8 i slika 9.9).</s><s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 183</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu Slika 9.9.</s><s>SurveyDron01, proizvod kompanije GeoWILD iz Sarajeva (Mulahusić, Tuno, Topoljak, Čengić i Kurtović, 2020) 9.5.1.</s><s>Vrste senzora na bespilotnim letjelicama u rudarstvu Bespilotne letjelice pružaju samo platforme za let, a uspjeh posmatračke misije ovisi o senzorima kojima su iste opremljene.</s><s>Poboljšanjem performansi bespilotnih letjelica ubrzano se razvijaju i različiti senzori.</s><s>Senzori se prema djelovanju mogu podijeliti u dvije grupe: aktivni i pasivni senzori.</s><s>Pasivni senzor je elektromagnetni energetski senzor, poput digitalnog fotoaparata (kamere) ili spektralnog slikovnog senzora koji može prikupljati samo reflektovanu svjetlosnu energiju od sunca ili od zemlje.</s><s>Aktivni senzor emituje elektromagnetne talase do zemlje, a zatim prikuplja od zemlje odbijenu energiju, poput LiDAR-a, SAR-a, itd.</s><s>Zbog opterećenja i izdržljivosti bespilotne letjelice, senzori su lakši i manji.</s><s>Reprezentativni senzori koji se koriste u naučnim istraživanjima i proizvodnji u rudarstvu su digitalni fotoaparati / kamere (uglavnom Sony i Canon), spektralni slikovni senzori (poput Senop Rikola, MicaSense RedEdge i Parrot Sequoia), termalne infracrvene kamere (poput FLIR Tau2 324 i ICI termalne kamera) i senzori plina (za nadzor prašine, COX nadzor i NOX nadzor).</s><s>9.5.1.1.</s><s>Digitalne kamere</s>\n<s>Zahvaljujući digitalnim kamerama mogu se dobiti jasni snimci u vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra (talasne dužine između 400 i 760 nm).</s><s>Digitalne kamere imaju relativno nisku cijenu, a pružaju veliki broj piksela.</s><s>UAV 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 185</s>\n<s>184 opremljene digitalnim kamerama pružaju snimke visoke rezolucije testnih područja, što je široko korišten pristup u rudarstvu.</s><s>Zahvaljujući nagibnom slikovnom sistemu u koji je na bespilotnu letjelicu ugrađeno više senzora mogu se dobiti detaljnije prostorne informacije i teksture iz više različitih uglova.</s><s>Ovaj pristup se široko koristio za izračunavanje zapremine iskopa kod otvorenih rudarskih kopova, kao i za analize stabilnosti padina.</s><s>Pojava i razvoj kamera sa više objektiva doveli su do značajnog povećanja efikasnosti, ali i do većih poteškoća prilikom obrade podataka.</s>\n<s>Multi-spektralno snimanje je tehnika daljinskog istraživanja, koja prikuplja više od dva spektralna kanala za potrebe istovremenog snimanja.</s><s>Informacije o elektromagnetskom talasu koji se reflektuje dijeli se u nekoliko spektralnih segmenata za prijem i snimanje.</s><s>Male multi-spektralne kamere niske su cijene i malim su obimom pod utjecajem vremenskih prilika, što pruža očite prednosti kod malog i srednje razmjernog preciznog nadzora.</s><s>Trenutno, široko korištene male multi-spektralne kamere imaju odvojene leće i senzor opremljene filterima različitih talasnih dužina.</s><s>U uporedbi sa manjom širinom opsega i diskontinuitetom multi-spektralnih kamera, hiperspektralnim kamerama mogu se dobiti informacije mnogo većeg obima i sa većom rezolucijom, poboljšavajući otkrivanje temeljem razlika u spektralnim informacijama.</s><s>Navedeno ima veoma važnu ulogu u poljoprivredi, kao i prilikom identifikacije minerala što je od izuzetnog značaja u rudarskoj industriji.</s><s>LiDAR (engl.</s><s>Light Detection And Ranging – LiDAR), je tehnologija kojom se mjerenjem vremena putovanja laserskog snopa, uz poznavanje položaja senzora, određuje udaljenost do objekata na površini terena.</s><s>Na taj način određuje se trodimenzionalan položaj objekata.</s><s>Sa lidarom se skenira površina iz letjelice (aviona), helikoptera i sa satelita.</s><s>Lidarski instrumenti razlikuju se po nekim osnovnim karakteristikama, kao što su npr. talasna dužina laserskog zraka, frekvencija pulseva, širina laserskog zraka i snaga lasera, što ukazuje i na 186</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu odgovarajuću namjenu instrumenta.</s><s>Lidar je tehnologija kojom se realizuju mjerenja sa visokom gustoćom u veoma kratkom vremenu.</s><s>Velika količina podataka omogućava površinsko modeliranje skeniranih objekata.</s><s>Laserski skeneri relativno su novi alat u svijetu tehnologije rudarstva.</s><s>Ovi skeneri mogu se postaviti na platformama koje su u zraku, na zemlji ili ispod površine terena.</s><s>Svako postavljanje optimizirano je za različita okruženja, a samim tim i različite aplikacije.</s>\n<s>Ukoliko se na bespilotne letjelice žele ugraditi termalne kamere, iste trebaju biti manje i laganije.</s><s>Bespilotne letjelice koje su opremljene termalnim infracrvenim senzorima koriste se u poljoprivredi, geologiji, a posljednjih godina značajan je napredak prilikom korištenja i u rudarstvu.</s><s>Zadovoljavajući rezultati postignuti su prilikom mjerenja temperature, praćenja rudokopa i modeliranja samozapaljive ugljene prašine i podzemnih požara u rudnicima.</s><s>Ubrzanom industrijalizacijom i masovnim korištenjem energije, zagađenje zraka postalo je veliki problem u zaštiti okoliša.</s><s>Prašina koja se javlja nakon miniranja i fotohemijski smog uzrokuju zagađenje zraka i ugrožavaju zdravlje ljudi.</s><s>Bespilotne letjelice koje su opremljene minijaturnim senzorima plina mogle bi nadoknaditi nedostatak podataka sa tradicionalnih stanica za praćenje, a na temelju takvih podataka mogu se provesti analize i simulacije PM10, CH4 i CO2 u studijama distribucionih, difuznih i prijenosnih karakteristika.</s><s>9.5.2.</s><s>Prednosti korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu Iz ranije analize različitih platformi i senzora koji se koriste na bespilotnim letjelicama može se vidjeti da su prednosti bespilotnih letjelica, kao što su pravovremenost i niski troškovi prikupljanja podataka, već u potpunosti iskorištene u mnogim industrijskim granama.</s><s>Okoliš se drastično mijenja sa geološkim promjenama u rudarstvu.</s><s>Tradicionalno prikupljanje podataka ograničeno je vremenom i sigurnošću i često dovodi do nedostatka potpunih 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 187</s>\n<s>9.6.1.4.</s><s>Termalne infracrvene kamere informacija praćenja i procjene.</s><s>Niski troškovi, visoka preciznost i primjetna vremenska učinkovitost čine bespilotne letjelice pouzdanim u smislu načina prikupljanja podataka, što može pružiti detaljne osnovne podatke i omogućiti sinhrono nadgledanje za potrebe rudarske industrije.</s><s>Studije su pokazale da je efektivno područje praćenja bespilotnim letjelicama između 100 i 100 000 m2, a odgovarajuća greška je između 2 i 20 cm.</s><s>Može se zaključiti da bespilotne letjelice pokazuju veliki potencijal u rudarskom nadzoru manjeg ili većeg obima.</s><s>Relevantna istraživanja uglavnom se usredotočuju na 3D modeliranje i premjer terena, kao i na ekološke i geološke rizike, te praćenje vegetacionog pokrova.</s><s>9.5.2.1.</s><s>Premjer i 3D modeliranje</s>\n<s>Dobivanje visoko-preciznih i visoko-rezolucijskih 3D položajnih podataka ključ je budućeg napretka i poboljšanja efikasnosti u rudarstvu.</s><s>Tačni podaci o terenu nisu samo osnova 3D modeliranja, već su važni i za geološka predviđanja rizika.</s><s>Također je moguće korištenje satelitskih snimaka i općenito daljinskih istraživanja za praćenja otvorenih rudokopa.</s><s>Međutim, lošija vremenska rezolucija otežava karakteriziranje brzih i drastičnih promjena u rudarstvu.</s><s>Nadalje, satelitski snimci uglavnom imaju lošiju prostornu rezoluciju i podložni su vremenskim problemima kao što su oblačni vremenski uslovi, što znači da tada ne mogu zadovoljiti potrebe praćenja terena u manjim rudnicima ili tek otvorenim rudnicima.</s><s>LiDAR, iako može kreirati precizan digitalni model visine (engl.</s><s>Digital Elevation Model – DEM), trenutno je skup i nije pogodan za rudarske radove.</s>\n<s>Bespilotne letjelice su relativno jeftine i imaju široku primjenu.</s><s>Konkretno, pojavio se veliki broj niskobudžetnih proizvođača bespilotnih letjelica (poput DJI-ja u Kini) koji omogućavaju brzo i jeftino snimanje terena.</s><s>Osnovni podaci, kao što su digitalni modeli površina (engl.</s><s>Digital Surface Model – DSM), digitalni modeli visina (DEM) i ortomozaici mogu se dobiti putem bespilotnih letjelica opremljenih</s>\n<s>detaljne informacije o topografiji mogu se dobiti putem bespilotnih letjelica opremljenih kamerama sa više objektiva, koje imaju veliki potencijal u proračunima veličine erozija ili stabilnosti nagiba u rudnicima.</s><s>Pored prikupljanja podataka, već je stvoren brzi tok obrade podataka u pojedinim softverskim paketima zasnovanim na SfM-u, kao što su Agisoft PhotoScan i Pix4D mapper.</s><s>188</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu Bespilotne letjelice opremljene niskobudžetnim kamerama mogu se smatrati prikladnim alatom za istraživanje u površinskim rudnicima.</s><s>Ova metoda snimanja ima značajnu prednost u odnosu na satelitske snimke niže rezolucije, a istovremeno se ovom metodom izbjegavaju zamorni terenski radovi sa elektronskim tahimetrima, GNSS-om, itd.</s><s>Pomenuta metoda također može pružiti efekt 3D vizuelizacije.</s><s>Tačnost snimanja koja se temelji na gustim oblacima tačaka također može dostići centimetarski nivo, što je uporedivo sa terestričim laserskim skeniranjem (TLS).</s><s>Iako je TLS veoma precizan i općenito se rezultati njegovih mjerenja tretiraju kao \"istiniti\" rezultati, istraživanja su pokazala da bi bilo praktično koristiti bespilotne letjelice u rudnicima kada se uzimaju u obzir faktori poput troškova, tačnosti i veličine rudnika.</s><s>Trenutno se bespilotne letjelice opremljene digitalnim kamerama uveliko koriste u rudarstvu za potrebe istraživanja terena, mjerenja zapremine iskopa, trodimenzionalne rekonstrukcije, nadgledanje nagiba i geoloških opasnosti.</s><s>9.5.2.2.</s><s>Procjena štete na zemljištu i praćenje okoliša Iako donosi ekonomsku korist, eksploatacija ruda također uzrokuje ozbiljnu štetu na zemljištu i okolišu.</s><s>Šteta na zemljištu jedna je od najneposrednijih i najdugovječnijih posljedica rudarstva, a također je pokretačka snaga za promjene okoliša.</s><s>Pritisak, iskopavanje i urušavanje zemljišta uzrokovano kopanjem na otvorenim i podzemnim rudarskim kopovima izravne su manifestacije navedenog.</s><s>Ostali oblici oštećenja zemljišta, koji ozbiljno utječu na produktivnost zemljišta, jesu promjene u mikro-geomorfologiji, vegetaciji, zemljišnom i vodenom sistemu unutar rudnika.</s><s>Neravnoteža hidrologije i geoloških uslova bitan je pokazatelj ozbiljnog oštećenja zemljišta.</s><s>Procjena štete na zemljištu i dinamičko praćenje okoliša su, zbog svega navedenog, važan dio zaštite zemljišta i osnova za odabir različitih pristupa upravljanja u kasnijim fazama, nakon rudarskih aktivnosti.</s>\n<s>Naučnici su proučavali mehanizme oštećenja zemljišta uzrokovane slijeganjem zbog rudarskih aktivnosti, analizirajući karakteristike kao što su fizička i hemijska svojstva tla, vlažnost tla i stanja hranjivih tvari u zraku, kao i erozije i degradacije vegetacije nakon slijeganja tla.</s><s>Istovremeno, praćenje korištenja zemljišta i ekoloških pokazatelja predstavlja još jedan veoma bitan indikator studija o štetama na zemljištu i ekološkim promjenama.</s><s>Na primjer, 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 189</s>\n<s>detaljne akumulirana voda uzrokovana slijeganjem tla promijenila je način korištenja zemljišta, što je rezultiralo pretvaranjem \"kultiviranog zemljišta u močvarno zemljište\", nakon čega su se vlaga tla, organski ugljik i topografija drastično promijenili.</s><s>Studije su također pokazale da su degradacija vegetacije i smanjeni usjevi značajno povezani sa rudarstvom kod poljoprivrednih zemljišta koja su pod utjecajem slijeganja.</s>\n<s>Kao sigurno i brzo sredstvo prikupljanja podataka, bespilotne letjelice su pokazale veliki potencijal prilikom praćenja zemljišta i okoliša koji su pod utjecajem rudarstva.</s><s>Bespilotne letjelice opremljene raznim senzorima postigle su izvrsne rezultate u različitim primjenama, poput posmatranja razmjera štete na zemljištu zahvaćenom slijeganjem, preciznom kartiranju položaja željeznih minerala u odvodnji kiseline koja se koristi u rudarstvu, karakterizaciji močvara pod utjecajem podzemnih iskopavanja uglja, kartiranju i identifikaciji urana i praćenju rudničkih jezera.</s>\n<s>9.5.2.3.</s><s>Geološke opasnosti i praćenje zagađenja U procesu iskopavanja ponekad se pojave dodatne geološke opasnosti i problemi zagađenja.</s><s>Učinkovita identifikacija i nadzor izvora rizika u rudarstvu važni su za osiguranje sigurne proizvodnje, osim što predstavljaju značajnu komponentu ekološkog monitoringa.</s><s>Rudarski požari, nestabilne padine i pukotine tla ozbiljno ugrožavaju sigurnost rudarske proizvodnje i važni su za praćenje geoloških opasnosti u rudarstvu.</s><s>Ovi početni događaji mogu dovesti do sekundarnih geoloških opasnosti kao što su zagađenje vode, klizišta i tokovi krhotina, a također mogu uzrokovati promjene u strukturi zemljišta.</s><s>U isto vrijeme, izgaranja kod plitkih ugljenokopa, te površinska miniranja kod otvorenih rudarskih kopova stvaraju veliku količinu prašine, zagađenja plinovima (NOX, SOX, CO) i nusproizvoda (CH4, CO2), koji prijete zdravlju stanovnika, uzrokuju kisele kiše i u konačnici kreiraju ozbiljne ekološke probleme poput globalnog zagrijavanja.</s>\n<s>Bespilotne letjelice mogu pružiti veliku količinu podataka u različitim vremenskim periodima za potrebe rudarstva.</s><s>Na temelju tih osnovnih podataka može se provesti geološki nadzor opasnosti u rudarstvu, uz smanjenje negativnog utjecaja uzrokovanog rudarenjem.</s><s>Ukratko, informacije o praćenju 190</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu geoloških opasnosti i izvora rizika u rudarstvu podijeljene su u tri glavna dijela: nenormalne temperature, zagađenje zraka i nestabilne padine. o Nenormalne temperature površine</s>\n<s>Prostorna daljinska istraživanja, aerofotogrametrijska snimanja i snimanja na terenu pokazali su se veoma efikasnima u prepoznavanju nenormalnih temperaturnih područja u rudarstvu.</s><s>Satelitski sistemi poput NOAA / AVHRR, Landsat TM / ETM i MODIS-a često se koriste kao izvori podataka za regionalne studije, ali ne postižu iste rezultate za otkrivanje podzemnih požara, jer su niže rezolucije.</s><s>Zračno termalno infracrveno snimanje i LiDAR mogu pružati karte sagorijevanja u realnom vremenu, a zatim analizirati strukturne i okolinske promjene nakon dešavanja.</s><s>Međutim, teško je ispuniti zahtjeve za nadgledanje požara na ugljenokopima po prihvatljivoj cijeni i obimu radova.</s><s>Posljednjih godina brzi razvoj bespilotnih letjelica pospješio je razvoj novih, visoko performansnih, minijaturiziranih senzora.</s><s>Geotermalna područja mogu se sigurno i učinkovito otkriti bespilotnim letjelicama opremljenim termalnim infracrvenim kamerama.</s><s>Na osnovu mjerenja bespilotnim letjelicama mogu se brzo identifikovati i kreirati 3D modeli temperaturnih anomalija u rudarstvu.</s><s>Visoko rezolucijski snimci sa bespilotnih letjelica također su vrijedni za preciznu identifikaciju slabih anomalija ili područja malih dimenzija.</s><s>Ovakav način praćenja u stvarnom vremenu može pružiti prediktivne podatke o vjerovatnoj brzini širenja i putanji požara u rudarstvu. o Praćenje zagađenja zraka</s>\n<s>Plitka sagorijevanja ugljenih gasova i miniranja velikog obima proizvode velike količine zagađivača kao što su NOX, SOX, COX i toplinska zračenja.</s><s>Praćenje kvaliteta zraka temelji se na nekoliko fiksnih uređaja za uzorkovanje za potrebe modeliranja i verifikacije ili procjene emisija gasova na osnovu pokazatelja kao što je potrošnja uglja.</s><s>Britanski geološki ured za mjerenja (engl.</s><s>British Geological Survey – BGS) uspješno je izveo misije praćenja zračenja lakim avionima u regiji St.</s><s>Stephen u 2014. godini.</s><s>Međutim, avionima je teško održavati snimke visoke rezolucije na većim visinama leta.</s><s>Za pomenuto su potrebni visoko kvalifikovani profesionalci.</s><s>Posljednjih godina bespilotne letjelice opremljene senzorima plina postigle su dobre rezultate u daljinskom praćenju i kontroli zagađivača.</s><s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 191</s>\n<s>Stabilnost otvorenih rudokopa je ključna za održavanje sigurnosti i efikasnosti.</s><s>Ispitivanje mehanizama nestabilnih padina i njihovo daljinsko nadgledanje važni su za osiguravanje nesmetanih rudarskih operacija.</s><s>Studije su pokazale da bespilotne letjelice mogu pružiti brzu identifikaciju i praćenje stabilnosti padina i rudarskih terasa kod površinskih kopova.</s><s>9.5.2.4.</s><s>Revitalizacija zemljišta i procjena ekološke obnove Revitalizacija zemljišta i ekološka obnova u rudarstvu bitne su svrhe praćenja promjena, a istovremeno su i važne mjere za uravnoteženje suprotstavljenih potreba ljudi i zemljišta.</s><s>Trenutno su se relevantna istraživanja rudarskih revitalizacija razvila iz potrebe praćenja jednostavnih šteta na zemljištu pa sve do sveobuhvatnijeg praćenja promjena na zemljištu i okolišu, obuhvatajući raspon od pojedinačnih informacija o štetama do čitavog procesa kontrole štete.</s><s>Iako su radovi vezani uz revitalizaciju i ekološku obnovu postigli brojne dobre rezultate, neki preostali problemi teorije, tehnologije, regulacije i nadzora znače da neke zemlje imaju nižu stopu obnove.</s><s>Nadgledanje nakon revitalizacije zemljišta i ekološke obnove u rudarstvu važan su dio procesa, a također su i ključ za poboljšanje načina rekultivacije i operativne učinkovitosti.</s><s>Satelitski snimci često ne ispunjavaju zahtjeve praćenja i procjene revitalizacije zemljišta zbog niže prostorne i vremenske rezolucije.</s><s>Bespilotne letjelice mogu uzastopno prikupljati snimke veće rezolucije na nižoj nadmorskoj visini, što ih čini idealnim sredstvom za prikupljanje podataka za vegetacijski pokrov i promjenu namjene zemljišta.</s><s>Bespilotne letjelice mogu predstavljati prijelaz između uzorkovanja i satelitskih daljinskih istraživanja.</s><s>Oni jamče podatke velikog obima i visoke rezolucije za potrebe procjene i nadzora nakon rekultivacije, sa dobrim rezultatima u procjeni pokrivenosti vegetacijom.</s><s>9.5.3.</s><s>Budućnost korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu Pokazalo se da se bespilotne letjelice mogu uspješno koristiti u rudarstvu.</s><s>One mogu zamijeniti tradicionalna mjerenja i veoma brzo obaviti ranije dugotrajne i naporne zadatke, uz dobivanje periodičnih podatka i istovremeno osiguravanje mnogo bolje rezolucije u odnosu na satelitske snimke.</s><s>Međutim, slaba 192</s>\n<s>9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu izdržljivost znači da je bespilotnim letjelicama potrebno više letova da bi pokrili velika područja.</s><s>Istovremeno, težinsko opterećenje bespilotnih letjelica je trenutno prenisko i podložno je okolišnim činiocima kao što su vremenske prilike i teren.</s><s>Nadalje, hiperspektralne kamere, termalne infracrvene kamere i LiDAR koji su pogodni za bespilotne letjelice i dalje su prilično skupi, što ograničava njihovo korištenje.</s><s>Trenutno su najveći dio senzora korištenih u rudarstvu digitalne kamere, a glavne su primjene još uvijek usredotočene na 3D rekonstrukcije i snimanja terena.</s><s>Stoga je potrebno razviti niskobudžetne senzore kako bi se proširila usluga i raspon korištenja bespilotnih letjelica u rudarstvu i kako bi se postigli bolji rezultati istraživanja.</s><s>Trenutno je ključno pitanje brze obrada podataka prikupljenih bespilotnim letjelicama.</s><s>''Veliki podaci'', poput LiDAR-skih i hiperspektralnih podataka, složeni su i veoma zahtjevni za računare.</s><s>Ne mogu se obrađivati u realnom vremenu i imaju nizak stepen automatizacije.</s><s>Hiperspektralni podaci sadrže mnoštvo informacija za identifikaciju minerala i bitno je provesti smanjenje dimenzija i klasifikaciju hiperspektralnih podataka putem inteligentnih algoritama za izračunavanja.</s><s>LiDAR je npr. mnogo bolji izbor od fotogrametrijske tehnike SfM (engl.</s><s>Structure from Motion) kod okoliša koji karakteriše zatvoreni vegetacioni pokrov, što mu daje veliku prednost u procjeni vegetacionog pokrova nakon rekultivacije.</s><s>U isto vrijeme, integrisanje funkcionalnih modula poput LiDAR-a u sistem bespilotne letjelice omogućava brže prikupljanje i obradu velike količine podataka u stvarnom vremenu.</s><s>Prateći ovaj trend razvoja, kontinuirano nadgledanje i inspekcija infrastrukture, te analize inventara može se ostvariti bespilotnim letjelicama opremljenim LiDARom, hiperspektralnim kamerama, itd.</s>\n<s>Učinkovita kombinacija podataka dobivenih putem bespilotnih letjelica i drugih vrsta podataka (kao što su podaci daljinskih istraživanja i podaci snimanja površine terena tradicionalnim geodetskim metodama) i njihova puna primjena u različitim fazama rada (prije rudarenja, tokom rudarenja, nakon rudarenja i tokom rekultivacije) trenutno su ključna pitanja u rudarstvu.</s><s>Istraživanja su pokazala da bi 3D tačke dobivene putem terestričkog laserskog skeniranja mogle biti dopuna kontrolnim tačkama na terenu, time pružajući rješenje za udaljene rudnike na kojima je teško uspostaviti kontrolne tačke zbog otežanog mjerenja GNSS-om.</s><s>Također je dokazano da se, za potrebe nadzora slijeganja, kombinacijom bespilotnih letjelica i tradicionalnih geodetskih metoda 9. Savremene geodetske metode mjerenja u rudarstvu 193</s>\n<s>o Praćenja stabilnosti nagiba mjerenja mogu postići bolji rezultati od bilo koje metode koja se koristi pojedinačno.</s><s>Za razliku od ostalih istraživačkih područja, okoliš rudnika se drastično i brzo mijenja.</s><s>Stoga, jedan izvor podataka obično nije dovoljan da zadovolji stvarne potrebe.</s><s>Usklađivanjem i spajanjem podataka iz više izvora može se postići komplementarnost tako što će se iskoristiti pojedinačne prednosti svake od metoda.</s>\n<s>Naučna primjena bespilotnih letjelica u rudarstvu uglavnom se fokusira na površinska mjerenja, poput 3D rekonstrukcije, premjera terena, analize stabilnosti klizišta i praćenja zagađenja zraka.</s><s>Podzemna istraživanja uglavnom su koncentrisana na požare u ugljenokopima, ali područje u kom su bila uspješna su u smislu otkrivanja područja nenormalne temperature pomoću termalne infracrvene kamere.</s><s>Precizno kartiranja podzemnih rudnika moglo bi pomoći istraživačima da dobiju podatke, istovremeno pružajući plan za daljnje rudarske operacije.</s><s>Tradicionalne metode mogu ostati samo na nivou tačke ili linije i ne mogu postići nadzor nad čitavom površinom.</s><s>Istovremeno, bespilotne letjelice se uglavnom oslanjaju na GNSS za autonomnu navigaciju, ali GNSS signali slabo prodiru kroz zemlju.</s><s>Australijska rudarska kompanija trenutno istražuje mogućnost generisanja 3D karata u podzemnim rudnicima sa bespilotnim letjelicama opremljenim LiDAR-om, provodeći eksperimente u podzemnom rudniku na dubini od 600 m u zapadnoj Australiji.</s><s>Intenzivna primjena bespilotnih letjelica u podzemnim rudnicima još uvijek treba proći test vremena.</s>\n<s>Svi jamski radovi koji se u svom napredovanju udalje više od 200 m od tačke glavnog poligonskog vlaka na koju su bili priključeni, kao i otvoreni poligonski vlakovi koji imaju više od 20 poligonskih tačaka, moraju se evidentirati u rudničkoj dokumentaciji.</s><s>Precizno se moraju snimiti i svi jamski radovi koji se približe na 50 m granici otkopavanja ili eksploatacionog polja, sigurnosnom stubu, većem rasjedu, zatvorenim dijelovima jame, starim radovima ili susjednom rudniku.</s><s>Svi jamski radovi, bez obzira čemu služe, moraju se snimati i unositi u planove rudnika čim se ti radovi udalje više od 25 m od posljednje poligonske tačke.</s>\n<s>Obavljena mjerenja unose se u terenske zapisnike i glavne knjige mjerenja (slike 10.1, 10.2, 10.3 i 10.4).</s><s>Knjige mjerenja su službeni dokumenti i kao takvi moraju se čuvati kao dokumenti trajne vrijednosti.</s><s>Mjeračke knjige se mogu voditi i u digitalnoj formi.</s>\n<s>Slika 10.4.</s><s>Računanje koordinata tačaka u podzemnom poligonskom vlaku – TO 19R (a) i skica poligonskog vlaka (b) (izvor: RMU Kakanj) 198</s>\n<s>Grafička dokumentacija rudnika predstavlja rudničke planove i karte iscrtane na odgovarajućem materijalu za izradu planova ili izrađene uz podršku određene softverske aplikacije.</s><s>Prema potrebi, rudarske preduzeća mogu koristiti i formate planova predviđene propisima za državni premjer, i to formate sa korisnom veličinom prostora 50 cm x 75 cm i 60 cm x 90 cm ovisno od razmjere.</s><s>Svi listovi koji pripadaju istom planu odnosno nacrtu moraju imati istu orijentaciju, razmjeru, koordinatni sistem i mrežu.</s><s>Za crtanje dugačkih uzanih terena i objekata dozvoljava se produženi format sastavljen iz podjednakih susjednih formata.</s><s>Pri izradi planova snimanja na površini, obaveza je korištenja topografskim odnosno kartografskim znacima sadržanim u topografskom odnosno kartografskom ključu.</s><s>Rudarske oznake i simboli je naziv za zbirku specifičnih oznaka za planove u rudarstvu.</s><s>Kartiranje snimljenih tačaka odnosno unošenje pojedinih objekata u originalne planove mora se obavljati na osnovu vjerodostojnih i provjerenih podataka i to isključivo putem koordinata računatih u mjeračkim knjigama (u analognom ili digitalnom obliku).</s>\n<s>Ako se za snimanje površinskog kopa koristila terestrička fotogrametrija ili aerofotogrametrija, objekti se unose u originale planova na osnovu prethodno spomenutih snimanja.</s><s>Ako se za snimanje koriste terestričke metode, izrada grafičkih prikaza (kartiranje) se obavlja odgovarajućim softverom (npr. AutoDesk Civil 3D, Adtollo TopoCAD i sl.).</s><s>Karte i planovi u digitalnom obliku iscrtavaju se po potrebi pomoću plotera na standardnim formatima.</s><s>Razmjera koja će se upotrijebiti kod pojedinih planova odnosno nacrta zavisi od jasnoće unošenja i preglednosti unesenih podataka koji se traže za taj dokument.</s><s>Pri izradi propisanih planova odnosno nacrta mora se upotrijebiti ili 1 : 50 000.</s><s>Pri izradi profila i skica za lokacije uređaja, mjesta nesretnih slučajeva, itd. treba upotrijebiti jednu od sljedećih razmjera: 1 : 250, 1 : 200, 1 : 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>10.3.1.</s><s>Situacioni nacrt eksploatacionog polja Situacioni nacrt eksploatacionog polja (slika 10.5), po pravilu, treba izraditi na topografskom planu u razmjeri koja obezbjeđuje dovoljnu tačnost za određivanje granice polja i dobivanje podataka potrebnih za raspravu na licu mjesta.</s><s>Slika 10.5.</s><s>Situacioni plan rudnika u analognom obliku, razmjera 1 : 5000, isječak (snimio: Jusuf Topoljak)</s>\n<s>Situacioni nacrt eksploatacionog polja kod preduzeća za istraživanje i eksploataciju nafte, solnih voda i zemnih plinova mora sadržati sve potrebne podatke.</s>\n<s>10.3.2.</s><s>Geološka karta eksploatacionog polja Geološka karta eksploatacionog polja i njegove okoline izrađuje se na topografskom planu odnosno osnovi, u razmjeri koja obezbjeđuje dovoljnu tačnost i jasnoću geoloških granica i podataka koji se u kartu unose.</s><s>200</s>\n<s>Geološka karta eksploatacionog polja treba da sadrži: topografske podatke sa izohipsama i važnijim kotama – ako nema topografskog plana, geološke podatke, i to opšte i bitne za pravilno usmjeravanje rudarskih radova odnosno bušenje, sve važnije petrografske, stratigrafske, tektonske i hidrološke podatke, kao i izdanke mineralnih sirovina i njihove konture po stepenu istraženosti (po kategorijama rezervi),</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija sve izvršene istražne radove i geološka istraživanja, jamske otvore i glavne jamske saobraćajnice na pojedinim horizontima i bušotine sa odgovarajućim oznakama (duboke i plitke).</s><s>Radi jasnije slike i praktičnog korištenja podataka karte, geološka karta mora imati kao prilog dovoljan broj uzdužnih i poprečnih profila izraženih preko ležišta korisnih mineralnih sirovina odnosno preko naftnog ili plinskog polja.</s><s>Projektovani istražni radovi (plitka okna, istražne jame, bušotine i dr.) ne unose se na geološku kartu već u za to određen zaseban plan sa potrebnim geološkim podacima, koji sačinjava prilog geološkoj karti.</s><s>10.3.3.</s><s>Situacioni plan rudnika</s>\n<s>Situacioni plan rudnika izrađuje se na topografskoj osnovi razmjera 1 : 1000 do Pregledni situacioni plan rudnika velike rasprostranjenosti, ili sa više jama, rudarska preduzeća mogu izrađivati za svoje potrebe, ili kada to rudarski organ odredi, u jednoj od razmjera do 1 : 25 000.</s><s>Situacioni plan rudnika sa podzemnom eksploatacijom mora sadržavati: sve glavne podatke topografskog plana odnosno razmjere ako se njime raspolaže, ali u svakom slučaju sve stalne tačke trigonometrijske mreže rudnika i državne triangulacije ako na terenu postoje, glavne poligonske i nivelmanske mreže, kao i sve stalne tačke mjerenja na površini sa njihovim kotama, a po mogućnosti i izohipse ekvidistancije do najviše 10 m, smjer i deklinaciju magnetskog meridijana sa upisanom godinom mjerenja za rudnike koji su magnetski orijentisani, a za ostale rudnike smjer astronomskog meridijana,</s>\n<s>201 sve jamske otvore i jamske saobraćajnice na svim horizontima, kao što su prekopi, hodnici, svoznice odnosno uspinjače okna, zatvoreni jamski prostori, stari radovi i dr.,</s>\n<s>201 graničnu liniju produktivne formacije sa eventualnim izdancima ležišta mineralnih sirovina, istražne radove i bušotine sa površine, granice eksploatacionih polja, istražnih prostora i susjednih rudnika, kao i granice političkih općina,</s>\n<s>preduzeća, jalovišta i sl., saobraćajnice na površini (željezničke pruge, glavne puteve, ceste, dalekovode, kablove, električne centrale i trafostanice, stajaće i tekuće vode, izvore, vodovodne mreže i hidrante, crpne stanice i kanalizacije,</s>\n<s>Situacioni plan rudnika sa površinskim kopom mora sadržati još i: granice ležišta korisnih mineralnih sirovina i granice otkopavanja, etaže u korisnoj supstanci i jalovini,</s>\n<s>jalovišta i izvršene istražne radove, bušotine i podzemne rudarske radove, ako ih Plan jame izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500.</s><s>Originali plana jame crtaju se na bijelom crtaćem papiru nalijepljenom na kartonima ili na aluminijskoj ploči (na korektostat papiru) ili digitalnom CAD ili GIS formatu (slika 10.6 i 10.7).</s><s>202</s>\n<s>Plan jame mora sadržavati: sve jamske objekte, ako što su: okna, potkopi, hodnici, prekopi, niskopi ili uskopi, slijepa okna, magacine eksplozivnog i ostalog materijala, crpne i trafo-stanice, komore za kompresore, ventilatore, prevozne uređaje, jamske radionice i dr., kao i sve sigurnosne stubove radi obezbjeđenja jamskih ili površinskih objekata, zatvorene jamske prostore i stare radove,</s>\n<s>Plan jame mora sadržavati: energetsku mrežu jame (vodove električne energije i komprimiranog vazduha), vodovodnu mrežu i hidrante i jamska postrojenja (svoznice, uspinjače, žičare, transportne sisteme), sva aktivna radilišta na otvaranju, pripremanju i otkopavanju, saobraćajnice,</s>\n<s>Plan jame mora sadržavati: otkopane površine (označene po godinama otkopavanja i način zapunjavanja: ručno, mehaničko, pneumatsko, pomoću vode i dr.), gradnje i brane trajnijeg značaja koje služe za odbranu od vode, plina, požara ili eksplozije,</s>\n<s>Plan jame mora sadržavati: oznake karakteristika ležišta korisnih mineralnih sirovina (pružanje, pad i profil ležišta), sve poremećaje i zarušenja, kao i jamske i vanjske bušotine.</s><s>Kod ovih posljednjih treba istaći one koje nisu propisno zacementirane odnosno na siguran način zatvorene, mjesta pojava metana i većih pojava vode, trajno stabilizovane tačke vanjskog mjerenja, kao i ostale tačke čije su koordinate i visine zavedene u glavnoj knjizi mjerenja, jasno obilježena mjesta u jami i na površini, prema kojima bi napredovanje jamskih radova moglo izazvati opasnost prodora vode, plina, požara, zarušenja, i sl., kao i sve vanjske objekte koji bi mogli biti ugroženi jamskim radovima, a treba ih čuvati. granice do kojih se smije vršiti otkopavanje radi sigurnosti rada ili zaštite pojedinih objekata (zvanično određeni sigurnosni stubovi), granice susjednih rudnika i njihove granične jamske radove, sve ostalo što bi moglo biti od značaja za sigurnost rada ili pravilno usmjeravanje rudarskih radova, odnosno za racionalnu eksploataciju.</s><s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>Ako se jamski radovi nalaze jedni iznad drugih (rad u više etaža, horizonata ili slojeva), moraju se, gdje to preglednost zahtjeva, pored opšteg plana jame, 204</s>\n<s>U zasebne planove u smislu prethodnog stava, moraju se unijeti svi jamski radovi izvedeni u tom dijelu jame, a pored toga i svi jamski prostori označeni na opštem planu jame (za provjetravanje, transport, prolaz i dr.), koji su u neposrednoj vezi sa radovima etaže, horizonta ili sloja.</s><s>Pored redovnog mjesečnog dopunjavanja, dopunjavanje plana treba obavljati kada se otvori novo radilište, po izbijanju u neki raniji stari rad i po završetku ili napuštanju nekog radilišta.</s><s>Naročitu pažnju treba poklanjati mjerenju i blagovremenoj dopuni plana, kada se radovi približavaju zatvorenim ili ranije otkopanim prostorima (starim radovima), graničnim i sigurnosnim stubovima, rasjednim i drugim opasnim zonama, ili kada se radovi obavljaju u blizini nekog drugog jamskog radilišta ili površine.</s>\n<s>Otkopni plan jame obavezan je za rudnike kod kojih se otkopavanje realizuje u više etaža, horizonata ili slojeva koji se nalaze jedni iznad drugih, kao i za veće rudnike zbog veće jasnoće i preglednosti.</s><s>Otkopni plan jame izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500, a po potrebi i u razmjeri 1 : 200 na bijelom crtaćem kartonu ili u digitalnom obliku (slika 10.8).</s>\n<s>Otkopni plan jame mora sadržati: sve podatke opšteg plana jame koji se odnose na etažu, horizont ili sloj i sve detalje izvršenih radova u tom području, kao i jamske i površinske bušotine, sa njihovom početnom i završnom kotom, sve jamske saobraćajnice na toj etaži, horizontu ili sloju i van njih koje su u neposrednoj vezi sa radovima na odnosnoj etaži, horizontu ili sloju i služe za izvoz, provjetravanje, odvodnjavanje ili za koju god drugu svrhu,</s>\n<s>Otkopni plan jame mora sadržati: oznake karakteristika ležišta (pružanje, pad i profil) snimljene bar na svakih 100 m, a kod znatnijih odstupanja i češće, 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>205 sva aktivna radilišta na otvaranju, pripremanju i otkopavanju u tom području jame, sa njihovim nazivom i oznakama, način zapunjavanja, stare radove pa i one za koje ne postoje vjerodostojni podaci u mjeračkim knjigama (ovi posljednji podaci se unose crtkano), granice otkopanog polja i granice do kojih se smije ići sa otkopavanjem, površine pod vatrom, vodom i sl., postojeći i projektovani sigurnosni stubovi radi obezbjeđenja jamskih ili površinskih objekata, ili iz nekog drugog razloga,</s>\n<s>205 rasjede i rasjedne zone, ostale poremećaje i opasna područja sa njihovim granicama, oznakom i opisom mjesta pojave metana, prodora vode, gorskih udara i sl., sa njihovom količinom (intenzitetom) i datumom pojavljivanja,</s>\n<s>205 granice i količine istražene korisne mineralne supstance, smjer provjetravanja sa oznakom za svježu, osvježenu i izlaznu vjetrenu struju,</s>\n<s>U rudnicima sa podzemnim radovima ili površinskim kopom, sa razgranatom energetskom mrežom i obimnom mehanizacijom, izrađuje se plan energetske mreže ako plan jame ili površinskog kopa ne pruža potrebnu preglednost takve mreže.</s><s>Plan energetske mreže izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 5000 na crtaćem kartonu.</s>\n<s>Plan energetske mreže mora sadržavati: kod podzemnih rudnika – sve otvore jame i otvorene jamske prostore sa svim saobraćajnicama, a kod površinskih kopova – sve etaže u korisnoj mineralnoj supstanciji i jalovini, sa svim saobraćajnicama za odvoz proizvoda i prevoz jalovine, kao i radove, objekte i uređaje koji služe za ponovno privođenje kulturi otkopanih površina, transformatore i razvodne uređaje električne struje, vodove (kablove) visokog i niskog napona, lokalitete pojedinih električnih postrojenja, telefonske linije i dr.</s>\n<s>Plan energetske mreže mora sadržavati: kompresorske stanice, rezervoare za komprimirani vazduh, cjevovode, razvodne ventile i dr., kao i mjesta potrošnje i najvažnije tehničke elemente i kapacitete pojedinih uređaja i instalacija.</s><s>Dopuna plana energetske mreže obavlja se kada god nastupi znatnija promjena u pogledu uređaja i instalacija iz prethodnog stava.</s><s>10.3.7.</s><s>Plan provjetravanja jame</s>\n<s>Plan provjetravanja jame mora sadržavati: sve otvore jame i otvorene jamske prostore, zatvorene jamske prostore, stare jamske radove, zidove i ostale gradnje kojima su zatvoreni jamski prostori ili stari jamski radovi, sa oznakom dana izgradnje, lokacije jamskih požara sa datumom nastanka požara i mjesta u stanju zagrijavanja,</s>\n<s>parametara jame, rasjede i poremećene zone, proruške, pukotine i sve što bi moglo ugroziti jamu požarom, plinom ili gubitkom vazdušne struje, sva aktivna radilišta u jami i saobraćajnice namijenjene izvozu ili prolazu ljudi, prostore u kojima se stalno ili privremeno zadržavaju ljudi (mašinske komore, crpne stanice i dr.),</s>\n<s>parametara jame, magacine eksplozivnog i zapaljivog materijala, cijevi, vrata, pregrade, zavjese, zidove i ostalo što služi vjetrenju, regulisanju ili razvođenju vjetrene struje, kao i objekte, uređaje i naprave za odbranu od požara, širenja eksplozije, prodora plina ili vode, vjetrene stanice,</s>\n<s>parametara jame, broj ljudi i motora sa unutrašnjim sagorijevanjem najbrojnije smjene, posebno za svako radno mjesto i za pojedinu stanicu mjerenja vazduha, kao i ukupno za svako vjetreno odjeljenje, puteve za redovno kretanje ljudi i puteve za hitno napuštanje jame u slučaju nužde u skladu sa planom spašavanja, mjesta smještaja, vrstu i kapacitet ventilatora koji služe provjetravanju jame, a nalaze se u jami ili na površini, električne uređaje ili električne instalacije, razvodne ploče, vodove mjesta pojave metana, izmjerenu količinu u m3/s i datum mjerenja i sve ostalo što bi moglo biti od utjecaja na pravilno i izdašno provjetravanje jame.</s>\n<s>Plan provjetravanja jame dopunjuje se redovno svakog mjeseca, kao i kada nastupi neka znatnija promjena u režimu provjetravanja.</s><s>Radi preglednosti plana i njegovog periodičnog dopunjavanja mogu se pojedini podaci izdvojiti i prikazati tabelarno na planu provjetravanja, ali sa pozivom na mjesto označeno u planu.</s><s>Kada plan provjetravanja, uslijed periodičnog dopunjavanja, postane nepregledan odlaže se u odnosni ormar i zamjenjuje se novim.</s><s>208</s>\n<s>Plan površinskog kopa radi se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500.</s><s>Originali planova površinskih kopova crtaju se na bijelom crtaćem papiru nalijepljenom na unakrsno lijepljenim kartonima ili na ploči od aluminija ili cinka, odnosno u digitalnom obliku (slika 10.10).</s>\n<s>Plan površinskog kopa mora sadržavati: konfiguraciju terena, sa izohipsama i glavnim kotama, hidrografiju terena, sa svim slivnim površinama i protocima vode i sisteme površinskog i podzemnog odvodnjavanja, sve urađene istražne radove i bušotine, rasjede i poremećene zone, izohipse podine i povlate ležišta korisne supstancije, etaže u korisnoj supstanciji i jalovini, granice ležišta korisnih mineralnih sirovina, granice otkopavanja sa ucrtanim završenim kosinama etaža i jalovišta,</s>\n<s>209 transportne puteve i transportna postrojenja, bunkere, depoe i dr., podzemne jamske prostore i saobraćajnice, upravne i pogonske zgrade i postrojenja, trafo-stanice i dalekovode, vodove komprimiranog vazduha, vodovode i napojne stanice, odlagališta i otkopane površine zemljišta koje se privode ili su privedene kulturi, tj. na kojima je u toku ili je završena rekultivacija.</s><s>Slika 10.10.</s><s>Isječak digitalnog plana površinskog kopa, razmjera 1 : 2500 Uz plan površinskog kopa obavezno se izrađuju poprečni profili za etaže u ležištu korisne supstancije i u jalovini, kao i etaže odlagališta.</s><s>Plan površinskog kopa i profili dopunjuju se svakog mjeseca.</s><s>210</s>\n<s>Hidrološki plan (plan jamskog i površinskog odvodnjavanja) rade se na topografskoj osnovi, na crtaćem papiru, u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500 za rudnike sa velikim pritokom vode, kada to rudarska inspekcija propiše.</s><s>Hidrološki plan rudnika sa podzemnom eksploatacijom mora sadržavati: glavne podatke topografskog plana, ako se njime raspolaže, stalne tačke trigonometrijske mreže rudnika i državne triangulacije i glavne poligonske i nivelmanske mreže sa njihovim kotama i sa izohipsama do 10 m ekvidistancije,</s>\n<s>10.3.9.</s><s>Hidrološki plan rudnika izvore, potoke, rijeke, poplavljene terene i bare, granice jezera i mora, nasipe, brane, mostove i ostale važnije vodne objekte, kao i granice maksimalnog vodostaja,</s>\n<s>kapacitetima, važnije rasjede, pukotine, pećine, ponore, prolome i udubine, kao i sve ostalo što bi moglo imati veći značaj za režim jamskih ili površinskih voda i ugroziti sigurnost pri radu,</s>\n<s>kapacitetima, sve jamske otvore, otvorene jamske prostore, a naročito one koji služe direktno za odvodnjavanje ili kojima slobodno teče jamska voda, kao i dublje istražne radove i bušotine,</s>\n<s>kapacitetima, sve zatvorene jamske prostore i stare radove ako kroz njih prolazi jamska voda ili bi se u njima mogla nakupljati i ugroziti jamu, zidove, vodna vrata, baraže i ostale gradnje izrađene u cilju odbrane od prodora vode, kao i mjesta na kojima je postavljen manometar za mjerenje pritiska vode i mjesta filtera za ocjeđivanje ili ispitivanje, sve stalne ili periodične pojave vode u jami, sa oznakom lokaliteta, pritiska, pritoka i njihovog sastava (mulj, blato, pijesak i sl.), mjesta na kojima se voda djelimično ili potpuno gubi i datum pojava većih pritoka ili provala vode.</s>\n<s>Rudnici sa površinskim kopovima izrađuju svoje hidrološke planove prema onim zahtjevima koji se na njih odnose.</s><s>Kod ovih rudnika prikazat će se na 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>Dopuna hidrološkog plana provodi se kada god nastupe znatnije promjene u normalnom režimu odvodnjavanja i zaštitnih mjera.</s><s>10.3.10.</s><s>Plan tektonike rudnika</s>\n<s>Plan tektonike rudnika u rudnicima sa složenom tektonikom izrađuje se u razmjeri 1 : 500 do 1 : 2500 na crtaćem papiru, kada to zahtijeva pravilno usmjeravanje rudarskih radova ili kada rudarska inspekcija odredi, zbog racionalne eksploatacije, korisne mineralne supstance, a geološke karte ili planovi jame ne mogu pružiti potrebnu jasnoću ili preglednost tektonskih prilika u rudniku.</s>\n<s>potrebnim za orijentaciju, važne petrografske, stratigrafske i hidrološke podatke, izvršene istražne radove i bušotine iz jama i sa površine, detaljno razrađenu tektoniku (rasjede i rasjedne zone, sinklinale i antiklinale i druge vrste bora, itd.) i</s>\n<s>potrebnim za orijentaciju, konture ležišta korisnih mineralnih sirovina.</s><s>Plan tektonike mora imati kao prilog dovoljan broj uzdužnih i poprečnih profila izvedenih preko ležišta korisnih mineralnih sirovina.</s><s>Dopunjavanje plana obavlja se unošenjem podataka koji rezultiraju iz istražnih radova ili otvaranje ležišta korisnih mineralnih sirovina, ili podacima do kojih se dolazi prilikom otkopavanja.</s><s>10.4.</s><s>RUDARSKE OZNAKE I SIMBOLI</s>\n<s>Geodetski rudarski planovi i karte rudnika sadrže sve rudarske objekte i postrojenja.</s><s>U svrhu prikaza pojedinih objekata na planovima i kartama se koriste rudarske oznake i simbole.</s>\n<s>rudničkih podzemnih prostorija i to: vertikalnih kao što su okna, slijepa okna i sipke, horizontalnih: potkopi, hodnici i prekopi, kosih: kosa okna, niskopi i uskopi.</s>\n<s>Oznake služe za upotpunjavanje sadržaja sljedećih planova i karata: situacioni plan bazena, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, situacioni plan rudnika, razmjere 1 : 1000 do 1 : 5000, plan energetske mreže, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, geološku kartu rudnika, razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500, hidrološki plan rudnika razmjere 1 : 1000 do 1 : 2500 i plan površinskog kopa, razmjere 1 : 500 do 1 : 10 000.</s><s>U nastavku će biti prikazano samo nekoliko rudarskih oznaka i simbola.</s><s>Na slici 10.11 prikazan je znak za izvozno okno kružnog presjeka za unošenje u planove razmjere 1 : 200 do 1 : 1000.</s><s>Površina unutrašnjeg kruga ispunjena je crnom bojom osim dijela površine kruga čiji je prečnik jednak polovini prečnika kruga ispunjenog crnom bojom.</s><s>Pored oznake okna, koja je ucrtana u razmjeri plana prema stvarnim dimenzijama, ispisana je namjena okna i njegov broj.</s><s>Umjesto broja može biti korišten i naziv okna.</s><s>U redovima ispod ispisana je kota odvozišta i kota najnižeg navozišta.</s><s>Za prikaz okna na planovima razmjere 1 : Slika 10.11.</s><s>Znak za izvozno okno (prema: Službene novine SFRJ, 1967) Oznake za provjetravanje rudnika sa podzemnom eksploatacijom namijenjene su za označavanje elemenata važnih za režim provjetravanja jama 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>213 rudnika, kao što su: ventilaciona okna, ulazna i izlazna vazdušna struja, ventilaciona vrata i pregrade, venti1acioni mostovi, ventilacione stanice, ventilacione bušotine, mjesta pojave gasova, ventilatori, cijevi za provjetravanje.</s><s>Oznake su obavezne prilikom unošenja podataka u plan provjetravanja jame podaci (i označavaju znakovima) za pravac i razvođenje vazdušne struje i mjesta pojave gasova.</s><s>Nadalje, plan jame treba da sadrži i oznake za infrastrukturu koja je od utjecaja za pravilno i izdašno provjetravanje jame.</s><s>Otkopni plan jame razmjere 1 : 200, 1 : 500 do 1 : 2500, pored ostalog, obavezno sadrži znakove za način provjetravanja, smjer svježe i istrošene vazdušne struje i sve pojave gasova.</s><s>Slika 10.12.</s><s>Rudarska oznaka za svježu vazdušnu struju (prema: Službene novine SFRJ, 1967)</s>\n<s>Slika 10.12 prikazuje oznaku za svježu vazdušnu struju.</s><s>Kao oznaka služi strelica crvene boje koja prikazuje smjer kretanja svježe vazdušne struje.</s><s>Za prikaz na planovima razmjere 1 : 200 do 1 : 1000 koristi se strelica dužine 10 mm, a na planovima 1 : 2000 do 1 : 2500 dužine 5 mm.</s><s>U oba slučaja debljina strelice Oznake za jamske vode i za odvodnjavanje u rudnicima namijenjeni su za izradu rudarskih planova, a služe za označavanje elemenata važnih za poznavanje režima jamskih voda i odvodnjavanja u rudnicima, kao što su izvori, prodori (provale) vode, vodosabirnici, vodne brane, drenaže, filteri, pumpe, cjevovodi i dr.</s>\n<s>Na slici 10.13 prikazan je znak za nagli prodor vode iz krova – aktivan.</s><s>Oznaka se sastoji od kružića sa skraćenicom K. Kružić se izvlači plavom bojom.</s><s>Pored oznake ispisuje se pritok vode i datum prodora vode.</s><s>214</s>\n<s>Koriste se pri izradi sljedećih planova: plan energetske mreže razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (samo oznake za postrojenja odvodnjavanja i oznake koje su vezane za takva postrojenja), hidrološki plan rudnika razmjere 1 : 500 do 1 : 2500, hidrološke planove površinskih kopova (prema potrebi i situaciji površinskog kopa).</s>\n<s>Na slici 10.14. prikazana je oznaka za otkopano ležište bez zapunjavanja otkopanog prostora.</s><s>Šrafura se crta prema okviru plana pod uglom od 45°.</s><s>Za planova razmjere 1 : 200 do 1 : 1000, šrafurne linije su debljine 0,1 mm na međusobnom odstojanju 2,5 do 3 mm dok su na kartama razmjere 1 : 5000 do 1 : 10 000 na međusobnom rastojanju 1,5 do 2 mm.</s><s>Oznake za otkopavanje ležišta korisne supstance i zapunjavanje otkopanih prostora služe za jednoobrazno označavanje na rudarskim kartama i planovima otkopavanja zapunjavanja otkopanih prostora i granica otkopavanja.</s><s>Oznake za istražne bušotine u oblasti rudarstva služe za označavanje rudarskih istražnih bušotina na rudarskim kartama i planovima na kojim se ucrtavaju istražne bušotine.</s>\n<s>Oznake se koriste za izradu i dopunjavanje sadržaja planova: situacioni plan rudnika razmjere 1 : 1000 do 1 : 5000 (sve istražne bušotine na površini),</s>\n<s>(prema: Službene novine SFRJ, 1967) situacioni plan rudnika sa površinskom eksploatacijom razmjere 1 : 1000 do 1 : 5000 (sve istražne bušotine na površini), plan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne bušotine na površini i hidrološki plan rudnika, razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne bušotine) i</s>\n<s>215 geološki plan rudnika, razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 (sve istražne bušotine Slika 10.15.</s><s>Jamska bušotina (bušotina u pod) (prema: Službene novine SFRJ, 1967) Na slici 10.15 prikazana je oznaka jamske istražne bušotine u pod.</s><s>Dimenzije znaka zavise od razmjere plana.</s>\n<s>Znakovima za opasne zone u rudarstvu na rudničkim kartama i planovima označavaju se mjesta opasnih zona i mjesta u oblasti rudarstva, u jami i na površini rudnika, kao i na istražnim eksploatacionim radovima za naftu i zemni plin, koje ugrožavaju život, zdravlje i sigurnost ljudi.</s><s>Odgovarajuće oznake opasnih zona prikazuju se na planovima:</s>\n<s>215 u plan provjetravanja jame razmjere l : 500 do 1 : 2500 unose se oznake koje označavaju sve pojave gasova i eksplozije, požare, aktivne i likvidirane, područja vatri i područja ispunjena gasovima sa njihovim granicama prostiranja,</s>\n<s>215 u plan jame razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se mjesta potopljena vodom, sigurnosni stubovi, područja pod vatrom i ispunjena gasovima, eksplozije, gorski udari, polomljena krovina, prodor tekućeg pijeska, pukotine na površini izazvane podzemnim radovima kao i sanirana područja,</s>\n<s>215 u otkopni plan jame razmjere 1 : 200, 1 : 500 do 1 : 2500 unose se oznake koje označavaju sigurnosne stubove, sve pojave gasova i eksplozije, pojave prodora vode, gorskih udara, eksplozije ugljene prašine, prodora tekućeg pijeska, granice zarušavanja, kao i granice obrušavanja, klizanja i slijeganja površine uslijed podzemnih radova, u hidrološki plan razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se sva područja vodom potopljena i</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija u plan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 unose se granice klizanja i obrušavanja na površinskom otkopu, kao i granice sigurnosnih stubova.</s>\n<s>Slika 10.16.</s><s>Gorski udar (prema: Službene novine SFRJ, 1967) Na slici 10.16 prikazana je oznaka za mjesto gorskog udara.</s><s>Oznaka se sastoji od romba sive boje sa strelicom crvene boje u pravcu duže dijagonale sa smjerom Oznake za kosine etaža na površinskom kopu služe za označavanje kosine etaža korisne mineralne supstance (rudnih etaža), otkrivke i jalovišta na planovima površinskog kopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500.</s><s>Slika 10.17.</s><s>Kosine etaža korisne mineralne supstance: uglja, metala, nemetala (prema: Službene novine SFRJ, 1967)</s>\n<s>Na slici 10.17 prikazana je oznaka kosine etaža korisne mineralne supstance.</s><s>Na planovima se oznaka ponavlja u zavisnosti od razmjere plana.</s><s>Znak se crta u zavisnosti od visine i nagiba etaže, a dimenzija mu je u razmjeri plana.</s><s>Znak sadrži broj kosine etaže kao i kote donje i gornje etaže.</s><s>Skup oznaka mehanizacija u rudnicima sadrži oznake kojima su u rudničkoj grafičkoj dokumentaciji predstavljeni:</s>\n<s>izvozne mašine i sredstva za izvoz, mašine za provjetravanje i odvodnjavanje, mašine za izradu jamskih prostorija, otkopavanja i zapunjavanja otkopnih prostora,</s>\n<s>pruge i pružna postrojenja i mašine i uređaji na površinskim otkopima.</s><s>Oznake predviđene za rudarsku mehanizaciju služe za označavanje na rudarskim kartama i planovima mehanizacije u jami i na površinskim otkopima rudnika.</s><s>Pojedine oznake koriste se pri izradi i dopunjavanju planova: situacioni plan rudnika razmjere l : 1000 do l : 5000, situacioni plan površinskog otkopa razmjere l : 1000 do l : 5000, plan energetske mreže rudnika razmjere l : 500 do l : 5000 sa podzemnom eksploatacijom ili površinskim otkopom,</s>\n<s>pruge i pružna postrojenja i plan provjetravanja jame razmjere l : 500 do 1 : 2500, plan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 2500 i energetski plan površinskog otkopa razmjere 1 : 500 do 1 : 5000.</s><s>Na slici 10.18 prikazan je znak za sijalicu.</s><s>Dimenzije kruga zavise od razmjere plana.</s><s>Pored znaka je napisana jačina sijalice.</s><s>Slika 10.18.</s><s>Sijalica (prema: Službene novine SFRJ, 1967) Za pomoćne jamske prostorije propisane su oznake kojima se iste predstavljaju na rudarskim planovima i kartama.</s><s>Predviđene su oznake za: navozišta, pumpne stanice, remizu, trafostanicu, magacine eksploziva, izolacione komore tehničko-operativnih prostorija, remontne radionice, kompresorske stanice, magacini alata, stanice za smještaj spasilaca, stanice za hitnu pomoć i sanitarne prostorija.</s>\n<s>Slika 10.19.</s><s>Stanica za hitnu pomoć (prema: Službene novine SFRJ, 1967) Obzirom da je tokom eksploatacije mineralnih sirovina podzemnim i površinskim metodama neminovno postojanje geodetske osnove, sve tačke se unose u rudarske planove i karte prema odredbama topografskog odnosno kartografskog ključa.</s>\n<s>Na rudarskim planovima i kartama potrebno je ucrtati i izolinije (terena, podzemnih voda, sadržaja sumpora itd., kao i granične linije u rudarstvu – npr. granice ležišta korisne supstance).</s>\n<s>Organi uprave nadležni za poslove rudarstva koji su izdali dozvolu za eksploataciju mineralnih sirovina vode katastar odobrenih eksploatacionih polja.</s><s>U okviru ovog operata vodi se evidencija o pravnim licima kojima su izdate dozvole kao i zbirka isprava odnosno dokumentacije na osnovu koje je izdata dozvola za eksploataciju.</s><s>Tokom eksploatacije mineralnih sirovina rudarski planovi i karte moraju se povremeno dostavljati organu uprave koji vodi katastar eksploatacionih polja radi njegovog ažuriranja.</s><s>10.6.</s><s>GIS U RUDARSTVU</s>\n<s>Geodetski, ali i drugi podaci prikupljeni u rudnicima sa podzemnom i površinskom eksploatacijom predstavljaju pojave iz realnog svijeta u smislu njihovih položaja u odnosu na koordinatni sistem, njihovih atributa koji nisu u relaciji sa položajem i njihovih prostornih međurelacija.</s><s>Efikasno upravljanje 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>219 rudnicima zahtijeva skladištenje i korištenje prikupljenih podataka kako bi mogli biti pravovremeno skladišteni, korišteni i distribuirani.</s><s>Ova velika količina podataka zahtijeva korištenje geoinformacionih sistema.</s><s>10.6.1.</s><s>Primjene GIS-a u rudarstvu</s>\n<s>GIS (geoinformacioni sistem – engl. geographic information system) omogućava da se kompletan sadržaj rudarskih planova može organizovati i voditi zasebno (na slojevima (engl. layer)) u digitalnoj bazi svih rudarskih podataka.</s><s>Slika 10.20.</s><s>Atributni podaci istražnih bušotina sa prostora eksploatacionih polja mrkog uglja Breza i Kakanj (izradila: mr. Nermina Omerhodžić, Federalni zavod za geologiju)</s>\n<s>Naravno, svi podaci su geolocirani i podaci se ne dupliraju.</s><s>Svi slojevi se svakodnevno ažuriraju (usaglašavaju sa stanjem u rudniku).</s><s>Podaci vezani za rudnik obrađeni i pohranjeni u GIS-u su na jednom mjestu.</s><s>Bez ikakvih ograničenja se mogu dodavati novi slojevi kako bi ovako organizovana baza podataka (slika 10.20) omogućavala širok spektar analiza za potrebe rudnika 220</s>\n<s>Uz globalnu zabrinutost zbog iscrpljivanja visokokvalitetnih ležišta rude u blizini površine, rizici povezani s razvojem rudnika rastu u ekonomskom, tehničkom i okolišnom smislu razmatranja.</s><s>Pad proizvodnje mineralnih sirovina i dobiti rudarskih kompanija rezultirao je uvođenjem velikih teških mašina i naprednih rudarskih tehnologija za miniranje rudnih nalazišta nekvalitetnih ruda na većim dubinama.</s><s>Negativan uticaj na sigurnost pri radu i okolini je evidentan kako su rudarske nesreće izazvale poteškoće u pravilnom praćenju i kontroli.</s><s>Slijedom toga, pojavljuje se potreba za sistemskim i strateškim planiranjem, radom i upravljanjem okolišem temeljenim na tehnikama optimizacije ili sistemima donošenja odluka kako bi se poboljšala produktivnost, operativna učinkovitost i stabilnost u rudarskom okruženju.</s><s>Da bi se postigli ovi ciljevi, metodologije zasnovane na geoinformacionim sistemima učinkovito se koriste za dizajn i optimizaciju procesa razvoja rudnika.</s><s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>GIS je sveobuhvatan okvir koji se koristi za prihvatanje, pohranjivanje, ispitivanje, analizu i prikaz prostornih podataka u mnogobrojnim aplikacijama.</s><s>Međutim, iako se GIS može koristiti za razvoj rudnika, u rudarskom sektoru ne obraća se značajna pažnja na procjenu metoda i aplikacija temeljenih na GIS-u, koje se odnose na planiranje, rad ili upravljanje okolišem.</s><s>10.6.2.</s><s>Faza razvoja rudnika</s>\n<s>Faza razvoja rudnika sastoji se od planiranja, izgradnje, eksploatacije i revitalizacije.</s><s>U fazi planiranja, minerali se pronalaze geofizičkim i geohemijskim istraživanjima.</s><s>U fazi izgradnje i eksploatacije gradi se infrastruktura za proizvodnju minerala, a rude se vade pomoću teške opreme.</s><s>Napokon, u fazi revitalizacije, svi nepoželjni materijali, poput otpada, jalovine i onečišćenog gornjeg sloja tla, uklanjaju se iz rudarskog područja, a podzemno područje se pravilno ispunjava kamenim materijalima.</s><s>Da bi se olakšale investicione odluke, provode se studije izvodljivosti uzimajući u obzir tehničke, ekonomske i ekološke aspekte razvoja rudnika u fazi planiranja.</s><s>Razmjer i stepen mineralnih naslaga procjenjuju se pomoću rezultata računarski potpomognutog modeliranja.</s><s>Odabire se odgovarajuća metoda kopanja, a granica površinskog kopa se optimira za kvantificiranje volumena i količine rude i otpada.</s><s>Uz to se projektuje rudarska infrastruktura i identifikuju potencijalni sukobi, kako bi se spriječili politički, pravni i ekološki problemi.</s><s>Konačno, mogu se odrediti rudni resursi i rezerve koji se odnose na količinu i stepen obradivog rudnog tijela.</s>\n<s>Kada se odobri plan razvoja rudnika, gradi se površinski ili podzemni rudnik, a u rudarskom području grade se transportne ceste, klupe i postrojenja za preradu.</s><s>Razne tehnike optimizacije i sistemi donošenja odluka primjenjuju se za optimizaciju proizvodnje minerala i transporta.</s><s>Bežični komunikacioni sistemi mogu igrati glavnu ulogu u praćenju osoblja i opreme te u praćenju radne okoline iz udaljenog ureda.</s><s>Za sprečavanje katastrofa uzrokovanih štetnim plinovima, prašinom, požarima ili vodom mogu se primijeniti različiti sistemi upravljanja koji se odnose na podzemnu ventilacionu mrežu, upravljanje sigurnošću i odvodnju; oni također mogu upozoriti radnike o potrebi bijega, ukoliko je to potrebno.</s>\n<s>Uticaje okoliša na rudarsko područje trebalo bi nadzirati i kontrolisati u fazi eksploatacije rudnika i u fazi revitalizacije.</s><s>U fazi eksploatacije rudnika, prašina, buka i vibracije uglavnom se događaju kao rezultat bušenja i miniranja.</s><s>Štoviše, problemi na padinama i problemi s erozijom česta su pojava u rudnicima.</s><s>Nakon rudarenja, u rudarskim područjima mogu se pojaviti razne opasnosti izazvane rudarstvom, uključujući slijeganje, zagađenje vode, onečišćenje tla i krčenje šuma.</s><s>Stoga je ključno kontinuirano pratiti kretanje drenažnih tokova, ispiranje metala i sedimenata i uspostaviti okvir baze podataka za učinkovito upravljanje opasnostima.</s><s>Nadalje, sistemsko planiranje sanacije rudnika može spriječiti i umanjiti rizike za rudarsko okruženje i ljudsko zdravlje.</s><s>10.6.3.</s><s>Planiranje rudarenja korištenjem GIS-a Istraživanje planiranja rudnika temeljeno na GIS-u obično se klasificira sa četiri teme: procjena rudnih rezervi, optimizacija površinskih kopova, dizajn rudarske infrastrukture i analiza potencijalnih sukoba.</s><s>10.6.3.1.</s><s>Procjena rudnih rezervi</s>\n<s>U fazi procjene rudnih rezervi, tehnologije temeljene na GIS-u, poput prostorne analize i ciljanja, izlaganja, 3D vizualizacije podataka i obrade, mogu se koristiti za identifikaciju i procjenu lokacije, veličinu i geometriju podzemnih mineralnih nalazišta.</s>\n<s>Razvijeni su alati za upite koji se mogu koristiti kao GIS-3D dodatak, koji obuhvata i blizinski upit (do \"sonde\" objekta), upit o svojstvu (numerički atribut), ljuski (sadržavanje unutar zatvorene površine), upit metapodataka, upit osobine (kupola, udubljenje, zakrivljenost), upit trenda (ravnina zarona, vektor) i upit presjeka (s objektom \"sonde\").</s><s>Ovakva rješenja olakšavaju upite i lako predstavljaju atribute te podržavaju prostorno ciljanje kako bi se zadovoljile potrebe za rudarstvom i istraživanjem minerala.</s><s>Postoji metoda integrisane geostatistike s GIS mogućnostima, poput prostorne analize, izlaganja i 3D vizualizacije i obrade podataka.</s><s>Posebno su korisne vizuelne i interaktivne analize temeljene na GIS-u za ispitivanje povezanosti podataka na razmatranom području i ukupnih podataka u integrisane prostorne baze podataka.</s><s>Dobre rezultate daje metoda kriginga, 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>223 geostatističke metode za procjenu oblika, prostornog položaja i obima otvorenih rudnika.</s><s>Kod te metode je najbolje koristiti veći broj varijabli kako bi se dobile dodatne informacije i poboljšala tačnost procjena o podacima u rudnicima.</s><s>Treba spomenuti i metode identifikacije i klasifikacije metode težina koje se koriste u procesu istraživanja rudnika.</s><s>Težinske metode mogu se razvrstati u dvije glavne grupe: metode temeljene na podacima (metoda težina dokaza, logistička regresija i vještačke neuronske mreže (engl. artificial neural networks ANN)) i metode znanja (metode procjene omjera, analitički hijerarhijski postupak (engl. analytical hierarchy process – AHP)) i Delphi.</s><s>10.6.3.2.</s><s>Optimizacija otvorenih rudarskih kopova Metoda za kvantifikaciju nesigurnosti upotrebljava se za optimizaciju podataka otvorenih rudnika, kao rezultata kolebanja cijena minerala uslijed promjena u svjetskoj privredi i rezervi minerala.</s><s>U tom smislu mogu se efikasno primijeniti Monte Carlo simulacije za generisanje višestrukih skupova cijena minerala na temelju historijskih podataka o podacima cijena minerala, a optimizacija granica obavlja se više puta pomoću ove cijene.</s><s>Ispituju se rezultati optimalne analize granica otvorenih rudnika; 1 se dodjeljuje ako blok postoji unutar optimalne granice, a 0 se dodjeljuje u suprotnom.</s><s>Ova se binarnizacija provodi na svim rezultatima optimalne analize granica.</s><s>Integrisanjem nekoliko binarnih blokovskih modela izrađuje se model vjerovatnosti koji kvantitativno predstavlja nesigurnost proizašlu iz promjena u cijenama minerala.</s><s>Danas se koristi i tehnologija temeljena na GIS-u za razvoj deponija jalovine i zasipanih i ne rudarskih zona kao postojeće brdske topografije; također se procijenjuju stope erozije tla kako bi se identifikovala mjesta brana koja zahtijevaju nadzor.</s><s>Stope erozije iz razvijenih rudarskih krajolika procjenjuju se pomoću adekvatnih empirijskih modela, pri čemu se simulacija brzine erozije tla s različitim gustoćama vegetacije postiže izmjenom izvornih normalizovanih vrijednosti indeksa vegetacije.</s><s>Na taj način efikasno se predviđa potencijal za eroziju tla i poduzimanju potrebnih koraka prije pokretanja rudarstva.</s><s>GIS alati za analizu stabilnosti nagiba mogu se koristiti za integrisanu analizu stabilnosti nagiba u procesima upravljanja podacima, rezervama rude i optimizacijom jama na površinskom kopu.</s><s>Ovakvi alati mogu poboljšati 224</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija optimiziranu 3D konfiguraciju jama i doprinijeti boljem razumijevanju ekonomskog utjecaja različitih padina i projekata jama.</s><s>10.6.3.3.</s><s>Dizajn infrastrukture rudnika</s>\n<s>odlagališta dalekovoda i značajki dizajna cesta.</s><s>Budući da GIS uključuje funkcije koje se odnose na obradu i ciljanje prostornih podataka i analizu puta, to može biti korisno u ovoj fazi.</s><s>Tako npr., moguće je optimalno dizajnirati linearnu infrastrukturu, poput cesta u rudnicima, uzimajući u obzir okolišne i socijalne karakteristike.</s><s>Prvo se okolišne i socijalne karakteristike identifikuju strukturiranim intervjuima sa dionicima, a ponderi unosa prostornih podataka računaju se pomoću tih karakteristika.</s><s>Ti se prostorni slojevi zatim koriste za izradu površine troškova za analizu puta s najmanjim troškovima (engl. least-cost Druge mogućnosti odnose se na sljedeće aspekte rudarstva i transporta kamenih minerala (agregata) u kontekstu regionalnog razvoja: prostorne i vremenske promjene u raspodjeli i intenzitetu rudarstva, dostupnost ekonomskih rezervi u aktivnim rudnicima, veličini i raspodjeli tokova cestovnog prometa agregata, potencijala željeznica kao alternativnog prijevoznog sredstva i valorizaciji nerazvijenih agregatnih naslaga kako bi se procijenila njihova prikladnost za buduću upotrebu.</s><s>Takvi se modeli mogu koristiti za sveobuhvatno pružanje savjeta o trenutnom stanju mineralnih sirovina, rudarstva i saobraćaja u regiji i za pružanje uvida u buduće aktivnosti eksploatacije rude.</s>\n<s>10.6.3.4.</s><s>Analize potencijalnih regionalnih sukoba U fazi analize potencijalne konfliktne regije mogu se koristiti GIS geoprocesiranje i hidrološko modeliranje.</s>\n<s>Ekološkim i ekonomskim zoniranjem moguće je analizirali postupak planiranja korištenja zemljišta u sukobu s interesima s obzirom na buduće 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>225 korištenje zemljišta i vode.</s><s>GIS tehnike koriste se za procjenu sukobljenih politika o korištenju zemlje (npr. koju provode različiti nivoi vlasti).</s><s>10.6.4.</s><s>Eksploatacija rudnika korištenjem GIS-a Aspekti eksploatacije rudnika mogu se klasifikovati na optimizaciju eksploatacije rudnika, projektovanje i upravljanje bežičnim komunikacionim sistemom, sistemom za podršku odlukama i dizajn i upravljanje ventilacionim / sigurnosnim / odvodnim sistemom rudnika.</s><s>10.6.4.1.</s><s>Optimizacija eksploatacije rude Praćenje sistema za transport rude kamionima i lopatama obavlja se pomoću funkcija prostorne vizuelizacije i optimiziranje ruta za transport ruda kiperima pomoću LCPA na bazi rastera i vektora.</s>\n<s>Rasterski-bazirani GIS model za određivanje optimalnih puteva prevoženja kipera u velikim površinskim kopovima upotrebljava višekriterijsku procjenu i LCPA.</s><s>U procesu težinskih višestrukih rezultata štetnih karakteristika primijenjuju se uporedbe u paru za kvantitativnu analizu različitih otpora pet karakteristika i tri ograničenja, poput brzine kamiona, blizine vode i rudnog tijela, postojanja zavoja, vidljivosti i održavanja vučnog puta.</s><s>Optimalni putevi odvoza kipera mogu se odrediti uzimajući u obzir i udaljenost prijevoza i višestruki kriterij.</s>\n<s>Optimizacija rute prijevoza kipera u površinskim kopovima uglavnom upotrebljavaju rasterske podatke.</s><s>Međutim, rasterski podaci mogu uzrokovati nekoliko problema, uključujući puteve u obliku ''cik-cak'' kretanja zbog veličine piksela i zanemarivanja topološkog odnosa između transportnih cesta.</s><s>Da bi se prevladali ovi problemi upotrebljava se mrežna analiza zasnovana na vektorima, koja je učinkovitija u određivanju optimalnih puteva za prijevoz kipera uzimajući u obzir gradijent terena u površinskim kopovima.</s><s>Upotrebom GIS-a moguće je odrediti emisije ugljičnog dioksida dizelskih vozila koji rade u podzemnom rudniku.</s><s>Temeljem GIS baze podataka o podzemnim cestovnim mrežama i procjenom prosječne brzine vožnje dizelskih vozila na svakoj cesti određuje se faktor emisije ugljičnog dioksida.</s><s>Količina emisije ugljičnog dioksida povezana s prijevozom kamionima mogu se 226</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija izračunati uzimajući u obzir faktor emisije ugljičnog dioksida i putnu daljinu dizelskih vozila utvrđenih GIS mrežnom analizom.</s><s>Dalje, može se uzeti u obzir da se faktor emisije ugljičnog dioksida svake ceste mijenja prema nagibu ceste, nosivosti vozila i emisijskim standardima.</s><s>10.6.4.2.</s><s>Dizajn i upravljanje bežičnim komunikacionim sistemom U otvorenim rudnicima i podzemnim rudnicima mogu se instalirati bežični komunikacioni sistemi za prikupljanje podataka koji se odnose na rad opreme, sigurnost rada i proizvodne procese na web serveru u stvarnom vremenu.</s><s>Pomoću web-zasnovanog GIS-a i prostorne analize moguće je dizajnirati i upravljati bežičnim komunikacionim sistemima.</s><s>Jedan od primjera je digitalni model rudnika koji se sastoji od platforme skladišta podataka i platforme za aplikaciju / analizu temeljenu na GIS tehnologiji.</s><s>Kada su novi podaci o bušenju prikupljeni kroz kontrolni mrežni sistem, slojevi prostornih osobina se mogu kreirati u shape formatu datoteke na temelju podataka o koordinatama i novim skupom prostornih podataka koji bi se mogao pretvoriti u geoprostorno zasnovani fajl.</s><s>Ovakav model dopušta udaljenim korisnicima da pretražuju, postavljaju upite, vizueliziraju i analiziraju informacije o nalazištima rudnika bez potrebe za pristupom rudarskom mjestu.</s>\n<s>Drugi primjer je algoritam zasnovan na GIS-u za dizajniranje početnog bežičnog komunikacionog sistema u površinskim kopovima.</s><s>Analiza geoprocesiranja koristi se za multikandidatski odabir odašiljača (bežična pristupna tačka) uzimajući u obzir vjerovatnoću daljnjeg razvoja i karakteristike okoliša u rudniku.</s><s>Potom se primijenjuje analiza vidokruga komunikacije utemeljena na trodimenzionalnoj (3D) djelomičnoj Fresnelovoj zoni za kvantitativnu procjenu mogućeg područja komunikacije i analizu povoljnih kombinacija odašiljača.</s>\n<s>10.6.4.3.</s><s>Sistemi za podršku odlučivanju GIS funkcije temeljene na prostornoj bazi podataka i 3D vizualizaciji također se mogu koristiti za upravljanje rudarskim podacima i donošenje visokokvalitetne rudarske odluke za učinkovite rudarske operacije.</s><s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>Primjer je GIS platforma za kontrolu i nadgledanje rudarskih katastrofa izazvanih velikim naponom kore, plinom i pritiskom vode koja curi u podzemnom rudniku ugljena.</s><s>Kolnik, 3D geološko modeliranje i modeliranje radne površine izvedeni su na temelju nepravilne triangulacione mreže korištenjem baze podataka geomehaničkih parametara, koji se odnose na hidrogeologiju, distribuciju plina, napon kore, mehaniku stijene i podatke o klasifikaciji stijena.</s><s>Zatim se kroz proračunski program aplikacije procjenjuju stabilnost stijena i dinamičke katastrofe kako bi se korisnicima pružile mjere dizajna podrške i spašavanja.</s>\n<s>Postoji i sistem praćenja i upravljanja zasnovan na GIS-u za sigurnost kod podzemnog rudarstva.</s><s>U ovom sistemu, sistem za upravljanje bazom podataka i metapodacima dizajniran je za snimanje detalja o minskim nesrećama, kao i radne i operativne uslove podzemnih radnika i opreme.</s><s>Razne funkcije, uključujući analizu raspodjele brzine zraka, tematske prikaze, i analize ruta za slučaj nužde, pružene su korisnicima kako bi podržale donošenje odluka u mrežnom GIS okruženju.</s>\n<s>Razvijen je korporativni GIS sistem, koji je implementiran s distribuiranim desktop aplikacijama u cijeloj rudarskoj kompaniji za aktivnu analizu i upravljanje rudarskim podacima.</s><s>Postoje tri vrste nivoa upotrebe u sistemu: (1) operatori mogu generisati i dohvatiti georeferencirane informacije, rudnike i civilne karte, te baze podataka o zaposlenicima i opremi; (2) korisnici mogu pretvoriti osnovne karte u digitalne formate i generisati osobine karata i tematske karte; i (3) rukovodioci kompanija mogu analizirati rudarske aktivnosti putem upita za karte i donositi odluke u vezi s optimizacijom eksploatacije rudnika.</s>\n<s>GIS može doprinijeti dizajniranju modela podzemne ventilacione mreže i upravljanju odvodnim sistemima radi promicanja sigurnosti i sprečavanja rudarskih nesreća tokom eksploatacije rudnika.</s><s>Dizajn prostornih baza podataka i GIS utemeljena prostorna analiza u tu se svrhu često primjenjuju.</s><s>U tom smislu razvijen je GIS-ov model mreže za ventilaciju rudnika za ventilacijski put i planiranje količine koristeći analizu mreže.</s><s>Tu se koriste sve 228</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija vrste komponenti ventilacione mreže, kao što su podzemni tuneli, tačke raskršća (čvorove) i ventilacioni uređaji (zračna vrata, zid i prozor), uz prostornu bazu podataka koja se odnosi na ventilacionu mrežu i iskopavanje.</s><s>Pri tome je moguće izvesti analizu optimalnog puta ventilacije i najboljeg puta spašavanja u požarnim nesrećama dodjeljivanjem vrijednosti otpora određenoj mreži ventilacije.</s>\n<s>Tehnika modeliranja temeljena na GIS-u upotrebljava se za dizajniranje jezera s oborinskim vodama u velikim jamama velikih rudnika.</s><s>Model analize identifikuje hidrološke parametre, uključujući protok nakupljanja padavina u ponorima i slivovima, te dizajniranje oborinskog bazena s oborinskim vodama s pumpnim postrojenjima uzimajući u obzir optimalni kapacitet crpke i skladišta.</s><s>Takav pristup omogućava simulaciju poplave kako bi se utvrdila izvedivost dizajna jezera u uslovima koncentrisane kiše.</s><s>10.6.5.</s><s>Upravljanje okolišem pomoću GIS-a Upravljanje okolišem rudnika temeljeno na GIS-u može se svrstati u tri teme: upravljanje</s>\n<s>opasnostima izazvanim rudnicima i sanacijski projekt rudnika.</s><s>10.6.5.1.</s><s>Upravljanje okolišem u eksploataciji rudnika GIS se može upotrebljavati za ispitivanje uticaja vibracija tla izazvanih eksplozijama na okolne građevine (npr. autoceste, vodovodne cijevi, željezničke pruge i stambena područja) iz rudnika kamenoloma u Vijetnamu.</s><s>Događaji miniranja se klasifikuju pomoću neizrazitog algoritma grupisanja C-means (engl. fuzzy C-means – FCM).</s><s>Na toj se osnovi koriste modeli neuronske mreže s kvantilnom regresijom (engl. quantile regression neural network – QRNN).</s><s>Kombinacijom FCM i QRNN modela nastaje hibridni model pomoću kojeg se mogu predvidjeti vibracije tla izazvane eksplozijom.</s><s>Ovakav model može se koristiti za kontrolu vibracija tla izazvanih eksplozijom i umanjiti njihove učinke.</s><s>GIS softver i tehnike modeliranja koriste se za analizu problema na padinama na površinskom kopu, pri čemu se analiza provodi kroz nekoliko koraka, uključujući početne podatke kompilacije i pretvorbe, provjeru valjanosti podataka, generisanje izvedenog podatkovnog sloja i prediktivno modeliranje.</s><s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>Uz to, rizik od neuspjeha padine analizira se uporedbom predviđene stabilnosti kosine na temelju GIS-a i modela padina nakon problema istih.</s><s>Metode modeliranja temeljene na GIS-u djelotvornije su u analiziranju rizika od propadanja kosina u površinskom kopu od uobičajenih grafičkih programa za crtanje.</s>\n<s>Otkrivanje i vizuelizacija promjena u kiselim rudničkim jezerima može se obaviti upotrebom podataka satelitskih snimaka u određenim vremenskim intervalima u GIS-u, što pruža razne detalje iz godine u godinu s obzirom na regionalne razmjere kopna i promjene u vodenim tijelima.</s><s>Podaci dobiveni sa satelita daljinskih istraživanja koriste se za provjeru razvijenog sistema praćenja i raznih kiselih rudničkih jezera.</s><s>GIS softver koristi se za analizu satelitskih snimaka kao vremenskih serija i pretvorbu granice rudnika kiselih jezera u vektorski format podataka.</s><s>Nakon toga računaju se promjene u površini i obodu kiselih rudničkih jezera i prikazuju kroz tabele i grafikone.</s><s>Moguće je izraditi i tematske karte promjena u kiselinskim rudničkim jezerima.</s><s>10.6.5.2.</s><s>Upravljanje opasnostima od rudnika GIS funkcije, poput analize sliva, prostornog kartiranja, prostorne baze podataka i prostornog modeliranja, mogu se koristiti za upravljanje opasnostima od rudnika.</s><s>Analiziranjem područja oko rudnika moguće je utvrditi sve promjene u korištenju zemljišta u rudarstvu i poljoprivredi tokom čitave historije rudnika.</s><s>Osim toga, zahvaljujući diferencijalnoj radarskoj interferometriji (engl. differential radar interferometry – DInSAR) i GIS-u moguće je pratiti slijeganje rudnika i okolnog područja.</s>\n<s>Različiti GIS alati se uspješno upotrebljavaju u projektima sanacije rudnika.</s><s>Tako npr. postoje alati za podršku projektima melioracije u napuštenim rudarskim područjima.</s><s>Takav alat ima četiri glavne funkcije: sposobnost procjene opasnosti od slijeganja rudnika, procijena eroziju rudarskog otpada, analiziranje puta protoka rudarske vode na površini i utvrđivanje vrste drveća pogodne za pošumljavanje rudnika.</s><s>Aplikacija integriše topografske karte, geološke karte, karte nanosa rudnika i podatke o bušotinama kako bi uspostavila prostorna baza 230</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija podataka i ispitale raspodijeljene opasnosti od rudnika koje bi mogle oštetiti okoliš.</s><s>Takvi alati pružaju korisne informacije o opasnostima od rudnika kako bi podržale planirane revitalizacije.</s>\n<s>Drugi primjer je prostorni sistem potpore odlučivanju (engl. spatial decision support system – SDSS) koji minimalizira probleme kao što su nedostatak integracije podataka i dugotrajna analiza uzrokovana konvencionalnim metodama u plan revitalizacije rudnika.</s><s>Na temelju binarnih cjelobrojnih modela linearnog programiranja, SDSS rješava ove probleme integrisanjem GIS-a s metodama odlučivanja s više kriterija.</s><s>SDSS također omogućava korisnicima da odaberu odgovarajuće korištenje zemljišta u različitim dijelovima područja nakon rudarenja, uzimajući u obzir socijalne, tehničke, ekonomske, ekološke i sigurnosne kriterije.</s>\n<s>10.6.6.</s><s>Prednosti korištenja GIS-a u rudarstvu S ciljem podrške planiranju rudnika, optimimiranju rudarskih operacija i analiziranju uticaja rudarskih operacija na okoliš, GIS se može efikasno upotrebljavati za:</s>\n<s>(1) Učinkovito upravljanje podacima o rudnicima u georeferenciranim, prostornim i atributnim formatima podataka.</s><s>Podaci o rudnicima uglavnom uključuju bušotine, rudna tijela, ležišta minerala, granice jama i podzemne transportne ceste, koje imaju prostorne karakteristike.</s><s>Stoga se ti podaci mogu učinkovito pohranjivati, manipulisati i obrađivati u georeferenciranim (geografske koordinate), prostornim (lokacijskim informacijama) i atributnim (prostorna svojstva) formatima podataka u GIS okruženju.</s><s>U tu svrhu uspostavljeni su različiti okviri GIS baze podataka za podatke o bušenim otvorima, blok modelima ležišta minerala, podzemnim mrežama puteva, podzemnim ventilacionim mrežama i sl.</s>\n<s>(2) Podršku donošenju odluka za upravitelje rudnika.</s><s>GIS se može koristiti za podršku donošenju odluka tokom različitih faza razvoja rudarstva.</s><s>Primjeri uključuju otkrivanje i procjenu rezervi rude pomoću prostornih alata korištenjem 3D upita, vizuelizaciju nesigurnosti u površinskim rudokopima i odabir namjene zemljišta nakon zatvaranja rudnika pomoću višekriterijske analize.</s><s>Nadalje, potencijalni sukobi izazvani rudarstvom, katastrofe i opasnosti 10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija</s>\n<s>231 mogu se unaprijed identifikovati pomoću alata za prostornu analizu.</s><s>Napokon, svi podaci i informacije dijele se s više korisnika kako bi se razgovaralo o optimalnim odlukama putem korporativne GIS tehnologije. (3) Fleksibilnost razmatranja s više parametara.</s><s>GIS nudi brojne alate za integraciju podataka, alate koji se preklapaju, alate za višekriterijsku analizu i mapiranje algebarskih funkcija za višeparametarska razmatranja.</s><s>Na primjer, razvijeni su različiti modeli prostorne analize za optimalno određivanje rute prijevoza kamiona uzimajući u obzir karakteristike uticaja kretanja kamiona, višestruki odašiljač odabira mjesta uzimajući u obzir mogućnost dodatnog razvoja rudnika i karakteristika okoliša, te projektovanje jalovišta za oborinske vode u jamama uzimajući u obzir hidrološke karakteristike površinskih sistema odvodnje.</s>\n<s>(4) Brza i objektivna inspekcija rudnika bez pristupa na licu mjesta.</s><s>GIS može smanjiti vrijeme i napor potreban za detaljno istraživanje rudnog područja korištenjem podataka daljinskih istraživanja i različitih kartografskih podataka (npr. topografske karte, geološke karte, hidrološke karte i infrastrukturne karte).</s><s>Za planiranje revitalizacije, ove se metodologije primjenjuju za određivanje aktivnosti revitalizacije, pristup propadanju rudnika i eroziji otpada i procjeni uticaja vidljivosti rudarskih mjesta.</s>\n<s>Posljednjih godina u rudnike su uvedene nove tehnologije, poput senzorskih mreža, mobilnih uređaja, bežične komunikacije i bespilotnih letjelica, u skladu s četvrtom industrijskom revolucijom.</s><s>Konkretno, sistemi upravljanja sigurnosti rudnika utemeljeni na informaciono-komunikacionoj tehnologiji aktivno se koriste u otvorenim i podzemnim rudnicima za praćenje opreme i mjesta radnika i praćenje okoliša eksploatacije rudnika.</s><s>Za prijenos podataka o lokaciji na web poslužitelj instalirana je bežična komunikaciona mreža u površinskim kopovima i podzemnim rudnicima.</s><s>U budućnosti se planira: (a) uvođenje prostornog temeljenog GIS-a i baza podataka atributa za sistem upravljanja sigurnosti rudnika s obzirom na okvir paketnih podataka (npr. vrijeme otkrivanja opreme, ID otkrivene opreme); (b) razvoj algoritama za automatsko mjerenje ulaznih parametara (npr. vrijeme rada prijevoza, broj otpremljenih kamiona, vrijeme 232</s>\n<s>10.</s><s>Geodetska rudnička dokumentacija putovanja kamiona) simulacije sistema prijevoza teretnog vozila i obuku modela iz prostorne baze podataka i atributa i generisanje ulazih podataka u matričnom formatu; i (c) razvoj funkcija upita baze podataka za izdvajanje specifičnih ulaznih podataka u skladu s vremenom rada, datumom i vrstom opreme.</s><s>Na temelju svega navedenog u vezi sa GIS-om u rudarstvu, mogu se izvesti sljedeći zaključci:</s>\n<s>(1) U fazi planiranja rudnika usvojene su metode utemeljene na GIS-u za procjenu rezervi rude, optimizaciji površinskih kopova, dizajnu rudarske infrastrukture i analizi potencijalnih konflikata.</s><s>Tri su glavne karakteristike GIS-a razmatrane na ovu temu.</s><s>Prvo, GIS mogućnosti, poput prostornih baza podataka i pripadajuće analize, integrisane su s funkcijama geostatističke interpolacije i raznim težinskim metodama (AHP, Delphi, logistička regresija i ANN) za kvantitativnu procjenu rudnih ležišta u fazi studije izvedivosti.</s><s>Drugo, potvrđeno je da će 3D prostorne funkcije upita biti učinkoviti alati za traženje i vizuelizaciju minerala iznad granične vrijednosti.</s><s>Konačno, prostorna analiza, uključujući LCPA, analizu koridora i hidrološko modeliranje, mogli bi se široko primijeniti na regionalnom nivou za dizajniranje rute prevoženja rudnik-luka i sprečavanje potencijalnih socijalnih i okolišnih konflikata. (2) Metode temeljene na GIS-u mogu se široko koristiti za optimizaciju i upravljanje sistemom eksploatacije rudnika.</s><s>Na rudarskim mjestima implementirani su različiti sistemi za transport ruda, bežičnu komunikaciju, upravljanje rudom, nadzor sigurnosti, podzemnu ventilaciju i sisteme odvodnje.</s><s>Tri su koraka za projektovanje i upravljanje sistemima za upravljanje rudnicima pomoću GIS-a.</s><s>Prvo, prostorna baza podataka i metapodaci radnika i opreme, transportnih cesta i ventilacionih mreža, stope proizvodnje i karakteristike okoliša grade se u GIS okruženju.</s><s>Tada svi članovi rudnika mogu dijeliti podatke o eksploataciji rudnika u stvarnom vremenu postavljanjem istih i prikazivanjem na GIS web serveru.</s><s>Konačno, sistemi eksploatacije rudnika mogu se optimizirati utvrđivanjem puta prevoženja rude, smjera i količine ventilacije i planiranja spašavanja u hitnim slučajevima kroz prostornu analizu utemeljenu na GIS-u.</s>\n<s>(3) U fazi eksploatacije i revitalizacije zemljišta uočene su brojne aplikacije utemeljene na GIS-u za upravljanje okolišem rudnika.</s><s>Uticaj rudarskih katastrofa i opasnosti za rudarsko okruženje i ljudsko zdravlje predviđaju se i njima se upravlja pomoću prostornih baza podataka, prostorne analize i tehnika vizuelizacije.</s><s>Za analize varijacija u rudarskom okruženju (slijeganje rudnika, padovi kosina i rudarska jezera) kao vremenska serija uglavnom se koriste snimci daljinskih istraživanja.</s><s>Štoviše, razvijeni su različiti sistemi produženja GIS-a koji podržavaju donošenje odluka u projektima planiranja i ponovnog korištenja rudnika.</s><s>GIS ima moćne mogućnosti za projektovanje i optimizaciju faza razvoja rudnika u smislu upravljanja prostornim podacima, podrške u donošenju odluka i razmatranja s više parametara.</s><s>Ipak, praktična upotreba metoda utemeljenih na GIS-u za planiranje, rad i upravljanje okolišem i dalje je teška.</s><s>Slijedom toga, kako bi se maksimizirala praktičnost i primjenjivost GIS-a na rudarskom mjestu, potrebno je opće razumijevanje i obuka GIS platforme kroz kontinuiranu komunikaciju i povratne informacije između inžinjera i istraživača.</s>\n<s>Postupak eksploatacije mineralnih sirovina može biti privremeno, potpuno i trajno obustavljen.</s><s>Nakon završenog postupka eksploatacije mineralne sirovine slijedi postupak zatvaranja rudnika.</s><s>Potom se izvodi rekultivacija ili prenamjena prostora.</s><s>Rekultivacija napuštenih i eksploatacionih prostora uključuje sve radnje koje je potrebno izvršiti na rudničkom prostoru u cilju završne sanacije i revitalizacije površina degradiranih rudarskim radovima u skladu sa rudarskim projektom.</s><s>Prenamjena prostora podrazumijeva pretvaranje napuštenog površinskog kopa u građevinsko zemljište, dok prenamjena napuštenih podzemnih jamskih prostorija podrazumijeva pretvaranje prostora u npr. turističke objekte.</s>\n<s>Ukoliko postoje opravdani razlozi i potrebe mogu se privremeno obustaviti rudarski radovi.</s><s>Privremene obustave radova mogu biti iznenadne i planirane.</s><s>Jedan od opravdanih razloga je pojava opasnosti po život zaposlenika rudnika koja je iznenada nastupila na eksploataciji mineralnih sirovina i predstavlja razlog iznenadne obustave rudarskih radova.</s><s>Planirane obustave radova se realizuju kada se npr. obavlja sanacija instalacija.</s><s>Privremena obustava izvođenja rudarskih radova je prekid koji ne traje duže od jedne godine.</s><s>Ako je obustava izvođenja rudarskih radova planirana i traje duže od 30 dana, geodeti su obavezni iskoristiti vremenski period u svrhu izvođenja geodetskih mjerenja.</s>\n<s>Potpuna i trajna obustava rudarskih radova može se izvršiti na eksploataciji mineralnih sirovina na svim objektima ili na samo jednom objektu na kojem se izvode rudarski radovi.</s><s>Nakon potpune obustave radova, neophodno je obaviti sanaciju i rekultivaciju posljedica rudarskih radova na okoliš.</s><s>Ovim postupkom potrebno je otkloniti sve posljedice nastale pri izvođenju rudarskih radova, a na osnovu projekta sanacije i rekultivacije.</s><s>11.</s><s>Zatvaranje rudnika</s>\n<s>Prije obavljanja konačne sanacije, neophodno je provesti mjere osiguranja kako bi se trajno isključile opasnosti po život i zdravlje ljudi i imovine i mogući uzročnici zagađenja okoliša, odnosno štete na objektima i okolišu.</s><s>Rudarski planovi, mjeračke knjige i druga dokumentacija o stanju rudarskih radova, nakon donošenja odluke o obustavi eksploatacije, moraju se deponovati u nadležnim arhivskim ustanovama (npr. arhive kantona) kako bi se čuvali kao dokumenti trajne vrijednosti.</s>\n<s>Literatura open-pit mines using unmanned aerial vehicle and a novel intelligence system.</s><s>A., Jack, J. D. (2014).</s><s>Impacts of mountaintop removal and valley fill coal mining on C and N processing in terrestrial soils and headwater streams.</s><s>Water Air and Soil Pollution 225(8), 2081–2097.</s>\n<s>Literatura underground longwall mining on prime agricultural land: A review and research agenda.</s><s>Land Degradation and Development 27(6), 1650–1663.</s>\n<s>247 machinery and rolling times on the microbial activity of reclamation soil in coal area.</s><s>International Journal of Coal Science & Technology 1(2):241–247. motion (SfM) photogrammetry with drone data: A low cost method for monitoring greenhouse gas emissions from forests in developing countries.</s><s>Mohr, L. (2007).</s><s>Effects and Controls of Lateral Refraction in Underground Coal Mines (diplomski rad).</s><s>Darling Heights: University of Southern Queensland, Faculty of Engineering and Surveying.</s>\n<s>Pavloudakis, F., Galetakis, M., Roumpos, C. (2009).</s><s>A spatial decision support system for the optimal environmental reclamation of open-pit coal mines in Persil, A. (1983).</s><s>Rekonstruktion des Hauenstein-Basistunnels.</s><s>BulletinKern 35, Polat, N., Uysal, M. (2018).</s><s>An experimental analysis of digital elevation models generated with lidar data and UAV photogrammetry.</s><s>Journal of the Indian Society of Remote Sensing 46, 1135–1142.</s><s>Popović, N. (1975).</s><s>Naučne osnove projektovanja površinskih kopova.</s><s>Tuzla: Institut za rudarska i hemijsko-tehnološka istraživanja Tuzla.</s><s>Pravilnik o tehničkim normativima za izvođenje rudarskih mjerenja, izradu rudarskih planova i karata, njihova razmjera, izbor sistema koordinata i vođenje rudarsko-mjeračke i druge dokumentacije koja se upotrebljava pri izradi rudarske tehničke dokumentacije (2012), Službene novine Federacije BiH, 14/02.</s><s>Gold mining in Cajamarca, Peru.</s><s>Land Use Policy 49, 104–117.</s>\n<s>Rice, D. F. (1975).</s><s>Messung in senkrechten Schächtnen mit T2/DI10.</s><s>Wild Richter, N., Staenz, K., Kaufmann, H. (2008).</s><s>Spectral unmixing of airborne hyperspectral data for baseline mapping of mine tailings areas.</s><s>International Journal of Remote Sensing 29(13), 3937–3956. assess water quality.</s><s>Photogrammetic Engineering and Remote Sensing 69(6), ore hosting ultramafic rocks using airborne and simulated EnMAP hyperspectral imagery, Nunavik, Canada.</s><s>Remote Sensing of Environment 152, 302–317. using multispectral imagery from an UAV platform and machine learning algorithms for irrigation scheduling management.</s><s>Computers and Electronics in Agriculture 147, 109–117.</s>\n<s>Rošer, J. (2017).</s><s>Application of terrestrial laser scanning in documenting an underground coal mine pumping station.</s><s>Materials and Geoenvironment 64(2), nadir and oblique UAV imagery to reconstruct quarry topography: methodology and feasibility analysis.</s><s>European Journal of Remote Sensing 50(1), 211–221.</s><s>Rudarske oznake i simboli (1967), Službene novine SFRJ, 41/67.</s><s>Rudnici u Bosni i Hercegovini. (2017, 1. septembar).</s><s>Dostupno na: https://www.cin.ba/energopotencijal/rudnici.php camera networks for precise and geo-accurate reconstructions from aerial and terrestrial images with user guidance.</s><s>Comput Vision and Image Understanding (2018).</s><s>Accuracy assessment of point clouds from LiDAR and dense image matching acquired using the UAV platform for DTM creation.</s><s>ISPRS International Journal of Geo-information 7(9), 342–357. (2018).</s><s>Use of a remotely piloted aircraft system for hazard assessment in a rocky mining area (Lucca, Italy).</s><s>Natural Hazards and Earth System Sciences 18(1), Samsonov, S., d’Oreye, N., Smets, B. (2013).</s><s>Ground deformation associated with post-­‐mining activity at the French-­‐German border revealed by novel InSAR time series methods.</s><s>International Journal of Applied Earth Observation and Geoinformation 23, 142–154.</s>\n<s>Savanović, M. (2017).</s><s>Prilog razvoju metodologija izrade optimalnih projekata lokalnih geodetskih mreža metroa.</s><s>Novi Sad: Fakultet tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu.</s>\n<s>Wild (1989).</s><s>Wild ZNL.</s><s>ŠBrošuraĆ.</s><s>Heerbrugg: Wild Leitz AG.</s><s>Characterizing boreal forest wildfire with multi-temporal Landsat and LIDAR data.</s><s>Remote Sensing of Environment 113(7), 1540–1555. analysis using multi-temporal UAV survey.</s><s>Environmental Earth Sciences 77(6), analysis of maize biomass in coal mining subsidence area based on UAV images.</s><s>Transactions of the Chinese Society of Agricultural Engineering 49(8),169–180. chlorophyll impacted by coal mining subsidence in high groundwater table area based on UAV remote sensing.</s><s>Journal of the China Coal Society 44(1), 295–306. underground coal mining on ecosystem services in high groundwater table areas: a case study in the Yanzhou coalfield.</s><s>Land Use Policy 71, 213–221. and topsoil removal strategy in high-groundwater table and underground coal mining area: a case study in Shandong Province.</s><s>International Journal of Mining, Reclamation and Environment 28(4), 250–263. and new progresses for the past 10 years.</s><s>International Journal of Coal Science & ecological restoration in a resource-exhausted city—a case study of Huaibei in China.</s><s>International Journal of Mining, Reclamation and Environment 25(4), remote sensing in coal mining subsidence wetland with high ground-water level.</s><s>Transactions of the Chinese Society of Agricultural Engineering 50(2), 177–186. acid mine lakes using time series satellite image data in geographic information systems (GIS): Can (Canakkale) County, NW Turkey.</s><s>Environ.</s><s>Earth Sci.</s><s>72(11), 4311–4323.</s>\n"}
+{"dc.title": "Efekti rada na privlačenju drveta šumskom žičarom \"Mounty 4000\"", "dc.creator": "Musić, Jusuf;Knežević, Jelena;Halilović, Velid;Sirćo, E.;Sokolović, Dževada", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_94284", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=192132&dn=", "text": "<s>Spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji</s>\n<s>Sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u šumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske</s>\n<s>Potrošnja goriva skidera po radnim operacijama tijekom privlačenja drva – Studija slučaja Karišik A.</s>\n<s>Izazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača Lepoglavec K.,</s>\n<s>Potencijal šumske protupožarne infrastrukture – višenamjenski pristup korištenju šumskih površina</s>\n<s>Spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji Zala Uhan</s>\n<s>U Sloveniji je u privatnom vlasništvu 77,0 % šuma, i one imaju ključnu ulogu u smislu pružanja brojnih usluga šumskih ekosustava i ispunjenja različitih ciljeva EU i nacionalne šumarske, okolišne, klimatske i energetske politike.</s><s>Jedan od bitnih ciljeva ovih politika je i osiguravanje zdravih, raznolikih i otpornih šuma, kroz održivo gospodarenje šumama i mobilizaciju drvnih resursa iz privatnih šuma, jer trendovi pokazuju da će se potražnja za drvom kao energentom u svijetu smanjiti, dok će potražnja za industrijskom oblovinom porasti.</s>\n<s>U Sloveniji se, po podacima javne šumarske administracije, susrećemo sa niskom stopom realizacije planiranih radova u privatnim šumama, na šta utječe mali i usitnjen šumski posjed, veliki broj (su)vlasnika i promijenjen odnos vlasnika prema šuma i prema ciljevima gospodarenja.</s><s>Na političkoj razini su bile usvojene različite mjere podrške vlasnicima privatnih šuma za rješavanje problema neefikasnog gospodarenja privatnim šumama, među kojima je kao ključni instrument prepoznato poslovno povezivanje vlasnika (pri izvođenju radova ili u zajedničkom nastupu na tržištu šumskih drvnih sortimenata) (dalje: poslovno povezivanje) i njihova poslovna saradnja sa izvođačima radova u šumarstvu i ostalim akterima u šumsko-drvnom lancu (dalje: poslovna saradnja).</s><s>Unatoč nastojanjima, da poslovno povezivanje i poslovna saradnja privatnih šumovlasnika zažive u praksi, u Sloveniji je trenutno povezanih manje od 0,5 % vlasnika privatnih šuma.</s><s>Cilj ovog istraživanja je utvrditi spremnost privatnih šumovlasnika na poslovno povezivanje i poslovnu saradnju i utvrditi na koji način veličina šumskog posjeda, aktivnosti gospodarenja, ciljevi gospodarenja i socijalno-ekonomske karakteristike (starost, stepen obrazovanja i status zaposlenja) utječu na njihovo spremnost.</s><s>U sklopu nacionalnog projekta CRP MOBILES je u 2022. godini provedena anketa sa 1.515 slučajno odabranih vlasnika privatnih šuma.</s><s>Rezultati ankete pokazuju, da je 51,6 % privatnih šumovlasnika spremno za poslovno povezivanje i 30,1 % neodlučnih po tom pitanju, te da je 56,9 % privatnih šumovlasnika spremno na poslovnu saradnju uz 26,8 % neodlučenih, što ukazuje na visok stepen spremnosti privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje i saradnju.</s>\n<s>Kako bi se utvrdilo koji faktori utječu na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje i poslovnu saradnju, razvijena su dva odvojena logistička modela.</s><s>Rezultati modela I pokazuju da na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje utiču ciljevi gospodarenja šumama (skladištenje ugljika, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe, proizvodnja drveta i biomase za tržište i investicija za budućnost), starost vlasnika šume i status zaposlenja.</s><s>Rezultati modela II pokazuju da na spremnost vlasnika privatnih šuma za poslovno suradnju utiču ciljevi gospodarenja šumama (očuvanje biodiverziteta, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe proizvodnja drveta i biomase za tržište) i nivo obrazovanja.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Za jačanje poslovnog povezivanja privatnih šumovlasnika, nužan je aktivniji pristup, prije svega putem boljeg informiranja i savjetovanja svih aktera u sektoru šumarstva, jer su rezultati istraživanja pokazali koja grupa privatnih šumovlasnika pokazuje veći interes/spremnost za poslovno povezivanje ili poslovnu saradnju.</s><s>Budući da su privatni šumovlasnici vrlo raznoliki, što se očituje u njihovom odnosu prema šumi i ciljevima gospodarenja, potrebno je prilagoditi mjere šumarske politike za pojedine grupe privatnih šumoposjednika ako se žele ostvariti cilj mobilizacije drveta kroz poslovno povezivanje i poslovnu saradnju.</s>\n<s>Određivanje stvarne udaljenosti privlačenja drva na nagnutim terenima pomoću aerofotogrametrijskih snimaka Ivica Papa</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, adukaŽsumfak.unizg.hr Izračun srednje udaljenosti privlačenja drva predstavlja jednu od glavnih i neizostavnih stavki prilikom izrade kvalitetne studije primarnog otvaranja šuma.</s><s>Ovim istraživanjem analizirana je mogućnost primjene bespilotnih letjelica pri snimanju terena u listopadnim sastojinama koje pridolaze na nagnutim terenima u svrhu izračuna stvarne udaljenosti privlačenja drva.</s><s>Na temelju prikupljenih aerofotogrametrijskih snimaka na području UŠP Delnice, šumarije Vrbovsko i Skrad izrađen je digitalni modela terena za svaki istraživani odsjek u računalnom programu PIX4Dmapper.</s><s>Daljnje analize bile su fokusirane na određivanje najpovoljnije prostorne rezolucije i veličine rastera (piksela) digitalnog modela terena pomoću koje se na temelju postojećih podataka o primarnoj i sekundarnoj šumskoj prometnoj infrastrukturi može pouzdano izračunati stvarna udaljenost privlačenja drva.</s><s>Na temelju analiziranih rezultata utvrđeno je da dolazi do statistički značajne razlike u vrijednostima stvarnih udaljenosti privlačenja drva na izvoznim pravcima istraživanih područja a koje su ovisne o prostornoj rezoluciji (veličini piksela) izrađenih digitalnih modela terena.</s><s>Daljnjim analizama utvrđeno je kako digitalni model terena veličine piksela 2,5 x 2,5 m predstavlja optimalnu prostornu rezoluciju koja ne utječe na pojavnost statistički značajne razlike pri određivanju stvarne udaljenosti privlačenja drva.</s>\n<s>Sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u šumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske Matija Bakarić</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlandekicŽsumfak.unizg.hr Globalno najzastupljenija međunarodna norma za upravljanje okolišem je ISO 14001 sa svrhom široke primjenjivosti na područje industrija i aktivnosti, što ju čini univerzalnom normom.</s><s>Ključni cilj je stvaranje okvira organizacijama za postizanje poboljšanja u području djelovanja na okoliš u skladu s vlastitim usmjerenjima i politikama zaštite okoliša.</s><s>Primjena standarda osigurava zaštitu okoliša, bolju reputaciju kroz segment konkurentske prednosti na razvijenim tržištima, pozitivni efekti kroz ostvarivanje ekonomskih koristi u segmentu raznih ušteda (struja, gorivo, papir), i sl.</s><s>Metode istraživanja uključuju pretraživanja literaturne dimenzije relevantnih domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih izvora, pregledavanje web stranica znanstvenih institucija koje se bave istraživanom problematikom te pretraživanje online baza podataka.</s><s>Dodatno, zbog konkretnije spoznaje problematike analiziran je cjelokupni proces ostvarivanja certifikata i godišnjih pregleda “audit” za poduzeće čiji je aspekt poslovanja, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u Republici Hrvatskoj, vezan za usluge u šumarstvu i zaštiti prirode.</s>\n<s>Rezultati prikazuju primijenjene zahtjeve za sustav upravljanja okolišem koji organizaciji omogućuje razvoj te primjenu politike i ciljeva koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i informacije o ključnim aspektima okoliša.</s><s>Norma ISO 14001 najbolje rezultate daje u interakciji sa drugim ISO normativima kao što su ISO 9001 za kvalitetu te u šumarskom sektoru sa normativima ISO 45001 kao međunarodna norma za zdravlje i sigurnost na Promatrajući dostupne materijale i izvore utvrđen je međuodnos između cijeloga niza normi i certifikacija koje mogu biti temelj za ubrzani razvoj novih inovativnih poduzetničkih modela u šumarstvu na temelju elemenata konkurentske prednosti što otvara nova tržišta i uvodi mjere štednje.</s><s>Uspostava i održavanja ISO 14001 norme zahtijeva prikaz metričkih vrijednosti održavanja normativnih zahtjeva kroz identifikaciju aspekata na okoliš koji uključuju: trošenje energije, trošenje goriva za motorna vozila, trošenje papira, trošenje vode, stvaranje otpada raznih svojstava, izlijevanje goriva i dr. Navedeni identificirani aspekti studije slučaja ne moraju odgovarati svim poduzećima koja posjeduju certifikat ISO 14001 što je i razlog široke primjenjivosti i univerzalnosti istog.</s><s>Za svaki identificirani aspekt okoliša utvrđeni su tablično precizni izvori, utjecaj na okoliš, zakonski zahtjevi, nadzori ili mjerenje te završna napomena za održavanje ili poboljšanje stanja.</s>\n<s>Razrađena norma primjenjiva je u svakoj organizaciji koja želi uspostaviti, implementirati, održavati i unaprijediti sustav upravljanja okolišem.</s><s>Cilj norme je minimalizirati tragove poslovanja koja svaka organizacija ostavlja za sobom u smislu onečišćavanja i zagađenja okoliša koji su posljedica poslovanja.</s><s>Postizanje ravnoteže između okoliša, društva i gospodarstva smatra se vrlo značajnim za udovoljenje potreba sadašnjeg vremena bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da udovolje također svojim potrebama.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Nekateri kazalci in primerjave z analizo delovnega procesa pri spravilu lesa z večbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty 4000</s>\n<s>Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire Prispevek temelji na podatkih diplomskega dela z naslovom »Učinki večbobenskega žičnega žerjava tipa Konrad Mounty 4000 in težavnost dela delavca zapenjalca«, ki obravnava strukturo časov in učinke pri žičnem spravilu lesa s tem žičnim žerjavom za spravilo lesa.</s><s>Na štirih deloviščih, na katerih se je ocenilo, da imajo podobne razmere za spravilo lesa, je bilo posnetih 257 ciklov spravila lesa.</s><s>Izmerjeni so bili časi in dnevni učinki delovnega sistema na različnih spravilnih razdaljah, ločeno za spravilo lesa navzgor in navzdol.</s><s>Na podlagi meritev srčnega utripa med delovnim procesom se je ocenjevalo težavnost dela delavca zapenjalca glede na spravilno razdaljo in smer spravila lesa.</s><s>Izračunani so bili deleži produktivnih in neproduktivnih časov.</s><s>Izmerjeni dnevni učinki so bili primerjani z učinki ugotovljenimi z državnimi normativi za univerzalni večbobenski žični žerjav s stolpom Syncrofalke 3t. Z izmerjenim srčnim utripom smo analizirali odvisnost težavnosti dela delavca zapenjalca v odvisnosti od razdalje (kratka, dolga) in smeri (gor, dol) spravila lesa.</s><s>Nadalje so bili analizirani izmerjeni podatki povprečnega pulza po delovnih operacijah pri delu delavca zapenjalca na različnih dolžinah žičnih linij in smereh spravila lesa.</s><s>Rezultati meritev potrjujejo hipotezo o višjih dnevnih učinkih pri štiri tonskem žičnem žerjavu v primerjavi z normiranimi učinki za tri tonski žični žerjav.</s><s>Ugotovljeni so višje učinki spravila lesa navzgor v primerjavi s spravilom lesa navzdol ter podrobno analizirana težavnost dela delavca zapenjalca, ki se generalno z večanjem dolžine linije zmanjšuje.</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, adukaŽsumfak.unizg.hr Ovodobni skideri s vitlom, istraženi su morfološkom analizom, na temelju njihovih geometrijskih, masenih i drugih veličina, pomoću kojih se izražavaju ovisnosti te donosi sud o valjanosti primjene, odnosno odabira šumskog vozila.</s><s>Morfološka analiza skidera s vitlom obuhvatila je 17 modela skidera, koji su bili u ponudi njihovih proizvođača 2022. godine.</s><s>Za morfološku raščlambu skidera s vitlom, iz prospektnih materijala proizvođača, odabrano je šest osnovnih značajki skidera (ukupna duljina skidera, ukupna visina skidera, ukupna širina skidera, masa skidera, snaga motora i zakretni moment motora) te tri izvedene značajke skidera (indeks oblika širina / duljina, indeks oblika visina /duljina i jedinična masa skidera).</s><s>Provedena morfološka raščlamba ovodobnih skidera s vitlom ukazala je da: 1) se nalaze u području prevladavanja visine nad širinom vozila, 2) nema jasno izraženih graničnih vrijednosti kod kojih prestaje rast gabaritnih dimenzija unatoč porastu snage motora i mase skidera, 3) prosječno 106 kg mase skidera nosi 1 kW snage pogonskog motora, 4) prosječno 639 kg mase skidera zahtijeva 1 Nm zakretnog momenta motora, 5) se raspon jediničnih masa kreće od 60 – 120 kg/kW.</s><s>Na osnovi rezultata provedene morfološke raščlambe ovodobnih skidera s vitlom predlaže se kategorizacija s obzirom na masu skidera, snagu te zakretni moment motora: IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Istorijski razvoj javnih i šumskih puteva uči da se osnovni principi planiranja, izgradnje i korištenja različitih vrsta puteva mijenjaju tokom vremena, a socio-ekonomsko okruženje igra posebnu ulogu.</s><s>Vremenom su tehnološke i društvene promjene imale presudan utjecaj na korištenje šuma, a samim tim i na razvoj šumskih puteva.</s><s>Od ručnog transporta drveta, raznih metoda transporta baziranih na gravitaciji (na tlu i u vazduhu), transporta drveta prirodnim putevima (plavljenje), puteva za animale, šumskih vlaka do šumskih puteva, koji su se pojavili sa sve racionalnijim kamionskim transportom prema II. svjetskog rata.</s><s>Najveći procvat izgradnje šumskih puteva u Sloveniji bio je 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.</s><s>Razvoj saobraćajnih sredstava pratio je i razvoj šumskih puteva.</s><s>Pristup višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, koji je sve prisutniji u svijetu, a odavno se ustalio i kod nas, praćen je kategorizacijom šumskih puteva na osnovu njihove višenamjenske upotrebe.</s><s>Slobodan pristup šumi i (u principu) slobodno korištenje šumskih puteva donose, pored povoljnih posljedica, i niz izazova – uglavnom vezanih za obezbeđivanje viših standarda provoznosti šumskih puteva i obezbjeđenje finansijskih sredstava koja prevazilaze mogućnosti i potrebe šumarstva.</s><s>Sve prognoze govore o povećanoj mogućoj sječi, sve je aktuelnije korištenje obnovljivih prirodnih resursa i biomase u energetske svrhe, a očekuje se i veća potreba za društvenim i ekološkim funkcijama šume.</s><s>Kako bi se osigurale sve ove potrebe, mreža šumskih puteva će se morati dalje razvijati na principima višenamjenskog održivog gazdovanja šumama, uz istovremeno obezbjeđivanje dovoljno sredstava za njihovo održavanje i osiguravanje provoznosti.</s><s>Slovenačka šumarska struka ima i znanje i iskustvo u planiranju, projektovanju, izgradnji, korištenju i održavanju šumskih cesta u višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, ali ostaje izazov da ih što efikasnije i racionalnije prenesu IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, mbacic1Žsumfak.unizg.hr Istraživanja su provedena pri privlačenju drva skiderom Ecotrac 140V u pgorskim uvjetima rada.</s><s>Skider je bio opremljen mjernim uređajem WIGO-E (Telematic Data collector) gateway s integriranim GPS sustavom, koji je osiguravao prikupljanje podataka sa senzora i motora te pohranjivanje u računalo putem CANBUS-a i prijenos podataka GSM-om na web platforme.</s><s>Za precizno mjerenje potrošnje goriva na skider je ugrađen diferencijalni mjerač potrošnje goriva DFM 100CD koji ima mogućnost mjerenja trenutne potrošnje goriva i ukupne potrošnje goriva.</s><s>Raspon mjerenja pokriva minimalni protok od Podaci o potrošnji goriva (mL), položaju (ruta putovanja) i detekciji rada vitla mjereni su s frekvencijom uzorkovanja od 5 s. Nadalje, konstantno su mjereni obujmi tovara svakog turnusa i nagibi traktorskih puteva.</s>\n<s>Na temelju rezultata mjerenja potrošnje goriva skidera Ecotrac 140 V pri privlačenju drva, na istom radilištu tijekom 8 radnih dana, određena je potrošnja goriva po radnim operacijama unutar svakog turnusa i ukupno po radnim danima.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Univerzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, a.karisikŽsfsa.unsa.ba Uvod: Prisutne klimatske promjene, brdsko-planinski reljef i razvijena hidrografska mreža u Bosni i Hercegovini pogoduju učestalijoj pojavi bujica.</s><s>Područja na kojima inicijalno nastaju bujični tokovi su uglavnom vezana za šume i šumska zemljišta.</s><s>U tom kontekstu, istraživanje uticaja šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u ovim vodotocima postaje od suštinskog značaja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi i posljedice ovog problema.</s>\n<s>Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno na području Kantona Sarajevo, sa fokusom na dva \"mala\" slivna područja potoka Lučica površine 3,68 km2 i potoka Klade površine 4,33 km2.</s><s>Oba potoka karakteriše bujični režim, što rezultira intenzivnim bujičnim tokovima tokom perioda obilnih padavina, sa značajnom količinom erodiranog materijala različitog karaktera.</s><s>U istraživanju su prikupljeni uzorci materijala iz akumuliranog nanosa potoka Lučica i Klade, kao i uzorci sa pripadajućeg slivnog područja, na kojima su detaljno analizirane karakteristike materijala.</s><s>Ovi uzorci su podvrgnuti laboratorijskim ispitivanjima radi utvrđivanja granulometrijskog sastava i petrografsko-mineralnog sastava erozionog materijala.</s><s>Na osnovu rezultata, identifikovane su dominantne geološke strukture i minerali u erozionom nanosu, kao i njihov procenat prisustva u uzorcima.</s><s>U istraživanju su primjenom GIS-a utvrđene dužine šumskih kamionskih puteva, traktorskih puteva i traktorskih vlaka sa istraživanog područje.</s><s>Dodatno, terenskim istraživanjima izvršena je procjena trenutnog stanja ove infrastrukture u kontekstu tehničkih elemenata, redovnog održavanja, kao i ostalih relevantnih faktora koji imaju potencijalni uticaj na proces formiranja i transporta erodiranog nanosa u brdsko-planinskim vodotocima.</s><s>Rezultati: Analizom uzoraka geološkog i mineralno-petrografskog sastava zemljišta u slivovima, utvrđeno je da uzorci akumuliranog nanosa sadrže krečnjak, koji nije prisutan u samom slivnom području.</s><s>Ovaj krečnjak ima porijeklo sa primarne mreže šumske transportne infrastrukture, sa udjelom od 5,5% u akumulaciji potoka Lučica i 2% u potoku Klade.</s><s>Ostatak materijala u akumuliranom nanosu pokazuje identičnu strukturu kao i materijal u slivnom području.</s><s>Terenskim istraživanjem je utvrđeno da nema vidljivih erozionih procesa na slivnom području niti značajnijih morfoloških promjena u koritima potoka Lučica i Klade.</s><s>Međutim, vidljivi erozioni procesi uočeni su na primarnoj i sekundarnoj mreži šumske transportne infrastrukture, sa koje je erodirani materijal dospio u korita potoka Lučica i Klade, gdje je i akumuliran.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Diskusija: Guste mreže šumske transportne infrastrukture bez propisnog održavanja i provođenja mjera sanacije pridonose produkciji erodiranog materijala koji se u značajnoj količini akumulira u brdsko-planinskim vodotocima.</s><s>Nedostatak vodopropusnih objekata i drugih zaštitnih mjera dodatno pogoršava situaciju, posebno na područjima s velikim uzdužnim nagibima.</s><s>Iako su slivovi Lučica i Klade prekriveni u velikom postotku šumom, nedostatak održavanja šumske transportne infrastrukture rezultira značajnom akumulacijom nanosa.</s><s>Dobiveni rezultati istraživanja naglašavaju kompleksnu međuovisnost između antropogenih aktivnosti, prirodnih procesa i ekosistema, što ukazuje na potrebu za razvojem održivih strategija upravljanja šumskom transportnom infrastrukturom radi zaštite životne sredine i očuvanja vodnih resursa u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>Šumarstvo se na svjetskom i europskom nivoju suočava s nedostatkom radnika i teškim radnim uvjetima, za one koje rade u šumi na traktorima i sa motornom pilom.</s><s>Uz toga, mnogo više harvestera i forwardera radi u svijetskim šumama.</s><s>Sječa se u modernom šumarstvu zbog novih strojeva premješta i u pretežno neotvorena područja, gdje se rad u šumi do sada nije obavljao, jer su uvjeti za rad zbog velikih nagiba i strmih padina bili opasni za šumske radnike.</s><s>Velike šumarske firme se zbog toga odlučuje za nabavu modernijih i učinkovitijih strojeva, koji su snažniji i brži od klasične, ručno strojne sječe.</s><s>A prije svega, strojevi su mnogo sigurniji za rad, više su ergonomsko pogodni, uopče na velikim nagibima.</s><s>Jer su strojevi sposobni raditi na velikim nagibima, sve više se uz dodatne potrijebe varnosti, tekom sječe korište i trakcijske vitlove, koji omugučajo mnogo sigurniji rad za šumarje.</s><s>Korištenje trakcijskog vitla ima nakon pozitivnih učinaka na tla i sestojine, također i negativne učince koji se tiču same organizacije rada i terenske pripreme.</s><s>U saradnji sa firmo SiDG, smo napravili analizu ergonomskog, ekološkog i ekonomskog upliva strojne sječe i spravila lesa u kombinaciji sa trakcijskim vitlom firme Ecoforst, modela T-Winch.</s><s>Za analizu ovog sistema rada smo snimali podace na 3 lokacijama u Sloveniji, ukupno 27 dana.</s><s>Isti podaci su se snimali na harvesteru i forvarderu.</s><s>Nakon sječe smo snimali ozlijede na siječnim linijama. i sa metodu krožnih ploskova i ozlijede sastojeva, da bi ocijenili oštečenost sastoja i tla nakon sječe sa strojima na velikim naklonima.</s><s>Jer je to bio prvi pokušaj rada strojeva sa ovakim vitlom u Sloveniji, napravili smo detajlnu analizu same organizacije rada, pripreme sastoja, posebnosti rada, zastojeva i psihički utjecaj na radnike.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Univerzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet Uvod: Privlačenje drveta žičarama predstavlja njegov transport pomoću čeličnih sajli, pri čemu je teret djelimično ili potpuno odignut od tla, te je interakcija tlo – stroj minimalna ili potpuno eliminirana uz znatno manje negativne efekte po tlo.</s><s>Naglašena ekološka pogodnost žičara rezultirala je i povećanim interesom za njihovom primjenom u šumarstvu BiH, ali uglavnom izostaju sistemska istraživanja ove tehnologije rada.</s><s>Materijal i metode: U radu je analizirana produktivost i troškovi privlačenja drveta stupnom kamionskom žičarom “Mounty 4000” u zavisnosti od važnijih utjecajnih faktora (zapremine tereta i distance privlačenja).</s><s>Istraživanje je provedeno u šumskom odjeljenju 73, GJ „Krivaja - Zavidovići“ u kojem dominatno učešće imaju stabla bukve, često velikih dimenzija.</s><s>Primjenjen je sortimentni metod rada uz sinhronizovani rad grupe od četiri radnika.</s><s>Efekti rada analizirane šumske žičare su utvrđeni primjenom studija rada i vremena.</s><s>Podaci o teretu privlačenja i ostvarenom radnom učinku utvrđeni su u skladu sa standardom JUS D.BO.022, a trajanje vremena pojedinih radnih operacija snimljeno je primjenom UMT softvera.</s><s>Istraživanje zavisnosti produktivnosti rada šumske žičare od utjecajnih faktora izvršeno je GLM analizom korištenjem statističkog programa STATGRAPHICS Centurion XVII.</s><s>Utvrđivanje troškova rada izvršeno je prema Metodici kalkulacija ekonomičnosti strojnog rada u šumarstvu (Turk 1977).</s><s>Rezultati: Ukupno je snimljeno 68 transportnih ciklusa (tura) uz evidentirani učinak od 49,37 m3.</s><s>Udio tzv. operativnog vremena iznosio je 79,7%, a dodatnog vremena 20,3%.</s><s>Vrijeme demontaže i montaže žičare iznosilo je ukupno 116,1 min ili oko 8 radnika –sata (distanca 350 m).</s><s>Istraživanjem zavisnosti produktivnosti rada od utjecajnih faktora utvrđeno je da utjecaj zapremine tereta nije statistički značajan pri vjerovatnoći od 95%.</s><s>Utjecaj distance privlačenja se ispoljio na način da produktivnost rada na privlačenju drveta opada sa povećanjem distance i kreće se od 82,05 m3/RD (distanca 50 m) do 31,39 m3/RD (distanca 400 m).</s><s>Provedenom kalkulacijom troškova rada utvrđeno je da neposredni jedinični troškovi rada sječe stabala, izrade drvnih sortimenata i privlačenja drveta šumskom žičarom “Mounty 4000” rastu sa povećanjem distance privlačenja i IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Diskusija: Analiza strukture radnog vremena, kao i vremena montaže i demontaže šumske žičare “Mounty 4000” ukazala je na odličnu obučenost radnika i vrlo dobru organizaciju rada u istraživanom šumskom odjeljenju.</s><s>Dobiveni rezultati o utrošku vremena i produktivnosti rada su logični i po svojim vrijednostima slični rezultatima drugih autora koji su istraživali ovu problematiku, u sličnim uvjetima rada.</s><s>Primjena stablovnog metoda rada, posebno u četinarskim sastojinama, povećala bi radni učinak na sječi stabala, rezultirala većom iskorištenosti procesorske glave, te povećanjem ukupne produktivnosti rada.</s><s>Potrebno je doznaku stabala prilagoditi efikasnom i ekonomski prihvatljivom radu šumske žičare.</s><s>Naime, u istraživanom odjeljenju zapremina izrađene oblovine iznosila je svega 0,5-0,6 m3/m žičane trase, što se u literaturi navodi kao nedostatno.</s>\n<s>PE ''Vojvodinašume'', FE ''Banat'' Pančevo, ranko.saricŽbanatsume.rs Izvod: U radu je prikazena proizvodnja drvnih sortimenata topole na dve stalne ogledne površine.</s><s>Prva ogledna površina nalazi se u Donjem Podunavlju u nezaštićenom delu od poplava.</s><s>Period istraživanja je od 2013-2023 godine.</s><s>Zasad je podignut sa klonom topole Populus euramericana 'I-214' na tri razmaka sadnje: 5x5 m, 6x6 m 6,5x6,5 m. Najveća vrednost drvnih sortimenata u sedamnaestoj godini starosti je na razmaku 6x6 m i iznosi 22.567 eura po ha.</s><s>Na drugoj oglednoj površini prikazana je proizvodnja klona Populus euramericana 'I-214' i klona Populus euramericana 'M1' u 11 godini starosti.</s><s>Ogledna površina se nalazi u Titelu u zaštićenom delu od poplava.</s><s>Period istraživanje je od 20162023 godine.</s><s>Oba klona su podignuti na razmaku 6x6 m. Vrednost drvnih sortimenata u jedanaestoj godini starosti, kod klona I-214 je 9.440 eura po ha, a kod klona M1 je 4.922 IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Izazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača Dinko Vusić</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, ipapaŽsumfak.unizg.hr Moderni harvesteri opremljeni su tehničkim komponentama i računalnim programima čijom se primjenom osim za osnovnu namjenu upravljanja radom stroja i pomoći pri postupcima sječe i izrade drva može bitno unaprijediti cjelokupni logistički sustav.</s><s>Bitna komponenta logističkog sustava je i pravodobna i točna informacija o količini, kakvoći i lokaciji izrađenih drvnih sortimenata.</s><s>Iako je izmjera izrađenog drva pomoću harvestera mnogo jednostavnija i brža u odnosu na ručni način izmjere obujma drva, uporabom harvesterske tehnologije za izmjeru drva nastaju tri ključna problema, a to su: točnost same izmjere, pouzdanost evidencije te način obilježavanja sortimenata.</s><s>Cilj je istraživanja bio utvrditi točnost izmjere uspoređujući razliku između obujma oblog drva izmjerenog harvesterskom glavom i klasičnim načinom izmjere drvnih sortimenta u prorednim sječinama običnog graba (Carpinus betulus L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) starosti 79 godina.</s><s>Na području gospodarske jedinice »Bjelovarska Bilogora« odabrana su dva odsjeka, a sječa i izrada drvnih sortimenta obavljena je harvesterom Timberjack 1470D s harvesterskom glavom Timberjack 758.</s><s>Ukupno su izmjerena 133 sortimenta proizvedena od 29 stabala u odsjeku 14b i 151 sortiment proizveden od 26 stabala u odsjeku 14c. Rezultati istraživanja ukazuju na značajne razlike između obujama drvnih sortimenata utvrđenih na propisani način prilikom preuzimanja drvnih sortimenata i podataka preuzetih iz računalne evidencije harvestera.</s><s>Odstupanja na razini stabla ukazuju da računalna evidencija harvestera u većini slučajeva iskazuje manji obujam u oba promatrana odsjeka.</s><s>Većina razlika iskazanih u postotnim iznosima nalazi se u rasponu ±20 %, uz značajan broj odstupanja (uglavnom pozitivnih) i izvan navedenog raspona.</s><s>Detaljnije analize odstupanja, provedene na razini pojedinih sortimenata), ukazuju i na razloge relativno velikih odstupanja na razini stabala uzorka.</s><s>Evidentno je da glavnina razlika nastaje pri mjerenju drvnih sortimenata izrađenih iz krošnje.</s><s>Analiza postotnih razlika u dva istraživana odsjeka, uz potrebu redovite kalibracije mjernih uređaja harvestera (normalno distribuirana odstupanja), jasno identificira dva uzroka nastanaka razlika prilikom mjerenja drvnih sortimenata izrađenih iz krošnje:</s>\n<s>Ivica Papa neevidentiranje izrađenih sortimenata (pozitivna postotna razlika 100%) koja prvenstveno nastaje prilikom evidencije obujma sortimenata čija je stvarna duljina manja od nominalne;</s>\n<s>Ivica Papa evidentiranje većeg obujma izrađenih drvnih sortimenata (negativna razlika) istovremenom izradom više komada oblog drva u jednom zahvatu (mjerenje većeg promjera uz istovremeni izostanak jednog ili više komada u evidenciji – što djelomično sudjeluje i pri stvaranju pozitivnih razlika navedenih pod prethodnom IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Evidentiranje sortimenata čija je duljina manja od nominalne stvar je prilagodbe postavki računalnoga sustava harvestera i ne bi trebala predstavljati prepreku u ostvarivanju točnosti računalne evidencije.</s><s>Glavnina odstupanja koja pokazuju trend normalne distribucije moguće je anulirati pravovremenom kalibracijom mjernoga sustava i njenom redovitom provjerom.</s><s>Poseban problem prilikom mjerenja dimenzija drvnih sortimenata i posljedično evidencije njihova obujma predstavlja način izrade drvnih sortimenata iz krošnje istovremenim trupljenjem dva ili više komada obloga drva.</s><s>Navedeni način rada predstavlja modifikaciju karakterističnu prvenstveno za rad u sječinama listača s ciljem povećanja ostvarive proizvodnosti, ali nedvojbeno rezultira netočnom izmjerom izrađenih sortimenata.</s><s>Ostali razlozi netočnoga mjerenja leže također u morfološkom obliku izrađivanih bjelogoročnih stabala i posljedično nemogućnosti potpunog kresanja grana i izradi rašlji u jednome zahvatu.</s>\n<s>infrastrukture višenamjenski pristup korištenju šumskih površina Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Kruno Lepoglavec</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, hnevecerelŽsumfak.unizg.hr Šumska protupožarna infrastruktura ovisi o količini i učestalosti požara, a njihova prisutnost na području šuma omogućava brzu intervenciju i saniranje šteta.</s><s>Potrebno je utvrditi prostorni raspored pristupnih puteva u zoni visokonaponskih dalekovoda i uključiti ih u protupožarnu infrastrukturu te je usporediti sa planskom protupožarnom infrastrukturom u zoni visokonaponskih dalekovoda.</s><s>Ispitivanje će se provesti na području UŠP Split na mjestima gdje dalekovodi prolaze kroz državne i privatne šume.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n"}
+{"dc.title": "Uticaj šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u brdsko-planinskim vodotocima", "dc.creator": "Mekić, N.;Bajrić, Muhamed;Hadžić, Emina;Milišić, H.;Karišik, Amina", "dc.source": "https://repozitorij.uni-lj.si/", "dc.subject": "?", "id": "rulj_95340", "pdf_url": "https://repozitorij.uni-lj.si/Dokument.php?id=192130&dn=", "text": "<s>Spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji</s>\n<s>Sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u šumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske</s>\n<s>Potrošnja goriva skidera po radnim operacijama tijekom privlačenja drva – Studija slučaja Karišik A.</s>\n<s>Izazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača Lepoglavec K.,</s>\n<s>Potencijal šumske protupožarne infrastrukture – višenamjenski pristup korištenju šumskih površina</s>\n<s>Spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno udruživanje u cilju mobilizacije drvnih resursa iz privatnih šuma u Sloveniji Zala Uhan</s>\n<s>U Sloveniji je u privatnom vlasništvu 77,0 % šuma, i one imaju ključnu ulogu u smislu pružanja brojnih usluga šumskih ekosustava i ispunjenja različitih ciljeva EU i nacionalne šumarske, okolišne, klimatske i energetske politike.</s><s>Jedan od bitnih ciljeva ovih politika je i osiguravanje zdravih, raznolikih i otpornih šuma, kroz održivo gospodarenje šumama i mobilizaciju drvnih resursa iz privatnih šuma, jer trendovi pokazuju da će se potražnja za drvom kao energentom u svijetu smanjiti, dok će potražnja za industrijskom oblovinom porasti.</s>\n<s>U Sloveniji se, po podacima javne šumarske administracije, susrećemo sa niskom stopom realizacije planiranih radova u privatnim šumama, na šta utječe mali i usitnjen šumski posjed, veliki broj (su)vlasnika i promijenjen odnos vlasnika prema šuma i prema ciljevima gospodarenja.</s><s>Na političkoj razini su bile usvojene različite mjere podrške vlasnicima privatnih šuma za rješavanje problema neefikasnog gospodarenja privatnim šumama, među kojima je kao ključni instrument prepoznato poslovno povezivanje vlasnika (pri izvođenju radova ili u zajedničkom nastupu na tržištu šumskih drvnih sortimenata) (dalje: poslovno povezivanje) i njihova poslovna saradnja sa izvođačima radova u šumarstvu i ostalim akterima u šumsko-drvnom lancu (dalje: poslovna saradnja).</s><s>Unatoč nastojanjima, da poslovno povezivanje i poslovna saradnja privatnih šumovlasnika zažive u praksi, u Sloveniji je trenutno povezanih manje od 0,5 % vlasnika privatnih šuma.</s><s>Cilj ovog istraživanja je utvrditi spremnost privatnih šumovlasnika na poslovno povezivanje i poslovnu saradnju i utvrditi na koji način veličina šumskog posjeda, aktivnosti gospodarenja, ciljevi gospodarenja i socijalno-ekonomske karakteristike (starost, stepen obrazovanja i status zaposlenja) utječu na njihovo spremnost.</s><s>U sklopu nacionalnog projekta CRP MOBILES je u 2022. godini provedena anketa sa 1.515 slučajno odabranih vlasnika privatnih šuma.</s><s>Rezultati ankete pokazuju, da je 51,6 % privatnih šumovlasnika spremno za poslovno povezivanje i 30,1 % neodlučnih po tom pitanju, te da je 56,9 % privatnih šumovlasnika spremno na poslovnu saradnju uz 26,8 % neodlučenih, što ukazuje na visok stepen spremnosti privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje i saradnju.</s>\n<s>Kako bi se utvrdilo koji faktori utječu na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje i poslovnu saradnju, razvijena su dva odvojena logistička modela.</s><s>Rezultati modela I pokazuju da na spremnost privatnih šumovlasnika za poslovno povezivanje utiču ciljevi gospodarenja šumama (skladištenje ugljika, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe, proizvodnja drveta i biomase za tržište i investicija za budućnost), starost vlasnika šume i status zaposlenja.</s><s>Rezultati modela II pokazuju da na spremnost vlasnika privatnih šuma za poslovno suradnju utiču ciljevi gospodarenja šumama (očuvanje biodiverziteta, proizvodnja drveta i biomase za vlastite potrebe proizvodnja drveta i biomase za tržište) i nivo obrazovanja.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Za jačanje poslovnog povezivanja privatnih šumovlasnika, nužan je aktivniji pristup, prije svega putem boljeg informiranja i savjetovanja svih aktera u sektoru šumarstva, jer su rezultati istraživanja pokazali koja grupa privatnih šumovlasnika pokazuje veći interes/spremnost za poslovno povezivanje ili poslovnu saradnju.</s><s>Budući da su privatni šumovlasnici vrlo raznoliki, što se očituje u njihovom odnosu prema šumi i ciljevima gospodarenja, potrebno je prilagoditi mjere šumarske politike za pojedine grupe privatnih šumoposjednika ako se žele ostvariti cilj mobilizacije drveta kroz poslovno povezivanje i poslovnu saradnju.</s>\n<s>Određivanje stvarne udaljenosti privlačenja drva na nagnutim terenima pomoću aerofotogrametrijskih snimaka Ivica Papa</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, adukaŽsumfak.unizg.hr Izračun srednje udaljenosti privlačenja drva predstavlja jednu od glavnih i neizostavnih stavki prilikom izrade kvalitetne studije primarnog otvaranja šuma.</s><s>Ovim istraživanjem analizirana je mogućnost primjene bespilotnih letjelica pri snimanju terena u listopadnim sastojinama koje pridolaze na nagnutim terenima u svrhu izračuna stvarne udaljenosti privlačenja drva.</s><s>Na temelju prikupljenih aerofotogrametrijskih snimaka na području UŠP Delnice, šumarije Vrbovsko i Skrad izrađen je digitalni modela terena za svaki istraživani odsjek u računalnom programu PIX4Dmapper.</s><s>Daljnje analize bile su fokusirane na određivanje najpovoljnije prostorne rezolucije i veličine rastera (piksela) digitalnog modela terena pomoću koje se na temelju postojećih podataka o primarnoj i sekundarnoj šumskoj prometnoj infrastrukturi može pouzdano izračunati stvarna udaljenost privlačenja drva.</s><s>Na temelju analiziranih rezultata utvrđeno je da dolazi do statistički značajne razlike u vrijednostima stvarnih udaljenosti privlačenja drva na izvoznim pravcima istraživanih područja a koje su ovisne o prostornoj rezoluciji (veličini piksela) izrađenih digitalnih modela terena.</s><s>Daljnjim analizama utvrđeno je kako digitalni model terena veličine piksela 2,5 x 2,5 m predstavlja optimalnu prostornu rezoluciju koja ne utječe na pojavnost statistički značajne razlike pri određivanju stvarne udaljenosti privlačenja drva.</s>\n<s>Sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001 u šumarskom poduzetništvu Republike Hrvatske Matija Bakarić</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, mlandekicŽsumfak.unizg.hr Globalno najzastupljenija međunarodna norma za upravljanje okolišem je ISO 14001 sa svrhom široke primjenjivosti na područje industrija i aktivnosti, što ju čini univerzalnom normom.</s><s>Ključni cilj je stvaranje okvira organizacijama za postizanje poboljšanja u području djelovanja na okoliš u skladu s vlastitim usmjerenjima i politikama zaštite okoliša.</s><s>Primjena standarda osigurava zaštitu okoliša, bolju reputaciju kroz segment konkurentske prednosti na razvijenim tržištima, pozitivni efekti kroz ostvarivanje ekonomskih koristi u segmentu raznih ušteda (struja, gorivo, papir), i sl.</s><s>Metode istraživanja uključuju pretraživanja literaturne dimenzije relevantnih domaćih i inozemnih znanstvenih i stručnih izvora, pregledavanje web stranica znanstvenih institucija koje se bave istraživanom problematikom te pretraživanje online baza podataka.</s><s>Dodatno, zbog konkretnije spoznaje problematike analiziran je cjelokupni proces ostvarivanja certifikata i godišnjih pregleda “audit” za poduzeće čiji je aspekt poslovanja, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti u Republici Hrvatskoj, vezan za usluge u šumarstvu i zaštiti prirode.</s>\n<s>Rezultati prikazuju primijenjene zahtjeve za sustav upravljanja okolišem koji organizaciji omogućuje razvoj te primjenu politike i ciljeva koji uzimaju u obzir zakonske zahtjeve i informacije o ključnim aspektima okoliša.</s><s>Norma ISO 14001 najbolje rezultate daje u interakciji sa drugim ISO normativima kao što su ISO 9001 za kvalitetu te u šumarskom sektoru sa normativima ISO 45001 kao međunarodna norma za zdravlje i sigurnost na Promatrajući dostupne materijale i izvore utvrđen je međuodnos između cijeloga niza normi i certifikacija koje mogu biti temelj za ubrzani razvoj novih inovativnih poduzetničkih modela u šumarstvu na temelju elemenata konkurentske prednosti što otvara nova tržišta i uvodi mjere štednje.</s><s>Uspostava i održavanja ISO 14001 norme zahtijeva prikaz metričkih vrijednosti održavanja normativnih zahtjeva kroz identifikaciju aspekata na okoliš koji uključuju: trošenje energije, trošenje goriva za motorna vozila, trošenje papira, trošenje vode, stvaranje otpada raznih svojstava, izlijevanje goriva i dr. Navedeni identificirani aspekti studije slučaja ne moraju odgovarati svim poduzećima koja posjeduju certifikat ISO 14001 što je i razlog široke primjenjivosti i univerzalnosti istog.</s><s>Za svaki identificirani aspekt okoliša utvrđeni su tablično precizni izvori, utjecaj na okoliš, zakonski zahtjevi, nadzori ili mjerenje te završna napomena za održavanje ili poboljšanje stanja.</s>\n<s>Razrađena norma primjenjiva je u svakoj organizaciji koja želi uspostaviti, implementirati, održavati i unaprijediti sustav upravljanja okolišem.</s><s>Cilj norme je minimalizirati tragove poslovanja koja svaka organizacija ostavlja za sobom u smislu onečišćavanja i zagađenja okoliša koji su posljedica poslovanja.</s><s>Postizanje ravnoteže između okoliša, društva i gospodarstva smatra se vrlo značajnim za udovoljenje potreba sadašnjeg vremena bez ugrožavanja mogućnosti budućih generacija da udovolje također svojim potrebama.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Nekateri kazalci in primerjave z analizo delovnega procesa pri spravilu lesa z večbobenskim žičnim žerjavom Konrad Mounty 4000</s>\n<s>Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta, Oddelek za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire Prispevek temelji na podatkih diplomskega dela z naslovom »Učinki večbobenskega žičnega žerjava tipa Konrad Mounty 4000 in težavnost dela delavca zapenjalca«, ki obravnava strukturo časov in učinke pri žičnem spravilu lesa s tem žičnim žerjavom za spravilo lesa.</s><s>Na štirih deloviščih, na katerih se je ocenilo, da imajo podobne razmere za spravilo lesa, je bilo posnetih 257 ciklov spravila lesa.</s><s>Izmerjeni so bili časi in dnevni učinki delovnega sistema na različnih spravilnih razdaljah, ločeno za spravilo lesa navzgor in navzdol.</s><s>Na podlagi meritev srčnega utripa med delovnim procesom se je ocenjevalo težavnost dela delavca zapenjalca glede na spravilno razdaljo in smer spravila lesa.</s><s>Izračunani so bili deleži produktivnih in neproduktivnih časov.</s><s>Izmerjeni dnevni učinki so bili primerjani z učinki ugotovljenimi z državnimi normativi za univerzalni večbobenski žični žerjav s stolpom Syncrofalke 3t. Z izmerjenim srčnim utripom smo analizirali odvisnost težavnosti dela delavca zapenjalca v odvisnosti od razdalje (kratka, dolga) in smeri (gor, dol) spravila lesa.</s><s>Nadalje so bili analizirani izmerjeni podatki povprečnega pulza po delovnih operacijah pri delu delavca zapenjalca na različnih dolžinah žičnih linij in smereh spravila lesa.</s><s>Rezultati meritev potrjujejo hipotezo o višjih dnevnih učinkih pri štiri tonskem žičnem žerjavu v primerjavi z normiranimi učinki za tri tonski žični žerjav.</s><s>Ugotovljeni so višje učinki spravila lesa navzgor v primerjavi s spravilom lesa navzdol ter podrobno analizirana težavnost dela delavca zapenjalca, ki se generalno z večanjem dolžine linije zmanjšuje.</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, adukaŽsumfak.unizg.hr Ovodobni skideri s vitlom, istraženi su morfološkom analizom, na temelju njihovih geometrijskih, masenih i drugih veličina, pomoću kojih se izražavaju ovisnosti te donosi sud o valjanosti primjene, odnosno odabira šumskog vozila.</s><s>Morfološka analiza skidera s vitlom obuhvatila je 17 modela skidera, koji su bili u ponudi njihovih proizvođača 2022. godine.</s><s>Za morfološku raščlambu skidera s vitlom, iz prospektnih materijala proizvođača, odabrano je šest osnovnih značajki skidera (ukupna duljina skidera, ukupna visina skidera, ukupna širina skidera, masa skidera, snaga motora i zakretni moment motora) te tri izvedene značajke skidera (indeks oblika širina / duljina, indeks oblika visina /duljina i jedinična masa skidera).</s><s>Provedena morfološka raščlamba ovodobnih skidera s vitlom ukazala je da: 1) se nalaze u području prevladavanja visine nad širinom vozila, 2) nema jasno izraženih graničnih vrijednosti kod kojih prestaje rast gabaritnih dimenzija unatoč porastu snage motora i mase skidera, 3) prosječno 106 kg mase skidera nosi 1 kW snage pogonskog motora, 4) prosječno 639 kg mase skidera zahtijeva 1 Nm zakretnog momenta motora, 5) se raspon jediničnih masa kreće od 60 – 120 kg/kW.</s><s>Na osnovi rezultata provedene morfološke raščlambe ovodobnih skidera s vitlom predlaže se kategorizacija s obzirom na masu skidera, snagu te zakretni moment motora: IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Istorijski razvoj javnih i šumskih puteva uči da se osnovni principi planiranja, izgradnje i korištenja različitih vrsta puteva mijenjaju tokom vremena, a socio-ekonomsko okruženje igra posebnu ulogu.</s><s>Vremenom su tehnološke i društvene promjene imale presudan utjecaj na korištenje šuma, a samim tim i na razvoj šumskih puteva.</s><s>Od ručnog transporta drveta, raznih metoda transporta baziranih na gravitaciji (na tlu i u vazduhu), transporta drveta prirodnim putevima (plavljenje), puteva za animale, šumskih vlaka do šumskih puteva, koji su se pojavili sa sve racionalnijim kamionskim transportom prema II. svjetskog rata.</s><s>Najveći procvat izgradnje šumskih puteva u Sloveniji bio je 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća.</s><s>Razvoj saobraćajnih sredstava pratio je i razvoj šumskih puteva.</s><s>Pristup višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, koji je sve prisutniji u svijetu, a odavno se ustalio i kod nas, praćen je kategorizacijom šumskih puteva na osnovu njihove višenamjenske upotrebe.</s><s>Slobodan pristup šumi i (u principu) slobodno korištenje šumskih puteva donose, pored povoljnih posljedica, i niz izazova – uglavnom vezanih za obezbeđivanje viših standarda provoznosti šumskih puteva i obezbjeđenje finansijskih sredstava koja prevazilaze mogućnosti i potrebe šumarstva.</s><s>Sve prognoze govore o povećanoj mogućoj sječi, sve je aktuelnije korištenje obnovljivih prirodnih resursa i biomase u energetske svrhe, a očekuje se i veća potreba za društvenim i ekološkim funkcijama šume.</s><s>Kako bi se osigurale sve ove potrebe, mreža šumskih puteva će se morati dalje razvijati na principima višenamjenskog održivog gazdovanja šumama, uz istovremeno obezbjeđivanje dovoljno sredstava za njihovo održavanje i osiguravanje provoznosti.</s><s>Slovenačka šumarska struka ima i znanje i iskustvo u planiranju, projektovanju, izgradnji, korištenju i održavanju šumskih cesta u višenamjenskom održivom gazdovanju šumama, ali ostaje izazov da ih što efikasnije i racionalnije prenesu IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, mbacic1Žsumfak.unizg.hr Istraživanja su provedena pri privlačenju drva skiderom Ecotrac 140V u pgorskim uvjetima rada.</s><s>Skider je bio opremljen mjernim uređajem WIGO-E (Telematic Data collector) gateway s integriranim GPS sustavom, koji je osiguravao prikupljanje podataka sa senzora i motora te pohranjivanje u računalo putem CANBUS-a i prijenos podataka GSM-om na web platforme.</s><s>Za precizno mjerenje potrošnje goriva na skider je ugrađen diferencijalni mjerač potrošnje goriva DFM 100CD koji ima mogućnost mjerenja trenutne potrošnje goriva i ukupne potrošnje goriva.</s><s>Raspon mjerenja pokriva minimalni protok od Podaci o potrošnji goriva (mL), položaju (ruta putovanja) i detekciji rada vitla mjereni su s frekvencijom uzorkovanja od 5 s. Nadalje, konstantno su mjereni obujmi tovara svakog turnusa i nagibi traktorskih puteva.</s>\n<s>Na temelju rezultata mjerenja potrošnje goriva skidera Ecotrac 140 V pri privlačenju drva, na istom radilištu tijekom 8 radnih dana, određena je potrošnja goriva po radnim operacijama unutar svakog turnusa i ukupno po radnim danima.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Univerzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet, a.karisikŽsfsa.unsa.ba Uvod: Prisutne klimatske promjene, brdsko-planinski reljef i razvijena hidrografska mreža u Bosni i Hercegovini pogoduju učestalijoj pojavi bujica.</s><s>Područja na kojima inicijalno nastaju bujični tokovi su uglavnom vezana za šume i šumska zemljišta.</s><s>U tom kontekstu, istraživanje uticaja šumske transportne infrastrukture na akumulaciju nanosa u ovim vodotocima postaje od suštinskog značaja kako bi se bolje razumjeli mehanizmi i posljedice ovog problema.</s>\n<s>Materijal i metode: Istraživanje je sprovedeno na području Kantona Sarajevo, sa fokusom na dva \"mala\" slivna područja potoka Lučica površine 3,68 km2 i potoka Klade površine 4,33 km2.</s><s>Oba potoka karakteriše bujični režim, što rezultira intenzivnim bujičnim tokovima tokom perioda obilnih padavina, sa značajnom količinom erodiranog materijala različitog karaktera.</s><s>U istraživanju su prikupljeni uzorci materijala iz akumuliranog nanosa potoka Lučica i Klade, kao i uzorci sa pripadajućeg slivnog područja, na kojima su detaljno analizirane karakteristike materijala.</s><s>Ovi uzorci su podvrgnuti laboratorijskim ispitivanjima radi utvrđivanja granulometrijskog sastava i petrografsko-mineralnog sastava erozionog materijala.</s><s>Na osnovu rezultata, identifikovane su dominantne geološke strukture i minerali u erozionom nanosu, kao i njihov procenat prisustva u uzorcima.</s><s>U istraživanju su primjenom GIS-a utvrđene dužine šumskih kamionskih puteva, traktorskih puteva i traktorskih vlaka sa istraživanog područje.</s><s>Dodatno, terenskim istraživanjima izvršena je procjena trenutnog stanja ove infrastrukture u kontekstu tehničkih elemenata, redovnog održavanja, kao i ostalih relevantnih faktora koji imaju potencijalni uticaj na proces formiranja i transporta erodiranog nanosa u brdsko-planinskim vodotocima.</s><s>Rezultati: Analizom uzoraka geološkog i mineralno-petrografskog sastava zemljišta u slivovima, utvrđeno je da uzorci akumuliranog nanosa sadrže krečnjak, koji nije prisutan u samom slivnom području.</s><s>Ovaj krečnjak ima porijeklo sa primarne mreže šumske transportne infrastrukture, sa udjelom od 5,5% u akumulaciji potoka Lučica i 2% u potoku Klade.</s><s>Ostatak materijala u akumuliranom nanosu pokazuje identičnu strukturu kao i materijal u slivnom području.</s><s>Terenskim istraživanjem je utvrđeno da nema vidljivih erozionih procesa na slivnom području niti značajnijih morfoloških promjena u koritima potoka Lučica i Klade.</s><s>Međutim, vidljivi erozioni procesi uočeni su na primarnoj i sekundarnoj mreži šumske transportne infrastrukture, sa koje je erodirani materijal dospio u korita potoka Lučica i Klade, gdje je i akumuliran.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Diskusija: Guste mreže šumske transportne infrastrukture bez propisnog održavanja i provođenja mjera sanacije pridonose produkciji erodiranog materijala koji se u značajnoj količini akumulira u brdsko-planinskim vodotocima.</s><s>Nedostatak vodopropusnih objekata i drugih zaštitnih mjera dodatno pogoršava situaciju, posebno na područjima s velikim uzdužnim nagibima.</s><s>Iako su slivovi Lučica i Klade prekriveni u velikom postotku šumom, nedostatak održavanja šumske transportne infrastrukture rezultira značajnom akumulacijom nanosa.</s><s>Dobiveni rezultati istraživanja naglašavaju kompleksnu međuovisnost između antropogenih aktivnosti, prirodnih procesa i ekosistema, što ukazuje na potrebu za razvojem održivih strategija upravljanja šumskom transportnom infrastrukturom radi zaštite životne sredine i očuvanja vodnih resursa u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>Šumarstvo se na svjetskom i europskom nivoju suočava s nedostatkom radnika i teškim radnim uvjetima, za one koje rade u šumi na traktorima i sa motornom pilom.</s><s>Uz toga, mnogo više harvestera i forwardera radi u svijetskim šumama.</s><s>Sječa se u modernom šumarstvu zbog novih strojeva premješta i u pretežno neotvorena područja, gdje se rad u šumi do sada nije obavljao, jer su uvjeti za rad zbog velikih nagiba i strmih padina bili opasni za šumske radnike.</s><s>Velike šumarske firme se zbog toga odlučuje za nabavu modernijih i učinkovitijih strojeva, koji su snažniji i brži od klasične, ručno strojne sječe.</s><s>A prije svega, strojevi su mnogo sigurniji za rad, više su ergonomsko pogodni, uopče na velikim nagibima.</s><s>Jer su strojevi sposobni raditi na velikim nagibima, sve više se uz dodatne potrijebe varnosti, tekom sječe korište i trakcijske vitlove, koji omugučajo mnogo sigurniji rad za šumarje.</s><s>Korištenje trakcijskog vitla ima nakon pozitivnih učinaka na tla i sestojine, također i negativne učince koji se tiču same organizacije rada i terenske pripreme.</s><s>U saradnji sa firmo SiDG, smo napravili analizu ergonomskog, ekološkog i ekonomskog upliva strojne sječe i spravila lesa u kombinaciji sa trakcijskim vitlom firme Ecoforst, modela T-Winch.</s><s>Za analizu ovog sistema rada smo snimali podace na 3 lokacijama u Sloveniji, ukupno 27 dana.</s><s>Isti podaci su se snimali na harvesteru i forvarderu.</s><s>Nakon sječe smo snimali ozlijede na siječnim linijama. i sa metodu krožnih ploskova i ozlijede sastojeva, da bi ocijenili oštečenost sastoja i tla nakon sječe sa strojima na velikim naklonima.</s><s>Jer je to bio prvi pokušaj rada strojeva sa ovakim vitlom u Sloveniji, napravili smo detajlnu analizu same organizacije rada, pripreme sastoja, posebnosti rada, zastojeva i psihički utjecaj na radnike.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Univerzitet u Sarajevu – Šumarski fakultet Uvod: Privlačenje drveta žičarama predstavlja njegov transport pomoću čeličnih sajli, pri čemu je teret djelimično ili potpuno odignut od tla, te je interakcija tlo – stroj minimalna ili potpuno eliminirana uz znatno manje negativne efekte po tlo.</s><s>Naglašena ekološka pogodnost žičara rezultirala je i povećanim interesom za njihovom primjenom u šumarstvu BiH, ali uglavnom izostaju sistemska istraživanja ove tehnologije rada.</s><s>Materijal i metode: U radu je analizirana produktivost i troškovi privlačenja drveta stupnom kamionskom žičarom “Mounty 4000” u zavisnosti od važnijih utjecajnih faktora (zapremine tereta i distance privlačenja).</s><s>Istraživanje je provedeno u šumskom odjeljenju 73, GJ „Krivaja - Zavidovići“ u kojem dominatno učešće imaju stabla bukve, često velikih dimenzija.</s><s>Primjenjen je sortimentni metod rada uz sinhronizovani rad grupe od četiri radnika.</s><s>Efekti rada analizirane šumske žičare su utvrđeni primjenom studija rada i vremena.</s><s>Podaci o teretu privlačenja i ostvarenom radnom učinku utvrđeni su u skladu sa standardom JUS D.BO.022, a trajanje vremena pojedinih radnih operacija snimljeno je primjenom UMT softvera.</s><s>Istraživanje zavisnosti produktivnosti rada šumske žičare od utjecajnih faktora izvršeno je GLM analizom korištenjem statističkog programa STATGRAPHICS Centurion XVII.</s><s>Utvrđivanje troškova rada izvršeno je prema Metodici kalkulacija ekonomičnosti strojnog rada u šumarstvu (Turk 1977).</s><s>Rezultati: Ukupno je snimljeno 68 transportnih ciklusa (tura) uz evidentirani učinak od 49,37 m3.</s><s>Udio tzv. operativnog vremena iznosio je 79,7%, a dodatnog vremena 20,3%.</s><s>Vrijeme demontaže i montaže žičare iznosilo je ukupno 116,1 min ili oko 8 radnika –sata (distanca 350 m).</s><s>Istraživanjem zavisnosti produktivnosti rada od utjecajnih faktora utvrđeno je da utjecaj zapremine tereta nije statistički značajan pri vjerovatnoći od 95%.</s><s>Utjecaj distance privlačenja se ispoljio na način da produktivnost rada na privlačenju drveta opada sa povećanjem distance i kreće se od 82,05 m3/RD (distanca 50 m) do 31,39 m3/RD (distanca 400 m).</s><s>Provedenom kalkulacijom troškova rada utvrđeno je da neposredni jedinični troškovi rada sječe stabala, izrade drvnih sortimenata i privlačenja drveta šumskom žičarom “Mounty 4000” rastu sa povećanjem distance privlačenja i IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Diskusija: Analiza strukture radnog vremena, kao i vremena montaže i demontaže šumske žičare “Mounty 4000” ukazala je na odličnu obučenost radnika i vrlo dobru organizaciju rada u istraživanom šumskom odjeljenju.</s><s>Dobiveni rezultati o utrošku vremena i produktivnosti rada su logični i po svojim vrijednostima slični rezultatima drugih autora koji su istraživali ovu problematiku, u sličnim uvjetima rada.</s><s>Primjena stablovnog metoda rada, posebno u četinarskim sastojinama, povećala bi radni učinak na sječi stabala, rezultirala većom iskorištenosti procesorske glave, te povećanjem ukupne produktivnosti rada.</s><s>Potrebno je doznaku stabala prilagoditi efikasnom i ekonomski prihvatljivom radu šumske žičare.</s><s>Naime, u istraživanom odjeljenju zapremina izrađene oblovine iznosila je svega 0,5-0,6 m3/m žičane trase, što se u literaturi navodi kao nedostatno.</s>\n<s>PE ''Vojvodinašume'', FE ''Banat'' Pančevo, ranko.saricŽbanatsume.rs Izvod: U radu je prikazena proizvodnja drvnih sortimenata topole na dve stalne ogledne površine.</s><s>Prva ogledna površina nalazi se u Donjem Podunavlju u nezaštićenom delu od poplava.</s><s>Period istraživanja je od 2013-2023 godine.</s><s>Zasad je podignut sa klonom topole Populus euramericana 'I-214' na tri razmaka sadnje: 5x5 m, 6x6 m 6,5x6,5 m. Najveća vrednost drvnih sortimenata u sedamnaestoj godini starosti je na razmaku 6x6 m i iznosi 22.567 eura po ha.</s><s>Na drugoj oglednoj površini prikazana je proizvodnja klona Populus euramericana 'I-214' i klona Populus euramericana 'M1' u 11 godini starosti.</s><s>Ogledna površina se nalazi u Titelu u zaštićenom delu od poplava.</s><s>Period istraživanje je od 20162023 godine.</s><s>Oba klona su podignuti na razmaku 6x6 m. Vrednost drvnih sortimenata u jedanaestoj godini starosti, kod klona I-214 je 9.440 eura po ha, a kod klona M1 je 4.922 IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Izazovi korištenja harvesterske glave za izmjeru drvnih sortimenata pri sječi i izradi tvrdih listača Dinko Vusić</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva I drvne tehnologije, ipapaŽsumfak.unizg.hr Moderni harvesteri opremljeni su tehničkim komponentama i računalnim programima čijom se primjenom osim za osnovnu namjenu upravljanja radom stroja i pomoći pri postupcima sječe i izrade drva može bitno unaprijediti cjelokupni logistički sustav.</s><s>Bitna komponenta logističkog sustava je i pravodobna i točna informacija o količini, kakvoći i lokaciji izrađenih drvnih sortimenata.</s><s>Iako je izmjera izrađenog drva pomoću harvestera mnogo jednostavnija i brža u odnosu na ručni način izmjere obujma drva, uporabom harvesterske tehnologije za izmjeru drva nastaju tri ključna problema, a to su: točnost same izmjere, pouzdanost evidencije te način obilježavanja sortimenata.</s><s>Cilj je istraživanja bio utvrditi točnost izmjere uspoređujući razliku između obujma oblog drva izmjerenog harvesterskom glavom i klasičnim načinom izmjere drvnih sortimenta u prorednim sječinama običnog graba (Carpinus betulus L.) i obične bukve (Fagus sylvatica L.) starosti 79 godina.</s><s>Na području gospodarske jedinice »Bjelovarska Bilogora« odabrana su dva odsjeka, a sječa i izrada drvnih sortimenta obavljena je harvesterom Timberjack 1470D s harvesterskom glavom Timberjack 758.</s><s>Ukupno su izmjerena 133 sortimenta proizvedena od 29 stabala u odsjeku 14b i 151 sortiment proizveden od 26 stabala u odsjeku 14c. Rezultati istraživanja ukazuju na značajne razlike između obujama drvnih sortimenata utvrđenih na propisani način prilikom preuzimanja drvnih sortimenata i podataka preuzetih iz računalne evidencije harvestera.</s><s>Odstupanja na razini stabla ukazuju da računalna evidencija harvestera u većini slučajeva iskazuje manji obujam u oba promatrana odsjeka.</s><s>Većina razlika iskazanih u postotnim iznosima nalazi se u rasponu ±20 %, uz značajan broj odstupanja (uglavnom pozitivnih) i izvan navedenog raspona.</s><s>Detaljnije analize odstupanja, provedene na razini pojedinih sortimenata), ukazuju i na razloge relativno velikih odstupanja na razini stabala uzorka.</s><s>Evidentno je da glavnina razlika nastaje pri mjerenju drvnih sortimenata izrađenih iz krošnje.</s><s>Analiza postotnih razlika u dva istraživana odsjeka, uz potrebu redovite kalibracije mjernih uređaja harvestera (normalno distribuirana odstupanja), jasno identificira dva uzroka nastanaka razlika prilikom mjerenja drvnih sortimenata izrađenih iz krošnje:</s>\n<s>Ivica Papa neevidentiranje izrađenih sortimenata (pozitivna postotna razlika 100%) koja prvenstveno nastaje prilikom evidencije obujma sortimenata čija je stvarna duljina manja od nominalne;</s>\n<s>Ivica Papa evidentiranje većeg obujma izrađenih drvnih sortimenata (negativna razlika) istovremenom izradom više komada oblog drva u jednom zahvatu (mjerenje većeg promjera uz istovremeni izostanak jednog ili više komada u evidenciji – što djelomično sudjeluje i pri stvaranju pozitivnih razlika navedenih pod prethodnom IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n<s>Evidentiranje sortimenata čija je duljina manja od nominalne stvar je prilagodbe postavki računalnoga sustava harvestera i ne bi trebala predstavljati prepreku u ostvarivanju točnosti računalne evidencije.</s><s>Glavnina odstupanja koja pokazuju trend normalne distribucije moguće je anulirati pravovremenom kalibracijom mjernoga sustava i njenom redovitom provjerom.</s><s>Poseban problem prilikom mjerenja dimenzija drvnih sortimenata i posljedično evidencije njihova obujma predstavlja način izrade drvnih sortimenata iz krošnje istovremenim trupljenjem dva ili više komada obloga drva.</s><s>Navedeni način rada predstavlja modifikaciju karakterističnu prvenstveno za rad u sječinama listača s ciljem povećanja ostvarive proizvodnosti, ali nedvojbeno rezultira netočnom izmjerom izrađenih sortimenata.</s><s>Ostali razlozi netočnoga mjerenja leže također u morfološkom obliku izrađivanih bjelogoročnih stabala i posljedično nemogućnosti potpunog kresanja grana i izradi rašlji u jednome zahvatu.</s>\n<s>infrastrukture višenamjenski pristup korištenju šumskih površina Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije Kruno Lepoglavec</s>\n<s>Sveučilište u Zagrebu Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, hnevecerelŽsumfak.unizg.hr Šumska protupožarna infrastruktura ovisi o količini i učestalosti požara, a njihova prisutnost na području šuma omogućava brzu intervenciju i saniranje šteta.</s><s>Potrebno je utvrditi prostorni raspored pristupnih puteva u zoni visokonaponskih dalekovoda i uključiti ih u protupožarnu infrastrukturu te je usporediti sa planskom protupožarnom infrastrukturom u zoni visokonaponskih dalekovoda.</s><s>Ispitivanje će se provesti na području UŠP Split na mjestima gdje dalekovodi prolaze kroz državne i privatne šume.</s><s>IX.</s><s>International Conference, FOREST ENGINEERING OF SOUTH-EASTERN EUROPE – State and challenges 18. – 20- September 2024, Terme Čatež</s>\n"}
+{"dc.title": "Direktorji in proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona", "dc.creator": "Jahić, Mersija", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_257", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=9837&dn=", "text": "<s>Šole so profesionalne organizacije, ter kadar govorimo o uspešnem in učinkovitem vodenju v šolah se je potrebno zadržati tudi na procesu delegiranja.</s><s>Veliko teoretikov vodenja trdi, da je sposobnost delegiranja oziroma prenosa pooblastil in odgovornosti ena od najvažnejših veščin menadžmenta in vodenja, katera omogoča direktorju, da se posveti drugim važnješim poslom.</s><s>Delegiranje doprinaša k prinašanju boljših odločb, boljšemu iskoriščanju direktorjevega časa, toda daje tudi večjo moč sodelavcu, ker je delegiranje stalen proces, ki se temelji na sodelovanju in ki omogoča napredovanje vsakega zaposlenega.</s><s>Čeravno je delegiranje poslov in pooblaščanja nujno je vseeno potrebno obrniti pozornost na koga se pooblastila in odgovornosti prenašajo, toda to ne bi smel biti argument za nedelegiranje.</s><s>Raziskave v srednjih šolah Tuzlanskega kantona kažejo, da direktorji najbolj pogosto delegirajo rutinska, oziroma enostavna dela, kakor tudi dela, katera so karakteristična za pedagoško delo.</s><s>Kaj prav zaprav lahko pomeni, da direktorji delegirajo tista dela za katera \"nimajo časa\".</s><s>Najmanj se delegirajo dela vezana za sprejem novih zaposlencev, dela vezana za finance, ter sodelovanje in kontakti z Ministrstvom.</s><s>Tukaj lahko zaključimo, da prvenstveno gre za dela, ki pokažejo \"kdo je najmočnejši v šoli\", toda to so ravno tako dela, katera so najbolj izpostavljena sodbi raznih javnosti, ter ih verjetno zaradi tega direktorji manj delegirajo.</s><s>Ključne besede: poverjanje, management, motivacija, vodenje, etika, delegiranje, proces delegiranja, srednje šole, ravnatelji, Tuzlanski kanton.</s>\n<s>Prednosti delegiranja za menadžera, zaposlene i organizaciju.............35 Direktori i proces delegiranje u srednjim školama Tuzlanskog kantona .............49 PRIKAZI</s>\n<s>Tabela 5.5 Koje poslove direktor najčešće delegira - aritmetička sredina procenata ..</s><s>60 Tabela 5.6 Koje poslove direktor najčešće delegira - analiza varijacija (ANOVA) ...</s><s>60 Tabela 5.13 Koje poslove i kome direktor delegira - procentualne vrijednosti ...........</s><s>69 Tabela 5.14 Koje poslove i kome direktor delegira - analiza varijacija (ANOVA) ....</s><s>70 1 UVOD</s>\n<s>Proces tranzicije koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu, izaziva brze promjene u svim oblastima pa i promjene u oblasti obrazovanja.</s><s>Na osnovu teorijskih postavki koje su prezentirali Fullan (1992), Koren (1999:31) i Leitwood, Begley i Coiusins (1994) smatram da brze reformske promjene i neizvjesnost zahtijevaju fleksibilne škole sa odlučnim menadžerima koji su u stanju inspirisati zaposlene da sa entuzijazmom participiraju u radu škole i slijede ciljeve škole.</s><s>Danas škole moraju znati da brze promjene i neizvjesnost koje se događaju u njihovom unutrašnjem i vanjskom okruženju na vrijeme predvide i da se na njih odgovarajuće odazovu (Bush, 2004:151; Koren i Erčulj, 2004).</s><s>Problemi sa kojima se škole susreću u procesu uvođenja reformskih promjena teško se mogu riješiti bez dobre organizacije rada, koja zahtijeva efikasno vođenje.</s>\n<s>Prema Mintzbergu (1983) škole su profesionalne organizacije pa kada govorimo o uspješnom i efikasnom vođenju u školama smatram da je potrebno zadržati se i na procesu delegiranja ovlaštenja i odgovornosti koja direktor škole prenosi na podređene.</s><s>Jer kako navode Možina i autori (2002:504) delegiranje znači prenošenje zadataka na saradnike i ovlašćivanje saradnika za obavljanje zadataka.</s><s>Mnogi teoretičari vođenja tvrde da je sposobnost delegiranja odnosno prenošenja ovlaštenja i odgovornosti jedna od najvažnijih vještina menadžmenta i vođenja, koja omogućava direktoru da se posveti drugim važnijim poslovima.</s><s>Odnosno da delegiranje doprinosi boljem korištenju direktorovog vremena, donošenju boljih odluka ali i da daje veću moć saradniku (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, Delegiranje je stalan proces, koji se temelji na sudjelovanju i koji omogućava napredovanje svakog zaposlenika (Možina, 2002:504).</s><s>Vođa mora poznavati sposobnosti saradnika i njima povjeravati odgovarajuće zadatke.</s><s>Vođa pokušava da što više saradnika što prije osposobi za delegiranje, jer se tako može osloboditi manje važnih ali potrebnih poslova kako bi se mogao posvetiti značajnijim (Tavčar, Delegiranje je potrebno posmatrati i kao proces razvoja saradnika a ne samo kao način da se direktor oslobodi dijela svojih poslova (Koren, 1999:127).</s><s>Iako je delegiranje poslova i ovlaštenja nužno ipak treba obratiti pažnju na koga se ovlaštenja i Uvod</s>\n<s>Koliko god delegiranje ovlaštenja izgledalo jednostavno, istraživanja pokazuju da su mnogi menadžeri neuspješni zbog toga što nedovoljno delegiraju (Weihrich i Koontz, 1998:301).</s><s>Prema Korenu (1999:152) direktori delegiraju zadatke, a da nisu potpuno svjesni značaja toga procesa.</s>\n<s>Sve su to razlozi zbog kojih je interesantno istražiti poroces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona, jer kao proces sigurno nije nepoznat u srednjim školama, ali ga prema mojim saznanjima do sada niko nije istraživao.</s><s>Upravo zbog toga sam se odlučila da istražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Prema Mužiću (1973:24) svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne aspekte, pa se postavlja pitanje koju tehniku kvalitativnu ili kvantitativnu upotrijebiti.</s><s>On smatra da treba uvijek gledati na pojedine aspekte pojava i u vezi s njima razmatrati koji je pristup adekvatniji, da bismo mogli na najjednostavniji i najekonomičniji način uočiti ono što je u njoj najbitnije.</s>\n<s>Kako se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju procesa delegiranja u ustanovama obrazovanja pa prema tome i u srednjim školama na području Tuzlanskog kantona smatram da je kvantitativno istraživanje opravdano kako bi nam dalo osnovne podatke, a tek kasnije bi se proces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se mogao bolje razumjeti i možda dati odgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i studioznije delegira poslove i zadatke.</s>\n<s>Imam namjeru da istražim šta literatura kaže o procesu delegiranju, a zatim da istražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>S tim u vezi želim da istražim koje poslove direktor najčešće delegira, kome direktor najčešće delegira poslove i zadatke, i to koju vrstu zadatka delegira kojim zaposlenicima.</s><s>Pored toga želim takođe da istražim zbog čega direktori u srednjim školama Tuzlanskog kantona delegiraju kao i to na koji način motiviraju zaposlenike za preuzimanje delegiranih zadataka.</s>\n<s>Takođe namjera mi je da istražim da li proces delegiranja isto posmatraju i doživljavaju direktor škole, koji je u situaciji da najviše delegira poslova i zadataka jer samim položajem koji zauzima ima najveću moć i uticaj u školi i zaposlenici kojima se poslovi i zadaci mogu delegirati.</s><s>Odnosno da istražim da li direktor, pomoćnik direktora Uvod</s>\n<s>odgovornosti. koji je direktorov prvi saradnik, zatim pedagog za koga se možemo reći da je stručni savjetnik direktora za kompletan pedagoški rad u školi, i profesori za koje se može reći da su samom prirodom posla koji obavljaju najmanje vezani za svakodnevne poslove direktora, isto vide proces delegiranja u školi.</s><s>Namjera mi je u stvari da se ovim istraživanjem ukaže na značaj i neophodnost procesa delegiranja u srednjim školama.</s>\n<s>§ Istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranja. § Istražiti koje poslove direktore najčešće delegira. § Istražiti kome direktori najčešće delegiraju poslove i zadatke. § Istražiti razloge zbog čega direktori srednjih škola Tuzlanskog kantona delegiraju.</s>\n<s>Iako su sve menadžerske funkcije, teorijski, podjednako važne čini se da je opravdano mišljenje da je vođenje ipak najvažnija funkcija menadžmenta, odnosno ni od jedne druge menadžerske funkcije uspješnost menadžmenta ne zavisi toliko kao od funkcije vođenja.</s><s>U organizaciji se zauzimanjem određenog položaja automatski postaje menadžer, međutim za vođenje je potrebno puno više od formalnog organizacijskog položaja.</s><s>Mnoge su promjene i krize uspješno savladane zahvaljujući uspješnom vođenju (Sikavica i Novak, 1999:438).</s>\n<s>Prema tome vođenje je umjetnost uticaja na ljude, tako da oni spremno nastoje ostvariti ciljeve organizacije, odnosno bit vođenja je u spremnosti i volji ljudi da slijede vođu (Weihrich i Koontz, 1998:490).</s>\n<s>Yukl (1998:2) navodi nekoliko definicija vođenja kako bi ukazao na različite pristupe koji su susreću u literaturi, kao na primjer: Vođenje je proces utjecaja na aktivnosti organizovane grupe ka ostvarenju ciljeva.</s>\n<s>Vođenje je proces davanja svrhe i smjera kolektivnom naporu i prouzrokovanju dobrovoljne akcije da se bude uspješan u ostvarivanju ciljeva. (Jacobs i Jaques, 1990:281)</s>\n<s>Drucker (1996:XI) smatra da se vođenje može i mora naučiti.</s><s>Isto tako smatra da ličnost vođe, stil vođenja i osobine vođe ne postoje.</s><s>Ono što je zajedničko svim vođama su četiri stvari.</s><s>Prvo, vođa je neko ko ima sljedbenike.</s><s>Drugo, vođe su vrlo uočljive jer daju primjer sljedbenicima.</s><s>Treće, popularnost ne čini vođenje, čine ga rezultati.</s><s>I četvrto, vođenje nije rang, privilegija to je odgovornost.</s><s>Nije moguće nekoga postaviti da bude vođa i nije teško uočiti kada se vođa pojavi u organizaciji.</s><s>Dobar broj ljudi u poziciji odgovornosti, koji imaju moć i autoritet, ispoljava ponašanje vođe.</s><s>Vođa mora da pazi šta kaže i mora da vodi računa da ga sljedbenici čuju i razumiju (Milisavljević, 2000:298).</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Već je rečeno da su škole profesionalne organizacije koje zahtijevaju uspješno i efikasno vođenje.</s><s>Da bi se to postiglo potrebno je između ostalog zadržati se na prenošenju zadataka na saradnike i ovlašćivanje saradnika za obavljanje zadataka i to tako da se saradnicima u procesu delegiranja da dovoljno slobode da rade na svoj vlastiti način.</s><s>Upravo zbog toga potrebno je ostvariti odnos povjerenja i aktivnog učešća saradnika u svim fazama odlučivanja, a da bi se postiglo potrebno je sagledati odnos vođe i sljedbenika.</s>\n<s>Robins (1995:444) smatra da uspjeh organizacije ne zavisi samo od vođe već i od sljedbenika.</s><s>Kako je sljedbenika uvijek mnogo više nego vođa, njihov kvalitet je bitna pretpostavka efektivnosti organizacije.</s><s>Slično vide Petković, Janićijević i Bogićević (2002:300) prema njima osobine sljedbenika značajan su faktor vođenja.</s><s>Posebno su značajne slijedeće osobine sljedbenika: potreba za nezavisnošću, spremnost za preuzimanje odgovornosti, zainteresiranost za posao i osjećaj njegove važnosti, razumijevanje ciljeva organizacije, posjedovanje znanja i iskustva, spremnost za učenjem i potreba za učešćem u procesu odlučivanja.</s><s>Oni smatraju da sljedbenici nisu samo slušaoci nego su i mislioci, aktivni učesnici u postavljanju ciljeva kao i donošenju odluka.</s><s>Možina i autori (2002:499) navode da vođa zajedno sa sljedbenicima stvara ugodnu atmosferu u kojoj će biti moguće dostići organizacijske ciljeve.</s><s>Zatim, treba izgraditi povjerenje između vođe i sljedbenika, te im dati veću samostalnost, da mogu odlučivati.</s>\n<s>Svakom zaposleniku u organizaciji treba dati odgovarajuću samostalnost kao i odgovornost koju je sposoban (po meni i spreman) preuzeti.</s><s>Upravo se kroz te kategorije i mjeri stvarna moć vođe, odnosno koliko je sposoban razvijati samostalnost i odgovornost svojih podređenih (Godet u Sikavica i Novak, 1999:465).</s><s>Ili kako navodi Certo (2003:331) vođe mogu povećati svoj uspjeh u vođenju dajući podređenima više slobode u donošenju odluka.</s>\n<s>Prema Druckeru (1996:XI) vođe su vrlo tolerantne zbog različitosti svojih saradnika i ne traže da saradnici budu njihove kopije.</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Od vođe zavisi tvrdi Možina (1998:154), mogućnost upotrebe te sticanja znanja i sposobnosti zaposlenika.</s><s>Od njih zavisi kako će se dijeliti posao na zaposlenike.</s><s>Odnosno da li će pojedinci dobivati zadatke koji će za njih biti izazov.</s><s>Od vođe zavisi da li će ih pri tome podupirati.</s><s>Ako su pripremljeni i ako znaju delegirati donošenje odluka njima će to uspjevati.</s><s>Sa dodjeljivanjem zadataka pri kojima zaposlenici uče i sistematičnim upotpunjavanjem njihovih znanja povećavaju se njihove sposobnosti.</s><s>Jedna od karakteristika vođa je sposobnost da kontrolišu svoje ambicije.</s><s>On izbjegava da sve pohvale budu upućene njemu, on ističe saradnike u prvi plan (Milisavljavić, 2000:299).</s>\n<s>Prema Wristonu (u Sikavica i Novak, 1999:388) tri su osnovne sposobnosti koje diferenciraju uspješnog od neuspješnog vođe.</s><s>Prva je u pronalaženju najboljih saradnika, druga je pronalaženje načina za motiviranje zaposlenika, a treća sposobnost ogleda se u davanju dovoljno slobode zaposlenicima da rade na svoj vlastiti način.</s><s>Smatram da su ovo isto tako vrlo važne sposobnosti od kojih zavisi i uspjeh procesa delegiranja u organizacijama pa prema tome i u školama.</s><s>Slažem se da je potrebno znati odabrati najbolje saradnike za delegiranje, zatim odrediti pravi način motiviranja i ono što je posebno značajno potrebno je vjerovati u saradnika i u to da će na svoj način uraditi posao tako da direktor bude zadovoljan.</s><s>Pored toga potrebno je naglasiti da vođe imaju odgovornost da stvore organizacijsko okruženje koje će poticati donošenje etičkih odluka.</s>\n<s>Vođa ima veliki utjecaj na živote svojih sljedbenika.</s><s>Da bi se utjecalo na druge ljude potrebna je velika etička i moralna odgovornost.</s><s>Zato što vođe imaju veću moć i kontrolu u odnosu na podređene oni imaju i veću odgovornost prema tome kako njihovo vođstvo utječe na živote njihovih sljedbenika (Northouse, 2001:254).</s><s>Vještina vođenja prema Iniću (2003:535) podrazumijeva etiku i visoke moralne standarde.</s><s>Poštenje u poslovnom smislu predstavlja temelj ljudske vještine, jer vas niko neće slijediti ako vam ne vjeruje.</s>\n<s>Kako je primjetio etičar Michael Josephson \"Ne učimo etiku od ljudi koji propovijedaju ili morališu, ili nam pokušavaju propovijedati o etici, etiku učimo od ljudi kojima se divimo i koje poštujemo, koji imaju moć nad nama.</s><s>Oni su pravi učitelji etike.\" Moralno vođenje brine o vrijednostima i zahtijeva da se sljedbenicima da dovoljno znanja o alternativama kako bi napravili dobar izbor (Stoner, Freeman i Etika se proteže od osobne etike pojedinca, preko etike organizacije do etike društva.</s><s>Svaki normalan čovjek osjeća obavezu spram etike.</s><s>Moralno djelovanje nije dobro zato što je obavezno, nego je obavezno zato što je dobro.</s><s>Zato pri izboru menadžera odlučuju tri osnovne karakteristike: stručnost, sposobnost vođenja i etičnost Vođe kako navode Weihrich i Koontz (1998:74) imaju odgovornost da institucionalizacijom etike stvore organizacijsko okruženje koje će poticati donošenje etičkih odluka.</s><s>To znači da se u svakodnevnoj djelatnosti primjenjuju i uključuju etički pojmovi.</s><s>Prema njima elementi koji najviše povisuju etičke standarde su: § izloženost javnostima;</s>\n<s>§ povećana zainteresiranost dobro obaviještenih javnosti; § podučavanje etike i moralnih vrijednosti u školama.</s><s>U sredinama gdje je direktor prvi među jednakima, što je karakteristično za škole, posebno se cijeni korektan odnos direktora prema ostalim saradnicima.</s><s>Smatram da je u odnosima direktora i saradnika, odnosno prenošenja zadataka i ovlaštenja, tj. autoriteta na određene saradnike potrebno da direktor vodi računa o stavljanju u ravnopravan položaj svih saradnika zavisno od njihovih sposobnosti i znanja.</s><s>Takođe smatram da direktori moraju imati takav nivo etičnosti i moralnosti da svoje odluke baziraju na interesima saradnika prije nego na svojim ličnim interesima.</s><s>Uz sve to treba voditi računa da su škole javne ustanove čiji je rad izložen sudu mnogih javnosti, kao i to da obavljaju djelatnost koja zahtijeva donošenje etičkih odluka.</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Prema Petković, Janićijević i Bogićević (2002:301) stil vođenja je način na koji se uspostavljaju međusobni odnosi između vođe i zaposlenika.</s><s>Brojne su katrakteristike stilova vođenja, ali su slijedeći kriterijumi osnovni za njihovo razlikovanje: § pristup motivisanju zaposlenika,</s>\n<s>§ izvori moći koje koristi da ostvari uticaj na podređene, § sposobnost vođe da prilagodi svoje ponašanje različitim situacijama.</s><s>Slično misle Sikavica i Novak, (1999:454) kada kažu da su u teoriji i praksi vođenja prisutni brojni stilovi vođenja koji se kreću između dvije krajnosti: autokratskog i demokratskog.</s><s>Između ova dva stila vođenja razvili su se brojni stilovi.</s><s>Večina autora te stilove svrstava u tri osnovne grupe: § stilovi ličnih karakteristika,</s>\n<s>Stilovi ličnih karakteristika predstavljaju rane studije o vođenju.</s><s>Možina i autori (2002:517) objašnjavaju da sposobnost efikasnog vođenja zavisi od prirođene sposobnosti koja se ne može steći nikakvim oblikom obuke.</s><s>Uspješan vođa mora posjedovati određene fizičke, lične, socijalne i poslovne osobine.</s><s>Ograničenje ovog modela je u njegovoj koncentraciji na fizičke i personalne karakteristike (Weihrich i Koontz, 1998:493).</s><s>2.3.2 Stilovi ponašanja vođe</s>\n<s>Ovi stilovi zasnovani su na ponašanju vođa.</s><s>Autokratski stil kako navode Mullins, (2005:291) i Imširović, (2002:301). predstavlja stil kod kojeg je sva vlast skoncentrisana u rukama vođe.</s><s>Vođa nema povjerenja u podređene, koristi prinudu kao sredstvo za oblikovanje ponašanja.</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Demokratski stil karakteriše uključivanje podređenih u proces donošenja odluka, tako da je odlučivanje decentralizovano.</s><s>Dolazi do delegiranja autoriteta i traženja sugestija i mišljenja od podređenih.</s><s>Demokratski stil vođenja doprinosi dobrim međuljudskim odnosima i većem zadovoljstvu podređenih (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:303).</s>\n<s>Liberalni stil - Laissez faire prema Bublu (1993:323) ove vođe dopuštaju podređenima da postave svoje vlastite ciljeve i odrede sredstva za njihovo ostvarivanje.</s><s>Za razliku od autokratskog demokratski stil u školama može pokazati dobre rezultate, jer se zasniva na dobrim međuljudskim odnosima.</s><s>U školama je direktor najčešće prvi među jednakima i može da delegira kao i da traži mišljenje i sugestije od svojih saradnika, koji raspolažu odgovarajućim znanjima i sposobnostima.</s><s>Liberalni stil može dovesti do pretjerane decentralizacije, koja za posljedicu može da ima gubitak bilo kakve kontrole, što na kraju može izazvati anarhiju i negativnu reakciju svih zainteresiranih javnosti.</s>\n<s>Likertov sistem 4 kako navode Weihrich i Koontz (1998:497) i Pettinger (2002:19) Likert predlaže četiri sistema vođenja (S1- ekstremno autorativan, S2 bevelantno autoritativan, S3 - konsultativni i S4 - participativno-grupni) koji idu od autorativnog do participativnog.</s>\n<s>Likert je uočio da vođe koje koriste Sistem 4 postižu bolje rezultate od drugih vođa, a ja bih dodala da je i za delegiranje Sistem 4 onaj koji bi mogao dati najbolje rezultate, jer vođa ima povjerenje u podređene, a podređeni imaju jaku želju za angažovanjem.</s><s>Kontinuum vođenja Tannenbauma i Schmidta daje suptilniju gradaciju dva krajnja stila vođenja autokratskog i demoktarskog.</s><s>Gdje na jednoj strani vođa ima ukupnu vlast nad procesom odlučivanja i ne daje nikakvu slobodu podređenima, dok na drugoj strani vođa daje maksimalnu slobodu podređenima.</s><s>Između ova dva stila vođenja nalazi se skala među stilova (Weihrich i Koontz, 1998:501).</s><s>Menadžerska mreža Blake i Mouton nastala je kombiniranjem dvije dimenzije: brige za ljude i brige za prizvodnju.</s><s>Kombinacijom ove dvije dimenzije prema Weihrichu i Koontzu (1998:499) može se prepoznati pet različitih stilova vođenja: osiromašeno vođenje, timsko vođenje, countru club management, autokratsko vođenje, menadžment na pola puta.</s><s>Da bi bio uspješan, menadžer mora ispoljavati podjednaku brigu i za ljude i za proizvodnju (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:306).</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>I pored toga što se međusobno razlikuju ovi stilovi slično ističu dvije glavne dimenzije ponašanja vođe: radnu dimenziju i ljudsku dimenziju.</s><s>Kada se radi o procesu delegiranja, smatram da vođe koje su usmjerene na ljudsku dimenziju i koje su stekle uzajamno povjerenje spremnije su da delegiraju, jer su ostvarile uslove da imaju više povjerenja u svoje podređene, a podređeni se u takvoj organizaciji osjećaju sigurniji i sposobniji.</s><s>Kada se radi o procesu delegiranja, ja bih prednost dala stilovima koji posvećuju više brige za ljude a manje za proizvodnju.</s><s>2.3.3 Situacijski stilovi vođenja</s>\n<s>Polaze od toga da stil vođenja zavisi od situacije u kojoj se nalazi menadžer.</s><s>Fiedlerova situacijska teorija prema Sikavica i Novak (1999:462) povezuje tri ključna elementa vođenja: odnos vođa i podređeni, struktura zadatka i pozicija moći vođe.</s><s>Kombinacijom ova tri elementa dolazi se do osam mogućih situacija u kojima se vođa može naći.</s><s>Na osnovu njih Fiedler predlaže dva stila vođenja: stil koji je orijentiran na zadatke i stil koji je orijentiran na dobre međuljudske odnose.</s><s>Teorija \"Put do cilja\" Roberta Housa kako navodi Robbins (1995:146) proizašla je iz vjerovanja da vođa raščišćava put svojim sljedbenicima kako bi im pomogao na putu od mjesta na kome se nalaze do izvršavanja njihovih radnih ciljeva.</s><s>Prema ovoj teoriji osnovna funkcija vođe je da zajedno sa podređenim postavi i pojasni ciljeve, zatim da im pomogne da pronađu najbolji put za postizanje ciljeva i da ukloni sve prepreke koje stoje na putu.</s>\n<s>Prema ovoj teoriji moguća su četiri stila (Weihrich i Koontz, 1998:507): podržavajuće vođstvo, instrumentalno vođstvo, participativno vođstvo i vođenje orijentirano na izvršenje zadatka.</s>\n<s>Hersi-Blanšarov situacijski stil vođenja kako objašnajvaju Petković, Janićijević i Bogićević (2002:313) je trodimenzionalni situacijski stil koji pored zadataka i odnosa uvodi i zrelost sljedbenika, odnosno spremnost i sposobnost sljedbenika za postizanje ciljeva.</s><s>Zrelost sljedbenika podrazumijeva se kao spremnost i sposobnost za preuzimanje odgovornosti.</s><s>Nivo zrelosti se određuje na osnovu: stepena motivacije, spremnosti za preuzimanje odgovornosti, stepena obrazovanja i iskustva.</s><s>Hersey i 2 Vođenje</s>\n<s>Ovdje se može zaključiti da ovaj stil vođenja ide dotle da može prepoznati i delegirajući stil i da je primjenjiv u situacijama kada su sljedbenici visokog nivoa zrelosti i kada su sposobni da potpuno preuzmu odgovornost za delegirane poslove što potvrđuje i teorija delegiranja.</s>\n<s>Vroom-Yettonov stil odlučivanja prema Robbinsu (1995:149) specifičnost ovog stila je ta što se u njegovom središtu nalazi proces donošenja odluka, a karakterizira ga pet stilova.</s><s>Međusobno se stilovi koji se koriste pri odlučivanju razlikuju prema stepenu učešća podređenih u donošenju odluka.</s><s>Prvi stil karakterizira autokratski način odlučivanja, koji postepeno uključivanjem podređenih završava petim stilom vođenja koji je karakterističan po tome da podređeni potpuno učestvuju u odlučivanju.</s><s>Koji će stil vođenja biti upotrijebljen zavisi od situacije koju određuju osobine podređenih i zahtjevi okruženja.</s><s>Svaki zaposlenik u školi ima mogućnost da učestvuje u donošenju odluka, da razvija samostalnost i da preuzima odgovornost prema svojim mogućnostima.</s><s>Smatram da će zavisno od situacije direktor koristiti proces delegiranja, i birati saradnika kojem će delegirati, ali da će ono biti uspješnije ako je stil vođenja više orijentiran na međuljudske odnose.</s>\n<s>2.4 Transakcijsko i transformacijsko vođenje Transakcijsko vođenje se zasniva na transakciji između menadžera i zaposlenih (Milisavljević, 2000:307), kao i na primjeni nagrada i kazni (Sikavica i Novak, 1999:441).</s><s>Uspješno u organizacijama koje rade sa stabilnom tehnologijom i u stabilnom okruženju.</s>\n<s>Transformacijsko vođenje je proces koji mijenja, odnosno transformiše organizaciju (Milisavljević, 2000:317), a bitno je za organizacije koje rade u turbulentnim situacijama.</s><s>Transformacijsko vođenje tvrde Možina i autori (2002:532) predstavlja podsticanje zaposlenika prema moralnim vrijednostima.</s><s>Transformacijski vođa radi na principu: karizme, inspiracije, intelektualnog podstreka i poštivanja zaposlenika.</s>\n<s>Potrebno je naglasiti da se transakcijsko i transformacijsko vođenje razlikuje ali se ne isključuje.</s><s>Vođa može da koristi oba tipa u različitim situacijama, ali kada se govori o školama i delegiranju onda sigurno treba prednost dati transformacijskom vođenju.</s>\n<s>Škole su kompleksne organizacije i to zbog očekivanja koja su im nametnuta, kao i zbog posebnog mjesta koje imaju u društvu (Handy i Aitken, 1990:32).</s><s>Jasno je da su i zahtjevi koji se postavljaju pred menadžment škola u takvim uslovima sve veći Bush (1986:19) navodi da analitičari imaju različite poglede o prirodi edukacionog vođenja tako da neki pretpostavljaju da direktori vode u postavljanju ciljeva i u donošenju odluka, dok drugi direktora smatraju figurom unutar participativnog sistema.</s>\n<s>vođenja akcentom na vođenje u odgojno-obrazovnim organizacijama: Situacijsko vođenje kako navode (Erčulj i Koren, 2003:8) podrazumijeva da uspješne vođe moraju dobro poznavati organizacijsko okruženje kako bi svoj stil vođenja prilagoditi trenutnoj situaciji.</s><s>To znači da uspješno vođenje određuju dvije promjene: stil vođenja i stepen da kojeg vođa može uticati na situaciju.</s><s>Menadžersko vođenje kod njega vođa posvećuje puno vremena planiranju, organiziranju, raspoređivanju sredstava te nadziranju saradnika.</s><s>Vođa je usmjeren prije svega na učinkovitost, strukture i oblikovanje politike u organizaciji.</s><s>Uz to mnogi školski sistemi prepuštaju školama toliko poslovnog rada i odlučivanja da sistem sam i škole bez toga ne bi djelovali (Erčulj i Koren, 2003:9).</s><s>Pedagoško/instrukcijsko vođenje povezuje se prije svega sa profesionalnim usavršavanjem i usmjeravanjem nastavnikovog rada.</s><s>Kvalitet obrazovanja kao jedan od najvažnijih faktora najviše bi zavisio od pedagoškog vođenja, jer direktor vodi organizaciju u kojoj se razvija proces učenja (Erčulj i Koren, 2003:9).</s><s>Kako navode Stoll i Fink (1996:105) instrukcijsko vođenje pojavljuje se tamo gdje direktor razumije potrebe škole i zna šta se dešavalo u učionicama.</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Surađivačko/participativno vođenje kako navodi Yukl (1998:144) uključuje napore direktora da ohrabri i podrži sudjelovanje drugih u donošenju odluka.</s><s>On takođe navodi da participacija vjerovatno neće biti efikasna ako saradnici: nemaju iste ciljeve kao direktor, ne žele da preuzmu odgovornost, ne vjeruju vođi ili ukoliko je vrijeme pritisak.</s>\n<s>Vođenje sa uticajem zasniva se na pretpostavci da ciljeve organizacije možemo dostići samo onda kada su zaposleni zadovoljni.</s><s>Vođa mora biti veoma osjetljiv za potrebe svojih saradnika i mora poznavati mikro okruženje u kojem djeluje (Erčulj i Transakcijsko vođenje podrazumijeva dogovor između vođe i podređenih gdje važe jasna pravila i gdje je vođa posrednik događanja (Erčulj i Koren, 2003:10).</s><s>A Leithwood (u Stoll i Fink, 1996:105) tvrdi da transakcijsko vođenje pomaže podređenim da prepoznaju šta treba uraditi tako kako bi se postigao željeni ishod.</s><s>Transformacijsko vođenje podstiče vođenje kod svih zaposlenih.</s><s>Veliku pažnju posvećuje ličnom i stručnom razvoju zaposlenika, prije svega zato da bi sami mogli postati podstrekači i izvođači promjena (English, 2005:103).</s><s>Transformacijski direktori potroše mnogo vremena u stručnim raspravama, međusobnim hospitacijama i u razgovoru sa svakim pojedincem (Erčulj i Koren, 2003:10).</s><s>Prema Gunterovoj (2002:69) transformacijsko vođenje odnosi se na izgradnju zajedničkog interesa u kojem se motivacijom kod članova podižu lični stavovi, vrijednosti i vjerovanja na više.</s><s>Niti jedan od navedenih stilova ne daje kompletnu sliku o vođenju u obrazovanju.</s><s>Kako je Lambert zabilježio, ne postoji \"jedan najbolji tip\" (u Bush, Prema Bushu (2004:151) turbulencije edukativne politike daju kredibilitet dvosmislenim teorijama.</s><s>Brze promjene nastavnog programa, povećana očekivanja vlade od škola i nepredvidivo finansiranje vodi do višestrukih nesigurnosti što može biti adekvatno objašnjeno samo unutar okvira dvosmislenosti.</s><s>Cohen i March (u Bush, 2004:148) navode da se vođe susreću sa četiri fundamentalne dvosmislenosti: svrhe, moći, iskustva i uspjeha.</s><s>Dvosmislenost svrhe, moći i iskustva, otežavaju vođama da naprave razliku između uspjeha i neuspjeha.</s><s>Kada je svrha dvosmislena, uobičajene teorije o donošenju odluka postaju problematične.</s><s>Kada je moć dvosmislena, uobičajene teorije o socijalnom redu i kontroli postaju problematične.</s><s>Kada je iskustvo 2 Vođenje</s>\n<s>vođenja dvosmisleno, uobičajene teorije o učenju i adaptaciji postaju problematične.</s><s>Kada je uspjeh dvosmislen, uobičajene teorije o motivaciji i ličnom zadovoljstvu postaju problematične.</s>\n<s>Model dvosmislenosti ima puno toga da ponudi ali mora biti procjenjivan zajedno sa drugim teorijama edukacijskog menadžmenta.</s><s>Može se zaključiti da u svakom od navedenih stilova možemo pronaći nešto šta bi moglo voditi učinkovitom vođenju škole, odnosno da ni jedan stil nije jedino primjeren i da ima razloga i opravdanja da se u školama prepoznaju elementi svih navedenih stilova.</s><s>Smatram da uspješno vođenje školskih ustanova predstavlja mješavinu svih ovih stilova vođenja, ali da sama ličnost vođe određuje koji će faktori preovladati i kao takvi biti prepoznati od zaposlenika i okruženja.</s><s>Potrebno je voditi računa da su zaposlenici živi elementi škole i sve što se u školi događa, provodi ili mijenja, na kraju se odražava na njih, jer oni su ti koji sve promjene moraju provesti.</s><s>Zato su zaposlenici, ne samo najosjetljiviji element škole, već i onaj faktor od koga zavisi uspjeh.</s><s>Uspjeh zavisi i od toga koliko je menadžment škole u stanju spoznati sve aspekte ljudske dimenzije škole.</s><s>Savremeni menadžment se upravo i prepoznaje po tome što sve veću pažnju poklanja zaposlenicima.</s><s>Takođe smatram da je za efikasan rad škole pored uspješnog vođenje potrebno organizirati radne uslove tako da su nastavnici više lično i profesionalno zadovoljni i inspirisani da rade više i bolje, a to je moguće samo ako se u školi primjenjuju različiti oblici motiviranja.</s>\n<s>Uspješnost menadžmenta zavisi od stila vođenja, odnosno po mom mišljenju od odnosa vođe i sljedbenika.</s><s>Vođenje podrazumijeva motiviranost kako samog vođe tako isto i sljedbenika ili kako navode Dedić i Umihanić (2004:266) posebno je važna sposobnost vođe da motivira zaposlenike tako da to bude u funkciji ostvarivanja ciljeva organizacije i samih zaposlenika.</s>\n<s>Dakle različiti stilovi vođenja imaju i različite strategije motivacije zaposlenika.</s><s>Autokratski stil zasniva se na mehanizmu \"mrkva i batina\", dok se demokratski stil zasniva na raznim motivima i oblicima nagrađivanja, kao što su: razvoj individualnih potencijala, stvaranjem uslova za stručno usavršavanje, na participaciji zaposlenih kod odlučivanja, povjerenju i uvažavanju zaposlenih, delegiranju, dobroj komunikaciji i informisanosti.</s>\n<s>Motivacija zaposlenika je vrlo značajna za sve vrste redovnih poslova, pa se na osnovu toga može zaključiti da je od izuzetnog značaja za delegirane poslove, jer ako neko treba da prihvati i uradi delegirane poslove svakako treba da bude i motiviran.</s><s>Motivacija kod delegiranja se u najopćenitijem smislu manifestira kao svaki uticaj koji izaziva i usmjerava ponašanje zaposlenika da urade posao onako kako se to od njih očekuje.</s><s>Može se reći da su motiviranje i delegiranje dva nerazdvojna pojma pri čemu pristup motivaciji i strategiju motivacije određuje menadžer, ali se može reći da ga posredno određuje cilj.</s><s>Menadžer stalno treba da traži priliku da pokaže zaposlenicima kako se njihov trud vidi i cijeni, ali i da spoznaju da je jedan od dobrih načina motiviranja zaposlenika priznanje za dobro obavljen posao.</s><s>U sredinama gdje motivacija podrazumijeva usvojeni način rada, proces delegiranja bi trebao biti opće prihvaćen i trebao bi se provodi bez velikih problema.</s><s>3.1 Značaj motivacije</s>\n<s>Organizacije danas da bi opstale i razvijale se u izrazito turbulentnim i konkurentskim uslovima moraju postizati istovremeno više različitih ciljeva, a da bi to postigle moraju imati stručne, zainteresirane i visoko motivisane zaposlenike.</s><s>2 Vođenje</s>\n<s>Motivacija zaposlenika nije samo psihološki i sociološki problem radnog ponašanja, već predstavlja ponašanje usmjereno prema nekom cilju koji izaziva potrebe izazvane u čovjeku, a cilj takvog ponašanja je zadovoljenje potreba (Ružić, 2005:1).</s><s>Prema Bogićevićevoj (2004:416) motivacija je proces usmjeravanja i održavanja određenog ponašanja, a bazira se na nekoj ljudskoj potrebi ili očekivanju koje treba da se zadovolji ili ispuni.</s><s>Motivacija je individualni fenomen pod ljudskom kontrolom.</s><s>Dedić i Umihanić (2004:248) definiraju motivaciju kao proces pokretanja aktivnosti čovjeka, njegovog usmjeravanja radi postizanja određenog cilja.</s><s>Motivacija je više od drugih mentalnih funkcija, karakteristična za ličnost, te je ona istovremeno važnija za socijalno ponašanje od svake druge.</s><s>Ili kako navodi Riches (1997:99) motivacija je ono što pokreće pojedince da rade na način kako bi ostvarili ciljeve, potrebe ili očekivanja.</s><s>Motivacija je povezana sa svim čovjekovim aktivnostima tvrde Možina i autori (2002:473).</s><s>Nema čovjekove aktivnosti koja ne bi mogla biti motivirana.</s><s>Motivacija je važan faktor u čovjekovom životu, zato nije čudo da su veoma dugo u prošlosti mnogi pojedinci nastojali motivirati druge.</s><s>Manje je bilo onih koji su pokušali motivirati sebe.</s><s>Robbins (1995:44) navodi činjenicu da neki zaposlenici rade bolje i više se zalažu od drugih, a kao rezultat takvog ponašanja dešava se da manje sposobni zaposlenici mogu nadmašiti svoje nadarene kolege.</s><s>On tvrdi da učinak zaposlenika na poslu ili drugdje ne zavisi samo od njegove sposobnosti nego i od motivacije.</s><s>Motivacija odgovara na pitanje zašto se nekim ponašanjem na određen način, postiže ili ne postiže radna uspješnost.</s><s>Interes za radnu motivaciju odnosno faktore koji usmjeravaju i određuju intenzitet i trajanje radne aktivnosti prema Bahtijarević-Šiber (1999:555-557) sigurno je star koliko i ljudski rod.</s><s>Sada je dominantan problem pitanje ljudskih interesa i motivacije za rad, jer više nisu upitna ljudska znanja i mogućnosti koliko motiviranje i podsticanje primjene tih mogućnosti u funkciji ostvarivanja ciljeva organizacije i njenog razvoja.</s><s>Bitan razlog i podstrek za teorijsko koncipiranje radne motivacije i faktora koji je određuju su potreba razumijevanja mehanizama ponašanja kao osnove za izgradnju određenih sistema motiviranja.</s><s>3 Motivacija</s>\n<s>§ poboljšanje proizvodnosti, efikasnosti i kreativnosti rada, § poboljšanje kvaliteta radne klime u organizaciji, § jačanje konkurentske sposobnosti i uspješnosti organizacije.</s><s>Pristup motivaciji i način motiviranja određuje sam menadžment zavisno od intresa za postizanja organizacijskih ciljeva.</s><s>Sami menadžeri sada shvaćaju da je bit njihovog posla naći najbolje ljude, motivirati ih te pustiti da rade svoj posao na njihov način, odnosno savremeni pristup motivaciji zasniva se na uvjerenju da su ljudi u organizaciji kapital na kojem se izgrađuje diferentna prednost organizacije u odnosu na druge (Petković, Janićijević i Bogićević (2002:274).</s>\n<s>§ kako oni mogu utjecati na uspješnost i ponašanje svojih saradnika, § zašto se mijenja ponašanje zaposlenika pa oni počinju da kasne na posao, izostaju, manje rade.</s>\n<s>Odgovori na ova pitanja su u domenu motivacije, koja je prema Ružiću, (2005:2) veoma kompleksna i ličnog je karaktera tako da zapravo nema jedinstvenog, a po meni ni jednostavnog odgovora.</s><s>Upravo se sposobnost menadžera ogleda u prepoznavanju pojedinačnih razlika i potreba zaposlenika.</s><s>3.2 Faktori koji utječu na motivaciju</s>\n<s>Stvaranje motivacije kod zaposlenih kako navode Petković, Janićijević i Bogićević (2002:274) obuhvata mnoge različite faktore koji se mijenjaju od organizacije do organizacije, kao i od menadžera do menadžera.</s><s>Pristup menadžera, pogodno okruženje i komunikacija su tri neophodna faktora za razvoj motivacije.</s><s>Drugačiji pogled na faktore koji utječu na motivaciju imaju Beble (1993:304) i Middlewood i Lumby (2003:47).</s><s>Prema njima faktori koji utječu na motivaciju su: § individualne karakteristike (očekivanja, interesi, potrebe), § karakteristike posla (odgovornost, raznolikost, zanimljivost), 3 Motivacija</s>\n<s>§ organizacijske karakteristike (uslovi, organizac. kultura, klima, nagrađivanje), § karakteristike okruženja (Bahtijarević-Šiber, 1999:558).</s><s>Jednostavno rečeno svrha motivacijskog sistema jeste podići individualnu radnu uspješnost postižući i nagrađujući poželjne oblike ponašanja.</s><s>Zbog toga motivacijski sistem mora uključivati različite motivacijske strategije (Bahtijarević-Šiber, 1999:558).</s><s>3.3 Uzroci niske motivacije</s>\n<s>Pri ovome se moraju uzeti u obzir i faktori van radnog mjesta koji utiču na ponašanje ljudi na poslu, kao što su lični i finansijski problemi, bolest u porodici.</s><s>3.4 Strategije motiviranja</s>\n<s>Motiviranje i nagrađivanje smatra Bahtijarević-Šiber (1999:601) ima presudnu ulogu u korištenju i razvoju ljudskih potencijala i njihovom usmjeravanju na ostvarivanje organizacijskih ciljeva, povećanju zadovoljstva i kvalitetu radnog života.</s>\n<s>§ imaju manju proizvodnost i radnu uspješnost § nisu zaintersirani za kvalitet proizvoda i usluga, § ne identificiraju se sa organizacijom, § nisu zainteresirani za razvoj i uspješnost organizacije, § spremni su uvijek napustiti organizaciju.</s><s>3 Motivacija</s>\n<s>Zbog toga su menadžeri danas suočeni sa pitanjem kako da motivišu zaposlenike da usmjere svoju energiju, znanje, vještine i sposobnosti da bi se ostvarili ciljevi organizacije.</s><s>Ustvari menadžeri utječu na motivaciju zaposlenih indirektno, tako što kreiraju odgovarajuće okruženje koje čini klima, kultura, struktura, sistem nagrađivanja i stil vođenja (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:274).</s><s>Možemo reći da su upravo zbog toga razvijene razne strategije koje se koriste za podizanje motivacije za rad.</s><s>Motivacijski sistem mora osigurati slijedeće vrste ponašanja tvrdi Bahtijarević-Šiber (1999:601): § da se privuku i zadrže najkvalitetniji ljudi u organizaciji, § da zaposleni kvalitetno rade svoj posao, § da se potiče kreativnost, inovativnost, postizanje ciljeva i razvoj organizacije, § da se zaposlenici identificiraju sa organizacijom.</s><s>To pokazuje da je u organizacijama neophodno razviti sveobuhvatan sistem motiviranja koji treba da uvažava različite individualne potrebe i očekivanja kao i različite mehanizme njihovog zadovoljavanja od kojih zavisi uspješnost organizacije.</s><s>Kod njegovog koncipiranja treba poći od ciljeva koji organizacija želi postići jer je pravilo da se sistem motiviranja i nagrađivanja mora zasnivati na onome što se želi postići.</s>\n<s>Kako navodi Ružić (2005:8) pored materijalane stimulacije razvijeni su drugi brojni načini motiviranja koje menadžeri sada imaju na raspolaganju.</s><s>Pa prema tome strategije motiviranja mogu se podijeliti na: § materijalne/finansijske strategije nagrađivanja i § nematerijalne/nefinansijske strategije.</s><s>3.4.1 Materijalne/finansijske strategije nagrađivanja Ne treba mnogo dokazivati da je materijalna nagrada važan motivator za sve zaposlene u svim kulturama.</s>\n<s>Može se samo postaviti pitanje da li je u svim kulturama na prvom mjestu (Petković, Janićijević i Bogićević, 2002:274; Handy, 1993:52).</s><s>3 Motivacija</s>\n<s>Materijalne strategije kako navode Ružić (2005:3) i Bahtijarević-Šiber (1999:613) su usmjerene na osiguranje i poboljšavanje materijalnog položaja zaposlenika kao i finansijskih kompenzacija za rad.</s><s>Mogu se klasificirati preko dva različita nivoa: § nivoa pojedinca,</s>\n<s>Kada posmatramo stepen izravnosti materijalnih primanja kao i ukupnih kompenzacija zaposlenih u nekoj organizaciji razlikujemo dvije osnovne vrste finansijskih kompenzacija:</s>\n<s>§ izravne materijalne dobitke koje pojedinac dobija u novcu, § neizravne materijalne dobitke koji doprinose individualnom materijalnom standardu.</s>\n<s>Kada se radi o materijalnim nagradama Merkač Skok (2005:195) ima nešto jednostavniji pristup i dijeli ih u dvije grupe, u prvoj grupi je neposredna plaća u novcu.</s><s>U drugu grupu spadaju razna osiguranja, povoljnosti pri uzimanju kredita, upotreba službenih automobila.</s><s>Materijalni oblici nagrađivanja su se u zadnje vrijeme značajno promjenili.</s><s>Sve više zaposlenih dobivaju plaću u kombiniranom obliku fiksne plaće, 3 Motivacija</s>\n<s>Izvor: Bahtijarević-Šiber, 1999:614. provizije i bonusa.</s><s>Takvi programi kombinirnog nagrađivanja omogućavaju stabilnost u zaradama, upravo to predstavlja neposredno motiviranje, jer zaposleni tačno vide da su njihovi dohodci srazmjerni njihovim dostignutim rezultatima.</s><s>Materijalne nagrade prema Ružiću (2005:4) izražene općim pojmom plaće nesumljivo su najkonkretniji i važan poticajan oblik priznavanja nečijeg rada.</s><s>U sistemu materijalnog nagrađivanja menadžeri moraju poštovati određena pravila i pretpostavke motivacijskog djelovanja.</s>\n<s>1. Da bi materijalne nagrade bile u funkciji povećanja radnog učinka i uspješnosti moraju biti povezane uz one pokazatelje radne uspješnosti na koje pojedinac može utjecati svojim ponašanjem.</s><s>2. Postojati jasna veza između rezultata rada i nagrada.</s><s>3. Sistem nagrađivanja se zasniva na pozitivnim konzekvencama radnog ponašanja.</s>\n<s>5. Razlike u plaćama dobrih i loših radnika treba da stimulira dobar rad.</s><s>6. Povećanje plaće slijedi povećane rezultate.</s><s>7. Materijalne nagrade su primjerene uloženom rezultatu, fer i pravične u usporedbi sa drugima.</s>\n<s>Kompenzacije koje kao ukupnu naknadu zaposlenici dobiju za svoj rad vezane su za rezultate rada, a neke već uz samu pripadnost organizaciji (Ružić, 2005:5).</s><s>Postavlja se pitanje koliko su direktori srednjih škola Tuzlanskog kantona danas u situaciji da finansijski motiviraju zaposlenike ne samo za redovne poslove nego i za delegirane poslove.</s><s>U slučajevima kada direktor nema mogućnosti da finansijski motivira zaposlenike ni kod redovnih ni kod delegiranih poslova u tom slučaju preostaje mu mogućnost motiviranja nematerijalnim oblicima.</s><s>3.4.2 Nematerijalne strategije motiviranja Danas u organizacijama plaća više nije dovoljna da motiviše većinu zaposlenika tako da su menadžeri suočeni sa pitanjem kako da motivišu zaposlenike da usmjere 3 Motivacija</s>\n<s>napor. svoja znanja, vještine, energiju i sposobnost da bi ostvarili ciljeve organizacije (Petković, Janićijević i Biogićević, 2002:274).</s><s>Nematerijalno usmjereni pojedinci tvrde Možina i autori, (2002:473) smatraju da ljudi rade zato da bi bili važniji.</s><s>Na radnom mjestu obično imaju važnost oni koji se trude i koji uspijevaju.</s><s>Puno je onih koji za svoj rad dobivaju posebna priznanja okruženja, mnogo manje onih koji se neprestano trude, ali nikada ne uspjevaju da budu važni i da dobijaju posebna priznanja.</s><s>Šta ljude podstiče prema radu?</s><s>Da li je to samo plaća?</s>\n<s>Prema Stacey (1997:328) organizacija ima uspjeha kad su njeni zaposlenici na neki način emocionalno angažovani, kad njihov doprinos organizacijskoj aktivnosti donosi neku vrstu psihološkog zadovoljstva, nešto više od obične novčane nagrade.</s><s>Ljudi vjeruju i emocionalno su angažovani kad njihova organizacija ima misiju, odnosno kad njihove osobne vrijednosti odgovaraju vrijednostima organizacije.</s><s>Poslovi koji donose istinsko zadovoljstvo, odnosno oni koji nude izazov i veću slobodu i koje zaposlenici smatraju zanimljivim sami po sebi će osigurati motivaciju tako da će tražiti znatno manje oslonca na vanjske motivatore (Robbins, 1995:63).</s><s>Kako navodi Bahtijarević-Šiber (1999:667) cjelovit motivacijski sistem mora uključivati i različite nematerijalne poticaje za rad koji zadovoljavaju različite potrebe zaposlenika u organizaciji.</s><s>Za motivaciju zaposlenika posebno su važne potrebe višeg reda, odnosno razvoj i potvrđivanje vlastitih sposobnosti i mogućnost autonomije i uvažavanje (McKenna, 2000:112).</s>\n<s>Kako bi se sve obuhvatnije motivirali zaposlenici u organizacijama se primjenjuju različite nematerijalne strategije kao što su dizajniranje posla, stil menadžmenta, participacija, upravljanje pomoću ciljeva, fleksibilno radno vrijeme i programi, priznanje i feedback, organizacijska kultura, usavršavanje i razvoj karijere U slučajevima kada direktor nema velike mogućnosti da materijalno motivira zaposlenike u tom slučaju svakako da mu preostaje mogućnost motiviranja nefinansijskim oblicima, kao što su mogućnost usavršavanja, pohvale kao i davanja više autonomije pri odlučivanju.</s><s>Smatram da je za direktora u takvim okolnostima osnovna strategija motivacije komuniciranje sa zaposlenicima.</s><s>Na taj način direktor može doći do podataka šta u takvoj situaciji podstiče zaposlenike koji rade u školi.</s><s>Odnos direktor 3 Motivacija</s>\n<s>- zaposlenik preko dobre komunikacije može zadovoljiti osnovne ljudske potrebe kao priznavanje, osjećaj sigurnosti i pripadnosti školi.</s><s>3.5 Menadžer i motivacija</s>\n<s>Mislim da menadžeri imaju presudan faktor u motiviranju zaposlenika, jer neposredno komuniciraju, usmjeravaju i djeluju na ponašanje zaposlenika kako bi osigurali uspješno ostvarivanje zadataka i ciljeva organizacije preko kvalitetnog rada i maksimalnog zalaganja zaposlenika.</s>\n<s>Bahtijarević-Šiber (1999:677) naglašava da od mišljenja kakvi su zaposlenici i šta žele od svog posla bitno zavisi i ono šta menadžeri poduzimaju i pružaju u svrhu njihovog motiviranja.</s><s>Zbog toga treba stalno analizirati i pratiti potrebe zaposlenika, odnosno onog šta je za njih važno.</s>\n<s>Slično navodi i Ružić (2005:3) menadžer mora shvatiti ljudsku složenost i osobnost kako ne bi pogrešno primjenio opće stavove o motivaciji, vođstvu i komunikaciji i kako bi ih prilagodio specifičnoj situaciji organizacije.</s><s>Menadžeri motiviraju svoje podređene kada rade one stvari za koje se nadaju da će zadovoljiti zahtijeve podređenih te ih potaknuti da se ponašaju na poželjan način.</s><s>Ono što menadžeri moraju uraditi je upotrijebiti one motivatore koji će navesti ljude da uspješno rade.</s>\n<s>Menadžeri su odgovorni za stvaranje okruženja koje će voditi ostvarenjima postavljenih ciljeva (Weihrich i Koontz, 1998:462).</s><s>Bahtijarević-Šiber (1999:677-681) naglašava da ciljevi organizacije koje treba postići i standardi kontrole njihovog ostvarenja trebaju biti jasni i precizni, ali i izazovni da bi usmjeravali radno ponašanje.</s><s>Demokratski orijentisani menadžeri prema znaju da jačajući zaposlenike jačaju sebe i organizaciju, te da je uspjeh njihovih zaposlenika i njihov uspjeh.</s><s>Takvi menadžeri imaju za cilj jačanje i razvijanje zaposlenika koji ih slijede.</s><s>Participativni stil koristi materijalne i nematerijalne strategije motivacije, odnosno ima visok motivacijski potencijal.</s><s>Da bi menadžeri mogli stvarno utjecati na povećanje motivacije moraju poznavati i stalno analizirati ono što njihovi zaposlenici žele, jer su potrebe i motivi ljudi promjenjljivi i stalno se razvijaju i mijenjaju.</s><s>Ustvari, menadžeri na motivaciju zaposlenika stalno djeluju i to ne samo svjesno preko niza aktivnosti koje trebaju poduzimati nego i nesvjesno.</s><s>Svakodnevno kontaktirajući sa 3 Motivacija</s>\n<s>napor. zaposlenicima oni pokazuju koliko uvažavaju zaposlenike, dobar rad, koliko su zainteresirani za njihov razvoj, koliko uočavaju njihova znanja i sposobnosti, ali i njihove probleme.</s><s>Davanje novih i izazovnijih zadataka, uočavanje sposobnosti, usklađivanje individualnih mogućnosti i zahtijeva rada, uvažavanje mišljenja i ideja, pokazivanje zaposlenicima da ih se cijeni i uvažava, da se razumiju njihovi problemi stalni je proces motiviranja, ali može biti i demotiviranja zaposlenika.</s><s>Kako bi uspješno motivisali zaposlenika menadžeri moraju pozitivno odgovoriti na slijedeća pitanja: Prvo - kako nagraditi i podsticati dobar rad kao i razlikovati uspješne od manje uspješnih zaposlenika?</s><s>Drugo - kako podsticati i nagraditi posebne doprinose te upotrebu individualnih sposobnosti, vještina i znanja na rješavanju problema izvan takozvanih propisanih radnih obaveza i postavljenih standarda?</s><s>Treće - kako povezati organizacijske sa individualnim interesima i uspješnošću i kako osigurati da uspjeh organizacije postane briga i interes svih zaposlenika?</s><s>Da bi menadžeri u organizacijama dali odgovore na ta pitanja u organizacijama se primjenjuju različiti sistemi direktnog stimuliranja rada zaposlenika.</s><s>Smatram da je lako biti direktor i koristiti razne strategije motiviranja kada su vam dostupne, ali šta u situaciji kada direktor ima malo mogućnosti da motivira zaposlenike.</s><s>Po mom mišljenju u takvoj situaciji direktor mora maksimalno koristiti ono što ima na raspolaganju, a ne koristiti tešku situaciju kao opravdanje zašto uopšte nema motiviranja, ali tada mora posebnu pažnju posvetiti tome da postupa korektno kako se niko ne bi osjećao zapostavljeno.</s><s>3.6 Motivacija u obrazovanju</s>\n<s>intelektualno zadovoljavajuće, profesionalno nagrađujuće, ono jednostavno donosi više radosti za nastavnike, tako da će nastavnici vjerovatno vremenom nastaviti da poboljšavaju svoju efikasnost.</s><s>Kao rezultat, učenici su zadovoljniji.</s><s>Ukoliko oni dožive gubitak značenja i značaja onoga što rade, oni će vjerovatno postati otuđeni od svojih poslova.</s><s>U uspješnim školama nastavnici su više predani, vredniji su, lojalniji su školi i zadovoljniji sa svojim poslom.</s><s>Istraživanje o motivaciji sugeriraju da su ova visoko motivirajuća stanja prisutna kada nastavnici: § Iskuse ličnu odgovornost za rad i kada su odgovorni za ishode.</s><s>3 Motivacija</s>\n<s>§ Smatraju svoj radni život smislenim, svrsishodnim i značajnim. § Imaju kontrolu nad radnim aktivnostima i dešavanjima i kada su u mogućnosti da primjene razuman utjecaj nad radnim događajima i okolnostima.</s>\n<s>§ mogućnost da se učenicima da osjećaj postignuća, § dovoljno vremena za porodicu i privatni život, § dobro upravljanje školom,</s>\n<s>A kako tvrdi Sergiovanni (2001:286) nastavnici su motivirani kada su ciljevi razumljivi, kada nastavnici vjeruju da imaju sredstva i resurse da ostvare ciljeve i kada će ostvarivanje ciljeva rezultirati ishodima koje će oni lično vrednovati.</s><s>Ciljevi imaju smisla, ali se mogu vratiti u suprotno ukoliko su previše rašireni i previše detaljni da naglašavaju šta nastavnici treba da rade.</s><s>Odnosno nastavnici su posebno ranjivi na isključivanje ciljeva.</s><s>Suočeni sa brzim i čvrstim rokovima, propisanim nastavnim planom, listom pravila ponašanja studenata i konsekvencama koje moraju biti implementirane i drugim pravilima koja treba pratiti.</s><s>Koliko su teorija i praksa daleko ili blizu pokazuje upravo primjer motiviranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Može direktor i svi zaposlenici biti svjesni potrebe motiviranja, mogu znati i na koji način za koju vrstu posla ili doprinosa treba motivirati, ali ako su im finansijske mogućnosti ograničene (u Budžetu nisu planirana sredstva za tu namjenu), a sama organizacija posla u školama specifična, određena \"rasporedom časova\" i \"zvonom\" onda je jasno da direktor ima na raspolaganju malo od navedenih ne samo finansijskih nego i nefinansijskih mogućnosti.</s><s>U takvoj situaciji direktor maksimalno koristiti ono što ima na raspolaganju, a ne koristiti tešku situaciju kao opravdanje zašto uopšte nema motiviranja, ali tada treba posebnu pažnju posvetiti tome da postupa korektno kako se niko ne bi osjećao zapostavljeno.</s><s>Treba voditi računa 3 Motivacija</s>\n<s>Kada se govori o uspješnom i efikasnom vođenju u školama smatram da je potrebno zadržati se i na procesu delegiranja.</s><s>Sposobnost delegiranja odnosno prenošenja ovlaštenja i odgovornosti jedna je od najvažnijih vještina direktora.</s><s>Direktori škola su svjesni da je osnova uspješnog procesa delegiranja u stručnim i sposobnim saradnicima, motiviranju i davanju saradnicima mogućnosti da rade na sopstveni način, što direktoru zatim omogućava da se posveti drugim značajnijim poslovima.</s><s>Odnosno delegiranje doprinosi boljem korištenju direktorovog vremena, donošenju boljih odluka ali i daje veću moć saradniku.</s><s>Direktor mora poznavati sposobnosti svojih saradnika i njima povjeravati odgovarajuće zadatke, kao i pokušavati da što više saradnika što prije osposobi za delegiranje, jer se tako može osloboditi manje važnih ali potrebnih poslova kako bi se mogao posvetiti značajnijim.</s><s>Specifičnost škole je ta da je direktor u većini slučajeva prvi među jednakima i samim tim može se pretpostaviti da su saradnici sa kojima radi stručni, sposobni i da raspolažu sa potrebnim vještinama koje su potrebne kako bi se uradio delegirani posao na zadovoljavjući način.</s><s>4.1 Definicija i smisao delegiranja</s>\n<s>Delegiranje je uvijek bilo prepoznavano kao ključni sastojak uspješnog menadžmenta i vođenja, a danas je postalo neophodnost (Mullins, 2005:850).</s><s>Adair (1998:152) kaže da \"Delegirati znači dati podređenim autoritet i slobodu da vode određene stvari na svoju vlastitu inicijativu, sa povjerenjem da podređeni može uraditi posao uspješno.\"</s>\n<s>Kako upozorava Yukl (1998:136) delegiranje je kvalitativno drugačije od drugih oblika participativnog vođenja kao što je konsultiranje i zajedničko donošenje odluka.</s><s>Menadžer može konsultirati podređene, jednakopravne ili superiorne, ali u većini slučajeva delegiranje je odgovarajuće samo sa potčinjenima.</s><s>Delegiranje je dodjeljivanje formalnih ovlaštenja (legitimne moći) drugoj osobi i odgovornosti za iznošenje specifičnih aktivnosti (Cole, 2002:387).</s><s>Delegiranje moći sa 4 Delegiranje</s>\n<s>Prema menadžera na zaposlenike je neophodno za efikasnije funkcionisanje bilo koje organizacije, jer niti jedan menadžer ne može lično izvršiti ili u potpunosti nadgledati sve što se događa u organizaciji (Stoner, Freeman i Gilbert, 1995:355).</s>\n<s>menadžerovog dodjeljivanja zadataka skupa sa odgovarajućom odgovornosti i ovlaštenjem pojedincu, na takav način da sve od trenutka delegiranja sam menadžer u izvedbu nije više neposredno upleten.</s><s>Zadatak svakako ostaje unutar njegovog područja odgovornosti.</s><s>Tako se prenose zaduženje, autoritet i odgovornost.</s><s>U obrnutom smjeru ide odgovornost onih koji su preuzeli određeni zadatak i za koju izvedbu odgovaraju nadređenoj osobi.</s><s>Možina navodi da delegiranje podrazumijeva: § davanje moći, ovlaštenja i zadataka drugim, § ovlašćivanje drugih da preuzimaju odlučivanje i izvršavanje zadataka, § povjeravanje područja odgovornosti i zadataka drugima.</s><s>Iskusan menadžer, kako smatra Mullins (2005:849) će biti na oprezu zbog važnosti delegiranja kao i posljedica loše vođenog delegiranja.</s><s>Uspješno delegiranje je sposobnost menadžera tako da oni menadžeri koji nemaju ovu sposobnost mogu dovesti do dvije ekstremne forme ponašanja:</s>\n<s>§ zloupotrebe delegiranja zbog pretjeranog delegiranja.</s><s>Obje ove forme ponašanja mogu biti frustrirajuće i potencijalno stresne za zaposlenike.</s><s>Efikasno delegiranje je dvosmjerni proces koji ohrabruje otvorenu razmjenu ideja i perspektive problema (Bass i Avolio, 1995:16).</s><s>Zbog toga Siropolis (1995:301) tvrdi da je \"Delegiranje, možda, najteža zadaća koju menadžeri moraju naučiti.\"</s>\n<s>Delegiranje je primjereno kada rad saradnika zahtijeva brzu reakciju na promjenjivu situaciju i vođi ne dozvoljava temeljit nadzor nad situacijom i brzo prilagođavanje na nju (Koren, 1999:93).</s>\n<s>Prema Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) delegiranje znači prenošenje ovlaštenja i zadataka na saradnike u cilju izvršavanja zadataka, odnosno pod delegiranjem podrazumijevamo prenošenje zadataka i ovlaštenja na one koji će biti odgovorni za njihovo izvršavanje.</s><s>Vođa mora poznavati sposobnosti saradnika i njima povjeravati odgovarajuće zadatke.</s>\n<s>Slično navodi i Možina (2004:1) po njemu delegiranje je proces, u kojem menadžeri dodjeljuju saradnicima ovlaštenja za djelovanje i prihvatanje donošenja odluka na pojedinačnim područjima u organizaciji.</s><s>To je način davanja određenog stepena slobode pri usmjeravanju sopstvenih aktivnosti - kreativne energije, sudjelovanja</s>\n<s>\"Nedostatak delegiranja je krivac koji neiskusne menadžere tjera da provode mnogo sati na radnom mjestu.\" (Siropolis, 1995:301).</s><s>Iako je delegiranje neophodno ipak kod toga treba voditi računa na koga se ovlaštenja i odgovornosti prenose.</s><s>Ako se ovlaštenja i odgovornosti prenesu pogrešnoj osobi može se desiti da opasno osnažite tu osobu koja može ugroziti ne samo položaj vođe u organizaciji nego i organizaciju samu.</s><s>Ipak to ne bi trebao biti argument za nedelegiranje ovlaštenja i odgovornosti ili samo za delegiranje odgovornosti bez ovlaštenja (Donald J. Berardo u Sikavica i Novak, 1999:450).</s><s>Delegiranje nije jednostavno izvesti.</s><s>Spada među najteže menadžerove zadatke, jer je teško dostići ravnotežu između pravilne količine delegiranja i priznavanja pravog obima slobode pri izvođenju zaduženja saradnika (Možina, 2004:2).</s><s>Yukl (1998:137) tvrdi da se u procesu delegiranja susrećemo sa: malo delegiranja kada se mora pitati nadređeni šta i kako da se radi kada god postoji problem ili ukoliko se pojavi nešto neobično, zatim postoji srednje delegiranje kada je podređenom dozvoljeno da odredi šta da uradi ali mora tražiti odobrenje prije nego implementira odluku, i na kraju postoji značajno delegiranje kada podređeni ima dozvolu da donese važne odluke i da ih sprovede bez da prethodno dobije saglasnost.</s><s>Tavčar, (2002:221) smatra da stepen delegiranja zavisi od same prirode menadžera kao i od mogućnosti i zauzetosti saradnika, kulture organizacije i uticaja drugih prije svega vanjskih učesnika.</s>\n<s>Pojmovi ovlaštenja (autoriteta) i odgovornosti su najuže vezani sa pojmom vođenja.</s><s>Skoro da je nemoguće govoriti o uspješnom vođenju, a ne zadržati se na pitanjima vezanim za delegiranje ovlaštenja i odgovornosti.</s><s>Pojmovi kao što su ovlaštenja i odgovornosti dobijaju na značaju u savremenim uslovima poslovanja kako 4 Delegiranje</s>\n<s>potreba pojedinaca. velikih tako i malih organizacija (Sikavica i Novak, 1999:442).</s><s>Smatram da se ovo odnosi i na škole koje predstavljaju male profesionalne organizacije.</s><s>4.2 Ovlaštenja i odgovornosti</s>\n<s>Delegiranje obuhvata i ovlaštenje i odgovornost, odnosno ono je zasnovano na konceptu ovlaštenja, obaveza i odgovornosti i nije moguće delegirati jedno bez drugog.</s><s>Ovlaštenja i odgovornosti su dvije strane iste medalje.</s><s>Ovlaštenje podrazumijeva pravo na donošenje odluka i preuzimanje akcije u ime menadžera (Mullins, 2005:851).</s><s>Prema Weihrichu i Koontzu (1998:292) ovlaštenje u organizaciji je pravo koje pripada nekom položaju, a samim tim i osobi koja je na tom položaju na osnovu čega ona po nahođenju može donositi odluke koje imaju uticaj na druge.</s><s>Ovdje treba istaći da se ovlaštenja prenose na poziciju, a samim tim i na pojedinca, koji zauzima određeno mjesto u organizaciji.</s><s>Kako navodi Bitel (1997:162) prenos zaduženja je težak posao.</s><s>Jer menadžer pri prenosu zaduženja prenosi i dio svojih ovlaštenja koja se odnose na to zaduženje.</s><s>Na taj način menadžer, barem i privremeno, prepušta i dio ovlaštenja vođe.</s><s>Pored toga na menadžeru uvijek ostaje odgovornost, ako dođe do greške on je kriv.</s><s>Zbog toga treba pažljivo birati prilike za prenošenje zaduženja na saradnike.</s><s>Ako su u pitanju tako značajne stvari da se eventualne greške ne mogu dopustiti, onda ih ne treba prenositi na druge.</s>\n<s>Ovlaštenja se mogu definirati i kao pravo na naređivanja.</s><s>Količina ovlaštenja koju neka osoba ima na nekom mjestu u organizaciji određuje nivo na kojem se to mjesto nalazi.</s><s>Zbog toga osobe, koje su pri vrhu organizacijske piramide imaju više ovlaštenja.</s>\n<s>Razlikuju se dva osnovna tipa ovlaštenja: linijska i štabna ovlaštenja.</s><s>Linijska ovlaštenja su osnovna ovlaštenja unutar organizacije, koja se prenose sa nadređenog na podređenog, od najviših prema nižim nivoima u organizacijskoj strukturi.</s><s>Linijska ovlaštenja predstavljaju takav odnos u organizaciji u kojoj nadređeni direktno nadgleda podređenog.</s>\n<s>Za razliku od linijskih ovlaštenja, u kojoj osoba sa tim ovlaštenjima ima pravo donositi odluke i davati naređenja podređenim, osobe sa štabnim ovlaštenjima imaju pravo samo davati savjete u odlučivanju onima koji imaju linijska ovlaštenja.</s><s>Potreba za štabnim osobljem veća je u velikim organizacijama.</s><s>Članovi štabova su specijalisti odnosno stručnaci za određena funkcijska područja pa mogu uspješno savjetovati linijskog menadžera (Weihrich i Koontz, 1998:293).</s><s>Ovlaštenja se delegiraju tvrde Weirhrich i Koontz (1998:302) i Blanchard (1999:89) onog trenutka kada menadžer da saradniku slobodu donošenja odluke.</s><s>Podrazumijeva se da menadžeri ne mogu delegirati ovlaštenja koje sami nemaju.</s><s>Neopravdano je očekivati od saradnika da ostvari zadatak a da mu nisu data potrebna ovlaštenja, kao što bi bilo nepravedno delegiranje ovlaštenja a da se ne znaju krajnji rezultati za koje će se one koristiti.</s><s>Kako menadžera ne može delegirati odgovornost on mora držati saradnike odgovornim za ostvarenje njihovih zadataka.</s><s>Odgovornost bi se mogla definisati kao obaveza izvršavanja zadataka uz zadovoljavajuće rješenje.</s><s>Prema Sikavici i Novaku (1999:447) ovlaštenja moraju biti podloga odgovornosti.</s><s>U organizaciji je potrebno postići ravnotežu između ovlaštenja i odgovornosti.</s><s>Određeni stepen ovlaštenja povlači za sobom i odgovarajući stepen odgovornosti.</s>\n<s>Dedić (1997:44) navodi da svako radno mjesto u organizaciji, nezavisno na kojem se organizicijskom nivou nalazi, mora imati određeni stepen odgovornosti za realizaciju preuzetog zadatka.</s><s>Svakako da je ta odgovornost puno veća kod rukovodećih radnih mjesta, koja su bliže vrhu organizacijske piramide.</s><s>Mullins (2005:850) smatra da odgovornost ne može biti delegirana, te da je menadžeri moraju prihvatiti, njihova odgovornost za postupke podređenih je apsolutna.</s><s>Menadžer je odgovoran nadređenom i ne može prenijeti odgovornost na podređene.</s><s>Ovdje treba posebno istaći da je podređeni odgovoran menadžeru za obavljenje posla, dok je menadžer odgovoran za utvrđivanje toga da je posao izvršen.</s><s>4 Delegiranje</s>\n<s>Zato se s pravom kaže da je \"raspon odgovornosti\" jedan od razloga zašto su menadžeri, posebno oni na vrhu velikih kompanija tako dobro plaćeni.</s><s>Pod \"rasponom odgovornosti\" podrazumijevamo broj svih onih posredno i neposredno podređenih jednom menadžeru na određenom nivou organizacijske piramide (Sikavica i Novak Kako ni jedna osoba ne može biti zadužena ili odgovorna za izvršavanje svih zadataka u organizaciji, potrebno je izvršiti podjelu zadataka i odgovornosti, koja bi bila primjerena odgovarajućim zadacima, koji se dodjeljuju pojedinim radnim mjestima odnosno zaposlenim na tim radnim mjestima.</s><s>Najčešće se koristi podjela zadataka na osnovu funkcijske sličnosti (Sikavica i Novak 1999:448).</s><s>Kod toga treba voditi računa da se izbjegne: § preklapajuća odgovornost (dvije ili više osoba odgovara za izvršavanje istih zadataka),</s>\n<s>§ jaz odgovornosti (zadaci nisu uključeni u područje odgovornosti saradnika), § sve one radne aktivnosti koje ne doprinose ostvarivanju cilja.</s><s>4.3 Prednosti delegiranja</s>\n<s>Delegiranje nudi brojne potencijalne prednosti ukoliko je izvedeno na odgovarajući način od strane menadžera (Yukl, 1998:138).</s><s>Prema Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) te prednosti su: § mogućnost prihvatanja veće odgovornosti, § delegiranje ubrzava odlučivanje,</s>\n<s>§ delegiranje osposobljava saradnike i povećava im samopouzdanje, § saradnici prosuđuju o zadacima i preuzimaju odgovornost, § treba pored rutinskih poslova delegirati i poslove koji zahtijevaju podsticaj, kako bi imali više vremena za druge važnije poslove.</s><s>4 Delegiranje</s>\n<s>Možina (2004:5) smatra da su prednosti koje nudi delegiranje i veće od ovih koje navode Stoner, Freeman i Gilbert i da delegiranje donosi prednost za sve učesnike kao i za samu organizaciju:</s>\n<s>§ menadžer ima mogućnost za obavljanje drugih zadataka, § bolja upotreba posebnih sposobnosti, iskustva i znanja zaposlenika, § zadaci se rješavaju takođe i u menadžerovoj odsutnosti, § obim posla je razdijeljen između više ljudi, § ojačana je pripadnost zaposlenih,</s>\n<s>§ ojačan je osjećaj zaposlenih za odgovornost i povećana svijest o kvalitetu, § razvijaju se sposobnosti (samo) vođenja.</s><s>4.3.1 Prednosti delegiranja za menadžera, zaposlene i organizaciju Navedene prednosti koje donosi delegiranje mogu se posmatrati i iz ugla prednosti za menadžera, zaposlene i organizaciju.</s>\n<s>Menadžer delegiranjem uradi zadatak tako da ga ustvari urade drugi zaposlenici.</s><s>On na taj način dobije vrijeme za obavljanje zadataka kao što su planiranje, organiziranje i kontroliranje.</s><s>Ima rasterečeno radno vrijeme i može se posvetiti svome profesionalnom usavršavanju, razmišljanju o značajnim poslovima, traženju rješenja za određene problema, kreiranju novih ideja i dr. Značajna prednost je takođe ta da menadžer svoje zaposlene osposobljava tako da će moći raditi bez njegove prisutnosti (Možina, 2004:5).</s><s>Delegiranje osigurava menadžeru da ne padne u fatalnu zamku da se smatra nezamjenjivim (Leigh, 1992:83).</s>\n<s>Osnovni razlog za delegiranje zadataka zaposlenicima je taj da se oni razvijaju i stiču nova iskustva.</s><s>Delegiranje ustvari, obezbjeđuje vitalno, na poslu stečeno iskustvo za koje nema druge stvarne zamjene.</s><s>Delegiranjem se mogu motivirati drugi i ohrabriti za prihvatanje promjena (Leigh, 1992:83).</s><s>Prihvatanjem delegiranih poslova zaposlenik 4 Delegiranje</s>\n<s>Prednosti za zaposlene dobija uvid u svoje sposobnosti i mogućnost da otkrije i razvije skriveni talenat.</s><s>Zaposlenik takođe može očekivati svoje napredovanje jer je s delegiranjem stekao vještine, sposobnosti i znanja koja se očekuju na određenom mjestu.</s><s>Ako je to podržano i sa nagrađivanjem i priznavanjem njegovog rada onda mu se povećava motiviranost Prednosti za organizaciju</s>\n<s>Sve prednosti koje donosi proces delegiranja menadžerima i zaposlenicima takođe se reflektuju i utječu na prednosti organizacije.</s><s>Sa rasterečenjem odgovornih zaposlenika dostižu se bolji poslovni rezultati što utječe na poboljšavanje cjelokupnog poslovanja i daljeg razvoja.</s><s>Sa većim uključivanjem zaposlenih u prihvatanje odlučivanja povečava se motiviranost i zanimanje za rad.</s><s>Posljedica toga je poboljšanje ukupne radne atmosfere u organizaciji (Možina, 2004:6; Bass, 1990:909).</s><s>Prema Mullinsu (2005:852) delegiranje nudi mnoge potencijalne koristi za menadžera, zaposlenike i za organizaciju.</s><s>Delegiranje bi trebalo voditi optimumu korištenja ljudskih resursa i poboljšanju organizacijskih performansi.</s><s>Mišljenja sam da teorija poznaje dosta prednosti koje opravdavaju delegiranje, kao i to da se navedene prednosti delegiranja mogu posmatrati kao prednosti delegiranja i u školama, ali da će se zavisno od stila vođenja direktora, situacije u školi i okruženju, međuljudskih odnosa te prednosti različito posmatrati od škole do škole.</s><s>4.4 Sposobnost delegiranja</s>\n<s>Sposobnost delegiranja prema Weihrichu i Koontzu (1998:303) smatra se jednom od najvažnijih vještina menadžmenta i vođenja.</s><s>To je stalan proces, koji se temelji na sudjelovanju i koji omogućava napredovanje svakog zaposlenika (Možina, Propusti menadžera da uspješno delegiraju kako navode Weihrich i Koontz (1998:303) ne događa se zbog toga što oni ne razumiju prirodu delegiranja već najčešće zbog toga što nisu u stanju ili je ne žele primjeniti.</s><s>Dokazano je da je jedan od glavnih neuspjeha menadžera nedovoljno i neprikladno delegiranje.</s><s>Razlog tome su većinom lični stavovi prema delegiranju, kao što su: 4 Delegiranje</s>\n<s>Jedna od osnovnih karakteristika menadžera je njegova spremnost da pruži priliku idejama saradnika.</s><s>Odlučivanje uvijek sadrži elemente prosuđivanja te nije vjerovatno da će odluka podređenog saradnika biti potpuno jednaka onoj koju bi donio nadređeni.</s><s>Kod menadžera koji zna delegirati razvijena je i sposobnost za prihvatanje tuđe ideje i želje da se pomogne saradniku (Weihrich i Koontz, 1998:303).</s><s>A prema Adairu (1998:154) treba prihvatiti činjenicu da će posao biti urađen na drugačiji način od onoga kako biste ga vi uradili, ali u granicama uspjeha.</s>\n<s>Menadžer koji želi uspješno delegirati mora biti spreman prepustiti saradniku pravo odlučivanja.</s><s>Menadžeri treba da se opredjele na one zadatke, koji najviše doprinose ciljevima organizacije, a saradnicima treba da delegiraju, uprkos tome što bi ih sami mogli obavljati bolje (Weihrich i Koontz, 1998:303).</s><s>Adair (1998:154) tvrdi da ne treba delegirati ukoliko niste voljni da određenoj osobi date potreban autoritet da uradi delegirani posao.</s>\n<s>Ni jedan menadžer ne bi mirno sjedio i dopustio podređenom da učini grešku koja bi mogla ugroziti organizaciju ili položaj saradnika u organizaciji.</s><s>Kako svi ponekad pogriješe to se mora dopustiti i podređenim, a troškovi koje izazove takva greška moraju se smatrati investicijom u lični razvitak saradnika.</s><s>Ozbiljne ili ponovljene greške mogu se dobrim dijelom izbjeći bez ukidanja delegiranja strpljivim savjetovanjem i pažljivim objašnjavanjem ciljeva (Weihrich i Koontz, 1998:304).</s><s>A Yukl (1998:144) smatra da je važno prepoznati da su greške neizbježne za delegirane zadatke.</s><s>Greške i neuspjesi bi trebali biti ozbiljno tretirani, ali odgovor ne bi trebao biti kritika ili krivnja.</s><s>Napravljena greška bi trebala za obje strane postati iskustvo i način da se izbjegnu slične greške u budućnosti.</s><s>Ukoliko postane očigledno da podređeni ne zna kako da obavi povjereni zadatak, menadžer bi trebao obezbijediti dodatne instrukcije.</s><s>Menadžer bi trebao obezbijediti psihološku podršku podređenom koji je obeshrabren ili frustriran i ohrabriti ga da nastavi dalje.</s>\n<s>Nadređeni treba da vjeruju svojim saradnicima.</s><s>Onda kada je teško izgraditi povjerenje, jer saradnik nema dovoljno iskustva, još se ne snalazi sa ljudima, nije razvio 4 Delegiranje</s>\n<s>Povjerenje u saradnike sposobnost samostalnog prosuđivanja tada treba ili obučiti saradnika ili odrediti druge, koji su pripremljeni za preuzimanje odgovornosti.</s><s>Međutim, nadređeni često ne vjeruju svojim saradnicima jer se ne žele odreći ovlaštenja, osjećaju se ugroženi uspjesima saradnika (Weihrich i Koontz, 1998:304).</s><s>Prema Adairu (1998:154) treba biti dostupan i pomoći kod bilo kakvih problema sa kojima podređeni ne može sam da se nosi.</s><s>Maddux (1992:13) smatra da menadžer mora znati šta očekuje od svoje organizacije kada i kako može najbolje iskoristiti čovjekove moći koje ima na raspolaganju za dosezanje očekivanog uspjeha.</s><s>To znaći da mora podjeliti posao među svojim saradnicima na planiran i promišljen način.</s><s>Mislim da sposobnost delegiranja zavisi prvenstveno od direktora i njegovog stava prema delegiranju kao i stila vođenja, ali da pored toga zavisi i od spremnosti zaposlenika da preuzmu delegirane zadatke.</s><s>Što se tiče stručnosti smatram da su srednje škole ustanove u kojima rade lica sa visokom stručnom spremom i da su to lica koja uz vrlo malo pomoći mogu uspješno obaviti većinu delegiranih zadataka.</s><s>Dobri međuljudski odnosi u školi, dobra komunikacija i informisanost doprinijet će da se zaposlenici osjećaju kompetentnijim kada je delegiranje u pitanju.</s><s>4.5 Prepreke u procesu delegiranja</s>\n<s>Stoner, Freeman i Gilbert (1995:356) navode da uprkos prednostima koje pruža delegiranje menedžeri mogu biti nespremni da delegiraju zbog toga što smatraju da: § mogu najbolje uraditi posao sami,</s>\n<s>§ zaposlenici nisu dovoljno sposobni i stručni, § previše potroše vremena da bi objasnili šta žele da bude urađeno Ustvari, pravi razlog prema njima je to da menadžeri mogu biti neorganizovani ili nefleksibilni da delegiraju.</s>\n<s>Slično misli i Yuklu (1998:139) kada navodi da neuspjeh delegiranja može biti rezultat jake potrebe za moći kod menadžera, ponekad kombinirane sa nesigurnošću.</s><s>Isto tako to može biti strah zbog grešaka koje bi mogli napraviti podređeni.</s><s>Menadžeri koji preuzimaju rješavanje važnih problema za organizaciju mogu biti neodlučni u prepuštanju te aktivnosti ili se plaše da priznaju da bi to i drugi mogli uraditi efikasnije.</s><s>Prema njemu brojne situacijske prepreke takođe određuju ostvarivanje delegiranja.</s><s>4 Delegiranje</s>\n<s>Jedna od prepreka može biti potreba da se zaštiti povjerljiva informacija, druga prepreka može biti kada podređeni imaju visoke međuovisne poslove i teško je koordinirati njihov rad.</s>\n<s>U samom procesu delegiranja smatra Certo (2003:246) javljaju se određene prepreke, bilo da je riječ o nespremnosti nadređenih da delegiraju, bilo da podređeni nisu spremni prihvatiti dodijeljena im ovlaštenja.</s><s>Prepreke koje mogu delegiranje unutar organizacije učiniti teškim mogu biti klasificirane u tri opće kategorije: a) prepreke koje se odnose na nadređenog, b) prepreke koje se odnose na podređenog, c) prepreke koje se odnose na organizaciju. a) Nespremnost delegiranja od strane nadređenih može biti zbog slijedećih razloga (Certo, 2003:246):</s>\n<s>§ nadređeni ne može da podnese da se odvoji od vlasti, § nadređeni se plaši da se to može protumačiti kao znak slabosti, § nadređeni misli da može svaki posao uraditi bolje od podređenih, § nema komunikacije između nadređenog i podređenih, § nadređeni nema povjerenja u podređene, § nadređeni ne voli rizikovati kod prenošenja ovlaštenja, § ako su nadređeni nesigurni na svome poslu ili ako vjeruju da su određene aktivnosti veoma važne za njihov lični uspjeh.</s><s>Jedan od razloga zbog kojih je delegiranje viđeno kao \"proces odbacivanja\" prema Bass i Avolio (1995:14) jeste da menadžeri daju svojim saradnicima one zadatke koje ne žele.</s><s>Kada zaposlenici vide delegiranje u ovom svjetlu, oni na to gledaju samo kao transfer zadataka, često onih neželjenih, prije nego kao sredstvo za razvijanje njihovih individualnih vještina.</s><s>Ovo može rezultirati gubitkom poštovanja i ljutnjom prema menadžerima zbog toga što zaposlenici vide kao neuspjeh menadžera da prepozna njihov potencijal.</s>\n<s>Možina (2004:2) kaže da menadžeri ne bi smjeli delegirati zadatke koje sami ne razumiju ili ne znaju kako ih izvesti jer u tom slučaju ne bi mogli pružiti potrebnu pomoć, i ne bi znali pravilno ocijeniti rezultat.</s><s>Takođe ne bi trebali delegirati odlučivanje o poslovnoj politici, planiranje cjelokupnog poslovanja organizacije, izbor i 4 Delegiranje</s>\n<s>disciplinskih mjera. b) Prepreke u procesu delegiranja mogu se javiti i na strani podređenih.</s><s>Ove prepreke će naročito biti očite kod onih podređenih koji nikada prije nisu koristili delegiranu vlast.</s><s>One se javljaju zbog toga što (Certo, 2003:246): § podređeni smatraju da je lakše da šef sam riješi problem, § podređeni mogu biti nesigurni u prihvatanju delegirane vlasti zato što ih je strah greške,</s>\n<s>§ postoji pomanjkanje samopouzdanja ili osjećaju da nadređeni nema povjerenja u § nema motivacije za preuzimanje dodatne odgovornosti.</s><s>Prema Yuklu (1998:139) zadatak neće biti delegiran ukoliko menadžer vidi da podređeni imaju različite vrijednosti i ciljeve.</s><s>Bez obzira na njihovu sposobnost, značajna odgovornost neće biti data podređenim koji su indiferentni prema ciljevima zadatka.</s>\n<s>§ podređeni misle da su preopterečeni, c) Karakteristike organizacije mogu učiniti delegiranje teškim.</s><s>Na primjer, mala organizacija može dati nadređenom samo minimalan broj aktivnosti koje može delegirati.</s><s>U organizacijama gdje se malo poslovnih aktivnosti i malo ovlasti delegiralo u prošlosti, pokušaj za iniciranjem proces delegiranja može načiniti zaposlenike nevoljnim i prestrašenim, jer bi nadređeni predlagao značajnu promjenu u proceduri, a poznato je da se promjenama najčešće opiremo (Certo, 2003:246).</s><s>Smatram da je puno prepreka za uspješno delegiranje, ali da je osnovna nepoznavanje samog procesa.</s><s>Moja iskustva iz vremena kada sam radila u školi, ali i danas ukazuju da je pojam delegiranja u školama Tuzlanskog kantona proces koji nije dovoljno poznat direktorima, kao ni ostalim zaposlenicima škole.</s><s>Zbog toga smatram da je delegiranje proces, koji se u srednjim školama odvija po \"inerciji\", a da u stvari ni direktori ni ostali zaposlenici nisu upoznati sa suštinom tog procesa i da je to u osnovi najveća prepreka za uspješno delegiranje.</s><s>4 Delegiranje</s>\n<s>4.6 Kada delegirati, a kada izbjegavati delegiranje Obzirom da se delegiranje može javljati u bilo koje vrijeme Leigh (1992:86) smatra da delegiranje ima opravdanja kada: § je zadatak kompleksan,</s>\n<s>§ drugi mogu uraditi posao bolje, brže i ekonomičnije, § su odluke već donesene i njihovo sprovođenje je glavna aktivnost, § detalji oduzimaju previše vremena.</s>\n<s>Leigh (1999:87) takođe navodi razloge zbog kojih delegiranje nije poželjno: § kada je zadatak izuzetno važan (odrađen na vrijeme i predviđenim standardima), § kada je povjerenje odlučujuće i pogrešno je očekivati da to preuzme neko drugi, § kada je zadatak nejasan i loše definisan (saradnici će potrošiti previše vremena i § kada saradnici istrajno odbijaju delegiranje, § kada su saradnici slabo motivisani da preuzmu odgovornost.</s><s>Odgovor na to kada delegirati, a kada izbjegavati delegiranje po mom mišljenju mora znati direktor škole, jer su okolnosti za ili protiv delegiranja različite zavisno od škole do škole, a poznato je da i karakteristike škole kao organizacije mogu učiniti delegiranje teškim.</s><s>Ako direktor dobro poznaje rad škole, zaposlenike, okruženje sam će pravilno donositi odluke kada delegirati, a kada delegiranje treba izbjegavati, uz uslov da mu je poznat sam proces delegiranja.</s><s>4.7 Koje zadatke delegirati</s>\n<s>Prema Možini (2004:3) menadžer delegira one zadatke koje nije potrebno da uradi sam.</s><s>To su: jednostavni, svakodnevni zadaci, koji moraju biti urađeni i kad je menadžer odsutan, zadaci koji nude mogućnost razvoja pojedinca, zadaci koji 4 Delegiranje</s>\n<s>iznijeti rutinski, zahtijevaju specifična znanja, zadaci za koje menadžer mora tražiti pomoć specijalista, zadaci pri kojima zaposleni mogu dostići jednake, ako ne čak i bolje rezultate od menadžera, novi zadaci koji su posljedica organizacijskih promjena i koji bi uzeli previše menadžerovog vremena te ih može povjeriti zaposlenicima.</s><s>Odabir zadataka za delegiranje tvrdi Yukl (1998:140) zavisi od svrhe delegiranja.</s><s>Delegirati se mogu zadaci koji: § mogu biti bolje urađeni od strane podređenih (kada podređeni ima više iskustva, kada je bliže problemu, kada može obezbjediti više informacija), § su hitni ali nisu visokog prioriteta,</s>\n<s>§ su relevantni karijeri podređenog (razvojno delegiranje pružit će podređenom priliku da se bori sa izazovnim zadacima), § su odgovarajuće teškoće (treba da su izazovni za podređenog, ali ne preteški da se ne bi mogli uspješno uraditi),</s>\n<s>Da bi odgovorili ispravno na ovo smatra Leigh (1992:88) treba analizirati zadatke koji vas trenutno suočavaju sa odlukom koliko njih može biti odrađeno odmah, ili kasnije uz pažljivu pripremu.</s><s>Svaki zadatak mora biti prosuđen u granicama osnovnog pitanja: \"Da li ja to trebam uraditi ili to može uraditi neko drugi umjesto Smatram da direktor može da delegira sve zadatke.</s><s>Nije rijedak slučaj da je direktor škole duže odsutan i da ga za to vrijeme neko drugi mijenja.</s><s>Za vrijeme dok je direktor odsutan škola radi normalno.</s><s>Posao direktora i to u potpunosti obavlja lice koje odredi sam direktor, najčešće su to pomoćnik direktora ili pedagog.</s><s>Međutim koje poslove će direktor delegirati određuje on sam i to po mom mišljenju zavisno od stila vođenja, situacije, hitnosti, stručnosti i spremnosti saradnika za preuzimanje poslova.</s><s>4.8 Kome delegirati</s>\n<s>Izbor odgovarajućeg zaposlenika za delegiranje smatra Možina (2004:4) je uvijek težak.</s><s>Najčešće menadžer nema zaposlenika s potpunim znanjem sposobnostima.</s><s>U tom slučaju bira onoga koji će u odnosu na svoje sposobnosti i znanja uraditi zadatak 4 Delegiranje</s>\n<s>Prema njemu najbolji pristup je da se na početku delegiranja zaposleniku delegiraju manje značajni zadaci.</s><s>Zatim polagano povećavati obim samostalnosti i stalno pratiti napredak zaposlenika.</s><s>Tako se povećava se međusobno povjerenje.</s><s>Kriteriji za izbor najprimjerenijeg zaposlenika su: § menadžeru je neposredno odgovoran,</s>\n<s>§ želi primiti veću odgovornost, želi se sukobiti sa novim izazovima, § razvoj zaposlenika bi imao pozitivne učinke na njega samoga kao i na njegovo djelovanje u organizaciji.</s>\n<s>Menadžer mora izbjegavati delegiranje uvijek istim zaposlenicima.</s><s>Svi moraju imati jednake mogućnost da dokažu svoju sposobnost.</s><s>Potpuno se slažem sa ovim navodom i smatram da je ovo u domenu etike i morala direktora.</s><s>Svi zaposlenici moraju imati ravnopravan status, treba delegirati najstručnijim i najsposobnijim, ali treba dati šansu i onima koji su nešto slabiji, ali žele da im se delegira, jer važan je konačni rezultat, a do njega se može doći različitim putevima.</s><s>A upravo ti različiti putevi mogu dovesti do razvoja zaposlenika.</s>\n<s>Možina (2004:4) i Stoner, Freeman i Gilbert (1995:358) imaju sličan stav kada se posmatra uspješno delegiranje.</s><s>Oni smatraju da je preduslov uspješnog delegiranja da menadžer upozna zahtjeve i potrebe zadatka, odnosno mora ga tačno opisati, postaviti konačni cilj i tek onda uraditi slijedeće: § izabrati zaposlenika kojem će delegirati, § provjeriti razumijevanje zadanih zaduženja, § pobrinuti se da zaposlenik dobije sve potrebne informacije, § obraditi sve detalje sa zaposlenikom,</s>\n<s>§ odrediti način kontrole te učestalost izvještavanja, § po potrebi razdijeliti zadatke na dijelove i dati u izvedbu različitim pojedincima.</s><s>Prema Leighu (1992:88) prvi uslov za uspješno delegiranje je da se razjasni delegirani zadatak, da se odrede rokovi, te da se zna koji resursi su na rapolaganju kako bi se mogao uraditi zadatak.</s><s>Potrebno je uraditi odgovarajuću pripremu, a na zadatak 4 Delegiranje</s>\n<s>4.9 Zahtjevi za uspješno delegiranje koji se delegira mora se gledati kao na veoma važan.</s><s>Veoma bitna komponenta uspješnog delegiranja je odabir pravih ljudi za delegirani zadatak.</s><s>Osoba kojoj se delegira mora posjedovati povjerenje u samu sebe, treba imati odgovarajuće sposobnosti i treba biti motivirana.</s><s>Poželjno je takođe da osoba kojoj se delegira vidi taj zadatak kao vrijedan.</s><s>Dobro delegiranje podrazumijeva obezbijeđivanje potrebnih informacija i savjeta i zahtijeva dobru podršku kako osoba kojoj se delegira ne bi zapala u poteškoće.</s><s>Yukl (1998:142) smatra da uspjeh delegiranja zavisi od toga kako delegirati i šta se delegira.</s><s>Te navodi smjernice kako bi se minimizirali problemi i izbjegle uobičajene zamke u vezi sa delegiranjem.</s><s>Potrebno je jasno specificirati odgovornost (objasniti očekivane rezultate, pojasniti ciljeve i prioritete i informisati osobu o rokovima koje treba</s>\n<s>Tabela: 4.1 Uspješnost delegiranja izvještavanjem, te osigurati prihvatanje odgovornosti od strane podređenog.</s><s>Tomsonova (2000:169) u tabeli 4.1 navodi neke stvari koje treba i koje ne treba raditi kako bi delegiranje bilo uspješno.</s>\n<s>Dati premalo informacija o radnom zadatku.</s><s>Postavljati ljudima izazove, istraživati njihove potencijalne mogućnosti.</s>\n<s>Osloboditi se dosadnih, rutinskih poslova.</s><s>Davati konstruktivne povratne informacije.</s><s>Prenijeti ovlaštenja, a onda vršiti česte provjere</s>\n<s>Kako bi proces delegiranja dao najbolje rezultate Možina i autori (2002:505) preporučuju da se u procesu delegiranja obavezno izvrši analiza.</s><s>Prije nego delegira vođa mora odgovoriti na neka pitanja:</s>\n<s>Vođa treba da pripremi jasan i potpun opis zadatka.</s><s>Mora biti jasan konačan cilj zadatka.</s><s>Zadatak mora odgovarati znanju i iskustvu saradnika.</s><s>Weihrich i Koontz (1998:250) smatraju da treba izbjegavati neodgovarajuće ili nejasno delegiranje.</s><s>Ako manadžer jasno delegira ovlaštenja kako bi se obavio jasno određeni zadatak, dobro obučen saradnik može obaviti taj zadatak uz minimum menadžerove pažnje i vremena.</s><s>Međutim, ako zadatak saradnik ne može obaviti, ako nije jasno određen ili ako saradnik nema ovlaštenja da ga obavi učinkovito, zadatak neće biti izvršen ili će menadžer morati potrošiti nesrazmjernu količinu vremena na nadgledanje i usmjeravanje napora saradnika.</s>\n<s>Tačno treba odrediti ko je odgovoran za zadatak u cjelosti.</s><s>Granice među zadacima koje radi vođa i onim zadacima koje realiziraju podređeni saradnici moraju biti jasno zacrtane.</s>\n<s>Vođa treba saradnicima u potpunosti objasniti zašto zadatak treba uraditi, treba obrazložiti značaj zadatka i objasniti posljedice koje će nastati ako zadatak ne bude realiziran.</s>\n<s>Zadatak vođe je da podstakne saradnike da i sami daju svoj prijedlog o načinu rada.</s><s>Ako je način propisan potrebno je tačno objasniti zašto se mora na taj način realizirati zadatak.</s>\n<s>Potrebno je odrediti konačan rok za zadatak i to u saradnji sa saradnicima.</s><s>Isto tako potrebno je postići saglasnost o realnosti postavljenih rokova i opredjeljenju ciljeva.</s><s>Smatram da je delegiranje vrlo zahtjevno, ali i da je analiza potrebna samo kod zahtjevnih i kompleksnih zadataka, ali i kod zadataka koje direktor nije u stanju sam da uradi i delegira ih ekspertima pa je potrebno tačno odrediti ciljeve, resurse, dinamiku i konačan rezultat.</s><s>Ima dosta jednostavnih poslova koje direktor delegira, a za koje po mom mišljenju nije neophodna prethodna analiza, potrebno je samo da se zna koji je to posao, do kada treba da se uradi i ko je odgovoran za njegovu relizaciju.</s><s>4 Delegiranje</s>\n<s>Kako uloga direktora u školama postaje komplikovanija, imperativ je da direktori rade selektivno.</s><s>Što je moguće više zadataka i zaduženja trebalo bi biti delegirano.</s><s>Potrebno je da inicijalno delegiranje bude pažljivo izvedeno, kao i to da direktor mora dozvoliti i da bude implementirano.</s><s>Jasno, mnogi zadaci i dužnosti moraju biti izvedeni prema najvišim mogućim standardima, ali je jednako bitno u drugim aspektima posla, da ukoliko nisu zadovoljeni, nemaju bitne posljedice.</s><s>Mnogi direktori su nesposobni da prepoznaju da određeni poslovi samo treba da budu adekvatno urađeni (Crawford, Kydd i Riches, 1997:153).</s><s>Kako navode Bennett i Anderson (2003:68) školski direktori, moraju da nađu kreativne načine završavanja svojih zadataka i to delegiranjem.</s><s>Međutim, treba primijetiti, da delegirani autoritet nije nužno sinonim sa podijeljenim vođenjem, za one kojima su zadaci delegirani, jer ne moraju biti shvaćeni kao vođe ukoliko izvode te zadatke.</s><s>Efekat delegiranja jeste u tome da kreira niz formalnih i neformalnih radnih aranžmana koji mogu, a ne moraju, podrazumijevati demokratsku podjelu moći i mogućnosti za rašireno ili podijeljeno vođenje Istraživanje koje je proveo Koren (1999:130) među direktorima slovenskih škola pokazalo je da su prvih pet prednosti delegiranja: 1. Povećava se učinkovitost škole.</s>\n<s>2. Omugućava direktoru da postigne više.</s><s>3. Direktoru daje više vremena za druge poslove.</s><s>4. Povećava nastavnikovo pregalaštvo.</s>\n<s>5. Omogućava brže učinkovito donošenje odluka.</s><s>Koren (1999:124) je istraživanjem koje je proveo među direktorima slovenskih škola došao do podatka da direktori škola uspješno delegiraju: a) kulturne prirodnoslovne i sportske dane, b) obične (rutinske) poslove,</s>\n<s>Škole su kontradiktorne institucije kada je delegiranje u pitanju.</s><s>U jednu ruku one delegiraju velike nivoe odgovornosti i autoriteta, na primjer, učioničkom nastavniku koji ima visok nivo lične autonomije, ali s druge strane nisu u mogućnosti da ovo repliciraju kada je menadžment u pitanju (West-Burnham, 1997:129).</s><s>Neuspjeh delegiranja neosporno implicira limitiranje uključenja, jer niko ne želi da preuzme odgovornost (Brooke-Smith, 2003:5).</s>\n<s>Istraživanje koje je proveo Koren (1999:132) pokazalo je da su prvih šest slabosti delegiranja za direktore slovenskih škola slijedeće: 1. Odgovornost direktora kada saradnik uradi zadatak pogrešno.</s><s>2. Direktor sam uradi zadatak brže.</s>\n<s>3. Direktoru je neprijatno moliti saradnike da urade njegov zadatak.</s><s>4. Saradnici nemaju potrebna znanja i iskustvo.</s><s>5. Nije primjereno da saradnik radi dio poslova direktora.</s><s>6. Razvija nastavnikove sposobnosti.</s>\n<s>Iz ovoga se može zaključiti da su samo neki direktori svjesni delegiranja kao dijela razvoja zaposlenika i nužnosti davanja zadataka svim zaposlenicima, pošto je za učinkovitost škole značajan doprinos svakog radnika.</s><s>Zadatke po svoj prilici delegiraju samo zato da bi dobili više vremena za važnije poslove i manje radi kvalitetnijeg razvoja saradnika.</s><s>Smatram da je važno da direktori prepoznaju i priznaju stručnost i sposobnost zaposlenika i da im u skladu sa tim delegiraju dodatna ovlaštenja.</s><s>Ali isto tako da prilikom delegiranja direktor mora biti svjestan da je odgovoran za kompletan rad škole.</s><s>Prepreka delegiranju u malim organizacijama, pa prema tome i u školi je izgovor direktora da se radi o maloj organizaciji.</s><s>Otklanjanje prepreka kod delegiranja u školama Čitajući literaturu, koja se odnosila na proces delegiranja, a na osnovu određenih iskustava koje sam stekla radeći u školi pokušala sam identificirati slaba mjesta 4 Delegiranje</s>\n<s>Prepreke delegiranja u školama delegiranja u školama i na osnovu toga izvući zaključke kako te slabosti prevazići.</s><s>Smatram da se u školama prepreke u delegiranju mogu se riješiti na slijedeće načine: § edukacijom direktora i ostalih zaposlenika kako bi se bolje upoznali sa teorijim menadžmenta,</s>\n<s>§ uspostavljanjem dobre i kontinuirane komunikacije u školi, § uspostavljanjem dobre klime odnosno dobrih međuljudskih odnosa, § razvijanjem osjećaja da preuzimanje dodatnih ovlaštenja povlači za sobom i priznanje, unapređenje, odnosno da je to motivirajuće za zaposlenika, § svakako da treba postići ravnotežu u procesu delegiranja, jer su škole male organizacije, da bi se izbjeglo premalo odnosno previše delegiranja, koje kao posljedicu može imati gubitak kontrole (pretjerana decentralizacija) ili da učini školu nedovoljno efikasnom (pretjerana centralizacija).</s><s>Mišljenja sam da se direktor, ali i ostali zaposlenici škole prvo trebaju upoznati sa procesom delegiranja, odnosno razlozima zašto je delegiranje potrebno, koje su prednosti, a koje prepreke delegiranju, šta sve treba poduzeti da bi se uspješno delegiralo vodeći pri tome računa da se radi o malim, ali i specifičnim organizacijama i da će tek tada sam proces biti uspješno primjenjiv u školama bez obzira na veličinu i specifičnost.</s>\n<s>Na području Tuzlanskog kantona u 13 općina rade 33 srednje škole sa 25.470 učenika i 1.260 profesora.</s><s>Prema vrsti srednje škole razlikujemo: § 22 mješovite srednje škole (5 škola u svom sastavu imaju gimnaziju, tehničku i stručnu školu, a 17 u svom sastavu imaju tehničku i stručnu školu).</s><s>Broj učenika u srednjim školama zavisno od veličine kreće se od 147 do 2.016, a broj nastavnika od 16 do 101.</s>\n<s>5.1 Namjera, ciljevi i hipoteze istraživanja Delegiranje kao proces nije nepoznat u srednjim školama Tuzlanskog kantona, ali ga prema mojim saznanjima do sada niko nije istraživao.</s><s>Zbog toga sam se odlučila da istražim proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Kako se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju procesa delegiranja u ustanovama obrazovanja pa prema tome i u srednjim školama na području Tuzlanskog kantona smatram da je kvantitativno istraživanje opravdano kako bi nam dalo osnovne podatke, a tek kasnije bi se proces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se mogao bolje razumjeti i dati odgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i studioznije delegira poslove i zadatke.</s>\n<s>Da bi se proces delegiranja u srednjim školama mogao istražiti bilo je neophodno prvo istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranju, a zatim istražiti proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>I to tako da se istraži koje poslove direktor najčešće delegira, kome direktor najčešće delegira, i to koju vrstu zadataka delegira kojim zaposlenicima.</s><s>Pored toga takođe da se istraži zbog čega direktori delegiraju kao i to na koji način motiviraju zaposlenike za preuzimanje delegiranih zadataka.</s>\n<s>Direktori su najodgovorniji za rad škole sa najviše obaveza i prava u skladu sa članom 143.</s><s>Zakona o srednjem obrazovanju (\"Službene novine Tuzlanskog kantona\", broj: 6/04 i 7/05) pa prema tome imaju najveću mogućnost delegiranja zadataka.</s><s>Ovdje je interesantno podatke koji se dobiju istraživanjem uporediti i na osnovu toga zaključiti kakav pogled na delegiranje ima direktor škole koji delegira poslove i zadatke, a kakav pogled imaju njegovi prvi saradnici pomoćnici direktora i pedagozi sa kojima on usko sarađuje, a i koji su samom prirodom posla usmjereni jedni na druge.</s><s>Posebno interesantno je da se proces delegiranja sagleda i iz ugla profesora za koga se može reći da je poslom kojeg određuje \"raspored časova\" i \"školsko zvono\" u jednoj vrlo specifičnoj situaciji.</s>\n<s>Namjera mi je u stvari da se ovim istraživanjem ukaže na značaj i neophodnost procesa delegiranja u srednjim školama, jer prema Yuklu (1998:138) delegiranje je jedna od važnijih metoda menadžmenta vremena za menadžera koji je pretrpan obavezama.</s><s>Delegiranjem manje važnih obaveza i funkcija podređenim, menadžer oslobađa dodatno vrijeme za važnije poslove.</s>\n<s>§ Istražiti šta literatura kaže o procesu delegiranja. § Istražiti koje poslove direktori srednjih škola najčešće delegiraju. § Istražiti kome direktori srednjih škola najčešće delegiraju poslove i zadatke. § Istražiti razloge zbog čega direktori srednjih škola delegiraju. § Istražiti na koji je način direktori sednjih škola motiviraju zaposlenike za preuzimanje delegiranih zadataka.</s>\n<s>§ Direktori najviše delegiraju pomoćniku direktora. § Direktori srednjih škola delegiraju svojim saradnicima kako bi imali više vremena za obavljanje drugih poslova.</s>\n<s>§ Direktori motiviraju saradnike za preuzimanje delegiranih zadataka.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona 5.2 Metodologija istraživanja</s>\n<s>Prema Mužiću (1973:24) svaka pojava ima svoje kvalitativne i kvantitativne aspekte, pa se postavlja pitanje koju tehniku kvalitativnu ili kvantitativnu upotrijebiti.</s><s>On smatra da treba uvijek gledati na pojedine aspekte pojava i u vezi s njima razmatrati koji je pristup adekvatniji, da bismo mogli na najjednostavniji i najekonomičniji način uočiti ono što je u njoj najbitnije.</s>\n<s>Razlika između kvalitativnih i kvantitativnih tehnika kako tvrde Smith, Thorpe i Lowe (2004:54) nije uvijek očita.</s><s>Pri kombiniranju kvalitativne i kvantitativne metode treba biti pažljiv pogotovo ako ih upotebljavamo samo da bi dobili bogatiju sliku jer mogu voditi do proturječja i zbrke.</s>\n<s>Mužić (1973:199) smatra da tek kada istraživač posjeduje bilješke sa svim bitnim podacima koje je našao o svojoj temi može pristupiti sređivanju podataka, njihovoj obradi i analizi.</s><s>Ta analiza može biti kvalitativna i kvantitativna.</s><s>Kvantitativnom analizom istraživač pronalazi u izvorima odnosno u pojavama koje proučava određene elemente koji se mogu brojiti ili mjeriti, da bi na taj način dao jači, uvjerljiviji dokaz o onom općem i osnovnom smislu poruke ili informacije koju nam dokument donosi.</s>\n<s>Prednosti kvantitativne metode su obimno pokrivanje raspona okolnosti, brzina i ekonomičnost i veliki značaj za politiku odlučivanja još posebno kada statistiku dobijemo iz velikih uzoraka.</s><s>Ograničava je njena sklonost ka priličnoj nefleksibilnosti i izvještačenosti.</s><s>Nije veoma učinkovita za razumijevanje procesa ili promjena koje ljudi pripisuju djelovanju, ne pomaže kod oblikovanja teorija i otežava zaključivanje onome ko odlučuje s obzirom na to koje buduće promjene i radnje se moraju hvatati.</s><s>Većina prikupljenih podataka nije važna za stvarno odlučivanje iako ih možemo upotrijebiti za potporu prikrivenih ciljeva onih koji prihvataju zaključke (Smith, Thorpe i Lowe, Smatram da je kvantitativno istraživanje u ovom slučaju opravdano kako bi nam dalo osnovne podatke, jer se prema mojim saznanjima, radi o prvom istraživanju delegiranja u srednjim školama na području Tuzlanskog kantona, a tek kasnije bi se proces delegiranja mogao istražiti kvalitativno kako bi se mogao bolje razumjeti i dati odgovore kako da direktor škole što kvalitetnije i studioznije delegira poslove i zadatke.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona 5.3 Prikupljanje podataka i uzorak</s>\n<s>Ispitanici na njih odgovaraju pismeno. testiranje/mjerenje i posmatranje, ali naglasak je na upitnicima.</s><s>Iako su naizgled jednostavni za upotrebu i analizu ipak njihovo kreiranje nije tako jednostavno.</s><s>Upitnike upotrebljavaju u anketama.</s><s>Osnovna namjena ankete je da se dobije infomacija od određene grupe ljudi ili populacije ili o njoj.</s><s>Prema Mužiću (1973:263) anketa je postupak kojim se ispitanicima postavljaju pitanja u vezi sa činjenicama od naučnog interesa, a koje su poznate ispitanicima, ili pitanja u vezi sa mišljenjem ispitanika.</s>\n<s>Ja sam se opredjelila za anketno istraživanje pomoću anketnih upitnika za sve grupe ispitanika, koje sam sama kreirala.</s><s>Pitanja u anketnim upitnicima su bila ista za sve četiri grupe ispitanika: direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore (prilozi 6,7,8 i 9).</s><s>Anketni upitnik je obuhvatio nekoliko različitih segmenata značajnih za proces delegiranja:</s>\n<s>A - Osnovne karakteristike anketiranih osoba.</s><s>B - Poslove koje direktor najčešće delegira.</s>\n<s>D - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira?</s><s>E - Zbog čega direktor najčešće delegira?</s><s>F - Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja?</s><s>Pitanja su bila zatvorenog tipa sa ponuđenim odgovorima u segmentima B, C, E D gdje su ponuđeni odgovori: 1 - pomoćniku direktora; 2 - pedagogu; 3 - profesoru; 4 posljednjem pitanju imali mogućnost da daju odgovor i na jedno otvoreno pitanje.</s><s>Planirani uzorak u ovom istraživanju je trebao obuhvatiti 50% škola, odnosno 16 srednjih škola Tuzlanskog kantona.</s><s>I to tako da istraživanjem bude obuhvaćeno 50% 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona gimnazija, 50% tehničkih i 50% mješovitih srednjih škola.</s><s>Dakle istraživanje je trebalo obuhvatiti 16 direktora, 16 pomoćnika direktora, 16 pedagoga kao i 20% profesora iz svake škole po ključnom uzorku, i to tako da su prema zahtjevu iz pisma namjere anketne upitnike popunjavali samo oni profesori čije prezime počinje prvim slovima A, H, M i S, u slučaju da u školi nema potreban broj profesora koji ispunjavaju ovaj zahtjev i profesori čije prezime počinje slovima B i T. Nakon prikupljanja popunjenih anketnih upitnika konstatovano je da se jedna od škola nije odazvala molbi za pomoć kod istraživanja, tako da se ovo istraživanje zasniva na podacima iz 15 srednjih škola Tuzlanskog kantona.</s><s>Poslije analize prikupljenih podataka može se konstatovati da je anketne upitnike popunilo ukupno 155 ispitanika od toga: § 15 direktora škola,</s>\n<s>Postavlja se pitanje: zašto samo 11 pomoćnika direktora?</s><s>Odgovor se može dobiti ako se zna da Pedagoški standardi za srednje škole (\"Službene novine TK\", broj: 2/04) preciziraju da pomoćnika direktora može imati škola sa maksimalnim brojem odjeljenja.</s><s>Iz toga proizilazi da su anketnim istraživanjem bile obuhvaćene i četiri manje razvijene škole, odnosno one koje prema Pedagoškim standardima nisu mogle angažovati pomoćnika direktora.</s><s>A što se tiče pedagoga, tu se radi o tome da, iako po Pedagoškim standardima svaka škola bez obzira na razvijenost, broj odjeljenja i broj učenika može imati pedagoga jedna od škola u kojima je provedeno istraživanje nije imala pedagoga (trenutno pedagoga nema ni na evidenciji Službe za zapošljavanje TK).</s><s>Prilikom statističke obrade podataka korišten je programski paket SPSS 8,0 for Windows.</s>\n<s>Ograničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su ta što sam lično sastaviti anketne upitnike.</s><s>U sadržajnom smislu ograničenje je to što se delegiranje 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona posmatra samo preko nekih elemenata i što su istraživanjem obuhvaćeni samo direktori, pomoćnici, pedagozi i profesori odnosno nisu obuhvaćene sve grupe zaposlenika.</s><s>Tome treba dodati i to da je zbog objektivnih razloga istraživanjem obuhvačeno samo 11 pomoćnika direktora.</s><s>Kao i to da odgovori u anketnim upitnicima predstavljaju subjektivne procjene od strane anketiranih ispitanika, ali po mom mišljenju i nedovoljno poznavanje samog procesa delegiranja u školama.</s><s>Jedno od ograničenja ovog istraživanja je i ograničen pristup literaturi koja govori o delegiranju.</s><s>5.5 Delegiranje u literaturi</s>\n<s>Da bi se moglo uraditi istraživaje o procesu delegiranja u srednjim školama bilo je prvo potrebno istražiti šta o toj oblasti pišu autori na području Bosne i Hercegovine i drugih zemalja.</s><s>Čitajući i tražeći po literaturi što su autori zapisali o delegiranju mogu da kažem da se najviše o procesu delegiranja može pronaći u literaturi koja tretira opći menadžment.</s><s>Ali i da konstatujem da većina tih autora delegiranju ne posvećuje veliki značaj.</s><s>Sve se zasniva na teorijskim postavkama, tako da je teorija delegiranja kod većine autora skoro identična i prilično štura.</s><s>Bosansko hercegovački autori menadžmenta delegiranju skoro da i ne posvećuju pažnju.</s><s>Više o delegiranju pronašla sam u literaturi autora engleskog govornog područja, kao i autora iz Republike Slovenije, Hrvatske i Srbije i Crne Gore (što se može vidjeti iz popisa literature koju sam koristila za svoj rad).</s><s>Logično je da je proces delegiranja u obrazovanju daleko manje obrađivan u odnosu na opći menadžment, ali ja nisam pronašla niti jedan autorski rad na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore koji tretira tu oblast.</s><s>Nešto više o procesu delegiranja u obrazovanju može se pronaći kod autora iz Republike Slovenije.</s><s>Ovdje treba uzeti u obzir i to da sam imala ograničen pristup literaturi.</s>\n<s>5.6 A - Karakteristike lica koja su popunjavala anketne upitnike Istraživanjem su obuhvaćena lica čije su lične karakteristike prikupljene i date u 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Tabela 5.1 Osnovne karakteristike anketiranih lica Karakteristike</s>\n<s>Analizom prikupljenih podataka koji su vezani za osnovne karakteristike ispitanika možemo konstatovati da je su u sve četiri grupe ispitanika (direktori, pomoćnici direktora, pedagozi i profesori) takav uzorak da ga možemo smatrati primjerljivim sa populacijom kojoj pripadaju.</s><s>Iz analize se može zaključiti da je istraživanjem obuhvaćeno 15 ili 45,45% škola, i to ravnomjerno po vrstama, kao i prema veličini odnosno prema broju učenika.</s><s>5.7 B - Poslovi koje direktor najčešće delegira Poslovi i zadaci direktora srednje škole određeni su Zakonom o srednjem obrazovanju (\"Službene novine TK\", broj: 6/04 i 7/05) i Pravilnikom o osnovama i mjerilima za utvrđivanje plaće i drugih ličnih primanja zaposlenika u javnim ustanovama u oblasti srednjeg obrazovanja (\"Službene novine TK\", broj: 6/04).</s><s>Član 143.</s><s>Zakona o srednjem obrazovanju precizira da direktor srednje škole obavlja slijedeće poslove: \"Rukovodi radom škole; zastupa i predstavlja školu prema trećim licima i odgovara za zakonitost rada škole; predlaže program obrazovno-odgojnog rada i preduzima odgovarajuće mjere za njihovu realizaciju; odlučuje o prijemu i 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona raspoređivanju zaposlenika srednje škole na poslove i utvrđuje ocjenu o njihovom radu; u skladu sa općim aktima škole, podnosi Školskom odboru, osnivaču i Pedagoškom zavodu izvještaj o uspjehu i postignutim rezultatima obrazovno-odgojnog rada; realizuje nastavu ili druge oblike neposrednog obrazovno-odgojnog rada u obimu utvrđenom Pedagoškim standardima; odgovara Školskom odboru za rezultate rada srednje škole; izvršava odluke stručnih organa i organa upravljanja; predlaže pravilnik o unutrašnjoj organizaciji škole i drugih općih akata srednje škole; odlučuje o pravima i obavezama zaposlenika iz radnog odnosa u školi; podnosi Školskom odboru izvještaj o finansijskom poslovanju; vrši i druge poslove u skladu sa zakonom i pravilima srednje Iz ovoga se može zaključiti da direktori svojim rukovodnim položajem imaju najveći uticaj i moć u procesu odučivanja, pa samim tim i u procesu delegiranja.</s><s>Od direktora zavisi prihvatanje i brzina implementacije svih promjena koje donosi reforma obrazovanja kako u oblasti Nastavnih planova i programa, metoda rada sa učenicima, demokratizacije odnosa u školama, primjene različitih programa i drugog (Koren, Poslovi predloženi u segmentu B Anketnog upitnika su proizašli iz poslova koje pred direktora postavlja Zakon o srednjem obrazovanju kao i poslovi koje direktor najčešće radi u školi, a to su:</s>\n<s>12.</s><s>Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom.</s><s>13.</s><s>Saradnja i kontakti sa Ministarstvom obrazovanja.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona 14.</s><s>Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom.</s><s>15.</s><s>Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije navedeno u gore navedenim tvrdnjama.</s><s>U anketnim upitnicima pitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore.</s><s>Ponuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3U tabeli 5.2 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, pomoćnik direktora, pedagog, profesor).</s>\n<s>Na osnovu podataka iz tabele 5.2 izvršena je statistička analiza i formirani grafikoni po grupama ispitanika (prilog 1).</s><s>Da bi se utvrdilo postoji li statistički značajana razlika u prosječnim odgovorima između pomenutih skupina ispitanika kada je u pitanju da li direktori škola delegiraju navedene poslove ili ne, izračunate su mjere centralne tendencije te je primjenjena univarijantna analiza varijanse kako bi se utvrdilo postojanje razlika pri čemu se došlo do slijedećeih rezultata:</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Tabela 5.3 Koje poslove direktor najčešće delegira - aritmetičke sredine Testiranje postojanja razlika je provedeno na nivou značajnosti od 0,05, te kod svakog posmatranog obilježja, tj. naziva posla čije je delegiranje posmatrano gdje je pvrijednost manja od 0,05 može se zaključiti da postoji statistički značajna razlika.</s><s>Kako je u gornjoj tabeli vidljivo, niti jedna od p-vrijdnosti nije manja od 0,05 pa se može uz rizik od 0,05 (5%) zaključiti da nema značajne razlike u odgovorima oko delegiranja poslova između direktora, pomoćnika direktora, pedagoga i profesora.</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Slika 5.1 Poslovi koje direktor (ne)delegira - prosječne vrijednosti Grafički prikaz poslova koje direktor (ne)delgira Rutinske i</s>\n<s>U slijedećoj tabeli 5.4 prikazani su procentualno odgovori koji se mogu smatrati afirmacijom delegiranja (1- upravo tako i 2- skoro da je tako), te procentualno odgovori koji negiraju delegiranje (3- manje-više i 4- ni govora).</s><s>Tabela 5.4 Koje poslove direktor najčešće delegira - afirmiracija i negiranje Koje poslove direktor škole</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Istraživanjem da li postoji statistički značajna razlika u procentualnom kod delegiranja pojedinih poslova od strane direktora kod anketiranih, došlo se do slijedećih rezultata i to:</s>\n<s>13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz.</s><s>14 Saradnju i kontakte sa opć. i mjes.zaj.</s><s>Tabela 5.6 Koje poslove direktor najčešće delegira - analiza varijacija (ANOVA) Izvori varijacije</s>\n<s>Iz tabele ANOVA - Analiza varijacija između delegiranih poslova vidljivo je da postoji statistički značajna razlika između proporcija (procenata) delegiranja pojedinih poslova od strane direktora obzirom da je nivo značajnosti (p-vrijednost) 0,00.</s><s>Ako bolje pogledamo tabelu 5.5 u kojoj su prikazne aritmetičke sredine procenata delegiranja pojedinih poslova od strane direktora može se zapaziti da se u najvećoj mjeri delegiraju slijedeći poslovi: Saradnja sa strankama i roditeljima (93,50 Rutinski</s>\n<s>Disciplinska problematika škole (80,70), Planiranje (76,62) i Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija (70,26) dok se u najmanjoj mjeri delegiraju poslovi: Prijem novih zaposlenika (40%), 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona zatim slijede Poslovi vezani za finansije (51,64%) te Saradnja i kontakti sa Da bismo mogli bolje uporediti kako proces delegiranja vide direktori, pomoćnici direktora, pedagozi i profesori treba uporediti prosječne vrijednosti po grupama ispitanika date u tabeli 5.7 za svako pitanje pojedinačno.</s><s>Dobijene prosječne vrijednosti predstavljaju srednju procjenu delegiranja po svakom od pitanja, tako da se može smatrati da je:</s>\n<s>- preko 2,00 - loš kvalitet delegiranja.</s><s>Tabela 5.7 Koje poslove direktor najčešće delegira - prosje��ene vrijednosti Koje poslove direktor škole najčešće delegira Direktor</s>\n<s>12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavodom 13 Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obrazovanja 14 Saradnju i kontakte sa općinom i mjesnom zajednicom Ako analiziramo dobivene prosječne vrijednosti za sve četiri grupe ispitanika možemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su slijedeći poslovi od sve četiri grupe ispitanika procijenjeni kao poslovi koje direktor najčešće delegira: 1. Saradnja sa strankama i roditeljima (tvrdnja br. 2).</s><s>2. Rutinske administrativne i organizacijske poslove (tvrdnja br. 1).</s><s>3. Disciplinska problematika škole (tvrdnja br. 6).</s><s>5. Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija (tvrdnja br. 3).</s><s>Može se konstatovati da se radi o rutinskim, odnosno jednostavnim poslovima za koje Možina (2004:3) tvrdi \"Svakodnevni zadaci koji moraju biti urađeni i kada je 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona direktor odsutan\", kao i o poslovima koji su karakteristični za pedagoški rad ili pedagoško vođenje, za koje Erčulj i Koren (2003:7) navode: \"Pedagoško vođenje se javlja kao ono što bi direktori željeli da rade ali nemaju vremena.\" Planiranje u školama, po mom mišljenju, dobilo je previsoku ocjenu delegiranja, jer sve grupe ispitanika imaju obavezu planiranja za svaku školsku godinu svojih zadataka (direktor svoj program rada, pomoćnik direktora svoj, takođe i pedagog, a profesori moraju uraditi plan i program za svaki nastavni predmet koji realiziraju) tako da mislim da su ispitanici upravo na te poslove mislili, ali u tom slučaju smatram da se ne radi o delegiranju planiranja, jer koliko ja znam \"pravog planiranja\" na nivou srednjih škole trenutno nemamo.</s><s>Trenutno se planiranje svodi se na Godišnji program rada škola čiju metodologiju donosi Pedagoški zavod, a na prijedlog direktora usvaja Školski odbor.</s>\n<s>Isto tako došlo je skoro do potpunog slaganja jer su slijedeći poslovi od sve četiri grupe ispitanika procijenjeni kao poslovi koje direktor najčešće ne delegira: 1. Prijem novih zaposlenika (tvrdnja br. 9).</s><s>2. Poslovi vezani za finansiranje (tvrdnja br. 11).</s><s>3. Saradnja i kontakti sa Ministarstvom (tvrdnja br. 13).</s><s>Ovdje se može konstatovati da se prvenstveno radi o poslovima iz domena menadžerskog vođenja i to oni poslovi koji pokazuju \"ko je najmoćniji u školi\", ali to su takođe poslovi koji su i najviše izloženi sudu raznih javnosti, pa ih vjerovatno i zbog toga direktori manje delegiraju.</s>\n<s>Kod slijedećih poslova došlo je nešto izraženije razlike u odgovorima i do toga da se nisu ispitanici sve četiri grupe ispitanika složile, ali se i ovi poslovi mogu smatrati kao poslovi koje direktor manje delegira: 4. Vođenje sastanaka i sjednica (tvrdnja br. 5 - neslaganje pomoćnika direktora).</s><s>5. Proces hospitovanja (tvrdnja br. 7 - neslaganje pedagoga).</s><s>6. Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom (tvrdnja br. 14).</s><s>7. Ocjenjivanje profesora (tvrdnja br. 8).</s><s>8. Vođenje ljetopisa škole (tvrdnja br. 4 - neslaganje direktora sa drugim grupama ispitanika).</s>\n<s>9. Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom (tvr. br. 12 - neslaganje pomoćnika. dir.) 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Direktor - pomoćnik direktora: Upoređivanjem dobijenih rezultata možemo konstatovati da najviše, čak više i od samih direktora pomoćnici direktora vide proces delegiranja.</s><s>Tako da samo oni vide da direktor delegira poslove vezane za Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavodom, Saradnju i kontakte sa Ministarstvom, Saradnju i kontakte sa općinom i mjesnom zajednicom, kao i Vođenje sastanaka i sjednica.</s><s>To je vjerovatno posljedica toga da direktori i pomoćnici, prilikom obavljanja svojih svakodnevnih poslova, veoma usko sarađuju i da u stvari pomoćnici direktora smatraju da rade i poslove koje bi trebao da radi direktor škole kao što su na primjer vođenje sastanaka i sjednica kao i saradnju sa Pedagoškim zavodom, općinom i Ministarstvom.</s><s>Direktor - pedagog: Što se tiče pedagoga oni su za razliku od direktora, kao poslove koje direktor delegira, vidjeli i poslove vezane za Proces hospitovanja što je opet vezano za prirodu njihovog svakodnevnog posla.</s><s>Ali i činjenicu da se u velikom broju Mješovitih srednjih škola na mjestu direktora nalaze lica koja su diplomirani inženjeri, odnosno lica koja na fakultetu nisu stekla znanja iz oblasti pedagogije, psihologije, metodike i didaktike i koja su po meni manje kompetentna od pedagoga da urade proces hospitovanja.</s>\n<s>Direktor - profesori: Prilikom poređenja odgovora direktora i profesora ustanovljeno je da postoji određena razlika, odnosno najmanje su delegiranja u školi svjesni profesori.</s><s>Prema prosječnim vrijednostima profesori su svjesni da direktor delegira samo: Rutinske i administrativne poslove, te Saradnju sa strankama i roditeljima.</s><s>To vrlo jednostavno tumači Fullan (1992) svojim zapažanjem da: \"Učionice izoliraju nastavnike\", a ja bih dodala da otuđenju profesora doprinosi \"raspored časova\" i \"školsko zvono\", što je za profesora neprikosnovena radna obaveza u toku radnog Ovdje je karakteristična i tvrdnja br. 4 Vođenje ljetopisa škole za koji je zadužen direktor, jer je članom 16. stav 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije i evidencije u srednjim školama (\"Službene novine TK\", broj: 9/98) precizirano: \"Za vođenje ljetopisa i pravovremeno unošenje podataka odgovoran je direktor škole, koji u pravilu vodi ljetopis škole.\" Prema dobivenim prosječnim vrijednostima može se konstatovati da vođenje ljetopisa samo direktori vide kao posao koji delegiraju dok ostale tri grupe ispitanika smatraju da direktor ovaj posao ne delegira.</s><s>Smatram da direktori u većini škola upravo koriste ovu mogućnost delegiranja ovog posla, ali da 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona njegovi saradnici i profesori nisu toga svjesni, ili tačnije rečeno svjesna je izgleda samo osoba kojoj se zadatak delegira.</s><s>Ovo mogu potvrditi i na ličnom primjeru jer sam kao pomoćnik direktora u školi upravo ja bila zadužena od direktora za vođenje ljetopisa škole, ali nisam sigurna da su drugi zaposlenici to znali.</s><s>Analizom 15. otvorenog pitanja može se konstatovati da je na ovo otvoreno pitanje odgovorilo: 6 direktora ili 40,0%, 1 pomoćnik direktora ili 9,1%, 4 pedagoga ili 28,5% i 18 profesora ili 15,65%.</s><s>Najčešće su i direktori i pedagozi i profesori naveli neke od poslova koji se nisu našli na u popisu ponuđenih poslova, kao na primjer: nadzor i kontrola rada, rješavanja konflikata, vođenje projekata u školi, međunarodna saradnja, saradnja sa NVO, organiziranje stručnih seminara za zaposlene u školi, saradnja sa medijima, saradnja sa visokoškolskim ustanovama, saradnja sa Vijećem učenika, saradnja sa privrednim organizacijama.</s><s>Dok su pomoćnici direktora samo naveli timski rad, ali ne i kontekst u kome je on u vezi sa delegiranjem tako da nije jasno na šta se to odnosi.</s><s>Karakteristično je da u procesu demokratizacije odnosa u školama i zakonskog uvođenja Vijeća roditelja, Vijeća učenika i postojanja Udruženja građana Vijeća roditelja i škola ni jedno otvoreno pitanje nije navelo primjer ili potrebu delegiranja učenicima i roditeljima.</s><s>Slažem se da je bilo moguće navesti i druge poslove koje direktor obavlja i može da delegira ali ja sam pokušala da navedem one za koje sam smatrala da su najvažniji i najkaraktreističniji.</s><s>5.8 C - Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke Istraživanje procesa delegiranja u srednjim školama je ograničeno na direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore, tako da su predložene tvrdnje da direktor najviše poslova i zadatka delegira pomoćniku direktora, pedagogu i profesoru.</s><s>Tvrdnje predložene u segmentu C Anketnog upitnika su: 1. Direktor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora.</s><s>2. Direktor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu.</s><s>3. Direktor najviše poslova i zadataka delegira profesoru.</s><s>4. Direktor najviše poslova i zadataka delegira nekom drugom zaposleniku.</s><s>5. Direktor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona U anketnim upitnicima pitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore.</s><s>Ponuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3U tabeli 5.8 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, pomoćnik direktora, pedagog, profesor).</s>\n<s>Na osnovu podataka iz tabele 5.8 izvršena je statistička analiza i formirani grafikoni po grupama ispitanika (prilog 2).</s><s>U tabeli 5.9 su date prosječne vrijednosti procjena iz tabele 5.8 po grupama ispitanika i za svako pitanje pojedinačno.</s><s>Dobijene prosječne vrijednosti predstavljaju srednju procjenu delegiranja po svakom od pitanja: - preko 2,00 - poslovi se manje delegiraju.</s><s>Tabela 5.9 Kome direktor delegira poslove - prosječne vrijednosti Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke</s>\n<s>Direktor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu Direktor najviše poslova i zadataka delegira profesoru Direktor najviše poslova i zadataka delegira nekom drugom zaposleniku</s>\n<s>Direktor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Ako analiziramo dobivene prosječne vrijednosti za sve četiri grupe ispitanika možemo konstatovati da su se direktori, pedagozi i profesori složili da direktor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora, zatim pedagogu, profesoru i tek zatim nekom drugom zaposleniku.</s><s>Dok je analiza podataka prosječnih vrijednosti za pomoćnike direktora pokazala je da pomoćnik direktora smatra da direktor najviše poslova i zadataka delegira profesoru, a tek onda pomoćniku direktora, pedagogu i na kraju nekom drugom zaposleniku.</s><s>Ovdje treba istaći da su podaci iz anketnih upitnika pokazali da u školama u kojima nema pomoćnika direktora, direktor poslove delegira više pedagogu i profesorima.</s>\n<s>Na osnovu prosječnih vrijednosti može se konstatovati da su sve četiri grupe ispitanika složile i skoro potpuno odbile tvrdnju br. 5 da direktor nikome ne delegira poslove i zadatke, odnosno i ovo možemo smatrati jednom od potvrda procesa delegiranja u školama.</s>\n<s>Poznato je da u školama rade i drugi zaposlenici pored profesora, pedagoga i pomoćnika direktora i da se može pretpostaviti da i njima direktor delegira poslove i zadatke.</s><s>Kod izbora grupa zaposlenika koje ću obuhvatiti istraživanjem bazirala sam se na one kojima po mom mišljenju direktor više delegira.</s><s>Da sam bila u pravu pokazali su i rezultati ovog istraživanja, jer su sve četiri grupe ispitanika na pitanje broj 4 dale skoro identičan odgovor, koji pokazuje da direktor slabije delegira poslove i zadatke nekom drugom zaposleniku.</s>\n<s>Slika 5.2 Kome direktor delegira poslove - srednje vrijednosti Grafički prikaz srednjih vrijednosti kome direktor delegira poslove Kome delegira poslove</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona U tabeli 5.10 su prikazane izračunate srednje vrijednosti na osnovu odgovora svih ispitanika.</s>\n<s>Tabela 5.10 Kome direktor delegira poslove - aritmetičke sredine Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke Aritmetičke</s>\n<s>Direktor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora Direktor najviše poslova i zadataka delegira pedagogu Direktor najviše poslova i zadataka delegira profesoru Direktor najviše poslova i zadataka delegira nekom drugom zaposleniku Direktor nikada nikome ne delegira poslove i zadatke Pregledom aritmetičke sredine u tabeli 5.10 vidljivo je da direktor najviše delegira pomoćniku direktora zatim pedagogu pa tek onda profesorima ili nekim drugim zaposlenicima.</s>\n<s>5.9 D - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira U podpoglavlju 5.7 na osnovu analize podataka iz anketnih upitnika konstatovali smo koje poslove direktor najčešće delegira kao i koje poslova direktor manje delegira, zatim smo u podpoglavlju 5.8 takođe na osnovu analize podataka došli do zaključka da direktor najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora.</s><s>Smatram da će biti interesantno sagledati i podatke koje poslove i kome direktor najčešće delegira.</s><s>Zbog toga su u segmentu D predloženi isti oni poslovi koji su dati i u segmentu B, a predloženi zaposlenici kojima direktor delegira su oni iz segmenta C. Poslovi koji su predloženi u segmentu D Anketnog upitnika su isti kao i poslovi predloženi u segmentu B Anketnog upitnika.</s><s>Pitanja su bila ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore.</s><s>Ponuđeni su odgovori: 1- pomoćnik direktora; 2- pedagog; 3- profesor; 4- neko drugi; Odgovor broj 5 \"niko\" znači da ispitanici smatraju da direktor ne delegira posao nego ga obavlja sam.</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Tabela 5.11 Koje poslove i kome direktor delegira Direktor</s>\n<s>Na osnovu podataka iz tabele 5.11 izvršena je statistička analiza i formirani grafikoni po grupama ispitanika (prilog 3).</s><s>Dalje, želimo utvrditi koje poslove i kome direktori najčeše delegiraju i to analizom sumarnih podataka od ukupnog broja anketiranih ispitanika.</s><s>Sumirani rezultati prikazani su u narednoj tabeli:</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Ukoliko bi apsolutne vrijednosti iz prethodne tabele prikazali u obliku relativnih frekvencija tj. procenata tabela bi izgledala ovako: Tabela 5.13 Koje poslove i kome direktor delegira - procentualne vrijednosti Kome se poslovi delegiraju u %</s>\n<s>Slika 5.3 Koje poslove i kome direktor delegira Grafički prikaz kome se poslovi delegiraju direktora</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona U narednoj tabeli analize varijance (ANOVA) prikazat ćemo rezulate testiranja pretpostavke o postojanju razlike u delegiranju pojedinih poslova na određene osoba i Tabela 5.14 Koje poslove i kome direktor delegira - analiza varijacija (ANOVA) Aritmetičke sredine postotaka</s>\n<s>Iz tabele se može zaključiti da postoji statistički značajna razlika u delegiranju pojedinih poslova na pomoćnika direktora, pedagoga, profesora, nekog drugog ili da uopšte nema delegiranja poslova.</s><s>Zaključak je donesen uz 95 % pouzdanosti tj. rizik Dalje se može zaključiti da je i u ovom segmentu potvrđeno da direktor najviše delegira pomoćniku direktora 31,01 %, zatim pedagogu 20,78 %, profesoru 16,22 %, kao i to da se u prosjeku 26,17 % ispitanika izjasnilo da direktor nikome ne delegira.</s><s>To je po veličini druga vrijednost odmah iza velićine za pomoćnike direktora.</s><s>Dakle može se konstatovati da je hipoteza da direktor najviše poslova delegira pomoćniku direktora ponovo potvrđena.</s>\n<s>Upoređivanjem sumiranih pokazatelje iz tabele 5.11 može se konstatovati da: 1. Rutinske administrativne i organizacione poslove direktor delegira pomoćniku direktora, došlo je do slaganja sve četiri grupe ispitanika (8 ili 53,3% direktora, 9 ili 81,8% pomoćnika direktora, 7 ili 50,0% pedagoga, 66 ili 57,4 profesora).</s><s>To je i razumljivo jer se radi o poslovima koji spadaju u jednostavnije i češće poslove koji ne zahtijevaju previše vremena ni stručnosti.</s><s>2. Saradnja sa strankama i roditeljima: tri grupe ispitanika: direktori, pedagozi i profesori (6 ili 40% direktora, 10 ili 71,4% pedagoga, 50 ili 43,5 % profesora) smatraju da ovaj posao direktor delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao delegira profesoru (5 ili 45,4%).</s><s>Na osnovu dobivenih odgovora možemo zaključiti da su ispitanici saradnju sa strankama prvenstveno vidjeli kao saradnju sa roditeljima što je razumljivo jer sigurno oni najviše kontaktiraju zaposlenike škole.</s><s>U situacijama kada je potrebna stručna pedagoška pomoć logično je da se poslovi delegiraju pedagogu ili izravno profesoru koji je najbliži učenicima.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona 3. Organiziranje izleta, posjeta i eskurzija: kod ovog posla možemo konstatovati da su se potpuno usaglasili direktori i pedagozi jer smatraju da se posao ravnomjerno delegira na pomoćnika direktora i pedagoga (po 5 ili 33,3% direktora i na pomoćnika direktora i na pedagoga, i po 5 ili 35,7% pedagoga i na pomoćnika direktora i na pedagoga), dok su se pomoćnici direktora i profesori usaglasili da ovaj zadatak direktor delegira na profesore (5 ili 45,5% pomoćnika direktora i 55 ili 47,8% porofesora).</s><s>Kod ovog pitanja moglo bi se reći da je upravo tako, jer organizaciju izleta, posjeta i ekskurzija direktor delegira pomoćniku, pomoćnik dalje pedagogu i profesorima odnosno tu se možda radi o preklapanju odgovornosti kada su dvije ili više osoba odgovorne za izvršavanje istih zadataka što prema Sikavici i Novaku (1999:448) treba izbjegavati.</s><s>Ovdje posebno treba biti pažljiv kada je delegiranje u pitanju jer se radi o velikoj odgovornosti, ako se uzme u obzir mogućnost nesrećnih situacija.</s><s>4. Vođenje ljetopisa škole: tri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora i profesori (5 ili 33,3% direktora, 5 ili 45,4% pomoćnika direktora, 44 ili 38,2 % profesora) smatraju da ovaj posao direktor delegira pomoćniku direktora, dok pedagozi smatraju (5 ili 35,7%) da se taj posao ne delegira nikome odnosno da direktor sam vodi ljetopis škole.</s><s>Vođenje ljetopisa škole je vrlo važan ako se zna da se na osnovu podataka iz ljetopisa mogu i nakon desetaka godina rada škole napisati knjige ili monografije sa relevantnim podacima.</s><s>Upravo zbog toga važno je da se taj zadatak delegira nekom od povjerenja i nekom ko ima smisla za tu vrstu posla.</s><s>5. Vođenje sastanaka i sjednica direktor delegira pomoćniku direktora, došlo je do slaganja sve četiri grupe ispitanika (8 ili 53,3% direktora, 7 ili 63,6% pomoćnika direktora, 6 ili 42,8% pedagoga, 56 ili 48,6 profesora).</s><s>Ovdje se mora konstatovati i to da je kod ovog posla bila znatno izražena i frekvencija odgovora br. 5 \"nikome\" (4 ili 26,6% direktora, 4 ili 36,4% pomoćnika direktora, 5 ili 35,7% pedagoga i 37 ili 32,2% profesora).</s>\n<s>6. Disciplinsku problematiku škole: tri grupe ispitanika direktori, pedagozi i profesori (6 ili 40% direktora, 9 ili 64,2% pedagoga, 57 ili 49,5 % profesora) smatraju da direktor ovaj posao delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao delegira pomoćniku direktora (7 ili 63,6%).</s><s>Delegiranje pedagogu podrazumijeva da direktor smatra da je potrebno raditi na odgojnoj komponenti u školi, ali i da su 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona ispitanici tu tvrdnju povezali sa učenicima što je i opravdano jer se radi o školi.</s><s>Postavlja se pitanje da li bi odgovori ispitanika bili isti da se pitanje direktno odnosilo na rad i ponašanje zaposlenika.</s>\n<s>7. Proces hospitovanja: tri grupe ispitanika direktori, pedagozi i profesori (8 ili 53,3% direktora, 8 ili 57,1 % pedagoga, 52 ili 45,2 % profesora) smatraju da ovaj posao direktor delegira pedagogu, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao ravnomjerno delegira pedagogu i profesoru (po 4 ili 36,3%).</s><s>Po meni se radi o vrlo važnom poslu koji se ne bi trebao lako delegirati, jer se radi o posjeti času, razgovoru poslije časa što svakako utiče i na ocjenu nastavnika.</s><s>Smatram da se ovdje radi o tome da se u Mješovitim srednjim školama na mjestima direktora često nalaze diplomirani inženjeri,</s>\n<s>8. Ocjenjivanje profesora: kod delegiranja ovog posla ispitanici se nisu složili, tako da najviše direktora, njih 5 ili 33,3% smatra da se taj posao ne delegira nikome, pomoćnici direktora njih 4 ili 36,36% smatra da taj posao direktor delegira i to na pomoćnika direktora, a suprotno njima drugih 4 ili 36,36% smatra da taj posao direktor ne delegira nikome, pedagozi njih 6 ili 42,8% smatra da ovaj posao direktor delegira pedagogu, profesori njih 45 ili 39,1% smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora.</s><s>Ovu vrstu posla direktor po meni izbjegava samo kada se osjeća nekompetentnim.</s><s>9. Prijem novih zaposlenika: ovaj posao direktor slabo delegira došlo je do slaganja sve četiri grupe ispitanika (7 ili 46,6% direktora, 7 ili 63,6% pomoćnika direktora, 9 ili 64,3% pedagoga, i 74 ili 64,3 profesora).</s><s>Smatram da je logično da direktor slabo delegira ovaj posao jer po meni ta vrsta posla određuje moć direktora i to ne samo u školi nego i u sredini u kojoj se škola nalazi, odnosno u kojoj direktor živi.</s><s>10.</s><s>Planiranje: tri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora i pedagozi (6 ili 40% direktora, 6 ili 54,5% pomoćnika direktora, 7 ili 50,0 % pedagoga) smatraju da ovaj posao direktor delegira pomoćniku direktora, dok profesori smatraju da se taj posao ne delegira nikome (42 ili 36,5 %) i da se delegira pomoćniku direktora (41 ili 35,6%).</s><s>11.</s><s>Poslovi vezani za finansije: kod ovog posla možemo reći da je došlo do slaganja sve četiri grupe ispitanika koje su se izjasnile da direktor vrlo slabo delegira poslove 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona vezane za finansije (5 ili 33,3% direktora, 5 ili 45,4% pomoćnika direktora, 6 ili 42,8% pedagoga i 46 ili 40,0% profesora) smatraju da taj posao direktor ne delegira nikome, a 8 ili 53,3 direktora, 4 ili 36,3% pomoćnika direktora, 8 ili 57,1 pedagoga i 44 ili 38,2 profesora smatra da taj posao direktor delegira nekom drugom.</s><s>Ovdje vjerovatno ispitanici misle na finansijske zaposlenike koji rade u školama.</s><s>Tu se po meni radi o takozvanom štabnom ovlaštenju kod kojega prema Weihrichu i Koontzu (1998:293) osoba sa štabnim ovlaštenjem ima pravo samo davati savjete u odlučivanju.</s><s>12.</s><s>Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom: tri grupe ispitanika: direktor, pedagog i profesor (6 ili 40,0% direktora, 6 ili 42,8% pedagoga i 47 ili 40,8 profesora) smatraju da ovaj posao direktor ne delegira nikome, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao delegira pedagogu (4 ili 36,3%) ili nikome (3 ili 27,2).</s><s>Saradnja i kontakti sa Pedagoškim zavodom su za direktora vrlo značajni jer se preko njih može prezentirati rad i postignuća škole, ali i to kako i koliko direktor radi.</s><s>Ako se ti poslovi delegiraju onda se delegiraju prema problematici koja će se razmatrati, tako da se nekada delegiraju pomoćniku direktora, nekada pedagogu ili profesoru koji je zadužen za određenu aktivnost u školi, tako da vrlo često na sastanke u Pedagoški zavod direktor vodi i nekoga od svojih saradnika.</s>\n<s>13.</s><s>Saradnja i kontakti sa Ministarstvom obrazovanja: tri grupe ispitanika direktor, pedagog i profesor (7 ili 46,6% direktora, 8 ili 57,1% pedagoga i 65 ili 56,5 profesora) smatraju da ovaj posao direktor ne delegira nikome, dok pomoćnici direktora smatraju da se taj posao delegira njima (4 ili 36,3%) i nikome (3 ili 27,2).</s><s>Saradnja i kontakti sa Ministarstvom su za direktora vrlo značajni jer se preko njih može prezentirati rad i postignuća škole, ali i to kako i koliko direktor radi, što onda ide u prilog tome zašto tu aktivnost direktori slabo delegiraju.</s><s>Sigurna sam da i Ministarstvo nastoji da su to upravo kontakti sa direktorom škole, jer on je i prema Zakonu odgovoran za cjelokupan rad škole.</s>\n<s>14.</s><s>Saradnja i kontakti sa općinom i mjesnom zajednicom: kod delegiranja ovog posla ispitanici se nisu složili, tako da najviše direktora (6 ili 40,0%) i pomoćnika direktora (4 ili 36,3%) smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora, 52 ili 45,2% profesora smatra da taj posao direktor ne delegira nikome, dok 4 ili 28,5% pedagoga smatra da se taj posao delegira pomoćniku direktora dok drugih 4 ili 28,5% 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona pedagoga smatra da ovaj posao direktor ne delegira nikome.</s><s>I saradnju sa općinom i mjesnom zajednicom direktor smatra važnom, jer su dokazuju moći i uticaji, ali ipak manje od kontakata sa Ministarstvom i Pedagoškim zavodom.</s><s>Analizom 15 pitanja - otvorenog pitanja možemo konstatovati da je na ovo otvoreno pitanje odgovorilo: 7 direktora ili 46,6%, 1 pomoćnik direktora ili 9,1%, 2 pedagoga ili 14,28% i 15 profesora ili 13,04%.</s><s>Najčešće su i direktori i pedagozi i profesori naveli da se poslovi mogu delegirati i drugim zaposlenicima kao što su sekretar škole, finansijski zaposlenik i drugi.</s><s>Većina drugih odgovora nije baš u vezi sa postavljenim pitanjem.</s><s>Tačno je da se delegirati može svim zaposlenicima u školi, ali već je istaknuto da je jedno od ograničenja ovog istraživanja to što istraživanjem neće biti obuhvaćene sve grupe zaposlenika.</s>\n<s>5.10 E - Zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke Tvrdnje koje su predložene u segmentu E Anketnog upitnika su postavljene na osnovu teorijskih razmatranja koja se mogu pronaći u litraturi i na osnovu ličnog iskustva rada u školi:</s>\n<s>3. Zbog toga što proces delegiranja doprinosi bržim i boljim odlukama.</s><s>4. Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike.</s><s>5. Zbog bolje upotrebe sposobnosti iskustva i znanja saradnika.</s><s>6. Postiže se jača pripadnost zaposlenika.</s><s>7. Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika.</s><s>8. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole.</s><s>Pitanja su bila ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore.</s><s>U Tabeli 5.15 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, pomoćnik direktora, pedagog, profesor).</s>\n<s>Na osnovu podataka iz tabele 5.15 izvršena je statistička analiza i formirani grafikoni po grupama ispitanika (prilog 4).</s><s>Statistička analiza rađena je primjenom univarijantne analize varijanse \"F-testa\", i na osnovu nje može se zaključiti da nema značajne razlike u prosječnim odogovorima između direktora, pomoćnika direktora, pedagoga i profesora.</s><s>Rezultati, odnosno aritmetičke sredine kao i vrijednosti F-omjera i p-vrijednosti su prikazani u tabeli 5.16.</s><s>Tabela 5.16 Zbog čega direktor delegira - aritmetičke sredine Zbog čega direktor najčešće</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Takođe testirano je postojanje razlika aritmetičkih sredina između osam posmatranih razloga zbog čega direktori delegiraju, te se došlo do zaključka da nema značajne razlike između aritmetičkih sredina za osam razloga (p-vrijednost veća od 0,05), pa se može konstatovati da direktori delegiraju poslove podjednako iz svih osam razloga, što se može vidjeti u slijedećoj tabeli: Tabela 5.17 Zbog čega direktor delegira – analiza varijacija (ANOVA) Suma</s>\n<s>Statističkom analizom za sve četiri grupe ispitanika došlo se do podatka da su svi navedeni razlozi, zbog čega direktor delegira upravo svi oni koji su dati u upitniku.</s><s>Kako se radi o tome, da su sve tvrdnje označene kao razlog zbog čega direktor delegira može se postaviti pitanje da li je rezultat analize uvjerenje ispitanika da su to stvarni razlozi za proces delegiranja ili je to rezultat njihovog mišljenja da bi to trebali biti razlozi za proces delegiranja.</s><s>Smatram da bi pravi odgovor na ovo pitanje donijela kvalitativna analiza putem inetrvjua.</s>\n<s>Da bi se došlo do podataka koji su jači, a koji slabiji razlozi za delegiranje urađena je tabela 5.18 u kojoj je od ukupnog broja ispitanika (155) prikazan broj i postotak potvrdnih odgovora (odgovori 1 i 2).</s><s>Tabela 5.18 Zbog čega direktor delegira - afirmacija Zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke Broj potvrdnih</s>\n<s>Iako ne postoji statistički značajna razlika među razlozima zbog kojih direktori škola najčešće delegiraju poslove ipak se na osnovu podataka iz tabele 5.18 može 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona primjetiti da se samo 60,6% ispitanika izjasnilo da se poslovi delegiraju zbog toga da direktori Imaju više vremena za obavljanje drugih zadataka, dok se najviše odnosno 89,0% ispitanika izjasnilo da direktori delegiraju iz razloga što se time Povećava učinkovitost škole, a nešto manje ili 88,4 % ispitanika Zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika.</s><s>Možemo onda zaključiti da je i hipoteza da direktori jedan dio poslova delegiraju svojim saradnicima jer vjeruju u sposobnost saradnika ovdje potvrđena, kao i to da možemo zaključiti da hipoteza da direktor ima više vremena za obavljanje drugih zadataka nije potvrđena, odnosno da je odbijena.</s><s>Na osnovu dobivenih prosječnih vrijednosti koje su prikazane u tabeli 5.16 može se sagledati kako različite grupe ispitanika vide razloge zbog čega direktor delegira.</s><s>Tako su za direktora najvažnija tri razloga zbog kojih najčešće delegira poslove i zadatke:</s>\n<s>1. Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3).</s><s>2. Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike (tvr. br. 4).</s><s>3. Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika (tvr. br. 5).</s><s>Analiza prosječnih vrijednosti za pomoćnika direktora pokazuje da on ima suprotno mišljenje od direktora.</s><s>Za pomoćnika direktora najvažniji su slijedeći razlozi: 1. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole (tvr. br. 8).</s><s>2. Ima više vremena za obavljanje drugih zadataka (tvr. br. 1).</s><s>Na osnovu ovih pokazatelja može se zaključiti da prvi saradnik direktora i osoba za koju je istraživanje pokazalo da mu se najviše delegira kao razloge za delegiranje vidi prvenstveno u tome da se poveća učinkovitost škole što je i najveći broj ispitanika stavio na prvo mjesto.</s><s>Međutim njegov drugi razlog da direktor ima više vremena za obavljanje drugih poslova kod većine drugih ispitanika nalazi se na posljednjem mjestu.</s><s>Analiza prosječnih vrijednosti za pedagoga pokazuje da su za njega najvažniji slijedeći razlozi:</s>\n<s>1. Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika (tvr. br. 7).</s><s>2. Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3).</s><s>3. Zbog toga što se povećava učinkovitost škole (tvr. br. 8).</s><s>Analiza prosječnih vrijednosti za profesora pokazuje da ne postoji značajna statistička razlika u mišljenjima sa direktorom i pedagogom, a za njega najvažniji su slijedeći razlozi:</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona 1. Delegira zbog toga što vjeruje u sposobnost saradnika (tvr. br. 7).</s><s>2. Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika (tvr. br. 5).</s><s>3. Zbog toga što delegiranje doprinosi bržim i boljim odlukama (tvr. br. 3).</s><s>5.11 F - Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja Prema Ružiću (2005:2) motivacija podstiče kadrove na stvaralaštvo, bolje rezultate, veću odgovornost i obaveze.</s><s>Kombinacijom materijalnih i moralnih oblika motivacije postiže se puna angažiranost zaposlenih na radu.</s><s>Dakle može se zaključiti da je značaj motivacije u organizacijama kod obavljanja redovnih poslova veoma velik, ako je tako, onda je značaj motivacije kod obavljanja delegiranih poslova i zadataka i veći, jer se radi o poslovima koje je trebao da uradi pretpostavljeni.</s><s>Upravo zbog toga je intresentno sagledati postojanje motivacije procesu delgiranja.</s>\n<s>Tvrdnje koje su predložene u segmentu F Anketnog upitnika su (one koje su mogle biti ponuđene i kod motivacije redovnih poslova, a koje su proizašle iz poznavanja ekonomskih mogućnosti i tradicije rada srednjih škola Tuzlanskog kantona): 1. Saradnika motivira tako što ga pohvali kada su sami.</s><s>2. Saradnika motivira tako što ga javno pohvali.</s><s>3. Saradnika motivira tako što mu poveća plaću.</s><s>4. Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao.</s><s>5. Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost.</s><s>6. Saradnike ne motivira nikada.</s>\n<s>Pitanja su ista za direktore, pomoćnike direktora, pedagoge i profesore.</s><s>Ponuđeni su odgovori: 1- upravo tako; 2- skoro da je tako; 3- manje-više; 4- ni govora.</s><s>U Tabeli 5.19 su sumirani rezultati ankete po grupama ispitanika (direktor, pomoćnik direktora, pedagog, profesor).</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona Tabela 5.19 Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja Kako direktor motivira</s>\n<s>Na osnovu podataka iz tabele 5.19 izvršena je statistička analiza i formirani grafikoni po grupama ispitanika (prilog 5).</s><s>Izvršena je statistička analiza dobijenih odgovora u cilju dobijanja odgovora na pitanje: u kojoj mjeri su odgovori direktora u suprotnosti sa odgovorima pomoćnika direktora, pedagoga i profesora?</s>\n<s>Analizom rezultata u tabeli može se zapaziti da s obzirom na vrijednosti empirijskog F-omjera i njihovog upoređivanja sa teorijskim vrijednostima F-omjera, kao vrijednosti empirijskog nivoa značajnosti (p-vrijednosti) ne postoji statistički značajna razlika u prosječnim odgovorima između direktora, pomoćnika direktora, 5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona pedagoga i profesora po pojedinim varijablama, odnosno pojedinim načinima na koje direktor motivira saradnike.</s><s>Analiza je provedena uz 95% interval pouzdanosti tj.rizik 5% (5% greška prve vrste).</s><s>Ukoliko bi se analiza provodila uz 90% pouzdanosti odnosno rizik 10 % tada bi postojala statistički značajna razlika između grupa ispitanika kod 3. i 4. tvrdnje odnosno razlika bi postojala kod toga da direktor Saradnika motivira tako što mu poveća plaću i toga da Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao.</s><s>Slika 5.4 Kako direktor motivira zaposlenike kod delegiranja Grafički prikaz načina motiviranja suradnika od strane direktora</s>\n<s>Analizom vrijednosti aritmetičkih sredina između pojedinih načina motiviranja zaključeno je da postoji statistički značajna razlika između načina na koji direktori motiviraju zaposlenike, što se može zaključiti iz gornje tabele ANOVA obzirom da je pvrijednost manja od 0,05.</s>\n<s>Pogledamo li vrijednosti aritmetičkih sredina, možemo vidjeti da su ispitanici negirali načine motiviranja pod rednim brojem 1. Saradnika motivira tako da ga pohvali kada su sami i rednim brojem 3. Saradnika motivira tako da mu poveća plaću.</s><s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona U tabeli 5.20 su date aritmetičke sredine procjena iz tabele 5.19 po grupama i za svako pitanje pojedinačno.</s><s>Dobijene aritmetičke sredine predstavljaju srednju procjenu po svakom od pitanja, a rezultati se mogu tumačiti na slijedeći način: do 2.00 - dobar kvalitet motiviranja,</s>\n<s>Na osnovu aritmetičkih sredina potrebno je istaći da su sve četiri grupe ispitanika složile i skoro potpuno odbile tvrdnju br. 6. da direktor saradnike ne motivira nikada.</s>\n<s>Ako dalje analiziramo dobivene aritmetičke sredine za sve četiri grupe ispitanika možemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su slijedeći načini motiviranja zaposlenika u procesu delegiranja od sve četiri grupe ispitanika procijenjene kao one koje direktor primjenjuje:</s>\n<s>1. Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost (tvrdnja br.5).</s><s>2. Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao (tvrdnja br.4).</s><s>3. Saradnika motivira tako što ga javno pohvali (tvrdnja br.2).</s><s>Isto tako možemo konstatovati da je došlo skoro do potpunog slaganja i da su slijedeći načini motiviranja od sve četiri grupe ispitanika procijenjeni kao oni koje direktor najčešće ne primjenjuje:</s>\n<s>1.Saradnika motivira tako što mu poveća plaću (tvrdnja br.3).</s><s>2. Saradnika motivira tako što ga pohvali kada su sami (tvrdnja br.1).</s><s>Ako analiziramo odgovore na otvorena pitanja u anketnom upitniku možemo konstatovati da je na ovo otvoreno pitanje bilo najviše odgovora ukupno 34 ili 21,93% (direktori 7 odgovora ili 46,6%, pomoćnici direktora 1 odgovor ili 9,1%, pedagozi 5 odgovora ili 35,7% i profesori 21 odgovor ili 18,2%), pa se na osnovu toga može zaključiti da je ono bilo intresantno ili bolje reći vrlo značajno za sve ispitanike Doduše nisu svi odgovori bili u vezi sa pitanjem.</s><s>Kod pitanja najčešće su i direktori, pedagozi i profesori naveli slijedeće:</s>\n<s>§ \"Motiviranje kroz obezbjeđivanje uvjeta za stručno usavršavanje\" - (profesor). § \"Motiviranje je važno radi isticanja rada od nerada\" - (profesor). § \"Bilo bi dobro kada bi direktor mogao finansijski nagraditi zaposlenike koji rade delegirane poslove\" - (profesor).</s>\n<s>5 Direktori i proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona § \"U društveno-ekonomskom ambijentu u kojem živimo direktor ima ograničene mogućnosti za motivaciju zaposlenika u finansijskom smislu, sve se svelo na § \"Zaposlenike kojima delegiram poslove ne motiviram finansijski ne zbog toga što to ne želim, već zato što me postojeći način finansiranja rada škole u tome onemogućava\" - (direktor).</s>\n<s>Na osnovu ovoga se može zaključiti da je finansijska motivacija izostala, jer škola nema finansijska sredstva za tu namjenu.</s><s>Ako se pogleda plan Budžeta Tuzlanskog kantona za ovu godinu iz kojeg se finansira obrazovanje može se konstatovati da nisu planirana sredstva za finansijsko motiviranje.</s><s>Pa shodno tome prozilazi, da ako izostane finansijska motivacija, onda direktoru ostaje na raspolaganju samo moralni oblik motivacije kojim prema mom mišljenju samo kod zaposlenika entuzijasta može da se postigne puna angažiranost za rad.</s>\n<s>Čitajući i tražeći po literaturi što su autori zapisali o delegiranju mogu da konstatujem da se najviše o procesu delegiranja može pronaći u literaturi koja tretira opći menadžment.</s><s>Ali i da konstatujem da većina tih autora delegiranju ne posvećuje veliki značaj iako se mnogi autori (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, 1995:355; Tavčar, 2002:218) slažu da je delegiranje vrlo važno i da uspjeh menadžera kao i vođenja zavisi između ostalog i od delegiranja.</s><s>Iz analize se može zaključiti da je istraživanjem obuhvaćeno 15 ili 45,45% škola, i to ravnomjerno po vrstama, kao i prema veličini odnosno prema broju učenika.</s><s>Analizom podataka koji su vezani za osnovne karakteristike 155 ispitanika možemo konstatovati da su sve četiri grupe ispitanika: direktori, pomoćnici direktora, pedagozi i profesori takav uzorak da ga možemo smatrati primjerljivim sa populacijom kojoj pripadaju.</s>\n<s>Analizom prikupljenih podataka može se zaključiti da se najviše delegiraju poslovi: Saradnja sa strankama i roditeljima (93,50 %), Rutinski administrativni i organizacijski poslovi (81,16%), Disciplinska problematika škole (80,70), Planiranje (76,62) i Organiziranje izleta, posjeta i ekskurzija (70,26).</s><s>Može se konstatovati da se radi prvenstveno o rutinskim, odnosno jednostavnim poslovima za koje Možina (2004:3) tvrdi \"Svakodnevni zadaci koji moraju biti urađeni i kada je direktor odsutan\", kao i o poslovima koji su karakteristični za pedagoški rad ili pedagoško vođenje, za koje Erčulj i Koren (2003:7) navode: \"Pedagoško vođenje se javlja kao ono što bi direktori željeli da rade ali nemaju vremena.\" Što u stvari može da znači da te poslove direktori delegiraju, jer za njih nemaju vremena.</s>\n<s>Istraživanje je takođe pokazalo da se najmanje delegiraju poslovi: Prijem novih zaposlenika (40%), zatim slijede Poslovi vezani za finansije (51,64%) te Saradnja i kontakti sa Ministarstvom (53,92% ).</s><s>Ovdje se može konstatovati da se prvenstveno radi o poslovima iz domena menadžerskog vođenja i to oni poslovi koji pokazuju \"ko je najmoćniji u školi\", ali to su takođe poslovi koji su i najviše izloženi sudu raznih javnosti, pa ih vjerovatno i zbog toga direktori manje delegiraju.</s><s>Prilikom poređenja odgovora direktora, pomoćnika direktora, pedagoga, i profesora ustanovljeno je da postoji određena razlika, odnosno najmanje su delegiranja poslova u školi svjesni profesori.</s><s>Prema prosječnim vrijednostima profesori su svjesni Zaključak</s>\n<s>ZAKLJUČAK da direktor delegira samo: Rutinske i administrativne poslove, te Saradnju sa strankama i roditeljima.</s><s>Što Fullan (1992) tumači zapažanjem da: \"Učionice izoliraju nastavnike\", a ja bih dodala da otuđenju profesora doprinosi \"raspored časova\" i \"školsko zvono\", što za profesora svakodnevno predstavlja neprikosnovenu radnu obavezu.</s><s>Istraživanje je pokazalo da je delegiranje prepoznato kao proces u srednjim školama od sve četiri grupe ispitanika.</s><s>Potvrđena je hipoteza da direktor škole najviše poslova i zadataka delegira pomoćniku direktora, i to od sve četiri grupe ispitanika.</s><s>Uobičajena je procedura da direktor škole najčešće bira pomoćnika direktora i to iz reda profesora, svojih kolega.</s><s>To je razumljivo jer je poznato da direktori biraju za pomoćnika osobu sa kojom će moći prvenstveno uspješno sarađivati i za koju su sigurni da posjeduje stručnost, sposobnost i vještine koje će moći iskoristiti za uspješan rad škole.</s><s>Isto tako pomoćnik direktora je svakodnevno bliže profesorima, drugim zaposlenicima, kao i učenicima i samim tim raspolaže sa više informacija značajnih za rad škole, a sve to doprinosi da pomoćnik direktora ima bolju sposobnost donošenja dobrih i brzih odluka.</s>\n<s>Ovo istraživanje nije obuhvatilo sve zaposlenike koji rade u školi, ali treba pomenuti da se poslovi mogu delegirati i sekretaru i finansijskom zaposleniku, odnosno i svim drugim zaposlenicima u školi, ali da je intenzitet tog delegiranja manji što je istraživanje pokazalo.</s>\n<s>Kada se radi o razlozima zbog čega direktor delegira poslove i zadatke sve četiri grupe ispitanika su se složile da su to skoro svi oni koji su dati u upitniku.</s><s>Možemo onda zaključiti da je i hipoteza da direktori jedan dio poslova delegiraju svojim saradnicima jer vjeruju u sposobnost saradnika ovdje potvrđena, kao i to da možemo zaključiti da hipoteza da direktor ima više vremena za obavljanje drugih zadataka nije potvrđena, odnosno da je odbijena jer se najmanje ispitanika opredjelilo za taj razlog.</s><s>Ovdje se sa pravom može postaviti pitanje zašto su skoro sve tvrdnje označene kao razlog zbog čega direktor delegira, odnosno, da li je rezultat analize uvjerenje ispitanika da su to stvarni razlozi za proces delegiranja ili je to rezultat njihovog mišljenja da bi to trebali biti razlozi za proces delegiranja.</s><s>Istraživanje je potvrdilo hipotezu da direktori motiviraju saradnike za preuzimanje delegiranih zadataka, jer su sve četiri grupe ispitanika složile i skoro potpuno odbile tvrdnju da direktor saradnike ne motivira nikada.</s><s>Direktor motivira Zaključak</s>\n<s>ZAKLJUČAK saradnike tako da: Saradniku da do znanja da ima veću odgovornost, Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao.</s><s>Ovo ide u prilog tvrdnje koju su naveli Možina i autori (2002:473) da nematerijalno usmjereni pojedinci smatraju da ljudi rade zato da bi bili važniji.</s><s>Karakteristično je da su se sve četiri grupe ispitanika složile da direktor saradnike ne motivira povećanjem plaće.</s><s>Na osnovu ovoga se može zaključiti da je finansijska motivacija izostala, i to zbog toga što škole nemaju finansijska sredstva za tu namjenu.</s><s>To se može potvrditi ako se pogleda plan Budžeta Tuzlanskog kantona za ovu godinu.</s><s>Zbog vrlo teške situacije u Budžetu kantona nisu planirana sredstva za finansijsko motiviranje ne samo za oblast obrazovanja nego ni za druge oblasti koje se finansiraju iz sredstava Kantona.</s><s>Pa shodno tome proizilazi, da ako izostane finansijska motivacija onda direktoru ostaje na raspolaganju samo moralni oblik motivacije kojim prema mom mišljenju samo kod zaposlenika entuzijasta može da se postigne puna angažiranost za rad.</s><s>Ili kako navode Možina i autori (2002:473) nematerijalno usmjereni pojedinci smatraju da ljudi rade zato da bi bili važniji.</s><s>Dakle može se konstatovati da su dobijeni rezultati pokazali da je delegiranje u srednjim školama poznato, ali ipak dobili smo samo osnovnu, početnu sliku o delegiranja, odnosno nismo došli do podatka o delegiranju kao procesu koji je poznat na nivou škole.</s>\n<s>Istraživanje je pokazalo da direktori škola delegiraju svoje zadatke, ali postavlja se pitanje da li se uvijek radi o delegiranju ili samo nadziranju zadataka i da li se delegiranje odvija više po \"inerciji\", a da u stvari ni direktori škola ni ostali zaposlenici nisu upoznati sa suštinom tog procesa.</s>\n<s>Smatram da bi potpuniji odgovor na ovo pitanje moglo dati još jedno istraživanje u srednjim školama koje bi trebalo usmjeriti tako da da odgovore na pitanja tipa: Šta za zaposlenike znači delegiranje ovlaštenja i poslova?</s><s>Kako se delegiraju poslovi i ovlaštenja zaposlenicima i kako se provjeravaju rezultati?</s><s>Potrebno je takođe istražiti koliko su spremni zaposlenici preuzeti delegirani posao i ovlaštenje?</s><s>Da li se provodi analiza procesa delegiranja i kako?</s><s>Šta direktor poduzima kada ustanovi da je delegirani zadatak urađen pogrešno?</s><s>Šta za direktora predstavlja odbijanje delegiranog zadatka i šta u toj situaciji poduzima?</s><s>Tek kada dobijemo odgovore na ova pitanja imat ćemo kompletniju sliku o delegiranju u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s>\n<s>Pettinger, R., 2002.</s><s>The learning organization.</s><s>Oxford: Capstone Publishing.</s><s>Petković, M., Janičijević, N., Bogićević, B., 2002.</s><s>Organizacija: Teorija, Dizajn, Ponašanje, Promjene.</s><s>Ekonomski Fakultet Beograd: Čugura print.</s><s>Poslovni forum.</s><s>Hr., Vođenje i delegiranje: www.poslovniforum.hr/management/ 2004.</s><s>Pedagoški standardi za srednje škole.</s><s>\"Službene novine Tuzlanskog kantona\" br. 2/04.</s><s>Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja dokumentacije i evidencije u srednjim školama.</s><s>\"Službene novine Tuzlansko-podrinjskog kantona \", broj: 9/98.</s><s>Pravilnik o osnovama i mjerilima za utvrđivanje plaće i drugih ličnih primanja zaposlenika u javnim ustanovama u oblasti srednjeg obrazovanja.</s><s>\"Službene novine Tuzlanskog kantona \" br. 2/04.</s>\n<s>Prilog 10 Prošireni sažetak rada na slovenskom jeziku.</s><s>1 Grafikonima su predstavljeni rezultati sumirani iz anketnih upitnika i to po grupama ispitanika, odnosno predstavljeni su rezultati grafički i to za svaku grupu ispitanika odvojeno.</s><s>Grafikoni su formirani na osnovu tabele u programskom paketu Excell.</s><s>Svi grafikoni su urađeni kao 3-D histogrami na kojima je vidljiv uporedni odnos frekvencija po sva četiri odgovora.</s><s>Na svakom dijagramu su prikazane frekvencije odgovora za sva pitanja za svaki odgovor.</s><s>Pojedinačni odgovori su prikazani posebnim bojama, a objašnjenje je na legendi uz grafikon.</s><s>U cilju boljeg vizuelnog sagledavanja odnosa frekvencija jedan broj grafikona je urađen na način da svi elementi histograma budu vidljivi (okretanje po vertikalnoj ili horizontalnoj osi).</s><s>Prilog 1 Grafikoni za segment B - Poslovi koje direktor najčešće delegira Rutinske administ.i organiz.poslov.</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv ujednačen raspored frekvencija na prva dva i donekle na trećem odgovoru, uz veoma nizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\").</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv prilično ujednačen raspored na sve odgovore, posebno na Prilog 2 Grafikoni za segment C - Kome direktor škole najčešće delegira poslove i zadatke</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv prilično ujednačen raspored na sve odgovore, posebno na Prilog 3 Grafikoni za segment D - Koje poslove i kome direktor najčešće delegira Direktor</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv ujednačen raspored frekvencija na prva dva i donekle na trećem odgovoru, uz veoma nizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\").</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiva nešto veća koncentracija odgovora broj 2 (\"Skoro da je tako\"), koja nema bitnog statističkog uticaja u smislu saglasnosti sa odgovorima koje su dali direktori.</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv dosta visok raspored frekvencija na prva tri odgovora, uz veoma nizak obim odgovora broj 4 (\"Ni govora\").</s>\n<s>Na grafikonu je vidljiv nešto izraženija frekvencija odgovora broj 4 (\"Ni govora\"), i posebno je vidljiva razlika u odgovorima 1 (\"Upravo tako\") i 4 (\"Ni govora\").</s><s>Prilog 5 Grafikoni za segment F - Kako direktor motivira saradnike kod delegiranja Saradnika pohvali kada su sami</s>\n<s>Rezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Ovo anketno istraživanje je potpuno anonimno.</s><s>Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu.</s><s>Molim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>B) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove Vi kao direktor najčešće delegirate.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli upišite X).</s>\n<s>12.</s><s>Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavodom 13.</s><s>Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obrazov.</s><s>14.</s><s>Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije C) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome Vi kao direktor najčešće delegirate poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s><s>Kome Vi kao direktor najčešće delegirate poslove i zadatke?</s>\n<s>Nikada nikome ne delegiram poslove i zadatke D) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove kome Vi kao direktor najčešće delegirate.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav.</s><s>13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz.</s><s>14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno a nije obuhvaćeno gore E) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega Vi kao direktor najčešće delegirate zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja zaposlenika</s>\n<s>Zbog toga što se povećava učinkovitost škole F) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako Vi kao direktor motivirate zaposlenike kod delegiranja.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije Velika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na pitanja i tvrdnje u ovom upitniku.</s>\n<s>Rezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Ovo anketno istraživanje je potpuno anonimno.</s><s>Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu.</s><s>Molim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>B) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli Koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira?</s>\n<s>12.</s><s>Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod.</s><s>13.</s><s>Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obr.</s><s>14.</s><s>Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije C) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše škole najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli upišite X).</s>\n<s>D) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav.</s><s>13 Saradnju i kontakte sa Ministar. obraz.</s><s>14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore E) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika</s>\n<s>Zbog toga što se povećava učinkovitost škole F) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira zaposlenike/saradnike kod delegiranja.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Saradnika motivira tako što ga javno pohvali Saradnika motivira tako što mu poveća plaću Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao</s>\n<s>7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije Velika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na pitanja i tvrdnje u ovom upitniku.</s>\n<s>Rezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Ovo anketno istraživanje je potpuno anonimno.</s><s>Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu.</s><s>Molim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>B) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli Koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira?</s>\n<s>12.</s><s>Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod.</s><s>13.</s><s>Saradnju i kontakte sa Ministarst. obraz.</s><s>14.</s><s>Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije C) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše škole najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli upišite X).</s>\n<s>D) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s><s>Odgovori su: 1 - pomoćniku direktora; 2 - pedagogu; 3 – profesoru/nastavniku;</s>\n<s>12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav.</s><s>13 Saradnju i kontakte sa Minist. obraz.</s><s>14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore E) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika</s>\n<s>Zbog toga što se povećava učinkovitost škole F) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira zaposlenike/saradnike kod delegiranja.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Saradnika motivira tako što ga javno pohvali Saradnika motivira tako što mu poveća plaću Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao</s>\n<s>7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije Velika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na pitanja i tvrdnje u ovom upitniku.</s>\n<s>Rezultati ovog anketnog istraživanja će poslužiti da se sagleda proces delegiranja u srednjim školama Tuzlanskog kantona.</s><s>Ovo anketno istraživanje je potpuno anonimno.</s><s>Unaprijed se zahvaljujem na vašem trudu i izdvojenom vremenu.</s><s>Molim Vas da na ponuđena pitanja i tvrdnje u Anketnom upitniku odgovotite na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>B) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli Koje poslove direktor Vaše škole najčešće delegira?</s>\n<s>12.</s><s>Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zavod.</s><s>13.</s><s>Saradnju i kontakte sa Ministarstvom obraz.</s><s>14.</s><s>Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami navedete neke zadatake, nešto što je po Vama značajno a nije C) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kome direktor Vaše škole najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu (u označeni kružić u tabeli upišite X).</s>\n<s>D) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to koje poslove i kome direktor Vaše škole najčešće delegira.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 5 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s><s>Odgovori su: 1 - pomoćniku direktora; 2 - pedagogu; 3 – profesoru/nastavniku;</s>\n<s>12 Saradnju i kontakte sa Pedagoškim zav.</s><s>13 Saradnju i kontakte sa Ministar. obraz.</s><s>14 Saradnju i kontakte sa općinom i MZ</s>\n<s>15.</s><s>Molim Vas da sami kažete nešto što je po Vama značajno, a nije obuhvaćeno gore E) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to zbog čega direktor najčešće delegira poslove i zadatke.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Zbog toga što delegiranje osposobljava saradnike Zbog bolje upotrebe sposobnosti, iskustva i znanja saradnika</s>\n<s>Zbog toga što se povećava učinkovitost škole F) Pred Vama se nalazi set pitanja koja se odnose na to kako direktor motivira zaposlenike/saradnike kod delegiranja.</s><s>Molim Vas da pažljivo pročitate svaku tvrdnju i rangirate je od 1 do 4 na osnovu Vašeg iskustva u radu.</s>\n<s>Saradnika motivira tako što ga javno pohvali Saradnika motivira tako što mu poveća plaću Saradniku da do znanja da radi vrlo važan posao</s>\n<s>7. Molim Vas da sami kažete nešto o motiviranju, nešto što je po Vama značajno a nije Velika Vam hvala na uloženom trudu i vremenu koje ste potrošili da odgovorite na pitanja i tvrdnje u ovom upitniku.</s>\n<s>Danas morajo škole vedeti, da hitre spremembe in negotovosti katere se dogajajo v njihovom notranjem in zunanjem okrožju pravočasno predvidijo in da se na njih odgovarajoče odzovejo (Bush, 2004:151; Koren i Erčulj, 2004).</s><s>Problemi s katerimi se šole srečujejo v procesu uvodenja reformskih sprememb se težko rešijo brez dobre organizacije dela, katera zahteva efikasno vodenje.</s><s>Po Mintzbergu (1983) so škole profesionalne organizacije in ko govorimo o uspešnem in efikasnem vodenju v šolah menim, da se je potrebno zadržati tudi na procesu delegiranja pooblaščanja in odgovornosti katero direktor škole prenaša na podrejene.</s><s>Ker kakor navaja Možina in autorji (2002:504) delegiranje pomeni prenašenje nalog na sodelavce in pooblaščanje soselavcev za opravljanje nalog.</s><s>Veliko teoretičarjev vodenja trdi, da je sposobnost delegiranja oziroma prenašanja pooblastil in odgovornosti ena od najvažnejših veščin menadžmenta in vodenja, katera omogoča direktorju, da se posveti drugim važnejšim poslom.</s><s>Oziroma, da delegiranje doprinaša boljšem izkoriščanju direktorjevega časa, prinašanju boljših odločb ali tudi, da daje večjo moč sodelavcu (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, 1995:355; Koren, 1999:93; Tavčar, 2002:219).</s><s>Delegiranje je potrebno opazovati tudi kakor proces razvoja sodelavca in ne samo kot način, da se direktor osvobodi dela svojih poslov (Koren, 1999:127).</s><s>Čeravno je delegiranje poslov in pooblaščanja nujno je vseeno treba obrniti pozornost na koga se pooblastila in odgovornosti prenašajo, toda to ne bi smel biti argument za nedelegiranje pooblastil in odgovornosti.</s>\n<s>Čeravno delegiranje pooblaščanja izgleda enostavno, raziskave kažejo, da so mnogi menadžerji neuspešni zaradi tega ker nezadostno delegirajo (Weihrich i Koontz, 1998:301).</s><s>Po Korenu (1999:152) direktorji delegirajo naloge, ter da niso popolnoma zavestni karakterja toga procesa.</s>\n<s>Vse to so razlogi zaradi katerih je interesantno raziskati poroces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona, ker kot proces sigurno nie neznan v srednjih šolah, toda ga po mojim spoznanjih do sedaj nihče nie raziskaval.</s><s>Ravno zaradi tega sem se odlučila da raziskujem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s><s>Ker se po mojih spoznanjih, gre za prvo raziskavo procesa delegiranja v ustanovah izobraževanja pa tako tudi v srednjih šolah na području Tuzlanskega kantona menim, da je kvantitativna raziskana opravičena da bi nam dalo osnovne podatke, in šele pozneje bi se proces delegiranja lahko raziskal kvalitativno, da bi se lahko boljše razumeli in morda dali odgovore kako lahko direktor škole čim kvalitetnejše in bolj studiono delegira poslov in naloge.</s>\n<s>Namen imam, da raziščem kaj literatura pove o procesu delegiranju, potem pa, da raziščem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s><s>S tem v zvezi želim, da raziščem katere posle direktor najbolj pogosto delegira, komu direktor najbolj pogosto delegira posle in naloge, ter katero vrsto nolog delegira in katerim zaposlenim.</s><s>Poleg tega želim tudi raziskati zaradi česa direktorji v srednjih šolah Tuzlanskega kantona delegirajo kakor tudi to na kateri način motivirajo zaposlene za prevzem delegiranih nalog.</s>\n<s>Namen mi je tudi, da raziščem ali proces delegiranja enako opazujejo in doživljajo direktor škole, ki je v situaciji da največ delegira posle in naloge ker s samim položajem ki ga zauzema ima največjo moč in vpliv v šoli in zaposlenimi katerim se posli in naloge lahko delegirajo.</s><s>Oziromao, da raziščem ali direktor, pomočnik direktorja kateri je direktorjev prvi sodelavec, potemm pedagog za katerega se lahko rečem da je strokovni svetovalec direktorja za kompletno pedagoško delo v šoli, in profesorji za katere se lahko reče, da so po sami naravi dela, katerega opravljajo najmanj vezani za svakdanje posle direktorja, enako vidijo proces delegiranja v šoli.</s><s>U bistvu mi je namen, da se to raziskavo ukaže na ponem in neobhodnost procesa delegiranja v srednjih šolah.</s>\n<s>§ Raziskati kaj literatura pove o procesu delegiranja. § Raziskati katere posle direktor najbolj pogosto delegira. § Raziskati komu direktorji najbolj pogosto delegiraju posle in naloge. § Raziskati razloge zaradi česar direktorji srednjih šol Tuzlanskega kantona delegiraju.</s>\n<s>Čeravno so vse menadžerske funkcije, teoretično, enako važne se nam zdi, da je opravičeno mnenje, da je vodenje vseeno najvažnejša funkcija menadžmenta, oziroma niti od ene druge menadžerske funkcije uspešnost menadžmenta ni toliko odvisna kakor od funkcije vodenja.</s><s>V organizaciji se z zasedamanjem določenega položaja avtomatično postaja menadžer, medtem za vodenje je potrebno veliko več od formalnega organizacijskega položaja.</s><s>Veliko sprememb in kriz je uspešno obvladanih zahvaljujoč uspešnem vodenju (Sikavica i Novak, 1999:438).</s><s>Tako je torej vodenje umetnost vpliva na ljudi, tako da oni spremenijo in želijo ostvariti cilje organizacije, oziroma bistvo vodenja je v pripravljenosti in volji ljudi, da sledijo vodjo (Weihrich i Koontz, 1998:490).</s><s>Ni mogoče nekoga postaviti za vodjo in ni težko opaziti ko se vodja pojavi v organizaciji.</s><s>Večje število ljudi v poziciji odgovornosti, ki imaju moč in autoriteto, oponaša obnašanje vodje.</s><s>Vodja mora paziti na to kaj pove in mora skrbeti, da ga tisti ki ga sledijo slišijo im razumejo (Milisavljević, 2000:298).</s><s>Že je rečeno, da so šole profesionalne organizacije katere zahtevaju uspešno in efikasno vodenje.</s><s>Da bi se to doseglo je potrebno med ostalim zadržati se na prenosu nalog na sodelavce in pooblaščavanje sodelavcev za opravljanje naog in sicer tako, da se sodelavcem v procesu delegiranja da dovolj svobode, da delajo na svoj lastni način.</s><s>Ravno zaradi tega je potrebno pridobiti odnos zaupanja in aktivne sodelave sodelavcev v vseh fazah odločanja, ter da bi se to doseglo je potrebno imeti pregled odnosa med vodjo in tistih ki mu sledijo.</s>\n<s>Robins (1995:444) je mnenja, da uspeh organizacije ni odvisen samo od vodje temveč tudi od tistih, ki mu sledijo.</s><s>Ker pa je tistih ki sledijo vodjo vedno veliko več kot vodji samih, je njihova kvaliteta bistvena domneva efektivnosti organizacije.</s><s>Možina in autorji (2002:499) navajajo da vodja skupaj s tistimi ki ga sledijo vstvarja ugodno atmosfero v kateri bo mogoče doseči organizacijske cilje.</s><s>Potem, je potrebno izgraditi zaupanje med vodjo in tistimi ki ga sledijo, ter im dati večjo samostojnost, da lahko odločajo.</s>\n<s>Po Wristonu (u Sikavica i Novak, 1999:388) so tri temeljne sposobnosti katere diferencirajo uspešnega od neuspešnega vodje.</s><s>Prva je v iskanju najboljih sodelavcev, druga je iskanje načina za motiviranje zaposlenih, ter tretja sposobnost se ogleduje v dajanju dovolj svobode zaposlenim, da delajo po svojem lastnem načinu.</s><s>Vodja ima velik vpliv na življenja tistih ki ga sledijo.</s><s>Da bi se vplivalo na druge ljudi je potrebna velika etična in moralna odgovornost.</s><s>Zaradi tega če imajo vodje večjo moč in kontrolo z ozirom na podrejene, takrat imaju oni tudi večjo odgovornost u tem kako njihovo vodstvo vpliva na življnenja tistih ki jim sedijo. (Northouse, Kako je opazil etik Michael Josephson \"Ne učimo se etike od ljudi kateri pridigajo ali nas učijo moralu, ali pa nam poskušajo pridigadati o etiki, etike seučimo od ljudi katere občudujemo in katere spoštujemo, kateri imaju moč nad nami.</s><s>Oni so pravi učitelji etike.\" Moralno vodenje skrbi za vrednosti in zahteva da se tistim ki nas sledijo da dovolj znanja o alternativah, da bi naredili dobro izboro (Stoner, Freeman i V okolju, kjer je direktor prvi med enakimi, kar je karakteristično za šole, se posebno ceni korekten odnos direktorja do ostalih sodelavcev.</s><s>Nenja sem, da je v odnosih direktorja in sodelavcev, oziroma prenos nalog in pooblastil, oziroma autoritete na določene sodelavce je potrebno da direktor skrbi o postavljanju v ravnopraven položaj vseh sodelavcev odvisno od njihovih sposobnosti in znanj.</s><s>Ravno tako menim, da direktorji moraju imati tak nivo etičnosti in moralnosti, da svoje odločitve bazirajo na interesih sodelavcev prej kot na svojih osebnih interesih.</s><s>Ob vsemu temu je treba vzeti v obzir, da so šole javne ustanove čigar delo je ispostavljeno sodbi mnogih javnosti, kakor tudi to, da opravljajo dejavnost katera zahteva prinašanje etičkih odločb.</s>\n<s>Šole su kompleksne organizacije in sicer zazadi pričakovanj katera so jim navržena, kakor tudi zaradi posebnega mesta katerega imajo v družbi (Handy i Aitken, 1990:32).</s><s>Jasno je da so tudi zahteve katere se postavljajo pred menadžment šol v takih pogojih sve večje (Pečekova, 2000:83).</s>\n<s>Bush (1986:19) navaja, da imajo analitičarji različne poglede o naravi edukacijskega vodenja tako, da nekateri predvidevajo da direktorji vodijo v postavljanju ciljev in v prinašanju odločb, dočim pa drugi direktorja smatrajo kot figuro znotraj participativnega sistema.</s>\n<s>vodenja akcentom na vodenje v vzgojno-izobraževalnih organizacij: Situacijsko vodenje kakor navajata (Erčulj i Koren, 2003:8) podrazumeva, da uspešne vodje moraju dobro poznati organizacijsko okolje, da bi svoj stil vodenja prilagodili trenutni situaciji.</s><s>To pomeni, da uspešno vodenje določata dve spromembi: stil vodenja in stopnja do katere vodja lahko vpliva na situacijo.</s><s>Menadžersko vodenje pri katerem vodja posveča veliko časa za planiranje, organiziranje, razdelitev sredstev, ter nadzor sodelavcev.</s><s>Vodja je usmerjen predvsem na učinkovitost, strukturo in oblikovanje politike v organizaciji.</s><s>K temu veliko šolskih sistemov prepuščajo šolam toliko poslovnega dela in odločanja, da sistem sam in šole brez toga ne bi delovali (Erčulj i Koren, 2003:9).</s><s>Pedagoško/instrukcijsko vodenje se povezuje predvsem s profesionalnim ispopolnjevanjem in usmeranjem učitekjevega dela.</s><s>Kvaliteto izobraževanja kot eden od najvažnejših faktorjev bi bilo najbolj odvisno od pedagoškea vodenja, ker direktor vodi organizacijo v kateri se razvija proces učenja (Erčulj i Koren, 2003:9).</s><s>Kakor navajata Stoll i Fink (1996:105) instrukcijsko vodenje se pojavlja tam kjer direktor razume potrebe šole in ve kaj se je dogajalo v učilnicah.</s><s>Sodelovalno/participativno vodenje kakor navaja Yukl (1998:144) uključuje napore direktorja da ohrabri in da spodbudo k sodelovanju drugih pri prišanju odločb.</s><s>On enako navaja, da participacija verjetno ne bo efikasna, če sodelavci nimajo iste cilje kakor direktor, ne želijo prevzeti odgovornost, ne verjamejo vodji ali ukolikor je čas obremenitev.</s>\n<s>Vodenje z vplivom se zasnuje na pretpostavki, da cilje organizacije lahko dosežemo samo takrat kadar so zaposleni zadovoljni.</s><s>Vodja mora biti zelo občutljiv za potrebe svojih sodelavcev in mora poznati mikro okolje u katerem deluje (Erčulj i Transakcijsko vodenje predstavlja dogovor med vodjo in podrejenih kjer veljajo jasna pravila in kjer je vodja posrednik dogajanja (Erčulj i Koren, 2003:10).</s><s>A Leithwood (u Stoll i Fink, 1996:105) trdi, da transakcijsko vodenje pomaga podrejenim, da prepoznaju kaj je treba uraditi, tako da bi se dosegel željeni izid.</s><s>Transformacijsko vodenje spodbuja vodenje pri vseh zaposlenih.</s><s>Veliko pozornost posveča osebnemu in strokovnemu razvoju zaposlenih, predvsem zato da bi sami</s>\n<s>Transformacijski direktorji porabijo veliko časaa v strokovnih raspravah, medsebojnim hospitacijami in v pogovoru z vsakim posameznikom (Erčulj i Koren, 2003:10).</s><s>Niti edan od navedenih stilov ne daje kompletne slike o šolskem vodenju.</s><s>Kakor je Lambert zabeležil, ne obstaja \"en najbolšji tip\" (u Bush, 2004:150).</s><s>Lahko se zaključi, da v svakem od navedenih stilov lahko natii nekaj kar bi lahko vodilo k učinkovitem vodenju šole, oziroma, da niti en stil ni edino primeren in da obstaja razlog in opravičilo, da se v šolah prepoznajo elementi vseh navedenih stilov.</s><s>Mnjenja sem, da uspešno vodenje šolskih ustanov predstavlja mešainco vseh teh stilov vodenja ali pa, da sama osebnost vodje določa, kateri faktorji bodo prevladali in bojo kot taki prepoznavni od zaposlenika i okruženja.</s><s>Potrebno je voditi računa da su zaposlenici živi elementi škole in vse kar se v školi dogaja, izvaja ali menja, na koncu se odražava na njih, ker so oni tisti ki vse spremebe moraju izvesti.</s><s>Zato so zaposleni, ne samo najbolj občutljiv element šole, temveč tudi tisti faktor od katerega je odvisen uspeh.</s><s>Uspeh je odvisen tudi od tega koliko je menadžment šole v stanju prepoznati vse aspekte ljudske dimenzije šole.</s><s>Sodobni menadžment se upravzaprav prepozna po tem ker vse večjo pazornost poklanja zaposlenim.</s><s>Ravno tako sem mnenja, da je za efikasno delo šole poleg uspešnega vodenja potrebno organizirati delovne pogoje tako, da so učitelji bolj osebno in profesionalno zadovoljni in inspirisani da delajo več in bolj, to pa je možno samo če se v šoli uporabljajo različne oblike motiviranja.</s><s>3 MOTIVACIJA</s>\n<s>Različiti stili vodenja imaju tudi različite strategije motivacije zaposlenih.</s><s>Avtokratski stil se temelji na mehanizmu \"korenček in palica\", dočim se demokratski stil temelji na raznih motivih in oblikih nagrajevanja, kot so: razvoj individualnih potencijalov, ustvarjanjem pogojev za strokovno osposobljavanje, na participaciji zaposlenih pri odločanju, zaupanju in upoštevanju zaposlenih, delegiranju, dobri komunikaciji in informiranosti.</s>\n<s>Motivacija zaposlenih je predvsem karakteristična za sve vrste rednih poslov, ter se na podlagi toga lahko zaključi, da je od izrednega pomena za delegirane posle, ker če nekdo mora sprejeti in opraviti delegirane posle vsekakor potrebno da je tudi motiviran.</s><s>Motivacija pri delegiranju se v najbolj splošnem smislu manifestira kot vsak upliv kateri izziva in usmerja obnašanje zaposlenih da opravijo delo tako, kakor se to od njih pričakuje.</s><s>Lahko bi se reklo, da sta motiviranje in delegiranje dva nerazdvojna pojma pri čemue pristop motivaciji in strategijo motivacije določa menadžer, ali pa se lahko reče da ga posredno določa cilj.</s>\n<s>Organizacije danas, da bi obstale in se razvijale v izrazito turbulentnih in konkurentnih pogojih moraju dosegati istočasno več različinih ciljev, ter da bi to dosegle morajo imati strokovne, zainteresirane in visoko motivirane zaposlence.</s><s>Motivacija odgovarja na vprašanje zakaj se z nekim obnašanjem na določen način, doseže ali ne doseže delovna uspešnost.</s><s>Interes za delovno motivacijo oziroma faktorje kateri usmerjajo in določajo intenziteto in trajanje delovne aktivnosti po Bahtijarević-Šiber (1999:555-557) je sigurno star kolikor ljudski rod.</s><s>Sedaj je dominanten problem vprašanje ljudskih interesov in motivacije za delo, ker niso več vprašljiva ljudska znanja in zmožnosti kolikor je važno motiviranje in spodbujanje uporabe teh zmožnosti v funkciji ustvarjanja ciljev organizacije in njenega razvoja.</s><s>Bistven razlog in spodbuda za teoretično koncipiranje delovne motivacije in faktorjev kateri jo določajo so potreba razumijevanja mehanizama obnašanja kakor osnove za gradnjo določenih sistemov motiviranja.</s>\n<s>Odgovori na ta vprašanja sov domeni motivacije, katera je po Ružiću, (2005:2) zelo kompleksna in je osebnega karakterja tako, da pravzaprav nima enotnega, po meni pa niti edinstvenega odgovora.</s><s>Prav zato se sposobnost menadžera zgleduje v prepoznavanju posamičnih razlik in potreb zaposlenih.</s><s>Ustvarjanje motivacije pri zaposlenih kakor navajajo Petković, Janićijević i Bogićević (2002:274) zajema veliko različih faktorjev, ki se menjajo od organizacije do organizacije, kakor tudi od menadžerja do menadžerja.</s><s>Pristop menadžerja, ugodno okolje in komunikacija so trije neobhodni faktorji za razvoj motivacije.</s><s>Kakor navaja Ružić (2005:8) poleg materijalane stimulacije so razviti drugi števlni načini motiviranja katere imajo menadžerji sedaj na raspolago.</s><s>Torej po tem se strategije motiviranja lahko razdelijo na: § materijalno/finančne strategije nagrajevanja i § nematerijalno/nefinančn strategije.</s>\n<s>Danes v organizacijah plača ni več dovolj da motivira večino zaposlenih tako, da so menadžerji soočeni z vprašanjem kako motivirati zaposleni, da bi usmerili svoja znanja, vješčine, energijo in sposobnost da bi uresničili cilje organizacije (Petković, Janićijević i Biogićević, 2002:274).</s>\n<s>Kakor navaja Bahtijarević-Šiber (1999:667) celokupen motivacijski sistem mora uključevati tudi različine nematerijalne spodbude za delo katere zadovoljujejo različine potrebe zaposlenih v organizaciji.</s><s>Za motivacijo zaposlenih so posebno važne potrebe višjega reda, oziroma razvoj in potvrjevanje lastnih sposobnosti in možnost avtonomije in spoštovanje (McKenna, 2000:112).</s>\n<s>Da bi se čim bolj obsežno motivirali zaposleni u organizacijah se uporabljajo različine nematerijalne strategije kot so dizajniranje dela, stil menadžmenta, participacija, upravljanje s pomočjo ciljev, fleksibilni delovni čas in programi, priznanje in feedback, organizacijska kultura, ispopolnjevanje in razvoj karijere (Ružić, 2005:8).</s>\n<s>Po Sergiovanniju (2001:284) kadar je podučavanje intelektualno zadovoljivo, profesionalno nagrajeno, isto enostavno prinaša več veselja za učitelje, tako da bodo učitelji verjetno s časom nadaljevali z izboljšavanjem svoje efikasnosti.</s><s>Kot rezultat, učenici so zadovoljniji.</s><s>Ukolikor oni doživijo izgubo pomena in karakterja za tisto kar delajo, bodo verjetno postali otujeni od svojih poslov.</s><s>V uspješnih šolah so učitelji bolj predani, so bolj pridni, bolj lojalni šoli in bolj zadovoljni s svojim delom. raziskave o motivaciji sugerirajo, da so ta visoko motivirajoča stanja prisotna kadar učitelji: § preiskusijo osebno odgovornost za delo in kadar so odgovorni za izide. § smatraju svoje delovno življenje smiselno, smoterno in značajno. § Imajo kontrolo nad delovnimi aktivnostmi in dogajanji in kadar so zmožni da uporabijo razumen vpliv nad delovnim dogajanjem in okoliščinah.</s><s>Middlewood in Lumby (2003:47) navajata faktorje kateri so opaženi kot važni pri motivaciji učiteljskega osebja:</s>\n<s>§ možnost da se učencem da občutek dosege, § dovolj časa za družino in privatno življenje, § dobro upravljanje s šolo,</s>\n<s>Toda kakor trdi Sergiovanni (2001:286) učiteljii so motivirani kadar so cilji razumljivi, kadar učiteljii verjamejo da imajo sredstva in resurse, da ostvarijo cilje in kadar bo ostvarjanje ciljev rezultirano z izidi katere bodo oni osebno ovrednotili.</s><s>Cilji imajo smisel, toda se lahko vrnejo v nasprotje ukolikor so preveč razširjeni in preveč podrobni, da povdarjajo kaj bi učitelji morali delati.</s><s>Soočeni h hitrostjo in čvrstimi roki, predpisanim učnim načrtom, številom pravil obnašanja študenata in s konsekvencami katere morajo biti implementirane in z drugimi pravili katere je potrebno spremljati.</s><s>Koliko so teorija in praksa daleč ali blizu kaže ravno primer motiviranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s><s>Direktor in vsi zaposleni so lahko zavestni potrebe motiviranja, lahko vedo tudi na kateri način in za katero vrsto posla ali doprinosa je potrebno motivirati, ter če so jim finanče možnosti omejene, tudi sama organizacija posla v šolah je specifična, določena z \"urnikom\" in \"zvoncem\" takrat je jasno, da ima direktor na raspolago malo od navedenih ne samo finančnih temveč tudi nefinančih možnosti.</s><s>V taki situaciji direktor maksimalno koristi tisto kar ima na raspolago, toda ne koristi težko situacijo kot opravičilo zakaj sploh ni motiviranja.</s><s>4 DELEGIRANJE</s>\n<s>Delegiranje moči z menadžerja na zaposlene je neobhodno za efikasnejše funkcioniranje kot organizacije, ker niti en menadžer ne more osebno opraviti ali v popolnosti nadzirati vse kar se dogaja v organizaciji (Stoner, Freeman i Gilbert, Po Možini (2004:2) delegiranje zajema postopek menadžerjeve dodelitve nalog skupaj z odgovarjajočo odgovornostjo in pooblastilu posamezniku, na tak način da vse od trenutka delegiranja sam menadžer v izvedbo ni več neposredno vpleten.</s><s>Naloga vsekakor ostaja znotraj njegovega področja odgovornosti.</s><s>Tako se prenaša zadolžitev, avtoriteta in odgovornost.</s><s>V nasprotni smeri gre odgovornost tistih kateri so prevzeli določeno nalogo in za katero izvedbo odgovrjajo nadrejeni osebi.</s><s>Možina navaja da delegiranje podrazumeva: § dajanje moči, pooblastil in nalog drugim, § pooblaščanje drugih da prevzamejo odločanje in opravljanje nalog, § zaupanje področij odgovornosti in nalog drugim.</s><s>Iskusni menadžer, kakor meni Mullins (2005:849) bo na oprezu zaradi važnosti delegiranja kakor tudi posledica slabega vodenja delegiranja.</s><s>Uspešno delegiranje je sposobnost menadžerja tako, da tisti menadžerji kateri nimajo to sposobnost lahko pripeljejo do dveh ekstremnih form obnašanja: § popolnega pomanjkanja delegiranja ali</s>\n<s>§ zlorabe delegiranja zaradi pretiranega delegiranja.</s><s>Obe te forme obnašanja sta lahko frustrirajoče in potencijalno stresne za zaposlene.</s><s>Delegiranje je primereno kadar delo sodelavca zahteva hitro reakcijo na spremenljivo situacijo i vodji ne dovoli temeljit nadzor nad situacijo in hitro prilagajanje Po Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) delegiranje pomeni prenašanje pooblastil in nalog na sodelavce v cilju opravljanja nalog, oziroma pod delegiranjem podrazumevamo prenos nalog in pooblastil na tiste kateri bodi odgovorni za njihovo izvršavanje.</s><s>Vodja mora poznati sposobnosti sodelavca in jim zaupati odgovarajajoče naloge.</s>\n<s>Delegiranje ni enostavno izvesti.</s><s>Spada med najtežje menadžerjeve naloge, ker je težko doseči ravnotežo med pravilne količine delegiranja in priznanja pravnega obsega svobode pri izvajanju zadolžitve sodelavca (Možina, 2004:2).</s><s>Mullins (2005:850) meni, da odgovornost ne more biti delegirana, ter da je menadžerji morajo sprejeti, njihova odgovornost za postopke podrejenih je apsolutna.</s><s>Menadžer je odgovoren nadrejenemu in ne sme prenašati odgovornost na podrejene.</s><s>Tukaj je potrebno posebno povdariti, da je podrejeni odgovoren menadžerju za opravljenje poslov, dočim je menadžer odgovoren za utemeljevanje tega da je posel opravljen.</s>\n<s>Delegiranje nudi številne potencijalne prednosti ukolikor se izvede na odgovarjajoči način s strani menadžerja (Yukl, 1998:138).</s><s>Po Stoneru, Freemanu i Gilbertu (1995:355) te prednosti so: § možnost sprejemanja večje odgovornosti, § delegiranje pospešuje odločanje,</s>\n<s>§ delegiranje osposabljava sodelavce in jim povečava samozavest, § sodelavci rasojajo o nalogah in prevzemanjo odgovornost, § potrebno je poleg rutinskih poslov delegirati tudi posle kateri zahtevajo spodbudo, da bi imeli več časa za druge važnejše posle.</s><s>Navedene prednosti katere prinaša delegiranje se lahko opazujejo tudi iz ogla prednosti za menadžerja, zaposlene in organizacijo.</s>\n<s>Menadžer z delegiranjem naredi nalogo tako, da jo u resnici naredijo drugi zaposleni.</s><s>On na ta način dobi čas za opravljanje nalog kot so načrtovanje, organiziranje in kontroliranje.</s><s>Ima razbremenjen delovni čas in se lahko posvetiti svojemu profesionalnemu izpopolnjevanju, razmišljanju o značajnih poslih, iskanju rešitve za določene probleme, kreiranje novih idej in dr. Značajna prednost je tudi ta, da menadžer svoje zaposlene osposablja tako, da bodo lahko delali brez njegove prisotnosti (Možina, 2004:5).</s><s>Delegiranje garantira menadžerju, da ne padne v fatalno zanko, da se ima za nezamjenljivega (Leigh, 1992:83).</s>\n<s>Osnovni razlog za delegiranje nalog zaposlenim je ta, da se oni razvijajo in pridobivajo nove iskušnje.</s><s>Delegiranje pravzaprav, preskrbi vitalno, na delu pridobljeno izkušnjo za katero nima druge prave zamene.</s><s>Z delegiranjem se lahko motivirajo drugi in ohrabrijo za sprejemanje sprememb (Leigh, 1992:83).</s><s>S sprejemanjem delegiranih poslov zaposleni dobiva uvid v svoje sposobnosti in možnost da otkrije in razvije skriti talent.</s><s>Če je to podprto tudi z nagrajevanjem in priznanjem njegovega dela potem se mu povečva motiviranost (Možina, 2004:5).</s>\n<s>Vse prednosti katere prinaša proces delegiranja menadžerjem in zaposlenim se tudi reflektira in vpliva tudi na prednosti organizacije.</s><s>Z razbremenitvijo odgovornih zaposlenih se dosežejo boljši poslovni rezultati kar vpliva na poboljšanje celotnega poslovanja in nadaljnega razvoja.</s><s>Z večjo vključitvijo zaposlenih v sprejemanje odločanja se povečuje motiviranost in interes za delo.</s><s>Posledica tega je poboljšanje skupne delovne atmosfere v organizaciji (Možina, 2004:6; Bass, 1990:909).</s><s>Po Mullinsu (2005:852) delegiranje nudi veliko potencijalnih koristi za menadžerja, zaposlene in za organizacijo.</s><s>Delegiranje bi moralo voditi optimumu izkoriščanja ljudskih resursov in izboljšanju organizacijskih performans.</s><s>4.2 Sposobnost delegiranja</s>\n<s>Sposobnost delegiranja po Weihrichu i Koontzu (1998:303) se smatra za enega od najvažnejših vješčin menadžmenta in vodenja.</s><s>To je stalen proces, ki se temelji na sodjelovanju in ki omogoča napredovanje vsakega zaposlenega (Možina, 2002:504).</s><s>Prepuščanje menadžerjev da uspešno delegirajo, kakor navajata Weihrich i Koontz (1998:303) nastaja zaradi osebnih stavov proti delegiranju, kakor so: Sposobnost sprejemanja tujih idej</s>\n<s>Ena od osnovnih karakteristik menadžerja je njegova pripravljenost da proži priliko idejam sodelavcev.</s><s>Odločanje vedno vsebuje elemente presojanja, ter ni vjerjetno, da odločba podrejenega sodelavca mora biti popolno enaka tisti katero bi določili nadrejeni.</s><s>Pri menadžerjih kateri znajo delegirati je bolj razvita tudi sposobnost za sprejemanje tujih idej in želja, da se pomaga sodelavcu (Weihrich i Pripravljenost na prepuščanje nalog</s>\n<s>Menadžer ki želi uspešno delegirati mora biti pripravljen prepustiti sodelavcu pravico odločanja.</s><s>Adair (1998:154) trdi da ni treba delegirati ukolikor niste pripravljeni, da določeni osebi daste potrebno avtoriteto, da opravi delegirano delo.</s>\n<s>Ker vsi včasih naredijo napako, se isto mora dopustiti tudi podrejenim, stroški pa katere izzove taka napaka se morajo smatrati kot investicija v osebni razvitek sodelavca.</s><s>Resnejše ali ponavljane napake se lahko s precejšnim delom izbegnejo brez ukinjanja delegiranja s potrpežljivim svetovanjem in s pozornim pojašnjevanjem ciljev (Weihrich i Koontz, 1998:304).</s><s>A Yukl (1998:144) meni, da je važno prepoznati, da so napake neizbežne za delegirane naloge.</s><s>Narejena napaka bi morala za obe strani postati iskušnja in način, da se izognemo podobnim napakam v prihodnosti.</s><s>Ukolikor postane očevidno, da podrejeni ne ve kako bi opravil zaupano mu nalogo, menadžer bi moral preskrbeti dodatne instrukcije.</s>\n<s>Nadrejeni morajo verjeti svojim sodelavcem.</s><s>Takrat ko je težko izgraditi zaupanje, ker sodelavec nima dovolj iskušenj, se še ne znajde z ljudmi, ni razvil sposobnost samostalnega prosojanja, takrat je potrebno ali obučiti sodelavca, ali pa določititi druge, ki so pripravljeni za preuzem odgovornosti (Weihrich i Koontz, 1998:304).</s><s>Maddux (1992:13) meni, da menadžer mora vedeti kaj pričakuje od svoje organizacije kdaj i kako lahko najbolj iskoristi človekove moči katere ima na raspolago za doseganje pričakovanega uspeha.</s><s>To pomeni, da mora razdeliti delo med svoje sodelavce na načrtovan in prremišljen način.</s><s>Mislim, da je sposobnost delegiranja odvisna prvenstveno od direktorja in njegovega stava do delegiranju kakor tudi od stila vodenja, vendar pa je poleg tega odvisno tudi od pripravljenosti zaposlenega, da prevzame delegirane nalogee.</s><s>Kar zadeva strokovnost menim, da so šole ustanove v katerih delajo osebe z visoko strokovno izobrazbo ter da so to osebe katere ob zelo majhni pomoči lahko uspešno opravljajo večino delegiranih nalog.</s><s>Dobri medsebojni odnosi v šoli, dobra komunikacija in informiranost bodo doprinesli, da se zaposleni počutijo bolj kompetentni kadar je delegiranje v vprašanju.</s><s>4.3 Preprečitve v procesu delegiranja</s>\n<s>Stoner, Freeman i Gilbert (1995:356) navajajo, da kljub prednostim katere proža delegiranje menedžerji so lahko nepripravljeni, da delegiraju zaradi tega ker menijo da: § lahko najboljše uredijo delo sami,</s>\n<s>§ zaposleni niso dovolj sposobni in strokovni, § preveč časa porabijo, da bi objasnili kaj želijo, da bi bilo narejeno.</s><s>Pravzaprav, pravi razlog po njih je to, da so menadžerji lahko neorganizirani ali nefleksibilni da delegirajo.</s>\n<s>Podobno misli tudi Yuklu (1998:139) ko navaja, da je neuspeh delegiranja lahko rezultat močne potrebe za močjo pri menadžerjih, včasih kombinirano z nesigurnostjo.</s><s>Ravno tako je to lahko tudi strah zaradi napak katere bi lahko naredili podrejeni.</s><s>Menadžerji kateri preuzemajo reševanje važnih problemov za organizacijo so lahko neodločni v prepuščanju te aktivnosti ali pa se bojijo priznati, da bi to tudi drugi lahko uradili bolj efikasno.</s><s>Po tem autorju številne situacijske prepreke tudi določanje izvajanje delegiranja.</s><s>Ena od preprek je lahko potreba, da se zaščiti zaupljiva informacija, druga prepreka je lahko takrat ko imajo podrejeni visoke medodvisne posle in je težko koordinirati njihovo delo.</s>\n<s>Eden od razlogov zaradi katerih je delegiranje videno kot \"proces odvrženja\" po Bass in Avolio (1995:14) je, da menadžerji dajo svojim sodelavcem tiste naloge katere ne želijo.</s><s>Kadar zaposleni vidijo delegiranje v tej luči, oni na to gledajo samo kot transfer nalog, pogosto tistih nezaželjenih, prej kot sredstvo za razvijanje njihovih individualnih sposobnosti.</s><s>To lahko rezultira zgubo spoštovanja in jezo proti menadžerjem zaradi tega ker zaposleni vidijo kot neuspeh menadžerja da prepozna njihov potencijal.</s>\n<s>Možina (2004:2) pove, da menadžerji ne bi smeli delegirati nalog katere sami ne razumejo ali ne znajo kako da jih izvedejo ker u tem slučaju ne bi mogli nuditi potrebno pomoč, in ne bi znali pravilno oceniti rezultata.</s><s>Ravno tako ne bi smeli delegirati odločanje o poslovni politiki, načrtovanje celotnega poslovanja organizacije, izbor in osposabljanje kadrov, ter njihovo napredovanje, nagrajevanje in določanje disciplinskih ukrepov.</s>\n<s>Možina (2004:4) in Stoner, Freeman in Gilbert (1995:358) imajo podoben stav ko se opazuje uspješno delegiranje.</s><s>Oni menijo, da je predpogoj uspešnega delegiranja, da menadžer spozna zahteve in potrebe nalog, oziroma jih mora točno opisati, postaviti končni cilj in šele potem narediti naslednje: § izbrati zaposlenega kateremu do delegiral, § preveriti razumevanje danih zadolžitev, § poskrbeti da zaposleni dobi vse potrebne informacije, § obdelati vse podrobnosti z zaposlenim, § določitii način kontrole ter pogostost sporočanja, § po potrebi razdeliti naloge na dele in jih dati v izvajanje različnim posameznikom.</s>\n<s>Po Leighu (1992:88) prvi pogoj za uspešno delegiranje je da se razjasni delegirana naloga, da se določijo roki, ter da se ve kateri resursi so na rapolago, da bi se lahko naredila naloga.</s><s>Potrebno je naraditi odgovarajajočo pripravo, ter na nalogo ki se delegira se mora gledati kot na zelo važno.</s><s>Zelo važna komponenta uspešnega delegiranja je izbira pravih ljudi za delegirano nalogo.</s><s>Oseba kateri se delegira mora posedovati zaupanje v samega sebe, mora imati odgovarjajoče sposobnosti in mora biti motivirana.</s><s>Zaželjeno je tudi, da oseba kateri delegirate vidi to nalogo kot vredno.</s><s>Dobro delegiranje predstavlja obskrbo s potrebnimi informacijami in nasveti in zahteva dobro podporo tako osebe kateri delegirate da ne bi zapadla v probleme.</s><s>Yukl (1998:142) meni, da je uspeh delegiranja odvisen od toga kako delegirati in kaj se delegira.</s><s>Istočasno navaja smernice kako bi se minimizirali problemi in obšle običajene zanke v zvezi z delegiranjem.</s><s>Potrebno je jasno specificirati odgovornost (pojasniti pričakovane rezultate, pojasniti cilje in prioritete in informirati osebo o rokih katere je treba izpolniti), nuditi primerno autoriteto in specificirati zahteve za sporočanjem, ter preskrbeti sprejemanje odgovornosti s strani podrejenega.</s><s>Da bi proces delegiranja dal najboljše rezultate Možina in autorji (2002:505) priporočajo, da se v procesu delegiranja obvezno opravi analiza.</s><s>4.5 Delegiranje v izbraževanju</s>\n<s>Ker vloga direktorja v šolah postaja bolj komplicirana, je imperativ, da direktorji delajo selektivno.</s><s>Kar se da več nalog in zadolžitev bi bilo potrebno delegirati.</s><s>Potrebno je da bi inicijalno delegiranje bilo pazljivo izvedeno, kakor tudi to, da direktor mora dovoliti in da bi bilo implementirano.</s><s>Jasno, veliko nalog in dolžnosti mora biti izvedeno po najvišjih možnih standardih, tudi je enako bitno v drugih aspektih dela, da ukolikor niso zadovoljeni, nimaju bistvene posledice.</s><s>Veliko direktorjev je nesposobnih, da prepozna da je določena dela samo potrebno, da so adekvatno narejena (Crawford, Kot navajata Bennett in Anderson (2003:68) šolski direktorji, moraju najti kreativne načine končavanja svojih nalog in to z delegiranjem.</s><s>Medtem, je potrebno pripomniti, da delegirana autoriteta ni nujno sinonim z razdeljenim vodenjem, za tiste katerim so naloge delegirane, ker ne morejo biti sprejeti kot vodje ukolikor izvajajo te naloge.</s><s>Efekat delegiranja je v te,da kreira vrstoalnih inneformalnih delovnih aranžmajev kateri lahko, ali pa ne morajo, podrazumevati demokratično delitev moči in možnosti za razširjeno ali deljeno vodenje Raziskava katero je opravil Koren (1999:130) med direktorji slovenskih šol je pokazal, da je prvih pet prednosti delegiranja: 6. Poveča se učinkovitost šole.</s>\n<s>10.</s><s>Omogoča hitrejše učinkovito prinašenje odločitev.</s><s>Koren (1999:124) je z raziskavo katero je izvedel med direktorji slovenskih šol prišel do podatkov da direktorji šol uspešno delegirajo: e) kulturne prirodnoslovne i sportne dneve, f) navadne (rutinske) posle,</s>\n<s>Šole so kontradiktorne institucije ko je delegiranje v prašanju.</s><s>Z ene strani one delegiraju velike nivoje autonomije, toda z druge strane niso zmožni, da to repliciraju ko je menadžment v vprašanju (West-Burnham, 1997:129).</s><s>Neuspeh delegiranja nesporno implicira limitiranje uključevanja, ker nihče ne želi da preuzme odgovornost Raziskava katero je izvedel Koren (1999:132) je pokazala da je prvih šest slabosti delegiranja za direktorje slovenskih šol naslednje: 1. Odgovornost direktorja ko sodelavec naradi nalogo narobe.</s><s>2. Direktor sam naradi nalogo hitreje.</s>\n<s>3. Direktorju je neprijetno prositi sodelavce da naradijo njegovo nalogo.</s><s>4. Sodelavci nimajo potrebna znanja in iskušnje.</s><s>5. Ni primerno da sodelavec dela del poslov direktorja.</s><s>6. Razvija učiteljeve sposobnosti.</s>\n<s>Iz tega se lahko zaključi, da so samo nekateri direktorji zavedajo delegiranja kot del razvoja zaposlenih in nujnosti dajanja nalog vsem zaposlenim, ker je za učinkovitost šole karakterističen doprinos vsakega delavca.</s><s>Naloge po svoji priložnosti delegiraju samo zato da bi dobili več časa za važnejše posle in manj zaradi kvalitetnejšega razvoja sodelavca. menim da je važno da direktorji prepoznajo in priznajo strokovnost in sposobnost zaposlenih ter, da jim v skladu s tem delegirajo dodatna pooblastila.</s><s>Toda ravno tako da pri delegiranju se mora direktor zavedati, da je odgovoren za kompletno delo šole.</s><s>Prepreka delegiranju v majhnih organizacijah, pa tako tudi v šoli je izgovor direktorja da gre o majhni organizaciji.</s><s>Umikanje preprek pri delegiranju v šolah Ko beremo literaturo, katera se nanaša na proces delegiranja, ter na podlagi določenih iskušenj katere sem pridobila z delom v šoli sem pokušala identificirati slaba mesta delegiranja v šolah in na podlagi tega izvleči zaključke kako te slabosti obvladati.</s><s>Menim, da se v šolah prepreke v delegiranju lahko rešijo na naslijednje načine: § z edukacijo direktorja in ostalih zaposlenih, da bi se boljše spoznali s teorijo menadžmenta,</s>\n<s>§ z uspostavo dobre in kontinuirane komunikacije v školi, § z uspostavo dobre klime oziroma dobrih medsebojnih odnosov, § z razvijanjem občutka, da prevzemanje dodatnih pooblastil vleče za sabo tudi priznanje, napredovanje, oziroma da je to motivirajoče za zaposlenega, § vsekakor da je potrebno doseči ravnotežo v procesu delegiranja, ker so šole majhne organizacije, da bi se izognilo premalo oziroma preveč delegiranja, katero kot posledico ima lagko gubitak kontrole (preterana decentralizacija) ali pa, da naredi šolo nedovolj efikasno (preterana centralizacija).</s><s>Smatram, da se direktor, pa tudi ostali zaposleni šole morajo najprej spoznati s procesom delegiranja, oziroma z razlogi zakaj je delegiranje potrebno, katere so prednosti, ter katere prepreke delegiranju, kaj vse je treba prevzeti da bi se uspešno delegiralo in pri teme vodi računa, da gre za male, toda tudi specifične organizacije in da bo šele tedaj sam proces bil uspješno uporaben v šolah brez obzira na veličino in specifičnost.</s>\n<s>Na području Tuzlanskega kantona v 13 občin deluje 33 srednjih šol z 25.470 učenci in 1.260 profesorjev.</s><s>Po vrstah srednje škole razlikujemo: § 22 mešanih srednjih šol (5 šol v svoji sastavi ima gimnazijo, tehnično in strokovno šolo, ter 17 v svoji sastavi ima tehnično in strokovno šolo).</s><s>Število učencev v srednjih šolah odvisno od velikosti se vrti od 147 do 2.016, ter število učiteljev od 16 do 101.</s>\n<s>Delegiranje kto proces ni neznan v srednjih šolah Tuzlanskega kantona, toda ga po mojih spoznanjih do sedaj nihče ni raziskaval.</s><s>Zaradi tega sam se odlučila da raziščem proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s><s>Ker po mojih spoznanjih gre za prvo raziskavo procesa delegiranja v ustanovah izobraževanja, ter tako tudi v srednjih šolah na področju Tuzlanskega kantona menim, da je kvantitativna raziskava opravičena, da bi nam dalo osnovne podatke, ter bi se šele kasnije proces delegiranja lahko raziskali kvalitativno, ter bi se lahko bolj razumel in dal odgovore kako, da direktor šole kar se da kvalitnejše in bolj studiozno delegiral posle in naloge.</s>\n<s>Da bi se proces delegiranja v srednjih šolah malhko raziskal je bilo neobhodno najprej raziskati kaj literatura pove o procesu delegiranju, ter potem raziskati proces delegiranja v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s><s>In sicer tako, da se razišče katere posle direktor najbolj pogosto delegira, komu direktor najbolj pogosto delegira, in to katero vrsto naloge delegira katerim zaposlenim.</s><s>Poleg tega da se tudi razišče zaradi česa direktorji delegiraju kakor tudi to na kateri način motivirajo zaposlene za prevzemanje delegiranih nalog.</s>\n<s>Direktorji so najbolj odgovorni za delo šole z največ obvez in pravic v skladu s članem 143.</s><s>Zakona o srednjem izbraževanju (\"Službene novine Tuzlanskog kantona\", številka: 6/04 i 7/05) ter imajo največjo najveću možnost delegiranja nalog.</s><s>Tukaj je zanimivo podatke katere dobimo z raziskavo primerjati in na podlagi tega zaključiti kakšen pogled na delegiranje ima direktor šole ki delegira posle in naloge, ter kakšen pogled imajo njegovi prvi sodelavci, pomočniki direktorja in pedagogi s katerimi on osko sodeluje, in tudi tisti kateri so po sami prirodi posla usmerjeni eni na druge.</s><s>Posebno zanimivo je da se proces delegiranja pogleda tudi iz ogla profesorja za katerega se laho reče da je s poslom katerega opravlja \"urnik\" in \"šolski zvonec\" v eni zelo specifični situaciji.</s>\n<s>Namen mi je po pravici, da se s to raziskavo ukaže na karakter in neobhodnost procesa delegiranja v srednjih šolah, ker po Yuklu (1998:138) je delegiranje ena od važnejših metod menadžmenta časa za menadžerja ki je preobremenjen z obvezami.</s><s>Z delegiranjem manj važnih obvez in funkcij podrejenim, menadžer sprošča dodaten čas za važnejše odgovornosti.</s>\n<s>§ raziskatiti kaj literatura govori o procesu delegiranja. § Raziskati katere posle direktorji srednjih šol najboj pogosto delegirajo. § Raziskati komu direktorji srednjih šola najbolj pogosto delegiraju posle in naloge.</s>\n<s>§ Raziskati razloge zaradi česa direktorji srednjih šol delegirajo. § Raziskati na kateri način direktorji sednjih šol motivirajo zaposlene za prevzemanje delegiranih nalog.</s>\n<s>§ Direktorji največ delegirajo pomoćniku direktorja. § Direktorji srednjih šol delegirajo svojim sodelavcem, da bi imali več časa za opravljanje drugih poslov.</s>\n<s>Po Mužiću (1973:24) vsak pojav ima svoje kvalitativne in kvantitativne aspekte, ter se postavlja vprašanje katero tehniko kvalitativno ali kvantitativno uporabiti.</s><s>On ima mnenje, da treba vedno gledati na posamezne aspekte pojav in v zvezi z njimi razmišljati kateri pristup je adekvatnejši, da bi lahko na najbolj enostavni in najbolj ekonomičen način uvidelo tisto kar je v njej najbolj bitno.</s><s>Razlika med kvalitativnimi in kvantitativnimi tehnikami kakor trdijo Smith, Thorpe i Lowe (2004:54) ni vedno očitna.</s><s>Pri kombiniranju kvalitativne in kvantitativne metode je potrebno biti pozoren, posebno če jih uporabljamo samo da bi dobili bolj bogato sliko ker lahko vodi do protirječja in zmede.</s><s>Mužić (1973:199) meni, da šele ko raziskovalec poseduje beležke z vsemi važnimi podatki, katere je našel o svoji temi lahko pristopi urejanju podatkov, njihovi obdelavi in analizi.</s><s>Ta analiza je lahko kvalitativna in kvantitativna.</s><s>S kvantitativno analizo raziskovalec išče v izvirih oziroma v pojavah katere proučuje določenene elemente kateri se lahko štejejo ali merijo, da bi na ta način dal močnejši, bolj prepričljiv dokaz o splošnem in osnovnem smislu sporočila ali informacije katero nam dokument prinaša.</s>\n<s>Prednosti kvantitativne metode so obilno pokrivanje raspona okoliščin, hitrost in ekonomičnost in velik značaj za politiko odločanja, še posebej kadar statistiko dobimo iz velikih vzorcev.</s><s>Omejuje je njena naklonjenost k precejšni nefleksibilnosti in izobličenosti.</s><s>Ni zelo učinkovita za razumevanje procesa ali sprememb katere ljudje pripisujejo delovanju, ne pomaga pri oblikovanju teorij in otežava zaključevanje tistemu ki odloča z ozirom na to katere bodoče spremembe in dejanja se morajo uloviti.</s><s>Večina zbranih podatkov ni važna za pravo odločanje, čeravno jih lahko upotrijebimo za podporo prikritih ciljev tistih kateri sprejemajo zaključke (Smith, Thorpe i Lowe, 2004:54).</s><s>Menim, da je kvantitativna raziskava v tem primeru opravičena da bi nam dala osnovne podatke, ker po mojih spoznanjih, gre za prvo raziskovanje delegiranja v srednjih šolah na področju Tuzlanskega kantona, ter šele kasneje bi se proces delegiranja lahko raziskoval kvalitativno da bi se veliko bolj razumeli in dali odgovore kako bi direktor šole čim kvalitetnejše in bolj studiozno delegira posle in naloge.</s><s>5.3 Zbiranje podatkov in vzorec</s>\n<s>intervjui, testiranje/merenje in opazovanje, toda povdarek je na vprašalnikih.</s><s>Čerevno so navidez enostavni za uporabo in analizo vseeno njihovo kreiranje ni tako enostavno.</s><s>Vprašalnike uporabljajo v anketah.</s><s>Osnovni namen ankete je, da se dobi infomacija od določene skupine ljudi ali populacije ali o njej.</s><s>Po Mužiću (1973:263) je anketa postopek s katerim se izpraševancem postavljajo vprašanja v zvezi z dejstvi od znanstvenega interesa in katere so znane izpraševancem, ali vprašanja v zvezi z mnenjem izprašanca.</s><s>Izprašanici na njih odgovarajajo pismeno.</s><s>Sama sem se opredelila za anketno raziskovanje s pomočjo anketnih vprašalnikov za vse skupinee izprašancev, katere sem sama kreirala.</s><s>Vprašanja v anketnih vprašalnikih so bila enaka za vse štiri skupine izprašancev (direktorje, pomočnike direktorja, pedagoge in profesorje).</s><s>Anketni vprašalnik je zajel nekaj različinih segmentov pomembnih za proces delegiranja:</s>\n<s>A) Osnovne karakteristike anketiranih oseb.</s><s>B) Posle katere direktor najbolj pogosto delegira.</s><s>C) Komu direktor najbolj pogosto delegira?</s><s>D) Katere posle in komu direktor najbolj pogosto delegira?</s><s>E) Zaradi česa direktor najbolj pogosto delegira?</s><s>F) Kako direktor motivira zaposlene pri delegiranju?</s><s>Vprašanja so bila zaprtega tipa s ponujenimi odgovori v segmentih B, C, E i F: kjer so ponujeni odgovori bili 1 - pomočniku direktorja; 2 - pedagogu; 3 - profesorju; zadnjem vprašanju imeli možnost da dajo odgovor tudi na eno odprto vprašanje.</s><s>Načrtovani vzorec v tem raziskovanju je bilo potrebno zajeti 50% šol, oziroma 16 srednjih šol Tuzlanskega kantona.</s><s>In to tako, da bo z raziskavo zajeto 50% gimnazij, 50% tehničnih in 50% mješanih srednjih šol.</s><s>Torej z raziskavo je bilo potrebno zajeti 15 direktorjev, 15 pomočnikov direktorjev, 15 pedagogov kakor tudi 20% profesorjev iz vsake šole po ključnem vzorcu, in to tako, da so po zahtevi iz pisma namene anketne vprašalnike izpolnjevali samo tistii profesorji čigar priimek začne s prvo črko A, H, M in S, v primeru da v šoli ni potrebno število profesorjev kateri ispolnjujejo to zahtevo tudi profesorji čigar priimek začenja s črkama B in T. Po zbranih izpolnjenih anketnih vprašalnikov je konstatirano da se ena od šol ni odazvala prošnji za pomoč pri raziskavi, tako da se ta raziskava zasniva na podatkih iz 15 srednjih šol Tuzlanskega kantona.</s>\n<s>Po analizi zbranih podatkov se lahko konstatira, da je anketne vprašalnike izpolnilo skupno 155 izprašencev od tega: § 15 direktorjev šol,</s>\n<s>Postavlja se vprašanje: zakaj samo 11 pomočnikov direktorjev?</s><s>Odgovor se lahko dobiti če se ve, da Pedagoški standardi za srednje šole (\"Službene novine TK\", številka: 2/04) precizirajo, da pomočnika direktorja ima lahko samo šola z maksimalnim številom oddelkov.</s><s>Iz tega izhaja, da so z anketnim raziskovanjem bile zajete tudi štiri manj razvite šole, oziroma tiste katere po Pedagoških standardih niso mogle angažirati pomočnika direktorja.</s><s>Kar pa zadeva pedagoga, tu gre za to, da čeravno po Pedagoških standardih vsaka škola bez obzira na razvijenost, broj odjeljenja i broj učenika može imati pedagoga jedna od šola v kateri je izvedena raziskava ni imala pedagoga (trenutno pedagoga nima niti na evidenci Službe za zaposljevanje TK).</s><s>Ob statistični obdelavi podatkov je uporabljen programski paket SPSS 8,0 for Windows.</s>\n<s>Omejitve te raziskave v metodološkem smislu so te ker sem osebno sestavila anketne vprašalnike. v vsebinskem smislu omejitve je to ker se delegiranje opazuje samo skozi nekaj elemenatov i ker so z raziskavo zajeti samo direktorji, pomočniki, pedagogi in profesorji oziroma niso zajete vse skupine zaposlenih.</s><s>K temu je treba dodati tudi to, da je zaradi objektivnih razlogov z raziskavo zajeto samo 11 pomočnikov direktorjev.</s><s>Kakor tudi to da odgovori v anketnih vprašalnika predstavljajo subjektivne ocene s strani anketiranih izprašencev, ali po mojem mišljenju tudi nezadostno znanje samega procesa delegiranja v šolah.</s><s>Ena od omejitev te raziskave je tudi omejen pristop k literaturi katera govori o delegiranju.</s><s>5.5 Delegiranje v literaturi</s>\n<s>Da bi se lahko opravila raziskava o procesu delegiranja v srednjih šolah je bilo najprej potrebno raziskati kaj o tem področju pišejo avtorji na području Bosne in Hercegovine in drugih držav.</s><s>Z branjem in iskanjem po literaturi kaj so avtorji zapisali o delegiranju lahko povem, da se o procesu delegiranja največ lahko najde v literaturi katera tretira splošni menadžment.</s><s>Istočasno lahko konstatiram da večina teh avtorjev delegiranju ne posvea velik pomen.</s><s>Vse se bazira na teoretičnih postavkah, tako da je teorija delegiranja pri večini avtorjev skoraj identična in precej skopa.</s><s>Bosansko hercegovski avtorji menadžmenta delegiranju skoraj da tudi ne poklanjajo pozornost.</s><s>Več o delegiranju sem najdla v literaturi avtorja angleškega govornega področja, kakor tudi avtorja iz Republike Slovenije, Hrvaške in Srbije in Črne Gore (kar se lahko vidi iz seznama literature katero sem uporabila za svoje delo).</s><s>Logično je da je proces delegiranja v izobraževanju veliko manj obdelan v odnosu na splošni menadžment, toda jaz nisem najdla niti eno avtorsko delo na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvaške in Srbije in Črne Gore ki tretira to področje.</s><s>Nekaj več o procesu delegiranja v izobraževanju se lahko najde pri avtorjih iz Republike Slovenije.</s><s>Tukaj je potrebno vzeti v obzir tudi to, da sam imela omejen pristop k literaturi.</s><s>6 ZAKLJUČEK</s>\n<s>Z branjem in iskanjem po literaturi kaj so avtorji zapisali o delegiranju lahko povem da se največ o procesu delegiranja lahko najde v literaturi katera tretira splošni menadžment.</s><s>Enako tudi konstatiram da večina teh avtorjev delegiranju ne posveča velik pomen čeravno se veliko avtorjev (Mullins, 1991:852; Stoner, Freeman i Gilbert, 1995:355; Tavčar:2002:218) strinja da je delegiranje zelo važno in da uspeh menadžerja kakor tudi vodenja odvisno med ostalim tudi od delegiranja.</s><s>Iz analize se lahko zaključi da je z raziskavo zajeto 15 ali 45,45% šol, in to ravnomerno po vrstah, kakor tudi po velikosti oziroma po številu učencev.</s><s>Z analizo zbranih podatkov iz 15 srednjih šol, kateri so vezani za osnovne karakteristike (segment A) 155 izprašancev lahko konstatiramo, da so vse štiri skupine izprašancev: direktorji, pomočniki direktorjev, pedagogi in profesorji taka vzorec, da ga lahko smatramo za primerljivega s populacijo kateri pripadaju.</s><s>Z analizo podatkov iz segmenta B se lahko zaključi, da se v največji meri delegiraju posli: Sodelovanje s strankami in starši (93,50 %), Rutinski administrativni in organizacijski posli (81,16%), Disciplinska problematika šole (80,70), Načrtovanje (76,62) in Organiziranje izletov, obiski in ekskurzija (70,26).</s><s>Da se konstatirati, da gre prvenstveno o rutinskih, oziroma enostavnih poslih za katere Možina (2004:3) trdi \"Vsakodnevne naloge katere moraju biti narejene tudi kadar je direktor odsoten\", kakor tudi o poslih kateri so karakteristični za pedagoško delo ali pedagoško vodenje, za katere Erčulj in Koren (2003:7) navajata: \"Pedagoško vodenje se javlja kakor tisto kar bi direktorji želeli da delajo toda nimajo časa.\" To v resnici lahko pomeni da te posle direktorji delegiraju, ker za njih nimajo časa.</s><s>Raziskava je tudi pokazala, da se v najmanjši meri delegirajo posli: Sprejem novo zaposlenih (40%), potem sledijo Posli vezani za finance (51,64%) ter Sodelovanje in kontakti z Ministrstvom (53,92% ).</s><s>Tukaj se lahko konstatira, da prvenstveno gre za posle iz domena menadžerskega vodenja in sicer tisti posli kateri kažejo \"kdo je najmočnejši v šoli\", toda to so tudi posli kateri so tudi najbolj izpostavljeni sodbi raznih javnosti, ter jih verjetno tudi zaradi tega direktorji manj delegirajo.</s><s>Pri usporejanju odgovorov direktorjev, pomoćnikov direktorjev, pedagogov, in profesorjev je ustanovljeno da obstaja določena razlika, oziroma najmanj se delegiranja poslov v šoli zavedajo profesorji.</s><s>Po povprečnih vriednostih se profesorji zavedajo, da direktor delegira samo: Rutinske in administrativne posle, ter Sodelovanje s strankami in starši.</s><s>To Fullan (1992) tolmači z opažanjem da: \"Učilnice izoliraju učitelje\", toda jaz bi dodala da otutujenju profesorjev doprinaša \"urnik\" in \"šolski zvonec\", kar za profesorja vsakodnevno predstavlja brezuslovno delovno obvezo.</s><s>Raziskava je pokazala, da je delegiranje prepoznavno kot proces v srednjih šolah od vseh štirih skupin izprašancev.</s><s>Potvrjena je hipoteza da direktor šole največ poslov in nalog delegira pomoćnik direktorja - segment C, in to od vse štiri skupine izprašancev.</s><s>Navadno je procedura, da direktor šole najbolj pogosto zbira pomočnika direktorja in to iz vrst profesorjev, svojih kolegov.</s><s>To je razumljivo ker je znano, da direktorji zbirajo za pomočnika osebo s katero bo lahko prvenstveno uspešno sodeloval in za katero so sigurni da poseduje strokovnost, sposobnost in veščine katere bo lahko iskoristil za uspešno delo šole.</s><s>Ravno tako je pomočnik direktorja vsakodnevno bližje profesorjem, drugim zaposlenim, kakor tudi učencem in samim tem raspolaga z več informacij važnih za delo šole, vse to doprinaša da pomočnik direktorja ima boljšo sposobnost prinošanja dobrih in hitrih odločb.</s><s>Ta raziskava ni zajela vse zaposlene ki delajo v školi, toda potrebno je povdariti, da se posli lahko delegirajo tudi sekretarju in finančnem uradniku, oziroma tudi vsem drugim zaposlenim v školi, toda intenziteta toga delegiranja je manjša kar je raziskava pokazala.</s>\n<s>Ko gre za razloge zaradi česa direktor delegira posle in naloge - segment E vse štiri skupine izprašancev se je strinjalo, da so to skoraj vsi tisti ki so dani v vprašalniku.</s><s>Tako lahko zaključimo. da je tudi hipoteza da direktorji en del poslov delegirajo svojim sodelavcem ker verjamejo v sposobnost sodelavcev je tukaj potrjena, kakor tudi to, da lahko zaključimo, da hipoteza, da ima direktor več časa za opravljanje drugih nalog ni potrjena, oziroma, da je zavrnjena ker se je najmanj izprašancev opredelilo za ta razlog.</s><s>Tukaj se opravičeno lahko postavi vprašanje zakaj so skoraj vse trditve označene kot razlog zaradi česa direktor delegira, oziroma, ali je rezultat analize prepričanje izprašancev da so to resnični razlogi za proces delegiranja ali je to rezultat njihovega mnenja da bi to morali biti razlogi za proces delegiranja.</s><s>Raziskava je potvrdila hipotezo, da direktorji motiviraju sodelavce za prevzemanje delegiranih nalog - segment F, ker so vse štiri skupine izprašancev soglasne in skoraj popolnoma zavrniule trditev št.</s><s>6. da direktor sodelavce ne motivira nikdar.</s><s>Direktor motivira sodelavce tako da: Sodelavcu da do znanja da ima večjo odgovornost, Sodelavcu da do znanja, da dela važen važan posel.</s><s>To gre v prid trditvi katero sta navedla Možina in autorji (2002:473) da nematerijalno usmereni posamezniki smatraju, da ljudje delajo zato da bi bili važnejši.</s><s>Karakteristično je da so se vse štiri skupine izprašancev strinjale, da direktor sodelavce ne motivira s povečevanjem plać.</s><s>Na podlagi tega se lahko zaključi, da je finančna motivacija izostala, in sicer zaradi tega ker šole nimaju finančnih sredsev za ta namen.</s><s>To se lahko potrdi če se pogleda načrt Budžeta Tuzlanskog kantona za to leto.</s><s>Zaradi zelo težke situacije v Budžetu kantona niso načrtovana sredstva za finančno motiviranje ne samo za področje izobraževanja temveč niti za druga področja katera se financirajo iz sredstev Kantona.</s><s>Iz tega izhaja, da če izostane finančna motivacija takrat direktorju ostane na raspolago samo moralna oblika motivacije s katero po mojem mišljenju samo pri zaposlenem entuzijastu se lahko doseže polna angažiranost za delo.</s><s>Ali kakor navajajo Možina in autorji (2002:473) nematerijalno usmereni posamezniki smatraju, da ljudje delajo zato da bi bili važnejši.</s>\n<s>Torej lahko konstatiramo, da su pridobljeni rezultati pokazali, da je delegiranje v srednjih šolah znano, ali vseeno smo dobili samo osnovno, začetno sliko o delegiranju, oziroma nismo prišli do podatkov o delegiranju kot procesu ki je znan na nivoju šole.</s><s>Raziskava je pokazala da direktorji šol delegirajo svoje naloge, toda postavlja se vprašanje ali gre vedno za delegiranje ali samo kontrolirajo naloge in ali se delegiranje odvija bolj po \"inerciji\", ter da v resnici niti direktorji šol niti ostali zaposleni niso seznanjeni z suštino tega procesa.</s><s>Smatram, da bi popolnejši odgovor na to vprašanje lahko dala še ena raziskava v srednjih šolah katere bi bilo potrebno usmeriti tako, da da odgovore na vprašanja tipa: Kaj za zaposlene pomeni delegiranje pooblastil in poslov.</s><s>Kako se delegirajo posli in pooblastila zaposlenim in kako se preverjajo rezultati.</s><s>Potrebno je tudi raziskati koliko so pripravljeni zaposleni prevzeti delegirano delo in pooblastilo.</s><s>Ali se izvaja analiza procesa delegiranja in kako.</s><s>Kaj direktor prevzema ko ustanovi da je delegirana naloga narejena napačno.</s><s>Kaj za direktorja predstavlja zavračanje delegirane naloge in kaj v te situaciji predvzame.</s><s>Šele ko dobimo odgovore na ta vprašanja bomo imeli kompletnejšo sliko o delegiranju v srednjih šolah Tuzlanskega kantona.</s>\n"}
+{"dc.title": "Obvladavanje promjena sistema obrazovanja Tuzlanskog kantona", "dc.creator": "Pozderović, Ediba", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_1516", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=11178&dn=", "text": "<s>Sprememba se opazuje kot dinamičen in stalen proces rasti in razvoja, uključuje pa še, notranje ali zunanje transformiranje posameznikov, skupin, ali inštitucij, kateri se vodijo po dejanskih vrednostih prakse in izhoda.</s><s>Jedro zgradbe družbenega sistema tvorijo občutki ljudi, kateri se ne morejo ignorirati, zaradi sprejemanja ali nesprejemanja spremmb zaradi raznih razlogov, ter so notranji motor za zagon tako dela, kakor tudi, celotnega sistema sprememb.</s><s>Širši obseg reforme zahteva istočasno mobilizacijo in koordinacijo več komponent sistema, katere skrbijo o potrebah uporabnikov kakor tudi skupnosti, profesionalnosti prožanja storitev, konkurenčnosti, in odgovornosti uključenih.</s><s>Reforma izobraževalnega sistema Tuzlanskog Kantona, je mobilizirala vrsto sprememb, toda smisel tega dela je da z globljo analizo razišče, katere so tiste vidne spremembe v šoli, kot segmenta izobraževalnega sistema.</s><s>S kvalitetnejšim raziskovanjem, kozi studijo primera je dana relevantna slika o situaciji prej in sedaj.</s><s>Po raziskavi, spremembe v okvirju sistema izbraževanja Tuzlanskog Kantona dajo fokus bolj na vsebino Kurikuluma za devetletno šolo, manj pa na razvoj kapacitete resursa v in izven šole.</s><s>Poleg toga, je nezadostna harmonizacija v strukturi javne administracije.</s><s>Toda, konfliktne točke izobraževalnega sistema so v nivoih odločanja in pretoku informacij.</s><s>Ključne riječi: sprememba, okolje, dinamičnost, kompleksnost, sistem, inovativna organizacia, vodstvo, kultura, razvoj, evalvacia.</s>\n<s>4.2.2 Obvladavanje promjena u organizaciji: sistem, struktura, 4.2.3 Vođenje promjena: planiranje, razvoj, evaluacija ……………</s><s>SKRAĆENICE</s>\n<s>Trend današnjeg poslovanja je rastuća globalizacija tržišta robe i usluga širom svijeta, na koje bitno utiče: ekonomska, tehnološka, politička i socijalno-kulturna sfera (Drucker, 2000).</s><s>Uticaj razvoja tehnologije u oblasti komunikacija, unio je revolucionarne promjene u poslovanje na širim geografskim prostorima.</s><s>Kako je za globalno poslovanje neophodno znanje, tako isto, u modernoj ekonomiji postaje centralna investicija (Drucker, 2000).</s><s>Visoke investicije u znanje, od strane vlade, istovremeno zahtjevaju ekonomsku opravdanost: između ulaganja u znanje i njihovih rezultata u znanju.</s><s>Ovakav zahtjev, dovodi do razmatranja pitanja efikasnosti vlade i uređenja novih odnosa političke strukture društva, kao i položaj i uloga pojedinca u njemu.</s><s>Prema Drucker-u (2000: 260), ovaj zahtjev se može riješiti decentralizacijom, kroz pružanje organizacione neovisnosti insitucija.</s><s>Po njemu, svaka organizacija, treba u svoje strateške ciljeve da uključi i globalnu konkurenciju (Drucker, 2001: 67) kojom se pojedincima, intelektualnim radnicima, nameću novi zahtjevi, kao što su: odgovornost za vlastiti doprinos; stalna inovativnost; neprestano učenje i poučavanje.</s><s>Tako intelektualni kapaciteti resursa postaju ključni marker.</s><s>A, obrazovanje, prva vrijednost u izboru modernog čovjeka (2001: 142).</s><s>1.1 Obrazovanje u BiH</s>\n<s>Javno obrazovanje BiH zauzima posebno mjesto u vrijeme Austro Ugarske, kada se otvaraju javne Gimnazije, škole za učitelje i tehničke škole.</s><s>Oblikovanje javnog obrazovnog sistema nastavlja se nakon drugog svjetskog rata u okviru Federalne Republike Jugoslavije.</s><s>U tom periodu ukidaju se privatne i religiozne škole.</s><s>Obrazovni sistem Jugoslavije karakterisao se 'decentralizacijom, specifičnih obrazovnih sistema svake federalne jedinice (republike)', što je prema mišljenju Zgage (u Koren, 2002: 5), daleko prije nego što su počeli globalni trendovi decentralizacije.</s><s>Do 1990. godine struktura obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine nije se puno razlikovala od struktura drugih republika Jugoslavije.</s><s>A, činilo je predškolsko, osnovno, srednje, i visoko obrazovanje.</s>\n<s>U 1990./91. školskoj godini jedna trećina stanovništva BiH aktivno učestvuje u obrazovanju.</s><s>Tadašnji obrazovni sistem dizajniran je u jednopartijskom političkom sistemu.</s><s>Prvi više stranački politički izbori bili su 1990.</s><s>Strateški pravac ovog perioda 1 Uvod</s>\n<s>Snage, slabosti, mogučnosti, prijetnje temeljio se na izgradnji efikasnog obrazovnog sistema i njegovog približavanja Evropskim i svjetskim trendovima.</s><s>Pojavom rata prekida se implementacija ovog strateškog pravca (Education in The Federation of Bosnia and Hercegovina; Federalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo, 2000).</s><s>1.2 Uticaj politike na školstvo</s>\n<s>Između aprila 1992. i decembra 1995.</s><s>BiH proživljava ratni period, tokom kojeg 50% populacije mijenja mjesto boravka.</s><s>Ogromni gubitci, nematerijalni i materijalni, uzrokovali su individualne i društvene poremećaje.</s><s>Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 1995.</s><s>BiH se struktuira u dva entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republiku Srpsku (RS).</s><s>Administrativno, FBiH dijeli se na 10 Kantona.</s><s>A, od 2000. godine, iz RS je izuzet i uspostavljen distrikt Brčko, sa sopstvenom autonomijom (Pokretanje debate: Poštuje li BiH svoje međunarodne obaveze na polju obrazovanjapitanja za građane BiH, OSCE, Mission to Bosnia nad Herzegovina, 2005).</s><s>Ustav BiH (www.ustavnisud.ba) sadrži jasne odredbe kojima uređuje nadležnosti na državnom nivou.</s><s>Obaveza je države i oba entiteta da osiguraju i zaštite pravo na obrazovanje koje ima prioritet nad svim domaćim zakonima.</s><s>Sve nadležnosti i funkcije, koje nisu izričito dodijeljene institucijama državnog nivoa, spadaju u nadležnost institucija ova dva entiteta.</s><s>U skladu sa Ustavom RS (www.vladars.net), nadležnosti u oblasti obrazovanja su 'centralizirane' na nivou entiteta i vrše ih republički i općinski organi.</s><s>Glavne upravne i stručne funkcije u predškolskom, osnovnom, srednjem, i visokom obrazovanju obavljaju Ministarstvo prosvjete i kulture i Republički pedagoški zavod.</s><s>Općine su nadležne za finansiranje prijevoza učenika, ishrane i smještaja.</s><s>Ustavom Federacije (www.fbihvlada.gov.ba) 'decentralizacija' nadležnosti u oblasti obrazovanja prenosi se na četiri nivoa autoriteta: federalni, kantonalni, lokalni općine, i školu.</s><s>Federalni nivo ima ulogu kooperacije i koordinacije između kantona, ali bez obezbjeđenih mehanizama zaštite prava ovog nivoa, što onemogućava vođenje konstruktivnog dijaloga između svih nivoa.</s><s>Svo značajno odlučivanje prenešeno je na Kantonalne nivoe u ruke deset ministara obrazovanja.</s><s>'Centralizacija' moći autoriteta na kantonalnom nivou, karakteristiše se slabom kooperacijom između kantona.</s><s>Njihova organizaciona struktura slična je Federalnom Ministarstvu, izuzev što su im dodate 1 Uvod</s>\n<s>Snage, slabosti, mogučnosti, prijetnje institucije Pedagoških Zavoda kao dio organizacione strukture.</s><s>Nadležnosti općina su kao i u RS vezane za nadležnosti finansiranja prijevoza učenika, ishrane i smještaja.</s><s>Direktna posljedica jakog trenda centralizacije vlasti na Kantonima i u entitetu RS, posebno u oblasti fiskalne politike, (član 4. Ustava FBiH i član 8. Ustava RS) ima veoma negativne posljedice na mogućnost i sposobnost lokalnih organa vlasti da adekvatno zadovolje potrebe i zahtjeve lokalnog stanovništva.</s><s>Poseban problem predstavlja nedostatak komunikacije između lokalnih organa vlasti na jednoj strani, te kantona i entiteta na drugoj, posebno u procedurama kreiranja i donošenja zakona i drugih propisa centralne vlasti koji ih se direktno tiču (Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, OSCE Misija u Bosni i Hercegovini i Savjet Evrope, Sarajevo, 2003).</s><s>Funkcije školskog menadžmenta, u oba entiteta, podijeljene su između školskog odbora; administrativnog autoriteta i školskog direktora.</s><s>Školski odbor čine predstavnici roditelja, a njihov broj varira od kantona do kantona i u RS.</s><s>Školski menadžment je odgovoran kantonalnom ministru u FBiH ili entitetskom ministru u RS Obrazovna struktura sistema oba entiteta je slijedeća: predškolstvo, osnovna škola, srednja škola, visoko obrazovanje.</s><s>Općenito struktura se nije promijenila u odnosu na onu koja je bila prije rata (prilog 2).</s><s>Sistem obrazovanja je u cjelini prilično isparćan, na nekoliko podsistema (RS, deset kantona FBiH, federalni nivo, Brčko Distrikt, međuentitetski nivo, i nivo države BiH).</s><s>Institucionalno gledajući, ovim podsistemima upravljaju ukupno 23 organizacije.</s><s>Taj broj obuhvata Agenciju za standarde i ocjenjivanje (ASO), koja funkcionira na međuentitetskom nivou, 13 ministarstava, Odjel za obrazovanje BD, osam pedagoških zavoda na entitetskom i kantonalnom nivou (prilog 1).</s><s>1.3 Reforma obrazovnog sektora</s>\n<s>Reforma obrazovnog sektora, krenula je dokumentom 'Srednjoročna razvojna strategija BiH 2003-2007' (Srednjoročna razvojna strategija Bosne i Hercegovine 2003.2007.; Vijeće ministara, Vlada Federacije i RS, Ured koordinatora BiH ).</s><s>Ovim dokumentom, naglašene su slabosti obrazovnog sektora: § velik broj zakona koji regulira ovu oblast, § potpuno zanemaren naučno-istraživački rad, 1 Uvod</s>\n<s>§ nastavni planovi i programi neprilagođeni zahtjevima Evropske zajednice, § visok stepen politizacije obrazovnog sistema, § preklapanje ingerencija između ministarstava obrazovanja i pedagoških zavoda, § nesklad između inicijalnog obrazovanja nastavnika i stvarnih potreba nastavne prakse,</s>\n<s>§ uspostaviti sistem obuke i usavršavanja nastavnika putem programa za obuku mentora i osnovati institucije za obuku nastavnika.</s><s>2003. godine usvojena je 'Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i općeg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini' (Obrazovne vlasti BiH i EC-TAER, Program Evropske Unije, 2003) kojom se naglašavaju namjere reforme obrazovanja: • reorganizacija školskog sistema radi njegovog efikasnijeg doprinosa ekonomskom oporavku zemlje,</s>\n<s>Kroz dokument Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u Bosni i Hercegovini (FMONKS, Sarajevo i RS, Banja Luka, 2004) utvrđeni su osnovni principi i standardi za organizaciju i funkcioniranje predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja, te osnivanje i funkcioniranje institucija koje obezbjeđuju obrazovanje u BiH.</s><s>U skladu sa odredbama ovog zakona, entiteti, kantoni i Distrikt Brčko dalje su regulirali pitanja upravljanja u školama, uključujući odnose između škola i javne uprave.</s><s>A, državnom Ministarstvu civilnih poslova dodijeljena je nadležnost za nadgledanje provedbe ovog zakona.</s>\n<s>OSCE predvodeći proces, koji ima za cilj uspostavljanje jedinstvenog obrazovnog sistema na nivou države Bosne i Hercegovine, postavlja kao ključni izazov osiguravanje djelotvorne reforme obrazovnog sistema svih nivoa BiH kao strateške komponente oporavka društveno-ekonomskog sistema u cjelini.</s><s>Svi zahtjevi reformskih promjena BiH, navedenih dokumenata, usklađeni su sa zahtjevima Evropske Unije (Lisabon, 2000; Bolonja, 1998; Bruxelles, 2000; Kopenhagen, 2002).</s><s>Među 1 Uvod</s>\n<s>evropskoj integraciji zemlje. zahtjevima se posebno ističu 'tri' elementa koja su tipična za današnje obrazovne reforme širom svijeta: decentralizacija; privatizacija i efikasnost podučavanja i učenja.</s><s>1.4 Moja iskustva</s>\n<s>Na prostoru entiteta FBiH, Tuzlanski Kanton (TK) je geografski i populaciono najveći kanton (www.fzs.ba).</s><s>U skladu sa reformskim zahtjevima, u ovom kantonu su usaglašeni novi zakoni za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje.</s><s>Donešeni su novi kurikulumi, koje prati kontinuirana obuka nastavnika u primjeni nove metodologije rada sa učenicima.</s><s>Počela se provoditi obuka javne administracije u školskom menadžmentu.</s><s>Uveden je novi način finansiranja škola i dr. Pozitivna izjava OSCE-a o ovom kantonu u smislu da efektivno sprovodi reformske promjene (Izvještaj, OSCE, Sarajevo, 2005), privukla je moju pažnju.</s><s>Postavila sam sebi pitanja: Da li stvarno postoji promjena?</s><s>U čemu je ta promjena?</s><s>Osobno, radeći kao savjetnik Pedagoškog zavoda (upravne jedinice Ministarstva obrazovanja Kantona), i uključenošću kroz međunarodne projekte, stekla sam određena iskustva u vezi uvođenja promjena.</s><s>Na osnovu iskustva sam naučila, da je za svaku promjenu potrebna adekvatna situacija i vrijeme, kako bi je ljudi prihvatili.</s><s>Za promjenu je potrebna i podrška i pritisak svih nivoa kako bi se osigurala i postala održiva.</s><s>I, što je veoma važno, nijedna se promjena ne dešava bez razvijenog efikasnog sistema povratnih informacija, recipročan odnos informiranja dviju strana i diseminacija vidljivih rezultata kroz produkte su temeljni.</s><s>Po mom viđenju, proces promjena u BiH odvija se sporo najviše zbog izolacije građana kako u vanjskoj, u odnosu na svijet tako i unutrašnjoj u odnosu na entitete, kantone, općine, čemu dosta doprinosi i vladajući politički ambijent.</s>\n<s>Obvladavanja sistemskih promjena na TK posebno me interesuje zbog njihovog velikog intenziteta i obima uvođenja, u cilju ispunjenja zahtjeva datih u dokumentu 'Reforma obrazovnog sistema Bosne i Hercegovine' (2003).</s><s>Do sada, nisam pronašla da se neko bavio istraživanjem uvedenih sistemskih promjena na području TK za protekle dvije godine.</s><s>Namjera mi je da kroz dublju analizu, kroz sučeljavanja prakse i teorije, 1 Uvod</s>\n<s>3. Istražiti kako implementirane promjene zaposleni u tim školama doživljavaju.</s><s>4. Sučeliti teorijska razmatranja sa rezultatima istraživanja i izvesti neke zaključke i preporuke za obrazovni sistem Tuzlanskog Kantona.</s>\n<s>Dublji uvid u samo dvije škole ne omogućava generalizaciju.</s><s>Nije moguće istražiti sve aspekte promjena Na promjene utiče niz faktora koji su možda skriveni.</s><s>Trenutna slika procesa ako je pojednostavljena ili preuveličana može dovesti do pogrešnog izvođenja zaključka.</s>\n<s>Obvladavanje promjena može se proučavati s više aspekata, kao što su vrijeme, okolina, organizacija, vođenje (Stoner; Freeman; Gilbert,1995; Joyce, 2000).</s><s>Većina autora tvrdi da su promjene u našoj civilizaciji sve brže i dinamičnije (Minzberg, 1989).</s><s>Sa aspekta organizacije uzroci promjena su u unutarnjoj i vanjskoj okolini, tako da govorimo o obvladavanju promjena izvan i unutar organizacije, i uključuje: sadržaj, ljude i procese (Anderson i Ackerman Anderson, 2001).</s><s>U transformaciji organizacije, sva tri područja moraju biti integrirana u kretanju od toga gdje je danas ka njenom izboru gdje želi biti u budućnosti (Everard, Morris, Wilson, 2004; Paton, McCalman, 2000; Clark, 1996).</s><s>Opstanak organizacije u 21. stoljeću, ovisi, ne samo od njene prilagodljivosti, već, i njene 'usmjerenosti' vidnim i učinkovitim promjenama, kako izvan tako i unutar organizacije, kojima pokazuje svoju korisnost (Hargreaves i 1 Uvod</s>\n<s>Hopkins, 2001).</s><s>Mnogi autori ističu, da u današnjem vremenu punom paradoksa, veoma je važan stalni reinžinjering procesa ili organizacionog poboljšavanja procesa (Stacey, 1997; Senge, 2001).</s><s>U školi, stalno poboljšanje je u uskoj vezi sa 'uspješnim' i 'efikasnim' postizanjem cilja (Sallis, 1996; Sergiovanni, 2001).</s><s>Kreiranje obrazovnog sistema na zahtjevima društva 'znanja' postavlja krucijalno pitanje o 'strukturi školske organizacije' koja treba da odgovori uticajima vlade i profesionalnosti (Drucker, 2000), što predstavlja izuzetno složen proces koji zahtjeva mobilizaciju, koordinaciju i fuziju više komponenti (Fullan, 2000).</s><s>Kako je interakcija ljudi dinamičan i živi proces koji se veoma teško kontrolira unutar organizacije, mnogi autori stoga ističu važnost autonomije škole (Haynes, 2003), pogotovo ako govorimo o kreiranju inovacija, koje se ne mogu tek tako kopirati iz jedne u drugu organizaciju (Koren, 1999).</s><s>U procesu provođenja promjena i konverzije znanja, direktori su krucijalni za uspješnu implementaciju promjena u školi (Stoll i Fink, 2000; Caldwell i Spinks, 1993; Lyytinen, 2005).</s>\n<s>Ova teorijska razmatranja o promjenama pobudila su moj interes za njihovo istraživanje u školama Tuzlanskog Kantona kroz emotivnu stranu doživljaja promjena kod ljudi u tim školama.</s>\n<s>Proučavajuči promjene u literaturi fokusirala sam se na teorije menadžmenta koje razmatraju uticaj dinamike odnosa i uslova u uvođenju promjena (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995), koji tokom vremena, dovode sistem do složenosti - reda ili kaosa – nereda (Haynes, 2003).</s><s>Nova ekonomija zahtjeva drugačije uređenje javne uprave u okviru sistema, kojom se povećava uloga odgovornosti pojedinaca za odlučivanje i lični profesionalni razvoj (Drucker, 2000), što uslovljava konkurentnost, i veću pojavu otpora i konflikta ljudi prilikom uvođenja promjena.</s><s>2.1.1 Teorija dinamičnog angažmana</s>\n<s>21. stoljeće donijelo je modernim organizacijama intenzivan pritisak vremena, koje zahtjeva noviji, dinamičniji angažman obvladavanja ljudskih odnosa i brže prosuđivanje uslova za promjene.</s><s>Nasuprot statičnoj nezainteresiranosti za promjene, dinamika uključuje neprestani porast aktivnosti za promjene i intenzivnu uključenost sa drugima kroz angažmane (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 49).</s><s>Ova teorija, prema autorima, uključuje šest različitih i bitnih područja, kao što su: Novo organizaciono okruženje.</s>\n<s>Novo 'organizaciono okruženje' proističe iz složene i dinamične 'interakcije ljudi' unutar organizije i interakcije sa drugim organizacijama.</s><s>Unutar organizacije, ova interakcija se odnosi na učešće svih zaposlenih i Odbora, koji imaju ulogu da razvijaju i 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Etika i društvena odgovornost mijenjaju unutrašnji ambijent organizacije, otvarajući ga ka vanjskom ambijentu.</s><s>Interakcija organizacije sa vanjskom okolinom odvija se kroz uzimanje resursa kao inputa (ulaza- u školi to je broj upisanih upčenika), koje vraća nazad u vanjsku okolinu kao outpute (izlaze- u školi to su učenici koji su završili školu) kroz transformiran produkt ili servis (u školi to su programski sadržaji, nastavnici, sredstva).</s><s>Aktivnosti vanjske okoline mogu biti kroz direktne i indirektne elemenate.</s><s>Direktni, se odnose na aktivnosti učesnika (stakeholderi) kao što su korisnici, posebne interesne grupe, agencije vlade, sindikati i drugo.</s><s>A, indirektni, se odnose na aktivnosti vlasnika (sherholderi), u ovom slučaju vlade TK, koja kroz 'tehnološke, ekonomske, društvene i političke varijable' utiče na uređenje i klimu organizacije (Stoner; Freeman;</s>\n<s>Teorija dinamičnog angažmana naglašava važnost etike i društvene odgovornosti u vođenju ljudi sa 'vrijednostima' njihove organizacije.</s><s>Etika se definira kroz proučavanje uticaja naših odluka na druge ljude (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 107).</s><s>Nova politika teorije uprave preporučuje organizacionu strukturu ograničene moči izgrađenoj na organizacionoj neovisnosti.</s><s>Moderne organizacije, slobodnog društva, daju pojedincima slobodu da se kreću izvan uskih i restriktivnih okruženja, tribua, sela i malih gradova.</s><s>Međutim, ove beneficije 'slobode nameću i breme odluka i odgovornosti za ono što se želi biti i što se želi postići' (Drucker, 2000: 258).</s><s>Autor smatra, da multidimenzionalna složenost vladine organizacije se ogleda kroz funkcionalnost njenog rada, u stalnom traženju odgovora na pitanja 'šta je naš posao?' kako su definirani rezultati? i čime će rezultirati? (Drucker u Nelson, 2005: 2).</s><s>Tako ciljevi politike organizacije treba da služe različitim namjerama zajednice.</s><s>A, pitanje morala, centralni je problem svih organizacija, moč odlučivanja i izvođenje moči.</s><s>Međutim, svi treba da preuzmu odgovornost za sopstvene aktivnosti (Drucker, 2000: 201).</s><s>Potrebe organizacije treba zasnivati na ne personalnim ciljevima, kroz mnoge potrebe i želje društva, zajednice i individua.</s><s>Temeljni princip novog pluralističkog društva zasniva se na pokazivanju 'svog produkta' (2000: 211).</s><s>Promijene u upravljanju školskog sistema ukazaju na pojavu tenzija između: • povezanosti i uzajamnog dijeljenja,</s>\n<s>• centralnog i lokalnog donošenje odluka (Glatter u Bush i Bell, 2002: 228) .</s><s>Beugré i Acar (2001: 2) dodaju još i tenzije, između samoupravnog decentraliziranog sistema i centralizirang kurikuluma, kao i kontrolu nametnutu kroz standardizirane testove.</s><s>Zatim, u dubljem i bržem odgovoru obrazovanja na međunarodne, društvene i tehnološke promjene.</s><s>Osim toga, rad se mora dizajnirati na takav način da ‘su ljudi uključeni u zadaće koje imaju cilj i smisao.</s><s>Organizacija mora uskladiti rad prema ljudima, a ne obrnuto.</s><s>Sve drugo je manje optimalno i ne garantuje izvedbu.</s><s>Trnavčevića (2003: 28) naglašava, da marketizacija obrazovanja uključuje razne procese ''decentralizaciju, prenos moči na niže nivoe školskog sistema, deregulaciju kapitala (finansiranje per capita), a osnovni koncept je u jednostavnom odabiru škole''.</s>\n<s>Teorija dinamičnog angažmana ističe da menadžer 21. stoljeća misli o sebi kao 'globalnom građaninu' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 50).</s><s>Kraj 20. stoljeća označio je promjene u informacionoj tehnologiji, koje su uticale na vrstu i način organizovanja.</s><s>Kao rezultat su društvene promjene, posebno pojava globalizacije, koja uključuje tri međusobno povezana faktora 'blizinu, lokaciju i konkurentnost' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 127).</s><s>Cijeli svijet postaje 'globalno selo' (Drucker, 2000: 80).</s><s>Tri su opsežna pritiska globalizacije na obrazovanje.</s><s>Prvi, u poticaju škole na povezivanje sa vanjskim svijetom, kako bi pripremila mlade ljude za globalnu ekonomiju i tehnologiju.</s><s>Drugi, za međunarodnu konkurentnost, obrazovni sistem treba da podigne kvalitet i kvantitet 'outputa' obrazovanja, da je ekonomičniji, učinkovitiji i efikasniji.</s><s>Treći, jače povezivanje škole i njenog okruženja promoviše pravo pojedinca u društvu na slobodu gledišta (Foskett u Bush i Bell, 2002: 241).</s><s>Direktor škole više nije na 'vrhu hijerarhijske piramide, već na granici između škole i okoline' (Koren,1999: 52), kroz takozvani ‘granični menadžment’ direktor prati događaje oko sebe i troši više vremena za pregovore između škole i okoline (Everard i Morris, 1996: 178).</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>struktura organizacije koja koči ljudsku kreativnost.</s><s>Kultura i reinovativnost organizacije, četvrta je oblast teorije dinamičnog angažmana (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 50).</s><s>Brze promjene modifikacije i poboljšanja traže 'razvojna istraživanja', jer danas više nije moguće sve raditi sam, potrebno je osloniti se na učenje od drugih (Drucker, 2000: 49).</s><s>Za ovu ulogu personalnih i organizacionih transformacija menadžeri nisu pripremljeni.</s><s>Oni moraju učiti, kako graditi i upravljati ljudskim grupama, učestvovati, pretvarati vizije u procese, tehnologiju u produkte, i šire prihvaćanje novog (Anderson; Ackerman Anderson, 2001).</s><s>Prije razvoja promjena treba prethodno reafirmisati tradicionalne društvene vrijednosti koje služe kao osnov u pokretanju razvoja (Drucker, 2000: 133).</s><s>Teorija stavlja naglasak na različitom viđenju vrijednosti kroz multikulturalnost (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 50).</s><s>Moralna svrha obrazovanja, na mikro nivou, je pružanje različitih životnih šansi svakom učeniku jer ide ka budućnosti.</s><s>A, na makro nivou, sastavni je dio razvoja demokratskog društva.</s><s>Postmoderno društvo, društvo znanja, naglašava u obrazovnoj reformi usvajanje moralne svrhe iz dva bitna i složena razloga.</s><s>Jedan, se odnosi na dinamiku različitosti, pravednosti i moči.</s><s>A, drugi, na sam koncept složenosti.</s><s>Za postignuće moralne svrhe potrebna je interakcija uzajamnih interesa Poboljšanje kvaliteta</s>\n<s>Prema teoriji dinamičnog angažmana poboljšanje kvaliteta institucije je u smislu veće kontrole postignuča djelovanja.</s><s>Veća sloboda mora biti povezana sa većom odgovornošču.</s><s>Za obrazovanje 'poboljšanje više nije samo opcija nego potreba' (Sallis, 1996: 5).</s><s>Osiguranje vlastitog kvaliteta Gardner (u Walker i Dimmock, 2002: 120) definiše, kroz potrebe efektivnog vođenja škole: ''... • spremnost za suprotstavljanje autoritetu, • preuzimanje rizika,</s>\n<s>• osjećaj za vrijeme koje uključuje refleksiju i učenje iz iskustva ...''.</s><s>Najveći diskontinuitet modernog društva je u promjeni pozicije moči znanja.</s><s>Novo društvo treba ne samo 'čovjeka' koji može da stvara novo znanje već i 'kalfu' koji znanja pretvara u svakodnevne radnje. (Drucker, 2000: 358).</s><s>O agensima i kretanju procesa promjena razmatra i teorija kaosa i složenosti.</s><s>2.1.2 Teorija složenosti i teorija kaosa: red i nered Teorija složenosti i kaosa, razvila se u zadnje dvije dekade, a privukla je moju pažnju zbog poređenja dinamike angažmana u vremenu između prirodnih i društvenih nauka.</s><s>U prirodi, promjene su neizbježne, a ponavljanje određenih događaja omogućava im naučno proučavanje.</s><s>Međutim, u društvenim naukama, danas, velika je nesigurnost i poteškoća u razumijevanju ponašanja ljudi i njihovih interakcija (Haynes, 2003: 30).</s><s>Da li je moguće ponoviti određene događaje kod ljudi, ako su se desili u drugom vremenu i uslovima? (Fullanu, 2000).</s><s>Ako želimo poboljšanja u organizaciji, kako strateški planirati i voditi plan? (Mintzberg, 1998).</s><s>Unutar organizacije, možemo izvesti promjene koristeći naše unutarnje snage za prevazilaženje slabosti i za napredak organizacije.</s><s>Promjene pružaju organizaciji jednako i, mogućnosti i, prijetnje iz vanjske okoline.</s><s>One mogu umarati, a prisustvo promjene vidljivo je kroz naše svakodnevne aktivnosti (Haynes, 2003: 32).</s>\n<s>Paradoks složenosti leži u tome da se priroda dinamike može i dizajnirati i stimulisati u pravom pravcu, ali se nikad ne može kontrolirati.</s><s>Tako da, zbog brzih promjena u okruženju, nije uspješno građenje racionalne strateške reforme (Mintzberg, 1998).</s><s>Brze promjene postmodernog društva su endemične, to je sistem koji stalno ispočetka samogeneriše složenu dinamičnost (Fullan, 2000: 3).</s><s>Kod odlučivanja o strategijama menadžmenta i vođenja važno je uzeti u obzir opće karakteristike uslova, koji mogu biti linearni i nelinearni.</s><s>Prema Sergiovanni-ju (2001: 51), to su: 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Nejasne i konkurentne linije autoriteta.</s><s>U društvenim naukama pojam složenosti stvara problem za generalizaciju pojava.</s><s>Generalizacija znači primjenu dobijenih rezultata istraživanja na slične situacije u budućnosti.</s><s>Teorija složenosti zasnovana na pojmu modela linearnosti uzroka i posljedica nije odgovarajuća za razumijevanje složenih situacija u kojima mnoge varijable utiču jedna na drugu.</s><s>Tako da ono što se radi u jednom slučaju ne mora nužno da se radi i u drugom, odnosno, ne može biti preslikano (Haynes, 2003: 48).</s><s>Poteškoća u pronalaženju povezanosti između uzroka i efekta, otvara nelinearan način planiranja promjena, kroz kreativna rješenja nastala interakcijama, u obilju različitih nestabilnih i nesigurnih uslova (Fullan, 2000: 4).</s>\n<s>Riječ kaos koristi se za tumačenje stvarnosti za koju nikada nema dovoljno saznanja o njenim sitnim detaljima u odnosu na cjelinu.</s><s>Cilj teorije kaosa je 'stvaranje reda iz dinamičnog nereda i evolutivnog procesa' (Haynes, 2003: 30) ili kontrola neravnoteže (Brooke- Smtih, 2003: 23).</s>\n<s>Složenost se mjeri i razumije samo ako tokom vremena neka promjena ima smisao.</s><s>Ono što se posmatra kao kaos zavisi od onoga što se desilo jučer i onoga što će se desiti sutra.</s><s>Kaos je dobar ako se koristi za proizvođenje novog poredka, koji će sačuvati organizaciju i profesionalnu praksu, kroz nova rješenja i novu praksu.</s><s>Ali, ako kaos preovlada i postane neupravljiv, gubeći osnovne granice, onda se organizacija 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Teorija kaosa: nered nalazi u problemu.</s><s>Isto važi i, za društvo i, za vlade.</s><s>Kaos pruža mogućnosti ali i prijetnje.</s><s>Sve promjene same po sebi nisu dobre.</s><s>Teorije kaosa i složenosti impliciraju da je priroda promjena u tome da su one neizbježna, i da nam određuju događaje koji se mogu ponoviti (Haynes, 2003: 32).</s><s>Škola se uvijek mijenja (Brooke- Smtih, 2003: 99).</s><s>Teorija složenosti je učenje i adaptiranje u nestabilnim i nesigurnim uslovima, a evoluciona teorija, pri tome, postavlja pitanje o vremenu evolucije posebno u interaktivnoj suradnji (Fullan, 2000: 6).</s><s>Intenzivna interakcija uključuje različite ljude, a razlika daje evolutivnu prednost jer je, (a) interakcija esencijalna za rješavanje problema, i što (b) različite interakcije otkrivaju i daju efektivne odgovore moralnih rješenja nemirnoj sredini (Fullan, 2000: 8).</s><s>Razdvajanje (bifurkacija) je termin koji se koristi u teorijama kaosa i složenosti, da bi se opisala kritična tačka vremena, kada su sistemi i organizacije najviše podložni dramatičnim promjenama, 'prelaskom iz jedne faze sistema u drugu moguću fazu sistema' (Lucas, 2005: 3).</s><s>U vezi je s konceptom transformacije promjene, a još se naziva faza tranzicije.</s><s>Koncept pokušava razumjeti pojavu društvene i organizacione transformacije.</s><s>Na vrhu ovog ciklusa, organizacija može ili da se eksponencijalno razvija ili da upotpunosti \"umre\".</s><s>To je vrijeme kada organizacija može da izađe iz šablona tzv. normalnog ponašanja.</s><s>U smislu tranzicije ili transformacije, može se očekivati potpuno novo stanje kada organizacija ulazi u novu fazu svog razvoja (Haynes, 2003: 33).</s><s>Autor se pita, da li je moguće prepoznati ovo kritično vrijeme i donijeti odluke, a ako je moguće šta uraditi povodom toga?</s><s>Jedna je stvar upravljati promjenama, a druga je upravljati transformacijom.</s><s>Pokušaj da se stvori novi red struktura često dovodi do poteškoća, jer su današnje organizacije mnogo složenije.</s><s>Jednostavno prestrukuiranje nije više moguće kao prije, jer složenost okoline zahtijeva znatno više (Haynes, 2003: 34).</s><s>Navedene teorije kažu, da je u našem interesu rizikovati, živeći i učeći na samoj ivici kaosa, postavljajući balans između previše i premalo strukture, samoorganizirajući sistem razmjenom informacija kroz interakciju (Fullan, 2000: 12; Haynes, 2003: 40).</s><s>Fullan (2000) ističe, da proaktivni odnos organizacije prema promjenama treba: građenja sebe i suradničke kulture koja informiranjem i generiranjem ideja razvija uspješnu učeču zajednicu kroz recipročne odnose sa okolinom (2000: 80).</s><s>Treba voditi računa o složenosti prenosivosti u kopiranju inovacija, jer su one produkt drugih ljudi i 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Teorija kaosa: nered uslova u kojima su funkcionirale, na kraju, uspješne inovacije traže prema trenutnim uslovima sopstveno reformisanje.</s><s>Reforma traži više istovremenih inovacija, koje ovise od razvijenosti lokalnih kapaciteta.</s><s>Što je složen problem, jer je 'svaka lokalna situacija u određenoj mjeri jedinstvena' (Fullan, 2000: 64-5).</s><s>2.1.3 Definiranje promjena u javnom sektoru Morrison (2003) difinira promjene, kao 'stalni i dinamični proces rasta i razvoja koje uključuje i potrebu reorganizacije.</s><s>Ovaj proces transformisanja se vodi sa unutrašnjim ili vanjskim naporima, stvarnih vrijednosti ishoda prakse, i uključuje individue, grupe ili instituciju' (2003: 13).</s><s>Kada govorimo o javnom sektoru, na njegovom vrhu su menadžeri - ministri - koji razmišljaju o strateškoj viziji i planovima.</s><s>Srednji menadžment - su direktori škola koji razmišljaju o strateškoj viziji i operativnim planovima a, ljudi na prvoj liniji - su nastavnici koji razmišljaju o operativnim planovima.</s><s>Menadžeri – ministri i direktori – kod donošenja vizije obrazovanja, trebaju strateška razmišljanja, i to, gledajući unaprijed i unazad, jer svaka dobra vizija budućnosti mora biti ukorijenjena u razumijevanju prošlosti.</s><s>Helikopterskim gledanjem odozgo dobijaju 'veliku sliku' u kojoj razlikuju 'šumu od drveta'.</s><s>Treba da pronađu dragulje sa idejama, to su oni koji mijenjaju njihovu organizaciju, kroz induktivno ramišljenje posmatranjem iznad i ispod.</s><s>Trebaju i kreativno ramišljanje gledanjem pored i izvan.</s><s>Stavljajući kreativne ideje u kontekst, kako bi se vidio svijet u kojem se odvijaju.</s><s>Gledanjem izvana konstruišu budućnost – izmišljajući svijet koji inače ne bi bio.</s><s>Na kraju, potrebno je gledati kroz, a to znači da se vizija može ostvariti kroz rad (Mintzberg u Morgan, 1998: 126-8).</s><s>Za menadžere ovo nije lak zadatak, posebno u novom sistemu javne uprave proisteklom sa svrhom smanjenja birokracije.</s><s>Administracija, unutar državne uprave, relativno je pasivna služba, koja služi vladi kroz birokratske standarde.</s><s>A, javni menadžment i njegova praksa, izvode aktivnosti koje su u službi građana.</s><s>Novi model javnog menadžmenta postavlja nove odnose između vlade, javnih servisa i javnosti.</s><s>Ključni procesi javnog sektora su priprema i vođenje strategije promjena (Haynes, 2003:11-2; Joyce, 2000: 39).</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Prema Drucker-u (2000) odlučivanje je u vezi sa nivoom moči odlučivanja, a s tim u vezi i odgovornost svakog pojedinca za sopstvene odluke i profesionalni razvoj.</s><s>U reformi obrazovanja, ministar kao top menadžer, odlučuje o konceptu kroz izjave o misiji obrazovanja, a direktor škole kao srednji nivo menadžera, odlučuje o vođenju unutarnje politike kroz rad sa ljudima.</s><s>Pojedinci u školi su niži menadžeri koji su na prvoj liniji i koji odlučuju o tehničkom izvođenju operacije (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995).</s><s>Ključno mjesto u nivoima menadžmenta ima direktor škole.</s><s>Kad govorimo o vođenju promjena u školi, danas, zajedničko donošenje odluka i profesionalizacija učitelja ključni su elementi za restruktuiranje škole.</s><s>U tradicionalnoj školi, direktor je imao više uticaja u odlučivanju cjelokupnog vođenja škole, dok je uticaj vođstva učitelja bio nezavisan na školu.</s><s>Međutim, oba vođstva, kroz njihovo djelimično preklapanje, najviše utiču na aspekte škole.</s><s>Direktor u kontaktu sa ministarstvom, treba da planira poboljšanja struktura i organizacije, misije i kulure škole.</s><s>Dok učitelji, kao operativni izvođači, treba da 'kroz otvorenu i iskrenu komunikacijsku sa kolegama, korištenjem tehničkih i organizacionih vještina, poboljšavaju programe na bazi šireg znanja obrazovnih subjekata, lokalne zajednice i učenika škole' (Leithwood; Jantzi; Steinbach, 1999: 128).</s><s>Česta prepreka u razvoju učiteljovog vođstva je izolirana profesionalna kultura škole.</s>\n<s>Profesionalna izolacija nastavnika ograničava događaje sa novim idejama i boljim rješenjima, vodi stresu u smislu brzine akumulacije prepoznavanja i ocjenjivanja događaja, i osjećaja nekompetentnosti.</s><s>Profesionalna izolacija izaziva otpor za inovacije u podučavanju.</s><s>Zato, Fullan i Hargreaves (1998: 15) kažu, da je interakcija krucijalni stimulans, ali ne i rješenje.</s>\n<s>U svijetu punom izazova, 'profesionalizam u poboljšanju kvaliteta je nešto što traže sami učitelji, a proširuje se i na rad učitelja izvan učionice’.</s><s>Ovo zahtjeva vrijeme, koje također, može da predstavlja problem.</s><s>'Možda je pravi izazov reforme stalni proces razumijevanja, da svaki problem ima i svoje rješenje', kaže Hargreaves (2000: 137).</s><s>Reformske promjene izazivaju sagorijevanje nastavnika, a simptomi se javljaju kroz stres kako personalni tako i organizacioni (Leithwood; Jantzi; Steinbach, 1999: 189).</s><s>Hargreaves i Fullan (u Harris, 2001: 383) vide problem, reforme i restruktuiranja 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>2.1.4 Odlučivanje i profesionalizacija obrazovanja, u ‘razaranju povjerenja kod nastavnika, izvlačenju njihove energije, oduzimanju njihovog vremena i nade'.</s><s>U tom smislu Harris-ova (2001: 384) se pita, kako onda 'možemo promovirati profesionalni razvoj a, da on proizvede nadu i uspjeh?' Odgovor na ovo pitanje Leithwood i drugi (1999) nude, u kolegijalnoj suradnji kroz vlastito preuzimanje procesa zajedničkih ispitivanja, i dijeljenja vrijednosti, ciljeva i vizije podučavanja.</s><s>Kroz odnose obostranog povjerenja, poštovanja, primanja konstruktivnih povratnih informacija i novih osnaživanja.</s><s>Učešćem nastavnika u odlučivanju o školskoj strukturi; upravljanju škole i profesionalnom razvoju resursa (1999: 183).</s><s>Prihvaćanje odluke za promjene je bolan proces i izaziva konflikte prilikom razmatranja i dogovaranja.</s><s>Za opštu politiku, sistem, i ciljeve škole, proklamovane na višim nivoima, direktor, treba da uključi sve zaposle, a konačnu odluku treba da donose sam (Everard i Morris, 1996: 76).</s><s>Prema autorima, uspješno i učinkovito povjerenje ovisi od:</s>\n<s>1. jasno postavljenih i vremenski određenih ciljeva, 2. jasno određenih kriterija za dostizanje ciljeva, 3. postupka pripreme i kontrolne tačke.</s>\n<s>Za uspješno i učinkovito pripremanje odluka bitano je: 1. sakupiti što više pouzdanih podataka i mišljenja, 2. poštivati različite mogučnosti,</s>\n<s>U procesu transformacije uzajamno dejstvuju i protusnage i potencijali za razvoj.</s><s>Obvladavanje promjena je pitanje uticaja na obje ove snage, iako isprva snage opiranja mogu biti od primarnog značaja, kada se ulažu prvi napori kako bi se otpočeo proces.</s><s>Suočavanje sa opiranjem mora, također, biti zasnovano na racionalnim rješenjima.</s><s>Ovo je često u početnoj fazi učenja (Lyytinen, 2005: 10).</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Opiranje je prirodna emocionalna reakcija na promjene.</s><s>A, prije svega, potiče iz straha od nepoznatog i od ukidanja postojećeg stanja (Paton; McCalman, 2000: 47).</s><s>Prilikom promjena mi nešto gubimo, ali s druge strane, možemo i nešto dobiti.</s><s>I dobijanje i gubljenje su uvijek emotivna iskustva.</s><s>Gubitak respekta, ili statusa, naročito može prouzrokovati emocije.</s><s>Opiranje promjenama jasno ukazuje na čežnju za starim i sigurnim.</s><s>Razvodnjavanje razvojnih ciljeva može također biti iskaz opiranja.</s><s>Ili, modifikacija promjene, kao uobičajena strategija opiranja, tako da se čini da dolazi do promjene, ali je proces u stvari ograničen uvođenjem novih termina i koncepata, dok stare prakse ostaju nedodirnute.</s><s>Razvojni projekti kroz 'lažnu obuku', mogu biti kao plivanje bez vode (Lyytinen, 2005: 10).</s>\n<s>Svo opiranje promjenama ne možemo eliminisati ali se na njih uvijek može uticati.</s><s>Često ključ za otvaranje vrata promjenama je uspješna komunikacija.</s><s>Nužna pretpostavka dugoročnog opstanka je predstavljanje promjene u pozitivnim smislu (Paton; McCalman, 2000).</s><s>Međutim, za ovo nam je potrebno određeno vrijeme.</s><s>Dobro rješenje je u navođenju članova organizacije da učestvuju u promjeni.</s><s>Međutim, ovo zahtjeva dobro funkcionisanje uključene grupe.</s><s>Ohrabrenje i podrška su uspješna rješenja za prevazilaženje otpora kada ono dolazi iz nesigurnosti i poteškoće u privikavanju na nove situacije.</s>\n<s>Kako onda prići promjenama i razvoju da bi se imale razumne šanse za uspjeh?</s><s>Lyytinen (2005: 11) savjetuje, da je važna pažljiva temeljna priprema za promjenu i držanje za poslovicu 'brzina donosi gubitak'.</s><s>Važno je obećati određene konkretne rezultate, dosta brzo, 'manji dijelovi promjene se mogu lakše prodati'.</s><s>Bilo bi odgovarajuće omogućiti nekoliko alternativa za raspravu.</s><s>Novi prijedlozi treba da su dobro utemeljeni, a nedostaci bivšeg sistema pomenuti.</s><s>Treba da postoji granica za kompromise u inicijativama, ali s druge strane, treba odlučiti koji uslovi nisu za pregovaranje.</s><s>Također, trebate verifikovati da su prijedlozi shvaćeni i prihvaćeni u pravilnom obliku, kaže autor.</s>\n<s>Paton i McCalman (2000: 120) kažu, da uspjeh organizacije dolazi od zadovoljnih klijenata koje proizvode motivirani ljudi.</s><s>Potencijalno u svakoj organizaciji postoji konflikt.</s><s>Oni se javljaju svakodnevno, a njima je potrebno prići u razvojnom smislu organizacije.</s>\n<s>Tranzicija obrazovnog sektora TK nalazi se pred etičkom odgovornošću efikasnog i učinkovitog poboljšanja kvaliteta obrazovanja koje u svojim vidljivim ishodima treba da ima zadovoljne građene čija obrazovna diploma je konkurentna kako na Evropskom tako i na svjetskom tržištu rada.</s><s>Ovaj zahtjev traži drugačiji vid organizacionih struktura obrazovnog sistema, veću profesionalnost svih uključenih u promjene i učinkovitu komunikaciju svih nivoa, kako bi se smanjili otpori ka promjenama.</s><s>Ovo su doista visoki zahtjevi, a temeljno pitanje koje sam sebi postavila je: da li postojeći obrazovni sistem je tako struktuiran da ima resurse kojima može odgovoriti na date izazove u promjenama?</s><s>2.2 Teorija organizacije i promjena</s>\n<s>2.2.1 Zatvoreni i otvoreni sistem i promjene Postoje otvoreni i zatvoreni sistemi za promjene organizacijskih odnosa sa okolinom (Morgan, 1986; Bush, 2003).</s><s>Sa aspekta uticaja okoline na promjene, značajna je Morgan-ova (1986: 15) podjela organizacija na: • kulturalne.</s>\n<s>Mehaničke organizacije uvode i razvijaju instrumente ili mehanizme, kojima, prema prirodi vrste, omogućavaju neko ciljano djelovanje u kojem se manje ili više ignorira uticaj okoline (Morgan, 1986: 15).</s><s>Ovakav zatvoreni sistem organizacije ne podrazumijeva slobodu informacija i energije, što je suprotno ljudskim sistemima kao urođenim otvorenim organskim sistemima.</s><s>Primjer zatvorenog ljudskog sistema je autoritarna vlada sa čvrstim operativnim procedurama, koja često tretira ljudske sisteme organizacija, kao zatvorene sisteme rigidnim postavljanjem vještačkih ograničenja između njih i njihove okoline (Anderson i Ackerman Anderson, 2001: 116).</s><s>U ovakvim organizacijama vrlo je teško sprovoditi promjene koje dolaze iz dinamičkog okruženja okoline.</s>\n<s>Nasuprot njima organske organizacije djeluju kao organizmi, a karakterišu se otvorenošću za potrebe okoline, pojedinca, grupe i organizacije u cjelini.</s><s>Organizam ima složen sistem koji se stalno mijenja i obnavlja kroz ubacivanje informacija i energije u odnosima sa okolinom.</s><s>A, što je, prema Morgan-u (1986: 40) osnova za samoodrživost organizacije.</s><s>Autor, dodaje još i elemente homeostaze kroz zadržavanje složenog sistema kao cjeline.</s><s>Otvoreni ljudski sistem uključuje bogatstvo različitosti kroz fleksibilno partnerstvo sa drugima, stalno poboljšanje timova, školske zajednice, demokratske vlade, poslovanja, korištenje web-a širom svijeta, što pokazuje aktivne promjene između ljudskog sistema i njegove okoline (Morgan, 1986; Anderson i Ackerman Anderson, 2001).</s><s>'Kapacitet evoluiranja organizacije' ovisi od sposobnosti zagovaranja promjena i mogućnosti koje okolina posjeduje (Morgan, 1986: 41).</s><s>Sistemski pristup posmatra organizaciju kroz međusobno povezane i ujedinjene dijelove svrsishodnih sadržaja.</s><s>Paton i McCalman (2000) kažu, da sistem sa unaprijed definiranim ciljevima mora biti u vezi sa ostalim sistemima iz okoline, što znači, da svi moraju imati interes u ostvarenju cilja.</s><s>Upravo ova podijela interesa garantira primjenu sistemskog pristupa.</s><s>Bilo koji sistem, koji zavisi od aktivnosti drugog, mora biti ustrojen u svjetlu saradnje (2000: 76-8).</s><s>U bilo kojoj okolini sistemi i njihovi unutrašnji elementi imaju i individualne i kolektivne granice.</s><s>Okolina sa promjenama sastoje se direktno i indirektno od uticaja i povezanost svih sistema i podsistema (Paton; McCalman, 2000: 78-9).</s><s>Škole nisu organizacije koje izvršavaju usaglašene ciljeve u harmonično usklađenom funkcioniranju dijelova.</s><s>One se karakterišu 'konfliktima i neintegriranošću u izvršavanju individualnih i grupnih interesa' (Bush, 2003: 43).</s><s>Lipičnik (1998: 34) naglašava, da je veoma teško u podsistemu koji ne odgovaraju vodećem sistemu.</s><s>Na primjer, elementi autonomije škole, koji se odnose na • znanje (ishodišni ciljevi kurikuluma), • tehnologija (u smislu podučavanja i učenja), • moć (autoritet odlučivanja),</s>\n<s>• materijalno (korištenje podrške, pribavljanja opreme), • ljudi (određivanje ljudi za nastavu i podršku u podučavanju i učenju), • vrijeme (određivanja vremena),</s>\n<s>2 Teorijska razmatranja o promjenama su podsistemi vodećeg javnog obrazovnog sistema čiji kvalitet direktno se odnosi na kvalitet života ljudi (bilo kao roditelja, radnika, ili građanina).</s><s>Jak javni obrazovni sistem kamen je temeljac građanskom, i prosperitetnom demokratskom društvu (Fullan, 2003: 3).</s><s>Direktor škole ima barijere koje su nametnute sistemom izvana i unutrašnjim sistemom koje sebi nameće, a koji utiču jedan na drugi (Fullan, 2003: 16).</s><s>Zapažanje ograničenja sistema u okviru zakona stvara unutarnju frustrirajuću kategoriju direktorima.</s><s>Ako direktor trenutno ne zna šta sistem dopušta i toleriše to ga više vodi ka pasivnoj, nego, aktivnoj ulozi.</s><s>Najsnažnija potreba za promjenama je moralna svrha.</s><s>Zašto to radi?</s><s>Ako direktor nije sposoban da preuzme obavezu vlastitog učenja (unutar i izvan škole), pritisci zahtjeva sistema neće izazvati pozitivne promijene.</s><s>Pozicija srednjeg nivoa, nameće direktorima odgovornost i prema nastavnicima i prema općini, Sistemske kategorije u vidu centralizacije i decentralizacije, za autora su dvostruka prevara.</s><s>Centralizacija u smislu kontrole svega; a decentralizacija se povezuje sa kaosom.</s><s>Promijene koje se nalažu odozgo-ka dole nisu funkcionalne, vlada se fokusira na centralna rješenja jer ne vidi druge alternative ili je nestrpljiva da vidi rezultate.</s><s>Decentralizacija na osnovu položaja menadžmenta, također je pogrešno rješenje, zato što za uspjeh nedostaju kapaciteti.</s><s>Propuste sistemskih barijera direktor rješava kroz odozgo–dole/ odozdo-gore.</s><s>Direktor je medijant u rješavanju tenzija između lokalnih i državnih problema.</s><s>Direktori budučnosti treba da vode složene učeče organizacije, pomažu uspostavu nove kulture škole koja ima kapacitete da se kroz rješavanje problema nosi sa stalnim poboljšanjem (Fullan, 2003: 21-8, Erčulj, 2003: 43).</s><s>Novo usmjerenje i novi kontekst traži ostvarivu povezanost sistema i individualnih aktivnosti.</s><s>Individualna inicijativa je poželjna zato što ne možemo da čekamo sistemsko objedinjavanje svih radnji zajedno, sistemske aktivnosti su neophodne zato što one kreiraju nove sadržaje, očekivanja, podršku za njihov individualni način promjene Da bi se pomakli iz sadašnjeg u buduće stanje, sistem se mora 'odkočiti, promijeniti i potpuno stabilizirati u novom stanju'.</s><s>Za ovo je potrebna mjera, kojom prepoznajemo, kada je organizacija postigla ono što je htjela postići, a koristi i u spriječavanju na ponovno vraćanje istog stanja (Everard; Morris i Wilson, 2004: 284).</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Za otvoren sistem potrebna je i odgovarajuća strukura odnosa između ljudi, koja 'izražava načine na koji se individue odnose jedna s drugom u izvođenju niza organizacionih ciljeva' (Bush, 2003: 39).</s><s>U dinamičnom okruženju, koje je nepredvidljivo, organizaciji odgovara takav model strukture koja je prilagodljiva.</s><s>Fleksibilna struktura dopušta školi dovoljno da se uhvati sa turbulencijama i nesigurnošću koje su oko nje (Morrison, 2003: 160).</s><s>Mintzberg (1989: 199) kaže, da birokratske organizacije posjeduju 'nisku fleksibilnost, te proces informiranja i odlučivanja'.</s><s>A, odgovaraju zatvorenim sistemima sa hijerarhijom moči odlučivanja.</s><s>Međutim, inovativan pristup, prema autoru, zahtjeva fleksibilnu organsku strukturu drugačije vrste, koje se ocrtava kroz ujedinjene različite oblike ekspertiza, koje koordiniranim izvođenjem, kombinuju i grade nešto novo, na osnovu svojih znanja i vještina.</s><s>Ovakva struktura, zasniva se na multidisciplinarnim projektnim timovima, koji rade kroz specifične projekte.</s><s>Za inovativnu konfiguraciju, autor, pored navedenih karakteristika dodaje još: jasne zadatke, decentralizirana moč, sofisticirani tehnički sistemi, održavanje organizacije mladom.</s><s>Inovativna formu, ovakve organizacije, pronalaze u potrebema klijenata, koje su u dinamičnom okruženju nepredvidljive.</s><s>Timski rada različitih eksperta dopušta inovativnoj organizaciji da neprestano odgovara na složenosti, nepredvidljivog okruženja. (1989: 209).</s><s>Prema Drucker-u (2001), današnje organizacije treba da imaju vidljivu preglednost.</s><s>Da su ljudi obavješteni i da razumiju strukturu rada organizacije.</s><s>Takva organizacija treba da ima manje slojeva, da je što više pljosnata.</s><s>Zaposleni se tretiraju kao jednako vrijedni 'partneri', kojima ne zapovijedamo, već ih uvjeravamo.</s><s>Rukovođenje ljudi je 'tržišni zadatak', a pravo pitanje se ne odnosi na to šta mi hoćemo, već šta hoće druga strana, kakve su njene vrijednosti, njeni ciljevi, koji su joj rezultati.</s><s>'Cilj je da se iz prednosti specifičnih znanja svakog pojedinca ostvari što veća produktivnost', kaže autor (2001: 31).</s><s>Jedan od glavnih izazova 21., stoljeća je preoblikovanje organizacije u usmjerivača promjena.</s><s>Usmjeravanje traži promjene prilika, vidljivost promjene, kako bi se otkrila njena korist za vanjske zahtjeve i unutrašnju učinkovitost (2001: 77).</s><s>U organizaciji se od intelektualnih radnika zahtjeva: odgovornost za vlastiti doprinos; neprestana inovativnost; neprestano učenje i poučavanje.</s><s>Ovakve inovativne 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Vođa inovativne organizacije treba da podupire izgradnju mreža sa specifičnim interesnim grupama kako bi imao korist od sinergije stvorene u učečim timovima.</s><s>Ovo podrazumijeva tranziciju iz hijerarhijskog odlučivanja, u neposredno integrativno djelovanje.</s><s>To je pitanje zajedničkog razmišljanja i učenja, kao i sistema razmišljanja.</s><s>U svom najboljem obliku, to je vođstvo zasnovano na kritičkom istraživanju rutina koje štete razvoju, kaže Lyytinen (2005: 12).</s><s>U inovativnoj organizaciji su važne potrebe pojedinaca.</s><s>Što se smatra neophodnim to će se i naučiti.</s><s>Prema tome, mi moramo imati situaciju gdje možemo procijeniti potrebe za zajedničko učenje.</s><s>Ovo pospješuje svijest o učenju.</s><s>Vođa mora biti uporan glasnogovornik organizacionog i suradničkog učenja u kojem ljudi zavise jedni od drugih i odgovorni su za obostrano učenje, kaže autor (2005: 12).</s><s>Sinonimi za inovativnu organizaciju su reinžinjering, odnosi se na 'redizajniranje i kreiranje procesa prema vrijednostima klijenta' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 172), te 'učeća organizacija'.</s><s>Senge (2001: 4) kaže, da mi pravimo granice između 'škole', 'rada' i 'života', za bilo koji uzrast.</s><s>Ako želimo da poboljšamo svijet, treba nam učeća škola.</s><s>Drugi nazivi za ovu školu su 'efektivna' ili 'reformisana' škola.</s><s>Prema Seng-eu (2001: 7-8), za učeću organizaciju, koja se ne 'reformiše' izvana, već unutar same škole, pet je ključnih disciplina:</s>\n<s>• Nastavno osoblje: kreira sopstvenu viziju, bolje izbore i rezultate. • Dijeljenje vizije: zajednička svrha (nastavnika, administracije i radnika • Mentalni modeli: vještina refleksije se fokusira na razvoj percepcije i sposobnosti napredovanja kako vlastitog tako i drugih pojedinaca. • Timsko učenje: kroz grupnu interakciju. • Sistemi razmišljanja: ljudi uče bolje kroz međuovisno efektivno dijelenje i razumijevanje promjena i posljedica aktivnosti.</s><s>Zasniva se na teoriji složenosti i sistemu povratnih infomacija – razvoj na konstruktivističkim promjenama.</s>\n<s>Senge (2001: 11) naglašava, da nije dovoljna samo podjela rada za učenje već da se mora uspostaviti saradnja interakcijom svih nivoa.</s><s>Uključene osobe dijele zajedničke koncepte i internacionalizovane modele rada.</s><s>Za Senge-a (2001), ljudi su dizajnirani da 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Menadžeri inovativnih organizacija suočavaju se sa spektrom promjena u nelinearnom sistemu, koji ako se žele inovirati i kreirati, tada mora da djeluju daleko izvan ravnoteže (Stacey, 1997: 273).</s><s>Organizacije treba da budu virtualne, da znaju modificirati i redizajnirati programe i aktivnosti izvođenja.</s><s>Ako se aktivnosti ne mijenjaju duže vremena one zastare.</s><s>U donošenju ciljeva, više je krucijalno područje odlučivanje prioriteta: 'šta je prvo?', nego 'šta da uradimo?' (Drucker, 2000: 195).</s>\n<s>Organizaciona kultura ili društvena (školska) klima koja se u njoj stvara, spada među, najvažnije faktore za efikasnu primjenu inovacija u organizaciji (školi) (Tavčar, 2000; Morrison, 2003).</s><s>Moćna organizacijska kultura znači, da članovi organizacije zaista čvrsto zastupaju neka načela, neke zajedničke vrijednosti, koje su bivstvo njihove organizacijske kulture (Vila, 1994: 346).</s><s>Prema Tavčaru (2000), kultura obuhvata vidljive oznake vrijednosti, kroz ponašanja ljudi u organizaciji: njihove navike, običaje, opšte prihvaćene načine komuniciranja, uticaj i vođenja, odnos između rizika i inovacija i sl.</s><s>Karakteristika je čovjeka da neprestano uči (Senge, 2001), da preispituje različite mogućnosti svog djelovanja i usvajanje, među njima, onih koje su mu korisne.</s><s>Problemi koji se javljaju, kaže Lyytinen (2006), su u jazu između: • organizacionog i pojedinačnog razvoja,sistema učenja i sistema rada, i • onog što se uči i onoga što se primjenjuje.</s><s>Proces mijenjanja kulture je spor i riskantan, jer nagoni na promjenu mogućnosti i usvajanje drugačijih vrijednosti, što podrazumijeva prenošenje tih vrijednosti u karakteristične obrasce ponašanja ljudi (Tavčar, 2000).</s><s>Lyytinen (2006) kaže, da dobro koncipiran sistem učenja integrira:</s>\n<s>Kultura učeče organizacije učenje sa tekućim radnim aktivnostima u toku,individualne ciljeve učenja sa ciljevima odjeljenja i organizacijskim vrijednostima, podršku menadžmenta sa razvojem podređenih, plodove učenja sa inicijativama za unaprijeđenje učinka, postignuća učenja sa prilikama za razvoj karijere.</s><s>Prema autoru (2005: 8), učenje uvijek znači istraživanje nepoznatog, što zahtjeva prilično sigurnu atmosferu unutar organizacije.</s><s>Kako učeće organizacije imaju za cilj inovativna rješenja, njihova atmosfera trebalo bi da bude otvorena za promjene.</s><s>Direktor jeste odgovoran za razvoj 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Kultura učeče organizacije atmosfere učenja ali i svaki pojedinac unutar škole također treba da da svoj doprinos.</s><s>Kako je kultura predmet dinamičnih promjena, to vrsta i dio promijena treba da 'odgovara individualnim potrebama i zahtjevima razvoja sopstvenog sistema' (Day, 1999: 81).</s><s>Vođenje razvoja obrazovne institucije uvijek je slučaj za sebe.</s><s>Usvajanje određenih uloga, ili principa, ne garantuje da će doći do promjene, onako kako je planirano (Lyytinen, 2005) jer su u pozadini kulturološke norme za većinu aspekata u školi (Stoll i Fink: 2000: 129).</s><s>Kultura ne operiše u vakumu, već se oblikuje unutar okvira posebne strukture koja nije neutralna i koja može ili pomoći ili naškoditi.</s><s>Može da drži nastavnike zajedno ili odvojeno.</s><s>Može podržati interakciju i učenje, ili predstavljati barijeru u traganju novih mogućnosti (Hargreaves, 2000: 256 ).</s><s>Međutim, važno je da direktori imaju za cilj razvoj otvorene školske kulture.</s><s>U takvoj instituciji • postoje jasne individualne norme, vrijednosti i očekivanja, i ona se prihvataju kao osnova za plodnu interakciju, • identitet svakog člana organizacije je zagarantovan, a samostalni načini rada prihvaćeni,</s>\n<s>• diskusija o ciljevima i nastojanjima se smatra normalnom i neophodnom, to jest, kritike i povratne informacije su očekivane.</s><s>U usvajanju ovih vrijednosti i principa, vođa u svojoj ulozi služi kao primjer i, stvara pozitivnu razvojnu kulturu.</s><s>S jedne strane, odgovor pronalazimo u razvoju 'istraživačkog' učitelja (Tomić, 2002: 125) koji sistematskom refleksijom razvija vlastito vođenje iskustva (Marentič-Požarnik, 2000).</s><s>S, druge strane, u razvoju izvan škole kroz profesionalne (Hargreaves, 2000: 257) i elektronske mreže ili razne oblike susreta nastavnika.</s><s>Otvorena škola razvija partnerstvo sa roditeljima.</s><s>Dimmock i Walker (2002) 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>u izvor energije za daljnje razvijanje, naglašavaju, da sadašnje 'partnerstvo pruža podršku izvođenju ciljeva obrazovanog sistema a, obuhvata i tenzije, konflikte proistekle na osnovu svrhe obrazovnog procesa za to društvo.</s><s>Sadašnja priroda partnerstva, kaže Bell (u Bush i Bell, 2002: 263), proističe od pasivnih roditelja ka aktivnim korisnicima koji u cjelosti mobiliziraju izvore za podršku obrazovnih procesa, uključuje odgovornost svih partnerskih stakeholdera za produktivnost, dakle i roditelja, za uspjeh ili neuspjeh obrazovnog poduzetništva.</s><s>Upravo ovaj 'međuprostor, između javne i posebne kulture, daje idelane mogučnosti direktoru da gradi, oblikuje i potiče razvoj', posebnosti svoje kulture 2.2.3 Proces obvladavanja promjena</s>\n<s>'Organizacija je puno stvari u jednom!</s><s>One su složene i višefaktorske.</s><s>One su paradoksalne.</s><s>Zato je obvladavanje težak izazov.</s><s>U bilo kojoj situaciji ima mnogo različitih tendencija i dimenzija, a sve utiču na efektivnost obvladavanja' (Morgan, 1997: 347).</s><s>Studije obrazovnog menadžmenta i administracije često zanemaruju okvir državne uprave unutar koje rade školske vođe (Glatter u Bush i Bell; 2002: 226).</s><s>Upravljanje i vođenje promjena u organizaciji, prema Everardu, Morrisu i Wilsonu 1. postavljanje pravca i ciljeva objekta, 2. planiranje procesa (kako postići cilj), 3. organizaciju raspoloživih izvora (ljudi, vrijeme, materijali), da bi se učinkovito postigao planirani cilj,</s>\n<s>4. kontrolu procesa (mjerenje postignuća plana i poduzimanje potrebnih radnji ) i, 5. poboljšanje postavljenih standarada organizacije ...'' (2004: 4).</s><s>Za proces obvladavanja promjena, bitno je znati da srce obrazovnog menadžmenta</s>\n<s>u izvor energije za daljnje razvijanje, čini proces odlučivanja ciljeva organizacije koji su vezi sa implementacijom i ishodima, dok je vođenje vezano za vrijednosti i namjere organizacije.</s><s>Obzirom da smo zemlja u tranziciji i da su naše škole u procesu reforme, izdvojila sam kolegijalni model, koji za većinu autora je najadekvatniji model za restruktuiranje škole jer ima odlučivanje zasnovano na demokratskim principima.</s><s>Direktor u ovom modelu je i sam učesnik procesa.</s><s>Prema Bush-u (2003), vođenje u 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>u izvor energije za daljnje razvijanje, ovom modelu javlja se kroz transformaciono vođenje, koje se uspješno postiže kroz visoku usaglašenost moralnih imperativa sljedbenika (Bush, 2003: 77).</s><s>Caldwell i Spinks (1993: 49) smatraju ovu vrstu vođenja esencijalnim u autonomiji škole.</s><s>Slijedeće je participativno vođenje, u kojem 'centralni proces odlučivanja je u grupi', što doprinosi rastu školske efektivnosti (Leithwood, Jantzi i Steinbach, 1999: 12).</s><s>Zatim interpersonalno vođenje kao relativno nov koncept vođenja, naglašava interpersonalne odnose i saradnju (Bush, 2003: 77).</s><s>Kolegijalni model odgovara modelu učeče ograničenja ovog modela i to: težak i spor pristup u odlučivanju; osnovna pretpostavka demokratskog modela odlučivanja je konsenzus, a u praksi, članovi odbora imaju vlastito gledište koje ne garantira jednoglasnost u krajnjim ishodima; participativni aspekti odlučivanja su u birokratskoj strukturi škole, pa su česte tenzije između različitih</s>\n<s>dimenziju demokracije, a odgovornost je možda u vanjskom aspektu demokracije; efektivnost kolegijalnog sistema zavisi dijelom i od stava zaposlenih (2003: 81-3).</s><s>Procesi se događaju unutar organizacije, timova i radnih grupa koje postoje u organizaciji, unutar mnoštva odnosa i interakcija koje se dešavaju između ljudi, unutar pojedinca, kao i organizacijskog okruženja ili tržišta (Anderson; Ackerman Anderson, Priroda forme ili funkcije transformacije organizacije uključuje komponente promjene: 1) sadržaj, 2) ljude, i 3) procese.</s><s>Sadržaj se odnosi na to šta je potrebno mijenjati u organizaciji, obično su to komponente koje su nalaze u eksternom području, kao što su strategija, struktura, sistemi, procesi, tehnologija, praktičan rad, itd.</s><s>Ljudi se odnose na obvladavanje emocija, mišljanja, i duha ljudskog postojanja kojim se dizajnira, implementira, i podržava učinak promjena, više su unutarnje područje.</s><s>Procesi se odnose na to kako se planira, dizajnira i implementira promijena sadržaja i ljudi.</s><s>Drugim riječima, procesi označavaju aktivnosti koji proizvode oboje i vanjske (sadržaj) i unutrašnje (ljudi) promjene.</s><s>Sva tri područja moraju se integrirati u jedinstvenu transformaciju kretanja organizacije od toga gdje je danas ka izboru gdje će biti u budućnosti.</s><s>Organizacija, malo po malo, odvojenim pristupom otklanja manjkavosti njihovih organizacionih i 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>dimenziju tehničkih promjena (sadržaj), kroz promjenu kulture (ljudi) (Anderson and Ackerman Prema tome da li se proizvede promjene iznutra ili izvana, tako se klasificiraju i agensi promjena na proaktivne i reaktivne.</s><s>Obvladavanje je u ovisnosti od prirode izvora i načina djelovanja agensa na situaciju.</s><s>Ako promjena dolazi 'iznutra mnogo je lakše upravljati njome jer su više proaktivne, a kreativnost je rezultat prijašnjeg znanja i razumijevanja' (Paton; McCalman, 2000: 32).</s><s>Prvi korak efektivnog obvladavanja promjena, kažu autori, dostiže se obraćanjem pažnje na potencijalne agense.</s><s>Menadžment definira proces promjena: '' ... • prirodu sistema pod uticajem promjena (prije), • ilustrira sredstva i korake napredovanja, od sadašnje do željene situacije (za vrijeme procesa),</s>\n<s>• definira prirodu željene situacije i rješenja (poslije).</s><s>Isto tako kroz input i output definira protok razvoja informiranja: • Koje informacije trebaju i zašto?</s>\n<s>• Odakle informacije dolaze – kojim kanalima, u kojim oblicima itd.?</s><s>Da bi transformirali obrazovni sistem potrebno je znati kakav je on trenutno.</s><s>Kakva je usaglašenost djelovanja između sistema ministarstva i sistema škole, da li ima pojedinaca koji svojim sistemom djeluje na promjenu cjelokupnog obrazovnog sistema?</s><s>Proučavanje sistema škole pomaže da se vidi struktura i procesi aktivnosti škole.</s><s>Gdje su naše škole sada?</s>\n<s>Ključni dio upravljanja i vođenja promjena u organizaciji jeste građenje vizije naše buduće organizacije i njeno prenošenje drugima (Hargreaves i Hopkins, 2001; Deming, 1996).</s><s>A, da bi se vizija mogla realizovati, moramo identifikovati 'ključne mogučnosti vanjskog i unutrašnjeg okruženja' organizacije, njene unutarnje snage i 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>2.3.1 Planiranje promjena slabosti i, vanjske izazove i prepreke (Tavčar, 2002: 77).</s><s>Kako ostvarenje vizije traži promjene u organizaciji, potrebna je aktivna uključenost svih zaposlenih, koji svojim mentalnim sposobnostima 'potiču nova razmišljanja i strategije rada, i time omogućavaju impusle za učeču organizaciju' (Lyytinen, 2005: 2).</s><s>U vođenju promjena, ljudi unutar organizacije, treba da se fokusiraju na pitanja (vidi sliku 2.3.1.1), koja su vezana za sadašnje i buduće potrebe promjena, kroz razmišljanje svakog pojedinog člana organizacije o tome: Gdje sam Ja sada? i, Koja je moja uloga prilikom planiranja i vođenja promjena?</s>\n<s>Slika 2.3.1.1 Planiranje i vođenje promjena Nakon toga, pristupa se izradi politike organizacije, kroz definiranje ciljeva za ono što se želi postići i strategija, kako stići do tih ciljeva (Tavčar, 2002: 74).</s><s>Da bi u promjenama uspješno vodili politiku organizacije potrebno je izgraditi skladan smisao ciljeva i mjerila uspješnosti za oblasti: finansiranja, korisnike, zaposlene, procese i razvoj (Tavčar, 2002: 86; Olve, Roy i Weter, 1999: 75).</s><s>Prilikom izrade strateškog plana veoma je važno voditi računa o 'budućnosti donešenih današnjih odluka' (Drucker u Tavčar, 2002: 95) ukoliko organizacija želi da bude privlačna i konkurentna u okruženju.</s><s>U izradi strateškog plana menadžment škole polazi od strateških planova donešenih na državnom i lokalnom nivou.</s><s>Zadatak menadžmenta škole je da vertikalno Koji su vanjski zahtjevi</s>\n<s>2 Teorijska razmatranja o promjenama i horizontalno izbalansira i poveže starteške ciljeve kroz inpute, procese i autpute.</s><s>Plan treba da poveže ciljeve i aktivnosti na nivou cijele škole, radnih grupa i pojedinaca.</s><s>Brooke-Smith (2003) ilustira tri osnovna elementa organizacije škole (slika 2.3.1.2) U kolonama 1 i 3 dati su aspekti sistema - njegovi inputi i autputi – čija je glavna orijentacija – zadaci iz vanjskog okruženja.</s><s>Kolona 2 se više odnosi na samu organizaciju i prirodu samoobnove sistema, čija je glavna, ali ne i ekskluzivna orijentacija, unutarnji zadaci samo-djelovanja kroz autonomiju rada sistema i održivih procesa.</s>\n<s>Menadžment koji upravlja promjenama zadužen je za tri cilja: (1) planirati kako postaviti promjenu; (2) upravljati promjenom u implementaciji; i (3) prevazići otpore ljudi (Anderson i Ackerman Anderson, 2001:185), kroz 'usmjerenost u zadatke (dostizanje rezultata) i usmjerenost u ljude (međusobne odnose)'.</s><s>Ključ učinkovitog menadžmenta je, sposobnost da se dobiju rezultati od drugih ljudi, kroz druge ljude i u vezi sa drugim ljudima (Everard; Morris i Wilson, 2004:35).</s><s>Snyder i Anderson (u Lyytinen, 2005: 64) navode deset kompetencija za produktivan školski menadžment prilikom planiranja (vidi sliku 2.3.1.3).</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Promjena situacije u organizaciji, smatra se 'vještinom vođenja, koja dovodi do transformacije i zadovoljavanja potreba' (Heikkila u Lyytinen, 2005: 6).</s><s>Put transformacije organizacije, od mjesta u kojem jeste do onog kojeg je odababrala da bude, su promjene koje zahtijevaju transformaciju ljudi i kulture (Anderson; Ackerman Anderson, 2001: 187).</s><s>Autori naglašavaju, da ne postoji formula koja garantira uspješnu organizacionu transformaciju niti apsolutan pravi ili krivi način vođenja promjena (2001: 199).</s><s>Paton i McCalman (2000: 125) kažu, da je danas, veoma važno znati upravljati ljudima: znati kako povući liniju između potpune zavisnosti pojedinaca na jednoj strani, i potpune nezavisnosti na drugoj strani?</s><s>Za uspješno vođenje škole Sergiovanni (2001: 150) smatra, da je najadekvatnije participativni ili demokratski stil vođenja koji teži vođenju vođá.</s>\n<s>Stvarno obvladavanje promjena može uspjeti jedino kada ljudi razumiju suštinu promjena (Paton i McCalman, 2000: 183).</s><s>Tek kada čitava školska zajednica postane svjesna posljedica promjena, ključni uslov za promjenu je zadovoljen.</s><s>Da bi organizacija postala svjesna suštine promjene, Lyytinen (2005: 7) kaže, da vođenje '' ...</s>\n<s>• razumije posljedice ako ne dođe do promjene, • je svjesna značaja promjene za samu zajednicu, • ima predstavu vezanu za implementiranje promjena ...''.</s><s>Samo kada su ljudi uključeni u zadatke koji imaju cilj i smisao, doći će do promjene.</s><s>Ovaj cilj koji se ostvaruje mora biti mjerljiv.</s><s>Kako je menadžment organizacije u stvari menadžment ljudi u procesu upravljanja promjena veoma je važno znati zašto mi to radimo.</s><s>Kako to ljudi u organizaciji doživljavaju.</s><s>Ovaj 'meki' dio rada sa ljudima u razvoju organizacije, povezan je sa unutrašnjom komunikacijom, stilom i sistemom rješavanja problema i odlučivanja.</s><s>Ljudske vrijednosti u osnovi imaju razvoj maksimalnih potencijala pojedinca, grupe i organizacije u cjelini (Paton; McCalman, 2000: 146).</s><s>U planiranju i vođenju promjena najvažnije je da vođa omogući učenje u organizaciji.</s><s>To podrazumijeva stvaranje takvih struktura i sadržaja, koji čine učenje ne samo mogućim, već i aktivnim i svjesnim.</s><s>Zadatak vođe je da osmisli procese učenja u kojima svi zaposleni mogu baveći se problematičnim pitanjima sazrijevati (Lyytinen, 2005: 11) ili učiti kroz isprobavanje ideja i povratnih informacija (Bass u Bass i Steidlmeier, 1998: 11).</s><s>Opšti i osnovni model ljudske motivacije, Bush i West-Burnham (1994: 225 ) vide u: očekivanjima, ponašanju, ciljevima, i nekim oblicima povratnih informacija.</s>\n<s>Za rad, vođe treba da prikupe informacije postavljanjem pitanja za sebe: 'Kakve informacije sam obavezan da posredujem ljudima s kojima radim i od kojih sam ovisan?</s><s>U kakvom obliku?</s><s>U kom vremenskom okviru?</s><s>Kakve informacije trebam ja?</s><s>Od koga?</s><s>U kakvom obliku?</s><s>U kom vremenskom okviru?</s><s>Ukratko komunikacija mora biti usmjerena u rad' (Drucker, 2001: 123 ).</s><s>Za odluku ključnih događaja promjena najbitnije je da direktor dobije potporu kako od svojih suradnika tako i od nadređenih • Obezbjeđuje jako rukovođenje i određen smisao upravljanja; ima jasnu viziju škole zasnovanu na ubjeđenjima i vrijednostima; aktivno oblikuje kulturu i duh škole, razmišlja i planira strateški, ohrabruje kvalitet izvođenja nastave i visoka očekivanja te obeshrabruje samozadovoljstvo.</s><s>2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>• Ima konsultativni stil 'slušanja'; odlučan je i snažan, ali ne i autokratski nastrojen; otvoren je za ideje drugih ljudi; krajnje je primjetan u školi i lako pristupačan osoblju.</s>\n<s>• Pokazuje brigu za standard svog osoblja.</s><s>Motivira osoblje; ispoljava entuzijazam i optimizam; pozitivan je i konstruktivan; redovno izražava da cijeni osoblje i učestvuje u proslavi specijalnih postignuća. • Ne podnosi ceremonije ili stavljanje sebe iznad kolega, ali je spreman da pomogne.</s>\n<s>• Preuzima krajnju odgovornost, pri čemu omogućava osoblju osjećaj sigurnosti. • Podržava kolege u kriznim situacijama.</s><s>Općenito djeluje kao odbojnik, štiteći osoblje od političkih i drugih eksternih rješanja. • Dobro je organiziran i u toku je sa događanjima u školi. • Drži korak sa novim inicijativama i izbjegava hvatanje 'zadnjeg voza'; poduzima korake u pripremi osoblja za predstojeće razvoje. • Uspostavlja velike rezerve za profesionalni rast, ohrabrujući osoblje da razmišlja o svom kontinuiranom profesionalnom razvoju.</s><s>Ovo može biti sadržano u godišnjem pregledu karijere cjelokupnog osoblja ...'' (Lyytinen, 2005: 21-2).</s><s>2.3.3 Razvoj organizacije i promjene</s>\n<s>Kao što sam već rekla, promjena se posmatra kroz dinamičan i stalni proces rasta i razvoja.</s><s>Ovaj proces uključuje, unutrašnje ili vanjsko transformiranje, ''individua, grupa, ili institucija, a vodi se stvarnim vrijednostima prakse i ishoda'' (Morrison, 2003: Osnovna poteškoća u rukovođenju promjena je sam proces, u kome treba da se pitamo, šta mislimo pod ''promjenom'' i pojmovima 'inovacija' i 'razvoj' (Everard; Morris; Wilson, 2004: 236).</s><s>Da bi se razumjela priroda promjene, neophodno je razumjeti suptilno ljudsko i organizaciono ponašanje.</s><s>Nije dovoljno samo održavati resurse.</s><s>Proces promjena zahtijeva usmjerenost direktora, kao menadžera, na razvoj resursa kroz susretanje sa novim izazovima i potrebama.</s><s>Ako je obrazovni sistem progresivan i relevantan za društvo, onda je on vođen 'potrebama, a resursi se moraju prilagođavati potrebama, a ne obrnuto'.</s><s>Potrebe se izvode iz međusobnog djelovanja 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>• razumije ciljeve promjene, obrazovnog zakonodavstva i unutrašnjih vrijednosti školskog okruženja.</s><s>Menadžerske 1. ljudskim - odabir, plan posla, izvršavanje, planiranje karijere, obuka, rad na projektima, podučavanje,</s>\n<s>2. materijalnim - kupovni, nabaci, skladištenju, kontroli zaliha i sredstva, 3. finansijskim - kontroli troškova, rastu fonda, analizi troškova / beneficija ...''.</s><s>Za direktora, menadžera škole, pored planiranja, orgniziranja i kontrole svih resursa, presudna je vještina razvoja ljudskih resursa.</s><s>Beckhard (u Anderson; Ackerman Anderson, 2001: xiii) definira razvoj oganizacije kao, 'transformiranje organizacije u novi stadij kroz sistemsko i sistematično korištenje znanja i vještina za promjene'.</s><s>Anderson i Ackerman Anderson (2001: xx) smatraju da ova definicija razvoja organizacije podrazumijeva nekoliko fokusa.</s><s>Kao što su širi sistemski procesi, koji uključuje promjenu multi organizacionog sistema.</s><s>Zatim vrijednosti organizacije; saradnju kroz integriranje različitih mentalnih kultura; ophođenje organizacije sa znanjem, poboljšanje kroz prilagođavanje nove strukture, procesa, ljudi, buduće kulture organizacije.</s><s>I, na kraju, poboljšanje efektivnosti organizacije (vidi teoriju dinamičnog angažmana).</s>\n<s>Lewin (u Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 416) je, razvio model promjena primjenljiv za individue, grupe i cijelu organizaciju.</s><s>Ovaj model uključuje: '' …</s><s>1. Odleđivanje kroz određivanje potreba za promjene pojedinca, grupe, ili organizacije, koje su tako očevidne da ih mogu prihvatiti.</s><s>2. Mijenjanje kroz otkrivanje i prilagođavanje novog ponašanja, vrijednosti i djelovanja.</s><s>Trend posrednika promjena vodi individue, grupe ili cijelu organizaciju kroz procese.</s><s>Tokom procesa, posrednici promjena uzgajaju nove vrijednosti, ponašanja i djelovanja kroz procese identifikacije i internalizacije.</s><s>Članovi organizacije identifikuju se sa posrednicima, prihvatanjem efektivnog izvođenja i internalizacijom promjena vrijednosti, ponašanja i djelovanja.</s><s>3. Ponovno zaleđivanje je u smislu posmatranja djelovanja novog modela, kroz unutrašnje mehanizme podrške, koji dolaze kao nove norme ...''.</s><s>Svaka škola mora da pronađe svoj 'osobni jedinstveni pristup razvojnom planiranju', kako bi istinski napredovala u većoj učinkovitosti i zadovoljstvu učitelja i učenika (Hargreaves i Hopkins, 2001).</s><s>Svrha razvojnog planiranja je poboljšavanje 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>• razumije ciljeve promjene, kvaliteta učenja i poučavanja kroz uspješno vođenje inovacijskih promjena.</s><s>Za razvojno planiranje, kažu autori (2001: 6), kao organski proces, treba posebno obratiti pažnju na: § kulturu škole, vođenje organizacije kao cjeline, § njenu politiku, praksu učenja i poučavanja svih u��itelja i učenika, § korištenje rezultata i, za učitelje i, učenike.</s><s>Dosadašnja politika razvoja škole, kažu Hargreaves i Hopkins (2001: 139) pretežno se usmjeravala na stručni razvoj pojedinog učitelja, koji je sam birao i posjećivao programe stručnog osposobljavanja.</s><s>Slabosti ovakvog pristupa su u tome da: § Zaposleni ne dobivaju odgovarajući savjete u pogledu svog stručnog razvoja. § Stručno osposobljavanje je stvar ličnog izbora, zato ga neki koriste obilno a, neki, premalo ili nikako.</s>\n<s>§ Stručni razvoj i stručno obrazovanje često nisu povezani s potrebama škole. § Najviše stručnog osposobljavanja teče izvan škole. § Rezultati i koristi individualnog stručnog razvoja očigledno se ne posreduju drugima u školi.</s>\n<s>Svi mi pojedinačno imamo poseban set želja i ličnih vrijednosti vezanih za život.</s><s>Organizaciji, ovo često nedostaje.</s><s>Oraganizacija treba filozofiju, odnosno opis osnovnih principa koji usmjeravaju njeno ponašanje.</s><s>Vrijednosti proističu na osnovu ovih vjerovanja.</s><s>Filozofoja vrijednost odnosi se na ljudsko ponašanje u organizaciji.</s><s>Svaka organizacija treba da ima svoj set vrijednosti, i filozofiju vezanu za ljudska ponašanja koji se koriste kao osnov za dizajniranje razvoja organizacije, ili kao smjernice za menadžerske i druge poduhvate.</s><s>Kroz proces rasta organizacije potiče se razvoj filozofije vrijednosti pojedinačnog, grupnog i organizacijskog nivoa – i motor je za pokretanje i izvođenje razvoja (Paton; McCalman, 2000: 177).</s><s>Slično viđenje ima i Clark (1996: 29) koji kaže, da 'srž građe društvenog sistema' čine osjećanja ljudi koja se ne mogu ignorirati, a odnose se na njegov moral - 'vrijednosti i vjerovanja' i, unutrašnji su motor pokretanja promjena kako dijela, tako i, cijelog sistema.</s><s>Fullan (u Fullan i Hargreaves, 1998: 216) sugerira razvoj unutrašnjih i, vanjskih kapaciteta učenja nastavnika, kroz razvoj suradničkih odnosa: Nastavnici uče u mnogim grupama, kako unutar tako i izvan škole.</s><s>Ali oni možda najviše uče od drugih nastavnika, posebno od kolega na radnom mjestu, njihove škole.</s>\n<s>Ova suradnja je kroz nastavne mreže ili studijske grupe, ili timove profesionalnog razvoja škole, s fokusom na kreiranju zajednice učenja u kojoj se odgovornost podučavanja prebacuje iz izolacije i monitoringa na suradnju i razgovore u cijeloj školi.</s><s>Day (1999: 102) smatra, da je za uspješnu promociju stalnog profesionalnog razvoja centralna kolegijalna kultura i kritični prijatelj, koji promovišu proces interakcije pojedinaca i cijele škole, tako da nastavnici potrebu ličnog profesionalnog razvoja prepoznaju, podržavaju i baziraju kroz plan ličnog razvoja kojim sami upravljaju'.</s><s>Senge (u Day, 1999: 112) kaže, da je prirodna 'veza između rada i svih drugih aspekata ličnog života'.</s><s>Za mnoge autore, svaka škola, treba da utvrdi personalne i profesionalne potrebe.</s><s>Povezivanje razvoja nastavnika i razvoja škole, 'osjećaju pojedinci, kao lično i profesionalno zadovoljstvo u pogledu unapređenja kvaliteta cijele škole' (Stoll i Fink, U obrazovnom sistemu TK, škole dobijaju model uputstva izrade godišnjeg plana rada škole od strane Pedagoškog zavoda.</s><s>Ovaj model se ne razlikuje puno od onog, koji je bio u periodu dok je BiH bila u sklopu Jugoslavije.</s><s>Model ne nudi školama da grade viziju, misiju, ciljeve i na osnovu toga izbalansiran plan aktivnosti u područjima finansiranja, korisnika, zaposlenih, procesa i razvoja, koji vode ka ostvarenju ciljeva.</s><s>Model ne nudi informacije o inputima i autputima vanjskog okruženja, niti kako planirati proces informiranja unutar škole.</s><s>Poredeći teoriju, sa našom praksom, bit će vrlo interesantno uporediti da li su i kakve su promjene u školama kada je riječ o planiranju, vođenju i razvoju organizacije u posljednje dvije godine, odkako je krenuo proces reforme obrazovanja.</s>\n<s>Širi omjer reforme, očekuje, istovremenu mobilizaciju i koordinaciju više komponenti sistema (Fullan, 2000: 73).</s><s>Posao vođe je da pomogne promjenu sadržaja, kroz uvođenje novih elemenata u situacije, koje djeluju na poboljšanje.</s><s>'Mi možemo lako mijenjati socioekonomski profil škole ali osnovu čini promjena sadržaja, tada se mijenja i ponašanje' (Fullan, 2003: 1).</s><s>Prilikom uvođenja novih sadržaja u škole, da bi 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>2.4.1 Stalno poboljšanje kvaliteta održali dobro stanje u školi, moramo voditi računa o četiri imperativa, koja odražavaju složeno okruženje u kojem škola operira.</s><s>Ova četiri imperativa, kako kaže Sallis (1996), su izazovi i motivacione sile svake institucije koja želi da uzme proaktivno stanje kvaliteta.</s><s>To su: Moralni imperativ.</s><s>Korisnici obrazovnog sistema (učenici, roditelji i zajednica) koji zaslužuju najbolji mogući kvalitet obrazovanja.</s><s>Profesionalni imperativ.</s><s>Usko je u vezi sa moralnim imperativom i predstavlja dužnost svih onih koji su uključeni u usluge da teže pružanju visokih standarda učenicima (Sallis, 1996; Leithwood; Jantzi; Steinbach, 1999).</s><s>Natjecateljski imperativ.</s><s>Fokus na potrebe korisnika suština je kvaliteta i jedno od najefektivnijih sredstava u suočavanja sa konkurencijom i preživljavanjem.</s><s>Imperativ odgovornosti.</s><s>Veća sloboda mora biti spojena sa većom odgovornošću (Sallis, 1996: 3-5).</s><s>Odgovor na promjene ne mora biti revolucionaran nego evolutivan.</s><s>Raditi samo nešto malo bolje je inovativan pristup promjenama.</s><s>Kada se prepozna agens promjena, mora se uzeti cjelovitiji pristup uticaja okoline i sagledavanje sistemskih veza (Paton; McCalman, 2000: 265).</s><s>2.4.2 Pristup evaluaciji</s>\n<s>Stalno poboljšanje kvaliteta upućuje na promjene koje je potrebno evaluirati.</s><s>Evaluacija je posljednja faza u upravljanju i vođenju promjena, za koju Stoll i Fink (2000: 98) kažu, da ''nije pravedno opisati je kao posljednju fazu jer ona zapravo igra najvažniju ulogu u svakoj fazi planiranja razvoja i, kao takva, njezin se uticaj osjeća puno prije''.</s><s>Osnovna polemika, koja se vodi u pristupu obvladavanja ljudskih resursa je postizanje produktivnog balansa između podrške i kontrole, između osnaživanja i odgovornosti, između izvođenja osobe i centralističkog pristupa, između procesa i rezultata.</s><s>Tenzija, ''između, 'mekog' pristupa menadžmenta kroz kolegijalnost i profesionalnost osoblja organizacije, te ''tvrdog'' pristupa, mjerenjem postignuća ciljeva ili kompetencija koristeći eksterni monitoring i evaluaciju izvođenja' (Bush, WestBurnham, 1994: 212) je otvoreno pitanje.</s><s>Za Bradley-a (1991:121), potpuna evaluacija ispituje zadovoljstvo potreba učesnika, učinak izvođenja nastavnika te, učinak prakse škole.</s><s>Tako, Elmore i drugi (u Cousins i Earl, 1995: 8) opisuju rekonstrukciju obrazovanja kroz tri osnovna pravca: 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>2. učešće školskog odbora kao zakonitog i istinskog partnera u obrazovnom procesu, koji se ogleda u podijeli inicijativa upravljanja, opći pokušaj angažovanja porodice kao partnera, i</s>\n<s>Danas se posebno naglašava uloga samoevalucije škole kao moćnog pristupa unapređenja obrazovne organizacije, kreiranjem sistema boljeg informisanja odluka i učeče organizacije (Cousins i Earl, 1995: 12).</s><s>Za evaluaciju se koriste tri termina: 'uspješnost', 'učinkovitost' i 'odličnost'.</s><s>'Uspješnost' znači da je postignut postavljeni cilj, koji se provjerava testiranjem.</s><s>'Učinkovitost' se odnosi na ekonomičnost i, 'odličnost', implicira da su neki bolji od drugih, a pokazuje se svrstavanjem u rangove (Beare, Caldwell i Millikan, 1994: 202).</s><s>Autori smatraju, da nije adekvatno pričati o dobrim školama prije nego što postavimo pitanje: 'Dobro u kom smislu?'.</s><s>Pojedinačno škole će vjerovatno biti dobre u nekim stvarima, ali, neće biti dobre u drugim stvarima.</s><s>Dalje, treba postaviti pitanje konteksta, ko definiše 'valjanost', čiji se program realizuje i, koja se sredstva koriste za prosuđivanju stepena 'valjanosti'.</s><s>Za određivanje kvaliteta nužno je izabrati kriterije po kojima se vrši prosuđivanje.</s><s>Svaki kriterij mora da ima određene standarde, kao polaznu liniju ili mjerilo za procjenjivanje (Beare, Caldwell i Millikan, 1994: 203-7).</s><s>Međutim, kod procjene, uvijek treba da se pitamo: 'zašto se vrši ova procjena? šta je produkt? i, koja će publika čitati otkriča? ko su klijenti? (Beare, Caldwell i Millikan, 1994:218; Sallis, 1996: 20).</s><s>Strathern (u Stronach, 2004: 9) smatra da, svaki indikator ima urođenu samo-korupciju: 'kad mjera postane cilj, ona prestaje da bude dobra mjera'.</s><s>Svi procesi kontrole svode 'stvarne' događaje na papir.</s><s>U tom procesu, može se izgubiti u vremenu, naglašavajući prioritete stvarnog rada date institucije.</s><s>Konačno, mnogi sistemi takozvane 'samoevaluacije' uključuju indikatore specificirane od strane spoljnih agencija.</s><s>''Koliko je to onda samoevaluacija?' Prefiks 'samo' poziva na samokontrolu i pokazuje posebnu vrstu samostalnosti, a ne, da ukazuje na agense koje nagone ljude/ institucije, da ostvare postavljene ciljeve'' (2004: 10).</s><s>Indikatori upućuju, ali ne objašnjavaju uspjeh ili efikasnost određene vrste.</s><s>Cilj je 'povećati broj raspoloživih prilika za svaki individualni dio sistema kako bi bio što efikasniji, time se daje doprinos u napredovanju cijelog sistema' (Ribbin i Burridge, 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>1995: 9).</s><s>Najvažnija osobina indikatora je da pruža doprinos učinkovitosti cijelog sistema (Ribbin i Burridge, 1995: 148 ).</s><s>Cjeloviti kvalitet menadžmenta je sklop praktičnih instrumenata sa filozofijom stalnog poboljšanja kroz širenje sadašnjih i budućih potreba, želja i očekivanja klijenta (Sallis, 1996: 27).</s><s>Pristup je kroz stalni prelaz od ograničenih kratkoročnih fokusa ka dugoročnom poboljšanju kvaliteta.</s><s>Ciklusi, stalnih inovacija, promjena i poboljšanja uključuju svjesno analiziranje i planiranje rada institucije (Sallis, 1996: 29 ).</s><s>Ovo zahtjeva promjenu kulture.</s><s>Zaposlenima su potrebne okolnosti za rad – jednostavan sistem alata i procedura koji pomažu u poslu.</s><s>I, ohrabrenje i priznanja za njihov uspjeha i postignuća (Sallis, 1996: 30).</s><s>Autorica smatra, da je osoblje to, koje pravi razliku u kvalitetu i, ono proizvodi uspješne pravce u zadovoljavanju klijenta.</s><s>Osoblje, ne može dati najbolje od sebe, ako ne osjeća da im se vjeruje i da se slušaju njihova gledišta Leimu (Leimu i drugi, 2001: 167) naglašava, da se danas, više ističe evaluacija programa i sistema nego mjerenje poučavanja i učenja s fokusom na pojedinca i njegove kvalifikacije.</s><s>Zato je veoma važna evaluacija na svim nivoima sistema - institucije, opštine, regije.</s><s>U zemljama zapadne Evrope nova zakonodavstva smanjila su centralizaciju i dala više slobode školama i organizacijama u upravljanju.</s><s>Tako da škole razvijaju sopstvenu evaluaciju poboljšanja (Hirvi u Leimu i drugi, 2001: 181).</s><s>Uspješna škola, za Bradley-a (1991: 70) treba da ima klimu koja se karakteriše: • konzistentnom filozofijom,</s>\n<s>§ pronalaženjem - problema, ideja i inicijativa, § povjerenjem, 'slobodom da se radi na svoj način', što je istovremeno, cilj i preduslov za razvoj kadra.</s><s>Za profesionalnost, Sergiovanni (1992: 90) posebno naglašava, 'recipročnu kolegijalnost i prijateljstvo, podrška saradnji kroz profesionalnu odgovornost i, razumijevanje kolega'.</s><s>Treba da razvijamo praktičare na svim nivoima, tako da vrše istraživanja, i da koriste saznanja istraživanja u radu (Stevens, 2004).</s><s>Ljudi današnjice, posebno mladi, istinski su zainteresirani da saznaju kakvo će obrazovanje steći, i na šta će se osloniti kada se otisnu u svijet.</s><s>I uopšte, kakvo će se obrazovanje zahtjevati u društvu koje 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>§ istraživanjem koje vodi poboljšanju, postaje internacionalno, koje se otvara ka vanjskom svijetu? (Linnakyla u Leimu i drugi,, 2001: 171), tako da je evaluacija poboljšanja sistema svih nivoa neophodna u kreiranju budućeg društva.</s>\n<s>Jedan od većih problema pri promjenama je istinsko mijenjanje.</s><s>Da bi se pomakli iz sadašnjeg i došli u buduće stanje, moramo sistem odmrznuti, promijeniti i ponovo ustaliti u novo stanje.</s><s>Za ovo moramo imati mjerače, koji nam pomažu da prepoznamo, od kada je organizacija tamo, šta je htjela biti, i istovremeno ih upotrebiti kao prigušivače, kako se ne bi vratili nazad (Everard i Morris, 1996: 284).</s><s>Način prikupljanja pouzdanih informacija i njihova analiza planiraju se na samom početku i dio su cjelovitog plana evaluacije, a upučuju nas na to, da li je promjena uspjela i da li smo je u potpunosti prilagodili.</s><s>Formativna evaluacija pomaže da djelujemo na vrijeme i da nismo iznenađeni sa rezultatima promjena.</s><s>Na ovaj način evaluacija se provlači kroz cijeli proces (Stoll i Fink, 2000: 98).</s><s>Everard i Morris (1996: 285) kažu, da se analiza pouzdanih informacija, širi preko kritičnih tački mjerenja uspjeha, koje označavaju, da je promjena konačna, da je to zbilja, da je trajno.</s><s>Za autore, ima više načina mjerenja uspješnosti.</s><s>Mogu se oblikovati kroz niz postupaka, kao što su upitnik o odgovornosti pojedinih uloga, analizom rezultata, ili, istraživanjem odnosa ka promjenama, popunjavaju oni, koji najbolje vide, da li je promjena uspješna – možda učenici.</s><s>Na ovaj način se fokusiramo na stvarne rezultate promjene.</s><s>Za opažanje kritičnih tački, koje mjere uspjeh, kao i za vođenje procesa popravki djelatnosti u slučaju manjkavosti, zadužuju se pojedinci.</s><s>Zato je bitan plan odgovornosti, kažu autori.</s><s>Na ovaj način, odgovorni, otvaraju procese, za kritične tačke, koje koče promjenu, obavještavaju sve upletene, kako bi pomogli u procesu ustaljivanja promjene.</s><s>To je istovremeno signal, da je kraj prethodnog razdoblja i da je došlo Evaluacija je temelj svega.</s><s>Ne samo da je važno znati stupanj u kojem su ciljevi ostvareni, nego bi škole trebale ocijeniti jesu li aktivnosti provedene i je li plan promjena praktičan.</s><s>Nažalost.</s><s>Ova faza planiranja još je zapostavljena u mnogim 2 Teorijska razmatranja o promjenama</s>\n<s>Reforma obrazovanja na TK vjerovatno je mobilizirala brojne promjene, međutim, postavlja se pitanje, da li smo se istinski pomakli u promjenama? u kom smjeru se krečemo? kakva je koordinacija između njih? ima li plan za mjerenje uspjeha implementacije promjena? ima li plan odgovornih lica za evaluaciju i otkrivanje kritičnih tački koje predstavljaju kočnice u implementaciji promjena?</s><s>Uopšte, da li znamo, gdje se sada nalazimo u promjenama? doista je izuzetno važno pitanje ako istinski želimo da poboljšamo kvalitet obrazovnog sistema.</s><s>3 METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA</s>\n<s>Proučavajuči literaturu za metodologiju istraživanja, fokusirala sam se na autore, (1999), jer su mi ponudili odgovore potrebne za moje istraživanje.</s><s>Naime, opisati promjene koje se dešavaju u obrazovnom sistemu, vrlo je složen proces, zbog osjećanja ljudi, koji, iz raznih razloga prihvaćaju ili ne prihvaćaju promjene.</s><s>Šta se dešava u stvarnom životu škole, koje su promjene, ko utiče na te promjene, šta time ljudi i škola dobijaju i gube, vrlo je teško saznati i naučiti.</s><s>Radeći kao pedagog u školama, koristila sam kvantitativna istraživanja, iz kojih sam spoznala, da ova vrsta struktuiranog istraživanja ima određenih prednosti u kvantitativnom prikazu stanja određenog uzorka, ali i slabosti, jer statistički podaci ne nude dublji pristup, za, kako Merriam (1998: 31) • razloge problema, pozadinu situacije, šta se desilo i zašto, • zašto rade na inovaciji ili zašto nedostaje rada, • diskusije i ocjene neizabranih alternativa, • sumarne ocjene i zaključka za porast primjenljivih potencijala ... ''.</s><s>Zadnjih devet godina, radeći kroz međunarodne projekte, koristili smo i kvalitativna i kvantitativna istraživanja.</s><s>Vremenom, uvidjela sam snagu djelovanja kvalitativnog istraživanja, naročito radeći kroz manje korake promjena.</s><s>Njena prednost zasnivala se na tome što se smješta u prirodni 'realni život', koji uključuje ljudsku motivaciju, emocije, sudove i interpersonalne odnose.</s><s>Tako, ulazeći u suštinu pojave, evolutivno se gradi teorija u praksi.</s><s>Istina, ova istraživanja su na manjem uzorku, što predstavlja njihovo ograničenje u izvođenju generalizacija.</s><s>Dijelim mišljenje Trnavčevićeve (u Koren, 2002) da oba istraživanja imaju svoj smisao u ovisnosti od prirode istraživanja.</s><s>Pa, ipak, uprkos ograničenjima ovih istraživanja, možda, jer nama u BiH trenutno više odgovara kvalitativni pristup istraživanja, opredijelila sam se za ovu vrstu istraživanja.</s><s>Pregledom literature, izdvojila sam karakteristike kvalitativnog istraživanja.</s><s>Za Merriam • konceptualni kišobran koji pokriva nekoliko oblika traganja, koji pomažu, da razumijemo i objasnimo značaj društvene pojave, 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>• istraživač je prvenstveno instrument za prikupljanje i analizu podataka, • fokus je na biti razumijevanja procesa, produkt istraživanja je bogat deskripcijama.</s><s>Slike i riječi, koriste se više od brojeva da bi prenijele šta je istraživač naučio o pojavi.</s>\n<s>• uključuje područje rada ljudi (Merriam, 1998: 4), njihove kontakte unutar 'područja' stvarnog života (Gray, 2004: 320), • zasniva se prvenstveno na induktivnom istraživanju, više kroz građenje koncepta ili teorija da bi se objasnili podaci (Merriam, 1998: 8), kroz otvorenost za ranije utemeljene teorije (Gray, 2004: 320).</s><s>3.2 Studija slučaja</s>\n<s>Proučavajući vrste kvalitativnog istraživanja, odabrala sam studiju slučaja, jer je adekvatna za istraživanje procesa.</s><s>Koristeći podatke iskustva učesnika u školi, mogu se baviti suvremenom pojavom i otkriti namjere 'posebno kada nije jasno evidentno ograničenje između pojave i sadržaja' (Yin, 1994: 13).</s><s>Ograničenost studije omogućilo dvije škole Tuzlanskog Kantona, kao ograničenog entiteta obrazovnog sistema.</s><s>Vodila sam se tim, da je ''nemoguće odvojiti varijable pojava iz njihovog konteksta'' (Yin, Karakteristike studije slučaja su 'posebnost, deskriptivnost i heuristika.</s><s>Posebnost u smislu da je fokus studije slučaja na posebnim pojavama' svake škole za sebe.</s><s>'Konfrontiranjem specifičnih problema grupe ljudi dobija se holistički pogled na situaciju.</s><s>Deskriptivnost u smislu da je krajnji produkt bogat, ''brojnim'' deskripcijama pojave.</s><s>Mnoge varijable se za određeno vrijeme portretišu kroz njihovu interaktivnost.</s><s>Heuristika u smislu da studija slučaja čitaocu osvjetljava razumijevanje pojave studije.</s><s>3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>Može biti kroz otkrivanje novih značenja, kroz širenje njihovog iskustva ili potvrđivanje Snaga studije slučaja je da ''nudi unutarnje osvjetljavanje i širenje iskustva čitaoca'' za složene društvene pojava stvarnih životnih situacija, njihovo razumjevanje kroz bogato i cjelovito tumačenje (Merriam, 1998).</s><s>Dok su njena ograničenja u tome da istraživač kao prvenstveni instrument za sakupljanje i analizu podataka, može biti ograničen osjetljivošću u integriranju podataka (Merriam, 1998: 42), osim toga, iz specifičnih primjera je teško izvršiti generalizaciju (Yin,1994: 36; Gray, 2004: 125), tako da se postavlja pitanje o reliabilnosti i validnosti istraživanja (Merriam, 1998: 42).</s>\n<s>Dizajn istraživanja omogućava ’dolaženje odavde do tamo, gdje se ovdje definiše, kroz određivanje inicijalnih pitanja na koja će se odgovarati, a tamo su određeni zaključci (odgovori) na ova pitanja.</s><s>Između ''ovdje'' i ''tamo'' su brojni koraci, koji uključuju prikupljanje i analizu relevantnih podataka (Yin, 1994: 19).</s><s>Studiju sam započela, prvo, sa njenim teorijskim okvirom o 'obvladavanja promjena', kao predmeta mog interesa.</s><s>Proučavanje osnovne savremene literature bilo je veoma važno za precizno određivanje problema i namjere studije.</s><s>Postavila sam sebi kritičnu tačku postavljanjem pitanja 'Šta želim znati ovom studijom?' (Merriam, 1998: 57).</s><s>Dizajn nije bio 'linearan proces čitanja literature, identifikovanja teorijskog okvira, a onda pisanja stanja', već više 'ineraktivan proces' (1998: 50).</s><s>Prema pitanjima pručavala sam literaturu, koja me je ponovo vraćala nazad ka početku posmatranja pojave.</s><s>Dijalog prethodnih studija i područja mog rada u obvladavanju promjena kroz pregled literature osigurao mi je utemeljenje znanstvene osnove.</s><s>Studija mi je omogućila da dobijem nova saznanja, naročito kod prikupljanja i analize podataka otvarajući mi nova nepoznata područja.</s><s>Međutim, vodila sam se tim da 'dizajn istraživanja postupa sa logikom, a ne sa logistikom (pozadinom) problema' (Yin, 1994: Da bi pojasnila prirodu pitanja studije koristila sam pitanja ''šta'' i ''zašto'', kojima istraživač ima malo ili nimalo kontrole kroz procese događaja i koji imaju za fokus savremene pojave unutar nekog sadržaja života (Yin, 1994: 9; Gray, 2004: 124).</s><s>Ova pitanja zbog svoje ambivalentnosti pojašnjavaju (Yin, 1994: 12) se postavljanjem 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>Dizajniranje studije slučaja pitanja za razumijevanje (šta se desilo, šta to znači za one koji su uključeni) (Merriam, 1998: 59).</s><s>Yin (1994: 9) kaže, da ukoliko su varijable tako utjelovljene u situaciju da ih je nemoguće vremenski unaprijed identifikovati, studija slučaja tada izgleda kao najbolji izbor.</s><s>Pitanja ''šta'' i '' zašto'' ne ističu šta ću pručavati.</s><s>Nakon toga odredila sam jedinice za analizu (Yin, 1994: 21), a to su nastavnici i direktori škola i dokumentacija.</s><s>Dizajniranje istraživanja išla sam kroz logiku povezivanja prikupljenih podataka i izvlačenjem zaključka kroz inicijalna pitanja studije (Yin, 1994: 18).</s><s>Kako su naše observacije kao istraživača na neki način, više, okviri koji sami po sebi čine opterećenje, tako što ''stvari posmatramo u području teorijskog okvira studije, kroz određena pitanja za naše učesnike i dokumente.</s><s>Ovo, također, određuje to što mi Istraživačka pitanja usmjerila sam ka procesima: • Šta se promijenilo u školi?</s>\n<s>Odlučila sam se za dvije škole na osnovu kriterija 'vidljivosti', kroz, postavljena pitanja zaposlenima u ministarstvu, pedagoškom zavodu, i školi: ''Koja se škola vidno promijenila?'' i, ''U kojoj školi nema zapaženih promjena?''.</s><s>Na osnovu dobijenih odgovora odabrala sam školu A koja ima vidljive promjene.</s><s>Škola A se nalazi u glavnom gradu Tuzlanskog Kantona, i spada u red većih škola koje broje više od 1000 učenika sa ukupno 74 nastavnika.</s><s>Za školu su rekli, da njeni nastavnici učestvuju u međunarodnim projektima, uključuje roditelje i lokalnu zajednicu u promjene, a direktor je veoma otvoren za saradnju.</s><s>Druga škola B, prema izjavama intervjuisanih, nema zapaženih promijena.</s><s>Škola B, nalazi se u manjem rudarskom gradu Banovići, koji je u prijeratnom periodu bio izuzetno bogat rudarski centar, a trenutno se u periodu tranzicije nalazi u kolapsu.</s><s>Škola spada u red srednjih škola po veličini do 700 učenika 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>• Šta bi se još trebalo promijeniti? sa ukupno 58 nastavnika.</s><s>Nakon odabira škola, pored dva direktora iz ovih škola, izvršila sam izbor nastavnika za istraživanje prema kriterijima godina staža i završenom fakultetu za razrednu i predmetnu nastavu; i kroz demokratski princip voljnosti pozivom - ko želi da bude intervjuisan u školi.</s><s>Istraživanje je uključilo u svakoj školi, za fokus grupu, po 6 nastavnika.</s>\n<s>Opredjelila sam se za kriterij ’vidljivosti’ iz razloga što upućuje na dešavanje određenih promjena, koje imaju vidljive produkte, kako za one ljude koji su na vrhu tako i za one ljude koji su dole.</s><s>Kriterij 'direktori' iz razloga što je to ključna osoba koja se nalazi na granici između vanjskog i unutrašnjeg okruženja, koja može da pokreće ili zaustavlja promjene.</s>\n<s>Kriterij 'nastavnika razredne i predmetne nastave' iz razloga što su učitelji kao pojedinci u poziciji da lakše samostalno kreiraju svoj rad i sprovode promjene za razliku od nastavnika predmentne nastave, koji su više ovisni od drugih nastavnika koji predaju u istom razredu, što može otežavati sprovođenje promjena.</s><s>'Godine staža' mogu biti kriterij koji ukazuje da promjena ne ovisi od godina staža već od osjećanja pojedinca, koliko 'želi' da se uključi u određenu promjenu, i da je veoma važno obratiti pažnju na svakog pojedinca unutar škole.</s>\n<s>Za studiju dubljeg istraživanja namjerni uzorak ima najveću logiku i moć.</s><s>Predmet namjernog uzorka su 'bogate informacije studije iz kojih se može najviše naučiti o važnim centralnim posljedicama namjere istraživanja' (Merriam, 1998: 61) kroz selekciju informacija.</s><s>Zato sam se opredjelila za lančanu strategiju ili snježnu grudvu koja najviše odgovara namjernom uzorku, a koja se zasniva na uključivanju profesionalne procjene pojedinaca u identifikovanju uzorka.</s><s>Ovu sam strategiju provela kroz jednostavno postavljanje pitanja manjem broju pojedinca identifikovanim kao poznavaocima slučaja, pojedincima koji o istom posjeduju bogate informacije (Merriam, 1998: 63; Cohen, Manion, Morrison, 1999: 104).</s><s>Iste ljude koristila sam kao informatore u identifikovanje drugih, za uključivanje u studiju istraživanja.</s><s>Ova metoda koristi se za uzorak populacije velike osjetljivosti kako bi se dobile ključne informacije 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>3.4 Određivanje validnosti i reliabilnosti Što se tiče se validnosti i reliabilnosti istraživanja, ona se odnosi na pristup 'pažljive konceptualizacije studije načinom prikupljanja, analiziranja i interpretiranja podataka' (Merriam, 1998: 199).</s><s>Da bi postigla veću validnost istraživanja koristila sam tehniku triangulacije multiplih izvora podataka jer je superiornije od jednog izvora podataka ili instrumenta.</s><s>Više izvora podataka posebno odgovara za studiju primjera gdje se kroz kontraverzne aspekte rasvjetljavaju složene pojave ( Merriam, 1998).</s><s>Interna validnost ogleda se u tome, kako istraživač postupa pitanjima, dok traga u povezivanju stvarnosti.</s><s>Interna validnost u svim istraživanjima ključno se zasniva na razmišljanju o stvarnosti (Merriam, 1998: 201).</s><s>Stvarnost, prema Lincoln-u i Guba (u Merriam, 1998: 203), je određeno 'multiplo ramišljenje prihvatljivo za tog čovjeka'.</s><s>U ovoj vrsti istraživanja, o zainteresiranoj pojavi, važno je razumijeti perspektive onih, koji su uključeni u razotkrivanju složenosti ljudskog djelovanja u kontekstualnom okviru, i holističkom interpretacijom predstaviti to što se desilo (Merriam, 1998: 203).</s><s>Triangulacijom postižem i relijabilnost, time smanjujem pogreške iz jednog izvora, iako to ne znači, da greške mogu i eliminirati.</s><s>Triangulacija omogućava istraživanju fluidnost, specifičnost i jedinstvenost.</s><s>Mada se ističe da je slabost kod više izvora podataka ta, što nije moguće ponoviti istraživanja (Gray, 2004; Cohen, Manion & Morrison, 1999).</s><s>Reliabilnost u društvenoj znanosti je problematična iz jednostavnog razloga što ljudsko djelovanje nije nikada statično.</s><s>Reliabilnost u dizajnu istraživanja zasniva se na pretpostavci da postoji jedna stvarnost.</s><s>Kvalitativno istraživanje se ne vodi s tim da ljudsko djelovanje može biti izolovano.</s><s>Kao istraživač treba da nastojim da više opišem i objasnim svijet u kojem su ta iskustva.</s><s>U smislu, da ima mnogo interpretacija o tome šta se desilo, to nije benchmark, koji se uzima da bi se ponovilo mjerenje i uspostavila reliabilnost u tradicionalnom smislu (Merriam, 1998: 205).</s><s>Uopšte počiva u posebnosti; to što učimo u posebnoj situaciji mi možemo transferisati ka sličnoj stuaciji pronalazeći zamjene.</s><s>To je ustvari činjenica, kako većina ljudi kopira u svakodnevnom životu (Merriam, 1998: 210).</s><s>Konvergencija u triangulaciji tri izvora podataka: direktora, nastavnika i analiza dokumentacije, omogućila mi je da iz šire baze izvora dobijem detaljne relevantne podatke o situaciji prije i sada, te da kroz cjelovit pristup nešto naučim i kao takvo ponudim drugima na Tuzlanskom Kantonu.</s><s>Analizom i cjelovitim povezivanjem 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>• Šta bi se još trebalo promijeniti? podataka o jednoj trenutnoj pojavi, studijom slučaja, dobila sam znanja koja su konkretna, sadržajna, i koja nude doprinos u građenju teorije (Yin, 1994; Merriam, Etika</s>\n<s>Poštivanju relijabilnosti - procjenom šta je konzistentno u pronađenom – da li se javlja kroz triangulaciju podataka moje istraživačko objašnjenje pretpostavki i istaknutih teorija studije, na osnovu utrtih audita, u vođenju studije deskripcijom detalja i kako sam pronašla proizvod iz podataka (Merriam, 1998: 218).</s><s>3. 5 Metode prikupljanja podataka</s>\n<s>Metodi se odnose na tehnike i procedure koje se koriste za sakupljanje podataka (Gray, 2004: 1) i osnova su za izvođenje i interpretaciju zaključaka (Cohen, Manion, Morrison, 1999: 44 ).</s><s>Za istraživanje konstruirala sam protokol studije slučaja, koji je više od instrumenta.</s><s>'Protokolom raste relijabilnost istraživanja i, vodič je za istraživača studije slučaja' (Yin, 1994: 63).</s><s>Autor, ističe tri principa prikupljanja podataka.</s><s>Princip 1: Triangulacija racionalnim korištenjem multiplih izvora podataka.</s><s>Najveća snaga studije slučaja u kome konvergentno traganje koristi različite izvore za prikupljanje podataka (1994: 90).</s>\n<s>Princip 2: Kreiranje baze podataka studije slučaja.</s><s>Kroz prikupljanje osnovnih podataka i izvještaj istraživača kroz zabilješke, dokumente, tabele (1994: 95).</s><s>Princip 3: Održavanje čvrstog niza dokaza je princip relijabilnosti informacija u studiji slučaja.</s><s>Prvo – na primjer kroz postavljanje specifičnih dokumenata, intervjua, Drugo, otkrivanjem uslova pod kojima su podaci prikupljeni – na primjer vrijeme i mjesto intervjua.</s><s>Treće, ovi uslovi treba da su konzistentni sa specifičnim procedurama pitanja sadržanim u protokolu studije slučaja, da pokažu da prikupljeni podaci slijede određene procedure u protokolu.</s><s>Na kraju, čitajući protokol treba da indicira vezu između sadržaja protokola inicijalnih pitanja studije (1994: 98-9).</s><s>Podatke sam prikupljala kroz intervju i analizu dokumentacije, više kroz 'praktičan', a ne 'rutinski' (Yin, 1994: 55) pristup.</s><s>Analiza podataka nastala je kao rezultat presijecanja podataka i ograničavanjem procesa kroz identifikaciju kategorija.</s><s>Pri tome, 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>• Šta bi se još trebalo promijeniti? kao istraživač, morala sam voditi računa u toleranciji dvosmislenosti – kod dizajniranja studije, prikupljanja i analiziranja podataka – ne kao skup procedura ili protokol koji sam mogla slijediti korak po korak (Merriam, 1998: 20).</s><s>Iskustva drugih, kao što je rad Korena (2003) pomoglo mi je u orijentaciji, ali sam morala ponovo i ponovo, tražiti vlastiti put procesuiranja.</s><s>Ova vrsta rada, tražila je senzitivnost u posmatranju ljudi, njihovih vrijednosti i perspektiva, i sposobnost za dobru komunikaciju (Merriam, 1998: 21-2) od načina postavljanja pitanja – do interpretiranja odgovora (Yin, 1994: 56).</s><s>Jedan odgovor davao mi je niz drugih pitanja, što je zhtjevalo da budem dobar ''slušalac'' i da ne upadam u zamke predrasuda intervjuisanih (Yin, 1994: 56).</s><s>Ovo nije bilo nimalo lako postići, jer sam poznavala ljude koje intervjuišem.</s><s>Iz izvještaja dokumenata pokušavala sam pronaći poruku koja se krije između redova, kako bi presijecanjem sa drugim izvorima informacija izvela zaključke (Yin, 1994: 57), kroz adaptivnost i fleksibilnost trebalo je da se nove pronađene situacije vide kao mogućnosti, a ne opasnosti (Yin, 1994: 56).</s><s>Veoma je malo studija slučaja koje se urade tačno kao što su planirane, pa tako i moja studija zbog neočekivanih događaja, kada sam zbog tehničkih problema sa diktafonom morala dva puta ponoviti istraživanje.</s><s>To nije bilo samo mehaničko bilježenje podataka, već u interpretaciji prikupljenih informcija, tragala sam i otkrivala bogata dublja - unutrašnja gledišta studije slučaja.</s><s>Kako sam kao istraživač došla, nakon onoga što se desilo, proizvod zaključaka izvodila sam kroz konvergenciju bogatih opisa složenih pojava ponašanja nastalih iz interakcija zaposlenih u školi, a njihovom analizom pokušala sam prikazati jedinstvenu stvarnost škole (Yin, 1994; Merriam, 1998).</s><s>Kao metod istraživanja koristila sam intervju i analizu dokumenata.</s>\n<s>Intervju, kao riječ najviše mi se sviđa, jer, pokazuje stanje gledišta između ljudi.</s><s>Dobro konstruiran intervju je snažan instrument za dobijanje podataka o odnosima između ljudi, njihovim osjećajima, gledištu, stavovima koji podupiru njihovo ponašanje i život.</s><s>Intervju sam prema protokolu vodila sa polustruktuiranim istraživačkim pitanjima, koja su sadržavala struktuirane i nestruktuirane dijelove intervjua.</s><s>Polustruktuirani intervjui koristio mi je kao istraživaču da držim situaciju u rukama (Gray, 2004: 215; Merriam, 1998: 74).</s><s>Pitanja u intervjuu imala su za fokus interakciju 3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>• Šta bi se još trebalo promijeniti? zaposlenih u školi, njihove otpore i potporu koji imaju od strane direktora ili drugih, njihove doživljaje i konflikte.</s><s>Odgovori intervjuisanih dala su mi njihova viđenja i, omogućila da izvučem nove ideje za područje obvladanja promjena u obrazovnom sistemu Tuzlanskog Kantona.</s><s>Ova određena pitanja čine srce protokola i reflektuju 'moju aktuelnu znatiželju' (Yin, 1994: 69).</s><s>Najuobičajeniji oblik intervjua je nalaženje osobe s - osobom u kojima jedna osoba izvlaći informacije od druge (Merriam, 1998: 71).</s><s>Tokom vođenja intervjua, nalazila sam se na granici velike otvorenosti koja je ponekad prijetila da preusmjeri pravac intervjua.</s><s>Ovu ponekad informalnu konverzaciju intervjua proisteklu iz spontanosti (Gray, 2004: 217) morala sam ponovo vraćati na put struktuiranih i polustruktuiranih pitanja koju su intervjuisani prihvatali ali su uvijek nastojali pronaći situaciju da informalno daju informacije koje se ne odnose na pitanja.</s><s>Ovo je djelom iz toga što ma kako da sam se postavila kao istraživač, ljudi su u pozadini vidjeli moju drugu ulogu, nekoga ko čini dio ministarstva i, ko utiče u kreiranju donošenja odluka.</s><s>Kvale (u Cohen, Manion, Morrison, 1999: 125) kaže, da efektivni intervjuer, mora biti: • poznavalac (predmeta koji se razmatra tako da se održava konverzacija), • struktuiran (čini jasne namjere, vođenje, posmatranje intervjua), • jasan ( u izboru jezika, u predstavljanju predmete koji se razmatra), • ljubazan (reči u pravo vrijeme i na pravo mjesto ono što želi da kaže), • osjetljiv (upotrebljava empatiju, aktivno slušanje, vodi računa o ne- verbalnoj komunikaciji i kako nešto reči),</s>\n<s>• otvoren (osjetljiv na to koji aspekt intervjua je značajan za intervjuisanog), • upravljač (održava ono što je najistaknutije- na vrhu), • kritičan (pita da bi potvrdio relijabilnost, konzistentnost i validnost onog što je • podsjećujući ( poziva na ranije izjave i odnosi se na njih tokom intervjua), • interpretativan ( pojašnjava, potvrđuje i nepotvrđuje izjave sa intervjuisanim).</s><s>Kao vodič koristila sam listu pitanja za intervju.</s><s>Povodila sam se time da je dobar odgovor onaj koji je izražen kroz perspektivu osjećaja, mišljenja onog što istražujem.</s><s>Transkripcija zabilješki sa trake osigurala mi je najbolje podatke za analizu.</s><s>3 Metodologija istraživanja</s>\n<s>Intervju sam provela u vrijeme kada je završena školska godina, na kraju juna mjeseca, kada su svi od intervjuisanih osjećali pomalo zamorno od rada u protekloj školskoj godini.</s>\n<s>Analizom dokumenata, kao instrumenta istraživanja, dobila sam podatke na osnovu odabira relevantnih procesnih materijala.</s><s>Sakupljanje i analizu različitih izvora podataka sprovodila sam kroz simultane aktivnosti.</s><s>Termin dokument odnosi se na širok niz pisanih i fizičkih dokumenata relevantnih za studiju.</s><s>Javni dokumenti su: službeni i neslužbeni dokumenti, statistički podaci, zakon, godišnji program rada škole.</s><s>Personalni dokumenti: odnosi se na osobu koja opisuje individualne aktivnosti, iskustva i vjerovanja snimljene na audio traci (Merriam, 1998).</s><s>S obzirom da radim u Pedagoškom zavodu kao odjelu ministarstva obrazovanja imala sam lak pristup javnim dokumentima.</s><s>Međutim kod personalnih podataka imala sam ograničenje upravo iz razloga što se nalazim na ovoj poziciji.</s><s>Kroz rad, pokušavala sam smanjiti svoju subjektivnost, ali uvijek se postavlja pitanje, koliko je to moguće?</s><s>Pošto dokumenti nisu pisani iz razloga istraživanja, već, iz drugih određenih razloga i oni su produkt drugih, bilo je potrebno lokalizirati problem u njima, a onda analizirati njihov sadržaj.</s><s>Sukladnost između dokumenata i istraživačkog problema ovisila je od moje ‘fleksibilnosti građenja odnosa između problema i pitanja’ (Merriam, 1998:133).</s><s>4 OBRADA PODATAKA</s>\n<s>Polazni dokument reforme obrazovnog sistema Tuzlanskog Kantona je Bijeli papir ''Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i općeg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini'', donešen od strane Obrazovnih vlasti BiH i EC-TAER u okviru Programa Evropske Unije (2003), a odnosi se na uređenje slijedećih podgrupa osnovne škole:</s>\n<s>1. Sadržaj: razvoj nastavnog plana i programa devetogodišnje osnovne škole, svjedočanstva i kvalifikacije; standardi i ocjenjivanje.</s><s>2. Kapacitet: razvoj nastavnika i menadžmenta.</s><s>3. Institucionalna podrška modernizaciji i razvoju obrazovanja.</s><s>4. Struktura: harmonizacija legislative i finansiranja.</s><s>Obrazovne vlasti usmjerile su svoje aktivnosti uređenja sistema na osnovu sadržaja ovog dokumenta.</s><s>Prilog 3., pruža komparativne podatke aktivnosti na nivou BiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona, a prilog 4., prikazuje promjene u Tuzlanskom Kantonu prema podgrupama strateškog dokumenta.</s><s>Početna faza uređenja obrazovnog sistema na nivou Kantona je sa donošenjem Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju (2004) čija primjena u praksi ukazuje na njegovu nedovršenost i disharmonizaciju građenja sistema naročito u harmonizaciji legislative i finansiranja, i institucionalnoj podršci modernizacije i razvoja obrazovanja.</s><s>Da bi čitaoc ovog rada imao jasniju sliku, zakonske odredbe sam uporedo dala sa izjavama nastavnika i direktora, o istom.</s><s>Prema analizi, najzastupljenije tenzije su između centralnog i lokalnog donošenja odluke o: • implementiranju opšteg cilja obrazovanja i stvarnog života škole.</s>\n<s>- osiguravanje optimalnog razvitka za svaku osobu uključujući i one s posebnim potrebama, sukladno njihovom uzrastu, mogućnostima i mentalnim i tjelesnim sposobnostima;</s>\n<s>- promidžba poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, i priprema svake osobe za život u društvu koje poštuje načela demokratije i vladavine zakona; - razvijanje svijesti o pripadnosti državi Bosni i Hercegovini, vlastitom kulturnom identitetu, jeziku i nasljeđu, na način primjeren civilizacijskim tekovinama, upoznavajući ih i uvažavajući druge i drugačije; -osiguranje jednakih mogućnosti izbora na svim nivoima obrazovanja, bez obzira na spol, rasu, nacionalnu pripadnost, socijalno i kulturno porijeklo i status, obiteljski status, vjeroispovjest, psihotjelesne i druge lične osobine; - postizanje kvalitetnog obrazovanja za građane; - postizanje standarda znanja koji se mogu komparirati na međunarodnom, odnosno evropskom nivou, koji osiguravaju uključivanje i nastavak školovanja u evropskom obrazovnom sistemu;</s>\n<s>-uključivanje u proces evropskih integracija.</s><s>Stvarni život škole, prema istraživanju, pokazuje sasvim drugu sliku koja odaje poteškoće kod implementiranja ovog člana.</s><s>Slijedeće tenzije su u: • izboru direktora na osnovu ocjene ministarstva i ocjene roditelja (član • upravljanju finansiranja prema pedagoškim standardima ministarstva i • uključenosti roditelja u donošenje odluka u školi i profesionalizma • autonomiji škole i modela izrade godišnjeg programa škole od strane upravne jedinice ministarstva obrazovanja Pedagoškog zavoda (član 30. i • sigurnosti nastavnika i potreba okruženja (član 29.), 4 Obrada podataka</s>\n<s>• autonomiji nastavnika i izboru udžbenika prema prijedlogu ministarstva • institucijama za podršku škole i autonomije škole (član 83. i član 30.).</s><s>Poredeći zakonsku regulativu sa izjavama nastavnika i direktora, vidne su razlike između onog što je napisano i što je prihvaćeno u praksi.</s><s>Velike promjene nastale su kod izbora direktora, prema zakonu, omogućeno je uključivanje svih nivoa do donošenja konačne odluke o odabiru direktora.</s><s>Član 90.</s><s>Alinea 4 ''Nakon provedene procedure natječaja, školski odbor, na temelju pribavljenog mišljenja Pedagoškog zavoda i suglasnosti Ministarstva, sačinjava listu kandidata koji ispunjavaju uvjete natječaja.</s><s>Alinea 5. ''Ravnatelja osnovne škole koja ima status javne ustanove, biraju neposrednim tajnim izborima roditelji i uposlenici škole''.</s><s>Alinea 6. '' Školski odbor za ravnatelja škole imenuje onog kandidata koji je dobio najveći broj glasova birača koji su izašli na izbore''.</s><s>Član 93. alinea 1 ''Rad ravnatelja osnovne škole ocjenjuje Ministarstvo i Pedagoški O promjeni načina izbora direktora, najčešće sam se susretala sa pitanjima u školi: kako birati profesionalne direktore, a istovremeno zadovoljiti interese roditelja, nastavnika i vlade?</s><s>Kako graditi kolegijalnu kulturu i partnerstvo sa roditeljima?</s><s>Kako depolitizirati školu, ako postoji skriveni uticaj politike na školu?</s><s>Brojne barijere nametnute direktoru škole su veoma složene, zamaraju ga u radu, naročito u društvu koje radi u 'magli' tobožnjih transparentnih procedura.</s><s>Oni, koji žele da se izbore za poziciju direktora, došli su u poziciju da moraju lobirati kod: vlasti, roditelja i zaposlenih u školi, u društvu koje grca u korupcijama, nepovjerenju i netransparentnosti – zato je i opravdano pitanje nastavnika: 'Kako biti profesionalan direktor?'.</s><s>Nova uloga direktora traži znanje i vještine u menadžmentu škole, ali i visoke moralne vrijednosti, u sticanju povjerenja ljudi unutar i izvan organizacije.</s><s>Težnja da se putem zakona kreira demokratičnost u školi, što će uticati i na razvoj demokratičnog društva, vrlo je zahtjevna promjena, stoga ne čude otpori ali i odobrenja ljudi u školi, o promjeni zakona.</s><s>U školi B rekli su: 4 Obrada podataka</s>\n<s>Nastavnik B1: Izbor direktora i rukovodstva škole, (treba) da bude isključivo od strane zaposlenika škole, a ne da bira tamo neko po tome što ’je ili nije’ simpatičan nekoj mjesnoj zajednici, ili nekom selu ... da se isključi lokalizam.</s><s>Direktorica B: ... nije mi se sviđalo (prije), što nije bitno šta ćeš uraditi, bitno je direktora koji su 20 godina direktori, a (koji su) doveli školu do propasti.</s><s>Po mom viđenju, promjena u ovoj oblasti i njeni rezultati bit će vidljivi tek nakon najmanje četiri do pet godina – nakon jednog ciklusa mandata direktora - kada zakon obuhvati sve škole.</s><s>Direktori obje škole izrazili su želju da se uspije u sprovođenju ovih promjena.</s><s>Ali, su isto tako, zajedno sa nastavnicima predmetne nastave, naglasili potrebu edukacije roditelja za njihovu novu ulogu u školi.</s><s>Pored toga, direktorica škole B ističe i potrebu za kontinuiranom edukacijom direktora. mojoj školi, drugi kaže o tom istom problemu u njegovoj školi, a ja to nisam uradila, i tako bi otkrivali sami svoje greške i vrline.</s><s>Direktor škole A već je bio na edukaciji za direktore u ''Školi za ravnatelje'' u Sloveniji, možda, je ova obuka došla za njega u pravo vrijeme, tako da nije istakao ovu potrebu, ali, ne mogu tvrditi sa velikom sigurnošću.</s><s>Kada je riječ o zakonu i načinu finansiranja škola postoji visoka tenzija, koja je u ovoj studiji slučaja pokazala najviše problema u njenom uređenju, dajući više sliku neuređenog sistema.</s><s>Kaos u ovaj oblasti traje već punih deset godina, a uvođenjem trezorskog finansiranja u zadnje tri godine, odaje kulminaciju ovog problema, koji može da se nastavi ili sa još većim kaosom ili u njegovom uređenju.</s><s>Nastavnici koji su radili u školama prije rata (do 1992.), vide prijašnji obrazovni sistem daleko uređeniji u oblasti finansiranja, nego, ovaj poslije rata (od 1995. do 2005.).</s><s>Smatraju, da škole nikada nisu bile siromašnije nego sada.</s><s>Oni ne vide problem samo u siromaštvu društva, već, i u nesposobnosti vlade Kantona i države da urede ovaj sistem.</s><s>Nastavnik B1 ovo sublimira kroz izjavu:</s>\n<s>Koliko je država jaka, mjeri se po 'obrazovanju' ...</s><s>Kakve smo samo prije imali materijalne troškove!</s><s>Imam osjećaj, da mi damo prijedlog za pedagoške standarde i drugo, ali, da to apsolutno niko ne pročita i da se to ostavi, da bi bilo onako kako je zamišljeno s njihove strane, e to je lažna demokratija.</s><s>4 Obrada podataka</s>\n<s>A, u školi A, nastavnik predmetne nastave A5 kaže: Ja ne kukam na direktora, već, na onu gospodu tamo, koja nije u stanju obezbjediti (sredstva).</s><s>Hoće takmičenje, hoće kvalitet ... ministarstvo, na njih ja mislim.</s>\n<s>Član 12.</s><s>Alinea 1. ''Osnivač osnovne škole (ministarstvo) osigurava sredstva potrebna za osnivanje i rad sukladno Pedagoškim standardima za osnovni odgoj i obrazovanje na području Kantona i Normativima školskog prostora, opreme, nastavnih sredstava i Član 88.</s><s>Alinea 7. Školski odbor ''donosi finansijski plan i usvaja godišnji obračun''.</s><s>Član 108.</s><s>Osnovna škola može sticati prihod ''Donacijama pravnih i fizičkih osoba i humanitarnih organizacija.</s><s>Iz legata, poklona i zavještanja.</s><s>Prodajom proizvoda i vršenjem usluga''.</s>\n<s>Vlada, prema mišljenju pojedinaca, nema iste kriterije u finansiranju škola, nije transparentna i, ljudi se pitaju, kuda ide njihov novac ako: • nisu dobro plaćeni za svoj rad,</s>\n<s>• se isto plaćaju i oni koji rade i oni koji ne rade, • se ništa ne nabavlja od opreme za rad u kabinetima i razredima, • su mizerna odvajanja za stručno usavršavanje (po 15 KM za jednog nastavnika),</s>\n<s>Prema zakonu: jednom rječju, nije poznato upravljanje javnim sredstvima budžeta: kako i zašto se troše?</s><s>Pitaju se gdje je odgovornost ljudi u Vladi zaduženih za upravljanje finansijama, koji istovremeno traže odgovornost škole u njenom ekonomskom i efikasnom upravljanju.</s><s>Ljudi u školama se pitaju gdje je autonomija škole, ako sredstva koje je škola nabavila raznim donacijama i prodajom usluga i položila na određeni kod računa ministarstva, ne mogu da troše za potrebe škole, već ostaju na računu ministarstva neutrošena ili preusmjerena.</s><s>Stoga su dali prijedlog formiranja Fonda za finansiranje obrazovanja na državnom a ne, kao do sada, na Kantonalnom nivou.</s><s>Nepovjerenje prema Vladi i ministarstvu obrazovanja kantona, nastavnik predmetne nastave A6 objašnjava:</s>\n<s>Ja sam prije kritikovo direktora, pa se s njim posvađam i po petnaest dana ne govorim, ali vidim da to nije mjerilo, da je on samo jedan igrač koji koordinira i pokušava da se dodvori meni, pa ovom, pa onom ...</s><s>Svake godine škola je siromašnija.</s><s>To je strahovita promjena.</s><s>Izgleda da oni koji odlučuju nisu naučili Partnerstvo sa roditeljima i profesionalizam nastavnika, zakon definira kroz: Član 97.</s><s>Alinea 2. '' Vijeće roditelja ... sudjeluje u pripremi i realiziranju odgovarajućih projekata koji podržavaju i promoviraju obrazovni rad u školi: razvija komunikaciju između učenika, nastavnika, roditelja i lokalne zajednice''.</s><s>Član 71.</s><s>Alinea 2. ''Primarni zadatak nastavnika u osnovnoj školi je odgoj i obrazovanje učenika prema suvremenim pedagoškim kriterijima, u okviru utvrđenog nastavnog plana i programa, uvažavajući slobodu pedagoškog rada, načela demokratičnosti i ljudskih prava''.</s>\n<s>Postojeća tenzija u ovoj oblasti više je izražena kod nastavnika predmetne nastave.</s><s>Riječ je o granici, do koje se mogu uključiti roditelji, kao partneri škole.</s><s>Ako se govori o poboljšanju uslova za rad, nastavnici pozdravljaju ovakav vid partnerstva.</s><s>Međutim, ako je riječ, o njihovom direktnom uticaju na kurikulum, monitoring nastave, ili uticaj na ocjenu za njihovo dijete, nastavnici smatraju da roditelji za ovo nemaju kompetencija.</s><s>Nastavnik A5 kaže:</s>\n<s>Normalno tražimo tu saradnju.</s><s>Zna se gdje može uticati na poboljšanje kvaliteta … ali … da on diktira kako ću ja ocjenjivati dijete ili koju ocjenu njegovom djetetu dati, to je već ... velika greška kod roditelja, oni gube kontrolu i hoće da dominiraju školom.</s><s>Velika većina nastavnika razredne nastave to pogrešno shvati, oni (učitelji) se približe roditeljima tako, da se u školi, pred djecom, oslovljavljavanje sa Ti, šala, dobacivanje … ti meni - ja tebi.</s><s>I, roditelji se odomaće kao da su u svojoj kući, gube kontrolu.</s><s>Tako da, kada dođe u 5. razred, ikakvog ustručavanja.</s><s>Ma ko si ti, da meni kažeš 'Ti ćeš to, ti ćeš to''.</s><s>Slijedeća tenzija je između autonomije škole i centraliziranog djelovanja ministarstva.</s>\n<s>Član 30.</s><s>Alinea 2. i 3. '' Osnovna škola ima odgovarajući stupanj autonomije, sukladno važećim propisima, a naročito u pogledu zapošljavanja nastavnog, stručnog i drugog kadra, te slobode rada nastavnika i stručnih saradnika.</s><s>Osnovna škola poštuje slobodu nastavnika da izvede nastavu na način koji smatraju odgovarajućim, pri čemu škola mora voditi računa o standardima održivosti postojećih i primjeni novih oblika i metoda rada u nastavnom procesu''.</s><s>Član 40.</s><s>Alinea 2. ''Godišnji program se sačinjava po jedinstvenoj metodologiji koju utvrđuje Pedagoški zavod''.</s>\n<s>Autonomija škole kod zapošljavanja zaposlenika i slobode rada nastavnika, istovremeno ima i ograničenja, jer odluke školskog odbora direktno ovise od odluka ministarstva, koje ima zadnju riječ u odluci.</s><s>Na primjer, zapošljavanje tehnološkog viška nastavnika i nastavnika na određeno vrijeme, zavisi od odluke ministarstva, a ne škole.</s><s>Ograničenje se ogleda i u izradi godišnjeg plana i programa, kojeg škole rade na osnovu modela datog od strane Pedagoškog zavoda.</s><s>Model godišnjeg plana i programa škole (prilog 5) veoma je stereotipan, i uvidom ne nudi razvojne prioritete i korake za poboljšanje kvaliteta rada škole.</s><s>Prilikom čitanja, čitalac ne uviđa bitne razlike među školama, one su minimalne.</s><s>Preovladavaju statistički podaci, koji vrlo malo, ili skoro ništa, ne kažu o budućem razvoju škole.</s><s>Na primjer, za stručno usavršavanje nastavnika nema plana i programa nastalog na osnovu analize potreba nastavnika i prioriteta škole u skladu sa ciljevima reforme, te na osnovu toga plan prema predviđenim sredstvima iz budžeta i, institucije koje će se angažirati za podršku razvoja.</s><s>Ako škola treba da odgovori na dinamične potrebe okruženja, kako je formulisano zakonom: Član 29.</s><s>Alinea 1. '' Osnovna škola promovira i razvija stalno i dinamično partnerstvo škole, roditelja i sredine u kojoj žive, u svim poitanjima od značaja i interesa za ostvarivanje uloge škole i potreba učenika’’.</s><s>Ovo naravno traži reorganizaciju svih obrazovnih institucija.</s><s>''Proces transformacije uključuje unutrašnje i vanjske napore individua, grupa, ili institucija, koji vode ka stvarnim vrijednostima i ishodima postojeće prakse'' (Morrison, 2003: 13).</s><s>Naročito nerazumijevanje autonomije nastavnika je u oblasti izbora udžbenika.</s><s>U zakonu:</s>\n<s>Član 45.</s><s>Alinea 1. ''Osnovna škola u nastavnom procesu koristi školske udžbenike i nastavna sredstva koje odobrava Ministarstvo, uz prethodno pribavljenu suglasnost Agencije za nastavne planove i programe''.</s><s>Član 71. (str. 52) o autonomiji nastavnika.</s><s>S jedne strane, nastavnici su s radošću prihvatili slobodu u radu, s druge strane, istovremeno se pojavio strah od odgovornosti, koju nosi sa sobom sloboda.</s><s>Ovaj strah je izrazitiji kod nastavnika predmetne nastave, koji nisu imali dovoljno obuke prema njihovim potrebama.</s><s>Dok, su nastavnici koji su imali kontinuiranu obuku, izrazili svoju radost datom slobodom, njihove izjave pune su volje za kreativni rad u timu.</s><s>Kod izbora udžbenika ovi nastavnici uopšte nisu pokazali zabrinutost.</s><s>Međutim, drugi nastavnici, više preferiraju da im ministarstvo tačno odredi udžbenike za rad.</s><s>Prema zakonu, prijedlog za udžbenike daje Agencija za nastavne planove i programe, koja do danas još nije uspostavljena.</s><s>U ovom prelaznom periodu, ministarstvo sa pedagoškim zavodom pokušava da nađe riješenje za ovo pitanje, koje nastavnik predmetne nastave A5 vidi, na slijedeći način:</s>\n<s>Oni (iz ministarstva i zavoda) su opet predložili pet udžbenika iz matematike.</s><s>Naš aktiv će izabrati ovaj, ko tvrdi da u školi C će izabrati isti, oni će drugi, u školi D treći, itd.</s><s>Pet škola u krugu od pola kilometra prečnika, svi različito radimo ... (to) nije dobro.</s><s>Spriječena je prohodnost ...</s><s>Može se desiti da učenik 7. razreda sa 14 predmeta … preseli se u drugo naselje i da ni jedan udžbenik ne odgovara.</s><s>I, šta sad.</s><s>Dijete ispada krivo što je otišlo dole (u drugu školu).</s>\n<s>Mislim da treba zvaničan spisak ispred ministarstva i pedagoškog zavoda da dobijemo ... jer je dosta izdavačkih kuća ... mi ćemo održati aktive … svaki predmetni nastavnik, učitelj ... ima slobodu biranja ...</s><s>Prije 15 do 20 godina, jedan je bio udžbenik za sve.</s><s>Rekli su da se može koristiti isti udžbenik iz prethodne godine ...</s><s>A jedno vrijeme je bilo (da smo) svake godine (imali) novi udžbenik.</s><s>Ja znam kad sam ja išla u školu, pet generacija je imalo jednu knjigu. • nepovezanosti institucija i njihovog uzajamnog djelovanja, i 4 Obrada podataka</s>\n<s>Kada je riječ o Pedagoškom zavodu, njegova uloga u okviru kantonalnog ministarstva se preklapa sa ulogom inspekcije, a na državnom nivou sa ulogom Agencije za ocjenjivanje.</s><s>Zakonom:</s>\n<s>Član 83.</s><s>Pedagoški zavod vrši nadzor slijedećih poslova '' izrada standarda i normativa škole i praćenje uspjeha učenika, kreiranje i praćenje implementacije nastavnih planova i programa, pedagoško i stručno usavršavanje nastavnika i saradnika, stvaranje baze podataka u cilju evaluacije obrazovnog procesa, određivanje koncepcije udžbeničke literature i indikatora izvođenja, izrada programa obrazovanja odraslih, poboljšanje nastavne prakse i uvođenje inovacije u nastavni proces, uvođenje inkluzije u osnovne Član 30. (str.53) o autonomiji škole.</s>\n<s>Pedagoški zavod je zakonom dobio više ulogu facilitatora u poboljšanju razvoja škola.</s><s>Ova uloga, poklapa se sa očekivanjima nastavnika i direktora škola, naročito u stručnom usavršavanju.</s><s>Nepovezanost institucija u aktivnostima, škole doživljavaju kroz osjećaj usamljenosti u sopstvenom radu.</s><s>Na primjer, ljudima u školi još uvijek nije jasna uloga Agencije za ocjenjivanje, koja je osnovana prije četiri godine, čak ne znaju Nastavnik B2: Imamo Agenciju za ocjenjivanje, imamo Agenciju za NPP, šta te Agencije rade?</s>\n<s>Tenzija postoji između vladinog i nevladinog sektora.</s><s>Pojedini nastavnici imaju dojam da neke nevladine organizacije peru pare, a da ih u tome podržavaju određene međunarodne organizacije.</s><s>Nastavnik B1 kaže: ... mislim da su mnogo uticale nevladine, humanitarne organizacije (na školu).</s><s>Vjerovatno su imale puno novca iz svojih zemalja, iz svijeta, da nešto malo operu para i nešto malo da urade.</s><s>Na primjer, World Vision (međunarodna organizacija) zakaže seminar za edukaciju i oni hoće nešto da urade.</s><s>Ali, recimo BOSPO (lokalna organizacija) organizuje seminar, u kome je kolegica uključena, i kaže, 'mi ćemo vas učiti kako da nabavite pare'.</s><s>Tako sam ja shvatio.</s><s>Da oni, uče našu nastavnicu, kako da ode u općinu, i za taj dio oni će potrošiti 2000 KM.</s><s>Pa bolje da daju 2000 KM školi, da konkretno nešto kupi za 4 Obrada podataka</s>\n<s>S, druge strane, nevladine organizacije smatraju, da Pedagoški zavod ne pruža školama razvojnu podršku i da je potrebno formirati Agencije koje bi bile nezavisne za pružanje podrške razvoju škola, (Izvještaj, OSCE, 2005).</s><s>U svemu, nije jasna uloga Univerziteta.</s><s>Zanimljivo je da niko od intervjuisanih nije doveo u vezu saradnju škole sa Univerzitetom u Tuzli.</s><s>Nastavnici i direktori, najviše su istakli važnost saradnje sa Pedagoškim zavodom, posebno su u školi A, naglasili su proces koji se odvija u njegovoj promjeni ka instituciji koja će pružati podršku razvoju škole.</s><s>Kada sam uporedila Bijeli papir sa odgovorima nastavnika i direktora, u odnosu na cilj istraživanja, mogla bih izvesti zaključak, da su promjene izvana, kroz podršku međunarodne zajednice, uticale na dinamiku odnosa i uslova za uvođenje promjena u obrazovni sistem TK.</s><s>Donošenjem legislative, ministarstvo TK, pod pritiskom odozgo, uticalo je na promjene sadržaja u odabranim školama.</s><s>4.2 Intervju i teorija</s>\n<s>4.2.1 Promjene u javnom sektoru: nered i red U ovom poglavlju analizirat ću na teorijskoj podlozi promjene u školama.</s><s>Kroz ukrštanje podatke iz različitih izvora: intervjua sa direktorima i nastavnicima i dokumenata: zakon i godišnji program škole, došla sam do saznanja da obje škole imaju promjene, ali su s tačke gledišta teorije kaosa i složenosti (Haynes, 2003, Fullan, 2000), u različitom stadiju obvladavanja.</s><s>Iako se ova studija slučaja zasniva na promjenama ograničenim na zadnje dvije godine, želim istaći, da izvori pokazuju školu A, u sedmoj godini procesa promjena.</s><s>Ljudi, ove škole, pokazuju veću spremnost za promjene, i 'uređenost'.</s><s>Dok, u školi B, vlada osjećaj 'nereda', a ljudi imaju osjećaj straha, karakterističan za početnu fazu promjena.</s><s>Pažljivom analizom podataka, uvidjela sam, da je škola A, za razliku od škole B, imala podršku izvana od strane ministarstva i pedagoškog zavoda.</s><s>Kritična tačka (Haynes, 2003) kretanja ka promjenama u školi A, odrazila se prije sedam godina, uvođenjem 'nove metodologije rada sa učenicima', tako, da novi zakon i kurikulum za devetogodišnju školu, su pozitivno prihvaćeni unutar škole, jer legalizuje njihovu sedmogodišnju promjenu sadražaja rada .</s><s>Dok, za školu B, kritična tačka se odrazila, 4 Obrada podataka</s>\n<s>do načelnika da traži pare. upravo sa uvođenjem novog zakona i kurikuluma za devetogodišnju školu.</s><s>Ove različite vremenske kritične tačke promjena, uočavamo kroz izjave: Direktorica B: Ne znam da li je ovo napredovanje ili nazadovanje.</s><s>Prije je nazadovanje ... kako ćemo?</s><s>To ne znam jer nismo još krenuli.</s><s>Možemo samo pretpostaviti.</s>\n<s>Nastavnik B1: Prvo mi u školama, nastavnici, valjda treba da znamo, šta je to reforma?</s><s>Niko nam nikad nije rekao, šta treba da se uradi ...</s><s>Reforma je krenula, a meni nije jasno šta je reforma? ... uz pomoć naravno ministarstva i zavoda, koji su nam ponudili projekat ... još 1999 ... prihvatili smo (promjene) normalno sa manjim brojem ljudi, pa smo povećavali uključivanje (drugih nastavnika) ...</s><s>Najviše Pedagoški Zavod, primjećuje ... ko bi mogao otići na edukacije izvan Tuzlanskog Kantona, ko bi bio dobar … kvalitetan (nastavnik) ne samo za školu, nego i za Kanton čak i za BiH ... velika je potražnja za nastavnicima (sada) ... koji su prošli dosta toga, oni pomažu kolegama i iz drugih mjesta, da dostignu ono što se zahtjeva reformom.</s><s>Izjava direktora A pokazuje, da nije moguće racionalno strateško planiranje reforme zbog samogenerisanja sistema (Mintzberg, 1998).</s><s>Iz kaosa ili nereda pošlo se ka složenosti ili redu, adaptiranjem školskog sistema, građenjem blokova od 'komponenti aktivnosti jednog nivoa ka građenju komponenti aktivnosti drugog nivoa.</s><s>Složeni sistem ima nezavisne elemente koji u interakciji djeluju na sistem u cjelosti (Morrison, 2003), što se vidi u izjavi direktora A. Blokove povezanog sistema nalazimo u odabiru škole od strane ministarstva, postepenoj edukaciji nastavnika uz podršku institucije, koje se dalje gradi blokom edukacije drugih nastavnika od strane samih nastavnika.</s><s>U daljem razgovoru, direktor A kaže, da su imali viziju, koja je vodila sve zaposlene u školi ka jednom pravcu:</s>\n<s>Imali smo viziju da će biti 'nešto’, bježalo se od sistema valja ili nevalja, primijetili smo da je put kojim gazimo u interesu djece …</s><s>Uvijek, ima nešto da se (mijenja) ... i ja sam nekad zadovoljan nekad nisam, nastojim makar da popravim.</s>\n<s>Nastavnica A2 smatra, da ne treba davati gotov model, jer nije moguća njegova potpuna diseminacija (Fullan, 2000), te da se najbolje uči kroz vlastiti rad: 4 Obrada podataka</s>\n<s>Ne davati jedan model, jer su nastavnici naučili da se prihvate tog modela, da ga kopiraju, i da svi rade po tome.</s><s>Da li je to strah, što ne znaju da li će dobro uraditi, možda će pogriješiti.</s><s>Ali, treba ih ohrabrivati, i ako pogriješe da to nije nikakav problem, da se uz podršku trenera i slobode da dođu u učionice (kod trenera) da sve to vidi, može ispraviti.</s><s>Najviše se na greškama nauči.</s><s>U interakciji svih nivoa sistema, uloga direktora škole je veoma važna u održavanju kontakta sa vanjskim okruženjem čiji se uticaj odražava na unutrašnje okruženje škole: Direktor škole A: ... ne kudim i ne hvalim posebno, ali, nekako mi s opštinom ide lakše.</s><s>Vjerovatno zato što ... je malo ljudi gore (u ministarstvu) koji mogu da sve Direktorica škole B: ... ministarstvo, samo kaže, mora se uvesti devetogodišnje u sve škole ... bila sam na sastanku, kada je jedna direktorica pitala: šta da uradi sa područnom školom sa jednim učenikom?</s><s>I, nije dobila odgovor.</s><s>Onda mi (direktori) između sebe … lutamo.</s>\n<s>Zbog složenosti okoline, pokušaj da se stvori novi red struktura u školi stvara poteškoće, jer su i škole složene.</s><s>Promjene nije moguće jednostavno planirati u obrazovnom sistemu niti kopirati iz jedne u drugu školu.</s><s>Promjena od svake škole traži, jedinstven – različit pristip u implementaciji, što potvrđuje Haynesova i Fullanova teorijska razmatranja.</s><s>A, sloboda data od strane ministarstva obrazovanja u implementaciji, ujedno postavlja i veću društvenu odgovornosti pred škole i pojedince u reinoviranju škole.</s><s>Teorija reda i nereda, našla je svoju potvrdu u istraživanju, a za teoriju dinamičnog angažmana nisam našla sve elemente.</s><s>4.2.2 Obvladavanje promjena u organizaciji: sistem, struktura, proces Kroz dimenziju odnose među ljudima dobila sam sadržaje, koji se odnosi na osjećanja ljudskog bića, koja se ne mogu ignorisati, jer, čine 'srž građe društvenog sistema', njegovih 'vrijednosti i vjerovanja' (Clark, 1996), i unutrašnji su motor koji pokreće promjene, kako dijelova, tako, i cijelog sistema.</s><s>Izražena osjećanja ljudi, čini dvije škole različitim, i jedinstvenim.</s><s>Presijecanjem podataka za obje škole evidentne su promjene u obrazovnom sistemu TK.</s><s>Vanjski agens promjena iniciran na državnom nivou kroz 'Bijeli papir', a zatim kroz zakone koje je donio kantonalni vrh (top menadžeri) – vlada, djelovali su na unutrašnje 4 Obrada podataka</s>\n<s>do načelnika da traži pare. agense školskog sistema (Paton; McCalman, 2000).</s><s>Ovo djelovanje škole su različito objasnile.</s><s>U školi B opisali su kao prisilu: nisu uvele devetogodišnje?!</s>\n<s>Izjava ukazuje na uticaj vanjskog na unutrašnji sistem organizacije, u ostvarenju cilja cjelokupnog sistema.</s><s>Škola kao organski sistem, kojeg čine ljudi organizacije, propušta informacije iz okoline, koje djeluju na unutarnje promjene sistema.</s><s>Međutim, 'način protoka informacija' između škole i okruženja: ko, kada, kako i zašto šalje informacije, vrlo je osjetljivo u sistemu građenja odnosa ljudi.</s><s>Škola B, koristi unutrašnje informacije - škole, i vanjske - nevladine i međunarodne organizacije.</s><s>Nastavnici škole B smatraju, da promjene koje inicira vlada, trebaju biti propraćene i promijenama drugih segmenata vladinog sistema, naročito institucija, koje pružaju podršku školi u razvoju.</s>\n<s>Direktorica B: Dogovaramo se, radimo, otkrivamo, sam čovjek rijetko kada može da uoči svoju grešku, mora neko drugi da mi ukaže ...</s><s>Preko kompjutera nalazimo inovacije, imamo Omladinski Centar (općine), s njim sarađujemo kako djecu skloniti s ulice, zatim seminari OSCE-a - dobili smo dosta knjiga ... osjeti se neka kreativnost ... sve zavisi od samog nastavnika.</s><s>Nastavnik B1: Još uvijek se ne mijenja odnos pedagoški zavod – škola.</s><s>Faktički, u ovim malim sitnim koracima promjena, treba da se promijeni i taj odnos.</s><s>Još uvijek nastavnici u školama doživljaju ljude iz pedagoškog zavoda kao inspektore.</s><s>Nekoga ko sjedi na času, piše, dok ti ovamo radiš sa djecom i razmišljaš šta će napisati, šta će reći itd.</s><s>Ovaj odnos treba da preraste u saradnju ...</s><s>Mislim, da tu nedostaju seminari ... kao sastanci kolega ... pa kad se razmjeni mišljenje 20 nastavnika iste struke ... promijenit će se situacija 'odmah' na licu mjesta.</s>\n<s>Međutim, škola A je u procesu promjena imala svo vrijeme podršku više institucija, kako vladinih, tako, i nevladinih, i međunarodnih organizacija.</s><s>Direktor škole A, vidi pedagoški zavod kao instituciju, koja radi na svom 'unutrašnjem transformiranju' (Anderson i Ackerman Anderson, 2001), u smislu, institucije koja će pružati podršku u razvoju cjelokupnog sistema.</s>\n<s>Što mi se najviše sviđa kod Pedagoškog Zavoda, je novo - jedan nadzornik ima (određen broj) škola, prati ih, i može koliko - toliko da pomogne školama ... zasad, po mom viđenju, još to nije krenulo, ali vidim da bi trebalo biti dobro ... mislim da će biti savjetodavno ...</s><s>Tu je po meni najbitnije stručno usavršavanje, jer sama reforma zahtjeva promjenu u ljudima i za ljude, ne može više klasičan način rada.</s>\n<s>Direktor škole A, ističe, da je za promjenu pored agensa izvana potrebna i, unutrašnja promjena strukture organizacije, naročito uvođenje timskog rada, koji kao unutrašnji agens, utiče na promjene i doprinosi otvaranju škole.</s><s>Mi radimo timski, dogovaramo se, utičemo svi sami na sebe ... nastavnici razredne i predmetne nastave, sve više rade timski, to mi je najdraže ... i najbitnije.</s><s>Ljudi po aktivima podržavaju jedni druge, pomažu u razradi NPP da bi došli do nekih rezultata ... tu dolazi do izražaja kvalitet.</s><s>Jer ja bez njih nisam ništa - nije kroz prisilu, već potrebu, da se ne pogriješi.</s><s>Nastavnici, kao i direktor, u školi A, također naglašavaju važnost timskog rada unutar škole, i uključenost svih učesnika u proces planiranja, razmjene informacija, prihvatanja novih promjena, a posebno naglašavaju važnost razvoja partnerstva sa roditeljima.</s><s>Nastavnik A1: Mislim da je izgubljen onaj kruti odnos škola - roditelji ... sada je fleksibilniji ... nema distanciranosti ... saradnja je tješnja i, opuštenija i, na višem nivou nego što je prije bilo ...</s><s>Bespovratno i bez ikakvog žaljenja izgubila sam krutost u pripremi nastave ... nastavnici su dobili puno kroz timski rad, škole su izgubile odnos međusobnih rivala, otvorenije su, sada je tu i trening centar sa bibliotekom i umrežavanje preko računara.</s><s>Znači, jednu opću otvorenost u svemu, koju nastavnik kreativac nudi drugom nastavniku iz bilo kojeg kantona ...</s><s>Škola je izgubila strah pred promjenama, u početku smo svi bili prestravljeni kako ćemo implementirati, hoće li to biti kako treba, kakve su posljedice toga, kako objasniti roditeljima, kako mi sami da to prihvatimo ... sad pošto smo već duboko u svemu tome ... ubacujemo neke nepoznate stvari i sa velikom spremnošću se upuštamo u neke nove projekte ... dolazi do spoznaja da tradicionalnost nije zlatno pravilo da ima hiljadu puteva u radu.</s><s>Izjava nastavnika upućuje na kretanje škole ka većoj otvorenosti i razvoju inovacija u organizaciji, suradničkom dijeljenju bogatih različitosti i spremnosti na stalne promjene, 4 Obrada podataka</s>\n<s>4 Obrada podataka koje vode školu ka poboljšanju.</s><s>Poređenjem elemenata autonomije škole, datih u Zakonu za osnovne škole TK (vidi str.53; član 30. i član 40.), sa onima koje su dali Caldwell i Spinks (vidi str.18), vidno je da su škole dobile autonomiju u odlučivanju, koju nastavnici škole A, opisuju:</s>\n<s>Nastavnik A2: Ja se sada u svemu osjećam kao pravi student, stalno nešto otkrivam, svoje uspjehe, greške, i nedostatke, kako riješiti ono što mi možda nedostaje … stalno nešto iščitavam, istražujem, pronalazim nove tehnike, prilagođavam djeci po nivoima, stalno se nešto radi, otkrivam dječje mogućnosti.</s>\n<s>Nastavnik A4: Primijetila sam da su djeca puno aktivnija, primjenom novih tehnika i načina rada, zainteresovani su, samopouzdaniji, slobodni u izražavanju, razmišljanju, sami donose zaključke, dolazi do izražaja njihova kreativnost.</s>\n<s>Za element moči - autoritet odlučivanja na nivou škole, nastavnici škole B smatraju, da je škola s ovim elementom puno izgubila: Nastavnik B1: Ne govorim sada o parama govorim o autoritetu.</s><s>Mi u školi, dobro znamo problematiku naše škole, a onaj ko dođe izvan škole, niti je zna, niti je hoće da zna, niti ga je baš puno briga.</s><s>Može jednostavno bez ikakvih konsekvenci da opstruira, koći procese da ne idu.</s><s>Jednostavno, direktor može doći do nekih para, ali, ne može trošiti bez odluke (Školskog) Odbora.</s><s>A, to može zakočiti nastavni proces, jer zaboga, ne može se ofarbati učionica bez odluke Odbora, ne smije potrošiti pare.</s><s>Drugi nemaju interes da rade đaba, neće doći ...</s><s>Nekada su bili Radnički Savjeti i to je po meni bilo dobro ...</s><s>Bili su predstavnici nastavnika i, ne samo nastavnici, već zaposlenici škole i, domar ...</s><s>Imao je i predstavnike Mjesne zajednice, koja je imala interes za područje sa kojeg djeca dolaze.</s><s>Današnji direktor je blokiran, ne može da radi.</s><s>Nema slobode, ne može trošiti sredstva bez odluke organa upravljanja.</s><s>A, ministarstvo traži da se snađe i nađe načine i obezbjedi sredstva.</s><s>Nastavnik B2: Da bi bilo šta uradili, moramo da tražimo (materijalna sredstva), recimo za neko takmičenje, moram da pokucam na vrata, svom kolegi, ili nekom vremena.</s>\n<s>Nastavnik B3: Dobro je što nema više politike.</s><s>Loše je, što su roditelji nedovoljno obrazovani i upućeni u rad škole da bi joj pomogli.</s><s>Na jednoj priredbi, roditelji su komentarisali 'još malo pa je i tvoje isteklo, mi ćemo odabrati ko nama odgovara!'.</s>\n<s>U obje škole izraženo je nezadovoljstvo sa elementom finansiranja.</s><s>Nastavnik A3 kaže: Kao i svuda, radio ne radio isto ti se plaća.</s><s>Nismo motivisani ...</s><s>Mi imamo ocjenjivanje nastavnika, ali to nije ništa.</s><s>I to jako boli.</s><s>Izjave ljudi u školama, otkrivaju ‘dvostruku prevaru’ sistema (Fullan, 2003: 21).</s><s>Centralizacija u smislu kontrole finansija, i decentralizacija moči odlučivanja.</s><s>Direktor ima položaj ‘medijanta’ u rješavanju sistemskih propusta, koje u obje škole ocjenjuju kroz poziciju nemoči.</s><s>Osjećanja ljudi ukazuju i na moguću pojavu ‘fasade promjena’‘vraćanjem na stari način rada’ (Everard; Morris i Wilson, 2004) ukoliko se ne riješe njihovi problemi.</s><s>Nastavnik B1, kaže:</s>\n<s>Posebnu pažnju privlaće izjave u vezi procesa informiranja škola i javnosti o reformi obrazovanja od strane ministarstva i pedagoškog zavoda.</s><s>Nastavnik A5: ... kad izađe na medije (direktor Zavoda) ... govori o reformi školstva što ja apsolutno podržavam i prihvatam.</s><s>Ali, istovremeno ga vidim sa ...</s><s>B. (premijerom vlade), ne čujem da govori, ne čujem njegov glas protiv – baš gdje, njegov glas treba da bude, jer on ne predstavlja sebe, nego sve nas ...</s><s>Sve nekakve zabrane (ministarstvo).</s><s>Ma nemoj mi reći 'ne smiješ' … 'e, smijem ja Direktor A: Početkom 2004/05 mi smo imenovali predstavnike iz reda nastavnika i roditelja (za Odbor).</s><s>To još nije riješeno na nivou Kantona, čekamo odgovor, oni odlučuju, s tim, što stari Odbor radi, narod je tu i odlučujemo ... tako da idemo dalje, ne čekamo, već planiramo za duži period.</s><s>U namjeri da informišu javnost, obrazovne vlasti ne vode računa da kanali i oblik informisanja, utiče na proces obvladavanja promjena.</s><s>Primjeri ukazuju na sporost rada ministarstva u pružanju povratnih informacija, i tromost odlučavanja u radu tijela unutar škole.</s><s>Ali, bez bez obzira na to škola i, dalje funkcionira, a veliku zaslugu u tome ima rad direktora i nastavnika.</s>\n<s>Može se izvesti zaključak da ministarstvo ima zatvoren centralizovan sistem kontrole, dok su škole samo zakonski dobile veću autonomiju, a kod pojedinaca u školi vidi se manja ili veća otvorenost i spremnost za promjene.</s><s>Unutrašnja struktura škole, ovisi od načina vođenja direktora škole, njegove integracije sadržaja, ljudi i procesa.</s><s>Dok se u jednoj školi promovira timska organizacija rada, i dizajniranje promjena, dotle, u drugoj školi, još vlada izolaciona kultura nastavnika, i otpor prema promjenama.</s>\n<s>4.2.3 Vođenje promjena: planiranje, razvoj, evaluacija Za obvladavanje promjena ne postoji apsolutno pravi način, ni formula uspješnog vođenja (Andersen i Ackermen Andersen, 2001).</s><s>Ljudi reaguju različito na promjene u ovisnosti od njihove percepcije – ako pronađu da je privlačna, evolutivna i u njoj se osjećaju prijatno, tada je prihvataju (Morrison, 2003:122).</s><s>Uslov u razvoju fleksibilne i odgovorne organizacije je kultura organizacije.</s><s>Zato, svijesti o promjenama, je početna tačka u mijenjaju i građenju nove kulture organizacije.</s><s>Direktorica škole B: Seminari pokušavaju na neki način, promijeniti nastavnika koji (opet) tu promjenu prenosi na djecu ...</s><s>Kada razgovaram sa direktorima, oni ne mogu da se snađu u ovom trezorskom poslovanju, a ja sam došla u period trezorskog poslovanja i, za drugo ne znam kakvo je bilo.</s><s>Nastavnik A1: Klupko se počelo odmotavati i, nazad nema.</s><s>Mislim da su najviše nastavnici ... zagazili u to, i da su oni sami inicirali svaki slijedeći korak.</s><s>Naravno, i podrška iz Zavoda, govorim konkretno u Tuzli, i podrška uprave naše škole i pojedinih kolega sa kojima smo sarađivali i radili.</s><s>Ova svjesnost ne znači, da ljudi razumiju razloge, cilj, posljedice, značaj za zajednicu i predstavu o implementaciji promjena (Lyytinen, 2005).</s><s>Tako, u ��koli B, kažu: Nastavnik B1: Reforma koju gura Evropska Zajednica, svijet, u BiH na njihov način, a prema našim mogućnostima je nakaza od reforme.</s><s>Reforma je krenula, ali ... meni stvarno nije jasno šta je reforma?</s><s>U školi A, su različita viđenja između nastavnika koji su imali i koji nisu imali trening obuke:</s>\n<s>Nastavnik A1: Mi smo u svemu lutali, nismo imali model kako se radi.</s><s>Nigdje nismo mogli vidjeti, otići ni na jedan čas, vidjeti učionicu koja je opremljena po 4 Obrada podataka</s>\n<s>4 Obrada podataka tom sistemu rada.</s><s>Nismo dobili precizne i jasne upute, kako da to radimo, ni od koga ... imali smo masu podataka, koju smo mi u našoj glavi trebali složiti ...</s><s>Nastavnik A5: Nikakvu novinu ne mogu da istaknem za ove dvije godine, da kažem - e to mi je pomoglo, ja sam rekao što je meni pomoglo.</s><s>Ono što ste vi (E.) radili u nižoj nastavi, i iz literature saznajem ...</s><s>Prema Lewin-ovom modelu (u Stoner, Freeman, Gilbert; 1995) škola A, je prošla kroz ovaj razvojni krug, ali, samo u razrednoj nastavi, dok, u predmetnoj nastavi je kao i škola B, tek na početku 'odleđivanja', kada uviđa potrebu za promjene.</s><s>U školi A, rade na poboljšanju razvoja škole, istražujući potrebe korisnika (Hargreaves i Hopkins, 2001), a nastavnici ulažu napor u lični razvoj profesionalizma i izgaraju u tome.</s><s>Direktor A: Mislio sam poslati u srednje škole anketu od 5 do 10 pitanja - 'šta da se radi u osnovnoj školi, u kom obimu spremiti djecu za srednju školu, da se ne ponavlja i ne gubi vrijeme na onome što djeca već znaju ... da uskladimo.</s><s>Nastavnik A1: Ne možeš se u tom procesu zaustaviti, jer te i sama djeca tjeraju, da ti moraš to da uradiš.</s><s>Teško jeste ... nekad mi dođe, pa kažem samoj sebi, ma ne mogu više ... bukvalno sam zasićena, premorena, i stvarno ne mogu više.</s><s>Dok, u školi B, više je prisutna individualna izolacija u radu (Fullan i Hargreaves, Nastavnik B4: Ja s mojim kolegama dijelim svoj život, ali nema toga, da se ja njemu, ili, on meni požali, sve se zasniva na tome 'ako' ga nazovem telefonom.</s><s>Stvarno smo preopterećeni.</s><s>Ovo je previše.</s><s>Uključenost ljudi, u razvoj dinamike interpersonalnih odnosa, učešćem, osnažuje ljude, ali, isto tako oduzima vrijeme, i stvara zamor.</s><s>Direktor A: Što se tiče nastavnika, morao sam uraditi dosta na spremnosti u dočekivanju djece starosti 5 do 5 i ½ godina, to je malo teže za osnovnu školu.</s><s>Zatim Kurikulum, razredna knjiga, opisno ocjenjivanje, uvjerenje o završenom mediji, borili smo se i priveli kraju prvu godinu devetogodišnjeg, ja mislim uspješno.</s><s>Znam da je bilo teško nastavnicima koji su radili.</s><s>4 Obrada podataka</s>\n<s>Nastavnik A2 i A3: Mi smo već prepoznatljivi ... jako cijenim, što sam čula od direktora (Ekonomske škole), kada kaže, da vole da dođe jedne dijete iz (naše) škole nego iz deset drugih škola.</s><s>Znači ... rezultati rada naše škole su evidentni.</s><s>U školi B, o partnerstvu sa lokalnom zajednicom, kažu: Nastavnik B6: (Škola) je dobila bolju saradnju sa lokalnom zajednicom, a da bogdom nije.</s><s>Jer kada se uključe ti ljudi iz lokalne zajednice ... očekuju veća prava ... uopšte ne shvataju pravilno saradnju škole sa lokalnom zajednicom.</s><s>Filozofija kontinuiranog poboljšanja uključuje i, samoevaluaciju škole (Stronach, 2004), i vanjsku evaluaciju.</s><s>Dosadašnji pristup vanjske evaluacije škole, od strane Pedagoškog zavoda, nije nudio pomoć školama u razvoju.</s><s>Direktor škole A, kaže: ...(ljudi iz pedagoškog zavoda) ulaze u škole jednom u dvije ili tri godine na trčeći način, obiđu nastavu po jedan čas, pogledaju neke papire …nije to, to.</s><s>Jer, mi smo skloni laganju.</s><s>Dosta škola napiše neke situacije ... što znam da nije (tačno) ... pravimo sebi neke medvjeđe usluge, jer kad se pročita izgleda, kao da je sve dobro, a nije dobro.</s>\n<s>O motivaciji: Nastavnicima je potrebna podrška i (za) neke privatne potrebe ... uvijek nađemo zajedničko rješenje ...</s><s>E, sad ... kada govorimo o finansijama ... daju se dnevnice i radna subota, da ne bude baš na uštrb njihovog džepa i slobodnog vremena.</s>\n<s>Uključivanju drugih: ... koristimo svaku priliku za razgovor …</s><s>Saradnja (predmetnih i razrednih nastavnika) je dobra ne mogu reći da nije, normalno tu ima nekih elemenata koji dovode do sukoba ... tu su i roditelji (pomažu), ne baš puno u zadnje vrijeme ali uspijevamo ... (kroz) roditeljske sastanke, Vijeće roditelja, Vijeće učenika, gdje se primijeti da treba nešto (uraditi) ...</s><s>Iako ova Vijeća još nisu krenula da rade kako su zamišljena ... ako roditelj nema nekog direktnog interesa …sve podržava, ali, kad treba nešto uraditi to je malo teže.</s><s>Vanjsko okruženje: ... u ovom trenutku …došlo je do nekih promjena (u legislativi), nama treba samo na vrijeme dati neku informaciju, jer je borba u svim školama, svi hoće naprijed, bez obzira u kakvom su stanju, i materijalno i 4 Obrada podataka</s>\n<s>Nastavnik A1: Primijetila sam da nema više, kao što smo imali na početku, prije možda nekih četiri do pet godina, zavisti (drugih nastavnika) što toliko radimo i vučemo.</s><s>Sad se situacija potpuno promijenila, uvidjeli su da je čitava reforma uzela maha i da nema povratka nazad.</s><s>Da oni moraju biti dio toga-onda su počeli 'vizuelno krasti', sve ono što se dešava u našim učionicama ... nema više straha.</s>\n<s>Nastavnik A3: Ima još nezainteresiranih kolega ...</s><s>Mi moramo edukovati sve nastavnike (predmetne nastave) što hitnije ili barem one koji će raditi u 5. razredu, pa da se onda sukcesivno dalje pomjera.</s><s>Nastavnici, koji prema mišljenju direktora i pojedinih nastavnika najviše pružaju otpor promjenama, imaju skroz oprečne izjave.</s>\n<s>Nastavnik A5: Evo 5. razredi su završili, nastavnici su kukali, kažu 'ta djeca su živa, pričaju'.</s><s>A, djeca su navikla na rad u grupi, saradnju ..., krivi dijete za sve, Ovi nastavnici ne pružaju otpor promjenama u razredu, već načinu finansiranja škola, pogrešnom tumačenju demokratizacije škole kroz participaciju i odlučivanje, roditelja i političkih interesnih grupa u Školskom Odboru.</s><s>Slično viđenje imaju i u školi B. Nastavnik B1: Treba odvojiti ciljana sredstva ... dosad se pokazalo da nastavnici imaju ogromnu volju i snagu, pomažu i roditelji i, zato je veoma bitno da se osjeti i podrška sa viših nivoa, što se tiče materijalne strane.</s><s>Direktorica škole B, iskazuje strah – odakle i kako krenuti, kakav rezultat će postići, kako će drugi prihvatiti – i vapi za pomoć nekoga izvana: Ediba: Šta radite da taj strah prevaziđete?</s>\n<s>Direktorica B: Sa direktorima koji su već uveli devetogodišnje, zatim sa učiteljima koji su prošli kroz tu fazu i našim učiteljima koji idu na te seminare.</s>\n<s>Direktorica B: Da je teško.</s><s>Nijedan učitelj dosad mi nije rekao da je bez problema, nego da i dalje luta ...</s><s>Nisam više sigurna ni u šta ...</s><s>Kako nabaviti namještaj, učila, na koji način, izuzev donacija ... kako učitelj sa dva seminara kuće sjedne i napiše šta bi mogao uraditi.</s><s>To je ta različitost ...</s><s>Mi smo dobili od izdavačkih kuća spiskove udžbenika, a da li je ministarstvo odobrilo te udžbenike, nisam sigurna šta da uradim?</s><s>Da li preko aktiva?</s>\n<s>Nastavnik B1 i B3: Zakon kaže da možeš kazniti nastavnika, a nemoj slučajno da ga nagradiš.</s><s>Koja je to demokratija?</s><s>Samo da se ljulja (misli na promjene), a radio ne radio isti smo.</s><s>Ona može da crkne od rada, a ja mogu biti 'lendohan' koji neću ništa uraditi ... (i) istu plaću dobijemo, isti topli obrok, ona radi, ne može biti nagrađena.</s><s>Zato što je to neko tamo propisao.</s><s>Stavio barijeru.</s><s>Ne Može se zaključiti, da su ljudi u obje škole svjesni zahtjeva od strane ministarstva za promijene.</s><s>Međutim, ni u jednoj školi, nisam pronašla plan razvoja promjena, kako pojedinaca, tako i cijele škole.</s><s>Ni u jednoj školi, nije prisutna samoevaluacija škole, kroz standardizirane instrumente, tako, da stvarno stanje, gdje se škole nalaze sada, više je zasnovano na pretpostavkama sopstvenih percepcija, nego na mjerenjima.</s><s>Različitost percepcija zaposlenih o školi, upućuju da ne dijele zajedno informacije.</s><s>U školi A i, nakon 7 godina promjena, nemaju svi mogućnost da se uključe u procese promjena.</s><s>Direktor, koristeći strategiju razvoja kroz manje korake, dosta je uradio, i to u školama prepoznaju, ali istovremeno pokazuju nestrpljivost što promjene ne obuhvataju školu u cjelini.</s><s>Škola B, nema sve potrebne informacije o reformskim dokumentima.</s><s>Pokazuju veliki interes za pomoć i podršku izvana, a njihova kultura unutar škole još daje dojam zatvorenosti.</s>\n<s>Stereotipni godišnji plan nametnut od strane zavoda, ne postojanje strateškog finansijskog plana profesionalnog razvoja od strane ministarstva, ali i neznanje direktora - kako strateški planirati razvoj škole, utiču na ovakvo stanje u školama.</s><s>U školama, smatraju, da direktor nema tako značajnu ulogu u donošenju odluka, i da se sva moč odlučivanja nalazi u ministarstvu, Upravnom odboru škole i, Savjetu roditelja.</s><s>Svi se slažu, da uloga direktora, kao koordinatora procesa između ministarstva 4 Obrada podataka</s>\n<s>Nastavnik škole B, kaže: i škole, nije nimalo jednostavna.</s><s>Naročito, kod građenja sinergije za promjene svih zaposlenih, u uslovima, niske vanjske motivacije – plaće zaposlenih i materijalnih troškova škole.</s>\n<s>Pristupajući analizi podataka prema istraživačkim pitanjima, jasno su se ocrtali sadržaji promjena u obrazovnom sistemu TK.</s><s>Na pitanje: ''Šta se promjenilo u školi i kako vide te promjene?'', nastavnici i direktori su naveli da je:</s>\n<s>• granica polaska u školu pomjerena na šest godina, • uvedeno devetogodišnje osnovno obrazovanje, • naglašen ishod učenja u kurikulumu (za prvu trijadu), • autonomija nastavnika: u izboru strategija učenja i udžbenika, • autonomija škole: planiranje razvoja,</s>\n<s>• moč odlučivanja na demokratskim principima - kroz participaciju u odlučivanju: vijeće roditelja, vijeće učenika, školskog odbora, • direktora škole biraju svi roditelji i zaposleni, • trezorsko finansiranje,</s>\n<s>Za većinu nastavnika predmetne nastave, u obje škole, 'ništa se bitno' nije promijenilo, izuzev, uvođenja devetogodišnje škole i demokratizacije odnosa učenik – nastavnik roditelj.</s><s>Promjene u školi vide po:</s>\n<s>• nastavnici su istraživači u nastavi, zajednički rade sa kolegama, • svi su preopterećeni, manje je slobodnog vremena posebno zbog traganja za sponzorima i donatorima škole,</s>\n<s>• škole su siromašnije nego prije posebno u opremi za nastavu, • u odjeljenjima je sve veći broj učenika, • roditelji su suradnici ali i oni koji žele da dominiraju prilikom odlučivanja, • roditelji sve manje imaju vremena da se posvete svojoj djeci, • osjećaju da se vrte u krug, ne znaju ni kamo, ni kako poći, • politika obrazovne vlasti nema sklad između riječi i dijela, nisu blagovremene i jasne informacije – pitaju se šta žele 'oni gore'.</s><s>5 Zaključci i preporuke</s>\n<s>• su nove strategije rada promijenile okruženje unutar razreda i škole u cjelini, • osjećaju zadovoljstvo i entuzijazam u svom radu, • su opterećeniji u pripremanju nastave, • najbolje uče kroz isprobavanja i greške, • timski rade i model su za druge škole, • nakon četiri godine traganja za modelom rada, prvi put vide rezultate svoga rada u učenicima i roditeljima, a okruženje ih prepoznaje po radu, • nakon prevaziđenog straha spremni su da se uključe u bilo koje inovacije, • kolege koje kreću sa promjenama manje ispoljavaju zavist prema njima, • puna podrška menadžmenta škole doprinijela je nastavniku da gradi promjene,</s>\n<s>• su učenici samopuzdaniji i samostalniji u donošenju zaključaka, • su roditelji zadovoljni sa opisnim ocjenjivanjem u devetogodišnjoj školi posebno sumativnom povratnom informacijom o ishodima učenika, • su roditelji partneri i da pomažu kroz Vijeće roditelja, • je škola otvorena za zajednicu,</s>\n<s>• su ne zadovoljni što imaju istu plaću kao nastavnici koji neće da rade.</s><s>Direktori izjavljuju slično kao i nastavnici.</s><s>Direktorica škole B, kaže: Ne znam da li je napredovanje ili nazadovanje.</s><s>Prije je nazadovanje.</s><s>A, od sadržaja koji su vidljivi u promjenama naglašava: • seminare za nastavnike u devetogodišnjim školama, u organizaciji zavoda, • kreativnost u radu pojedinih nastavnika, • lutanja nastavnika u traženju modela rada, • lutanje direktora u trezorskom poslovanju i namicanju sredstava iz donacija, • neopremljenost škole za rad u nastavi, • nejasne informacije i izostanak podrške obrazovne vlasti u promjenama.</s>\n<s>Teško mi je unutar škole prepoznati (šta se promijenilo).</s><s>Ali vidim u saradnji sa kolegama u gradu i izvan grada i, na moju radost te su promjene evidentne.</s><s>5 Zaključci i preporuke</s>\n<s>• podrška školi od strane ministarstva i zavoda u implementaciji projekata, • podrška općine u sufinansiranju nekih aktivnosti škole, • saradnju sa roditeljima,</s>\n<s>• korištenje informacija o rezultatima učenika u srednjoj školi i školi, • dobra priprema i strpljivost u radu -vode ka uspješnim rezultatima, • obvladavanje promjena ide od manjeg broja ljudi i postepeno se širi kroz učešće većeg broja,</s>\n<s>• veća spremnost drugih škola za uvođenje devetogodišnje škole, • više je rada u slobodnim aktivnostima – javne manifestacije, • uređenije unutrašnje i vanjsko okruženje škola, • finansiranje škole je na 'kašičicu'.</s>\n<s>Na pitanje: 'Ko je uticao na promjene?', odgovorili su u obje škole, da je to ministarstvo obrazovanja i pedagoški zavod, ali i, unutrašnje iniciranje promjena od strane nastavnika.</s>\n<s>jedinstvenog obrazovnog sistema.</s><s>Nakon toga su krenule promjene u školama.</s><s>Međutim, ocjenjuju da kantonalno ministarstvo nema jednake i jasne kriterije za podršku razvoja škola u implementaciji promjena.</s><s>Neke škole su privilegovanije u odnosu na druge.</s><s>Konfuznosti u uvođenju promjena, dosta doprinose nejasne i kontradiktorne izjave u medijima od strane, ministarstva, pedagoškog zavoda, kao i predstavnika aktiva direktora škola.</s><s>Ove izjave nastavnici B1, B2, i B4, doživljavaju kao: Presipanje iz šupljeg u prazno.</s>\n<s>Na promjene su uticale i nevladine organizacije, iako su podijeljena mišljenja nastavnika o korisnosti njihovih seminara.</s><s>Ali, na promjene bitno utiču, sami nastavnici.</s><s>Nastavnik B3: ... za devetogodišnju školu, pozivaš i upoznaješ roditelja šta će njegovo dijete učiti, ubismo se šaljući plakate roditeljima, da pošalju djecu u školu.</s><s>Ako dijete ne dođe sa 5 godina u školu izgubit će godinu.</s><s>Nastavnik A1: Mislim da su najviše nastavnici - zagazili i inicirali svaki slijedeći korak.</s>\n<s>Direktori, slične izjave daju kao i nastavnici: to su ministarstvo i pedagoški zavod.</s><s>A, direktor A, još dodaje i uticaj same škole kroz timski rad, što je doprinijelo razvoju interakcije u školi.</s>\n<s>Kroz pitanje: ''Šta je škola dobila, a šta izgubila?'', poređenjem izjava uvidjela sam da ono što nastavnici i direktori opisuju kao dobitak je ustvari ono što su promjenom izgubili.</s><s>Dobili su:</s>\n<s>• veće siromaštvo u opremi škole u odnosu na prijeratni period, • veću slobodu roditelja i lokalne zajednice u odlučivanju ali i pogrešno tumačenje sadržaja o kojima mogu odlučivati, • veću slobodu u radu i manje slobodnog vremena, • prepoznatljivost po rezultatima rada i zavist drugih, • autonomiju škole, veću odgovornost i nesigurnost.</s><s>Postoji razlika u izjavama nastavnika između dvije škole.</s><s>Na primjer u školi B, više ističu kao gubitak, nego dobit za školu u: • traženja donacija,</s>\n<s>U školi A, smatraju, da je škola dobila: • prepoznatljivost kroz rad nastavnika i učenika, • otvorenost ka roditeljima,</s>\n<s>• dominantan individualni rad nastavnika, • slobodno vrijeme – što je neminovno u uvođenju promjena.</s><s>Direktorica A, kao i nastavnici, kaže da škola nije ništa dobila, već da je izgubila, posebno sigurnost.</s><s>Dok direktor A, posebno naglašava dobit u prepoznatljivosti škole u okruženju,</s>\n<s>• strah od promjena, pristojni su ... ako roditelj s kraja grada dovodi i dočekuje (dijete), to ipak nešto govori, ima povjerenje i zna da će njegovo dijete tu dobiti - bez kvalitetnog nastavnika nema napredka.</s>\n<s>Sve je do osobe koja daje sve od sebe, znam da zvuči ružno, da danas niko neće da radi đaba ... odričem se porodice ne samo ja nego svi ...</s><s>U principu ništa ne gubi ali malo više 'sebe trošimo'.</s><s>Međutim, to ima svoje potrebe.</s><s>Da se razumijemo i vrijeme je takvo.</s><s>Ali opet, ako bi se moglo pomoći?</s><s>I, na pitanje: ‘’Šta bi trebalo promijeniti?’’, u obje škole su istakli da je to: • sistem plaćanja nastavnika zasnovan na ostvarenom radu, ne izjednačavati ljude koji izgaraju u radu, sa onima, koji nikako nerade, • opremiti škole,</s>\n<s>• izbor direktora da je od strane radnika škole, a ne roditelja, • blagovremeno i jasno informisanje škola od strane ministarstva obrazovanja, kako bi se izvršile adekvatne pripreme,</s>\n<s>• da ministarstvo uvažava prijedloge nastavnika iz škola , • da je jedinstven i umrežen obrazovni sistem na nivou države u svim sferama od finansiranja, kurikuluma, udžbenika.</s>\n<s>A, u školi A, nastavnici daju i prijedloge: • za edukacija savjetnika u Pedagoškom zavodu, ali i roditelja, nastavnika predmetne nastave, pedagoga, i direktora škola.</s>\n<s>Direktorica B ističe, da ministarstvo treba da promijeni način informiranja i strateški pristup promjenama, kroz 'jasne i konkretne ciljeve’.</s><s>A, direktor A, kao da je umoran kaže, da je potrebno promjeniti direktora, onim koji ima drugačiju viziju, i educirati roditelje.</s><s>Na kraju dodaje:</s>\n<s>Potrebno je malo dugoročnije (ulagati).</s><s>Mogućnosti države, društva su takve, ali mi imamo strpljenja, mi ćemo istrajati u promjenama da bi bili svi zadovoljni.</s>\n<s>Reforma obrazovnog sistema Tuzlanskog Kantona, mobilizirala je niz promjena, koje prema analizi podataka, ne teku koordinirano u svim elementima.</s><s>Od četiri područja, istaknuta u Bijelom papiru, ministarstvo TK, najviše se fokusiralo na promjenu sadržaja Kurikuluma za devetogodišnju školu.</s><s>Ostala tri područja ne teku harmonizirano sa sadržajem, a odnose se na: razvoj kapaciteta nastavnika i menadžmenta škole, institucionalne podrške modernizaciji i razvoju obrazovanja, posebno PZ; i struktura kroz harmonizaciju legislative i finansiranja.</s><s>Uvođenje devetogodišnje škola na TK, krenulo je uključujući manji broj škola u prvoj godini, a već naredne godine priključile su se i ostale škole, bez prethodno izvršene analize snaga, slabosti, mogučnosti i prijetnji u sistemu.</s><s>Koji su razlozi za ovu odluku ministarstva?</s><s>Da li su to ekonomski, politički, birokratska nestrpljivost vlade da se vide rezultati njihovog rada, neznanje ili dodvoravanje međunarodnoj zajednici, ostalo je nepoznato.</s><s>U školama, ljudi su svjesni da moraju uvesti promjene.</s><s>Veliko nezadovoljstvo, posebno su izrazili za područje disharmonizacije legislative i finasiranja.</s><s>Smatraju, da sadržaji reformskih promjena, moraju biti praćeni i planom 5 Zaključci i preporuke</s>\n<s>5.2 Zaključak budžeta vlade, a 'ne' prebacivati svoju obavezu na školu, da se 'snađe' kroz donacije, koristeći zakonski paravan pod stavkom 'autonomija škole'.</s><s>Posebnu slabost istakli su u ne postojanju jasnih i jednakih kriterija za sve škole u: finansiranju, odabiru za učešće u projektima, ili druge vidove podrške razvoja škole.</s><s>Također, traže da se izgrade kriteriji prema ostvarnom radu za plaće nastavnika.</s><s>Kada je riječ o kapacitetima, postavlja se pitanje: Koliko su oni razvijeni za preuzimanje autonomije škole?</s><s>Nastavnici i direktori, smatraju, da je to prevara, i da još nisu spremni da je koriste u datom obliku, kao što je u legislativi.</s><s>Autonomiju škole, nazvali su 'presipanje iz šupljeg u prazno', jer u sistemu nisu razvijene ni institucije za podršku modernizacije i razvoja obrazovanja.</s><s>PZ kao institucija za podršku razvoja škola, ne pruža u skladu sa potrebama obrazovnog sistema adekvatne usluge, posebno u oblasti obuke nastavnika i menadžmenta škola.</s><s>Kada je riječ o evaluaciji, nameče se pitanje: Ko i kako prati rezultate škola?</s><s>Škole nisu zadovoljne sa dosadašnjim praćenjem i ocjenjivanjem od strane PZ ili Agencije za ocjenjivanje.</s><s>Na osnovu literature, može se reči da, nedostaje temeljni element, a to je evaluacija programa i sistema svih nivoa: vlade, njenih institucija za podršku škole i same škole.</s><s>Zbog nedostatka ovog elemeta, upravljanje i vođenje promjena daleko je teže, jer se nema cjelovita slika stvarne situacije pravca kretanja, ostvarenih rezultata, i na osnovu toga donošenje odluka za naredne pravce i ishode.</s><s>Ovakav obrazovni sistem je veoma skup i neefikasan za cjelokupnu zajednicu.</s><s>Najjače konfliktne tačke u sistemu su u centralističkom i decentralističkom načinu odlučivanja, između:</s>\n<s>• politike ministarstva kroz birokratsku kontrolu škola i autonomije škole, • autonomija škole i nerazvijeni lokalni kapaciteti za pružanje podrške njihovom razvoju, posebno pedagoškog zavoda kroz vanjsku ekspertizu, • birokratsko odlučivanje članova Školskog Odbora, nasuprot autonomiji, nastavnika i sputavanju odluka direktora , • budžet za obuku nastavnika i odabir vršioca obuke, odabir škola za međunarodne projekte od strane ministarstva, nema instituciju konkursa sa jasnim i jednakim kriterijima za sve škole i pojedince.</s><s>Tenzije su pojačane i zbog ne postojanja podzakonskih akata, koji jasnije uređuju odnose unutar sistema, sa jasnim ulogama i zadacima, pravima i odgovornostima svih nivoa od vlade, ministarstva, PZ, Upravnog odbora i Savjeta roditelja.</s><s>Usprkos slaboj 5 Zaključci i preporuke</s>\n<s>5.2 Zaključak harmonizaciji sistema TK, škole ulažu velike napore u održavanju reda unutar školskog sistema, zahvaljujući direktorima i nastavnicima.</s><s>Protok informacija u komunikaciji, i njihova disharmonizacija u cjelokupnom sistemu TK, je kritična tačka, koja doprinosi većem haosu u školama.</s><s>Ljudi u školama smatraju, da se ne može komunicirati samo kroz oblik direktive nametnut odozgo, već je potrebno u komunikaciji, uvažavati i mišljenja iz škola, odozdo.</s><s>Ne postojanje strateškog plana razvoja obrazovnog sistema na kantonalnom nivou, odražava se na ne postojanje strateškog plana razvoja u školama.</s><s>Prema literaturi, ovakav strateški plan trebao bi da obuhvati područja: korisnike usluga, zaposlene, inovativni razvoj škole, procese, i finansiranje, kao i njihovo mjerenje.</s><s>Zbog složenosti okoline, pokušaj da se stvori novi red u obrazovnom sistemu nije lak zadatak ni na jednom nivou.</s><s>Elementi teorije dinamičnog angažmana, utiču na obrazvni sistem TK, ali su u početnoj fazi njihove izgradnje, što potvrđuje teoriju reda i nereda.</s>\n<s>5.3 Preporuke za praksu i buduće istraživanje Na osnovu istraživanja, naučila sam s razine škole da: • se promjene sporije uvode ako su nametnute odozgo, već da je potrebno istovremeno inicirati promjene i odozdo i odozgo, • prije uvođenja promjena potrebno je prethodno usaglasiti sve nivoe, a nakon toga i vertikalno i horizontalno koordinirati svim područjima promjena.</s><s>Ukoliko se stavlja fokus samo na jedno područje, to izaziva nered kod drugih dijelova sistema, koje je veoma teško kontrolirat, • promijene nije moguće uvesti u sve škole istovremeno a, da se prethodno ne izvrši analiza mogućnosti škola, koje su im snage i slabosti, šta je potrebno osnažiti, kako preduprijediti prepreke,</s>\n<s>• školama treba dati jednake mogučnosti za uvođenje promjena, • svi zaposleni unutar škole, kao i javnost, moraju imati jasne informacije o strateškim ciljevima i prioritetima obrazovnog sistema, njihovim krajnjim ishodima, cijeni koštanja, i akcionom planu, 5 Zaključci i preporuke</s>\n<s>• bez evaluacije obrazovnog sistema i programa, ne možemo znati gdje se trenutno nalazimo, i koje korake treba da poduzimamo dalje.</s><s>Mjerači trebaju biti standardizirani kako bi se mogli porediti sa drugima, ne samo između škola kantona, već i škola u BiH i drugih zemalja.</s>\n<s>Lyytinen, H.K. 2006.</s><s>Putting strategic thinking into practice, Priručnik studija primjera demokratskog školskog menadžmenta, Sarajevo - Tuzla: CES.</s><s>Lyytinen, H.K. 2005.</s><s>Change Management in Learning organization.</s><s>Priručnik za trening obuku školskih menadžment timova u ‘demokratskom školskom menadžmentu’, Sarajevo - Tuzla: CES.</s>\n<s>Dokument 2006. www.fzs.ba - federalni zavod za statistiku: stanovništvo FBiH u 2005.</s><s>Dokument 2005.</s><s>Pregled brojeva službenih novina/ glasnika u kojima su objavljeni važeći zakoni o osnovnom i srednjem školstvu u BiH www.oscebih.org Dokument 2005.</s><s>Izvještaj, OSCE, Sarajevo Dokument 2005.</s><s>Pokretanje debate: poštuje li BiH svoje međunarodne obaveze na polju obrazovanja – pitanja za građane BiH, OSCE, Mission to Bosnia and Herzegovina</s>\n<s>Dokument 2004.</s><s>Okvirni zakon za osnovnu i opće srednju školu, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo i Republika Srpska, Banja Luka www.oscebih.org</s>\n<s>Dokument 2004.</s><s>Zakon za osnovnu školu, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanski Kanton, www.vladatk.kim.ba Dokument 2004.</s><s>Okvirni Nastavni plan i program za osnovnu školu, Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo Dokument 2004.</s><s>Lokalni Nastavni plan i program za osnovnu školu, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Tuzlanski Kanton,www.pztz.ba Dokument 2004.</s><s>Kriteriji za finansiranje predškolskih ustanova, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlanski Kanton, www.vladatk.kim.ba Dokument 2003.</s><s>Evropska povelja o lokalnoj samoupravi, OSCE - Misija u Bosni i Hercegovini i Savjet Evrope, Sarajevo</s>\n<s>Dokument 2003.</s><s>Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i opšteg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Bijeli papir, Obrazovne vlasti u BiH i ECTAER Program/Evropska Unija</s>\n<s>Dizdar, S 1998.</s><s>Razvoj i perspektive obrazovanja nastavnika u Bosni i Hercegovini.</s><s>Sarajevo: Federalno Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Pozderović, E. 2003.</s><s>Životni ciklus Pedagoškog zavoda, seminarski rad, Kopar: MMU i Visoka šola za management</s>\n<s>Dokument: ''Zajednička strategija za modernizaciju osnovnog i opšteg srednjeg obrazovanja u Bosni i Hercegovini'' (Obrazovne vlasti BiH uz tehničku pomoć Evropske Komisije - EC-TAER), Bijeli Papir, 2003.</s><s>Polazni dokument se odnosi na uređenje slijedećih podgrupa: 1. Sadržaj: razvoj nastavnog plana i programa, svjedočanstva i kvalifikacije; standardi i ocjenjivanja.</s>\n<s>2. Kapacitet: razvoj nastavnika i menadžmenta.</s><s>3. Institucionalna podrška modernizaciji i razvoju obrazovanja.</s><s>4. Struktura: harmonizacija legislative i finasiranja.</s><s>Prioriteti u sektoru obrazovanja BiH su : 1. Zaokružiti zakonski okvir</s>\n<s>Usvojiti okvirne zakone BiH na svim nivoima obrazovnog sistema i harmonizirati entitetske i kantonalne zakone sa njima i u kontekstu toga osigurati depolitizaciju obrazovnog sistema.</s>\n<s>Usvojiti ostale prateće zakone i podzakonska akta.</s><s>Obezbijediti blagovremeno ispunjavanje obaveza definiranih Bolonjskom deklaracijom, te pristup Lisabonskoj konvenciji.</s><s>2. Unaprijediti sisteme upravljanja i finansiranja obrazovnih institucija Eliminirati neefikasnosti u obrazovnom sistemu.</s><s>Razviti mehanizme za operativno planiranje na nivou odgojno-obrazovnih institucija, kao i srednjoročno strateško planiranje na entitetskom i kantonalnom nivou.</s>\n<s>Uvesti nove metode obračuna ( po učeniku / studentu ) potrebnih finansijskih sredstava i načine obezbjeđivanja i provođenje većeg učešća nebudžetskih sredstava u obrazovanju.</s>\n<s>3. Olakšati pristup i povećati obuhvat na svim nivoima obrazovanja Osigurati svoj djeci jednak pristup kvalitetnom obrazovanju, s posebnom odgovornošću za djecu sa posebnim potrebama, pripadnike manjinskih naroda i nacionalnih manjina.</s>\n<s>Promijeniti odnos između broja općih i srednjih stručnih škola ( dugoročni cilj je 50: Provesti racionalizaciju zanimanja i kreirati nove obrazovne profile, u skladu sa potrebama tržišta rada.</s>\n<s>4. Unaprijediti sistem obuke nastavnika i menadžera u obrazovanju Uspostaviti sistem obuke i usavršavanja nastavnika putem programa za obuku mentora i ustanoviti institucije za obuku Osposobiti nastavnike i menadžere za rad po novim nastavnim planovima i programima i novim metodologijama podučavanja, uključujući i odgoj i obrazovanje o značaju zaštite okoliša i važnosti informatičke pismenosti, umrežavanja i razmjene informacija i razvoja nauke .</s><s>Naredni prilog 4. pruža komparativne podatke aktivnosti proisteklih iz strateškog dokumenta na nivou BiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona za osnovnu školu.</s><s>Dat je prikaz promjena u Tuzlanskom Kantonu prema podgrupama strateškog dokumenta od Prilog 4 Aktivnosti u obrazovnom sektoru na nivou BiH, Federacije BiH i Tuzlanskog Kantona od 2003-2005 Godina</s>\n<s>Doneseni standardi ocjenjivanja za prvi razred.</s><s>Vođenje dokumentacije za opisno ocjenjivanje Implementacija</s>\n<s>Univerzitetom iz Finske izrađena tri kurikuluma za obuku: javne adinistarcije, trenera za demokratski školski menadžment i obuku</s>\n<s>30% škola ima pravo da sama uređuje sadržaje NPP, čl.24 Djeca sa posebnim potrebama su u redovnoj osnovnoj školi- inkluzija, čl. 27 i dr.. broj sati sedmičnog opterećenja učenika po trijadama čl.31 Izleti, posjete i ekskurzije kao radni dan prema načelima ministra, a na prijedlog PZ, čl.36 Eksperimentalna škola, član 37</s>\n<s>Udžbenike odobrava ministarstvo uz suglasnost Agencije za NPP, čl. 39 Nadležni organ općine dostavlja školi spisak školskih obveznika, čl. 40 Brojčane ocjene, čl. 48</s>\n<s>Zajednica učenika odjeljenja i Vijeće učenika u školi prijedloge daje školskom Odboru, škola uređuje Pravilnikom, čl.65 Roditelj je obavezan omogućiti školovanje djeteta u suprotnom podliježe sankciji, člč.67 Vijeće roditelja daje prijedlog Školskom Odboru, uređuje se bliže općim aktom škole, čl.68 Nastavnici razredne nastave mora imaju VI stepen obrazovanja (nema za nastavnike predmetne nastave uređenje), čl.70 Spoljne saradnike odobrava ministarstvo na 90 dana, čl.71 Nastavnik može izgubiti posao ako ustanovi nadzornik ili inspektor, čl.79 PZ uređen i za nadzor i za razvoj (dvije suprotne funkcije), čl.82 Školski Odbor imenuje i razrješava Skupština Kantona, čl.85 Ministar može mijenjati članove Školskog Odbora, čl.88 Nadzorni Odbor prati poslovanje škole, čl.93 Aktiv direktora na nivou općina (prešao iz neformalnog u legislativu), čl.95 U školi je zabranjeno djelovanje političkih stranaka i njihovih ogranaka, čl.101 Škola može sticati prihode: donacije, humanitarne organizacije i prodajom proizvoda i usluga, čl.103 Bliže odredbe Pravilnikom u toku jedne godine će se donijeti: Uvođenje sukcesivno devetogodišnje škole od 2004/05, čl.111 Nastavnici sa 20 god. staža ne podliježu VI stepenu, čl.112 2003/04</s>\n<s>Opisno ocjenjivanje godinu dana nakon donošenja zakona Bliži propisi o pedagoškoj dokumentaciji za 1. razred devetogodišnje škole Školski Odbor</s>\n<s>Implementacija Kurikuluma za 1 razred devetogodišnje škole.</s><s>Opisno ocjenjivanje prema standardima za ocjenjivanje.</s><s>2003/04</s>\n<s>Prilog 5 Analiza Godišnjeg programa rada škole Sadržaj Godišnjeg programa rada škole kod obje škole skoro da se i ne razlikuje.</s><s>Programi obiluju statističkim podacima koji se mogu pronaći i u ministarstvu i u Zavodu, ali niti iz jednog programa nije moguće vidjeti plan razvoja škole, njena vizija, kultura, participacija, plan aktivnosti u skladu s tim.</s><s>Sadržaj se piše po istom modelu kakav je bio još u bivšoj Jugoslaviji.</s><s>Ovog puta ne iz republičkog pedagoškog zavoda BiH, koji više ne postoji, već iz Kantonalnog pedagoškog zavoda nudi se isti centralistički model za izradu godišnjeg programa rada škole.</s><s>Pažljivom analizom godišnjih programa dvije škole, ipak, postoji određena razlika između osnovne škole A i škole B. Osnovna škola A, više poklanja pažnje stručnom usavršavanju nastavnika i to prema potrebama škole koje prate trenutne promjene u okruženju.</s><s>Tematske potrebe su izražene za: Izvođenje Kurikuluma devetogodišnje škole Rad školskih tijela</s>\n<s>Dok u školi B, nisu konkretno navedene potrebe za stručno izražavanje škole, već su samo uopšteno dati oblici stručnog usavršavanja.</s><s>Niti kod jedne škole u dokumentaciji direktora ne postoji individualni plan razvoja nastavnika.</s><s>Ostavlja se nastavnicima da se sami snalaze ili ako ih direktor slučajno pošalje na seminar – prema ponudama projekata koji se implementiraju u BiH.</s><s>U školi A, pojedini nastavnici imaju razvijen personalni profesionalni portfolij, uglavnom kod nastavnika razredne nastave koji sami planiraju svoj razvoj.</s><s>Pored ovog dokumenta obje škole imaju službeni personalni dokument za svakog nastavnika, koji ima hrpu papira koji hronološki ne daju pravu sliku razvoja svakog nastavnika posebno.</s><s>Škola A, za stručno usavršavanje angažira i unutrašnje i spoljne agense.</s><s>Spoljni agensi su treneri iz Pedagoškog zavoda, socijalni radnici i psiholozi.</s><s>Na žalost nema podataka o nevladinim organizacijama kao spoljnim agensima.</s><s>A, od unutrašnjih agensa su pedagog, nastavnici treneri ali i učenje u okviru aktiva.</s><s>U školi B, uglavnom se oslanjaju na unutrašnje agense, nema vanjskih agensa niti vladinih niti nevladinih.</s><s>Ova škola uglavnom se fokusirala na zakonsku obavezu napredovanja nastavnika u struci pripravnika.</s><s>Prema analizi godišnjeg programa rada škole, u okviru legislative i finansiranja mogu da se uoče određene promjene.</s><s>U školi A, ističe se promjena: rad sa djecom sa posebnim potrebama - inkluzija u nastavi kao prioritet u narednoj školskoj godini</s>\n<s>rad sa telentovanom djecom rad sa djecom koja imaju socijalnih poteškoća - ekskluzija iz nastave pravo djece, roditelja i nastavnika i njihova participacija kroz organe škole se ističu ali još uvijek nema plana za njihov rad. škola u okviru finansiranja ima pravo da prodaje svoje usluge i prostor nakon nastave.</s>\n<s>U školi B, niti jedna od navedenih stavki nije istaknuta u godišnjem programu rada škole.</s><s>Statistički podaci o školama nalaze se u tabelama 1., 2. i 3. A, u tabeli 4. nalazi se analiza sadržaja godišnjih programa škole.</s><s>Tabela 1 Broj škola, učenika i kadra na TK Godina</s>\n<s>Analiza postignutih rezultata u prošloj godini Kritične tačke razvoja škole za datu školsku god.</s>\n<s>Prilog 6 Intervju sa direktorom škole A Zapis intervjua sa direktorom osnovne škole A, juli 2005.</s><s>E: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?</s><s>D: Evo, na Razrednom Vijeću, popravili smo dvije ocjene jednom učeniku, sa 4 na 5. Roditelj je došao i kaže: ''Niste trebali''.</s><s>Mi stvarno pratimo dijete.</s><s>Kažem roditelju dobro neka uči preko ljeta i na početku godine, neka to opravda.</s><s>Pomogneš mu … roditelj to neće … a dijete je zaslužilo, nije to protekcija, znam da je to dijete OK, zaslužilo je i Vijeće je predložilo da se poprave ocijene ...</s><s>E, sad što se tiče nastavnika, promjene su u tome što je više zadataka i obaveza, što je mnogo više pripreme za nastavu, a mnogo je više lakoće za samu nastavu.</s><s>Djeca dolaze sama do rješenja, uz pomoć nastavnika.</s><s>Rade listiće, događaje, seminare, neka testiranja, gdje djeca praktično sebi postavljaju pitanja i odgovaraju - dobiju informacije na internetu, iz enciklopedija, druženjem, jednom riječju, traže sami odgovor, što je jako bitno po metodama RWCT (čitanje i pisanje kritičkim razmišljanjem).</s><s>I, ogledni časovi i, časovi redovni - stvarno su, ovi časovi (sa RWCT) super.</s><s>Stvarno laik koji dođe da ovo gleda može da doživi kao jednu priredbu, kao jednu predstavu.</s><s>Kao jedno dokazivanje, fantastičnih stvari može da se čuje o novim stvarima - što je prije bilo kruto.</s><s>Nastavnik ispriča sve i kaže: ''Djeco od 15 strane do 38''.</s><s>Znači, taj rad je uglavnom u zadnje dvije do tri godine dobar, kvalitetan, uspješan i kod djece interesantan.</s><s>Znaju da mogu da dođu do boljih saznanja i doći do boljih uspjeha kroz takav rad, kolektivan rad.</s><s>E: To je u cijeloj školi, ili kod samo određenog broja nastavnika?</s><s>D: U školi 'Novi Grad', nastavnici su educirani svi osim nastavnika tjelesnog, opšte tehničkog i u razrednoj nastavi tri učiteljice - koje će ići u penziju a koje su djelom učestvovale u svemu i oni su primjenjivali.</s><s>Vidjeli su težinu pripreme.</s><s>Zbog satisfakcije, svako treba da dobije povratnu informaciju, ja od djece dobijem ta saznanja.</s>\n<s>E: To znači da se povratne informacije odmah dobijaju?</s><s>D: Pa, zavisi, kad jedna oblast, cjelina, tema – krene … dosta saznanja djeca dobijaju.</s><s>Ali znaju nekad ti jači, težiti u traženju više nego što gradivo zahtjeva.</s><s>Znači nastavnik mora biti više educiran i da ima više saznanja jer djeca traže …</s><s>E: Da li to znači da je promijenjen NPP i u predmetnoj nastavi?</s><s>D: Stari je NPP ali su nove metode rada RWCT koji dovodi do takvih rezultata rada gdje su i djeca zadovoljna i sam nastavnik.</s><s>D: Malo je preopširan, nastavnik čeka praktično djecu da nešto urade na nastavi, nešto kod kuće, tako da ipak se sve stigne.</s><s>Sad, možda da se nešto suzi, skrati da se prebaci na srednju školu.</s><s>Po obimnosti možda smeta, inače ???</s><s>Mislio sam sad poslati jedno pismo srednjim školama, da ih pitam - neku anketu od 5 do 10 pitanja - 'Šta bi to trebalo u osnovnoj školi da se radi, u kom obimu, da se djeca spreme za srednju školu, da se ne ponavlja i ne gubi vrijeme na onome što djeca već znaju.</s><s>Da tu uskladimo da nađemo akcenat.</s>\n<s>D: Dobijamo povratne informacije, pošalju mi podatke o rezultatima učenika ...</s><s>E: Koliko srednjih škola, vam pošalje podatke?</s><s>D: Pa, pošalje mi Gimnazija 'Meša Selimović', Elektro-Tehnička, znala je i Rudarska, Građevinska, Ekonomska, Hemijska .. ali gubi se to nemaju oni vremena.</s><s>Pa ću ja pokušati da im olakšam tako što ću poslat jedno pismo za Nastavničko vijeće - za niz predmeta … malo se vodi računa o toj oblasti.</s><s>Trebalo bi da su djeca spremnija, biologija ili hemija ne znam.</s>\n<s>E: A, kako pratite učenike koji su završili ovu školu.</s><s>D: Pa, uglavnom, čujem, ništa posebno, neki izvještaj koji bi mogli dobijati, predstavlja preveliki posao nastavnicima .</s><s>Evo, opisno ocjenjivanje kod devetogodišnje škole, jako je teško riječima iskazati ali mislim da će biti dobro u globalu.</s><s>E, sad pojedinci, tu i tamo …</s><s>Dosta djece se kreće, viđamo se, ne samo ja nego i nastavnici - čujemo i od njih tako dobre njihove uspjehe … i pohvalu od profesora iz srednjih škola, da su dobri u tom smislu da su jaki pogotovo ako ima stranih riječi, latinskih, ta su djeca spremna - jer kroz razne predmete, kroz internet, enciklopedije, i predmeta biologije i hemije dolazi i do tih nivoa da su spremniji da prihvate te predmete.</s><s>E: Nova metodologija rada, spomenuli ste da se primjenjuje u cijeloj školi, a na samom početku spomenuli ste neke odnose unutar kolektiva, kakvi su to, da li zajedno sarađuju, na kom ste nivou, s obzirom na predmetnu i razrednu nastavu i okvire ... ?</s><s>D: Saradnja je dobra ne mogu reći da nije, normalno tu ima nekih prirodnih elemenata koji dovode do sukoba.</s><s>Neopremljenost škole nastavnim sredstvima i učilima.</s><s>Danas meni treba video top ili računar ili nešto … dok kolegici treba to isto … tu dolazi do tih E: Jeli to predmetna ili razredna nastava?</s><s>D: Ma, i predmetna i razredna nastava.</s><s>Iako roditelj u velikoj mjeri pomažu školi.</s><s>Kupe, evo zadnja četiri mjeseca je škola tri puta obijena, ali naći ćemo nešto … nešto se pokvari … nešto se popravi, nabavi za 200 KM.</s><s>E: A, kako nabavljate, s obzirom na sredstva?</s><s>D: Uhhhh.... koliko dobijemo, to je vrlo malo, sad, da ne ispadne da se hvalim, ali domaćinski odnos i uštinem (uštedim), manje krede a više očiglednosti dobijem od djece, roditelja, od papira, slika, projekcija, video itd.</s><s>Najvažnija je očiglednost, jer prazna riječ ne vodi nigdje.</s><s>Ako nemaš materijalnih sredstava i uslova za rad, mnogo je manje i očekivati rezultate.</s>\n<s>D: Rekao sam na početku tu su i roditelji, ne baš puno u zadnje vrijeme ali uspijevamo...</s><s>D: To su roditeljski sastanci, Vijeće roditelja, Vijeće učenika gdje se primijeti da bi trebalo nešto ...</s><s>Iako ova Vijeća još nisu krenula da rade kako su zamišljena ... ako roditelj nema nekog direktnog interesa … tako da nema puno vremena - drugi put sve podržava ali kad treba nešto uraditi to je malo teže.</s><s>Oni imaju velike troškove, nove cipele (veći broj treba za dijete), udžbenici, izleti, i razumljivo je sve.</s><s>Malo ljudi, kod nas radi u privredi, u neprivredi je malo više ...</s><s>Ali ne mogu reći da nisam zadovoljan to ide … evo dali su 1 markicu to je 4000 KM i sve smo okrečili … pokradeno opet nabavimo.</s><s>Ova sredstva su dobrovoljno prikupljena … nije mora se … već ko da dobro je.</s><s>I djeca i roditelji su svjesni da ipak i samo disanje u prostoru … koliko traje 9 mjeseci … daje oštećenja i zaprljana.</s><s>Krečenje daje uredniji prostor.</s><s>Ali nastavna sredstva su problem.</s>\n<s>D: Malo je para za nabavku.</s><s>Treba sve to pokriti.</s><s>Da li okrečiti ili kupiti sijalice za grafoskop.</s><s>Neki dan sam morao staviti najlon kao 92. i 93. godine - nemam da kupim za staklo, i stvarno je ružno pogledati, sramota me, i ima da stvorim tih 15 do 20 KM itd.</s><s>Ali ima dobrih ljudi koji dođu jaranski (prijateljski) da to odrade, na obraz, besplatno.</s><s>To je borba koja košta mnogo više, ali ... valja tu biti, dočekivati ... raditi.</s><s>E: Ako možemo reći, promjena je nove metode rada, odnosi sa roditeljima, a kakve su promjene kod finansiranja?</s>\n<s>D: Odnos je trebao biti 10% od bruto primanja, pa su oni (ministarstvo) sad preuzeli da plaćaju račune: voda, struja, ... ali ako se nešto ošteti i trebam da kupim vijak da bi popravio stolicu i sto, tu … malo para imamo … za nabavku novog - skoro ništa.</s>\n<s>D Na kašičicu.</s><s>Malo, kolike su potrebe škola.</s><s>D: Sve oni plaćaju, nema govora.</s><s>I, ako je veća investicija, onda to stoji jedan-tri-pet ili duže mjeseci.</s><s>Evo sad sam tražio 2000 KM da nabavim obezbjeđenje škole, video kamere, da se povežemo sa policijom, vatrogascima - jer ova obijanja prave više šteta, više materijalnih sredstava ode nego što bi to (obezbjeđenje) koštalo.</s><s>Prošle godine sam podnio zahtjev za uređenje WC, vidjeli ste to je kao u Hotelu.</s><s>To mnogo znači i za dijete, i za roditelja i za nastavnika, to okruženje gdje se nalazi, da bi bio neki uspjeh, napredak.</s><s>E, sad, ja razumijem, kažu, ima para - nema para, čekamo … da nešto bude.</s><s>E, sad, da se ja malo pohvalim, ima tu projekat koji sam uradio, minimalna sredstva opremanja.</s><s>Kad bi nam minimalno opremili škole ne bi to predstavljao problem a mnogo bi značilo školama.</s><s>Ma, i ministarstvo, i Zavod i općina koji velikim dijelom pomažu školama …</s><s>Ne znam kako druge opštine, ali kod nas opština stvarno ima razumijevanja i nađe mogućnost recimo za takmičenje u Neumu za 2 ekipe su dali sredstva, učenici su pokazali dobre rezultate, bili smo najbolji u BiH.</s><s>Manje više svake godine iz nekog predmeta dobijemo, tako da oni svojim znanjem opravdaju i osvjetlaju obraz i Tuzle i Kantona.</s>\n<s>E: Između opštine i Kantona, ko najviše pruža podršku razvoju škole?</s><s>D: Mogućnosti su jednih u nekom periodu malo bolje, ne kudim i ne hvalim posebno, ali nekako mi s opštinom ide lakše.</s><s>Vjerovatno što Kanton ima više škola koje mora pokriti, malo je ljudi gore (u ministarstvu) koji mogu to sve pratiti.</s><s>Što mi se najviše sviđa kod Pedagoškog Zavoda, je novo - gdje će sada jedan nadzornik imati toliko škola, pratit će ih, i taj nadzornik može koliko toliko uticati da se školama pomogne a kad su kontrole škola u zapisnik nema šta da se upiše da ne valja – već – trebalo bi omogućiti školi da nabavi od nove table pa učila ...</s><s>E: Dakle promjena je reforma PZ, kako vam oni pomažu?</s><s>D: Od velike je pomoći, ja mislim ...</s><s>Zasad po mom viđenju još to nije krenulo, ali vidim da bi trebalo biti dobro.</s><s>Jer ipak jedan čovjek mora malo češće bivati u školama primijetiti neke situacije … od škole do škole … primjetiti šta rade.</s><s>A, ulaziti u škole jednom u dvije ili tri godine na trčeći način, po 1 čas obići nastavu, pogledati neke papire … već koje – nije to, to.</s><s>Jer mi smo skloni laganju.</s><s>Dosta škola znam, napiše neke situacije, papir trpi sve, što znam da nije.</s><s>A, to mi je najružnije, pravimo sebi neke medvjeđe usluge, jer tamo kad se pročita vidi sve je dobro, a nije dobro.</s><s>Dobro je u smislu što škola radi kao ustanova, što su tu djeca, nastavnici, roditelji su uglavnom zadovoljni, nekad je ljut.</s><s>Ali ipak neka vrsta kontrole, ne kontrole u smislu da se kažnjava nego da se u svemu tome pomogne.</s><s>E, sad ja mislim da će biti savjetodavno, i mogućnost je da se ima bolji pregled šta školama treba da bi se za to i odvajalo.</s><s>Tu je po meni najbitnije stručno usavršavanje, jer sama 'reforma zahtjeva promjenu u ljudima i za ljude', njihov rad koji je bio klasičan - to ne može više.</s><s>I broj djece u odjeljenjima to me boli najviše.</s><s>U svemu što se traži i uštede, ali kvalitet i sam rad, šta tu djecu čeka dalje u srednjoj školi.</s><s>Ako je veliki broj učenika u odjeljenju, nastavnik ne može postići ono što bi mogao.</s><s>Jedna minuta za svakog učenika to je malo ...</s><s>Po mom ubjeđenju 2425 učenika u ovoj svoj štednji moglo bi zadovoljiti, naime 21-22 bilo bi bolje, ali ...</s><s>Mislim da bi trebalo raditi na tome - ako težimo kvalitetu.</s><s>Evo vidite ove pehare, ovo neće biti iduće godine, ako ne bude manji broj učenika u odjeljenju i učila ...ako nema table, kompjutera, dijete ne smije da sjedne na stolicu ona puca, pada, ... dotrajalo je to ... malo se gleda na gradske škole, više okolo i to razumijem, ali daj malo pomozi gradu, nema tu bez grada ništa</s>\n<s>E: Znači, broj učenika, oprema, a nešto ste spomenuli stručno usavršavanje...?</s><s>D: Dobili smo prošle godine 10 KM za stručno usavršavanje, ove godine 15 KM, što je malo.</s><s>Dobro za sve nastavnike se ne organizuje seminar.</s><s>Ali recimo, sad za 15 ljudi koji treba da idu na Jahorinu, pa 4 čovjeka za trenere- mentore, 2x2 vikenda , to su veliki troškovi.</s><s>Čovjek treba gore da popije kafu, ili nešto da plati, to zahtjeva sredstva ... pa se oni (nastavnici) ljute -tu dolazi do nekih ljutnji 'što nisam ja?'.</s><s>Prije, kad sam govorio: E: Evo kada govorimo o toj edukaciji, ko vam je davao, ko vam je pomagao?</s><s>D: Najviše Pedagoški Zavod, primjećujući kvalitet ljudi i pripremanjem tih ljudi za educiranje drugih ljudi, primjećivanjem ko bi mogao otići na edukacije van Tuzlanskog Kantona, ko bi bio dobar … kvalitetan ne samo za školu, nego i za Kanton čak i za BiH.</s><s>Naši nastavnici su išli i u Zenicu, i u Bihać, i u Orašje i u Brčko (držati trening) ... veliko je traženje nastavnika iz škole 'Novi Grad', koji su prošli dosta toga, koji pomažu kolegama iz drugih mjesta, da i oni dostignu ono što se zahtjeva reformom.</s><s>E: Dakle direktore vi ste davno krenuli sa obukom kadra tako da ste dostigli nivo da nastavnici iz ove škole uče nastavnike iz drugih škola.</s><s>Da li sam ja dobro razumjela?</s><s>D: Imali smo jednu sreću, da smo primijećeni još davne '99 godine tako da smo mogli pomoći i samim sebi i drugima.</s><s>Već je bilo nagovještaja za reformom, tako da je bilo mnogo lakše mojim nastavnicima u školi, a samim tim i učenicima u radu škole, jer su mnogo prije ušli u reformu u način rada, tako da mi imamo tu neku prednost.</s><s>Znamo kolika je to težina, i odlaska i napuštanja porodice, sve je to trajalo po 6 do 7 dana, odlazeći preko vikenda.</s><s>Znači, davajući sebe, svoje slobodno vrijeme i u neku ruku svoju porodicu, dalo se za edukaciju za napredak, koja je eto ušla reformom.</s><s>Znači ta spremnost mojih nastavnika je po meni velika - svaka im čast.</s><s>E: Možemo li reći da je direktor je planirao razvoj kadra?</s><s>D: Praktično je ispunjen, manje više, sad čekamo neke nove stvari da idemo dalje.</s><s>D: Pa evo planira se seminar koji bi govorio o kvalitetu rada škola.</s><s>Taj seminar u augustu-septembru mjesecu gdje smo opet mi kao 'Novi Grad' zamoljeni da dođemo jedan do dva vikenda, opet trošimo naše vikende za edukacije.</s><s>Seminar je o unapređenju djelotvornosti škola, tako da mi i tu radimo, tu će biti neke Komisije koje će pregledati svu dokumentaciju, vjerovatno nastave, ne znam šta se htjelo i na uzoru škole 'Novi Grad' i još nekih pravit će se neki kriteriji, standardi za sve škole na nivou BiH ... i odgovornosti škole, i potrebe i sve moguće ... tako sam ja čuo i kad bi to tako E: Šta bi još mogli istaći unutar škole kao promjenu...?</s><s>D: Taj odnos nastavnika razredne i predmetne nastave.</s><s>Sve više se radi timski, to mi je najdraže.</s><s>To je najbitnije, ljudi po aktivima, podržavaju jedni druge, pomažu i kod razrade NPP, da bi došli do nekih rezultata, onog što se napiše na plakate, folije, filmove, prezentacije ... tu dolazi do izražaja taj kvalitet.</s><s>Jer ja bez njih nisam ništa ... nije kroz prisilu već kroz potrebu proisteklo, da se ne bi griješilo ... volimo svi da budemo gore ... ko je prvi, prvi je ...</s><s>Unapređenje je dobro samo nam fali nastavnih sredstava, evo danas je 18.07.2005. sati je 9.30 mogli su da budu kod kuće i odmaraju se (nastavnici), ali ipak dolaze i pripremaju se, rade i u Tuzli, i van Tuzle.</s><s>E: Da li želite da kažete i to da je promjena u tome što nastavnici i za vrijeme godišnjih odmora dolaze i rade u školi?</s>\n<s>D: Prošlih godina, recimo od '95 praktično, nastavnici bili i preko raspusta i vikendom, zovu da se škola otključa kako bi mogli sjesti i raditi, većim djelom rade i kod kuća.</s><s>Jednom kod jedne drugi put kod druge (nastavnice).</s><s>Možete zamisliti šta se dešava kod kuća, papiri, reži, crtaj, razgovaraj, piši, briši.</s><s>To je sve tome doprinijelo, ipak došlo je vrijeme da se mora malo više ljudima dati uslova za rad da se pripremaju za rad, da osmisle realizaciju po planu ...</s>\n<s>E: Kako kao direktor stimulišete, motivirate taj rad ?</s><s>D: Trebam li baš reći ???</s><s>Nema šta da se krije, uvijek se ide sa onim ljudskim: haj'mo lijepe moje, pa podrška, razumijevanje.</s><s>Njima je potrebna podrška i kad su neke privatne potrebe za porodicu, uvijek nađemo zajedničko rješenje, da se nađe zamjena, da se izađe u susret i uz prijateljstvo.</s><s>Koliko treba pomoć.</s><s>Podržavamo jedni druge.</s><s>E, sad druga je stvar kada govorimo o finansijama.</s><s>Interes, normalno postoji društva – što je dozvoljeno, daju se dnevnice i radna subota, da ne bude baš na uštrb njihovog džepa, njihovog slobodnog vremena.</s>\n<s>D: To je vrlo malo, ali dobro je … trebalo bi malo više, trude se, drago mi je što na neki način dobiju satisfakciju, novčano kroz dnevnicu, ili ako je neko u porodici bolestan pomogne se, nađe se rješenje.</s>\n<s>E: Veliki broj učenika u odjeljenju, počela je devetogodišnja škola, kao direktoru to izaziva velike promjene unutar škole, neka prestrukturiranja, tu je još osmogodišnja, jedna generacija je više.</s><s>Šta ste kao direktor, u tom pogledu morali uraditi?</s><s>D: Što se tiče nastavnika, morao sam uraditi dosta na spremnosti u dočekivanju djece starosti 5 do 5 i ½ godina, to je malo teže za osnovnu školu.</s><s>Zatim NPP (Kurikulum), razredna knjiga, opisno ocjenjivanje, uvjerenje o završenom 1 razredu- šta, kako napisati, novi oblici i metode rada.</s><s>Pa roditelj, udžbenik, OSCE – nekakvi seminari, PZ, pa mediji, gdje smo se borili i priveli kraju tu prvu godinu devetogodišnjeg, ja mislim uspješno.</s><s>Znam da je bilo teško nastavnicima koji su to radili.</s><s>Ako je dijete išlo u obdanište bilo je teško sa tom djecom jer to što zna pravi problem dijete to već zna i njemu je dosadno, a da ne bi izgubio kontinuitet, radnu naviku, nastavnice su se s tim nosile kroz aktiviranje sve djece.</s><s>Dajući im zadatke koji bi bili za tu grupu, tako da su jedni druge stizali … i privedena je ta godina kraju.</s><s>Ocjenjivanje je zahtjevno, kako, šta napisati, postignuća ...</s><s>U uvjerenju je mali prostor, u odnosu na šta se traži, tako da je to bio problem.</s><s>Pokušali smo naći rješenje kako zadovoljiti i dijete i roditelja, nije to problem ali je bilo teško za nastavnike.</s><s>E: Promijenjen je i način dokumentiranja?</s><s>D: Malo je drugačija, zahtjeva na drugi način iskazivanje informacija.</s><s>Lako je reći ali je teže napisati.</s>\n<s>D: Što se tiče prostora nismo imali nekih poteškoća.</s><s>Škola je od 2000/2001 ima manje 500 učenika, odlazeći, mijenjajući stanove, tako da je školska godina završena sa 1055 učenika.</s><s>Smanjio se broj učenika gdje smo sa 24 odjeljenja dobili 2 devetogodišnja, opremljenost minimalna za nižu nastavu je postojala tako da smo zadovoljili te tehničke uslove, u odnosu na druge škole.</s>\n<s>D: Imamo tehničko, informatika, hemija, fizika, biologija a bosanski malo šeta po odjeljenjima, biblioteka nam nije dobro opremljena.</s><s>Najskuplja je knjiga a praktično ona je najpotrebnija i najjeftinija.</s><s>Kasnije se pokaže.</s><s>Vrlo malo imamo načina da opremimo sa beletristikom koja je potrebna po NPP.</s><s>Sve je skromno.</s><s>Od jednog granta, nekih 10.000 KM opremili smo kabinet fizike i hemije.</s><s>Čini se najosnovnije da bi zadovoljili - kroz te vježbe … više oblasti.</s><s>E: Kako odlučujete unutar škole, kakvi su nivoi odlučivanja, kako planirate razvoj škole, promjene?</s>\n<s>D: Razgovaramo na Nastavničkom Vijeću, Razrednom Vijeću, u zbornici, na svakom spratu ima nastavnički prostor gdje nastavnik provodi peto minutni odmor, i iskoristimo svaku priliku za razgovor, ako imamo sredstva … šta je najpotrebnije …</s><s>E: Nastavnici odlučuju?</s>\n<s>D Pa primijete, gledaju po katalozima, po prodavnicama, za svaki fening se pita, ako nema krede … ja to čujem i ne čekam već prije nabavim.</s><s>E: A, roditelj, kako se on uključuje u odlučivanje?</s><s>D: Pa na početku sam rekao roditelj je prema svojim interesima, oni bi faktički da mijenjaju NPP, da mijenjaju, nastavnika, direktora, 'zaboga moje dijete uči', a nastavnica ... sve je to uredu prošli smo mi kroz te škole, i školice, ali roditelj nema vremena da bi bio tu da bi nešto ...</s><s>Imali smo neke sastanke gdje se odlučivalo o manifestacijama, takmičenjima, na koji način da pomognu školi.</s><s>Naši roditelji su uvijek bili tu da daju svoj doprinos kroz to što će odbaciti (autom), sačekati, kupiti sendvič, ... škola je bila dobra i ostala samo da nam malo daju nastavnih sredstava, malo namještaja.</s>\n<s>E: Ima li neko tijelo na nivou škole koje odbjedinjuje sve aktivnosti u školi?</s><s>D Sad sam rekao imamo Vijeće roditelja, ali to je teško sastaviti.</s><s>Nemamo Školski Odbor .</s><s>E: Zašto nema Školskog Odbora?</s>\n<s>D: Pa početkom 2004/05 mi smo imenovali predstavnike i iz reda nastavnika i iz reda roditelja.</s><s>To još nije riješeno na nivou Kantona, još čekamo odgovor, oni odlučuju, s tim da ipak stari Odbor radi, narod je tu i odlučujemo.</s><s>D: Znam da je sve regularno, da je sve po zakonu, da neće nikog koštati, tako da idemo dalje i ne čekamo, već planiramo za duži period.</s>\n<s>D: Teško mi je već prepoznati unutar škole.</s><s>Ali vidim u saradnji sa kolegama u gradu i izvan grada.</s><s>Vidim, i na moju radost te promjene su evidentne.</s><s>Drago mi je da su mnoge škole krenule u reformu i znam svu težinu reforme da bi bili kvalitetni, koliko smo mi utrošili sebe i ljude.</s><s>Recimo u našoj školi se skoro održala tri seminara za nastavnike devetogodišnje škole, gdje su nastavnici uložili vikend, subote i nedjelje, evidentno je da se privelo … u toj nekoj brzini … vjerovatno nemaju sredstava da se to organizuje ??? ipak treba za te ljude organizovati seminare … pored toga nastavnici su davali za prevoz, hranu, da bi bio tu te vikende da bi steko saznanja i za sebe i za školu.</s><s>Evidentno je da ima dosta ljudi po kvalitetu sve boljih.</s><s>D: Pa sve se više pažnje poklanja, na primjer slobodnim aktivnostima.</s><s>To je bilo po školama ali se nije primjećivalo.</s><s>Mnoge škole sada imaju bolji rad sekcija od muzičkih, folklornih.</s><s>Škole su bolje uređene - i unutrašnji i vanjski dio.</s><s>Škole su i po boji prepoznatljive, svaka škola ima nešto svoje.</s><s>D: Sam rad nastavnika, seminari to je kod nas normalno, samo nabavka sredstava za učila na to treba baciti težinu.</s>\n<s>E: Možemo li reći da su kod vas promjene nešto što je normalno?</s><s>D: Prihvatili smo kao normalno, normalno sa manjim brojem ljudi, pa smo mi to povećavali uključivanjem, čak šta više su ljuti bili što se nisu mogli uključiti, ali evo moje je viđenje, sad ja ne znam šta kaže ministarstvo ili PZ znam da moraju biti zadovoljni, teško je danas da će neko to pohvaliti.</s><s>A, ono što je dobro - dobro je, i oni će nastaviti (nastavnici) … imamo mi snage da mi to održimo … i kvalitet.</s><s>E: Da li bi mogli sumirati, da vi ništa ne možete da odvojite od prepoznatljivosti jer su za vas promjene nešto što je normalno?</s>\n<s>E: I, da se podrazumijeva da ćete vi i dalje mijenjati?</s><s>D: Ne podrazumijeva se ali idemo dalje, u ovom trenutku treba nam zakon o osnovnom obrazovanju (dopune), trebaju nam pedagoški standardi, i promjene u zakonima.</s><s>Pa bilo je to na Skupštini Kantona, koliko sam ja upućen, i na medijima … došlo je do nekih promjena.</s><s>Nama treba samo na vrijeme dati neku informaciju, jer je borba u svim školama, svi hoće naprijed, bez obzira u kakvom su stanju, i materijalno i kadrovski hoće da se pokažu da ipak i one rade.</s><s>Nije nikakva kritika, ali bilo je par škola na opštini Tuzla, kao rade, ali, po meni, nisam ja sitničav ... e sad je rad mnogo bolji … aktivnost tih ljudi, i aktivi i odbori školski i pedagoški zavod pomaže nam i tjera nas da idemo dalje.</s><s>A, što se tiče škole Novi Grad samo ta prokleta sredstva da opremimo malo bolje škole i bit će bolje.</s>\n<s>D: Mi radimo timski, dogovaramo se, uticali smo svi sami na sebe.</s><s>Imali smo viziju, da će to nešto biti, bježalo se od sistema, valjali- nevalja, ali smo primijetili u interesu djece, da ovim putem koji smo zagazili … ja sam zadovoljan, maloprije sam rekao, ako 10% roditelja nije zadovoljno, to je prevelik uspjeh škole.</s><s>Uvijek, ima nešto da bi ... i ja isti nekad sam zadovoljan nekad nisam.</s><s>Nastojim savladati, popraviti, makar ...</s>\n<s>D: Nije skromno.</s><s>Škola je dobila, da je postala prepoznatljiva po radu, uspjehu učenika, ne po uspjehu učenika da ima sve 5, već, po njegovom znanju … koja saznajemo iz srednjih škola.</s><s>Učenici iz škole NG su prepoznatljivi većim djelom, mogu biti slobodan 80-90% učenika ide dalje, dobri su učenici i pristojni itd.</s><s>E: Odmah poslije srednje škole idu na fakultet …?</s><s>D: Pa veliki veliki broj učenika … da li za vlastite potrebe … da li u Tuzli ili neke druge gradove … veliki broj je otišao studirati i u inostratnstvo.</s><s>Recimo neki su završili fakultet, i sada su na položajima.</s><s>Oni se javljaju i donatori su školi od TV, videa, izleta ...</s><s>Imamo one fine povratne informacije.</s>\n<s>D: Pomažu.</s><s>Dovode svoju djecu u ovu školu.</s><s>Oni stanuju na kraju grada, a ipak dovode svoju djecu, znaju kvalitet, i voljeli bi i za svoju djecu to isto...</s><s>E: Koliko imate djece koja vam dolaze iz raznih dijelova grada?</s><s>D: Imamo te podatke, otprilike oko 50 do 80 djece izvan školskog područja.</s><s>Jer ako roditelj ide s kraja grada, dočekuje i dovodi (dijete), to ipak govori nešto, ima povjerenje i zna da će njegovo dijete dobiti tu - a bez kvalitetnog nastavnika ne može biti napredak, ako ga nema kako voditi dalje u njegovim saznanjima, napretku.</s><s>E: Nevladine i vladine organizacije žele da vas uključe kao model školu i s njima ste u stalnoj suradnji …</s>\n<s>E: Šta je ovom promjenom škola izgubila?</s><s>D: Ne bi smjela, jedino opet ja se vraćam na isto.</s><s>Gubimo na još većem kvalitetu zbog učila, recimo kabinet informatike imamo računare ... koje smo u Tuzli imali prvi a sad smo najlošiji.</s><s>Novi su modeli.</s><s>I, na takmičenjima i u srednjim školama profesori su E: Da li možemo da kažemo da ste izgubili u opremljenosti škole?</s><s>D: Ova škola je nekad bila najopremljenija škola.</s><s>Došlo je do toga ... borba je to ... ima dosta dobrih ljudi, dosta je prošlo humanitarnih organizacija kroz školu, neki su pomogli kompletnom adaptacijom škole u renoviranju, ali na žalost zbog obezbjeđenja, kojeg nemamo, u školama se nađu neka lica … i po noći i po danu.</s><s>Sreća je da nam daju da iz materijalnih sredstava odvajamo i na osiguranje škole, i imamo dobru saradnju sa njima.</s><s>Odmah dođu i izvrše procjenu vrijednosti jeste da se dobije 30% od vrijednosti E: A, kako je s vremenom, uopšte, jer prateći tok našeg razgovora primijetila sam da nastavnik potroši puno vremena ...?</s>\n<s>D: Škola nema izgubljenog vremena sve je to do osobe, koja će dati sebe, znam da zvuči ružno, da danas niko neće đaba da radi.</s><s>Ovdje ipak postoji klima tu su i neke nadoknade.</s><s>I u porodice se odričem, ne samo ja, nego svi.</s><s>Praktično nastavnik trči da jede i da se odmori.</s><s>Ima takvih obaveza … i danas nema nekih problema ali zbog aktivnosti oni su mobilni … evo danas je raspust sad da se nešto treba raditi u školi, 50% kolektiva bi bilo u školi za seminar ili neki posjet.</s><s>Znači škola gubi kroz te pare kojih nema da bi sebi olakšali.</s><s>U principu ništa ne gubi ali malo više 'sebe trošimo'.</s><s>Međutim, to ima svoje potrebe.</s><s>Da se razumijemo i vrijeme je takvo tako.</s><s>Ali opet ako bi se moglo pomoći.</s>\n<s>D: Potrebno je malo dugoročnije.</s><s>Mogućnosti države, društva su takve, ali mi imamo strpljenja, mi ćemo istrajati u promjenama da budemo svi zadovoljni.</s><s>E: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti?</s><s>D: Možda direktora.</s><s>Recimo šta znači duži mandat, dva, četiri ili pet?</s><s>Da li se drži jednog, novi ljudi kada dođu vjerovatno su druga promišljanja, nova vizija o radu, nabavci, opremanju, svemu tome.</s><s>Možda i roditelja treba promijeniti da malo više vodi računa o djeci, kad dolaze, gdje se nalaze, gdje hodaju, s kim hodaju, alkoholizam, narkomanija, razbojništvo … malo je, na žalost, toga previše.</s><s>Recimo na našem području je više puta bilo noćno praćenje baš civilne policije zbog bezbjednosti djece.</s><s>Roditelj samo da malo više vodi računa gdje mu je dijete, koje mu je društvo ...</s>\n<s>D: Educirati, da primijeti kako je njega njegov roditelj pazio.</s><s>Ta kultura, to vaspitavanje tu malo škripi, nekad dođem u situaciju da mi kažu 'ko si ti da mi pametuješ' a ideš za njegovom djecom, hoće da smjesti svoje dijete, gura se i to je tako ne vaspitno i za njega - zbog njegovog djeteta.</s>\n<s>E: Zahvaljujem se na vašem odvojenom vremenu i saradnji.</s><s>Prilog 7 Intervju sa direktoricom škole B Zapis intervjua sa direktoricom osnovne škole B, juli 2005.</s><s>E: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?</s><s>D: Ne znam da li je napredovanje ili nazadovanje.</s><s>Prije je nazadovanje.</s><s>U devetogodišnjoj je raskorak između Federacije i RS.</s><s>Ako je reforma devetogodišnja škola, trebali smo svi ići … imamo velikih problema … kada recimo dijete iz RS završi tamo 3. (razred), ovdje bi trebalo da bude 2. (razred), i roditelj zahtjeva da bude 2. (razred) – znači, godinu dana dijete gubi, ono ne može da prati NPP.</s><s>Velike su razlike u NPP.</s><s>I, na Kantonu smo svi skupa trebali istovremeno krenuti … neke škole su već uvele … mi ne možemo zbog prostora.</s>\n<s>E: Kažete da su neke škole već uvele, a da neke nisu, i da je ta razlika - promjena?</s><s>D: Neke škole su već uvele 2004./2005., a sve su to finansije.</s><s>Kako uvesti, kako opremiti taj kabinet (učionicu za 1 razred).</s><s>Mi smo mala škola, nemamo prostora.</s><s>Ali, mi moramo, kako drugi, tako i mi, ne možemo stojati.</s><s>U školi je veliki broj učenika i nedostatak je prostora.</s><s>Najveći problem, trenutno, je uvođenje devetogodišnje.</s><s>D: Ovdje, za jedno odjeljenje devetogodišnjaka, nemamo prostorije, nabavka sredstava, opremljenost, na koji način, kako to?</s>\n<s>D: Kako nabaviti male klupe za djecu, da li to ići preko roditelja.</s><s>Mi nemamo ovdje izdatke za nabavku stalnih sredstava, opreme, ništa.</s><s>E: A, kada je krenula reforma devetogodišnje?</s><s>D: Ima dvije godine, ali mi ćemo tek od ove 2005/2006.godine.</s><s>Tek sad ćemo.</s><s>D: A, ne znamo kako ćemo.</s><s>To je problem.</s><s>I, problem su nam područne škole, gdje imamo upisana 3 učenika u 1. razred devetogodišnje.</s><s>Šta uraditi, sa ta 3 učenika.</s><s>Inače, kako nabavljati namještaj i učila.</s><s>Na koji način, izuzev donacija.</s>\n<s>E: Tamo treba uvesti devetogodišnje, koji su problemi?</s><s>D: U područnoj školi 'Oskova' to je osmorazredna škola, upisan je 1 učenik, 'Grivice' 3 učenika, i 'Omazići' četverorazredna – 3 učenika.</s><s>Drugi upis će biti u augustu.</s><s>Jasno tu su i mediji malo zatajili, trebali su objasniti roditeljima.</s><s>Što se tiče škole, mi smo išli putem radija, putem oglasa po radnjama, po školama, preko učitelja, nastavnika - da upoznaju malo roditelje … da je devetogodišnje obavezno … ako ćemo krenuti.</s><s>Jasno tu ima malo skeptičnosti 'ja svoje dijete ne dam, ne može me niko natjerati'.</s><s>Objasnili smo koji su to problemi … koji će se javiti naredne godine, ako ne upiše dijete.</s><s>Ja se nadam da će se poboljšati, što se tiče upisa sada u augustu, ali da se i mediji malo više uključe, ispred Pedagoškog Zavod i ispred ministarstva.</s><s>E: Što znači da ministarstvo i Pedagoški Zavod se nisu dovoljno oglasili?</s><s>D: Jesu.</s><s>Ja sam pratila emisije.</s><s>To je bilo, krenut će se sa devetogodišnjim … krenut će se sa devetogodišnjim … udžbenici idu za devetogodišnje.</s><s>Ali, treba konkretno reći.</s><s>Svi roditelji koji imaju ...</s><s>I, da se to više puta vrti na medijima - TV, radiju.</s><s>Znači svi roditelji koji imaju djecu sa punih 6 godina dužni su po zakonu upisati dijete u 1. razred devetogodišnje.</s><s>Tek onda mislim da će se javiti roditelji.</s>\n<s>E: I, šta bi još istakli kao promjene u školi, rekli ste finansije, devetogodišnja, šta još?</s><s>D: Može se istaći za udžbenike.</s><s>Pratila sam po medijima, povodom udžbenika, rečeno je da će do roditeljskih sastanaka, znači do kraja nastavne školske godine, sve škole dobiti spiskove odobrenih udžbenika.</s><s>Mi smo dobili od izdavačkih kuća spiskove i udžbenike.</s><s>Da li je to sad ministarstvo odobrilo te udžbenike, ja nisam sigurna.</s><s>Šta sad uraditi?</s><s>Evo kraj je školske godine.</s><s>Da li preko aktiva?</s><s>E: Dakle, dobili ste spiskove, a vi ne znate kako da se postavite?</s><s>D: Jeste.</s><s>Imaju spiskovi, i kažu da su odobreni.</s><s>Mislim da treba zvaničan spisak ispred ministarstva, iz Pedagoškog Zavoda, da dobijemo … i odobreni su ti udžbenici.</s><s>Jer je dosta izdavačkih kuća, dobili smo od: Svjetlost-i iz Sarajeva, Bosanska Riječ, Denfas ...</s><s>Znači putem aktiva, mi ćemo održati aktive.</s><s>E: A, kako glasi zakon, ima li nešto za izdavaštvo, je li vi imate pravo i ko ima pravo za odabir udžbenika?</s>\n<s>D: Sve izdavačke kuće će ponuditi.</s><s>Na aktivima nastavnici će se opredijeliti – dati naziv knjige, ime autora, a potom ćemo spiskove dostaviti ministarstvu.</s>\n<s>D: Prošle godine je bilo i obrazloženje, a ove godine nema obrazloženja.</s><s>To je bilo na sastanku aktiva direktora u Tuzli.</s><s>Međutim, naš predstavnik aktiva nije išao, tako da ja E: Znači, ako sam dobro razumjela, vi imate slobodu u odabiru?</s><s>D: Da.</s><s>Svaki predmetni nastavnik, učitelj, aktiv ... ima slobodu biranja.</s><s>D: Isto je bilo i prije samo je bilo obrazloženje, zašto se aktiv opredijelio za taj udžbenik.</s>\n<s>E: A, da li vam je neko nametao te udžbenike?</s><s>D: Nije, baš nametanje kako smo čuli priču da je bilo, nama nije niko.</s><s>I, kada su se seminari držali, 'udžbenici su ti koji su prošli kroz konkurs, pregledajte i opredijelite se', rekli su (savjetnici iz Zavoda).</s><s>Meni lično … što se ne sviđa … a kažu tako se mora.</s><s>Ako je na konkursu, neka prođe jedan udžbenik, i da ga svi koristimo, malo mi je to ... recimo, općina Banovići, ima pet škola, nastavnik bosanskog jezika iz naše škole uzeo je knjigu tog autora, drugi nastavnik iz druge škole drugog autora, ... a, sva ta djeca idu u Gimnaziju.</s><s>Da li su sad štiva, pjesme, gramatika, tu negdje, ili nije, e to je.</s><s>Što znači, da kasnije dolazi nam problem.</s><s>Još ja sam čula, zna se desiti u jednoj školi, da dva nastavnika koja vode 5. razred, evo ja ću uzeti iz matematike ili bosanskog, koriste - dva različita udžbenika.</s><s>E, to je ta različitost kod djece, što se mene tiče.</s><s>Prije rata, davno prije 15 - 20 godina, jedan je bio udžbenik za sve.</s><s>Rekli su da se može koristiti isti udžbenik iz prethodne godine.</s><s>Koliko će godina to saživjeti, to ne znam.</s><s>Ali je bilo jedno vrijeme svake godine, novi udžbenik.</s><s>Ja znam kad sam ja išla u školu, pet generacija je jednu knjigu imalo.</s>\n<s>E: Šta bi još istakli kao promjenu u školi?</s><s>D: Evo … ima problem oko raspisivanja konkursa za prijem radnika u radni odnos.</s><s>Svake godine se to dešava - da počne školska godina, a da nemamo kadar.</s><s>Sad je trenutno raspoređivanje tehnoloških višaka, zar se to ne može ranije odraditi, da mi prvi ponedjeljak u septembru krenemo sa dnevnicima i sa nastavnim osobljem.</s><s>Da se prije uradi.</s><s>Znači, da mi ranije pošaljemo potrebe, jer mi svi znamo, da li je to više ili manje 10 učenika, to ne mijenja situaciju, ali znamo koji će nam nastavni kadar trebati za nastavnu godinu, i da na vrijeme počnemo.</s><s>Mi nismo imali problema, ali sam čula za srednju školu, da su za spoljne saradnike tražili suglasnost (ministarstva) od mjeseca januara - škola je tražila saglasnost, i nisu plaćeni za taj rad.</s>\n<s>D: Da se ide na nešto bolje, pogotovo sa ovim seminarima, i da bude što više radionica, ako je za direktora, i da bude što više direktora.</s><s>Što sam vam rekla, na primjer - rad direktora, ja znam koji je problem u mojoj školi, drugi kaže o tom istom problemu u njegovoj školi, aha, a ja ga nisam uradila, i tu bi otkrivali, sami svoje greške i vrline.</s><s>Znači, ako sam i ja griješila, ne bi više griješila, a ako nisam, znači, nastavljam ovako raditi, dobro sam radila.</s><s>Samo što više (seminara za direktore).</s><s>Da ne bude svaki direktor radi za sebe.</s><s>Mi smo jedinka, direktori škola.</s><s>A, ja mislim, da u čitavom tom školstvu, da nisam dobar direktor ako napreduje samo moja škola.</s><s>Pazite, govorim o općini Banovići.</s><s>Ako sve škole imaju napredak u bilo kom pogledu, znači mi smo jedinstveni.</s><s>Dogovaramo se, radimo, otkrivamo, a sam čovjek rijetko kada može uočiti svoju grešku, mora mi neko drugi ukazati.</s><s>E: U čemu je ta promjena kod devetogodišnje škole, kako je prepoznajete?</s><s>D: Po samom načinu rada.</s><s>Ja sam malo čitala od učiteljica koje su išle (na seminar), malo sam s njima razgovarala.</s><s>Nema časa od 45 minuta, učiteljica zna kad treba da prekine.</s><s>Nema rada tipa: uči, piši, čitaj.</s><s>Nego je sve rad kroz igru.</s><s>A, vidjet ćemo kad počne je li to-to.</s><s>Kako ćemo to uraditi, ne možemo reći dok ne počnemo raditi.</s><s>Ovako iz razgovora sa učiteljima, koji su prije možda godinu ili dvije se uključili, saznala sam da su dosta lutali, da je vrlo teško, baš oko te nabavke materijala.</s><s>Oni moraju puno da kopiraju, a nemaju (papira).</s><s>Svaki početak je težak.</s><s>Sad, kakav će ovaj biti i kako ćemo mi to, ne znamo jer nismo još krenuli.</s><s>Možemo pretpostaviti, ovako kad čujemo 'joj E: A, kod finansija, kako prepoznajete tu promjenu, u čemu je?</s><s>D: Trezorsko poslovanje.</s><s>Kada razgovaram sa direktorima, oni ne mogu da se snađu u ovom trezorskom poslovanju.</s><s>A, ja sam naišla na ovaj period trezorskog poslovanja i za sve drugo ja ne znam kako je bilo.</s>\n<s>E: A, kod udžbenika po čemu se prepoznaje?</s><s>D: Samo po tome što je više udžbenika iz jednog nastavnog predmeta.</s><s>Dok sam bila u nastavi, što se tiče bosanskog jezika, djeci je olakšano.</s><s>Pogotovo u čitankama.</s><s>Interesantno je i nije šturo, šta je ovo - šta je ono, nego baš kroz razgovor da s učenicima obradiš.</s><s>Jedino mi se ne sviđa što u 5. razredu ima puno dvojnih naziva koje dijete ne može da zapamti.</s>\n<s>E: A, kod relacija nastavnik – učenik, kako prepoznajete?</s><s>D: Kreativnije - osjeti se neka kreativnost, data je djeci sloboda, sve zavisi od samog nastavnika kako će primijeniti tu reformu.</s><s>Jedino da budu seminari u kojima će učestvovati nastavnik i učenik.</s><s>Kroz te radionice, da bi učenik možda prezentovao tu radionicu umjesto nastavnika, možda ne bi ni to loše bilo.</s><s>E: Kakve imate još pokazatelje promjena u školi?</s><s>D: Radi se ali to je u nekom krugu.</s><s>Samo se vrtimo u krug.</s><s>Kažemo: hoćemo neštoE: Kad posmatramo te promjene s aspekta direktora kroz njegov doživljaj, kažete da je taj doživljaj - teško.</s><s>Kako drugi ljudi prihvataju promjene, ako je meni kao direktoru teško?</s>\n<s>D: Vrlo teško.</s><s>Roditelji jesu uključeni, i to je pozitivno.</s><s>Za svu ovu problematiku unutar škole … koja se dešava, da bi mogli zajedno sa nastavnicima i učenicima izaći iz te problematike.</s><s>Uvijek sam bila za to, evo sad kao direktor, mandat je četiri godine, za te četiri godine uradio (direktor) si to, to, i to, poboljšalo se na neki način, ako hoćeš produži, produžit ćemo ti, ako nećeš vrati se u razred.</s><s>Meni se ne sviđa to, što nije bitno šta ćeš uraditi, bitno je da te ja znam, da si ti taj i taj, mi ćemo te planirati, to je žalosno.</s><s>Mi imamo plan, šta treba da uradimo, mi sami, kada konkurišemo za direktora, za četiri godine, za svoj mandat, pišemo … uradit ću to i to, sa aspekta nastave, objekata, i svega.</s><s>Ima direktora koji su 20 godina direktori (podsmijeh), a doveli su do propasti školu.</s><s>Ovdje je malo specifično, lokalne zajednice se ne mogu između sebe, pa se to malo odražava i na školu.</s>\n<s>D: Imamo Grivice, Mrdiće, Pućik.</s><s>I, to što oni kažu to su te struje.</s><s>A, mi u školstvu imamo tu djecu iz ta tri naselja.</s><s>Uvijek su jedni protiv drugih, a to se i na školstvo odražava.</s><s>Ja sam pokušala i, s roditeljima i, preko sastanaka i, svega.</s><s>Samo treba da budemo ljudi, da se razumijemo, da bi nešto postigli.</s><s>E: Kao direktor šta ste još primijetili, koje su to promjene koje su vidljive svima …?</s><s>D: Ne znam kako je u drugim školama ali u ovoj školi je vrlo malo …</s><s>Mi hoćemo.</s><s>D: Pa, vrlo malo.</s><s>Eto samo ti seminari, pokušavaju na neki način promijeniti nastavnika koji prenosi na djecu tu promjenu.</s><s>A, to je da više ima praktičnog rada, a ne ono nabubaj, reci, a primjeni, ne znam.</s>\n<s>D: Nevladini.</s><s>To su nevaldine organizacije.</s><s>Eto mi smo imali 'Građenje Mostova' gdje je učestvovalo 4 do 5 učitelja na tim seminarima, i prenijeli su te radionice - djeci je interesantnije raditi.</s><s>Znači, nemaju onaj pritisak da ja moram sjesti i naučiti to, nego kroz taj rad, ja sam shvatio (učenik) šta je suština tog.</s><s>E: Koliko vremena ste utrošili na te promjene?</s>\n<s>D: Preko kompjutera nalazimo te inovacije, zatim imamo Omladinski Centar, s njima sarađujemo - kako tu djecu skloniti s ulice.</s><s>Zatim seminari OSCE-a, baš smo dobili dosta knjiga, pa se mi tu snalazimo, možemo li - ne možemo li … a moramo nešto odraditi.</s><s>Jer te drugi tjeraju da to uradiš.</s>\n<s>D: Pa sama ta reforma.</s><s>Evo, uvođenje devetogodišnje, ja njega moram uvesti.</s><s>A, kako D: Zato što je nametnuto.</s><s>Sve škole na kantonu …</s><s>I, mi smo prozvani na TV, da općine Banovići i Sapna, jedine su škole koje nisu uvele devetogodišnje …</s><s>Ne znam kako to sad ide.</s><s>Zašto vi niste, a ostale jesu.</s>\n<s>E: Ko vas je prozvao.</s><s>I, mediji su dobili od nekog informacije?</s><s>D: Ja sam samo čula, ne mogu da se sjetim ko je to.</s><s>Ja mislim da je Pedagoški Zavod, jer i sve ove seminare organizuje Pedagoški Zavod.</s><s>E, sad ko njima!?</s><s>D: Pa ministarstvo, samo kaže, mora se uvesti devetogodišnje u sve škole, kreće se sa devetogodišnjim ...</s><s>Ja sam pitala u ministarstvu: ''Molim vas šta da uradim sa 1 učenikom (u područnoj školi)?''.</s><s>Kažu: ''Pa morate u kombinovano odjeljenje''.</s><s>Kako?</s><s>Pa bila sam na jednom sastanku, gdje je jedna direktorica pitala, šta da uradi sa područnom školom gdje ima 1 učenik, i nije dobila odgovor.</s><s>Onda mi između sebe E: Ako sam dobro razumjela, ne dobijate odgovor?</s><s>D: Ne.</s><s>Samo mora se, kako je taj jedan krenuo morate i vi.</s><s>D: Pa ministarstvo naše.</s><s>A, Pedagoški Zavod je prihvatio i sprovodi te seminare.</s><s>Kako ćemo sprovoditi devetogodišnje.</s><s>Edukuju učitelje.</s><s>A, kako krenuti, upitnik?</s><s>Kaže Bosanac, ne može glavom kroz zid.</s>\n<s>D: Pa evo ja sad moram krenuti devetogodišnje.</s><s>A, kako ću krenuti, otići ću na pijacu, kupiti tepih, nabaviti male stolice i klupe.</s><s>Zvala sam 'Dječje Selo- Mira', zvala sam obdanište, škole, jer je roditeljima rečeno da su te učionice specijalizovane.</s><s>Imam ložača, koji radi s drvetom, koji će mi napraviti police, znači to je glavom kroz zid.</s>\n<s>D: Pa vidi se samo u lutanju.</s><s>Što mislimo da je tako i moramo uraditi … i, lutamo.</s><s>E, sad je li to ispravno što radimo.</s><s>Tako da … i ne znam šta je dobro.</s><s>Ništa.</s><s>Menadžment mora nositi aktovku i ne biti u školi.</s>\n<s>E: Šta je ovom promjenom škola izgubila?</s><s>D: Kao škola ...sigurnost.</s><s>Nisam sigurna više ni u šta.</s><s>Da li sam to dobro uradila ili nisam.</s><s>Znači, uvijek se pitam, po tri, četiri puta, jesam li ja to dobro uradila ili nisam, a ne bih da pogriješim, normalno.</s>\n<s>D: Bitna je, ako će krenuti nabolje, a da bi krenulo nabolje treba probati, pa ćemo tek onda vidjeti.</s><s>Ne znam trenutno, ali me je strah neki uhvatio, baš zbog devetogodišnjeg … neke su škole uvele, ovo sad u trijadama ocjenjivanje - 'kad ocijeniti učenike'? da li na kraju trijade, ili na kraju svake godine, kad je preuzimanje nastavnika, koji predmeti, to nije regulisano.</s><s>Samo traže.</s><s>Hoće li se to dobro završiti?</s><s>Krenut ćemo mi!</s><s>E: Ako dobro razumijem ta vaša reakcija je zapravo strah ?</s><s>D: Želja mi je da uspijem, mnogo.</s><s>I taj strah je, hoću li ili neću uspjeti.</s>\n<s>D: Sa direktorima koji su već uveli to devetogodišnje, zatim sa učiteljima koji su prošli kroz tu fazu i našim učiteljima koji idu na te seminare.</s><s>Sve čujem, od direktora, od učitelja koji će sada voditi drugi razred, i koji će tek sada krenuti naš učitelj.</s><s>D: Teško.</s><s>Nijedan učitelj dosad mi nije rekao da je bez problema, nego i dalje i on luta, ovaj koji vodi.</s>\n<s>D: Nisu imali udžbenike, kao prvo, pa su rekli da će biti udžbenici, za 1. razred devetogodišnje, a mi smo dobili samo za 2. razred devetogodišnje udžbenike.</s><s>Znači, kako učitelj sa dva seminara, da li on može da dostigne nivo traženi, šta da uradi, kako da osmisli sam plan za tu školsku godinu.</s><s>Kako?</s><s>Kaže dešavalo se i to da učitelj 'sam' kod kuće sjedne i napiše šta bi mogao uraditi.</s><s>To je opet ta različitost.</s><s>Iz toga svega proizilazi taj strah.</s><s>I, različitost.</s>\n<s>E: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti?</s><s>D Da ministarstvo izađe sa jasnim i konkretnim ciljevima.</s><s>E: Hvala za vrijeme koje ste mi poklonili.</s><s>Prilog 8 Intervju sa nastavnicima škole A Zapis grupnog intervjua sa nastavnicima osnovne škole A, juli 2005.</s><s>Grupa nastavnika koja je prva krenula sa promjenama u školi E: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?</s>\n<s>3 Meni to baš nije jasno.</s><s>Recimo, ako se misli na nastavnika, da li su se poboljšale njegove tehnike rada, mislim da jesu, jer se nastavnici svaki dan edukuju u raznim oblastima.</s><s>Znači, napredak na bolje, morao je biti u zadnje dvije godine, ne bi valjalo da nije.</s><s>E, sad ja ne znam, Ti mi uvijek postavi malo konkretnije pitanje, da mi znamo da li E: Sve, komplet u cijeloj školi, a nastavnik je jedan dio toga.</s><s>2 Evo na primjer kada je konkretno u pitanju promjena 'okruženja u učionicama' gore na spratu, gdje je razredna nastava.</s><s>Pa, mislim da je mnogo ljepša, toplija, skladnija atmosfera.</s><s>Djeca dolaze u školu mnogo sretnija, sa više entuzijazma.</s><s>I, roditelji su više zainteresovani za rad, jer vide odmah efekte svojih uključivanja u nastavu, od pomoći nastavniku pri ostvarivanju nastavnih sadržaja, da se mogu uključiti tako da i oni urade neke teme, jednostavno roditelji su saradnici u nastavi.</s><s>Govorim to s aspekta razredne nastave, ja vidim mnogo promjena.</s>\n<s>3 Prije svega promjena je uvođenje 1 razreda devetogodišnje.</s><s>2 Da.</s><s>Ja jednostavno vidim nekako prisniji taj odnos, kontakt, nastavnik-učenik-roditelj.</s><s>Kad je u pitanju evo devetogodišnje, ja sam izuzetno zadovoljna, kako su to roditelji prihvatili.</s><s>Obzirom, kad se vratim na početak, koliko je otpora bilo čak i onih pitanja tipa: ''Jesmo li mi ove godine eksperiment, jer smo čuli da se iduće godine ukida?''.</s><s>Roditelji nisu bili informisani, nisu ništa znali.</s><s>I, sad normalno, kad trebaš negdje, ništa ne znaš o čemu se radi i pitaš učiteljicu: ''Šta će i kako će biti?''.</s><s>Ja sam stvarno zadovoljna, evo neki dan, imala sam zadnji roditeljski sastanak, oni su prije svega dobro prihvatili opisno ocjenjivanje.</s><s>Pa mi kažu, da se ne bi mogli sada snaći sa brojčanim ocjenama, sada im je ovo konkretnije, jasnije, ljepše, kaže im sve.</s>\n<s>3 Mene je ovo devetogodišnje zainteresovalo.</s><s>A, u predmetnoj nastavi, recimo prije dvije godine, nas je bilo, možda, samo dva nastavnika, koja smo uvodili neke nove tehnike rada, za razliku od nastavnika razredne nastave, gdje je bilo više učitelja koji su prošli kroz seminare, međutim do sada se povećao broj nastavnika koji rade po ovoj interaktivnoj nastavi, znači malo su napravili neku promjenu.</s><s>E: Naglasili ste Kurikulum za devetogodišnju školu.</s><s>Šta vas je zainteresiralo kao nastavnika predmetne nastave?</s>\n<s>3 Ja sam inače zainteresirana za rad u nižim razredima, jako volim otići da vidim kako one (učiteljice) rade, volim da vidim tu promjenu, volim da vidim slobodniju djecu, djecu koja vole ići u školu, koja su s osmjehom na licu, a ne ono standardno, jedno iza drugog da sjedi, da se ne čuje ni graja, ni galama, ni nište.</s><s>Meni se strašno sviđa rad naših učiteljica.</s><s>Mislim da su u našoj školi, jako stručne učiteljice i, da svako treba doći, i vidjeti kako se ovdje radi.</s><s>Ja sam oduševljena, da je neko tako mlad a, da ima tako puno smisla za rad.</s><s>Mislim, ovo nije nikakav EPP, zaista, i to ne govorim zato što su tu, ja svima pričam koliko one imaju smisla.</s><s>Nama je sve teže sa roditeljima raditi, treba biti vispren.</s><s>Ja kažem sa djecom je najlakše raditi, ali je sve teže raditi sa roditeljima i svima ostalima koji prate nastavu.</s><s>Jer, mi smo na tapetu od čistaća do ministra.</s><s>Recimo, ocjena više ne koristi djetetu, mi više ne stojimo iza svoje ocjene jer, roditelji traže faktički što im odgovara.</s><s>Naši su roditelji zahtjevni, samo kad je ocjena u pitanju, i onda nas dovode u nezgodan polažaj.</s><s>I, zato kažem, ja sa 30 godina staža, borim se s tim.</s><s>Ali se divim istovremeno ovim učiteljicama koje imaju tako nezgodne roditelje, djecu koju trebaju naučiti, koju treba ocjeniti tako da budu zadovoljna i djeca i roditelji.</s><s>Ja sam jučer N2 rekla, nas 10 (predmetnih nastavnika) se snalazimo za ocjenjivanje, tako što se usaglašavamo.</s><s>Znači, jedan se ne može razlikovati u ocjenjivanju na Nastavničkom (Vijeću).</s><s>Ali, oni (učitelji razredne nastave) sa ovakvim roditeljima su pravi profesionalci, zaista, i ja se divim njihovom radu.</s><s>Kod nas, očekivala sam da će biti bolje opremljena škola, ja znam da to nije do škole, recimo, meni je žao što sam ja, prije 30 godina imala bolje uslove rada, i materijalna sredstva nego sad.</s><s>Recimo imala sam sreću, da sam počela raditi u prvoj školi, od 1000 škola u BiH, koja je bila tako opremljena (onaj plan istih škola)!</s><s>Tada sam imala fantaziju od kabineta, a sad sam očajna, nemam ni kabinet.</s><s>Šetam po prvi put u životu iz učionice u učionicu, samim tim meni je onemogućen grupni rad, jer djeca ne mogu da vrte klupe za jedan čas, da bi slijedeći čas nastavnica radila frontalno.</s><s>Šest puta danas promijeniti klupe, ja od toga nemam ništa, ja se ne mogu izboriti samo za to.</s><s>Neki dan je direktor snimao čas iz engleskog, jako mi se to svidjelo, i kažem: ''Direktore, meni treba moj kabinet, pa vidite vi, da sam ja sat vremena prije uradila pripremu za kabinet da bi odradila taj grupni rad, jer sam donijela razne materijale, papire, flomastere.</s><s>Oni (djeca) to sve pokupe da bi ponovo za slijedeći čas postavili, i, ja sam očajna zbog tog kabineta.</s><s>Evo, ja sam prva generacija ove škole, i sad poslije toliko godina … mi sad radimo frontalno, uzimamo dnevnike idemo iz razreda u razred, uz svo dužno poštovanje kad počnu one klupe pomjerati ja sam očajna.</s><s>Prošle godine, ja stojim na vratima i jedan učenik (stvar načina grupisanja) dok druga djeca ulaze i sjedaju, to je bila jedna udomaćena procedura.</s><s>Različiti načini grupisanja, sve to stoji.</s><s>Ja sam se ove godine opustila, rekla sam njima: ''Kvalitet moga rada je opao direktore, samo zato što ste vi nama uveli da mi šetamo iz učionice u učionicu''.</s><s>Studenti posjećuju nastavu, ja imam uvijek puno posjeta, zaista, onda oni (studenti) drže nastavu, žele da rade kako vide kod mene.</s><s>Ja im kažem, nemojte, došli ste mi na 10 časova, a u drugu školu ni na jedan čas, a oni kažu: '' Nama se sviđa i mi to želimo''.</s><s>Ali, to je svaki put prvo fizički rad, i tek onda smo radili.</s><s>2 I ruši se sve ono što smo i mi u razrednoj nastavi izgradili u nastavi, sa ovakvim nastavnicima entuzijastima koji imaju toliko ideja, a sad ostave dijete a ono upropasti učionicu.</s>\n<s>3 Ja sam tri godine prihvaćala djecu od učitelja koje rade na ovaj način po metodologiji 'dijete u centru aktivnosti'.</s><s>Djeca su krasna, otvorena, divna, ali su usputna.</s><s>U 5 razredu se ne vodi računa, da li će doći nastavnici koji su edukovani da rade sa tom djecom ili će doći oni, koji rade, ja bih rekla 'pokloni se i počni', znaš - pogledaš i počneš pričati.</s><s>I, o tome se treba voditi računa, ja znam da tu nije krivo ni rukovodstvo.</s><s>Onda veliki broj djece, ništa se ne radi na tome da se smanji.</s><s>Nama ukidaju razred, jer je malo učenika.</s><s>Ma sa 20 učenika je idealno raditi.</s><s>Učionice su male.</s><s>Škola je pravljena nekada davno, a djeca su okretnija, naviknuta da malo šetaju, da uzmu što im treba (po novoj metodologiji rada).</s><s>Nemoguće je to kod nas.</s><s>Znači smanjiti broj djece, ako se može uticati, mi smo prošle godine transformirali odjeljenja od 28 učenika, dva puta u toku godine, da bi dobili broj od 30 učenika.</s><s>I da bi umjesto od 5, mi sada dobili 3 odjeljenja.</s><s>Znači, otežava se nastavniku.</s><s>Nas niko ne pita, kako nam je raditi.</s><s>Meni nije teško raditi sa pet učenika više, ali je ljepše raditi, lakše je njima (učenicima).</s><s>1 Ja sam htjela nešto da kažem vezano za roditelje.</s><s>Moja djeca sada su završila 4. razred.</s><s>U 1. razredu, roditelji su imali veliku brigu, nisu imali predstavu na koji način će se raditi - djeca će se igrati, nema ocjenjivanja kako treba - itd.</s><s>Bili su prestrašeni, prestravljeni, međutim, tokom sve ove četiri godine ja sam uspostavila takav odnos sa roditeljima, da sam ih umirila.</s><s>A, oni sami, tokom tih godina, vidjeli su da ta djeca neće biti napuštena nakon 4. razreda.</s><s>I, ovo što je N3 pričala, kada djeca prelaze iz 4. u 5. razred, pa dalje, oni ne mogu imati fizičko okruženje kakvo su imali kod razredne nastave, niti je u ovom trenutku to moguće.</s><s>Ali, zbog jedne druge stvari mi je drago, što su moji roditelji, sada, puno mirniji nego što su bili u 1. razredu.</s><s>Mirniji su, zato što sam im objasnila, da zaista postoji veliki broj educiranih nastavnika koji će moći voditi tu djecu.</s><s>Ali, još kad bi se to postiglo, što je N3 govorila, da nastavnik ima svoj kabinet, da može sa djecom to odraditi na pravi način, bilo bi pravo.</s><s>Znači, išli smo od jedne početne stepenice, gdje su roditelji bili prestravljeni, što se tiče STEP-a (metodologija rada dijete u centru aktivnosti).</s><s>Međutim, drago mi je što smo sad napravili paralelu sa rezultatima, gdje smo sad na jednoj višoj fazi.</s><s>U kojoj su roditelji, zahvaljujući radu i trudu N2, uspjeli prihvatili opisnu ocjenu.</s><s>Da sam ja spomenula opisnu ocjenu mojim roditeljima u 1. razredu, oni bi svi ispisali djecu iz STEP-a.</s><s>To znam definitivno.</s><s>Međutim, napravio se jedan fantastičan progres, da roditelji sada, evo nakon četiri godine prihvatili opisnu ocjenu.</s><s>Po meni, brojčana ocjena stoji uvijek tu negdje u glavi svakom nastavniku, ja bih voljela da je još uvijek imam, ne mogu da se oslobodim nekakvog tradicionalnog načina ocjenjivanja, ona mi je nekakav balans.</s><s>Ali opisno ocjenjivanje su roditelji jako dobro prihvatili i u tom smjeru sada treba ići.</s><s>I, eto sada, kad se vratim malo unazad, kakve sam ja probleme imala, a na čemu smo sada, mislim da se puno toga uradilo.</s><s>Trebat će još puno vremena da prođe, da se to stabilizira i u 2. i dolaze u 5. (razred), barem stvoriti neko normalno fizičko okruženje, da su to kabineti, u kojima djeca mogu svoje ciljevi ostvariti.</s><s>Ima kreativnih nastavnika, koji imaju kreativne ideje, a ne mogu da ih ostvare sa djecom, pa da se onda uzme taj prvi korak opisnog ocjenjivanja i da se provlači ( kroz sve te procese u cijeloj školi).</s><s>4 Jedan sam od nastavnika koji prihvata inovacije.</s><s>Uključena sam u projekat ''Škola prijatelji djece'' (UNICEF), i primijenila sam zajedno sa kolegicama nove tehnike rada prošle godine, i bilo mi je puno lakše raditi, kad sam imala svoj kabinet, jer je fizičko okruženje bilo povoljno, u kome su učenici mogli pokazati svoje projekte, svoje radove, živjeti u tom ambijentu.</s><s>Namještaj je bio tako raspoređen, da smo mogli odmah početi s radom, a ne da moram tako neke pripreme vršiti.</s><s>Ove godine je mnogo teže, manje sam primjenjivala inovacije, ja moram reći, da moram nositi materijal iz učionice u učionicu, pa razmještaj klupa itd, a i namještaj nam je prilično loš.</s><s>To bih željela da kažem.</s><s>Prigradske škole su mnogo opremljenije nego naša škola, počevši od zbornice, ovdje bi trebalo dovesti ljude, da vide gdje naša djeca rade i kako se tašne spuštaju na pod.</s><s>Mi nemamo ni mjesta za tašnu.</s><s>Znači, ni higijenski (nije uredu), održava se ono na visini, što se tiče higijene.</s><s>Ali, ipak, treba nam pomoći, da se jedan po jedan kabinet oprema, da se namještaj mijenja i da nam se stvara to fizičko okruženje, što kaže N2, da možemo raditi, što se tiče predmetne nastave.</s><s>Učiteljice divno rade, i mi dajemo sve od sebe, što možemo, ali smo spriječeni, jednostavno, jednim zidom, jednom blokadom.</s><s>3 Ja sam imala priliku, i zbog toga sam sretna, što sam, prije dodijele certifikata, obilazila nastavnike i profesore koji su prošli projekat (RWCT - SOROS).</s><s>Obišla sam veliki broj škola širom BiH, i zadnji utisak mi je krasan iz Posavske Županije i škole 'Mahala' - kod Orašja.</s><s>Sada sam još nesretnija što radim u ovakvoj školi, kada sam vidjela te seoske škole koje imaju divne kabinete, a peć bubnjara im stoji u ćošku.</s><s>Velike kabinete sa divnim portfolijama radova učenika.</s><s>Ja sam bila nesretna što radim u jednoj gradskoj školi.</s><s>U mojoj školi, gdje sam ja prva generacija, nakon 30 godina mog rada, idem sa dnevnikom u ruci iz jedne učionice u drugu, gdje su djeca poredana u klupe dva sa dva.</s><s>Ja razumijem direktora, da je manje oštećenje učionice, ako su djeca u jednoj učionici, a mi šetamo iz učionice u učionicu, a ne da djeca šetaju.</s><s>Međutim, ja ne E: Šta bi ukratko, mogli reći da je promjena u školi?</s><s>3 U novom načinu rada.</s>\n<s>2 Mislim da je mnogo, mnogo, povećan entuzijazam nastavnika jer su vidjeli efekti novog načina rada.</s><s>Jednostavno i roditelji i djeca bolje prihvataju ove nove načine rada.</s><s>I, samo nas nosi entuzijazam.</s><s>Napomenula sam i bolju interakciju roditelja i nastavnika.</s><s>E: Da li je to i kod predmetne nastave ?</s><s>3 Pa u mom predmetu, ne, ne.</s><s>Mi čak koristimo stare udžbenike, koje sam prije 30 godina koristila.</s><s>Znači od istih autora, tako da tu nije neka promjena urađena.</s><s>3 Može, može, ima provjerenih udžbenika, to je možda 5 autora koje mi koristimo.</s><s>Evo sad smo dobili ponudu udžbenika, opet spisak istih autora koje smo koristili, udžbenici su dosta dobro rađeni.</s><s>Dobro, neke male promjene uvodimo i mi, osim toga djeca jako mnogo saznaju nove stvari, koje mi uklapamo u redovan sadržaj tako da tu nema problema.</s>\n<s>E: Kako vi lično doživljavate ove promjene?</s><s>4 Ja bih nešto rekla što se tiče mog ličnog doživljaja.</s><s>Primijetila sam da su djeca puno aktivnija, prilikom primjene ovih novih tehnika i načina rada, zatim su zainteresovani, javlja se samopouzdanje, sloboda izražavanja, razmišljanja, da iznesu svoje mišljenje, sami donose zaključke, kreativniji su, vidi se koliko dolazi do izražaja njihova kreativnost.</s><s>Jer su bili sputavani ovim klasičnim načinom rada.</s><s>Imam osjećaj, što se tiče ovih portfolija, da oni nisu mogli ispoljiti sve ono što su osjećali, i što su mogli pokazati, sputavali smo ih klasičnim načinom rada.</s><s>2 Ja lično osjećam … moj doživljaj …</s><s>Ja se sada u svemu ovom osjećam kao pravi student, jer stalno nešto otkrivam, i svoje uspjehe, i svoje greške, i nedostatke, e sad, kako ću to riješiti, kako da upotpunim ono, što mi je možda nedostajalo.</s><s>Baš se jednostavno osjećam kao student - stalno nešto iščitavam, istražujem, pronalazim neke nove tehnike, kako da prilagodim djeci, pa ne samo djeci nego i grupama djece po nivoima, učionici, stalno se nešto radi, doprinosi, otkrivaju se dječje mogućnosti.</s><s>3 Evo, kod mene djeca na izlazu napišu neki svoj komentar o času koje ja pokupim, po neku ceduljicu, da vidim kako se djeca izražavaju crtežom i daju svoj komentar o času.</s><s>Sam njihov crtež govori koliko je njima bilo dobro.</s><s>Jedna poruka na zadnjem času je bila.</s><s>''Voljeli bi u 6. razredu, da ponovo radimo na isti način, da se ne vratimo na neki drugi''.</s><s>Zadnji čas, rekla sam djeci: ''Molim vas ocijenite vi sada mene, recite kako bi vi željeli da radite iduće godine?'' Evo, tu su neki komentari, koje oni pišu na engleskom.</s><s>Pogledaj ovaj crtež i komentar (pokazuje).</s><s>Ovo sve kaže.</s><s>Ja sam praktična osoba, meni ovo odgovara, ovaj način rada, pa sam zadovoljna što se u ovim godinama igram (osmjehuje se), što učimo.</s><s>I, zaista mislim da je djeci trebala ova promjena i ranije, a ne samo sad.</s><s>Djeca su kreativnija, što kaže N4, ja sad učim od njih, djeca saznaju mnogo što šta, ne stide se izraziti svoje misli i osjećanja , neće se niko postiditi, neće im se niko nasmijati, neće se niko sputavati, svaki odgovor je dobrodošao, izražavaju svoj stav, opredjeljuju se je li dobro, ako jeste, zašto je dobro, ako nije, zašto nije dobro, znači razvija se kritičko mišljenje.</s>\n<s>1 Primijetila sam da nema više onoga, kao što smo imali na početku prije možda nekih četiri do pet godina, da nam nimalo više ne zavide što mi moramo toliko da vučemo i radimo.</s><s>Sad se situacija potpuno promijenila, uvidjeli su da je čitava reforma uzela maha i da nema povratka nazad.</s><s>Da oni moraju biti dio toga.</s><s>I, onda su počeli 'vizuelno krasti', sve ono što se dešava u našim učionicama.</s><s>Znali smo namjerno ostaviti otvorena vrata, recimo kad prolaze kroz hodnik neki nastavnici i učitelji, mogli su da vide šta se to ustvari dešava – radi.</s><s>Ja se sjećam jedne simpatične rečenice, koju je N2 rekla, prije nego što je ona bila u STEP-u, kad je prolazila pored jedne učionice i vidjela da djeca nešto rade, a učiteljice nema nigdje.</s><s>Ona se prikrala ušla u razred i oduševila se kompletnom atmosferom.</s><s>Znači, nastavnici sada popuno drugačije na to reaguju.</s><s>Traže literaturu, nema više onoga ''joj to je za viši uzrast ne možemo mi to raditi''.</s><s>Nego se sada uzima materijal i pokušava raditi sa djecom.</s><s>Znači, nema straha od toga, nema više straha od promjene.</s><s>Svaku smo sada promjenu spremni prihvatiti i probati.</s><s>Sada smo po meni na jednom višem nivou.</s>\n<s>E: Ti si prošla kroz obuku i završila si za trenera.</s><s>Kako su kolege nastavnici to prihvatili (N4 trener za predmetnu nastavu)?</s><s>4 Dosta kolegica je zainteresirano, dolaze i pitaju, čak bi htjele to primijeniti na svom predmetu.</s><s>Traže pomoć iz drugih predmeta ne samo iz mog predmeta.</s><s>3 Da, ali ima još nezainteresiranih kolega, to moramo reći.</s><s>Ima i onih koji stalno kažu da sve ono što im se ružno desi da su glavni krivci učiteljice, zato što su tako radile i da je s tom djecom nemoguće raditi.</s><s>A, onda ja kažem 'nije istina', u 8. razredu nisu radili po STEP-u, i nikada nismo imali lošiju generaciju, ni nemirniju, ni bezobrazniju.</s><s>Znači, ne mogu biti krivac oni (učitelji).</s><s>Ti kreiraš čas, i držiš atmosferu koliko si ti sposobna da održiš.</s><s>U mom razredu će atmosfera biti radna koliko to ja želim.</s><s>A, sada ako ti ne možeš vladati tom djecom da su iz tri STEP-a došla.</s><s>Znači, ima ih koji apsolutno miniraju.</s><s>Ima koji kažu, čak i pred djecom ''Ma ja … to se vi sad malo igrate, kod mene vi to nećete tako''.</s><s>Tu se djeca gube, to je ono što smo rekle za predmetnu nastavu, recimo, dva časa oni će raditi sa strogom nastavnicom - koja traži od djece da od riječi do riječi ponove njenu rečenicu.</s><s>A, onda će možda 1. čas raditi sa N4 (koja radi po novoj metodologiji), pa će opet doći nastavniku, koji kaže, ono samo što nema ruku iza leđa - gledaj u potiljak.</s><s>Mi moramo edukovati sve nastavnike (predmetne nastave) što hitnije ili barem one koji će raditi u 5. razredu, pa da se onda sukcesivno dalje pomjera.</s><s>1 Dodala bih isto, da i u razrednoj nastavi ima pojedinih, na svu sreću, učiteljica koje još uvijek bježe od toga.</s><s>'Imaš istu platu kao i ja, ja ne bih da radim za tako male pare', itd.</s><s>Ali, ja mislim da to nije, pravo opravdanje, mislim da je to samo strah od toga da se upuste u koštac sa svim tim što smo se mi već odavno upustili.</s><s>Po meni, ili je to ne znanje ili strah, a nikako nekakva netrpeljivost, 'ma to je glupost ja to ne želim'.</s><s>Tako se isto dešava i u predmetnoj nastavi, ono što je N3 pričala, mislim da je to još uvijek u svijesti nastavnika taj tradicionalni sistem načina rada, to je tako kako ti ja kažem, i nemaš druge.</s>\n<s>3 Evo, ja sam pričala sa studenticama (na hospitaciji) koje su bile samo 2 časa u Katoličkoj Gimnaziji, kažem: ''Što niste tamo išli na časove?''.</s><s>Meni je zaista bila stiska sa časovima.</s><s>Kažu: ''Mi smo zaista željele ovdje doći, jer tamo nastavnica upiše čas i kaže otvorite tu i tu stranicu i čitajte, kad neko nauči neka se javi da odgovara''.</s><s>Takav čas pred osam studenata koji su došli da posmatraju nešto!?</s><s>A, onda … poučena tim, rekla sam: '''Meni idete u tri 5. razreda, a u svakom ćemo raditi 'mahovine' na jedan drugi način.</s><s>U jednom ćemo raditi 'KWL' tehniku, u drugom 'Slagalicu', u trećem 'Insert' - da vidite kako se radi jedna ista nastavna jedinica na drugi način''.</s><s>I, one su vidjele.</s><s>Mogle su na još pet drugih načina tu istu nastavnu jedinicu raditi.</s><s>''A, onda vi, odnosno, ne vi, nego djeca, odaberite na koji je način najbolje odraditi''.</s><s>Ja kažem djeci: rad''.</s><s>Znači, oni već prepoznaju na koji će način neku nastavnu jedinicu raditi.</s><s>Eto to je to što sam ja htjela reći.</s><s>Svaki dan imamo gosta na času, niko ne prima goste.</s><s>E: Koliko ste vremena utrošili u tim promjenama?</s><s>1 Za zadnjih pet godina, ja ne mogu reći koliko sam vremena potrošila.</s><s>Kad bi sad sjela i pisala, ne vjerujem da bih mogla ispisati.</s><s>Sve silne subote, koje smo dolazili od 8.00 ujutro do 14.00-15.00 poslije podne, kad su svi govorili da sam blesava, a ustvari, nisam mogla stići, ako sam htjela postići ono za što smatram da se treba uraditi sa djecom.</s><s>Bukvalno, jedno dvije godine sam dolazila sa kolegicama, svake subote i radila, to se ne može platiti ničim, moje slobodno vrijeme se ne može platiti.</s><s>Zatim edukacija, pored RWCT tehnika, i sav mogući materijal koji mi je došao pod ruke, koji sam koristila, jer se više nisam mogla zaustaviti.</s><s>Ne možeš se u tom procesu zaustaviti jer te i djeca sama tjeraju da ti moraš to da uradiš.</s><s>Teško jeste, izuzetno teško.</s><s>Nekada mi dođe, pa kažem samoj sebi, ma ne mogu više.</s><s>Bukvalno sam zasićena, i premorena, i stvarno ne mogu više, nemam gdje.</s><s>Kažem sebi, primijenit ćeš tehnike koje si isprobala, koje su provjerene i koje mogu da se primjenjuju.</s><s>Međutim, u 4. razredu sam se maksimalno dala upravo na one tehnike, koje je N3 spomenula, jer su djeca sposobna da ih odrađuju.</s><s>Ali je to za mene bilo, evo sad sam, recimo pred kraj školske godine, kao i N2 toliko umorna.</s><s>Jer, kada vidiš, da nemaš povratnu informaciju, da ti neko pruži, da ti kaže, paralelno s tim.</s><s>Ne da mi zahvali za moj rad, već da vide da ti zaista nešto radiš.</s><s>Da li roditelji, ili bar kolege u školi.</s><s>Da vide da je to zaista bitno, da to što ti radiš je nešto dobro.</s><s>Ali, kad vidiš da ti u stvari radiš jednu dobru stvar, a da ti neko traži negativnosti kaže N3 … ako ti nemaš svoj autoritet, ako ti nemaš načina kako ćeš se ti postaviti, onda neka ti je bog na pomoći.</s>\n<s>3 Kao i svuda, radio ne radio isto ti se plaća.</s><s>Nismo motivisani.</s><s>Tako, recimo, treba nagraditi kolegicu koja radi, koja nešto proba, koja je spremna da primi nekoga na čas, da ga snimi, da mu pokaže.</s><s>One … uvijek imaju neke posjete.</s><s>Za razliku od onih koji samo dođu i otaljavaju, taj svoj jedan do dva časa.</s><s>Na žalost u našem društvu to je isto, i s radnicima i neradnicima, mislim nema razlike.</s><s>Mi imamo ocjenjivanje nastavnika, ali to nije ništa.</s><s>I to boli jako.</s>\n<s>2 Ja sam jučer cijeli dan pričala prvo N1, pa mami kod kuće, pa svima.</s><s>Toliko sam bila sretna, N1 me dobro poznaje, najviše sarađujemo ona i ja, ne volim da se hvalim, ali jednostavno čovjek se lijepo osjeća kada dobije bar tu verbalnu podršku.</s><s>Mene je jučer N3 oduševila, ne, što je pred njom, evo N1 može da potvrdi šta sam jučer pričala.</s><s>Jučer smo zajedno nešto pisale u jednoj prostoriji.</s><s>N3 za sebe, a ja za sebe.</s><s>Ja sam pripremala svoje izvještaje za ovu godinu, po prvi put, to je ovo opisno ocjenjivanje, prije to nije bilo.</s><s>Niti znam kako ću, ni šta ću, nemam pojma.</s><s>I, sad otišla sam zajedno sa svojom pedagogicom, koja mi je stvarno, zaista, uvijek pružala podršku, pomoć, savjete, ja osmislim, ona mi kaže je li dobro, nije, ima neku svoju ideju, stvarno joj hvala.</s><s>N3 je samo pregledala i pročitala jednu kolonu koju sam napisala, plus ona jedna kolina iz ministarstva.</s><s>I, rekla: ''Vidi me naježi se, pa ovo je stvarno divno, pa ovo je krasno''.</s><s>To je mene motiviralo jučer, da se fino osjećam.</s><s>Da neko prepozna i cijeni to što sam 1 Čovječe, ti radiš.</s><s>Ali barem nemoj me nervirati, u smislu, da kažeš 'to su neke gluposti, to je samo neka igra'.</s><s>Kad sam jučer spomenula nastavnicima, da bi trebalo odraditi jednu radionicu, koja se zove velikim slovima 'IGRA', da shvate u stvari kuda ta igra vodi.</s><s>Pogotovo u 1. razredu devetogodišnje 'šta znači igra za dijete i na koji način'.</s><s>Ti, kada spomeneš nastavniku da dijete uči kroz igru … njemu se kosa podigne na glavi, jer nemaju predstavu ustvari o – igri, za njih je to odsustvo nastave.</s><s>To nije ona igra u pijesku, bez nekakvih obaveza … ne.</s><s>Više smo puta bili povrijeđeni, zbog toga, da ne radimo dobro svoj posao, jer se djeca valjaju, jer djeca šetaju po razredu … ovo ili ono.</s><s>Međutim, nedavno sam imala problem što se tiče moje djece u 4. razredu, zato što pojedini nastavnici ne mogu da uspostave autoritet, pa kažu 'to je odlika STEPa'.</s><s>A, ja nemam tih problema.</s><s>Ja ih nemam.</s><s>Znači to je i dalje do svijesti nastavnika, koliko se on angažuje da ima novih informacija za djecu, radne discipline, ja to kažem kreativni nered.</s>\n<s>1 Prije možda pet-šest mjeseci mi smo uradili Nacrt prve trijade Kurikuluma devetogodišnje škole.</s><s>Mi nismo ograničeni na čas od 45 minuta, imam potpunu slobodu da obradim sa djecom temu koja će se raditi - mjesec ili sedmicu - zavisno od cilja koji želim postići sa djecom, od njihovog interesovanja, a da sve opet bude u sklopu Kurikuluma.</s>\n<s>2 Vezano za to trajanje nastave ja se moram samo kratko vratiti, unazad, ne znam '98. /'99. godine kada smo krenuli sa edukacijama ove nevladine organizacije Step by Step.</s><s>Ja sam jako puno naučila kroz tu edukaciju, mislim, tu sam dobila toliko toga što sam kasnije još raščišćavala, razgrađivala i ispravljala …</s><s>Kad sam krenula sa tom Step by Step edukacijom, tada sam vodila nastavu (dnevno) sa 2 i ½ do 3 sata (prema rasporedu časova).</s><s>Sada imamo slobodno radno vrijeme.</s><s>Možemo sebi praviti pauze po potrebi (nema rasporeda časova).</s>\n<s>2 Mi smo razgovarali sa direktorom i pedagogom, koji su se paralelno s nama educirali.</s><s>S te strane, još tada, mi smo imali njihovu podršku.</s><s>Oni nisu bili, od onih da gledaju pravo, nego su nam rekli prilagodite i primijenite ono što ste naučili na seminarima.</s><s>Mi smo to odmah primijenili.</s><s>Tako da kod nas već od 2000 godine više nije bio čas od 45 minuta, nego one pauze za doručak, recimo kada dijete treba da ide u WC, mada kod nas nema, mogu li da idem u WC.</s><s>Kada osjeti potrebu neka ide (kontinuirane su aktivnosti).</s>\n<s>1 S tim kad se osvrnem unazad, zadnjih četiri do pet godina i, kada vidim, šta smo sve kombinovali, kako smo pokušavali da nađemo najbolji model za dokumentovanje, koji je najbolji način pravljenja dnevnog plana aktivnosti, kako ćemo korelirati predmete, kako ćemo praviti integraciju.</s><s>Mi smo u svemu tome lutali, jer nismo imali model kako se to radi.</s><s>Nigdje nismo mogli vidjeti, otići ni na jedan čas, otići, vidjeti učionicu koja je opremljena po tom sistemu rada.</s><s>I, nismo dobili precizne i jasne upute, kako da to radimo, ni od koga, lutali smo.</s><s>Mi smo imali masu podataka, koju smo mi u našoj glavi trebali složiti.</s><s>I, sad sam sretna, što smo prošli kroz svu tu, kako da kažem … pompu, i mi i djeca.</s><s>Na kraju, ne mogu a da ne kažem, da je potrebno još učiti, još se treba nadograđivati.</s><s>Ali sam sretna, što sada ljudima koji se educiraju za prvi razred devetogodišnje škole, možemo pružiti baš ono najpreciznije, najjasnije, neke konkretne stvari, kroz koje smo mi lutali i morali tražiti, da bismo došli do toga.</s><s>2 Sad oni mogu da dobiju iste stvari koje smo mi dobro sažvakali, reći ćemo im.</s><s>1 Ali opet ne treba dati sve gotovo, i ono o čemu smo mi pričali, svakako dati nastavniku edukaciju, dati mu način kako će razraditi temu, kako će razviti tematsko planiranje, ali mu ne dati razrađene teme.</s><s>Neka pokuša sam raditi, neka se muči malo, jer će na taj način najbolje naučiti, osjetit će prvo sebe, osjetit će svoje fizičko okruženje, osjetit će tu djecu.</s><s>Ne treba opet servirati sve.</s><s>2 Ne davati jedan model, jer su nastavnici naučili da se prihvate tog modela, da ga kopiraju, i da svi rade po tome.</s><s>Da li je to strah, što ne znaju da li će dobro uraditi, možda će pogriješiti.</s><s>Ali, treba ih ohrabrivati, i ako pogriješe da to nije nikakav zločin, nije nikakav problem, da se uz podršku trenera i slobode da dođu u učionice (kod trenera) da sve to vidi i da se može ispraviti.</s><s>Najviše se na greškama nauči.</s><s>E: Dakle, da svako i dalje istražuje, da li sam ja to dobro razumjela?</s>\n<s>1 Klupko se počelo odmotavati, i nazad nema.</s><s>Mislim da su nastavnici najviše, govorim i o razrednoj i o predmetnoj nastavi, zagazili u to, i da su oni sami inicirali svaki slijedeći korak.</s><s>Naravno, i podrška iz Zavoda, govorim konkretno u Tuzli, i podrška uprave naše škole i pojedinih kolega sa kojima smo sarađivali i radili.</s><s>2 Prije svega nastavnici, jer da smo mi bili ti koji opstruiraju, koji jednostavno neće, koji pružaju otpor ne bi bilo ništa od ovoga.</s><s>E: Vi mislite da je promjena proistekla od nastavnika.</s><s>Odozdo?</s><s>3 Pojedinih nastavnika, pravih, koji hoće.</s><s>Znači ipak od ovih, entuzijasta, mladih nastavnika.</s>\n<s>4 i 3 Pa, podrška roditelja …</s><s>Volja učenika.</s><s>1 I, odatle je krenulo.</s><s>Ali, ne bi bilo ni podrške roditelja, da nastavnik nije na 'pravi' način uspostavio vezu sa tim roditeljima.</s><s>Ja sam, sa svojim roditeljima, u 1. razredu razgovarala, na koji način da se prikupe sredstva da se opremi učionica, ali je to išlo jednim laganim putem.</s><s>U drugim školama, čak je učiteljica rekla, 'morate svaki mjesec davati toliko i toliko para'.</s><s>Znači, taj pristup već nije bio dobar, i odbijeni su roditelji.</s><s>Roditelje treba privući na 'pravi' način.</s><s>Malo taktizirati, malo kombinirati, organizirati neka radna tijela, na Roditeljskim Vijećima, tako da se svaki roditelj angažira za nešto.</s><s>Ipak glavni inicijator svega mora da bude nastavnik!</s>\n<s>2 Ali, nije odmah dobila veliki broj ljubomornih kolega.</s><s>Ja moram reći, da kada smo tek krenuli u BiH govorili su (u školi) 'plaćamo se isto … vi radite ovoliko-onoliko … pa vi niste normalni'.</s><s>Tek kada su se vidjeli efekti našeg rada … uspjesi … odnosi sa roditeljima, sa djecom, e, onda je krenuo, baš taj problem.</s><s>I, onda je krenulo … 'vidi stalno ste na seminaru'.</s><s>I mi, tek kada smo krenuli, bilo mi je krivo, joj opet seminari, muka mi, a onda su me sve više privlačili, sve više sam se okretala svemu tome.</s><s>A, kada su se počeli ubacivati neki ljudi koji, u početku, nisu htjeli, koji su pružali otpor, koji su se rugali nama koji smo krenuli.</s><s>Sada se oni bore da ti zauzmu neko tvoje mjesto, normalno tu se stvaraju ti otpori.</s><s>Međutim, ja mislim da ćemo mi to lako prevazići.</s><s>Bitno je koliko je škola dobila u smislu napretka škole.</s><s>Koliko je škola dobila u smislu toga da je sada faktički jedna 'prozor' - eksperimentalna škola.</s><s>Koliko je u školu došlo kolega nastavnika, i svih, koji dolaze, u našu školu, da vide kako se radi.</s><s>I, na svoju ličnu inicijativu, i na osnovu onoga što su čuli o školi 'Novi Grad'.</s><s>3 Mi smo već toliko prepoznatljivi, kada naši učenici dođu u druge škole oni su kreativniji od drugih.</s><s>Lično imam primjer djece iz škole 'Novi Grad', kada dođu u Gimnaziju sa znanjem i ovim načinom rada, tamo su prepoznatljivi, jer imaju već tri četiri profesora koji prihvataju ovaj način rada, oni su edukovani za to (budući su treneri) i rade s njima na taj isti način.</s><s>Kažu: ''Fantastično nam je kada dobijemo vašu djecu''.</s><s>U Ekonomskoj školi, recimo, imamo četiri RWCT profesora, koja također prihvataju tu djecu i kažu: ''Iz škole 'Novi Grad' djeca nam pokazuju šta da radimo, krasno nam je''.</s><s>Međutim, ima tu jedan mali problem, o kojem sam pričala sa mojom savjetnicom (iz Zavoda).</s><s>Djeca, dođu iz škole 'Novi Grad', objasne kako su radili i onda nastavnik – odnosno profesor koji nije dovoljno edukovan, iskrivi taj način rada.</s><s>Savjetnica mi je rekla da je bila na času gdje je profesorica željela da uradi neku promjenu, i cijeli čas (a od djece je saznala kako se to radi) recimo predstavljala je tehniku 'Grozd', nešto su se vrtili u krug.</s><s>Cilj nije postignut.</s><s>Ali, nastavnica je čula, htjela da to uradi, i rekla: ''Djeco hajdemo ovako i mi da uradimo''.</s><s>Znači, i oni pod hitno moraju proći kroz neku edukaciju.</s><s>Od učenika je pokupila ideje, oni joj nisu na adekvatan način pokazali kako primijeniti, šta, u kom dijelu časa.</s><s>Međutim, savjetnica je shvatila na pravi način …</s><s>S njom sam razgovarala (s nastavnicom) i ona je rekla: ''Ja ne mogu učenike škole 'Novi Grad' ostaviti, pokazali su mi radove što su radili, ja bih htjela na taj isti način raditi'' …</s><s>I, ona će vjerovatno popraviti to zajedno sa savjetnicom.</s><s>Znači, naša djeca su jako dobra, ja čak jako cijenim, što sam čula od direktora (Ekonomske škole) da vole da dođe jedne dijete iz škole 'Novi Grad' nego (djeca) iz deset drugih škola'.</s><s>Znači, prepoznatljiva su djeca, rezultati rada naše škole su evidentni.</s>\n<s>E: Šta je ovom promjenom škola izgubila?</s><s>4 Kako je učenik u centru aktivnosti, 'nastavnik više nije u centru aktivnosti'.</s><s>Mi smo se kao učenici bojali naših nastavnika, sadašnji učenici su slobodniji, samouvjereniji, 'nemaju straha'.</s>\n<s>2 Izgubila je ono što je trebala da izgubi.</s><s>Izgubila je onu zatvorenost, kruti pristup u radu onu standardnu podjelu klupa u učionicama na tri reda gdje djeca sjede.</s><s>Baš ukratko izgubila je ono što je trebala da izgubi.</s><s>1 Mislim da je izgubila onaj kruti odnos škola- roditelji, taj je odnos sada puno fleksibilniji ali da sada ne pričam o onome šta je dobila već ono što je izgubila taj je odnos bio na distanci, reduciraniji nego što je sada, sada je saradnja tješnja, opuštenija, daleko je daleko na višem nivou nego što je prije bilo.</s><s>Slobodno vrijeme ...</s><s>2 Izgubila sam dosadu u radu, nakon svake nastavne jedinice sam otprilike mogla da 1 Bespovratno i bez ikakvog žaljenja sam izgubila tu krutost u pripremi nastave, pripremi časa.</s><s>Izgubila je na uštrb nastavnika a dobila je puno na timskom radu, škole su između sebe izgubile odnos rivala, otvorenija je, sada je tu trening centar i biblioteke i bibliotečka iskustva, umrežavanje preko računara.</s><s>Znači, opća jedna otvorenost u svemu tome što jedan nastavnik kreativac može da ponudi drugom nastavniku iz bilo kojeg kantona.</s>\n<s>2 Sada više nisam samo nastavnik nego jednostavno se lijepo osjećam odem kod kolege dijelimo iskustva, podučavamo jedni druge kako ovo, kako ono, kako smo došlo do zaključka kako bismo mogli ispraviti, baš jedna maksimalna demokratija.</s><s>N1 je dobro rekla da smo izgubili slobodno vrijeme bez ikakvog žaljenja, lakše.</s><s>Kad je nešto novo, mora da nadođe.</s>\n<s>1 Škola je izgubila strah pred promjenama, u početku smo svi bili prestravljeni kako će se to implementirati, hoće li to biti kako treba, kakve su posljedice toga, kako objasniti roditeljima, kako sami da to prihvatimo.</s><s>Škola je već izgubila strah i sad pošto smo već duboko, duboko u svemu tome, sad preko ramena ubacujemo neke nepoznate stvari i sa velikom spremnošću se upuštamo u neke nove projekte.</s><s>2 U početku, kada je bilo teško, sve nešto nepoznato, bilo je otpora, normalno je to, to je sasvim razumljivo.</s><s>Sad recimo kad neki nastavnik dođe i susreće se s novim i govori 'joj upropastit ćemo djecu s ovm reformom', to je meni vjerujte sada smiješno.</s><s>Jer sam i sama bila takva.</s><s>I kad nešto probaš, vidiš koji je to cilj 1 Škola je izgubila predrasudu kada se govorilo 'ma zakon je tradicionalna škola', ta predrasuda je sad vrlo blijeda.</s><s>Nema više tri reda klupa, nastavnik je taj koji vodi glavnu riječ.</s><s>Te predrasude, škola je izgubila.</s><s>Jer nastavnici koji rade dugi niz godina, uz dužno poštovanje, to škola vremenom gubi, dolazi do spoznaja da to nije zlatno pravilo da sad ima hiljadu puteva u radu.</s><s>E: Možete li reći šta bi se još trebalo promijeniti?</s><s>2 Materijalna potpora nastavnika.</s><s>Ja sam nesretna, kada majka kaže djetetu ''jesam li ti rekla XY da više potrošiš para nego što nastavnica ima platu''.</s><s>Roditelji znaju da smo ispod džeparca njihove djece.</s>\n<s>1 Mislim da je bitno da se organizuju edukacije za roditelje iz ove oblasti i to pod hitno, i mi doživljavamo pritiske.</s><s>Roditelji misle da ti to moraš da radiš.</s><s>4 Treba educirati savjetnike (iz Zavoda), pedagoge i direktore škola.</s><s>3 Na primjer da direktor odvoji jedan slobodan dan u školi – za edukaciju.</s><s>Pojedini direktori ne dozvoljavaju nastavnicima da se edukuju.</s><s>Mi, u školi, imamo punu podršku.</s>\n<s>4 Nekada je bio asistent u nastavi, znate kolike su tu pripreme, makar na jedan aktiv 3 Na primjer u Hrvatskoj, nastavnici dobijaju stimulaciju za nastavu, oni idu na seminare, kad žele.</s><s>Kod nas svi očekuju da neko drugi to plati, a ne on.</s><s>I, na tome treba raditi, da se to plati.</s><s>Jer kod nas ako dobiješ malo bolje, odmah pita a zašto je to on/ ona dobio.</s><s>Govore kako je njemu lako, nema djece ... itd.</s><s>To nije tačno, ili, 'ti zarađuješ pare a djeca ti prave lom na času' (dok je odsutna kao trener iz škole).</s><s>Ja na edukaciji naučim.</s>\n<s>1 Treba odvojiti za ovo ciljana sredstva.</s><s>Ipak, svi smo mi ljudi koji žele da se troškovi srede.</s><s>Da li je to vezano za menadžment škole ili više slojeve društva da se nađe materijalna potpora za uspjeh, jer, dosad se pokazalo da nastavnici imaju ogromnu volju i snagu, pomogli su i roditelji i zato je veoma bitno da se osjeti i ta podrška sa viših nivoa, što se tiče materijalne strane.</s><s>Da li u razredu, čitavoj školi, ali i kroz sve projekte koje nastavnici rade na nivou cijeloga Kantona.</s><s>2 Slažem se materijalna strana i u opremanju ali i nastavniku.</s><s>Ne možemo cijeli život raditi volonterski, nekakvim entuzijazmom, nastavnika treba nagraditi, to je nešto što definitivno treba mijenjati.</s>\n<s>1 Pojedini nastavnici dostigli su nivo spoznaje ''ne biti važan, ne biti sebičan u materijalima''.</s><s>U početku to nije bilo tako, dođemo do neke knjige i čuvamo je za sebe i mislimo, ja ću to raditi sa svojom djecom.</s><s>Međutim te uskogrudnosti više nema.</s><s>Sada je i uzajamno dijeljenje i uzajamna pomoć.</s><s>N2 i ja imamo, od prije nekoliko dana, fantastična iskustva (držale su seminare za nastavnike).</s><s>Gdje sam dala brdo materijala 'na riječ' dala.</s><s>Znam kroz šta sam ja sve prolazila.</s><s>Mislim da se u tom smislu škola okrenula prema pozitivnom.</s>\n<s>2 Stare pripreme, udžbenike koje smo koristile, sve dajemo ...</s><s>Grupa nastavnika koja je najviše pružala otpora promjenama u školi E: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine s Vašeg gledišta?</s><s>6 Moglo bi se to podijeliti u dva dijela, u predškolstvu (niži razredi) … a, nekih velikih promjena nema... izuzev kod informatike, opšte tehničkog, stranih jezika, dok kod … kad je u pitanju matematika, bosanski jezik, nema.</s><s>5 Kad su u pitanju udžbenici, problem je veliki.</s><s>Pet do šest udžbenika, pa kao vi izaberite, ja pregledam sve i nijedan mi se ne sviđa, a recimo nabavim jedan koji je izuzetan, ali taj nije na spisku i ne može proći.</s><s>Recimo udžbenici NN i MM konkretno za matematiku su koliko toliko dobri, međutim Zbirke 'ne'.</s><s>U zbirci imate po 2 do 3 zadatka iz svake oblasti i to nije ništa.</s><s>Za matematiku, za vježbanje djeteta kod kuće i školi to nije ništa 2 do3 zadatka.</s><s>A, ima tako lijepih Zbirki autora i iz Srbije i iz Hrvatske.</s><s>Ne znam zašto ne dozvoliti, pa ko može neka kupi, ne kao obavezno, nisam to mislio.</s><s>Sa 3 zadatka bukvalno ništa ne može naučiti.</s><s>5 Ja donesem kući, prekucam zadatke i podijelim djeci.</s><s>Pa Zbirku NN i MM iostalo.</s><s>6 Moja su se djeca školovala na strani, u srednjoj školi i na fakultetu.</s><s>I, kad sam i ja bio u Austriji, Poljskoj, Češkoj, Mađarskoj, gdje god sam bio, zapanjen sam bio, naša djeca su izuzetno pametna.</s><s>Ali mislim da mi negdje griješimo, od upisa pa do neodgovornosti E: Znači to je velika promjena, roditelj ?</s><s>6 Agresivni su roditelji.</s>\n<s>5 Roditelj kod kuće nikakvu pažnju ne poklanja djeci vezano za vaspitanje.</s><s>Jer ako ga prepusti školi i očekuje da škola sve odradi, i da ga obrazuje i vaspita ...</s><s>Do jučer, roditelj vas pozdravlja A, onda dođe, recimo, dobilo mu je dijete 4, svašta on psuje, ne bira riječi, i to konkretno meni, pa svakome, samo ako nije 5 , to je smak svijeta.</s><s>5 Bolji je kad treba organizovati, ali kad je u pitanju krajnji efekat.</s><s>Kad je u pitanju ocjena, sva ona saradnja koja je bila godinu dana propada, onih zadnjih, dan – dva, ma nema škola se okrene naopako.</s>\n<s>5 Jer roditelj je sad zadovoljan samo ako daš 5. I svugdje će pričati kako je škola najbolja, kako je nastavnik najbolji …</s><s>A, ja dam kompletan rad djeteta, rekao sami ti da sačuvam …</s><s>Evo, prvi, drugi, deseti, petnaesti, dvadeseti, trideseti kontrolni.</s><s>Kod jednog djeteta se fino vidi napredak, a kod drugog nema, stoji u mjestu, bez obzira na sve.</s><s>6 Šta Će te vi meni? (roditelj kaže)</s>\n<s>5 Ako neće, mama, tata , hoće neko iz Kantona (vlasti), prijatelja, poznanika, i to otvoreno vam kaže: 'To će moj tata srediti'.</s><s>E: To znači da je korupcija ušla i u škole?</s><s>6 Nije korpucija … da nastavnik ima bilo šta od toga.</s><s>5 Dođe kaže, moj će tata, ako nije, predsjednik opštine ili Kantona, lupam, ministar ovaj ili onaj ministar će intervenisati.</s><s>6 Sudstvo, policija, opština, kanton …</s>\n<s>5 Svi zovu redom samo 5 da se da.</s><s>Nije to u pitanju samo 4 ili 5. I nastavnik sam da ali E: Znači problem je uticaj roditelja - hoće a nema pravo …?</s><s>5 E to je problem.</s><s>Nije samo stvar saradnja, nego on hoće da dominira jednostavno da postavi školu onako kako njemu odgovara, da vi budete njemu izvršni – sluga.</s><s>Vi ćete vaspitati dijete, vi ćete obrazovati, a moje će dijete imati 5 bez obzira na sve.</s><s>Ne pita on vas je li njegovo dijete naučilo, toga nema, samo interes.</s><s>E: A, kako su roditelji uključeni unutar škole, inače?</s><s>6 Uključeni su oni na nivou roditeljskih sastanaka, pa imaju Savjet roditelja.</s><s>Roditelji u 5. razredima, u prvom tromjesečju su aktivni, u drugom već slabo, a u trećem izuzev 5 sedmicu prije kraja, ne daju čovjeku da uđe u zbornicu i hodnike.</s><s>5 Roditelj hoće te promjene, prihvata, ali s ciljem da on dominira da on određuje neka pravila u kojima, zaista, nema ingerencije, već ono što mu je dozvoljeno i što mu možemo pružiti i normalno njegovim aktivnostima.</s><s>Normalno tražimo tu saradnju.</s><s>Zna se gdje može uticati na poboljšanje kvaliteta … ali … da on diktira kako ću ja ocjenjivati dijete ili koju ocjenu njegovom djetetu dati, to je već ...</s><s>E: Šta bi još mogli istaći kao promjenu unutar škole?</s><s>6 Pa ako se kaže da ima demokratije unutar škole, kako bi to trebalo postaviti, recimo donošenje programa, prijedloga aktivnosti škole, tu su djeca u potpunosti uključena, preko nastavnika.</s><s>Ne znam, ako nastavnik kaže mi ćemo u ovoj školskoj godini ispuniti program tako, tako … to je od čovjeka do čovjeka .</s><s>Da se da anketni listić, ja sam zato, djeco zaokružiti prijedlog ili dodajte.</s><s>Recimo hoće li u pozorište ...</s><s>Niko ga ne pita sviđa li se to njemu, hoće li na izlet, niko ga ne pita - gdje ide, kako ide - ne kaže (učenik) ''Ja bih trebao da idem'', recimo Zagreb ili Dubrovnik.</s><s>''Ja bih htio za svoje pare 6 Odlučuje ministarstvo.</s>\n<s>5 Ministarstvo … o pozorišnim predstavama.</s><s>Mi imamo problema u višim razredima.</s><s>Crtane filmove pokazuju djeci, 1., 2. razredu je interesantno, a 7. je dosadan, šta će njemu …</s><s>A, naredba je svi.</s><s>Cijela škola mora pogledati.</s><s>Naredba.</s><s>5 Obavezno.</s>\n<s>6 Ja sam prije kritikovo direktora, pa se s njim posvađam i po 15 dana ne govorim, ali kad ja vidim da to nije mjerilo, da je on samo jedan igrač koji samo koordinira i pokušava da se meni dodvori, pa ovom pa onom, pa da mu naredi, pa to više nije demokratija to je fašizam.</s>\n<s>5 Recimo problem su udžbenici.</s><s>Mi smo išli i sami dovlačili knjige, plaćali po 7 KM, a u knjižari koštaju 8 KM.</s><s>Znači, nastavnik je otišao … dogovorio se - jeste da recimo za kompletan razred dobije 20 KM provizije - ali je dijete dobilo udžbenik po 7 KM, a ne po 8 KM.</s><s>Ali, zaboga nastavnik je dobio.</s><s>A, ne prođe tri dana naredba, djeca moraju ići u kino.</s><s>2 KM je predstava, 2 KM je autobus.</s><s>Ne možemo djecu pješke voditi do BKC (Kulturni Centar), to je 4 KM a to je jedan udžbenik.</s><s>To nije izdatak … po mišljenju ministarstva … to nije.</s><s>A, za udžbenik ona 1 KM - ja ti kažem i roditelj je tu bio u dobitku, nije plaćao po 8 KM, nije redom obilazio knjižare, koju će knjigu kupiti nego mu je nastavnik donio u školu.</s><s>Konkretno dobio je knjigu po 7 KM znači jeftinije po 1 6 Oni hoće kompletnu dobit za sebe, na primjer provizija za salu.</s><s>5 Sve sebi hoće.</s>\n<s>6 Ima tu i povratnih sredstava dobije se nešto, ali se ne dobije ono što je dato.</s><s>Prema tome ne može se biti ministarstvo i zarađivati.</s><s>5 A, toliko je bilo gužve na TV oko udžbenika.</s><s>E: Kakva gužva, ko je napravio tu gužvu?</s><s>6 Ministarstvo.</s><s>Favorizuje izdavača, autora, malte ne knjižara koji će to biti.</s><s>5 Na kraju se sve slomilo ili na nastavnika ili na savjetnika.</s><s>A, nijedan ni drugi ... normalno da će meni NN (savjetnik Zavoda) ili dok je bio MM (savjetnik Zavoda) savjetovati uzmi ovaj udžbenik, jer je kvalitetniji, ili ti u svojoj branši, pedagog, ne znam, pa neće meni pisati inžinjer tehnologije udžbenik (radnik iz ministarstva).</s><s>I, da je kupujem njegov, pored NN, pa ne mogu se ta dva udžbenika nikako porediti.</s><s>NN je Sjećam se dobro diskusija.</s><s>Zašto udžbenike piše recimo ZZ, piše ovaj, pa ko će nam pisati udžbenike, to su ljudi iz baze (iz Zavoda), prošli su kroz nastavu.</s><s>Ovi savjetnici, nijedan nije rekao 'evo moraš uzeti ovaj udžbenik'.</s><s>Ne, nijedan.</s><s>Bio sam prisutan i na predmetnoj i razrednoj nastavi (sastanci).</s><s>A, kako je došlo do ministarstva, da je npr. ZZ propagirao (savjetnik Zavoda) ... nije bitno, to nije tačno.</s><s>I, tad sam htio da se uključim u razgovor na TV i nisam mogao.</s><s>Kad su takve emisije, oni napišu kontakt telefon - broj je taj, ali oni isključe … ja sam htio da se javim.</s><s>I, tako u svakoj kontakt emisiji telefon ima ali niko ne može da dobije vezu .</s><s>Ove godine nije tako još ali je približno.</s><s>Zar nije moglo, pred sami kraj da se okupi 4 do 5 nastavnika recimo matematike, 2 do 3 savjetnika i 2 do 3 izdavača.</s><s>Sjedite, pregledajte i dogovorite se za jedan udžbenik, jednu Zbirku i u knjižare da ide to.</s><s>Briga nas ko je izdavač, mi smo sad, ta grupa od 10 do 20, sve udžbenike prelistamo i ustanovimo najkvalitetniji, i svima preporučimo, da taj ide u knjižare.</s><s>A, kad roditelj dođe, evo izvoli nema drugog.</s><s>Sad će opet biti (isto).</s><s>Oni su opet predložili 5 udžbenika iz matematike.</s><s>Naš aktiv će izabrati ovaj, ko tvrdi da u školi 'Jala' će izabrati isti, oni će drugi, u školi 'Brćanska Malta' treći, itd.</s><s>Pet škola u krugu od pola kilometra prečnika, svi različito radimo.</s><s>5 Nije dobro.</s><s>Zbog prohodnosti djece.</s><s>Djeca se još uvijek puno preseljavaju, na nivou grada - iz jednog dijela u drugi - i Kantona.</s><s>Spriječena je prohodnost.</s><s>6 Mi smo u zadnje 2 godine izgubili 400 učenika zbog prohodnosti (mobilizacije porodica).</s>\n<s>5 Može se desiti da učenik 7. razreda sa 14 predmeta … preseli se u Tušanj (drugo naselje) i može se desiti ni jedan udžbenik ne odgovara.</s><s>I, šta sad.</s><s>Dijete ispada krivo što je otišlo dole.</s>\n<s>6 Dijete je krivo što je otišlo dole (ponavlja).</s><s>Imamo učenika iz Kalesije, Mramora, Bukinja, Simin Hana ... i ne mogu da nastave jer oni rade drugačije.</s><s>Učenika imamo koji jako puno putuju, zbog udžbenika.</s>\n<s>6 I, zbog rada.</s><s>Imamo i renome i ugled.</s><s>Kadar je dosta dobar, još ovaj mladi kadar kad se okali za dvije do pet godina, mislim da im neće biti ravna.</s><s>Sad, kad bi imali para da mi to malo reklamiramo, pa Smotra, škola koja nema smotru na nivou države teško da E: Koliko sam čula preporučuju vas, prepoznatljivi ste, za vas se zna iako vi ne reklamirate?</s>\n<s>6 Pa jesmo.</s><s>Moji učenici, koji dođu u Gimnaziju, profesori odmah prepoznaju, a tebi je predavao N6.</s><s>Ne moram ja, otići gore, oni odmah prepoznaju.</s><s>Ja imam svoj stav, pogled, bio sam sportaš.</s><s>I, dobrog matematičara … svi znaju.</s><s>5 Naši učenici kad dođu u Gimnaziju nemaju problema.</s><s>Ja vidim u okolnim školama, kada uzmem svesku 7. razreda i pregledam šta su radili.</s><s>Oni, (učenici) recimo, rade jednadžbu sa jednim do dva primjera i ne idu dalje.</s><s>Ja, koga god nešto posebno interesuje - dam mu poseban zadatak, ako ga interesuje dalje.</s><s>Savjetnik (iz Zavoda), kad dio.</s><s>Za svakoga prilagođavam i do kraja godine i onaj najslabiji i on je u nivou najboljeg u toj okolnoj školi.</s>\n<s>6 Ja u svemu vidim materijalni moment.</s><s>Plata je mala.</s><s>Meni nedostaje rekvizita, njemu (N6) nedostaje isto, drugom … pa biblioteka, nije savremena, nova pomagala svima 5 Ja gledam nove Pedagoške standarde za biblioteku.</s><s>Po standardima, treba da ima par knjiga za lektiru i to je njima standard.</s><s>A, gdje će moje dijete, recimo, za matematiku, ili drugo za historiju ili geografiju, biologiju … gdje da nađe stručnu literaturu - ne može biblioteka bez te stručne literature.</s><s>Ma nema govora, a hoćemo neki progres.</s><s>Ja na nivou odjeljenske zajednice recimo imam temu.</s><s>I, 3-5 učenika priprema, a slijedeći čas je debata na tu temu.</s><s>E, gdje sada tu literaturu prikupiti.</s><s>Gledam šta da im dam, ako imam kod kuće, u školskoj biblioteci, gradskoj biblioteci ... i onda šaljem dijete.</s><s>Mene nervira i moj kolega, kada da djetetu u mom odjeljenju, neku temu kao referat, i dijete mene pita - kao nastavnika matematike - ono što je za geografiju, historiju, biologiju, nije bitno, pita gdje da nađe.</s><s>Rekao sam: ''Nastavnice uputstva daj djeci''.</s><s>A, ona ništa.</s><s>Da uputi dijete gdje da nađe.</s><s>Drugi kukaju za roditeljski, meni svi (roditelji) dolaze od početka do kraja godine.</s><s>Konkretno razgovaram sa roditeljima, ne zaobilazim … ne kritikujem, već želim da pomognem.</s><s>Oni se prvo iznerviraju, kad pročitam, ne svi … nego imenom (roditelji koje prozove).</s><s>Poslije toga, svi dolaze, svi su na informacijama.</s><s>Imam slučajeve, i u oba, roditelji su krivi - a djeca su sa vrlo visokim intelektualnim sposobnostima … a nemogući su … svaki dan po 1 sat razgovaram s njima.</s><s>Kolege mu smanje ocjenu zbog nemira … a dijete zna .</s><s>Ja sam to njima rekao.</s><s>6 Opet do nastavnika.</s><s>Oni (roditelji) nemaju vremena, oni su njih (djecu) pustili.</s><s>I, dobri su koliko nemaju kontrole.</s>\n<s>6 Pa ministarstvo.</s><s>Ja bih na sjednici (Skupštine) svakog viječnika pitao: ''Jesi li ti završio večernju ili redovnu školu?'' Kad neko (od njih) kaže … da školstvu 'ne treba 1 milion maraka', recimo, lakše je operisati ... e, onda je on neprijatelj ove djece.</s><s>I, da sam ja dobro stojeći čovjek ja bih uzeo advokata i tužio ga, jer on uništava naciju, državu.</s><s>5 Kad bi u mom razredu svako dijete imalo kompjuter … e, kakav bi moj čas bio!</s><s>Prvo omogućio bi Internet.</s><s>Znači, dijete bi bilo oslobođeno rada kod kuće ... krenite od toga da nijedna spužva nije kupljena (poslije rata- 10 godina).</s><s>Ja kupim (spužvu) ... a nje 6 Ima i dobrih stvari.</s>\n<s>5 Evo sada 5. razredi su završili, nastavnici su kukali, kažu 'ta djeca su živa djeca, pričaju'.</s><s>Oni (djeca) su navikli na rad u grupi, na saradnju.</s><s>Sad kod pojedinih nastavnika nema toga, stop.</s><s>Sad je ono klasično, malte ne ruke na leđa, dijete krivi za sve, kaže … 'djeca su živa!'.</s><s>Ma nisu živa nauči se ti radu (nastavnik).</s><s>6 A, svako završi fakultet, bez obzira na sklonosti, može biti gluh k'o krme a upiše se na Muzičku Akademiju, ili ne zna crtati, šara on se upiše na Likovnu Akademiju, ili u našem pozivu ne zna napumpa loptu … objesim ja takvog nastavnika.</s><s>5 Ima sad onih (nastavnika) koji su završili, a ne znaju.</s><s>Imam osjećaj da su metodiku ćuli jednom ili dva puta u godini dana.</s><s>Bilo o čemu da pokušate porazgovarati, on vas gleda i nije mu jasno o čemu pričaš.</s>\n<s>E: Šta bi još istakli kao promjenu.</s><s>Evo, dotakli ste se Fakulteta i kadra koji dobijate od 6 Mene je u zadnje vrijeme najviše razočarao položaj pedagoga.</s><s>Oni rade samo administrativne poslove, ja je vidim (pedagoga) da ide iz učionice u učionicu, da organizuje, da pomaže, međutim, nema je tu ... oni su hiljadu puta udaljili se od djeteta.</s><s>5 Evo, recimo, djeca koja imaju problema u učenju, bolest u porodici ... ne porazgovara sa djecom ... ili kod formiranja odjeljenja to je ostavljeno nastavnicima razrednicima ... ona ima puno administrativnih poslova.</s>\n<s>6 Možda ja imam pogrešnu predstavu ...ona je i dobra kakvih ima E: A, kakva je saradnja između razredne i predmetne nastave?</s><s>6 Između smjena nemamo vremena, nikad ne možemo da se okupimo.</s><s>Recimo ovi mali (nastavnici razredne nastave), da nam prenesu kako je, učiteljica treba da nam prenese, a ne da njega (učenika) po dva do tri mjeseca upoznajem.</s><s>Mi smo i ljekari i pedagozi i psiholozi sve smo mi … i roditelji.</s>\n<s>5 Velika je greška kod roditelja, oni gube kontrolu i hoće da dominiraju školom.</s><s>Velika većina nastavnika razredne nastave to pogrešno shvati, oni (učitelji) se približe tim roditeljima tako, da je to u školi, pred djecom, oslovljavljavanje sa Ti, šala, dobacivanje … ti meni - ja tebi.</s><s>I, roditelji se odomaće kao da su u svojoj kući, gubi kontrolu.</s><s>Tako 25 do 30 godina (roditelj) … i ja ga gledam … i to bez ikakvog ustručavanja.</s><s>Ma ko si ali prvi put me vidi, i tako mi se obraća, hajde da je to sugestija (u obraćanju) već je to naredba- stani malo spusti se na zemlju.</s>\n<s>6 Sve se to vrti, ja sam rekao, poslije rata smo imali donacije, pa smo mogli da pomognemo djeci priborom.</s><s>Evo dobili smo mlade engleze (nastavnike).</s><s>2. Kako prepoznajete promjene?</s>\n<s>6 Nema nešto posebno.</s><s>Dobili smo pedagoga.</s><s>Pa i ti mladi ljudi (nastavnici), pa je sad malo veselije, življe, i mi se malo više družimo - nego što smo se družili.</s><s>Bilo je kod nas prolaznih ljudi, sad se to stabiliziralo.</s><s>Zakonski je popunjeno.</s><s>Ako je kakvo takmičenje, to roditelji plaćaju.</s>\n<s>5 Meni se sve više zgadilo.</s><s>Ja ne kukam na direktora, već, na onu gospodu tamo, koja nije u stanju obezbjediti (sredstva).</s><s>Hoće takmičenje, hoće kvalitet, ma za sve škole to nije više od 10.000 KM za prevoz u toku godine, za sva moguća takmičenja.</s><s>5 Iz ministarstva, na njih ja mislim.</s>\n<s>6 Oni hoće vrednovanje, a od toga nema ništa praktično.</s><s>5 Mi imamo jedino dobru saradnju sa PZ.</s><s>Meni savjetnik pomaže.</s><s>Ja ga pitam.</s><s>I to je dobra strana, bilo koju vrstu pomoći tamo sam našao.</s><s>Sve što ima problema to su oni gore što nameću, oni iznad - ministarstvo.</s><s>6 Samo i direktor Zavoda bi morao biti malo ... on je poprilično samo svoj … on vidi samo par predmeta u školi.</s><s>On nikada nije potencirao druge stvari za druge predmete.</s><s>Bilo je njegovo dijete kod nas (u školi).</s><s>On nikada nije pitao kako vi živite, imate li ili nemate problema.</s><s>Zavod mora imati svoje standarde i da natjera ministarstvo.</s><s>Da daju svoje prijedloge.</s><s>A, ne da kaže … mi dobili 115 KM i direktor mene zove i pita - šta možemo kupiti - možemo preko 6 lopti kupiti, a svako dijete mora imati 2 lopte barem jednu košarkašku i jednu odbojkašku, da bi bio čas kako treba.</s><s>6 Favorizuje jednu grupu predmeta.</s>\n<s>5 Po mom mišljenju kad izađe na medije, uglavnom na TV-u ga (direktor Zavoda) susrećem, ili Tuzle ili TK, ili Federalnoj, govori o reformi školstva što ja apsolutno podržavam i prihvatam.</s><s>Ali, istovremeno ga vidim sa grupacijama kao što je Bajazit (premijer vlade) ne čujem da govori, ne čujem njegov glas protiv - gdje bi baš njegov glas trebao da dođe, jer on ne predstavlja sebe, nego sve nas .</s><s>Pa nije Bajazitova (premijer vlade) reforma.</s>\n<s>5 Ja sam nekoliko puta gledao, Agić (direktor Zavoda) priča o reformi, a slijedeći dan Bajazit (premijer vlade) priča o odjeljenju sa 30 – 40 učenika.</s><s>Kaže nećemo se mi stidjeti u Evropi sa tih 40 učenika.</s><s>Pa ja kažem, gdje je sad taj Agić da izađe i u ime Zavoda i svih prosvjetnih radnika - jer on traži reformu (priča o njoj) … on je nosilac tih aktivnosti.</s><s>Pa koju reformu zagovaraš Agiću, ako pristaješ na to … e, to je dvojna ličnost.</s>\n<s>6 Mislim standardi Evrope su sa 20 učenika (dodaje).</s><s>5 Politika (nastavlja) … on (direktor Zavoda) čuva svoju stolicu .</s><s>6 On je bio tehnološki višak na fakultetu.</s><s>Nije napredovao u zvanju, treba magisterij i doktorat za nauke na Fakultetu …</s><s>To je bilo i prije Agića .</s>\n<s>5 Ćolić (direktor Zavoda prije 12 godina) je bio dr. fizike, stručan čovjek.</s><s>Čovjek koji je držao ogledne časove za nastavnike i profesore ja to dobro znam.</s><s>Stranačka pobjeda SDA - na nivou kantona – i Gazdić se dekretom Vlade postavlja na njegovo mjesto.</s><s>Ovaj (Ćolić) je bio na godišnjem odmoru.</s><s>Ovaj (Gazdić) dolazi, i smjenjuju doktora … hej … a dovode profesora.</s><s>Tada je bio profesor u srednjoj školi.</s><s>Dobro ovaj (Ćolić) je imao mjesto na fakultetu.</s><s>Ali je bio stručan, međutim nije im politički odgovarao.</s><s>6 Kod nas u školi nema politike.</s><s>Ja nisam nikada osjetio.</s><s>Mi imamo raznovrsnu strukturu djece, ali nije nikada bilo (politike).</s><s>6 Unutar kolektiva nema.</s><s>Oni samo nama šalju dekrete.</s><s>5 To je nama problem.</s><s>Evo, ja kažem za Gazdića, a Agićevo izlaganje je pod navodnicima, ono predstavljanje i izlaganje je tako lijepo slušati a odmah sutra dan … nije to ne znam koliko dugo … nekakva emisija gdje pričaju … bio je i Halilović prisutan (pomoćnik ministra) … gdje se govori … i niko od njih … koji praktično unose 6 Nijedan ministar, do sada, nije bio čovjek koji je radio u nastavi, ne na fakultetu i srednjoj školi, nego u osnovnoj.</s><s>Ni Zlata, ni Latifagić, ni Hodžić (bivši i sada ministri), sve je to usmjereno na fakultet.</s>\n<s>5 Zlata (ministrica) čitavo je svoje tijelo usmjerila fakultetu.</s><s>6 Oni misle da je temelj fakultet, a ne osnovno obrazovanje.</s>\n<s>6 Nikako - evo nosim naočale (smijeh) …</s><s>Teško je kad praktično nemate ništa, nemate para, nemate rekvizita, niko vas ne gleda.</s><s>Nama dolaze inspekcije, kao da smo mi neka firma, fabrika … razne inspekcije dolaze.</s><s>Ne diraj … ne smiješ ...ovo - ono. je ispravno - e to je druga stvar.</s><s>Nema šta ja ne smijem, ja smijem sve.</s><s>6 Pedagoške, građevinske, sanitarne, sve to dolazi.</s><s>5 Roditelj dođe pa napada ... čak i ne zna nastavnika, niti razred njegovog djeteta … pogriješi, a napada.</s>\n<s>6 Kad bi mi bili eksplozivni, barem meni je deviza nek' prenoći.</s><s>5 Nikakvu novinu ne mogu da istaknem za ove dvije godine, da kažem - e to mi je pomoglo, ja sam ti rekao što je meni pomoglo.</s><s>Ono što ste vi (E ) radili u nižoj nastavi, i iz literature saznajem ...</s>\n<s>5 Ne opremljenost i pogrešan stav roditelja.</s><s>E: Šta je ovom promjenom škola izgubila?</s><s>E: Možete li reči šta bi se još trebalo promijeniti?</s><s>6 Treba podmladiti kadar.</s><s>Prepisati zakone i NPP (iz Evrope) ako mi ne možemo da se usaglasimo.</s><s>I, sa mladima krenuti, jer mene ne može niko promijeniti.</s><s>Prema djetetu težim da budem kao i prema svom (rođenom djetetu), a to je krut stav.</s><s>Ja sam gledao na Zapadu, ono (dijete) kulturno trči, a ako ga nema tri dana u školi - odmah idu socijalni radnici, kažnjavaju roditelje, a kod nas ne mora mjesec dana, ne mora pola godine ići doći će zadnji dan (roditelj) i ti mu moraš omogućiti da polaže.</s><s>Ma ja bi prepisao Ustav Francuske, Njemačke ... nema hoćeš - nećeš.</s><s>Hoćeš u EZ, prepiši Ustav EZ i nema hoćeš - nećeš.</s><s>Sve je kod nas na papiru dobro postavljeno.</s><s>Joj, šta ti misliš … ja bih ovako.</s><s>Nema šta ti misliš … ti bi ovako.</s><s>5 Materijalna sredstva za opremanje i plaća nastavnika, edukacija nastavnika predmetne nastave.</s>\n<s>E: Hvala na izdvojenom vremenu i informacijama koje ste mi dali.</s><s>Prilog 9 Intervju sa nastavnicima škole B Zapis grupnog intervjua sa nastavnicima osnovne škole B, juli 2005.</s><s>E: Šta se promijenilo u školi u zadnje dvije godine?</s><s>1 Hoćete li da vam pričam priču kako je lijepo, kako u kabinetu imam sve … a ja nemam ni krede, nemam ništa.</s><s>Ma, bježi ...</s><s>Reforma koju gura EZ i svijet u BiH, na njihov način, a prema našim mogućnostima je nakaza od reforme.</s><s>Jedino što je dobro, ako se može reći za sve te reforme, jeste to, da su ljudi u sudstvu dobili dobre plaće i ništa drugo.</s><s>A. mi (nastavnici) ništa.</s><s>Razgovarao sam neki dan sa čovjekom u Sarajevu, koji kaže da je posao nastavnika najhumaniji posao, koji se najviše isplati.</s><s>Jer, kako on kaže: ''Nastavnik uvijek živi, jer njegovi potomci, oni, koje je on učio, prenose to njegovo znanje''.</s><s>Razmišljao sam o tome, i stvarno jeste, mi naučimo jednu generaciju, ona druge, pa će oni prevazići tu generaciju.</s><s>Pa ima li humanijeg posla?</s><s>Taj čovjek je to opisao tako … što se nečija knjiga brzo zatvori (kada umre na onom svijetu), a nečija je uvijek otvorena.</s><s>Sve dotle dok prenosi znanje, nastavnikova knjiga je uvijek otvorena.</s><s>Mi prosvjetni radnici uvijek smo bili za to da se ide naprijed.</s><s>Ali reforma ...</s><s>Da l' reforma zbog imena, a kolega nema ni 'B' od boje (u kabinetu likovnog), itd. 6 Nema ploče, nema ovog ili onog tu nema reforme.</s><s>Data su neka 'Obećanja' (dokument OSCE) za reformu, koja su slična jedna drugom i ništa ne kažu.</s><s>Ko je to napisao?</s>\n<s>1 Mi smo posjetili školu (u Engleskoj) koja radi po tim Evropskim principima, pretpostavljam da ima svu opremu, samo za fizičko imaju 5 sala (smije se) ...</s><s>Reforma, dugo će počekati?</s><s>Prvo mi u školama, nastavnici, valjda treba da znamo, šta je to reforma?</s><s>Niko nam nikad nije rekao, šta treba da se uradi.</s><s>Šta se to podrazumijeva pod reformom?</s><s>Ja stvarno ne razumijem.</s><s>Pa da se kaže: ''Ljudi, kolege, prosvjetni radnici, reforma je to, to''.</s><s>Ne mora sve deklarativno da kaže, ali šta je to, što mora da se promijeni.</s><s>O reformi se počelo pričati odmah poslije rata.</s><s>Reforma je krenula, a meni nije jasno šta je reforma?</s><s>Da li je to rasterećenje djece, NPP, ili uvođenje nečeg novog što mi dosad nismo imali.</s><s>Ja sam nastavnik biologije, i neshvatljivo je (a vi ne možete od toga pobjeći) da sada, kada su nam djeca sklona alkoholu, razbojništvu i krađama, kada nam djeca sa 11 godina kreću u seksualne doživljaje, njih roditelji ne prate.</s><s>Mi bogami nismo plaćeni da ih pratimo.</s><s>Što da se sikiram, dal' je ono završilo u kafiću ili otišlo kući.</s><s>A, nije mi svejedno.</s><s>Ili na primjer zašto nema knjige o drogi, pa da djeca čitaju, a ne da gledaju serije (na TV).</s><s>Reforma ne može ići u škole, a ne ići na TV.</s><s>Molim vas uključite subotom i nedjeljom u 18.00, ako okrenite bilo koji kanala TV-a, sve su serije sapunica, sa kvalitetom - hiljadu metara ispod nule.</s><s>Na svakom kanalu serija, gluposti – to djeca treba da vide!</s><s>Idu iz sobe u sobu, i tamo se ganjaju (u seriji), ona, onog prevarila, ona, onog, pa to ide u nemoral.</s><s>To je za njih (u toj seriji), sasvim normalno, pustiti da amiđićna, tećićna, rodica, vara, i to sve da gleda dijete do besvijesti.</s><s>Dozvolite da spomenem jednu djevojčicu koja je gledala 6 serija dnevno, koje su u trajanju 45 minuta, kada se to pomnoži, a cijeli razred je izračunao, koliko je vremena izgubila.</s><s>Rekao sam, da je sa mnom ili sa roditeljima prije razgovarala, možda ne bi toliko vremena potrošila, i imala slabe ocijene.</s><s>Mogla je pročitati bilo koju knjigu, bilo šta da je radila, žao mi je djeteta, žao mi vremena koje je izgubila ...</s><s>E: Da se vratimo na ove dvije zadnje godine i da vidimo šta se promijenilo u školi?</s><s>1 Ovdje se promijenio direktor (smijeh) … i pomoćnik direktora.</s><s>2 Pa ništa se baš nije promijenilo.</s><s>Možda je u razredu malo demokratičnije.</s><s>Osim odnosa učenik- nastavnik – roditelj koji su malo demokratičniji.</s><s>E: Kako znate (prepoznajete) da se ovo promijenilo?</s><s>1 Osjećamo po djeci.</s><s>Prihvatili su je i roditelji i učenici.</s><s>4 Na negativan način.</s><s>Uvijek je demokracija na negativan način.</s><s>2 Pa dobro nije baš sve to tako, ima i pozitivnih stvari.</s><s>Recimo meni se sviđa kada djeca, (koja su otišla od mene) dođu i kažu 'učiteljice možete li mi posuditi to i to', traže neku pomoć.</s><s>Malo je to drugačije kod nas u nižim razredima.</s><s>Nama ne psuju, to je većinom kada odu od nas, nama smiju da se obrate.</s><s>E: Znači to je jedina promjena koju ste Vi osjetili u svojoj školi.</s><s>A, kada je u pitanju demokratija, kako ste vi u tim odnosima prišli tome?</s><s>1 Demokratija u tom smislu nije nam ni trebala.</s><s>Mi ne bi toliko svoje snage i energije trošili da nismo tu iz ljubavi prema djeci.</s><s>Mi prosvjetni radnici smo tu jer volimo djecu.</s><s>E: Kažete da su odnosi malo otvoreniji, slobodniji?</s><s>1 Učenici jesu malo slobodniji, smiju da pitaju malo više, nego do sada, osjećaju tu slobodu, mislim da u tom dijelu se malo promijenilo u pozitivnom smislu.</s><s>Međutim, nije to još na tom nivou na kom će vjerovatno biti.</s><s>Odnos, fakat (uistinu), treba da se mijenja, ne više da je nastavnik gore, a učenik dole.</s><s>Nastavnik jeste tu da mu prenese znanje, ali ne policijski 'ja sam tu' ego nastavnika ne smije da bude takav da misli da je on iznad a učenik ispod.</s><s>Tu dolazi do izjednačavanja.</s><s>Međutim, ali i to je posljedica rata.</s><s>Još uvijek kod učenika ima malo agresivnosti, koju recimo druga djeca (drugih država) nemaju.</s><s>Vidim, na zapadu, djeca djeluju mnogo nestašnija kada ih, onako, gledam, ali njihova djeca neće nikada uraditi (uništiti) ništa.</s><s>E, tu je sada malo do roditelja.</s><s>Na zapadu, djeca neće izazvati štetu.</s><s>Oni se valjaju po hodnicima.</s><s>Ja bih volio da se i naša djeca valjaju po hodnicima, bacaju torbe, svoje jakne, da se smiju, vesele, ali da ne štete, da ne lome cvijet, da ne uništavaju parkove.</s><s>4 Demokratija podrazumijeva ispoljavanje svih svojih mogućnosti.</s><s>Uvesti demokratiju u Bosnu nakon 10-15 godina poslije rata je velika ludost.</s><s>Ona se može sprovoditi u razvijenom društvu, ne može se demokratija sprovoditi u društvu u kome je socijalna nesigurnost, zdravstvena zaštita, materijalno (siromaštvo), politička (djelovanja).</s><s>Ovdje može biti samo u užem krugu, kod one djece kod kojih su roditelji materijalno obezbjeđeni i imaju krov nad glavom.</s><s>Nemojte da pričam, poslije sinoćnje emisije streljanja djece u Srebrenici, o kojoj demokratiji pričamo.</s><s>Ja se ne želim baviti politikom, ali me život goni (da se njome bavim).</s><s>Ja jesam za ovo valjanje, ali u obdaništu, tamo gdje nema roditelja, gdje će se vaspitačica nasmijati, nek' ide to u obdanište, a u školi?</s>\n<s>1 Učenici to poimaju na vrlo negativan način, a to je da sruši stolicu, klupu, itd.</s><s>E: Šta bi još mogli reći da se promijenilo u školi ?</s><s>2 Pa roditelji su ušli u školu.</s>\n<s>4 Roditelji se više uključuju u odgojni dio, bez obzira i na nivo obrazovanja.</s><s>Ja neću da vam govorim o ružičastoj slici čovjeka intelektualca, imamo sa visokim zvanjima, ne govorim o ljekaru, nego o onom koji će za danas otići da skupi (prikupi) ugalj, nivo odgojnog rada je i kod njega porastao.</s>\n<s>1 Ja kažem, na primjer djeci, hajde da napravimo plakat o cvijetu.</s><s>Mi nađemo način da dođemo do papira, e a sada nemamo letvica.</s><s>To nam roditelji urade.</s><s>Evo, nije uopšte problem da roditelji odrade nešto i pomognu.</s><s>Tu komunikaciju sa roditeljima, da nam pomognu za nastavni proces, mi smo stvorili.</s><s>Ma sve je isto kao i prije.</s>\n<s>2 Jesu unutar Vijeća učenika i Vijeća roditelja.</s><s>U početku je bilo jako teško.</s><s>2 Pa prije možda dvije godine.</s><s>Ja sam imala jednog roditelja koji kaže, 'nije posao direktora da traži novac, zna se, njegov je posao da sjedi u kancelariji'.</s><s>Nakon nekog vremena, uključili smo tog istog roditelja u Vijeće škole.</s><s>Njegova se priča, poslije, skroz promijenila.</s><s>Sada on na jednom roditeljskom sastanku (baš kada smo ga direktno uključili) dođe i kaže, 'šta vi mislite (recimo mi nemamo vješalice u učionici) učiteljice, zima je, da mi sa roditeljima iz drugog razreda se dogovorimo (dijele istu učionicu) i kupimo vješalice na pijaci, kako bi djeca mogla zakačiti svoje jakne.</s><s>Vidite, malo je prostora, dok oni ostave torbe, jakne padaju, da mi to sve uradimo'.</s><s>Kada se uključio, i malo više se upoznao sa školom, počeo je malo drugačije da razmišlja.</s><s>I, normalno, kad jedan roditelj buntovnik tako pozitivno se izjašnjava, onda su i drugi počeli pozitivno razmišljati.</s><s>Uglavnom su spremni da pomognu.</s>\n<s>4 Pa imaju Humanitarne, nevladine organizacije koje su u školama održavale seminare, išli smo i na druga mjesta.</s><s>Vide se pomaci.</s><s>Samo kad se nešto priča to ode u eter.</s><s>E: Kako mislite nešto se priča.</s><s>Ko to priča?</s><s>4 Pa evo, na primjer, skoro je održan seminar od NVO BOSPA.</s><s>Svaka čast, akcije su im dobre.</s><s>Međutim, način na koji bi mi trebali da održimo npr. 'Javno zagovaranje', ne ide za školstvo.</s><s>Trebali smo da napišemo temu s kojom ćemo konkurisati, kako bi dobili manji projekat.</s><s>Kad je u pitanju školstvo, primijetila sam da toga (javnog zagovaranja) u školama nema.</s><s>'Javno zagovaranje' organizacija je pravo.</s><s>I, dati su projekti onima koji su za kompletnu opštinu.</s><s>Znači ne treba se locirati na školu, neka ide Javno zagovaranje općina, organizacija.</s><s>Ovo (škola) je javna ustanova.</s><s>Nemojte me pogrešno shvatiti, zato što sam ja bila u tome, ali ja nisam vidjela smisao tog njihovog rada (javnog zagovaranja).</s><s>Postoji velika mudrost u demokratiji tih NVO.</s>\n<s>4 Promjena politike.</s><s>Tu nema škole u tom projektu, ja sam to tako shvatila, nego ide, ono pravo 'javno zagovaranje'.</s><s>To je gubljenje vremena za ljude.</s><s>Školama treba samo nešto konkretno.</s><s>Za priče u eter, mi nemamo vremena, niti jednu sekundu, a kamoli to.</s><s>2 Jeste.</s><s>Vijeće roditelja i Vijeće učenika je već konkretno.</s><s>Bio je jedan seminar koji su oni (NVO) dobro odradili.</s><s>Uključena je bila i RS i Federacija.</s><s>Kao neki vid razmjene iskustava.</s><s>Recimo u RS je u nekim školama, možda, prije počelo da funkcioniše, nego kod nas.</s><s>Pa su njihovi predavači pričali kako i na koji način su razvili, kakvi su problemi, kako su pokušali da ih riješe.</s><s>Kroz jedan dio (seminara) se provuklo i to devetogodišnje, mada to nije bila tema seminara.</s><s>Onako kroz priču, recimo kako su oni proveli opisno ocjenjivanje, koje je krenulo kod njih, a koje kod nas počinje da se radi tek od ove godine.</s>\n<s>E: Da li je i to promjena uvođenje devetogodišnje škole?</s><s>2 Pa, jeste.</s><s>To je reforma.</s><s>Tek od ove godine kreće.</s><s>Pokazali su nam na seminaru neke papiriće, kako su to oni radili (opisno ocjenjivanje).</s><s>Donijeli su, jedan primjerak kako ne bi trebalo da bude opisno ocjenjivanje.</s><s>To nije klasično ocjenjivanje, nego je konkretizirano cjelokupno mišljenje o djetetu, i njegovom napretku.</s><s>E: Dakle, neke škole su već uvele devetogodišnje a neke nisu?</s><s>2 Problem je u opremi, nastavnim učilima, na primjer, nema sredstava.</s><s>Rekli su (nastavnici) da tamo (u RS) puno kopiraju, imaju udžbenike.</s><s>2 Ovdje, na primjer, imaju tri udžbenika za dijete koje kreće sa 5 godina u školu.</s><s>Šta će ono sa 3 udžbenika, kada ih vidi odmah mu je škole dovde (pokazuje rukom preko glave).</s><s>I, to su udžbenici koji imaju mnogo listova.</s><s>Ne zna ono jadno ni koji će udžbenik uzeti.</s><s>Tamo (u RS) je recimo u jednom udžbeniku sve.</s><s>E: Kako su nastavnici pripremljeni za devetogodišnje u školi?</s><s>5 Ja sam bila i prošle i ove godine na seminaru.</s><s>Ove godine su bili puno bolji nego prošle godine.</s><s>Bili su jasniji, sa puno više praktičnog rada, ja sam sebi sve ideje pokupljene fotografirala.</s><s>Ja sam kooperativac i meni treba malo, da bih jako puno uradila.</s>\n<s>5 Drže nam treneri i trenerice uglavnom učitelji, i dva čovjeka iz PZ.</s><s>Veoma je interesantno na seminaru.</s><s>Bila je jako dobra ideja, recimo, da se formiraju mreže škola, putem kojih bi mi nastavnici razmjenjivali svoje ideje.</s><s>Ja sam ispisala skoro cijeli rokovnik, za ova tri modula.</s><s>Na osnovu toga, i zajedno sa kolegicama sa kojima sam bila, mogu jako puno uraditi.</s>\n<s>E: Dakle, ovo nije bila nevladina nego vladina organizacija seminara?</s><s>5 Jeste.</s><s>Meni je ovaj seminar, ove godine, jako puno pomogao.</s><s>Neke stvari su mi puno jasnije nego prošle godine.</s>\n<s>E: Da li ste probali nešto nakon prošlogodišnjeg seminara?</s><s>5 Pa ja u svom radu inače puno koristim novih stvari, i nije to ono klasično, kao što je kod nas bilo ranije osmogodišnjoj, za ovaj rad u koji mi sada ulazimo treba malo više snage.</s>\n<s>E: Kako prepoznajete promjene kod sebe lično, kako ih doživljavate?</s><s>4 Nema forme.</s><s>Otprilike posao je istraživanje, pronalazi i dijete i nastavnik.</s><s>Dobili smo slobodu.</s><s>Seminari puno pomažu.</s>\n<s>2 Ali, konkretnih, a ne samo priča, priča, i samo priča.</s><s>1 Ja upravo sad hoću da kažem.</s><s>Mi ništa nismo imali.</s><s>Još uvijek se ne mijenja odnos pedagoški zavod – škola.</s><s>Faktički, u ovim malim sitnim koracima promjena, treba da se promijeni i taj odnos.</s><s>Još uvijek nastavnici u školama doživljaju ljude iz pedagoškog zavoda kao inspektore.</s><s>Nekoga ko sjedi na času, piše, dok ti ovamo radiš sa djecom i razmišljaš šta će napisati, šta će reći itd., itd.</s><s>To je prastari način, i treba da preraste u komunikaciju saradnje.</s><s>Ljudi iz zavoda ne bi trebali, vjerovatno oni ne misle tako, biti u službi inspektora.</s><s>Oni bi trebali biti ljudi od pomoći.</s><s>Ljudi, s kojima će nastavnik komunicirati.</s><s>Možda je teško jednom čovjeku, jer je vjerovatno zadužen za par opština, da istovremeno komunicira pojedinačno sa 10 prigradskih, 10 gradskih, i 5 seoskih učiteljica, itd.</s><s>Mislim, da tu nedostaju seminari.</s><s>Ne onog tipa o promjeni, nego seminari kao sastanci kolega, na kojima se pita šta vas muči, šta je u nastavnom procesu.</s><s>Pa će nastavnik odnijeti tu pripremu, ako se na njoj potencira, i reći evo ja sam ovako uradio, pa iščitati pred svim kolegama, pa kad se razmjeni mišljenje 20 nastavnika iste struke, nastavnika 1 razreda devetogodišnje nastave, svi će onda proanalizirati, promijenit će situaciju, 'odmah' na licu mjesta.</s><s>A, ne da ja glumim pred inspektorom na času.</s><s>Znači, da se odnos još uvijek tih ljudi, koji su nadležni za rad škole, nije nimalo promijenio, i mislim da nije dobro.</s><s>Još u razrednoj nastavi, i nekako.</s><s>Ne sjećam se ni kada sam bio kao direktor, ni sada kao nastavnik, unazad 10 godina, da je bilo seminara.</s><s>Sad, nema para, ali ne mora se ići u Teslić (na seminar).</s><s>Ne moraju se praviti sijela, ali se može u Zavodu organizovati.</s><s>Zavod, ima lijep prostor, sale, kad sam kao direktor išao na seminar za finansiranje u savremenoj školi (projekat EMIS), vidio sam prostor u Zavodu.</s><s>Nije problem zakazati barem dva puta godišnje seminar.</s><s>A, ne forsirati na stereotipijama, ja sam taj koji je iznad tebe, ja sam neko iz zavoda, ti imaš da dršćeš kad ti ja dođem, da li će ti biti ovo ili ono.</s><s>Ja neću, ali zato kolegice (nastavnice) mijenjaju izgled i boju lica, i pogled očiju tada itd., itd. 1 Možda.</s><s>Mi smo različiti.</s><s>Ti, to zadrži za sebe, ja govorim za sebe, ja uvažavam tvoj odnos sa tvojim pretpostavljenim, njegov način komuniciranja je možda drugačiji.</s><s>Ja mogu da kažem da ja nikad nisam bio na seminaru.</s><s>4 Jeste krajem augusta, ili početkom septembra nešto malo bude.</s><s>1 I to bude nešto malo iz matematike, bosanskog.</s><s>1 Meni ne treba neko ko će doći i biti policajac u razredu.</s><s>I, da ga ja i djeca osjetimo kao policajca.</s><s>Ako ga nastavnik najavljuje djeci kao inspektora, a na žalost, ne kao savjetnika.</s><s>Savjetnik je nešto drugo, ko me savjetujete, predlaže.</s><s>A, ne kazna.</s><s>Ko je to savršen?</s><s>Djeca su u šoku, u grču, tada ne znaju ni ono što su znali.</s><s>Pa zavisno od nastavnika i on je u grču, većini zbog djece neprijatno.</s><s>4 Nemojte tako, ja pozdravljam seminare koji se organizuju na Kantonu, za moj predmet su bili seminari s predavačima iz Italije, Austrije, Engleske.</s><s>Prošle godine je bio seminar za moj predmet (muzičku kulturu) u Trogiru.</s><s>Škola nije imala pare da me pošalje, ja finansijski nisam mogla, preostaje da tražim donatora da bi barem išao predstavnik škole.</s><s>Da bi nam približio cjelokupan seminar, moj savjetnik (iza zavoda) je okilavio noseći kojekakve mašine, donio je kompjuter, silne kablove da bi nam prezentirao doživljaj sa seminara.</s><s>I, ja sam kupila kumpjuter i sve te priključke, programe, to me je materijalno koštalo, nije mi do toga.</s><s>Hoću da kažem nije u svim predmetima tako.</s><s>Ja nemam strah, od mog savjetnika.</s><s>A, jeste da treba da da makar nešto za bilo koji predmet (savjetnici iz zavoda).</s><s>1 I, ne samo to, već, da se organizuju tema za (barem 5) učenike, koji će prenijeti svojim drugarima, šta se dešava, ko su ti (mladi) koji su krenuli lošim putem.</s><s>To je pomoć i roditeljima, i zajednici.</s>\n<s>4 Konkretno nismo rekli u okviru škole: šta je to i u kom nivou.</s><s>6 Mogu nešto da kažem, ne treba pričati o reformi nikako.</s><s>E: Kakve ste promjene primijetili unutar kolektiva kod kolega, ima li promjena?</s><s>4 Ima.</s><s>Jedina naša upoznavanja su na izletima, a inače, nemamo vremena da sjednemo sa kolegom, popijemo kafu, on je okupiran svojim, a ja sam svojim radom.</s><s>Kad dolazimo pozdravljamo se: Bog!</s><s>Gdje si!</s><s>I, dnevnik u ruke …</s><s>Ja s mojim kolegama dijelim svoj život, ali nema toga da se ja njemu ili on meni požali, sve se zasniva na tome ako ga nazovem telefonom.</s><s>Stvarno smo preopterećeni.</s><s>Ovo je previše.</s><s>2 Opterećeni smo radom u školi.</s><s>Problemima koje djeca donose.</s><s>Sada nosimo dječje probleme kući, kako da priđem tom djetetu, a nemam način.</s><s>Recimo, mnogoj djeci ne možemo odgovoriti, tako da im pomognemo.</s><s>4 Radimo s njegovom kompletnom porodicom.</s><s>Evo, kolegica (N2) je imala uspjeh na takmičenju 'kuluture stvaralaštva', osvojila je prvo mjesto, sve je bilo tako brzo.</s><s>Ja nisam imala vremena ni kritiku ni pohvalu da kažem za izložbu koju je napravio kolega (N6), da kažem, znaš šta N6, taj ti je rad fantazija, pa kako si uspio.</s><s>To su ljudi kojima se ja divim.</s><s>Znači ni kritiku ni pohvalu, ni divljenje, ne mogu svom kolegi da prenesem.</s><s>Ispadne kao on mora da radi, a drugi ne mora.</s><s>2 Svi rade, ne može se pojedinačno reći.</s>\n<s>6 Recimo, od farbanja ograda, lamperije, do učionice u školi.</s><s>Sekcije, koje više držimo nego što je redovna nastava.</s><s>Pa pomoć svima, i menadžmentu, i ti seminari.</s><s>Čas dođe onako, nekakav srednji prostor, on nam ne zauzima puno prostora.</s><s>2 Čas, otprilike, je lagan u odnosu na sve druge obaveze.</s><s>6 Nije lagan, jer ja nemam uslova za rad.</s><s>E: Ako sam vas dobro razumjela, vi više potrošite vremena za pripremu ambijenta za 4 Jeste.</s><s>Pripremu za čas je milina uraditi.</s><s>2 Mislimo na materijalna sredstva.</s><s>Da bi bilo šta uradili, moramo da tražimo, recimo za neko takmičenje, moram da pokucam na vrata, svom kolegi, ili nekom komšiji, 'možeš li mi molim te posuditi neku lampu …?' Ja nema ništa u školi, ni papir koji mi treba za nastavu npr. za devetogodišnje, koje smo malo prije spominjali, treba puno materijala, mi to nemamo.</s><s>Onda moramo tražiti, i to nam oduzima vrijeme.</s><s>1 A, ide devetogodišnje, reforma?</s><s>Reforma je krenula, a još uvijek je kreda i tabla u učionici.</s>\n<s>2 Jeste.</s><s>Odem kolegi da mi posudi da bi to pokazala djetetu.</s><s>Onda faktički provedeš 24 sata u sjeckanju, traženju.</s><s>Sve sami moramo da napravimo.</s><s>1 i 2 Ni direktor škole ne može da nabavi.</s><s>4 Problem je u ovima (ministarstvu) što ne odobravaju sredstva.</s><s>Da barem ima Fond (za finansiranje obrazovanja)?</s><s>Kod nas je velika kreativnost ljudi.</s><s>1 Šta ti sve treba ...</s><s>Evo, za Civitas (predmet za građansko obrazovanje) ti treba aparat za slikanje, računar, papiri, izrada fotografija, odvest djecu da nekoga ispitaju, ako treba uzimaš svoj vlastiti auto.</s><s>Plan i program je opterećen, još uvijek ništa se ne mijenja.</s><s>4 Preopterećen.</s>\n<s>5 Ja vodim 1 razred osmogodišnje, mislim da se može plan prilagoditi sredini.</s><s>1 Kakve su nam plaće.</s><s>Mi smo ljudi koji imamo svoje porodice, svoju djecu, koju treba upisati (u školu), obući, itd., itd., mislim te priče, 20 godina se priča bit će bolje u prosvjeti.</s><s>A, uvijek je na zadnjem mjestu, takvo će nam i društvo biti.</s><s>4 Politika.</s><s>Sveukupna u državi.</s><s>Sve je politika.</s><s>Zato što nemamo jedinstveno obrazovanje.</s><s>Nemamo vrh.</s><s>Još uvijek nemamo državu.</s><s>6 Imamo državu.</s>\n<s>1 Ona je nakaradno ustrojena.</s><s>A, mi imamo državu.</s><s>4 Nemamo državni nivo.</s><s>Ne možeš tako pričati, kada je u RS jedno, od Mostara drugo, kod nas treće, sve je to tamo i ovamo.</s>\n<s>1 Mi imamo državu, mi imamo i kanton.</s><s>Eto neka isključimo državu, vidi u jednom kantonu ide devetogodišnje u drugom ne, ima razlika među školama, jedni imaju a drugi nemaju prostor, sve zavisi od sredine.</s><s>Npr. u Gračanici (općina) je vrlo lako organizovati bilo šta.</s><s>Ja sam bio očevidac kantonalnog takmičenja, koje je održano u Gračanici gdje su ljudi od akcije, biznisa.</s><s>Ljudi koji su išli u te osnovne i srednje škole jednostavno to cijene.</s><s>Cijene svoju sredinu, i sve unutar svoje sredine.</s><s>E: Da li to znači da im općina pomaže, i ljudi unutar općine iz privatnog sektora?</s><s>1 Da.</s><s>15 je preduzeća-firmi, doniralo organizaciju i to je bilo pjesma organizovati.</s><s>Oni isključe Kanton i ni od koga ne traže pomoć (izvan općine).</s><s>Imaju drugačije razmišljanje.</s><s>Njima (privatnim organizacijama) je bitno da se pročita njihovo ime, da se pojave, ta donacija je njima kap u moru.</s><s>I, u općini Srebrenik je lakše.</s><s>Zavisi od razvijenosti općine, da li će imati mogućnosti da pomogne školi.</s><s>Mi pripadamo Kantonu, obrazovanje je Kantonalno, e sad, da li se svima podjednako pruža na nivou Kantona, to ne znam.</s><s>Ali, mislim, da se ne pruža.</s><s>Ne.</s><s>Ne s aspekta materijalnih sredstava, to je proporcionalno broju učenika, površini škole, itd.</s><s>Međutim, nije u redu da se svi seminari održavaju u jednoj školi u Tuzli.</s><s>I, tu normalno ljudi pripreme kafe, neko naplati.</s><s>Umjesto da se proporcionalno organizuju i u Kladnju (druga općina) ili drugim mjestima.</s><s>Neko je predodređen da dobije.</s><s>A, gdje ljudi dolaze, tu je i novac.</s><s>Da se razumijemo.</s><s>Lako je menadžmentu takve škole biti uspješan.</s><s>Njemu dođe danas 300400 ljudi, on samo neka proda kafu po pola marke, on je zaradio novac, da može opremiti školu.</s><s>Opremljenost škole je osnovni problem.</s><s>Meni ne pada na pamet da kupim išta od svoje plate, ja imam svoje dijete, kome sam dužan da dam svoju platu.</s><s>Ne pada mi na pamet da dam jedan fening, da kupim bilo šta čime bih pomogao.</s><s>Ja sam rek'o kolegici , to je njen stav ja ga poštujem.</s><s>Zato što to treba da uradi neko drugi (da da materijalna sredstva za nastavu).</s><s>Ne mora mi u krajnjem slučaju ni dati.</s><s>Ali, neka nas okupi i kaže, na kraju krajeva, ljudi reforma je, ciljevi reforme su to, to, barem taksativno da se nabroje.</s><s>Šta je to cilj?</s><s>Mi lutamo u toj reformi.</s><s>Niko ne kaže, ja bih volio da mi neko kaže šta je to, je li to devetogodišnje, je l' to da se djeca igraju sa učiteljicom.</s><s>Ja to zamišljam kao jednu lijepu igru gdje će djeca naučiti te prve poteze, ako ništa, da drže olovku i tako dalje.</s><s>Djeca se moraju igrati, djeca moraju imati tepih, može li škola?</s><s>Može li obezbjediti ormarić za tu djecu da ostave stvari.</s><s>Recimo kolegica nema kabineta, i samo nosi pismene sveske u torbetini, žao mi je.</s><s>E: Šta bi rekli ko je uticao na ove promjene?</s><s>1 U jednoj školi se može sprovesti u drugoj ne može (devetogodišnje).</s><s>Pošalje se akt: ne smiješ od učenika uzeti ni jedne marke.</s><s>Ja sam ih dobivao (dok je bio direktor).</s><s>A, u drugoj školi, Gimnaziji ''Meša Selimović'', 10 KM prilikom upisa u razred,10 KM na polugodištu, 20 KM na kraju za oštećenu školu i eventualno u toku godine još 20 KM, da se opremi kabinet informatike.</s><s>Ja (kao roditelj) dođem u situaciju i kažem 'ne dam!'.</s><s>Ujutro dijete kaže 'tata svi su dali', onda slegneš ramenima itd.</s><s>Znači nekome je maćeha a nekome majka (ministarstvo).</s><s>Roditelji moraju dati pare.</s><s>A, akt je poslat u sve škole.</s><s>1 Pa mislim da su mnogo uticale nevladine, humanitarne organizacije.</s><s>Vjerovatno su imale puno novca iz svojih zemalja, iz svijeta, da nešto malo operu para i nešto malo da urade.</s><s>Na primjer, World Vision zakaže seminar za edukaciju i oni hoće nešto da urade.</s><s>Ali, recimo BOSPO organizuje seminar, u kome je kolegica uključena, i kaže, 'mi ćemo vas učiti kako da nabavite pare'.</s><s>Tako sam ja shvatio.</s><s>Da oni, uče našu N4, kako da ode u općinu, i za taj dio oni će potrošiti 2000 KM.</s><s>Pa bolje da daju 2000 KM školi, da konkretno nešto kupi za nastavu.</s><s>A, ne da uči N4, kako će naći pare, zna N4 kako će otići do načelnika da traži pare.</s>\n<s>6 Ali oni nude da joj iz tih sredstava plate gorivo (smijeh).</s><s>E: Pored nevladinog sektora, ko je još vršio uticaj na promjene?</s><s>1 Pa evo za devetogodišnju školu, pozivaš roditelja da upoznaš šta će njegovo dijete da uči, ubismo se šaljući plakate roditeljima, da pošalju djecu u školu.</s><s>To dijete ako ne dođe sa 5 godina u školu izgubit će godinu.</s><s>Znači mi nastavnici, velikim dijelom utičemo.</s>\n<s>E: Zašto nastavnik poziva roditelje, da li ste dobili neki dopis, od koga ste dobili?</s><s>1 Od ministarstva.</s><s>Kad je devetogodišnja škola u pitanju, onda je normalno da će poslati 4 Ministarstvo nije konkretno.</s><s>Uvode devetogodišnje, negdje u Živinicama (općina), negdje u Tuzli (općina), u zavisnosti od prostora.</s><s>Ako se uvodi, onda se uvodi za sve.</s><s>Ne interesuje nas ima li prostora, nek ministarstvo nađe sredstva, ostane im para na računu, i to velika cifra.</s><s>Kada sam čula, utrnula sam, koliko je neiskorištenih sredstava ostalo na budžetu kantona (za obrazovanje).</s><s>To je bilo je na Skupštini u decembru ili januaru.</s><s>Ostalo im sredstava.</s><s>A, kad se pojavimo sa zahtjevom za neka sredstva, dobije se odobrenje, ali se ono ne realizuje.</s><s>To je bilo na sredstvima informisanja.</s><s>1 Moraju tako odraditi.</s>\n<s>E: Kako vas obavještava ministarstvo o promjenama?</s><s>4 Nas rukovodstvo obavještava.</s><s>Ja pratim medije, TV tuzlanskog kantona ili Federalni kanal 1, lutaš i tražiš informacije, šta je u RS, šta je u Hrvatskoj, šta je u Bosni.</s><s>Novine su rijetkost, to ne možeš kupiti, tu marku možeš dati djetetu koje je gladno.</s><s>I, to mi radimo.</s>\n<s>6 A, kad odgledamo TV, ništa ne saznamo o toj reformi.</s><s>Teško se zadržim da odgledam sve.</s><s>Jedva čekam da ih vidim!? (ismijava) 2 Ponedjeljkom imaju informacije.</s><s>Često budu direktori škola, predsjednik aktiva direktora škola, direktor Pedagoškog Zavoda, ministar za obrazovanje, pa tako.</s><s>2 Ništa ne kažu.</s><s>Pričaju puno, a ništa ne kažu.</s><s>To sve traje sat vremena.</s><s>I sutra kad dođemo u školu pitam 'je li neko gledao tu emisiju?', pa pitam 'šta si ti skonto, kad on (neko od učesnika iz programa) reče ovo?', 'šta si ti skonto kad on reče ono?'.</s><s>Ispadne na kraju da smo svi različito skontali.</s>\n<s>4 Veoma komplikovano pitanje.</s><s>Puno trošenja vremena.</s><s>Sav teret je prenešen na menadžment i prosvjetnog radnika.</s><s>Ovdje na ovoj općini govorim.</s><s>1 Govori se o nastavi a nema se gdje držati nastava.</s><s>Nemamo ni sale za tjelesno.</s><s>6 Dobila je bolju saradnju sa lokalnom zajednicom, a da bogdom nije.</s><s>Jer kad se uključe ti ljudi iz lokalne zajednice, koji su nekad išli u ovu školu, ne mora biti da su išli baš u ovu školu, otprilike kad se uključe, očekuju da imaju malo veća prava, tako da uopšte ne shvataju pravilno saradnju škole sa lokalnom zajednicom.</s><s>Sreća da su tako bogati, da nam ništa ne mogu pomoći (smijeh).</s><s>E: Ne razumijem ko su ti iz lokalne zajednice?</s><s>6 Ljudi iz lokalne zajednice (smijeh).</s><s>Obzirom da je reformom obrazovanja došlo do izmjena u reformi finansija, tako da škola ima vrlo malo sredstava da bi opstala, da to nije normalno, onda, menadžment pokušava izvući iz lokalne zajednice maksimum sredstava koji može.</s>\n<s>3 Ja mislim da je besmisleno pričati o reformi bez seminara, računara u školama.</s><s>Imao sam priliku, u oktobru, da provedem 50 dana u Engleskoj školi.</s><s>Vidio sam školu, koju pohađa isti broj đaka kao i našu 800.</s><s>Ima 7 odvojenih dvospratnih blokova za učenike.</s><s>To me je impresioniralo.</s><s>S obzirom na ono s čime raspolažemo, mi postižemo izvanredne rezultate.</s><s>Pola časova nastave se improvizuje.</s><s>Smatram da mnogi ljudi iz međunarodnih organizacija, tamo negdje u svijetu, legnu potrbuške i razmišljaju šta da urade tamo negdje u Bosni, Albaniji.</s><s>I, onda dođu da pomognu neke naše reforme.</s><s>Slučajno sam putovao jesenas u Srebrenicu pa sam svratio u Zvornik na kafu gdje se održavao seminar.</s><s>Imao sam priliku da čujem šta predavač govori našim nastavnicima, predavao je obradu priče 'Kako se Jožo zastidio majke', pa mi bi smiješno, da dođe neko iz World Vision-a za neke ogromne honorare, da nas uči ono što smo mi učili u 1 razredu.</s><s>Ili more kojekakvih seminara sa desetim temama (koje nam ne trebaju), pa se negdje odvoji, za smještaj nastavnika dva dana, su ogromni troškovi.</s><s>Umjesto da se škola materijalno potpomogne.</s><s>A, mi ćemo se znati reformisati.</s><s>A, ovo devetogodišnje, ja sam učitelj, nisam dovoljno spreman, čujem nešto i čekam.</s><s>Isto kao za vrijeme rata, čekam, ne znam, pa kako me struja ponese, kako će to izgledati, nisam imao sreće, niti priliku da idem.</s><s>Postoje seminari, ja očekujem da će mi kolege prenijeti i očekujem seminare, iduće godine vodit ću 4 razred.</s><s>3 Nisu mogli svi biti obuhvaćeni nastavnici samo oni koji će voditi 1 razred.</s><s>Škola je dobila dopis iz Pedagoškog zavoda za određen broj ljudi.</s><s>Možda zbog prostora.</s><s>2 Ali ima dovoljan broj dana.</s><s>Evo juli je i mi radimo.</s><s>E: Meni nije jasno zašto kolega nije mogao biti?</s><s>2 Zato što ne vodi 1 razred.</s><s>On će do godine, ovaj je namijenjen za nastavnike koji će voditi 2005/06 1 razred i isti su prijavljeni zavodu od strane naše škole.</s><s>4 Zašto ne bi čovjek tri godine unaprijed znao kako bi trebao raditi.</s><s>2 Ograničeni kapaciteti.</s><s>Materijalna sredstva.</s><s>4 Treba da svi učitelji idu na tu edukaciju, nego su svake godine išli učitelji koji će voditi devetogodišnje.</s>\n<s>2 Četiri godine se ponavlja jedno te isto.</s><s>5 Ima učitelja koji nisu zaista zainteresirani za seminar.</s><s>Ima i takvih.</s><s>5 Sa mnom je bilo ljudi koji su dvije godine do penzije, ali su bili oduševljeni radom u radionici.</s><s>Kad bi bilo još mogućnosti za ovakve seminare.</s><s>Kad sam dvojici kolega htjela da pokažem, šta smo radili na seminaru, nisu htjeli da me saslušaju.</s><s>Rekli su, neka to će tematsko planiranje organizovat ponovo oni iz Pedagoškog zavoda i za nas.</s><s>Znači da ne žele tu informaciju da dobiju od mene.</s><s>Pričam o našem razgovoru na velikom odmoru.</s><s>Ali možemo mi to na aktivima organizovati učenje jednih od drugih.</s><s>E: Šta je ovom promjenom škola izgubila?</s><s>6 Izgubila je autoritet.</s><s>Upravo ovo ako bi nam neko došao iz lokalne zajednice i napravio salu, bez obzira što je za tjelesno.</s><s>Teško je ostvariti autoritet ukoliko toliki ljudi ima uticaj na školu.</s><s>Izgubila je ugled, kroz to da bi se finansijski održala mora da moli za različite donacije, kod nas nema ovakvih privatnika kao što je Širbegović u Graćanici.</s><s>Treba da se pojavimo sa zahtjevom za neku donaciju, i ispadne kao da prosimo.</s><s>Tako nekako.</s>\n<s>4 Svi oni koji pomažu ili su uključeni u rad škole a nisu njeni zaposlenici, oni žele da dominiraju, žele da se oni slušaju.</s><s>Omalovažavajuće.</s><s>Kad je ministrica rekla da je sve na menadžmentu vezano za donacije.</s><s>Jasno mi je da ljudi treba da pomažu, ko će kome pomoći nego mi sami sebe.</s><s>Ponekad kada dođeš i tražiš nešto od šire zajednice, mjesne zajednice, rudnika, privatnika, dolaziš u situaciju da ti se srozi autoritet, drugo nekako jadno izgledaš, kao da sebi uzimaš.</s><s>Ideš sa papirom, pečatom škole, brojem, za konkretnu donaciju da nam se pomogne u radu.</s><s>Npr. za jednu kantu jupola kažu da nemaju, možete misliti koji je to šamar.</s><s>Da pošalješ poštom, oni nikad ne bi dali, a nama je trebalo da bi pripremili školu za početak školske godine, jer nismo imali sredstava.</s><s>Mi ne tražimo pare.</s><s>Naša direktorica nije dozvolila da se radi s parama, već tražimo samo materijal.</s>\n<s>E: Ko još utiče da se vi tako osjećate?</s><s>4 Pa i roditelji, koji kažu eh direktore biraju roditelji.</s><s>3 To je pokrenuta akcija da direktore biraju roditelji E Da li je to i zakonski regulirano?</s>\n<s>4 Ljudi ne razumiju to biranje rukovodstva škole.</s><s>2 Oni misle da samo oni biraju.</s><s>To je konkurs a biraju i roditelji i nastavnici.</s>\n<s>2 Lokalizam je po mom mišljenju ovdje najgore u izboru.</s><s>3 Dobro je što nema više politike.</s><s>Loše je što su roditelji nedovoljno obrazovani, i nedovoljno upućeni u rad škole, da bi joj mogli pomoći.</s><s>Na jednoj priredbi, roditelji su komentarisali 'još malo pa je i tvoje isteklo, mi ćemo odabrati ko nama odgovara'.</s><s>6 Tu se politika spušta na još niži nivo nego što je trenutno.</s><s>Sad je politika na nivou općine, na nivou Kantona, a sad ide na dno, među roditelje, da oni vode kampanju.</s><s>4 Školski Odbori nekadašnji Upravni Odbori imali su i tu roditelje.</s><s>1 I većina je bila izvan škole.</s>\n<s>4 I ljudi koji su bili u Upravnom Odboru ne znam ni kako su se slali.</s><s>Sjećam se prije tri godine od kako se ne plaća rad u Upravnom Odboru tada su izabrana dva člana iz reda kolektiva, predstavnik roditelja i zajednice.</s><s>Kroz Upravni Odbor se ustvari pokazao stvarno kakav je odnos prema školi.</s><s>Koliko žele dobro školi, tako da se danas vode sudski sporovi zato što taj neko nije dobio naknadu za rad iako se nije plaćalo.</s><s>Znači, on je upoznat s tim, škola i tu gubi autoritet odlaskom po Sudu.</s><s>Nisu objedinjene zakonske regulative.</s><s>Negdje se Upravni Odbor plaćao, negdje nije.</s><s>1 Tek kada dođe do izbora direktora vidjet ćemo kako će biti.</s>\n<s>1 Bit će još gore.</s><s>Prvo što je taj Školski Odbor nakaradno postavljen.</s><s>Zato što je većina ljudi koji ne znaju problematiku škole.</s><s>2 su iz reda nastavnika škole, a 3 su izvan škole, društveno politička zajednica, roditelji.</s><s>Znači 5, uvijek mogu donijeti odluku koja ne odgovara školi.</s><s>Oni imaju pravo glasa, moraju poštovati odluku , znači ovo je organ koji upravlja školom, a direktor rukuvodi školom.</s><s>E: A, kako će djelovati direktor ako ministar/ica naredio/la, na primjer, da traži pare, a recimo Školski Odbor kaže da ne traži pare?</s><s>1 Ne govorim sada o parama govorim o autoritetu.</s><s>Mi u školi, dobro znamo problematiku naše škole, a onaj ko dođe izvan škole, niti je zna niti je hoće da zna, niti ga je baš briga puno.</s><s>Može jednostavno bez ikakvih konsekvenci da opstruira, koći, znači da procesi ne idu.</s><s>Jednostavno direktor može doći do nekih para ali jednostavno ne može trošiti bez odluke Odbora (Školskog), a to može zakočiti nastavni proces, jer zaboga ne može se ofarbati učionica bez odluke Odbora (Školskog) i ne smije potrošiti pare.</s><s>Drugi, nema interes da radi đaba, on neće doći.</s><s>Što da se radi.</s><s>Nastavnika je 2 i oni ne mogu donijeti Odluku.</s><s>Istisnut je nastavnik iz Odbora, koji najbolje zna.</s><s>Nekada su bili Radnički Savjeti i to je po meni bilo dobro.</s><s>Oni su i birali i smjenjivali direktora ako ne valja, i kritikovali i falili i donosili Odluke, bio je dobar (Radnički Savjet).</s><s>Bili su predstavnici nastavnika i ne samo nastavnici već zaposlenici škole, i domar.</s><s>Domar je i te kako znao kritikovati direktora škole, da kaže 'direktor je neodgovoran, nije vodio računa, imao je para a nije kupio'.</s><s>To je bio organ upravljanja.</s><s>Imao je i predstavnike Mjesne zajednice koja je imala interes za područje sa kojeg djeca dolaze .</s><s>Današnji direktor je blokiran, ne može da radi.</s><s>Nema slobode, ne može trošiti sredstva bez odluke organa upravljanja.</s><s>A, ministarstvo traži da se snađe i nađe načine i obezbjedi sredstva.</s><s>4 Jedino takmičenjima i javnim nastupima dokazujemo ko smo.</s><s>U svemu tome kad uspješ, koliko se uloži energije, mi smo umorni.</s><s>Pola raspusta koji imamo za nas je 1 dan.</s><s>Toliko se borimo da ostvarimo ciljeve nastave, odgoja, da sprovedemo sve te dolaske nevladinih organizacija.</s><s>Mi se istrošimo do te mjere, da je dom, naša 4 zida jedini način da se odmorim.</s><s>Zašto mi nemamo zajedničkog ljetovanja, zašto nemamo zajednička zajedničkog zimovanja, zašto nemamo seminare, pa i mi smo ljudi!?</s><s>Prosvjetni radnik je mašina koja se veoma brzo istroši a kojoj puno treba za rehabilitaciju.</s><s>Zašto se u tom smislu ne pokaže ta demokratija da smo mi ljudi, naša ljudska prava su uskraćena.</s><s>Mi smo jednostavno osobe koje nose sav taj teret na leđima.</s><s>Od djeteta, roditelja, socijalnih, politike, politike općine, politike opće, realizacije nastavnog procesa.</s><s>Bez obzira na godine, meni je 48. ali se ja u duši osjećam kao da mi je 20.</s><s>Ja nisam psihički stradala, ali šta sada moja kolegica koja počinje taj svoj radni vijek i ona poslije jednog takvog dana izađe, od problema i silnog posla, kao drogirana.</s><s>Mi smo ljudi, gdje su naša ljudska prava?</s><s>Je li to samo zato što smo mi korisnici budžeta, pa fala na tom.</s><s>Mi smo ljudi koji treba da živimo.</s><s>Plata koju zarađujemo, ne može nam biti.</s><s>Po čemu se prave razlike među nama, tu je izgubljen jedan nivo.</s><s>Zašto kolega u Sarajevu da ima 10 ili 12 KM za dnevnicu?</s><s>Ja se volim našaliti pa reći: oni mogu pojesti više.</s><s>Gdje je naš regres.</s><s>To je naše pravo.</s><s>Gdje su naši regresi?</s><s>Gdje su naše plate?</s><s>Zašto smo mi nemoćni?</s><s>Nije istina da Sindikat ne traži.</s><s>Traži, ko nas čuje, niko.</s><s>Ljudi drže tufere u ušima kad se pojavi prosvjetni radnik.</s><s>Zašto, zato što prosjetni radnik nije autoritet nego je učo.</s><s>I to 'učo' nije izraženo s poštovanjem.</s><s>1 Zakon, kaže možeš kazniti nastavnika, a nemoj slučajno da ga nagradiš.</s><s>Koja je to demokratija?</s><s>Samo da se ljulja (misli na promjene), a radio ne radio isti smo.</s><s>Ona može da crkne od rada, a ja mogu biti 'lendohan' koji neću ništa uraditi jer mi je sasvim svejedno da li će djeca naučiti.</s><s>Istu plaću dobijemo, isti topli obrok, ona radi, ne može biti nagrađena.</s><s>Zato što je to neko tamo propisao.</s><s>Stavio barijeru.</s><s>Ne može, znači i onaj ko radi i onaj ko ne radi.</s><s>Nas drži ta ljubav prema djeci i njihov uspjeh.</s><s>Naša kolegica koja je non stop aktivna i interesira se kako dijete završi srednju školu, kakve je ocijene imalo, je li se upisalo, nije se upisalo itd.</s><s>Znači, ne popušta, došla je druga generacija, i nju izvodi, ali misli i na onu koju je izvela prije 4 godine, i o njoj misli.</s><s>Nama je ponos, kada čujemo da je dijete dobro u Medicinskoj.</s><s>6. Možete li reći šta bi se trebalo promijeniti?</s><s>3 Sistem nagrađivanja i kažnjavanja.</s><s>Nemoguća je reforma bez materijalnih troškova.</s><s>1 Izbor direktora i rukovodstva škole, da bude isključivo od strane zaposlenika škole, a ne da bira tamo neko po tome što je ili nije simpatičan nekoj mjesnoj zajednici, ili nekom selu.</s><s>Da li je rođen u Banovićima ili nije, da se isključi lokalizam.</s><s>Da radnik sebi bira.</s><s>Da čujemo od ministarstva koje su to konkretno promjene, da kažu to na TV i da najave taj dan.</s><s>Kad znaju obavijestiti o svemu neka obavijeste školu, direktora i o tome.</s><s>Na primjer: u ponedjeljak u 6.00 sati je emisija o reformi školstva, učestvuju iz Zavoda, odavde, odande, vladine, nevladine organizacije, stranac Ashdone, da čujemo šta to ljudi kažu, kakva je to reforma, šta nas to očekuje, pojma nemam, pojma nema kolega šta ga očekuje naredne godine u devetogodišnjoj.</s><s>Da daju minimum materijalnih troškova.</s><s>Ne finansiranje od Kantona, već postaviti obrazovanje na državni nivo.</s><s>Isključiti Kantone, Federaciju.</s><s>Plaću povećati.</s><s>Ovo je nakaza sa RS i Federacijom, nakaza od države.</s><s>Izvana kobajagi država, a unutra je nakaza.</s><s>2 Izbaciti politiku iz škole.</s><s>Ona je u školi, htjeli mi to priznati ili ne.</s><s>Osnovati državni Fond za finansiranje.</s><s>Recimo prije pola godine, dali smo prijedlog za pedagoške standarde Sindikatu, pedagoškom zavodu i ministarstvu, svima zajedno.</s><s>Međutim, mi još uvijek nemamo odgovor da li su ti standardi usvojeni, prije pola godine smo dali prijedlog, i ništa.</s>\n<s>4 Da sve bude na državnom nivou, od programa, udžbenika.</s><s>Ove kojekakve kantonalne ljude za školstvo (ministarstva), sve da ide na državni nivo, i plata prosvjetnog radnika, i bilo šta, isti topli obrok , NPP i ostvarenje materijalnih troškova .</s><s>I to je država.</s><s>Koliko je država jaka, mjeri se po 'obrazovanju'.</s><s>Jako obrazovanje, jaka država.</s><s>I tu je sva mudrost svijeta.</s><s>Kakve smo samo prije imali materijalne troškove!</s><s>Imam osjećaj, da mi sve damo, i prijedlog za pedagoške standarde i drugo ali da to apsolutno niko ne pročita i da je to ostavljeno da bude onako kako je zamišljeno s njihove strane, e to je lažna demokratija.</s><s>Pitaš me za mišljenje ja ti ga iznesem i ti onda odeš i ispričaš što ti hoćeš, a ne što sam ti rekla.</s>\n<s>6 Finansijsko planiranje postaviti na državni nivo, konto za nabavku učila i sredstava sada (na nivou kantona) ne dozvoljava planiranje kapitalnih izdataka.</s><s>2 Uvijek se kasni s Odlukama.</s><s>Recimo prošle godine, digla se tolika frka oko udžbenika, autora.</s><s>Roditelji ljuti na nas, mi ljuti na Pedagoški zavod, ovi na ministarstvo, oni na Izdavaštvo.</s><s>Svi smo ljuti jedni na druge, i kažu (ministarstvo) slijedeće godine u maju će se znati na TV i to sigurno, obećali su.</s><s>Prije par dana dobili smo akt, da se mi na aktivima dogovorimo koje ćemo udžbenike.</s><s>Znači opet ništa konkretno.</s><s>Nema nikakve odluke konkretne.</s><s>Opet je prepušteno nama da izaberemo udžbenike.</s><s>Meni se možda ne sviđaju udžbenici koje je moja kolegica prošle godine koristila.</s><s>Ali ja ih moram koristiti zato što je roditeljima dosta plaćanja novih udžbenika, ne mogu reći, ja neću te udžbenike, kada roditelji mogu u pola cijene da plate stare udžbenike.</s><s>Da se barem jednom usaglase ti udžbenici i konkretno donese odluka, koji izdavači i to na nivou države, ne na nivou Federacije ili Kantona.</s><s>Imamo Agenciju za ocjenjivanje imamo Agenciju za NPP , šta te Agencije rade?</s><s>6 Koja Agencija?</s><s>Zar ima?</s>\n<s>4 Neka je na državnom nivou.</s><s>Svi ljudi koji su izdavali knjige, eto odmah su tim, svako od njih neka da svoj prijedlog ili učestvuje u izradi i ako treba da dobije pare.</s><s>Ovdje nije u pitanju korupcija, to je jedna, reći ću Sicilijanskim žargonom 'mafija' .</s><s>Ti svi ljudi koji su dobili nekakve silne pare, a ko zna šta sve nije izdavano, roditelj treba da ima 1.500 KM za sve to što su izdali, lijepo je to što jesu, ali sada ih treba objedini u jedan tim zakonski urediti tako da djeluju objedinjeno, institucionalizirati ih da bi radili i štampali jednu knjigu na nivou države.</s>\n<s>1 Nijedan autor nije usaglasio sa NPP i izdavač doslovce kaže 'vidi budale šta je napisao'.</s><s>Udžbenik ne treba da bude težak djetetu.</s><s>Imat ćemo bolesne generacije.</s><s>Djeca 2 Na primjer udžbenici za bosanski jezik broje 5 knjiga: radna sveska, kultura izražavanja, čitanka, naš jezik i sveska za lektiru.</s><s>4 Nama je jednostavnije, kroz kabinetsku nastavu, da dijete nosi bilježnicu kući, a udžbenik da mu ovdje ostane, da radi po tom udžbeniku, da otkriva, da čita.</s><s>3 I na fakultetu govore različito, jedni govore da se piše tačka iza titule drugi ne ...</s><s>2 Recimo ne priznaju se ispiti iz Sarajeva ovdje i obrnuto.</s><s>Djevojke iz Sarajeva idu sa mnom u Mostar zato što neki njihov profesor traži da ponovo polažu istu metodiku na 3 godini koju su istu kod tog istog profesora polagali i položili, to je apsurdno u našem školstvu.</s>\n<s>Trend današnjega poslovanja je rastoča globalizacija tržičta blaga in storitev po vsem svetu, na katero znatno vpliva: ekonomska, tehnološka, politična in socijalnokulturna sfera (Drucker, 2000).</s><s>Vpliv razvoja tehnologije na področju komunikacij, je vnesel revolucionarne spremembe v poslovanje na širšem geografskem prostoru.</s><s>Ker je za globalno poslovanje neobhodno znanje, ravno tako, v moderni ekonomiji postaja centralna investicija (Drucker, 2000).</s><s>Visoke investicije v znanje, s strane vlade, istočasno zahtjevajo ekonomsko opravičenost: med ulaganji v znanje in njihovimi rezultati v znanju.</s><s>Taka zahteva, pripelje do razmišljanja in vprašanja o efikasnosti vlade in ureditve novih odnosov politične strukture družbe, kakor tudi položaj in vloga posameznika v njej.</s><s>Po Drucker-u (2000:260), ta zahteva se lahko reši z decentralizacijo, skozi prožanje organizacijske neodvisnosti insitucij.</s><s>Po njemu, vsaka organizacija, mora v svoje strateške cilje uključiti tudi globalno konkurenco (Drucker, 2001:67) s katero se posameznikom, intelektualnim delavcem, vsiljujejo nove zahtjeve, kot so: odgovornost za lastni prispevek; stalna inovativnost; neprestano učenje in poučevanje.</s><s>Tako intelektualni kapaciteti resursov postanejo ključni marker. izobraževanje, pa prva vrednost v izbiri modernega človeka (2001:142).</s><s>1.1 Izobraževanje v BiH</s>\n<s>Javno izobraževanje v BiH zavzema posebno mjesto v času Avstro Ogarske, ko se odpirajo javne Gimnazije, šole za učitelje in tehničke škole.</s><s>Oblikovanje javnega izobraževalnega sistema se nadaljuje po drugi svetovni vojni v okvirju Federalne Republike Jugoslavije.</s><s>V tem obdobju se ukinjajo privatne in religiozne šole.</s><s>Izobraževalni sistem Jugoslavije obeleži 1decentralizacija, specifičnih izobraževalnih sistemov vsake federalne enote (republike)', kar je po mnenju Zgage (u Koren, 2002:5), veliko prej kot so začeli globalni trendi decentralizacije.</s><s>Do 1990. leta struktura izobraževalnega sistema Bosne in Hercegovine se ni veliko razlikovala od struktur drugih republik Jugoslavije.</s><s>Predstavljala jo je predšolska, osnovna, srednja, in visoka izobrazba.</s>\n<s>V 1990./91. šolskem letu je ena tretina prebivalstva BiH aktivno sodelovala v izobraževanju.</s><s>Takratni izobraževlni sistem je dizajniran v enopartijskem političkom sistemu.</s><s>Prve več strankarske politične volitve so bile1990.</s><s>Strateška usmeritev tega obdobja je bila zasnovana na gradnji efikasnega izobraževalnega sistema in njegovega približevanja Evropskim in svetovnim trendom.</s><s>S pojavo vojne se prekinja implementacija te strateške smeri (Educato in The Federation of Bosnia and Hercegovina; Federalno Ministarstvo izobraževanja, znanosti, kulture i športa, Sarajevo, 1.2 Vpliv politike na šolstvo</s>\n<s>Med aprilom 1992. in decembrom 1995.</s><s>BiH preživlja vojno obdobje, tekom katerega 50% populacije menja kraj prebivanja.</s><s>Ogromna zguba, nematerijalna in materijalna, je povzročila individualne in družbne motnje.</s><s>S Podpisovanjem Dejtonskega sporazuma 1995.</s><s>BiH se je struktuirala v dve entiteti: Federacijo Bosne in Hercegovine (FBiH) in Republiko Srbsko (RS).</s><s>Administrativno, FBiH se dijeli na 10 Kantonov.</s><s>Toda od leta 2000, iz RS je izvzet in uspostavljen distrikt Brčko, z lastno avtonomijo (Vspodbujanje debate: Ali BiH spoštuje svoje mednarodne obveze na področju izobraževanja-vprašanja za prebivalce BiH, OSCE, Mission to Bosnia nad Herzegovina, 2005).</s>\n<s>Ustava BiH (www.ustavnisud.ba) vsebuje jasne odločbe s katerimi urejuje pristojnosti na državnem nivoju.</s><s>Obveza države in obeh entitet je, da zagarantirajo in zaščitijo pravico do izobrazbe katera ima prioriteto nad vsemi domačimi zakoni.</s><s>Vse pristojnosti in funkcije, katere niso izrecno dodeljene institucijam državnega nivoja, spadaju v pristojnost institucij teh dveh entitet.</s><s>V skladu z Ustavo RS (www.vladars.net), pristojnosti na področju izobrazbe so 'centralizirane' na nivoju entitet in jih opravljajo republiški in občinski organi.</s><s>Glavne upravne in strokovne funkcije v predšolskem, osnovnem, srednjem, i visokem izobraževanju opravljata Ministarstvo prosvete in kulture in Republiški pedagoški zavod.</s><s>Občine so pristojne za financiranje prevoza učencev, prehrane in namestitve.</s><s>Z ustavo Federacije (www.fbihvlada.gov.ba) 'decentralizacija' pristojnosti na področju izobrazbe se prenaša na štiri nivoje avtoritete: federalni, kantonalni, lokalni občine, in šolo.</s><s>Federalni nivo ima vlogu kooperacije i koordinacije med kantoni, toda brez garantiranih mehanizmov zaščite pravic tega nivoja, kar onemogoča vodenje konstruktivnega dialoga med vsemi nivoji.</s><s>Vse bistveno odločanje je prenešeno na Kantonalne nivoje v ruke deset ministrov izobraževanja.</s><s>'Centralizacija' moči autoritete na kantonalnom nivoju, karakterizira se s slabo kooperacijo med kantoni.</s><s>Njihova organizacijska struktura je podobna Federalnemu Ministrstvu, razen ker se jim dodajo inštitucije Pedagoških Zavodov kot del organizacijske strukture.</s><s>Pristojnosti občin so kot tudi v RS vezane za pristojnosti financiranja prevoza učencev, prehrane in namestitve.</s>\n<s>Direktna posledica močnega trenda centralizacije oblasti na Kantonih in v entiteti RS, posebno na področju fiskalne politike, (čl.4 Ustave FBiH in čl.68 Ustave RS) ima zelo negativne posledice na možnost in sposobnost lokalnih organov oblasti, da adekvatno zadovoljijo potrebe in zahteve lokalnega prebivalstva.</s><s>Poseban problem predstavlja pomankanje komunikacij med lokalnimi organi oblasti z ene strani, ter kantona in entitete na drugi strani, posebno v procedurah kreiranja in sprejemanja zakonov in drugih predpisov centralne oblasti katerih se direktno dotikajo (Europsko povelje o lokalni samoupravi, OSCE Misija v Bosni i Hercegovini in Svet Evrope, Sarajevo, 2003).</s>\n<s>Funkcije šolskega menadžmenta, v obeh entitetih, so razdeljene med šolske odbore; administrativne autoritete in šolskega direktorja.</s><s>Šolski odbor tvorijo predstavniki staršev, njihovo število pa varira od kantona do kantona tudi v RS.</s><s>Šolski menadžment je odgovoren kantonalnemu ministru v FBiH ali entitetskemu ministru v Izobraževalna struktura sistema obeh entitet je naslednja: predšolstvo, osnovna šola, srednja šola, visoka izobrazba.</s><s>Nasplošno se struktura ni spremenila v odnosu na tisto katera je bila pred vojno (prilog 2).</s><s>Sistem izobraževanja je v celoti precej razkosan, na nekaj podsistemov (RS, deset kantonov FBiH, federalni nivo, Brčko Distrikt, med entitetski nivo, in nivo države BiH).</s><s>Institucionalno gledano, s temi podsistemi upravlja skupno 23 organizacij.</s><s>To število zajema Agenco za standarde i ocenjevanje (ASO), katera funkcionira na medentitetskem nivoju, 13 ministrstev, Oddelek za izobraževanje BD, osem pedagoških zavodov na entitetskem in kantonalnem nivoju (prilog 1).</s><s>1.3 Reforma izobraževalnega sektorja</s>\n<s>Reforma izobraževanega sektorja, je štartala z dokumentom 'Srednjeročna razvojna strategija BiH 2003-2007' (Srednjoročna razvojna strategija Bosne in Hercegovine 2003.-2007.; Senat ministrov, Vlada Federacije in RS, Urad koordinatorjev BiH ).</s><s>S tem dokumentom, so povdarjene slabosti izobraževalnega sektorja: § veliko število zakonov kateri regulirajo to področje, § popolnoma zanemarjeno znanstveno-raziskovalno delo, § učni načrti in programi neprilagojeni zahtevam Evropske skupnosti, § visoka stopnja politizacije izobraževalnega sistema, § prelamanje ingerenc med ministrstvom izobraževanja in pedagoških zavodov, § nesklad med inicijalno izobrazbo učiteljev in dejanskimi potrebami učne prakse, § uspostaviti sistem pouka in izpopolnjevanja učiteljev potom programa za pouk mentorjev in ustanoviti institucije za pouk učiteljev.</s><s>2003. leta je sprejeta 'Skupna strategija za modernizacijo osnovne in splošne srednje izobrazbe v Bosni in Hercegovini' (Izobraževalna področja BiH in EC-TAER, Program Evropske Unije, 2003) s katero se povdarjajo nameni reforme izobraževanja: • reorganizacija šolskega sistema zaradi njegovega bolj efikasnega prispevka ekonomskemu okrevanju dežele;</s>\n<s>Kozi dokument Okvirni zakon o osnovni in srednji izobrazbi v Bosni in Hercegovini (FMONKS, Sarajevo in RS, Banja Luka, 2004) so utemeljeni osnovni principi in standardi za organizacijo in funkcioniranje predšolske, osnovne in srednje izobrazbe, ter ustanavljanje in funkcioniranje institucij katere garantirajo izobraževanje v BiH.</s><s>V skladu z odločbami tega zakona, entitetami, kantoni in Distriktom Brčko s še naprej regulirali vprašanja upravljanja v šolah, uključno z odnosi med šolami in javno upravo.</s><s>Državnemu Ministrstvu civilnih poslov je dodeljena pristojnost za preverjanje izvedbe tega zakona.</s>\n<s>OSCE vodeč proces, ki ima za cilj uspostavo enotnega izobraževalnega sistema na nivoju države Bosne in Hercegovine, postavlja kot ključni izziv garantiranje delotvorne reforme izobraževalnega sistema vseh nivojev BiH kot strateške komponente okrevanja družbeno-ekonomskega sistema u celoti.</s><s>Vse zahteve reformskih sprememb BiH, navedenih dokumenatov, so usklajeni z zahtevami Evropske Unije (Lisabon, 2000; Bolonja, 1998; Bruxelles, 2000; Kopenhagen, 2002).</s><s>Med zahtevami so posebno povdarjeni 'trije' elementi kateri so tipični za današnje izobraževalne reforme po celem svetu: decentralizacija; privatizacija i efikasnost poučevanja in učenja.</s><s>1.4 Moje izkušnje</s>\n<s>Na področju entitete FBiH, Tuzlanski Kanton (TK) je geografsko in populacijsko najveći kanton (www.fzs.ba).</s><s>V skladu z zahtevami reforme , so v tem kantonu povdarjeni novi zakoni za predšolsko, osnovno i srednjo izobrazbo.</s><s>Sprejeti so novi kurikulumi, katere spremlja kontinuiran pouk učiteljev z uporabo nove metodologije dela z učenici.</s><s>Začel se je izvajati pouk javne administracije v šolskem menadžmentu.</s><s>Uveden je nov način finansiranja šol i dr. Pozitivna ocena OSCE-a o temm kantonu v smislu da efektivno izvaja reformske spremembe (Poročilo, OSCE, Sarajevo, 2005), je pritegnila moju pozornost.</s><s>Postavila sem sebi vprašanja: Ali resnično obstaja sprememba?</s><s>V čem je ta sprememba?</s><s>Na podlagi iskušenj sem se naučila, da je za vsako spremembo potrebna odgovarjajoča situacija in čas, da bi jo ljudje sprejeli.</s><s>Za spromembo je potrebna tudi podpora in pritisk vseh nivojev, da bi se preskrbela in postala vdržna.</s><s>In, kar je zelo važno, nobena sprememba se ne dogaja brez razvitega efikasnega sistema povratnih informacij, recipročen odnos informiranja dveh strani in diseminacija vidnih rezultatov kozi produkte so temeljni.</s><s>Iz mojega zornega kota, proces sprememb v BiH se odvija počasi najbolj zaradi izolacije prebivalcev tako v zunanji, z ozirom na svet kakor tudi notranji z ozirom na entitete, kantone, ob,ine, čemur v veliki meri doprinaša tudi vladajoči politični ambijent.</s>\n<s>Obvladovanje sistemskih sprememb na TK me posebno zanima zaradi njihove velike intenzitete in obsega uvajanja, s ciljem izpolnjevanja zahtev danih v dokumentu 'Reforma izobraževalnega sistema Bosne in Hercegovine' (2003.).</s><s>Do sedaj, nisem našla da bi se nekdo lotil raziskave uvedenih sistemskih sprememb na področju TK v preteklih dve letih.</s><s>Namen mi je, da kozi globljo analizo, kozi soočenja prakse ni teorije, raziščem spremembe v šolah, katere so del izobrađevalnega sistema, rezultate raziskave pa ponudim izobraževalnim oblastem in šolam.</s>\n<s>3. raziskati kako zaposleni v teh šolah doživljajo implementirane spremembe.</s><s>4. Soočiti teoretična razmišljanja z rezultati raziskave in izvleči nekatere zaključke in priporočila za izobraževani sistem Tuzlanskog Kantona.</s>\n<s>Globlji vpogled v samo dve šole ne omoguča generalizacijo.</s><s>Ni moguče raziskatiti vse aspekte Sprememb Na spremembe vpliva vrsta faktorjev kateri so morda skriti.</s><s>Trenutna slika procesa če je poenostavljena ali preuveličana lahko privede do napačno izvedenega zaključka.</s>\n<s>Obvladovanje sprememb se lahko proučuje z več aspektov, kot je vreme, okolje, organizacija, vodenje (Stoner; Freeman; Gilbert,1995; Joyce, 2000).</s><s>Večina avtorjev trdi, da so spremembe v naši civilizaciji vse hitrejše in bolj dinamične (Minzberg, 1989).</s><s>Z aspekta organizacije vzroki sprememb so v notranji in zunanji okolici, tako da govorimo o obvladovanju sprememb izven in znotraj organizacije, kar vključuje: vsebino, ljudi in procese (Anderson i Ackerman Anderson, 2001).</s><s>V transformaciji organizacije, vsa tri področja morajo biti integrirana v prehodu od toga kje je danas, in k njeni izbori kje želi biti v bodočnosti (Everard, Morris, Wilson, 2004; Paton, McCalman, 2000; Clark, 1996).</s><s>Obstoj organizacije v 21. stoletju, je odvisen, ne samo od njene prilagojenosti, temveč, tudi njene 'usmerjenosti' z vidnimi in učinkovitimi spremembami, tako izven tako tudi znotraj organizacije, katerim kaže svojo korisnost (Hargreaves i Hopkins, 2001).</s><s>Veliko avtorjev povdarja, da je v današnjem času polnem paradoksov, zelo važan stalni reinžinjering procesa ali organizacijskega izboljševanja procesa (Stacey, 1997; Senge, 2001).</s><s>V šoli, stalno izpoboljševanje je v ozki zvezi z 'uspešnejšim' in ' bolj efikasnim' doseganjem ciljev (Sallis, 1996;</s>\n<s>Kreiranje izobraževalnega sistema na zahtevah družbenega 'znanja' postavlja krucijalno vprašanje o 'strukturi šolske organizacije' katera mora odgovoriti vplivom vlade in profesionalnosti (Drucker, 2000), kar predstavlja izrazito komplicaran proces ki zahteva mobilizacijo, koordinacijo in fuzijo več komponent (Fullan, 2000).</s><s>Ker pa je interakcija ljudi dinamičen in živ proces kateri se zelo težko kontrolira znotraj organizacije, zato veliko avtorjev povdarja važnost avtonomije šole (Haynes, 2003), posebno če govorimo o kreiranju inovacij, katere se ne morejo kar tako kopirati iz ene v drugo organizacijo (Koren, 1999).</s><s>V procesu izvajanja sprememb in konverzije znanja, so direktorji krucijalni za uspešno implementacijo sprememb v šoli (Stoll in Fink, 2000; Caldwell in Spinks, 1993; Lyytinen, 2005).</s><s>Ta teoretična razmišljanja o spremembah so pobudila moj interes za njihovo raziskavo v šolah Tuzlanskega Kantona kozi emotivno stran doživljaja sprememb pri ljudeh v teh šolah.</s>\n<s>Z analizo sprememb v literaturi sem se fokusirala na teorije menadžmenta katere komentirajo vpliv dinamike odnosov in pogojev v uvajanju sprememb (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995), katere s časom, privedejo sistem do kompleksnosti – reda ali kaosa – nereda (Haynes, 2003).</s><s>Nova ekonomija zahtjeva drugačno ureditev javne uprave v okvirju sistema, s katerim se povečuje vloga odgovornosti posameznika za odločanje in osebni profesionalni razvoj (Drucker, 2000), kar pogojuje konkurenčnost, in večji pojav odpora in konflikta ljudi pri uvajanju sprememb.</s><s>2.1.1 Teorija dinamičnega angažmaja</s>\n<s>21. stoljetje je prineslo modernim organizacijama intenziven pritisk časa, kateri zahteva novejši, bolj dinamičen angažma obvladovanja ljudskih odnosov in hitrejše presojanje pogojev za spremmbe.</s><s>Nasproti statični nezainteresiranosti za spremembe, dinamika uključuje neprestano rast aktivnosti za spremembe in intenzivno uključenost z drugimi kozi angažmane (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 49).</s><s>Ta teorija, po avtorjih, uključuje šest različnih in bistvenih področji, kot so: • Novo organizacijsko okolje</s>\n<s>Največja diskontinuiteta moderne družbe je v spremenmbi pozicije moči znanja.</s><s>Nova družba rabi ne samo 'človeka' kateri lahko vstvarja nova znanja, temveć tudi 'kalfo' kateri znanje pretvarja v vsakodnevna dejanja. (Drucker, 2000: 358).</s><s>O agensih in kretanju procesa sprememb tolmači tudi teorija kaosa in kompleknosti.</s><s>2.1.2 Teorija kompleksnosti in teorija kaosa: red in nered Teorija kompleksnosti in kaosa, se je razvila v zadnjih dveh desetletjih, ter pritegnila mojo pozornost zaradi upočasnjene dinamike angažmaja v času med prirodnimi in družbenimi vedami.</s><s>V prirodi, so spremembe neizbežne, ter jim ponavljanje določenih dogodkov omogoča znanstveno raziskavo.</s><s>Medtem, v družbenih vedah, je danas, velika nesigurnost in teža v razumevanju obnašanja ljudi in njihovih interakcij (Haynes, 2003: 30).</s><s>Ali je možno ponoviti določene dogodke pri ljudeh, če so se zgodili v drugem času in pogojih? (Fullanu, 2000).</s><s>Če želimo izboljšanje v organizaciji, kako stratežko načrtovati in voditi načrt? (Mintzberg, 1998). znotraj organizacije, lahko izvedemo spremembe z uporabo naše notranje moči za obvladovanje slabosti in za napredek organizacije.</s><s>Spremembe prožajo organizaciji enako možnosti kakor tudi, grožnje iz zunanje okolice.</s><s>One lahko utrujajo, toda prisotnost sprememb je vidna v naših vsakdanjih aktivnostih (Haynes, 2003: 3 Navedene teorije govorijo, da je v našem interesu tveganje, živeč in učeč na samem robu kaosa, postavljajoč balans med preveč in premalo strukture, samoorganizirajuči sistem z menjanjem informacij kozi interakcijo (Fullan, 2000: 12; Haynes, 2003: 40).</s><s>Fullan (2000) povdarja, da proaktivni odnos organizacije naspram spremembam potrebno: grajenje sebe in sodelavčeve kulture katera z informiranjem in generiranjem idej razvija uspešno učečo skupnost skozi recipročne odnose z okolico (2000: 80).</s><s>Morano voditi računa o kompleksnosti prenosa v kopiranju inovacij, ker so one produkt drugih ljudi in pogojih v katerih so funkcionirale, na koncu, uspešne inovacije zahtevajo po trenutnih pogojih lastno reformiranje.</s><s>Reforma zahteva več istočasnih inovacij, katere so odvisne od razvitosti lokalnih kapacitet.</s><s>Kar je kompleksen problem, ker je 'vsaka lokalna situacija v določeni meri enkratna' (Fullan, 2.1.3 Definiranje sprememb v javnem sektorju Morrison (2003) difinira spremembe, kot 'stalni in dinamični proces rasti in razvoja katere uključuje tudi potrebo reorganizacije.</s><s>Ta proces transformiranja se vodi z notranjim ali zunanjimi napori, dejanskih vrednosti izhoda prakse, in vključuje posameznike, skupine ali institucijo' (2003: 13).</s><s>Kadar govorimo o javnem sektorju, na njegovem vrhu so menadžerji - ministri - kateri razmišljajo o strateški viziji in načrtih.</s><s>Srednji menadžment - so direktorji šol kateri razmišljajo o stratežki viziji in operativnih načrtih ter, ljudi na prvi črti - so učiteljii kateri razmišljajo o operativnih načrtih.</s><s>Nov model javnega menadžmenta postavlja nove odnose med vlado, javnimi servisi in javnostjo.</s><s>Ključni procesi javnega sektorja so priprave in vodenje strategije 2.1.4 Odločanje ni profesionalizacija</s>\n<s>Po Drucker-u (2000) je odločanje v zvezi z nivojem moči odločanja, ter s tem v zvezi tudi odgovornost vsakega posameznika za lastne odločitve in profesionalni razvoj.</s><s>Ključno mesto v nivojih menadžmentih ima direktor šole.</s><s>Ko govorimo o vodenju sprememb v šoli, danas so skupno prinašenje odločb in profesionalizacija učitelja ključni elementi za restruktuiranje šole.</s><s>V tradicionalni šoli, je direktor imel več vpliva pri odločanju celotnega vodenja šole, dočim je vpliv vodstva učitelja bil neodvisen na šolu.</s><s>Medtem, oba vodstva, skozi njihovo delno preklaplanje, največ vplivajo na aspekte šole.</s><s>Direktor v kontaktu z ministrstvom, mora načrtovati izboljšanje strukture in organizacije, misije in kulture šole.</s><s>Dočim učitelji, kot operativni izvajalci, morajo 'skozi odprto in iskreno komunikacijo s kolegi, z uporabo tehničnih in organizacijskih spretnosti, izboljšanja programov na podlagi širšega znanja izobraževalnih subjektov, lokalne skupnosti in učencev šole' (Leithwood; Jantzi; Steinbach, 1999: 128).</s><s>Pogosta prepreka v razvoju učiteljevega vodstva je izolirana profesionalna kultura šole.</s><s>Profesionalna izolacija učiteljev omejuje dogodke z novimi idejami in boljšimi rešitvami, vodi k stresu v smislu hitrosti akumulacije spoznavanja in ocjenjevanja dogodkov, in občutka nekompetentnosti.</s><s>Profesionalna izolacija izaziva odpor za inovacije pri poučevanju</s>\n<s>Odpor je prirodna emocionalna reakcija na spremembe.</s><s>Predvsem, izhaja iz strahu od neznanega in od ukinjanja obstoječega stanja (Paton; McCalman, 2000: 47).</s><s>Vse opiranje spremembam ne moremo eliminirati vendar se na njih vedno lako vpliva.</s><s>Pogosto ključ za odpiranje vrat spremembam je uspešna komunikacija.</s><s>Nujna domneva dolgoročnega obstoja je predstavljanje spremembe v pozitivnem smislu (Paton; McCalman, 2000).</s><s>Avtorji povedo, da uspeh organizacije prihaja od zadovoljnih klijentov kar proizvaja motivirane ljudi.</s><s>Potencijalno v vsaki organizaciji obstajajo konflikti.</s><s>Oni se pojavljajo vsakodnevno, njim pa je potrebno pristopiti v razvojnem smislu organizacije (2000: 120).</s>\n<s>2.2.1 Zaprti ni odprti sistem in spremembe Obstajata odprti in zaprti sistem za spremembe organizacijskih odnosov z okolico (Morgan, 1986; Bush, 2003).</s><s>Z aspekta vpliva okolice na spremembe, je pomembna Morgan-ova (1986: 15) delitev organizacij na: • Mehanične</s>\n<s>Mehanične organizacije uvajajo in razvijajo inštrumente ali mehanizme, katerim, po prirodi vrste, omogočajo nekakšno ciljno delovanje v katerem se več ali manj ignorira vpliv okolice (Morgan, 1986: 15).</s><s>Tak zaprti sistem organizacije ne pojmuje svobodo informacij in energije, kar je v nasprotju z ljudskimi sistemi kot prirojenimi odprtimi organskimi sistemi.</s><s>Primer zaprtega ljudskega sistema je avtoritarna vlada s trdimi operativnimi procedurami, katere pogosto tretira ljudske sisteme organizacij, kot zaprte sisteme z rigidnim postavljanjem umetnih omejitev med njimi in njihovo okolico (Anderson i Ackerman Anderson, 2001: 116).</s><s>V takih organizacijah je zelo težko izvajati spremembe katere prihajajo iz dinamičnega okrožja okolice.</s><s>Naspram njih organske organizacije delujejo kot organizmi, ter se predstavljajo z odprtostjo za potrebe okolice, posameznikov, skupine in organizacije v celoti.</s><s>Organizem ima kompleksen sistem, ki se stalno menja in obnavlja z ustavljanjem informacij in energije v odnosih z okolinco.</s><s>Kar pa je, po Morgan-u (1986: 40) osnova za samovzdžnost organizacije.</s><s>Avtor, dodaja tudi elemente homeostaze kozi zadrževanje kompleksnega sistema kot celote.</s><s>Odprti ljudski sistem uključuje bogatstvo različnotsti kozi fleksibilno partnerstvo z drugimi, nenehno izboljšuje ekipe, šolske skupnosti, demokratiče vlade, poslovanja, uporabo web-a širom sveta, kar ukazuje na aktivne spremenbe med ljudskim sistemom in njegovo okolico (Morgan, 1986; Anderson i Ackerman Anderson, 2001).</s><s>'Kapaciteta evoluiranja organizacije' je odvisna od sposobnosti zagovaranja sprememb in možnosti katere okolica posjeduje (Morgan, Sistemski pristop tretira organizacijo med medsebojno povezanimi in združenimi deli smiselnih vsebin.</s><s>Paton in McCalman (2000) omenjata, da sistem z vnaprej definiranimi cilji mora biti v zvezi z ostalimi sistemi iz okolice, kar pomeni, da vsi morajo imati interes v uresničevanju cilja.</s><s>Prav ta razdelitev interesa garantira uporabo sistemskega pristopa.</s><s>Kateri koli sistem, ki je odvisen od aktivnosti drugega, mora biti usmerjen v luči sodelovanja (2000: 76-8).</s><s>V kateri koli sredini sistemi in njihovi notranji elementi imajo tudi individualne in kolektivne meje.</s><s>Sredine s sprembami so združene direktno in indirektno od vpliva in povezanosti vseh sistemov in podsistemov (Paton; McCalman, 2000: 78-9).</s><s>Močan javni izobrazoževalni sistem je temeljni kamen za meščansko, in prosperitetno demokratično družbo (Fullan, 2003: 3).</s><s>2.2.2 Struktura inovativne organizacije Za odprt sistem je potrebna tudi odgovarajajoča strukura odnosov med ljudimi, katera 'izraža načine na katere se individue obnašajo ena z drugo v izvajanju vrste organizacijskih ciljev' (Bush, 2003: 39).</s><s>U dinamičnem okolju, katero je nepredvidljivo, organizaciji odgovarja tak model strukture katera je prilagodljiva.</s><s>Taka struktura, odgovarja multidisciplinarnim projektnim skupinam, katere delajo skoz specifične projekte.</s><s>Za inovativno organizacijo, poleg navedenih karakteristik so potrebne še: jasne naloge, decentralizirana moč, sofisticirani tehnični sistemi, vzdrževanje organizacije mlado.</s><s>Inovativna forma, take organizacije, najdejo v potrebah klijenata, katere so v dinamičnem okolju nepredvidene.</s><s>Skupinsko delo različinih ekspertov dovoli inovativni organizaciji da neprestano odgovarja na kompleksnosti, nepredvidenega okoljja. (Mintzberg, 1989: 209).</s><s>Sinonimi za inovativno organizacijo so reinžinjering, zadeva pa 'redizajniranje in kreiranje procesa po vrednosti klijentov' (Stoner; Freeman; Gilbert, 1995: 172), ter 'učeča organizacija'.</s><s>Po Seng-eu (2001: 7-8), za učečo organizacijo, katera se ne 'reformira' navzven, temveč znotraj same šole, je ključnih pet disciplin:</s>\n<s>• Učiteljski personal: kreira lastno vizijo, boljše volitve in rezultate. • Deljenje vizije: skupen smisel (učiteljev, administracije in delavcev • Mentalni modeli: spretnost refleksije se fokusira na razvoj percepcije in sposobnosti napredovanja tako lastnega kot tudi drugih posameznikov. • Skupinsko učenje: kozi skupinsko interakcijo. • Sistemi razmišljanja: ljudje se učijo boljše kozi medsebojno efektivno delitvijo in razumijevanje sprememb in posledic aktivnosti.</s><s>Ustanovi se na teoriji kompleksnosti in sistemu povratnih infomacij – razvoj na konstruktivnih spremembah.</s>\n<s>Senge (2001: 11) povdarja, da ni zadostna samo razdelitev dela za učenje temveć, da se mora uspostaviti sodelovanje z interakcijo vseh nivojev.</s>\n<s>Organizacijska kultura ali družbena (šolska) klima katera se v njej ustvarja, spada med, najvažnejše faktorje za efikasno uporabo inovacij organizacij (šoli) (Tavčar, 2000; Morrison, 2003).</s><s>Močna organizacijska kultura pomeni, da člani organizacije resnično trdo zastopajo nekatera načela, neketere skupne vrednosti, katere so bistvo njihove organizacijske kulture (Vila, 1994: 346).</s><s>Proces spremijanja kulture je počasen in riskanten, ker sili na spremembo možnosti in sprejemanje drugačnih vrednosti, kar razumeva prenos teh vrednosti v karakteristične obrasce obnašanja ljudi (Tavčar, 2000).</s><s>Lyytinen (2006) govori, da dobro koncipiran sistem učenja integrira: • učenje s tekočimi delovnimi aktivnostmi v toku; • individualne cilje učenja s cilji oddelka in organizacijskimi vrednostmi; • podporo menadžmenta z razvojem podrejenih; • plodove učenja z inicijativami za izboljšanje učinka; • dosežki učenja z možnostjo za razvoj karijere.</s><s>2.2.3 Proces obvladovanja sprememb</s>\n<s>Procesi se dogajajo znotraj organizacije, ekip in delovnih skupin katere obstajajo v organizaciji, znotraj množice odnosov in interakcij katere se dogajajo med ljudmi, v samem posamezniku, kakor tudi organizacijske sredine ali tržišča (Anderson; Ackerman Anderson, 2001: 139).</s><s>Narava forme ali funkcije transformacije organizacije uključuje komponente spremembe: 1) vsebino, 2) ljudi, in 3) procese.</s><s>Vsebina se nanaša na to kaj je potrebno menjati v organizaciji, navadno so to komponente katere se nahajajo v eksternem području, kot so strategija, struktura, sistemi, procesi, tehnologija, praktično delo, itd.</s><s>Ljudje se nanašajo na obvladovanje čustev, mišljenja, in duha ljudskega obstoja s katerm se dizajnira, implementira, i podpira učinek sprememb, večja so notranja področja.</s><s>Procesi se nanašajo na to kako se planira, dizajnira in implementira spremba vsebine in ljudi.</s><s>Z drugimi besedami, procesi označujejo aktivnosti katere proizvajajo oboje tudi zunanje (vsebina) in notranje (ljudje) spremembe.</s><s>Sva tri područja se morajo integrirati v enotno transformacijo kretanja organizacije od tega kje je danes, k izbiri kje bo v bodočnosti.</s><s>Organizacija, malo po malo, z odvojenim pristopom odklanja pomanjkljivosti njihovih organizacijskih in tehničnih sprememb (vsebina), v sprembi kulture (ljudje) (Anderson and Ackerman 2.3 Vodenje in sprememba</s>\n<s>Pri izdelavi stratežkega načrta menadžment šole izhaja od stratežkih načrtov sprejetih na državnem in lokalnem nivoju.</s><s>Naloga menadžmenta šole je da vertikalno in horizontalno izbalansirana in poveže startežke cilje kozi inpute, procese in autpute.</s><s>Načrt mora povezati cilje in aktivnosti na nivoju cele šole, delovnih skupin in posameznika.</s><s>Menadžment kateri upravlja s spremembami je zadolžen za tri cilje: (1) načrtovati kako postaviti spremembo; (2) upravljati s spremembo v implementaciji; in (3) obvladati otpor ljudi (Anderson i Ackerman Anderson, 2001:185), kozi 'usmerjenost v naloge (doseganje rezultatov) in usmerjenost v ljudi (medsebojne odnose)'.</s><s>2.3.2 Vodenje sprememb</s>\n<s>Sprememba situacije v organizaciji, se smatra 'sposobnost vodenja, katera pripelje do transformacije in zadovoljitve potreb' (Heikkila u Lyytinen, 2005: 6).</s><s>Za uspešno vodenje šole Sergiovanni (2001: 150) je mnenja, da je najadekvatnejši participativni ali demokratični stil vodenja kateremu teži vodjá vodenja.</s><s>Samo kadar so ljudje vključeni v naloge ki imajo cilj in smisel, bo prišlo do spremembe.</s><s>Ta cilj kateri se vstvarja mora biti merljiv.</s><s>Ker pa je menadžment organizacije v principu menadžment ljudi v procesu upravljanja sprememb je zelo važno vedeti zakaj mi to delamo.</s><s>Kako to ljudje v organizaciji doživljajo.</s><s>Ta 'mehki' del dela z ljudmi v razvoju organizacije, je povezan z notranjo komunikacijo, stilom in sistemom reševanja problemov in odločanja.</s><s>Človeške vrednosti imajo v osnovi razvoj maksimalnih potencijalov posameznika, skupine in organizacije v celoti (Paton; McCalman, 2000: 146).</s><s>V načrtovanju in vodenju sprememb je najvažnejše da vodja omogoči učenje v organizaciji.</s><s>To podrazumeva vstvarjanje takih struktur in vsebin, katere tvorjo učenje ne samo možnim, temveć tudi aktivnim in zavestnim.</s><s>Naloga vodje je, da osmisli procese učenja v katerih vsi zaposleni lahko z reševanjem problematičnih vprašanj dozorevajo (Lyytinen, 2005: 11) ali učiti s preverjanjem idej in povratnih informacij (Bass u Bass i Steidlmeier, 1998: 11).</s><s>2.3.3 Razvoj organizacije in spremembe Da bi se razumela narava spremembe, je neobhodno razumeti suptilno človeško in organizacijsko obnašanje.</s><s>Ni dovolj samo vzdrževati resurse.</s><s>Proces sprememb zahteva usmjerenost direktorja, kot menadžerja, na razvoj resursov kozi srečanje z novimi izzivi in potrebami.</s><s>Če je izobraževalni sistem progresiven in relevanten za družbo, potem je isti voden s 'potrebami, resursi pa se morajo prilagajati potrebam, in ne obratno'.</s><s>Potrebe se izvedejo iz medsebojnega delovanja izobraževalne zakonodaje in notranjih vrednosti šolskega področja.</s>\n<s>Za direktorja, menadžerja šole, poleg planiranja, orgniziranja in kontrole vseh resursov, je presodna sposobnost razvoja človeških resursov.</s><s>Beckhard (u Anderson; Ackerman Anderson, 2001: xiii) definira razvoj oganizacije kot, 'transformiranje organizacije u novi stadij kozi sistemsko in sistematično uporabljanje znanja in sposobnosti za spremembe'.</s><s>Svrha razvojnega načrtovanja je izboljšanje kakovosti učenja in poučevanja kozi uspešno vodenje inovacijskih sprememb.</s><s>Za razvojno planiranje kot organski proces, Hargreaves i Hopkins, (2001: 6) pravijo, da je treba posebno usmeriti pozornost na:</s>\n<s>§ kulturo šole, vodenje organizacije kot celote; § njeno politiko, prakso učenja in poučevanja vseh učiteljev in učencev; § uporaba rezultatov tako kot za učitelje, tako tudi za učence.</s><s>Vsi mi posamično imamo poseben set želja in osebnih vrednosti vezanih za življenje.</s><s>Organizaciji, to pogosto manjka.</s><s>Oraganizacija rabi filozofijo, oziroma opis osnovnih principov kateri usmerjajo njeno obnašanje.</s><s>Vrednosti izhajajo na podlagi teh prepričanj.</s><s>Filozofoja vrednosti se nanaša na človeško obnašanje v organizaciji.</s><s>Vsaka organizacija mora imeti svoj sklop vrednosti, in filozofijo vezano za človeška obnašanja ki se uporabljajo kot osnova za dizajniranje razvoja organizacije, ali kot smernice za menadžerske in druge podvige.</s><s>Kozi proces rasti organizacije se daje pobuda za razvoj filozofske vrednosti posameznega, skupinskega in organizacijskega nivoja – in je motor za uspostavo in izvajanje razvoja (Paton; McCalman, 2000: 177).</s><s>2.4 Evaluacija sprememb</s>\n<s>Pri uvajanju novih vsebin v šole, da bi obdržali dobro stanje v šoli, moramo voditi računa o šterih imperativih, kateri zadržujejo kompleksno okolje v katerem šola deluje.</s><s>Te štirje imperativi, kakor pove Sallis (1996), so izzivi in motivacijske sile vsake institucije, katera želi da vzme proaktivno stanje kvalitete.</s><s>To so: Moralni imperativ.</s><s>Uporabniki izobraževalnega sistema (učenci, starši in skupnost) kateri si zaslužijo najkvalitetnejšo izobrazbo.</s><s>Profesionalni imperativ.</s><s>Osko je v zvezi z moralnim imperativom in predstavlja dolžnost vseh tistih ki so vključeni v storitve da težijo prožanju visokih standardov učencem (Sallis, 1996; Leithwood; Jantzi; Steinbach, 1999).</s><s>Tekmovalni imperativ.</s><s>Fokus na potrebe uporabnika je srž kvalitete in eno od najefektivnejših sredstev v soočanju s konkurenco in preživetjem.</s><s>Imperativ odgovornosti.</s><s>Večja svoboda mora biti povezana z večjo odgovornostjo (Sallis, 1996: 35).</s><s>Odgovor na sprembe ne mora biti revolucionaren temveč evolutiven.</s><s>Delati vsaj malo bolje je inovativen pristop spremembam.</s><s>2.4.2 Pristop evaluaciji</s>\n<s>Stalno izboljševanje kvalitete navaja na spremembe katere je potrebno evaluirati.</s><s>Evaluacija je zadnja faza v upravljanju in vodenju sprememb, za katero Stoll in Fink (2000: 98) povesta, da ''je ni pravično opisati kot zadnjo fazo, ker ona prav zaprav igra najvažnejšo vlogu v vsaki fazi načrtovanja razvoja in, kot taka, se njen vpliv občuti veliko prej''.</s><s>Za evaluacijo se uporabljajo trije termini: 'uspešnost', 'učinkovitost' in 'odličnost'.</s><s>'Uspešnost' pomeni, da je dosežen postavljeni cilj, kateri se preverja s testiranjem.</s><s>'Učinkovitost' se nanaša na ekonomičnost in, 'odličnost', implicira da so nekateri boljši od drugih, kaže pa na razvrščanje v range (Beare, Caldwell in Millikan, 1994: 202).</s><s>Za določanje kvalitete je nujno izbrati kriterije po katerih se opravlja presojanje.</s><s>Vsak kriterij mora imeti določene standarde, kot izhodiščno linijo ali merilo za ocenjevanje (Beare, Caldwell i Millikan, 1994: 203-7).</s><s>Medtem, pri ocenjevanju, se moramo vedno vprašati: 'zakaj se dela ta ocena? kaj je produkt? in, katera publika bo brala ta odkritja? kdo so klijenti? (Beare, Caldwell i Millikan, 1994:218; Sallis, 1996: 20).</s><s>Indikatorji navajajo, toda ne pojašnjujejo uspeh ali efikasnost določene vrste.</s><s>Cilj je 'povečati število priložnosti, ki so na raspolago za vsaki individualni del sistema, tako da bi bil čim bolj efikasen, s tem se daje prispevek za napredovanje celotnega Celotna kvaliteta menadžmenta je sklop praktičnih inštrumenatov s filozofijo stalnega izoboljševanja kozi širenje sedanjih in bodočih potreb, želja in pričakovanj klijenta (Sallis, 1996: 27).</s><s>Pristop je kozi stalni prehod od omejenih kratkoročnih fokusov k dolgoročnem poboljšanju kvalitete.</s><s>Ciklusi, stalnih inovacij, sprememb in izboljšanj uključujejo zavestno analiziranje in načrtovanje dela institucije (Sallis, 1996: 29).</s><s>To zahteva spremembo kulture.</s><s>Zaposlenim so potrebne okolnosti za delo enostaven sistem orodja in procedura kateri pomagajo pri delu.</s><s>Tudi, opogumljanja in priznanja za njihov uspeh in dosežke (Sallis, 1996: 30).</s><s>Ljudje današnjice, posebno mladi, so resnično zainteresirani, da spoznajo kakšno bodo izobrazbo dosegli, in na kaj se bodo oslanjali ko se bodo odpravili v svet.</s><s>In na splošno, kakšno izobrazbo bo zahtevala družba katera postaja internacionalna, katera se odpira k zunanjemu svetu? (Linnakyla u Leimu in drugi,, 2001: 171), tako da je evaluacija izoboljšanja sistema vseh nivojev neophodna v kreiranju bodoče družbe.</s><s>2.4.3 Spremljanje sprememb</s>\n<s>Način zbiranja zanesljivih informacij i njihova analiza se načrtuje na samem začetku niso del celotnega načrta evaluacije, ter nas navajajo na razmišljanje, ali je sprememba uspela in ali smo je v popolnosti prilagodili.</s><s>Formativna evaluacija pomaga, da delujemo pravočasno in da nismo presenečeni z rezultati sprememb.</s><s>Na ta način se evaluacija potegne skozi cel proces (Stoll i Fink, 2000: 98) Evaluacija je osnova vsega.</s><s>Ne samo da je važno vedeti stopnjo v kateri so doseženi cilji, temveč bi šole morale oceniti ali so aktivnosti izvedene in ali je načrt sprememb praktičen.</s><s>Nažalost.</s><s>Ta faza načrtovanja je še vedno zapostavljena v mnogih 3 METODOLOGIJA RAZISKOVANJA</s>\n<s>Ko sem poručevala literaturo za metodologijo raziskave, sem se fokusirala na avtorje, ker so mi ponudili odgovore potrebne za mojo aziskavo.</s><s>Zadnjih devet let, pri delu v međunarodnih projektih, smo uporabljali tako kakovostne kakor tudi količinske raziskave.</s><s>S časom, sem uvidela moč delovanja kakovostne raziskave, posebno pri delu z manjšimi koraki sprememb.</s><s>Njena prednost je temeljila na tem da se je vsadila u prirodno 'realno življenje', katero uključuje človeško motivacijo, emocije, sodstvo in interpersonalne odnose.</s><s>Tako, ko vhajamo v bit pojave, evolutivno gradimo teorijo v praksi.</s><s>Točno je da so, te raziskave na majhnem vzorcu, kar predstavlja njihovo omejitev v izvajanju generalizacije.</s><s>Delim mnenje Trnavčevićeve (u Koren, 2002), da imasta obe raziskavi svoj smisel odvisno od narave raziskovanja.</s><s>Toda, vseeno, kljub omejitvam teh raziskav, mogoče, ker nam v BiH trenutno bolj odgovarja kakovostni pristop raziskovanja, sem se opredelila za to vrsto raziskave.</s><s>3.2 Študij primera</s>\n<s>Študirajoč vrste kakovostne raziskave, sem izbrala študiju primera, ker je adekvaten za raziskavo procesa.</s><s>Z uporabo podatkov izkušenj udeležencev v šoli, se lahko ukvarjam s sodobno pojavo in otkrijem namene 'posebno kadar ni jasno evidentna omejitev med pojavo in vsebino' (Yin, 1994: 13).</s><s>Omejenost študije mi je omogočila da ''konstatiram'' kaj bo moja študija (Merriam, 1998: 27).</s><s>Nanaša pa se, na primer dveh šol Tuzlanskega Kantona, kot omejene entitete izobraževalnega sistema.</s><s>Vodilo me je to, da je ''nemogoče izolirati variable pojav iz njihovega konteksta'' (Yin, 1994: 9).</s><s>Moč študije slučaja je da ''nudi notranjo osvetlitev in širjenje iskušenj bralca'' za zapletene družbene pojave resničnih življenskih situacij, njihovo razumjevanje kozi bogato in celotno tolmačenje (Merriam, 1998).</s><s>Dočim so njene omejitve v tem, da je raziskovalec kot prvenstveni instrument za zbiranje in analizo podatkov, lahko omejen z občutljivostjo v integriranju podatkov (Merriam, 1998: 42), razen tega, iz specifičnih primerov je težko opraviti generalizacijo (Yin,1994: 36; Gray, 2004: 125), tako da se postavlja vprašanje o reliabilnosti in validnosti raziskave (Merriam, 1998: 42).</s><s>3.2.1 Dizajniranje študije primera</s>\n<s>Študijo sem začela, najprej, z njenim teoretičim okvirjem o 'obvladovanju sprememb', kot zadeve mojega zanimanja.</s><s>Proučevanje osnovne sodobne literature je bilo zelo važno za natančno določanje problema ni namen študije.</s><s>Postavila sem si kritično točko s postavljanjem vprašanj 'Kaj želim vedeti s to študijo?' (Merriam, 1998: Da bi pojasnila naravo vprašanj študije sem uporabila vprašanja ''kaj'' in ''zakaj'', s katerimi ima raziskovalec malo ali niti malo kontrole kozi procese dogajaja in kateri imajo za fokus sodobne pojave znotraj neke življenske vsebine (Yin, 1994: 9; Gray, 2004: 124).</s><s>Ta vprašanja zaradi svoje ambivalentnosti pojašnjujejo (Yin, 1994: 12) postavljena vprašanja za razumevanje (kaj se je zgodilo, kaj to pomeni za tiste ki so preučevala.</s><s>Potem sem določila enote za analizo (Yin, 1994: 21), to pa so učitelji in direktorji šol in dokumentacija.</s><s>Dizajniranje raziskave sem šla kozi logiko povezovanja zbranih podatkov in pisanjem zaključka kozi inicijalna vprašanja študije (Yin, 1994: Raziskovalna vprašanja sem usmerila k procesom: • Kaj se je spremenilo v šoli?</s>\n<s>Odločila sem se za dve šoli na podlagi kriterija 'vidljivosti', kozi, postavljena vprašanja zaposlenim v ministrstvu, pedagoškom zavodu, in šoli: ''Katera šola se je vidno spremenila?'' in, ''V kateri šoli niso opažene spremembe?''.</s><s>Na podlagi pridobljenih odgovorov sem izbrala šolo A katera ima vidne spremembe.</s><s>Druga šola B, po izjavah intervjuiranih, nima opaženih sprememb.</s><s>Po izbiri šol, poleg dveh direktorev iz teh šol, sem opravila izbiro učiteljev za raziskavo po kriterijih leta delovne dobe in končani fakulteti za razredni in predmetni pouk; in po demokratičnem principu voljnosti – s povabilom - kdo želi biti intervjuiran v šoli.</s><s>Raziskava je vključila v vsaki šoli, za fokus skupino, po 6 učiteljev.</s>\n<s>Opredelila sem se za kriterij ’vidljivosti’ iz razloga ker ukazuje na dogajanje določenih sprememb, katere imajo vidne produkte, tako za tiste ljudi kateri so na vrhu kakor tudi za tiste ljudi kateri so spodaj.</s><s>Kriterij 'direktorji' iz razloga ker je to ključna oseba katera se nahaja na meji med zunanjo in notranjo okolico, katera lahko začenja ali zavstavlja spremembe.</s>\n<s>Kriterij 'učitelji razrednega in predmetnega pouka' z razlogom ker so učitelji kot posamezniki v poziciji da lažje samostojno kreirajo svoje delo in izvajajo spremembe za razliko od učiteljev predmentnega pouka, kateri so bolj odvisni od drugih učiteljev kateri poučujejo v istem razredu, kar lahko oteža izvajanje sprememb.</s><s>'Delovna doba' je lahko kriterij kateri nakazuje da sprememba ni odvisna od delovne dobe temveč od občutka posameznika, koliko 'želi' da se vključi v določeno spremembo, in da je zelo važno biti pozoren na vsakega posameznika znotraj šole.</s><s>3.4 Določanje validnosti in reliabilnosti Kar zadeva validnost in reliabilnost raziskave, ona se nanaša na pristop 'pažljive konceptualizacije študije z načinom zbiranja, analiziranja in interpretiranja podatkov' (Merriam, 1998: 199).</s><s>Da bi dosegla večjo validnost raziskave sem uporabila tehniko triangulacije multiplih izvirov podatkov kar je superiornejše od enega izvira podatkov ali inštrumentov.</s><s>Več izvirov podatkov posebno odgovarja za študij primera kjer se kozi kontraverzne aspekte razvetljujejo kompleksni pojavi ( Merriam, 1998).</s><s>S triangulacijo dosežem tudi relijabilnost, ter s tem zmanjšujem napake iz enega izvira, čeravno to ne pomeni, da napak ni možno tudi eliminirati.</s><s>Triangulacija omogoča raziskavi fluidnost, specifičnost in enotnost.</s>\n<s>Konvergencija v triangulaciji treh izvirov podatkov: direktorjev, učuteljev in analiz dokumentacije, mi je omogočila, da iz širše baze izvirov dobim podrobne relevantne podatke o situaciji prej in sedaj, ter da se kozi celovit pristop nekaj naučim in kot tako ponudim drugim na Tuzlanskem Kantonu.</s><s>Z analizo in celotnim povezovanjem podatkov o enem trenutnem pojavu, s študijo primera, sem dobila znanja katera so konkretna, vsebinska, in katera nudijo prispevek pri grajenju teorije 3. 5 Metode zbiranja podatkov</s>\n<s>Metode se nanašajo na tehnike in procedure katere se uporabljajo za zbiranje podatkov (Gray, 2004: 1) in so osnova za izvajanje in interpretacijo zaključkov (Cohen, Manion, Morrison, 1999: 44 ).</s><s>Za raziskavo sem konstruirala protokol študije primera, kateri je več od inštrumenta.</s><s>'S protokolom raste relijabilnost raziskave in, je vodič za raziskovalca študije primera' (Yin, 1994: 63).</s><s>Zelo malo je študijev primera kateri se narede točno tako kot so načrtovani, ter je tako tudi moja študija zaradi nepričakovanih dogajanj, ko sem zaradi tehničnih problemov z diktafonom morala dva krat ponoviti raziskavo.</s><s>To ni bilo samo mehanično beleženje podatkov, temveč v interpretaciji zbranih informcij, sem iskala in odkrivala bogate globlje - notranje gledanje študije primeraa.</s><s>Kako sem kot raziskovalec prišla, po tistem kar se je zgodilo, produkt zaključka sem izvajala kozi konvergenco bogatih opisov kompleksnih pojav obnašanja nastalih iz interakcij zaposlenih v šoli, ter sem z njihovo analizo poskušala prikazati enotno stvarnost šole (Yin, 1994; Merriam, 1998).</s><s>Kot metodo raziskave sem uporabila intervju in analizo dokumentov.</s>\n<s>Dobro konstruiran intervju je močan inštrument za pridobijvanje podatkov o odnosih med ljudmi, njihovimi občutki, stališču, stavih kateri podpirajo njihovo obnašanje in življenje.</s><s>Intervju sem po protokolu vodila s polstruktuiranimi raziskovalnimi vprašanji, katera so vsebovala struktuirane in nestruktuirane dele intervjua.</s><s>Vodila sem se s tem, da je dober odgovor tisti ki je izražen kozi perspektivo občutka, mnenja tistega kar raziskujem.</s><s>Transkripcija beležk s traku mi je preskrbela najboljše podatke za analizo.</s>\n<s>Z ozirom da delam na Pedagoškem zavodu kot odelku ministrstva za izobrazbo sem imala lahek pristop javnim dokumentom.</s><s>Medtem pri personalnih podatkih sem imala omejitve prav iz razlogov ker se nahajam na te poziciji.</s><s>V poteku dela, sem pokušavala zmanjšati svojo subjektivnost, toda vedno se postavlja vprašanje, koliko je to moguće?</s><s>Ker dokumenti niso pisani zaradi raziskave, temveč, iz drugih določenih razlogov in so produkt drugih, je bilo potrebno lokalizirati problem v njih, potem pa analizirati njihovo vsebino.</s><s>Skladnost med dokumenati in raziskovalnih problemih je bilo odvisno od moje ‘fleksibilnosti grajenja odnosov med problemi in vprašanji’ 4 OBDELAVA PODATKOV</s>\n<s>Ko sem primerjala Beli papir (''Skupna strategija za modernizacijo osnovne in splošne srednje izobrazbe v Bosni in Hercegovini'', sprejet s strani Izobraževalnih oblasti BiH in EC-TAER v okvirju Programa Evropske Unije, 2003) z odgovori učitelev in direktorjev, z ozirom na cilj raziskave, bi lahko izvedla zaključek, da so spremembe odzunaj, kozi podporo mednarodne skupnosti, vplivale na dinamiko odnosov in pogojev za uvajanje sprememb v izobraževalni sistem TK.</s><s>S sprejemanjem legislative, ministrstvo TK, pod pritiskom odzgoraj, je vplivalo na spremembe vsebine v izbranih šolah.</s>\n<s>4.2.1 Spremembe v javnem sektorju: nered in red Zaradi kompleksnosti okolice, poiskus da se ustnovi nov red struktur v šoli dela težave, ker so tudi šole veliko bolj komplicirane.</s><s>Spremembe ni mogoče enostavno planirati v izobraževalnem sistemu niti kopirati iz ene v drugo šolo.</s><s>Sprememba od vsake šole zahteva, enoten – različen pristop v implementaciji, kar potrjuje Haynesova in Fullanova teoretična razmišljanja.</s><s>Toda, svoboda dana s strani ministrstva izobrazbe v implementaciji, istočasno postavlja tudi večjo družbeno odgovornost pred šole in posameznike v reinoviranju šole.</s><s>Teorija dinamičnega angažmana kakor tudi, reda in nereda, je našla svoje potvrdilo v raziskavi.</s><s>4.2.2 Obvladovanje sprememb v organizaciji: sistem, struktura, proces Lahko se izvede zaključek da ima ministrstvo zaprt centraliziran sistem kontrole, dočim so šole samo z zakonom dobile večjo avtonomijo, ter odvisno od posameznika v šoli se opazi manjša ali večja odprtost sistema.</s><s>Notranja struktura šole, je odvisna od direktorja šole, in načina na kateri integrira vsebino, ljudi in procese.</s><s>Dokler v eni šoli promovirajo skupinsko organizacijo dela, in dizajniranje sprememb, v drugi šoli pa še vlada izolacijska kultura učiteljev, in odpor proti spremembam.</s><s>4.2.3 Vodenje sprememb: načrtovanje, razvoj, evaluacija Po analizi podatkov, se lahko zaključi, da se ljudje v obeh šolah zavedajo da se morajo spreminjati.</s><s>Medtem, niti v eni šoli, nisem našla, da načrtujejo razvojne spremembe tako posameznika, kot tudi cele šole.</s><s>Niti v eni šoli, ni prisotna samoevaluacija šole, kozi standardizirane inštrumente, tako, da dejansko stanje kje se šole nahajajo sedaj, ni mogoče videti v dokumentih, dočim zaposleni imajo različne percepcije o razvitosti šole, kar navaja da niso vsi zaposleni uključeni skupaj v spremembe.</s><s>V školi A tudi, po 7 letih sprememb, učitelji predmetnega pouka, niso vključeni aktivnejše u procese sprememb, čeravno direktor A, trdi da ima vizijo razvoja šole, kljub temu, učiteljem te šole ona ni poznana.</s><s>Dočim v šoli B, vsi nimajo informacije o reformskih dokumentih, in so usmjereni bolj na zunanje inicijative s strani ministrstva, toda manj na notranje inicijative katere vodijo zboljšanju razvoja šole.</s><s>Verjetno je to več razlogov, stereotipni letni načrt vsiljen s strani zavoda, ne obstaja strateški načrt razvoja kadrov, kateri vključuje tudi njihovo finansiranje s strani ministrstva, ali neznanje strategije načrtovanja šole s strani direktorja šole.</s><s>4.3 Intervju in teorija o vlogi direktorja v implementaciji sprememb V šolah, smatrajo, da direktor nima tako značajno vlogo v prinašanju odločb, in da se moč odločanja nahaja z ene strani v ministrstvu dočim, z druge strani, v Upravnem odboru šole in Senatu staršev.</s><s>Vsi se strinjajo, da vloga direktorja, kot koordinatorja procesa med ministrstvom in šolo, ni niti malo enostavna.</s><s>Posebno, če v šoli, potrebno, da vstvarja sinergijo za spremembe, katera vključuje vse zaposlene, v pogojih, ko je njihova motivacija zelo niska, zaradi slabih plač in materijalnih stroškov šole.</s><s>5 ZAKLJUČKI IN PRIPOROČILA</s>\n<s>Reforma izobraževanja na Tuzlanskem Kantonu, je mobilizirala vrsto sprememb, toda, po analizi podatkov, te spremembe niso koordinirane v okvirju sistema izobrazbe.</s><s>Tako, da se dobi vtis, kakor je od štirih područji, danih v Belem papirju, ministrstvo izobraževanja TK, dalo več fokusov na spremembe vsebine: NPP za devetletno šolo, ocenjevanje in standarde; a, manj na razvoj kapacitete učiteljev, menadžmenta šole, in svetovalcev PZ; kateri morajo dati podporo v razvoju šole.</s><s>Ravno tako, je nezadostna harmonizacija strukture med legislativo in finansiranjem, v šolah, niso jasni kriteriji financiranja in odločanja, tako da vse šole nimajo enake možnosti za razvoj.</s>\n<s>Namreč, devetoletna šola na TK, je uspostavljena v prvem letu implementacije,z manjšim številom šol, da bi se naslednje leto, horizontalno uvedla v vse ostale šole, brez ozira na njihovo sposobnost in rezultate, kateri bodo iz tega sledili.</s><s>Razlogi za to odločitev Ministrstva niso znani v šolah.</s><s>Ali so to ekonomski, birokratični, neznanje ali politično prilizovanje mednarodni skupnostii?</s><s>Toda, v šolah se zavedajo da morajo uvesti spremembe, čeravno, jim ni znano, zakaj financiranje ne sprelja vsebine reformskih sprememb, katere zahteve od vlade da načrtuje budžet, tako za opremo kabinetov kot tudi izobraževanje učiteljev.</s><s>Ministrstvo je to svojo obvezo financiranja prepustilo šolam, da se 'znajdejo', in pri tem uporabljajo zakonski paravan pod stavko 'avtonomija šole'.</s><s>Medtem, koliko so razviti kapaciteti znotraj šole za prevzem avtonomije?</s><s>V šolah, so mnenja, da je to prevara, in da niso sposobni da uporabijo avtonomijo v tem smislu.</s><s>Smatrajo, da je skrajni čas, da se izgradijo jasni kriteriji finaciranja plač po učinku.</s><s>Medtem, če šole nimajo indikatorjev za merenje rezultatov, ter niti ministrstvo, takrat se tudi plačanje učiteljev ne more graduirati.</s><s>To vstvarja velik odpor pri učiteljih v šolah, čeravno je njihova notranja motivacija še naprej visoka za delo.</s><s>Postavlja se vprašnje do kdaj?</s><s>To lahko izzove utrujenost in vračanje na staro pri istih.</s><s>Ministrstvo nima institucijo konkursa in jasnih kriterijev pri izbiri šol za sodelovanje v projektih.</s><s>Po izjavah šol, ministrstvo in PZ so prepoznali posameznike in šolo, za iniciranje in diseminacijo sprememb za ostale šole?</s><s>Ali, ko v ministrstvu in zavodu opravljajo prepoznavanje šol in kako?</s><s>Zakaj je izabrana šola A, in ne šola B, pred 7 leti za projekt, kateri je omogočil učiteljem boljšo pripravljenost za devetletno šolo?</s><s>Po izjavh, ministrstvo in PZ uporabljajo resurse iz šole A za diseminacijo sprememb.</s><s>Toda, kakšna je korist za šole od toga?</s><s>Kdo spremlja rezultate sprememb katere opravljajo učitelji v drugih šolah?</s><s>Odgovore na ta vprašanja nisem najdla, tako, da sem dobila vtis, da v sistemu primanjkuje temeljni element to pa je evaluacija programa i sistema vseh nivojev: vlade, njenih inštitucij za podporo šole in same šole.</s><s>Zaradi pomanjkanja evaluacije upravljanja in vodenja sprememb je značajno težje, ker ni v popolnosti jasana smer gibanja, in še manj kakšni so in kakšni bodo rezultati.</s><s>Kar je zelo drago in neefikasno za izobraževalni sistem in skupnost.</s><s>Najmočnejše konfliktne točke v implementaciji zakona o osnovni izobrazbi TK (2004), so med centralističnim in decentralističnim odločanjem: • politike ministrstva kozi kontrolo menadžmenta šole in avtonomije šole • avtonomija šole in nezadostno razviti lokalni kapaciteti pri dajanju podpore razvoju šol, posebno pedagoški zavod kozi zunanjo ekspertizo • birokratično vodenje menadžmenta šole, posebno članov Šolskega Odbora, nasproti avtonomiji učiteljev</s>\n<s>• dirigiranje z budžetom za izobraževanje učiteljev in izbira šola za mednarodne projekte s strani ministrstva, nasproti demokratični javni izbiri z jasnim in enakim kriterijem za vse šole in posameznike Tenzije so močnejše, zaradi ne obstoja podzakonskih aktov, kateri so bolj jasno urejenimi odnosi sistema, z jasnimi vlogami in nalogami, pravicami in odgovornostjo vseh nivojev od vlade, ministrstva, PZ, Upravnega odbora in Senata staršev.</s><s>Kljub slabo integriranemu sistemu, šole funkcionirajo zahvaljujoč naporom direktorja in učiteljev.</s><s>Uspehu spremembe doprinaša tudi dober informacijski sistem.</s><s>Medtem, niti ta element ni dobro harmoniziran v okvirju izobraževalnega sistema.</s><s>Ministrstvo in pedagoški zavod nimajo sistemski razvit proces vodenja in upravljanja pretoka informacij in komunikacij, niti, proces njihovega kontroliranja v celotnem sistemu.</s><s>Načrti šol, niso v zvezi s strateškimi cilji na državnem nivoju.</s><s>Toda, kantonalni strateški načrt ni niti znan v šolah.</s><s>Smatram, da bi merenje pet bitnih področji: uporabnika storitev, zaposlenih, inovativni razvoj šole, procesa, in financiranje istih, kvalitetnejše vodilo spremembe v izobraževalnem sistemu TK.</s><s>Medtem, da bi šole bile sposobne, da merijo ta področja, je potrebna edukacija, ne samo menadžmenta šole, temveč, tudi ključnih ljudi izobraževalnega sistema, kateri s svojo pozicijo vplivajo na odločanje in implementacijo spromemb.</s><s>Zaradi kompliciranosti okolice, poskus da se ustvari nov red v izobraževalnem sistemu ni lahek, tako da so teorije reda in nereda, našle svoje potrdilo v raziskovanju, toda za teorijo dinamičnga angažmana nisem v popolnosti sigurna da je potrjena v izobraževalnem sistemu TK.</s>\n<s>Implikacije za prakso in bodoče raziskave Na podlagi raziskeve, sem se naučila z razine šole da: • se spremembe ne dogajajo, ali, da se počasneje uvajajo če so vsiljene zgoraj, temveč da je potrebno istočasno inicirati spremembe tudi zgoraj in spodaj • pred uvajanjem sprememb jih je potrebno prej soglasiti, potem pa tudi vertikalno i horizontalno koordinirati na vseh področjih sprememb.</s><s>Če se postavi fokus samo na eno področje, to izziva nered pri drugih delih sistema, katere je zelo težko kontrolirati</s>\n<s>• spremembe ni možno uvajati horizontalno v vse šole, ter da se predtem ne analizirajo možnosti šole, s čem raspolaga in kaj je potrebno osnažiti da bi se iste uspešno implementirale.</s><s>Šolam je potrebno dati enake možnosti za uvajanje sprememb</s>\n<s>• vsi zaposleni znotarj šole, kakor tudi javnost, morajo imati jasne informacije o cilju uvajanja sprememb, njihovim končnim izhodom, ceni, in stratežkemu načrtu implementacije.</s><s>Morajo se uvajati standardizirani indikatorji kateri merijo rezultate izobraževalnega sistema in programa, i pogajo da se vidi kje smo, in kakše smo rezultate dosegli z ozirom na druge (šole kantona, BiH, druge države) v spremembah.</s>\n"}
+{"dc.title": "Fleksibilnost vodje - pogoj za uspešno vodenje", "dc.creator": "Avdić, Amna", "dc.source": "https://repozitorij.upr.si/", "dc.subject": "?", "id": "rupr_2424", "pdf_url": "https://repozitorij.upr.si/Dokument.php?id=12073&dn=", "text": "<s>Šole so specifične po tem ker so v osnovi vseh procesov v njih ljudje.</s><s>Human resources managemant v izobraževanju lahko da najboljše rezultate, ker so ljudje kritični element od katerega je odvisna uspešnost in ugled šole.</s><s>Direktor mora poznati zaposlene, omogočiti jim da pokažejo kaj znajo in šoli dajo najboljše od sebe.</s><s>To delo je posvečeno vodenju ljudi, ker ne smemo zanemariti bitnost vodenja v školi kot organizaciji s tako občutljivo in specifično dejavnostjo.</s><s>Velika je odgovornost katero imajo učitelji spram učencev in ona jih mora voditi bolj kot kakšna autoritativna moč direktorja.</s><s>Vendar to ne zmanjšuje odgovornost direktorja, on mora voditi učitelje, jih usmerjati in tako zagarantirati uspešno realizacijo vzgojno – izobraževalnega dela v šoli.</s><s>Da bi lahko odgovoril notranjim in zahtevam okrožja, mora direktor posedovati različne veščine in mora imati znanje in sposobnost sprejemanja različnih stilov vodenja.</s><s>Neobhodnost stalnega prilagajanja različnim situacijam, s ciljem doseganja uspešnejšega vodenja in kvalitetnejšega dela organizacije je predmet preučevanja v okvirju situacijskega pristopa vodenju.</s><s>Med različnimi modeli vodenja v okvirju situacijskega pristopa, v te nalogi je izbran Hersey Blanchardov model, ker so v osnovi tega modela ljudje.</s><s>Od direktorjeve ocene ljudi katere vodi in znanja njihovih sposobnosti in možnosti je odvisna uspješnost njegovega/njenega vodenja.</s><s>Temaljni cilj menadžmenta v kateri koli organizaciji je, da najprimernejše izkoristi resurse te organizacije.</s><s>U šolah so osnovni resurs ljudje in zato oni za direktorja morajo biti prioriteta.</s><s>Ključne besede: menadžment v izobraževanju, delo z ljudmi, vodenje, situacijski pristop vodenju, fleksibilnost, učinkovitost vodenja ABSTRACT</s>\n<s>Slika 6.1 Predstavljanje rezultata istraživanja-prilagodljivost i učinkovitost ................</s><s>54 Tabela 2.1 Konceptualni i praktični pristupi poređenju menadžmenta i vođenja ...........</s><s>9 Tabela 3.1 Osnovne karakteristike modela obrazovanja nastavnika i modela 1 UVOD</s>\n<s>Reforma obrazovnog sistema je posljedica procesa tranzicije, u kome se nalazi Bosna i Hercegovina, koji dovodi do brzih promjena u svim sferama društvenog života.</s><s>Goddard (2003) smatra da je vođenje u školama multidimenzionalni koncept gdje su vrijednosti, ciljevi, vjerovanja i odlučivanje vještine direktora škole, koje daju smisao i značenje politikama i procedurama, koje on ili ona moraju da implementiraju.</s><s>Ove politike, procedure, kao i norme unutar škole nisu postavljene od strane direktora ili škole, nego su postavljene pod pritiskom nacionalne, kantonalne ili lokalne politike (Goddard, 2003).</s><s>Prema iskustvu u Bosni i Hercegovini (FOD BiH, 2001) i prema vlastitom iskustvu, vođenje škole u uslovima stalnih promjena izuzetno je zahtjevno i vrlo često direktora škole dovodi u situaciju da mora prilagođavati svoj način vođenja promijenjenim uslovima.</s><s>Reforma obrazovnog sistema i promjenjivo školsko okruženje stvaraju potrebu prilagođavanja među zaposlenima u školama.</s><s>Pred zaposlene u obrazovanju se postavljaju novi zahtjevi, dok se u školskom okruženju ne stvara povoljnija klima koja bi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti.</s><s>Škole su specifične po tome što su u osnovi svih procesa u njima ljudi.</s><s>Human resources managemant u obrazovanju može dati najbolje rezultate, jer su ljudi kritični element od kojeg zavisi uspješnost i ugled škole.</s><s>Direktor mora poznavati zaposlene, omogućiti im da pokažu šta znaju i školi pruže najbolje od sebe.</s><s>Ovaj rad je posvećen vođenju ljudi, jer smatram da nikako ne smijemo zanemariti bitnost vođenja u školi kao organizaciji sa tako osjetljivom i specifičnom djelatnošću.</s><s>Velika je odgovornost koju nastavnici imaju prema učenicima i ona treba da ih vodi više nego neka autoritativna moć direktora.</s><s>Ali to ne umanjuje odgovornost direktora, on mora da ih vodi, usmjerava i tako obezbijedi uspješnu realizaciju odgojno obrazovnog rada u školi.</s><s>Jasna mi je bitnost menadžerskog posla u bilo kojoj organizaciji i njegov osnovni cilj da najpovoljnije iskoristi resurse te organizacije.</s><s>U školama su osnovni resurs ljudi i zato oni za direktora moraju biti prioritet.</s>\n<s>U kvalitetnoj školi direktori i nastavnici moraju biti vođe i moraju znati uvjeriti učenike da će zalaganje i kvalitetan rad na kraju poboljšati njihov život i život drugih ljudi.</s><s>Vođe znaju slušati, komunicirati i prihvatiti zamisli drugih.</s><s>Oni su aktivni, odlučni i pouzdani, ali i fleksibilni.</s><s>Vođe su usmjerene ka ostvarenju ciljeva, mada razmišljaju i o posljedicama. (Green, 1996) Uvod</s>\n<s>Za shvatanje suštine vođenja, potrebno je prvo razmotriti odnos između vođenja i menadžmenta, jer to predstavlja osnov za analizu specifičnosti menadžmenta u obrazovanju i specifičnosti uloge direktora škole.</s><s>Stajališta različitih autora (Weihrich i Koontz, 1993; Dedić, 1997; Bush i West-Burnham, 1994; Everard i Morris, 1996; Day, Harris i Hadfield, 2001, Stoner i Freeman, 1992) o odnosu menadžmenta i vođenja i razlikama između manadžera i vođe, biće razmatrana s ciljem lakšeg shvatanja dvojne uloge koju ima direktor škole.</s>\n<s>Magična formula, recepti za kvalitet ne postoje.</s><s>Izabrati pravi put znači razumjeti to kao posljedicu kulture.</s><s>Mi možemo koristiti koncepte i modele koji na nekom području dobro funkcionišu, ali mi moramo stvoriti svoj vlastiti model, koji takođe moramo stalno posmatrati i preuređivati (Trunk Širca, 2000).</s><s>Neophodnost stalnog prilagođavanja različitim situacijama, s ciljem postizanja uspješnijeg vođenja i kvalitetnijeg rada organizacije predmet je proučavanja u okviru situacijskog pristupa vođenju.</s>\n<s>Situacijske teorije vođenje shvataju kao dinamično i fleksibilno više nego statično.</s><s>Motivacija, sposobnost i iskustvo «podređenih» moraju stalno biti procjenjivani radi određivanja stila koji bi bio najprihvatljiviji pod određenim uslovima (Stoner i Freeman, Da bi mogao odgovoriti unutrašnjim i zahtjevima okruženja direktor mora posjedovati različite vještine i mora imati znanje i sposobnost prihvatanja različitih stilova vođenja.</s><s>Usvajanje ovakvog pristupa bilo bi u skladu sa situacijskim teorijama, koje pretpostavljaju da je vođa dužan da odabere vlastiti odgovor u određenoj situaciji koji će biti u skladu sa specifičnostima vremena i mjesta i koji ima osjećaj za vrijednosti i vjerovanja svih učesnika u odlučivanju (Goddard, 2003).</s><s>Između različitih modela vođenja u okviru situacijskog pristupa odabran je Hersey Blanchardov model, jer su u osnovi ovog modela ljudi.</s><s>Ljudi su, po mom mišljenju, osnovni resurs u školama i ključni faktor za uspješnost škole kao organizacije.</s><s>Smatram da od direktorove procjene ljudi koje vodi i poznavanja njihovih sposobnosti i mogućnosti zavisi uspješnost vođenja.</s>\n<s>Hersey Blanchardov model situacijskog vođenja podrazumijeva da stil vođenja mora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti sljedbenika.</s><s>U suštini Hersey Blanchardovog modela je sposobnost vođe da ima «različit pristup, različitim ljudima» Uvod</s>\n<s>(Blanchard i Zigarmi, 1995).</s><s>Direktor škole vodi ljude različitog stepena poslovne zrelosti, radi sa ljudima sa različitim iskustvom i različitim nivoom motivisanosti.</s><s>Među zaposlenicima su početnici, koji su stekli inicijalno obrazovanje i na početku su svoje profesionalne karijere.</s><s>Zatim, nastavnici koji su položili stručni ispit i imaju određeno iskustvo, kao i nastavnici, koji su stekli viša stručna zvanja (mentor, savjetnik).</s><s>Uloga nastavnika se mijenja (Hargreaves, 2000), što može uticati i na neophodnost promjene odnosa između direktora i nastavnika, te predstavljati jedan od razloga koji stvaraju potrebu za povećanjem fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja od strane direktora.</s>\n<s>Namjera mi je da, kroz istraživanje među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini, utvrdim koliki nivo fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja oni imaju i koliko su razvili sposobnost da u različitim situacijama upotrijebe stil vođenja koji je istovremeno i najučinkovitiji.</s>\n<s>Ciljevi koje sam postavila, a u skladu sa gore navedenim su: - pregled savremene literature sa područja vođenja; - ustanoviti stilove vođenja kod odabranih direktora srednjih škola u Bosni i Hercegovini;</s>\n<s>- istražiti mišljenje ispitanika o povezanosti između fleksibilnosti korištenja različitih stilova vođenja i učinkovitosti vođenja; - istražiti postoje li dominantni stilovi vođenja i razloge koji dovode do toga.</s><s>Ostvarenje postavljnih ciljeva traži odgovore na sledeća istraživačka pitanja: 1. Kako direktori prilagođavaju svoj stil vođenja različitim situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode?</s>\n<s>2. Kakva je veza između postignute fleksibilnosti i nivoa učinkovitosti vođenja?</s><s>3. Kakvo je mišljenje direktora o potrebi korištenja različitih stilova vođenja u srednjim školama u Bosni i Hercegovini?</s>\n<s>Odgovore na istraživačka pitanja pokušaću pronaći korištenjem tri metode, na uzorku od 12 direktora srednjih škola iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine.</s>\n<s>Metoda anketiranja po Hersey Blanchard-ovom upitniku (u Bass, 1990:490), koji se sastoji od 12 različitih situacija za koje su ponuđene po četiri mogućnosti za djelovanje (LASI ili LEAD istraživanje).</s><s>Navedeni upitnik nije često korišten u dosadašnjim istraživanjima, što je jedan od razloga koji su me naveli da istražim u kojoj mjeri je on primjenjiv u uslovima kakvi su trenutno u Bosni i Hercegovini.</s><s>Northouse (2001) navodi nedovoljno istraživanja ovog pristupa, nejasnost koncepta određivanja nivoa razvoja «podređenih» i da li se on određuje na nivou pojadinca ili cijele grupe koja je vođena.</s><s>Thomas (2001) navodi kritičko mišljenje Bolman-a i Deal-a, koji ističu da problemi ove teorije uključuju nejasnost strukture zadatka, nedovoljnu motivaciju kod primjene direktivnog stila vođenja, nejasnost koncepta «zrelosti» sljedbenika, kao i nedostatak relevantnih i kvalitetnih istraživanja.</s><s>Cilj je utvrditi koji je nivo «prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu vođenja ispitanika.</s><s>Planirani uzorak su po jedan direktor srednje škole iz svakog kantona (10), Republike Srpske (1) i Brčko distrikta (1), koji će biti odabrani metodom slučajnog uzorka.</s>\n<s>Metoda kritičnog događaja (critical incident method), koji je objašnjen u Esterby, Thorpe & Lowe (2004).</s><s>Direktorima, među kojima je sporovedeno navedeno anketno istraživanje, je data mogućnost da ukratko opišu dvije situacije, koje su im ostale u sjećanju, gdje su reagovali kao vođe na način, koji je obzirom na njihov stil vođenja: 2. netipičan, ali izazvan situacijom.</s>\n<s>Analiza ovih kritičnih događaja mi pruža mogućnost da utvrdim koliki značaj direktori škola daju situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode ili su neke druge okolnosti, po njihovom mišljenju, kritičnije.</s><s>Metoda intervjua - intervjui (individualni) su realizovani sa 3 direktora, odabrana metodom slučajnog uzorka među direktorima koji su obuhvaćeni anketom, radi dobijanja produbljene slike o predmetu istraživanja.</s><s>Vođenje je vrlo kompleksno, pa je zbog toga bitno naglasiti, da je u sadržajnom smislu ograničenje ovog istraživanja to što se vođenje posmatra samo sa nivoa stila koji vođa ima, u zavisnosti od situacije izazvane različitošću zaposlenika, dok se ostali aspekti vođenja ne razmatraju.</s><s>Takođe, u radu se ne istražuje učinkovitost škole kao institucije, nego se samo posmatra aspekt učinkovitosti vođenja.</s>\n<s>Ograničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su: nereprezentativan uzorak, nedovoljno istraživanja ovog pristupa i nedovoljna ispitanost korištenog upitnika, kao i činjenica da istraživanje odražava mišljenje direktora o stilovima koje koriste, dok nije istraživan pogled nastavnika na ovu problematiku.</s><s>2 TEORIJSKI PRISTUP MENADŽMENTU I VOĐENJU Za shvatanje suštine vođenja, koje je predmet proučavanja u ovom radu, potrebno je prvo razmotriti odnos između vođenja i menadžmenta.</s><s>Proučavanje teorije menadžmenta i vođenja daće nam mogućnost da shvatimo bit ovih pojmova, karakteristike od kojih zavisi njihova učinkovitost, ali će nam i pomoći da ih stavimo u kontekst obrazovanja, odnosno škole.</s>\n<s>Ovo poglavlje sadrži osnovne informacije o vođenju i menadžmentu, uopšte, i temelj je za analizu specifičnosti menadžmenta u obrazovanju i specifičnosti uloge direktora škole.</s><s>Stajališta različitih autora o odnosu menadžmenta i vođenja i razlikama između manadžera i vođe, razmatrana su s ciljem lakšeg shvatanja dvojne uloge koju ima direktor škole, a koja je obrađena u narednim poglavljima.</s><s>2.1 Vođenje i menadžment</s>\n<s>Weihrich i Koontz (1993) pripadaju grupi autora koja smatra da termine menadžer i vođa ne možemo poistovjetiti.</s><s>Mogu postojati vođe potpuno neorganizovanih skupina, ali menadžeri mogu postojati samo tamo gdje organizirane strukture stvaraju uloge.</s><s>Dedić (1997) ne identifikuje vođenje sa menadžmentom, nego ga posmatra kao jednu od njegovih funkcija.</s><s>S tim u vezi navodim i Fayolovu (u Thompson, 2000) definiciju poslova koje treba da obavljaju menadžeri: predviđanje i planiranje;</s>\n<s>Uvod organiziranje - obim, rokovi i način obavljanja poslova; izdavanje naredbi - liderstvo, pružanje ličnog primjera osoblju i njegovo motivisanje;</s>\n<s>koordinacija; kontrola - provjeravanje da li se posao izvršava na zadovoljavajući način i po potrebi vršenje korekcija u izvršavanju poslova.</s><s>Bush i West-Burnham (1994), takođe, vođenje posmatraju kao dio menadžmenta navodeći da opći principi menadžmenta obuhvataju: vođenje (vrijednosti, viziju, misiju)</s>\n<s>2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju Everard i Morris (1996) smatraju da menadžment nije izvođenje propisanih zadataka na propisan način i u najširem smislu je: 1. »postavljanje smjernica, te dugoročnih i kratkoročnih ciljeva, 2. planiranje, kako napredovati i dostići te ciljeve, 3. organiziranje raspoloživih izvora (ljudi, vremena, materijalnih sredstava), tako da dostižemo ciljeve što ekonomičnije i tako kako smo planirali, 4. kontrola tih procesa (mjerenje dostignuća u odnosu na plan te brzo popravljanje i prilagođavanje, ako je potrebno),</s>\n<s>5. postavljanje i poboljšavanje organizacijskih standarda.« (Everard i Morris, Sposobnost uspješnog vođenja je jedna od bitnih karakteristika uspješnog menadžera. «S obzirom da ljudi nastoje slijediti one koji im, prema njihovom mišljenju, nude sredstva za zadovoljenje njihovih vlastitih ciljeva, to znači da što menadžeri više razumiju ono što motivira podređene i kako ta motivacija djeluje, te što više u provođenju svojih akcija koriste to razumijevanje, to će, vjerovatno, biti uspješniji kao vođe« (Weihrich i Koontz, 1993:492).</s><s>Optimalni nivoi individualne izvedbe su mogući u efektivnom menadžmentu koji je okarakterisan podrškom, povratnim informacijama o izvedbi i višim stepenom interpersonalnih vještina (Middlewood i Lumby, 2003:22).</s><s>Day, Harris i Hadfield (2001) suštinu vođenja vide u procesu građenja i podržavanja ili čuvanja smisla vizije, kulture i međuljudskih odnosa, dok je menadžment koordinacija, podrška i posmatranje organizacionih aktivnosti.</s><s>Uspješnost izvršavanja ovih uloga zahtijeva pažljivo uravnotežen rad.</s><s>Vođenje podrazumijeva viziju i artikulaciju, traženje i postavljanje redoslijeda prioriteta, pridobijanje sljedbenika, konstantno ispitivanje onog što radimo i zadržavanje na stvarima koje imaju vrijednost.</s><s>Menadžment je više posvećen funkcijama, procedurama i sistemima pomoću kojih realizujemo viziju.</s>\n<s>Na osnovu literature (Weihrich i Koontz, 1993; Dedić, 1997; Bush i West-Burnham, 1994; Everard i Morris, 1996; Day, Harris i Hadfield, 2001) zaključujem da ukoliko menadžment i vođenje posmatramo odvojeno, nikako ne smijemo zanemariti činjenicu da su oni usko međusobno vezani i da ne mogu postojati jedan bez drugog.</s><s>Ako je vođenje usmjereno prema ljudima u organizaciji, menadžment, koji je više usmjeren ka sistemima, nam govori kako oni unutar tih sistema funkcionišu.</s><s>2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju 2.2 Razlike između menadžera i vođe</s>\n<s>Stoner i Freeman (1992) posmatraju menadžment i vođenje kao različite koncepte.</s><s>Neke osobe mogu biti uspješni menadžeri - dobri planeri i organizatori, ali sa nedostatkom motivacionih vještina vođe.</s><s>Drugi mogu biti vješti u podsticanju entuzijazma i predanosti, ali imati nedostatak menadžerskih vještina.</s><s>»Vršenje uticaja je upotrebljavanje moći za postizanje postavljenih ciljeva.</s><s>Menadžer može odlično planirati i organizovati usmjerenja i djelatnosti organizacije, ali postaje neuspješan ako planove i organizovanost ne uspije ostvariti kod saradnika (kao i kod drugih uticajnih učesnika organizacije)« (Tavčar, 2002:216).</s><s>U tabeli koja slijedi predstavljeni su različiti autori i njihova mišljenja o razlikama između menadžera i vođe.</s>\n<s>2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju Postoje i drugi pristupi, a jedan od njih je prikazan u tabeli koja slijedi i predstavlja još jedan zbirni teorijski pristup razlikama između menadžera i vođe.</s><s>Tabela 2.2 Karakteristike vođe i menadžera MENADŽERI:</s>\n<s>Na osnovu istraživanja Instituta za menadžment u Velikoj Britaniji, Thompson (2000:20, 21) ističe sledeće sposobnosti menadžera potrebne za 21. vijek: 1. »reaguju na promjene i upravljaju njima 2. rukovode multidiscipliniranim radnim ekipama 3. preduzimaju incijative</s>\n<s>4. pridržavaju se ciljeva organizacije ili korporacije 5. razumiju proces poslovanja cijele organizacije 6. daju ovlaštenja svom osoblju i ostalima da razvijaju svoje sposobnosti 7. lično se usavršavaju kao menadžeri</s>\n<s>Analizirajući navedene sposobnosti koje se od savremenog menadžera traže, dolazim do zaključka da se većina njih odnosi na sposobnosti vođenja i na prvo mjesto stavlja Fayolovo »liderstvo, pružanje ličnog primjera osoblju i njegovo motivisanje«.</s><s>S tim u vezi mi se nameće pitanje: Da li razvoj savremenog menadžmenta vodi ka izjednačavanju menadžmenta i leadershipa?</s><s>2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju Definicija vođenja</s>\n<s>Stoner i Freeman (1992) vođenje definišu kao proces upravljanja i uticaja na aktivnosti vezane za zadatake koje članovi grupe trebaju izvršiti.</s><s>Vođenje nije nešto što neko čini ljudima, niti način ponašanja prema ljudima: to je rad sa i preko drugih ljudi da se dostignu organizacioni ciljevi (Owens, 1998:206).</s><s>Dedić (1997) vođenje vidi kao dinamičan proces, fleksibilan u smislu prevazilaženja nebitnih, zastarjelih aktivnosti i uvođenja promjena.</s>\n<s>Owens (1998:200) navodi slijedeće definicije vođenja: 1. Vođenje je grupna funkcija: dešava se samo u procesima u kojima je povezano dvoje ili više ljudi.</s>\n<s>2. Vođe namjerno traže način da utiču na ponašanje drugih ljudi.</s><s>Vođenje je značajan aspekt upravljanja i Weihrich i Koontz (1993) ga definišu kao uticaj na ljude na način da oni spremno i sa entuzijazmom teže ka ostvarenju skupnih ciljeva.</s><s>Vođenje nije samo otvoren izbor između ovog ili onog stila, nego je, u principu, pitanje uspostavljanja ravnoteže između brojnih faktora, kao što su priroda zadatka, sastav grupe, stepen raspoloživog autoriteta i ličnih osobina vođe.</s><s>Ovaj proces uspostavljanja ravnoteže ne dešava se u vakumu, nego u kontekstu postojeće organizacije, sastavljene od običnih ljudi i oblikovane njihovim dominantnim vrijednostima (Cole, 2002:75).</s>\n<s>Blanchard (2003) navodi da vođenje nije nešto što radimo ljudima, nego nešto što s ljudima radimo.</s><s>Učinkovit vođa ima primjerene i učinkovite odnose sa ljudima, koji razumiju šta on od njih očekuje i on želi i koristi povratne informacije koje dobija od ljudi koje vodi.</s><s>On odvaja dovoljno vremena za određivanje ključnih vrijednosti, koje opredjeljuju organizaciju i u postupak njihovog utvrđivanja uključuje svoje ljude.</s><s>Pravila se mogu nametnuti, ali vrijednosti ne – zbog toga je neophodno uključiti sve u njihovo određivanje. «Ne «rukovodi» se ljudima.</s><s>Ljude treba predvoditi» (Drucker, Vođenje je dinamičan proces, koji je pod uticajem stalnih promjena u zahtjevima zadatka, grupe same i pojedinih članova.</s><s>Posljedica ovoga je da ne postoji »jedan najbolji način« vođenja i vođe trebaju biti sposobni da prihvate različite načine ponašanja, što će njihovu ulogu učiniti efektivnijom (Cole, 2002:65).</s><s>2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju Blanchard, Oncken i Burrows (1995:105) navode da je mjerilo uspješnosti vođenja su doprinos zaposlenih, koji je rezultat vođinog ulaganja.</s><s>Ako zanemarimo sve ostalo, glavno mjerilo učinkovitosti vođe je odnos između ulaganja i njihovih rezultata.</s><s>Drucker (2003:244) smatra da rukovodilac ne smije dopustiti toku događaja da određuje ono što on radi.</s><s>Svijet u kojem on radi je izuzetno komplikovan i da bi bio učinkovit on mora znati razlikovati bitno od nebitnog.</s><s>On mora imati kriterije koji će mu omogućiti da radi na istinski važnim stvarima, odnosno na stvaranju doprinosa i rezultata.</s>\n<s>Vođenje uključuje druge ljude, podređene ili sljedbenike, koji su spremni prihvatiti upravljanje od strane vođe, definisati njegov status i na taj način učiniti vođenje mogućim.</s><s>Karakteristika vođenja je i nesrazmjerna distribucija moći između vođe i članova grupe.</s><s>To ne znači da su članovi grupe nemoćni, oni mogu i oblikuju aktivnosti grupe na različite načine.</s><s>Ali vođa još uvijek ima više moći, koja mu omogućava da utiče na promjene ponašanja pojedinca i grupe.</s><s>Vođa ima jak uticaj na svoje sljedbenike, ali mu to daje veliku odgovornost u pogledu etičnosti njegovih odluka. (Stoner i Freeman, 1992)</s>\n<s>Drucker (1999) navodi, kao karakteristiku savremenog razvoja vođenja, brojne mogućnosti izbora koje ljudi imaju.</s><s>Po prvi puta imamo mogućnost da upravljamo sami sobom, ali smo nepripremljeni za to.</s><s>Ne znamo gdje su naše snage i ne znamo šta trebamo da bi ih poboljšali.</s><s>Mi ćemo morati znati gdje pripadamo, šta su naše snage, šta 2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju moramo naučiti tako da dobijemo potpunu korist od toga, gdje su naše mane, a gdje vrijednosti.</s>\n<s>Weihrich i Koontz (1993:491) smatraju da su vođe usmjerene ka budućnosti i da vještina vođenja mora imati barem 4 osnovna elementa: 1. » sposobnosti uspješnog i odgovornog korištenja moći 2. sposobnosti razumijevanja da ljudska bića, u različitom vremenu i u različitim situacijama, imaju različite motive</s>\n<s>Uloga vođe može biti grubo definisana kao očekivanje koje ljudi imaju od njega.</s><s>Ljudi očekuju pomoć od vođe u dostizanju zajedničkih ciljeva, izgradnju timskog rada i da ima osjećaja prema pojedincima i udovoljava njihovim potrebama.(Adair, 1997:20) Kanter (2005) ističe važnost veze između povjerenja koje ljudi imaju u vođu i samopouzdanja vođe.</s><s>Mnoge vođe imaju samopouzdanje, ali je najvažnije da oni imaju povjerenje u druge ljude i da stvaraju uslove u kojima ljudi koje vode mogu obaviti posao.</s><s>Vođe moraju pokazati da imaju povjerenje u ljude.</s><s>Povjerenje se gradi kada osjećate da možete računati na ljude u svom okruženju i kada oni mogu računati na vas.</s><s>Ovo je bitan dio timskog rada.</s><s>Nije bitno da li radite sve zajedno kao grupa, nego da li znate za šta su drugi sposobni.</s><s>Vođa mora poštovati snage drugih ljudi i graditi hemiju saradnje.</s><s>Vođe moraju razvijati povjerenje na svakom nivou: samopovjerenje, povjerenje jednih u druge, povjerenje u sistem i povjerenje u okruženje i one koje pružaju podršku organizaciji.</s><s>Vjerujući u druge, oni čine mogućim da drugi vjeruju njima.</s>\n<s>Ako vođa hoće razvijati samopoštovanje i osjećaj pripadnosti, mora uspostaviti sistem ocjenjivanja, koji bi imao jasne ciljeve i standarde, s kojima bi uspješnost poslovanja mogli izmjeriti.</s><s>On mora biti spreman da podupire, sluša, omogućava i podstiče svoje ljude da dostignu postavljene ciljeve. (Blanchard i Peale, 1995) 2 Teorijski pristup menadžmentu i vođenju Vođa gradi povjerenje kombinujući neke ljudske kontakte sa formalnim sistemom razgovarajući sa ljudima o njihovim interesima vođa gradi povjerenje, jer ono dolazi sa vjerovanjem da neko brine o nama i podržava nas (Kanter, 2005).</s><s>Vođe se odnose prema sljedbenicima na način da: Motivišu ih da se ujedine u dijeljenju vizije gdje organizacija treba ići i kako to može dostići.</s>\n<s>3.1 Specifičnosti menadžmenta u obrazovanju Škole su složeni dinamični sistemi i kao takve subjekt su «zakona» koji vladaju u takvim sistemima.</s><s>One su ne-linearne i dinamične (Brooke-Smith, 2003:55).</s><s>Nepredvidive karakteristike organizacije stvaraju poteškoće vođama i pretpostavljaju drugačiji pristup menadžmentu u školama i koledžima. (Bush, 2003:148) Bush (2003) smatra da ne postoji samo jedna sveobuhvatna teorija menadžmenta u obrazovanju i da svaka od njih ima nešto da ponudi u objašnjenju ponašanja i događaja u obrazovnim institucijama.</s><s>One odražavaju poglede ili predrasude teoretičara o tome kakvo je ili kakvo bi upravljanje školom trebalo da bude.</s><s>On predstavlja 5 takvih teorija zasnovanih na birokratskim, kolegijalnim, političkim, subjektivnim i nejasnim perspektivama.</s>\n<s>West - Burnham (1994) ističe činjenicu da klasične teorije menadžmenta odbijaju profesionalni status koji je jedna od bitnih karakteristika škola kao organizacija i jedna od specifičnosti menadžmenta u obrazovanju.</s><s>On smatra da se bit profesionalizma i bit upravljanja međusobno ne slažu.</s><s>U suštini je teško složiti relativnu težinu datu ciljevima pojedinaca, da samostalno donesu svoj lični sud i ciljeve organizacije, koji insistiraju na zajedničkim vrijednostima, ciljevima i aktivnostima.</s><s>Specifičnost škole, kao organizacije, je da se u osnovi svih njenih aktivnosti nalaze ljudi i oni je čine uspješnom ili ne.</s><s>Riches (u Middlewood i Lumby, 2003:21) ističe da su ljudi ključni resurs u školama i koledžima.</s><s>Menadžer u školi svakodnevno opaža različite načine ponašanja svojih saradnika, učenika i drugih ljudi sa kojima se susreće i htio to ili ne, svjesno ili nesvjesno, svoje ponašanje prilagođava različitim situacijama.</s><s>Iskustvo mu pomaže da ubrza svoje reakcije, da bude učinkovitiji i da nauči predvidjeti kako će u određenim situacijama reagovati drugi.</s><s>On mora urediti odnose sa roditeljima, članovima Upravnog odbora, sa kolegama, nadređenim i podređenim i zato mu je sposobnost prilagođavanja ponašanja važna osobina. (Everard i Morris, 1996) 3.2 Dvojna uloga direktora škole</s>\n<s>Dvojna uloga direktora škole koja je razmatrana od strane teoretičara menadžmenta u obrazovanju i koji će biti navedeni u ovom poglavlju, može se posmatrati i sa stanovišta odnosa menadžer/vođa obrađenog u poglavlju 2.2.1.</s><s>Na osnovu razlika 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>3 VOĐENJE ODGOJNO OBRAZOVNIH USTANOVA između menadžera i vođe navedenih u tabeli 1. Konceptualni i praktični pristupi poređenju menadžmenta i vođenja (priređeno po Field, 2002) i tabeli 2. (Board Leadership Module, 2003) možemo definisati osnovne karakteristike različitih uloga koje direktor škole ima – direktor škole kao vođe profesionalaca i direktor škole kao šef izvršiocima.</s><s>Direktor škole kao vođa profesionalaca ljude vidi kao aktivne činioce i stvara uslove da oni upravljaju sami sobom pomažući im da čine stvari koje treba učiniti radi postizanja zajedničke vizije.</s><s>On je inovator, stvara promjene i osigurava da ih drugi prihvate, orjentisan je na sadržaj i ulazi u suštinu međuljudskih odnosa.</s><s>Direktor škole kao šef izvršiocima je orijentisam na procese i dužnosti, ljude vidi kao pasivne i radi stvari preko drugih ljudi.</s><s>On uvodi promjene samo kad mora i različitim mehanizmima kontrole uslova i ostalog osigurava stabilnost sistema.</s><s>Specifičnosti menadžmenta u obrazovanju navedene u prethodnim poglavljima upućuju na složenost uloge koju imaju direktori škole.</s><s>Oni moraju imati sposobnost upravljanja brojnim tenzijama i dilemama koje dolaze od suprostavljenih interesa grupa koje predstavljaju različite unutrašnje i vanjske kontekste u kojima rade. (Day, 2003) Fullan i Hargreaves (1992) suštinsku ulogu direktora škole vide u promoviranju i podržavanju interaktivnog profesionalizma i smatraju da on, između ostalog, mora da: razumije kulturu,</s>\n<s>Campbell (1996) navodi dvije mogućnosti za definisanje profesionalizma: 1. Profesionalizam je definisan kao sloboda nastavnika da slobodno odlučuje, vodeći</s>\n<s>suština profesionalizma bazirana na pojedinačnom i ličnom, više nego kolektivnom.</s><s>2. Profesionalizam je definisan kao potreba za razvijanjem kolegijalnosti i sposobnosti nastavnika da rade zajedno.</s>\n<s>Nastavnička profesija može biti viđena iz uniprofesionalne i multiprofesionalne perspektive (Berg, 2002).</s><s>Uniprofesionalac je nastavnik stručnjak, sa dobrim znanjem 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>suština predmeta i metoda rada i visokim stepenom autonomije u razredu, učionici.</s><s>Nastavnik multiprofesionalac kombinuje ulogu stručnjaka sa usmjerenjem ka dostizanju postavljenih ciljeva škole, u saradnji sa kolegama nastavnicima i ostalim zaposlenim u školi.</s><s>Na sličan način o profesionalizmu u školama piše i Vlahović (2001) navodeći dva modela – model minimuma kompetencija i model otvorenog profesionalizma.</s><s>Model minimuma kompetencija «vidi nastavnika i školu sa ograničenom, stručnom autonomijom, sa redukovanim kompetencijama.» Model otvorenog profesionalizma vidi nastavnike kao činioce koji su lično i kolektivno odgovorni za uspjeh škole.</s><s>Oni se nalaze u središtu pedagoških zbivanja, kao pokretači promjena i istraživanja. (Vlahović, Mišljenja sam da je uniprofesionalizam, odnosno model minimuma kompetencija uskostručan i zahtijeva direktivni način vođenja – nastavnik ima zadatak koji mu je propisan i odgovoran je za njegovo izvršenje.</s><s>Dok karakteristike multiprofesionalizma, odnosno modela otvorenog profesionalizma pružaju veću mogućnost delegiranja i usmjerenosti na odnose, više nego na zadatke.</s><s>Menadžment u organizacijama sa visoko izraženim profesionalizmom ne smije se jednostavno temeljiti na birokratskoj strukturi, nego mora voditi računa o stručnosti nastavnika kao pojedinca i grupa unutar organizacije.</s><s>Integracija potreba organizacije i njenih klijenata sa očekivanjima nastavnika često dovodi direktora u neugodan »sendvič« između konfliktnih pritisaka između birokracije i profesionalizma.</s><s>Bush (1995) pokušava naći odgovor na pitanje da li je u obrazovnom menadžmentu menadžer vođa profesionalaca ili šef izvršiocima.</s><s>Vođenje odgovara na pitanje «zašto» isto tako dobro kao i na pitanje «šta».</s><s>Šef može reći šta činiti i na kakav specifičan način, ali vođa će objasniti ili izraziti zašto, kao prvi i važan korak uspostavljanja slobodne i željene saradnje. (Adair, 1997:25)</s>\n<s>Hughes (u Bush, 1995) navodi dvojnu ulogu koju direktor škole ima: kao šef izvršiocima, on je okruženju odgovoran za uspješnost organizacije i uspješno upravljanje institucijom</s>\n<s>- kao vođa profesionalaca, odgovoran je za vođenje grupe nastavnika, koji većinom imaju visok nivo stručnosti za obavljanje svog posla.</s><s>Marianne Coleman (u Bush i West-Burnham, 1994) smatra da direktor škole ima dvojnu ulogu.</s><s>On je vođa institucije, sa primjerenom menadžerskom odgovornošću, ali 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>suština takođe zadržava ulogu profesionalca u obrazovanju.</s><s>Suštinu dvojne uloge direktora škole ona vidi u činjenici da je i sam profesionalac.</s><s>Iz ovog proizilazi da je neophodno stalno usavršavanje i dodatno obrazovanje za obavljanje poslova direktora škole, jer jedino tako može steći znanja neophodna za obavljanje ove složene uloge.</s><s>Rješenje za što uspješnije obavljanje ovih uloga Hellawell (u Bush, 1995) vidi u delegiranju odgovornosti od strane direktora, kako bi stvorio vrijeme za njegovu ulogu »vođe profesionalaca«.</s>\n<s>Polazeći od teoretskih objašnjenja i ličnog iskustva, smatram da postoji niz ograničavajućih okolnosti, koje smanjuju mogućnost da se »slika« direktora škole kao uspješnog vođe gradi na »korištenju autokratske moći«.</s><s>Pored uticaja roditelja, učenika, okoline, razlog ovakvom mom stavu je i profesionalizam pojedinaca, koji je u školi prisutan.</s><s>U školama dolazi do izražaja sposobnost razumijevanja, inspirisanja i razvijanja pogodne klime kao načina motivisanja.</s><s>Direktor škole svoj uticaj mora graditi na saradnji sa ljudima, mora znati »slušati«, kako bi upoznao svoje saradnike.</s><s>3.3 Vođenje škole</s>\n<s>Vođenje u školama je multidimenzionalni koncept gdje su vrijednosti, ciljevi, vjerovanja i odlučivanje vještine direktora škole koje daju smisao i značenje politikama i procedurama koje on ili ona moraju da implementiraju.</s><s>Ove politike, procedure, kao i norme unutar škole nisu postavljene od strane direktora ili škole, nego su postavljene pod pritiskom nacionalne, kantonalne ili lokalne politike (Goddard, 2003).</s><s>Za vođe u obrazovanju je neophodno da pokažu razumijevanje moralne kompleksnosti i sposobnost pravljenja jasne veze između vrijednosti i preduzetih aktivnosti u obrazovnoj instituciji (Grace, 1997:70).</s><s>Mnogi nastavnici od direktora škole traže ponašanje koje pruža podršku, pomoć, saradnju i brigu za samo-razvoj.</s><s>Kada otkriju ovakvo ponašanje, porasti će njihova podrška direktoru, što će rezultirati porastom moći vođenja (Owens, 1998:203).</s><s>Jednom kad vođe u obrazovanju razumiju odnose kao osnovu za dijalog, oni mogu poći dalje ka istraživanju nekih od kompleksnijih odnosa zasnovanih na dijalogu (Shields i Sayani, 2005:388).</s><s>Odgovornost vođenja u obrazovanju je da osigura da svi članovi institucije imaju pristup informacijama, imaju prostor i mogućnost da debatuju o politici i praksi i da su oslobođeni, koliko je to moguće, od prepreka u komunikaciji.</s><s>Vođa u 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>Stalne promjene karakteristične za savremeni razvoj društva utiču na ulogu direktora i vođenje škole još kompleksnijim.</s><s>Murphy, Yff i Shipman-a (2000) smatraju da je direktor škole u 21. vijeku prvenstveno vođa i to: vođa kao službenik zajednice, koji će reformisati obrazovanje i voditi ga od birokratskog modela ka postindustrijskom adaptivnom modelu sa ciljevima obrazovanja usklađenim sa potrebama mladih, a suština njegovog rada biće utvrđivanje i postavljanje značaja, više nego upravljanje, kontrola i nadgledanje; vođa kao organizacioni arhitekt, koji će morati tradicionalni fokus zasnovan na stabilnosti zamijeniti fokusom koji je zasnovan na promjenama i stvarati takve organizacione oblike koji će moći odgovoriti tim promjenama; vođa kao društveni arhitekt, jer će škola sutrašnjice biti izložena kompleksnim društvenim promjenama (demografske promjene, promjene u porodici i sl.), što će dovesti do promjena u društvenom kontekstu obrazovanja i škole će se morati razvijati sa više odgovornosti prema tome - moraće obrazovati djecu koja će se moći prilagođavati novonastalim društvenim strukturama; vođa kao moralni, etički edukator, koji će morati više voditi računa o postavljanju ciljeva nego o upravljanju postojećim rješenjima.</s><s>Pri postavljanju prioriteta moraće više voditi računa o mišljenju roditelja, učenika i nastavnika.</s><s>Još jedna od karakteristika savremene škole je da djeca u nju dolaze sa mnogo više znanja i iskustva nego što je to prije bilo i da obrazovanje mora odgovoriti njihovim novim zahtjevima.</s>\n<s>3.3.1 Profesionalizacija i vođenje škole Profesionalizacija naglašava promjene u ulozi nastavnika i širenje njihove uloge.</s><s>Poučavanje postaje kompleksnije, nastavnici su više uključeni u ulogu vođenja, u partnerstvo sa kolegama, odlučivanje, međusobno savjetovanje i dogovaranje Pretpostavka da je nastavnik profesionalac, znači, da on ima specifična znanja i umijeća, ali i autonomiju da upotrijebi ta znanja i umijeća pri donošenju odluka.</s><s>Profesionalizam nastavnika je «preduslov za uspješno unapređivanje kvaliteta 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>njihovih ideja (Grace, 1997:64). obrazovanja».(Pešikan, 2004:5) Kako osposobljavati nastavnike da bi postali uspješni u «profesionalnom» smislu, da temeljito obvladaju najrazličitije nastavne i odgojne metode, oblike i postupke, te da ih fleksibilno uključuju u nastavu i druge djelatnosti, da se na odgovarajući način snalaze, kako u uobičajenim, tako i u novim i otežanim situacijama, da znaju sažeti i iskoristiti znanja (koja su dobili u toku studija i kasnije) i svakodnevna iskustva, povezivati teoriju i praksu? (Marentič Požarnik, 1987) Uz pojam profesionalizam, usko je vezan i novi koncept profesionalnog razvoja nastavnika, koji označava potpuno novi pogled na rad nastavnika, njegov položaj i razvoj.</s><s>Profesionalni razvoj nastavnika javlja se kao rezultat promjena i reforme obrazovanja.</s><s>Osnovne karakteristike ovog novog koncepta i postojećeg koncepta obrazovanja nastavnika date su u sledećoj tabeli: Tabela 3.1 Osnovne karakteristike modela obrazovanja nastavnika i modela profesionalnog razvoja</s>\n<s>Napredovanje se odvija unutar učionice, kvalitet nastavnog rada utiče na njegov status, Radno vrijeme nastavnik provodi uglavnom u učionici;</s>\n<s>Razlika između profesionalca i neprofesionalca nije isključivo u samostalnosti u radu.</s><s>Najvažnije je da profesionalce zanima kvaliteta.</s><s>Za neprofesionalce je dovoljno da se posao obavi, možda i dobro, no obilježje je profesionalaca da neprestano poboljšavaju svoj i tuđi rad. (Glasser, 1999:27) Činjenica da su nastavnici profesionalci proizilazi iz pretpostavke da oni uživaju visok stepen autonomije u svom zanimanju, sposobni su da oblikuju svoje sopstvene obrazovne ciljeve i određuju pedagoške procese.</s><s>Njihov profesionalni status bi bio unaprijeđen, ako bi bili sposobni da se obavežu na činjenicama baziranu refleksiju na ove ciljeve i procese u kontekstu njihovih profesionalnih aktivnosti.</s><s>Ova vrsta istraživanja bi značila širenje njihove profesionalne autonomije (Winch & Foreman, Leithwood (2004:4) kao jedan od pristupa vođenju navodi profesionalni pristup, koji za cilj ima što bolje iskoristiti znanje nastavnika pri donošenju važnih odluka.</s><s>3.3.2 Pretpostavke uspješnog vođenja škole Uspješne vođe moraju biti vođeni osobnim vrijednostima koje stvaraju želju za gradnjom, implementacijom i stalnim provjeravanjem vizije pomoću povratnih informacija unutrašnjih i vanjskih stakeholdersa.</s><s>Oni moraju imati sposobnost upravljanja brojnim tenzijama i dilemama koje dolaze od suprostavljenih interesa grupa koje predstavljaju različite unutrašnje i vanjske kontekste u kojima rade. (Day, 2003) Istražujući u školama koje su bile izložene izazovnim okolnostima Harris (2002) dolazi do zaključka da su direktori u ovim školama imali visok nivo emocionalne inteligencije, prihvatili potrebu izgradnje pozitivnih odnosa sa učenicima, nastavnicima i roditeljima i primarno radili kroz proces delegiranja i povjerenja, uključujući učenike, roditelje i nastavnike u proces odlučivanja.</s><s>Sergiovanni (u Day, 2003) navodi da nije slučajno da su neki direktori škola efektivniji od drugih, čak i kada su suočeni sa istim zahtjevima i ograničenjima.</s><s>Efektivan direktor škole bolje razumije kako svijet školstva i vođenje škole funkcioniše.</s>\n<s>Neki autori pokušavaju dati recepte za vođenje.</s><s>Tako, Harris (2002) smatra da efektivan vođa stalno upravlja tenzijama i problemima direktno zavisnim od posebnih 3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova</s>\n<s>3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova okolnosti i konteksta škole, ima ljude u centru, distribuira vođenje na druge i ulaže u različite oblike nastavničkog vođenja, promovira saradnju među kolegama, kroz timski rad ili proširujući granice participiranja u vođenju i odlučivanju.</s><s>Na sličan način razmišljaju i Middlewood i Lumby (2003:22) navodeći da istraživanja uspješnosti menadžmenta u školama i koledžima pretpostavljaju da ovlaštavanje i autonomija zaposlenika/osoblja bitno doprinose unutrašnjoj uspješnosti organizacije.</s><s>Međutim, drugi autori imaju drugačije mišljenje o tome šta je ključno za uspješno vođenje škole.</s>\n<s>Jednostavno određenje dobrog direktora škole ne postoji.</s><s>Razumijevanje šta je važno ljudima i poznavanje konteksta od kojeg individualni rad zavisi su kritični za efektivno vođenje (Evans, 2001:305).</s><s>Bitno je da vođa zna šta zaposlenike motivira (Blanchard, 2003), jer jedino će takva motivacija imati pozitivan efekat na uspješnost vođenja.</s>\n<s>Škole se među sobom razlikuju i direktor mora dobro poznavati potrebe škole koju vodi.</s><s>Važno je da zna dobro komunicirati, da zna slušati različite ljude i oblikovati svoje mišljenje koje proizilazi iz potreba škole, odnosno učenika, nastavnika, roditelja (Goddard u Erčulj i Koren, 2003).</s><s>Vođenje škole zahtijeva «osjećaj za situaciju» i «prilagođavanje stila» (Reddin u Everard i Morris, 1996).</s><s>Ovakva različita stajališta u odnosu prema razlozima koji doprinose uspješnosti vođenja škole su razlog i osnova za istraživanje koje slijedi u nastavku ovog rada.</s><s>4 SITUACIJSKI PRISTUP VOĐENJU</s>\n<s>Proces tranzicije u kome se nalazi Bosna i Hercegovina dovodi do brzih promjena u svim sferama društvenog života i do reforme obrazovnog sistema.</s><s>Vođenje škole u uslovima stalnih promjena izuzetno je zahtjevno i smatram da ovakvi uslovi nameću vođama u školama neophodnost stalnog prilagođavanja izmijenjenim uslovima, ukoliko žele učinkovito voditi.</s><s>S tim u vezi sam i odabrala situacijsko vođenje kao temu ovog rada, jer sam i sama često bila u različitim situacijama u kojima sam morala reagovati na način koji često nije bio u skladu sa mojim ličnim osobinama, niti u skladu sa mojim uobičajenim ponašanjem.</s><s>Zbog toga je situacijski pristup vođenju za mene postao interesnantan za proučavanje i istraživanje.</s><s>Proučavajući situacijski pristup vođenju i različite modele koji se unutar ovog pristupa izdvajaju shvatila sam da nije moguće u jednom ovakvom radu obuhvatiti cijelu teoriju ovog pristupa.</s><s>Analizirala sam koji bi model bio najprimjereniji školama.</s><s>Hersey Blanchardov model situacijskog vođenja (Hersey i Blanchard, 1982) i podrazumijeva da stil vođenja mora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti sljedbenika i učinkovitost vođenja posmatra isključivo sa aspekta odnosa vođe i sljedbenika.</s><s>Pošto su u školama ljudi osnovni resurs, od kojih najviše zavisi uspješnost škole kao organizacije, ovaj model mi se učinio interesantnim za istraživanje.</s><s>Zbog toga će u nastavku ovog rada biti obrađen situacijski pristup vođenju, a unutar ovog pristupa detaljnije ću analizirati Hersey Blanchardov model, koji je i predmet istraživanja među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini.</s><s>4.1 Karakteristike situacijskog pristupa vođenju Situacijski pristup vođenju doveo je u pitanje shvaćanje po kojem je vođenje posljedica isključivo osobina ličnosti, tzv. teorije o «velikom čovjeku», te je pažnju usmjerio na situaciju, jer su predstavnici ovog pravca bili uvjereni da je vođa proizvod određene situacije.</s><s>Situacijski pristup polazi od stava da je vođa rezultat interakcije vođe i njegovih sljedbenika, te situacije u kojoj se ta interakcija događa (Dedić, 1997) i podupire teoriju slijeđenja koja kaže da će ljudi nastojati slijediti one za koje smatraju da im nude sredstva za ostvarenje njihovih osobnih težnji (Weihrich i Koontz, 1994).</s><s>4 Situacijski pristup vođenju</s>\n<s>Prije pojave situacijskog pristupa vođenju dominiralo je mišljenje da postoje samo dva načina vođenja: autokratičan i demokratičan.</s><s>Pri autokratskom načinu vođenja ljudima se govori kako da rade, gdje da rade, šta da rade, kad da rade.</s><s>Djelovanje skupine je bilo najvažnije.</s><s>Pri demokratskom načinu vođenja naglasak je na slušanju ljudi, pohvali i posticanju njihovih odnosa sa drugim članovima.</s><s>Moral je bio najvažniji za uspješno funkcionisanje skupine.</s><s>Situacijsko vođenje pretpostavlja da ovi ekstremni stilovi ne mogu opstati i da su pri vođenju istovremeno prisutna dva ponašanja: direktivno ili autokratsko i podržavajuće ili demokratsko.</s><s>Kod svakog stila vođenja je prisutno i jedno i drugo ponašanje, ali u različitim omjerima. (Blanchard, Carew i Parisi-Carew, 1995)</s>\n<s>Uspješne vođe moraju imati sposobnost da vide šta je u datoj situaciji istinski važno (Blanchard i Peale, 1995).</s><s>Adair (u Cole, 2002:73) vidi tri glavne varijable za vođenje: potrebe zadatka, potrebe grupe i individualne potrebe.</s><s>On uzima „ljude“ i „zadatke“ kao najvažnije faktore, ali pravi razliku između ljudi u grupi i ljudi kao pojedinih članova tima.</s><s>Obezbijediti adekvatno vođenje znači stvoriti pravu ravnotežu između tri grupe potreba u svjetlu kompletne situacije.</s><s>Uspješan vođa je onaj koji uspije vidjeti prioritete i djelovati u skladu sa tim.</s><s>U vođenju su se isticali ljudi, koji su bili međusobno različiti, ali su se pokazali primjerenim u različitim situacijama.</s><s>Najbolji je vođa onaj koji poznaje posao koji vodi i kojeg ljudi prihvataju kao vođu (Koren, 1999).</s><s>Ovaj pristup kao bitno predstavlja to kako vođa odgovara na jedinstvene okolnosti i probleme u organizaciji.</s><s>Da bi bio uspješan u ovakvom kontekstu, on mora pružiti različite odgovore pri vođenju.</s><s>Uticaj vođe će uveliko zavisiti od njegove sposobnosti da ovlada velikim repertoarom vještina /practices/ vođenja (Leithwood, Jantzi i Steinbach, 1999:15).</s><s>Drucker (2003:251) smatra da je «za efikasnost potrebna osposobljenost», a situacijski pristup naglašava važnost stručnog znanja (Koren, 1999; Adair,1997).</s><s>Sposobnost dijagnosticiranja situacije još prije nego što se počnemo baviti njom je ključ do toga kako da postanemo situacijski vođa (Blanchard, Zigarmi, 1995).</s><s>Morgan (1997) smatra da vođenje zahtijeva efektivnu dijagnozu problema, a onda slijedi prihvatanje najprikladnijeg odgovora na problem ili situaciju.</s><s>Uspješne vođe moraju neprekidno proučavati situaciju i procjenjivati kako da joj prilagode svoje ponašanje Thomas (2001) smatra da vođenje zahtijeva različite pristupe, metode, vještine i 4 Situacijski pristup vođenju</s>\n<s>3 Vođenje odgojno obrazovnih ustanova zadatke za različite situacije.</s><s>Ali, razumijevanje ove legitimne potrebe za situacijskim vođenjem nikada ne smije biti korišteno kao motiv ili opravdanje za odbacivanje drugih ljudi.</s><s>Današnje organizacije moraju postojati da usluže svoje «stakeholders-e», uključujući ne samo njihove korisnike, nego i njihove zaposlenike.</s><s>4.2 Situacijski faktori</s>\n<s>Stoner i Freeman (1992) navode da ni jedan stil vođenja nije efektivan u svim situacijama i identificiraju sljedeće faktore koji su u središtu kontigencijskog pristupa vođenju:</s>\n<s>Bolam (u Bell, Bolam i Cubillo, 2003:94) prihvata kontigencijski pogled na vođenje i smatra da je efektivnost izvedbe pojedinih vođa pod uticajem niza faktora, od kojih većina može uticati na poboljšanje izvođenja.</s><s>4.3 Usmjerenost ka odnosima i usmjerenost ka zadacima Tannenbaum i Schmidt (u Weihrich i Koontz, 1994) su autori koncepta kontinuuma vođenja, koji umjesto da predlaže izbor između dva stila vođenja – autokratskog ili demokratskog – nudi čitavu ljestvicu stilova bez naznake da je jedan stil uvijek dobar, a drugi uvijek loš.</s><s>Teorija kontinuuma priznaje da prikladnost nekog stila vođenja ovisi od vođe, sljedbenika i situacije.</s><s>Najvažniji elementi koji mogu uticati na upravljački stil - osobine vođe (sistem vrijednosti, povjerenje u podređene...) - osobine podređenih (prihvatanje odgovornosti, znanje, iskustvo...) - sile koje definiraju situaciju (organizacijske vrijednosti i tradicija, uspješnost podređenih, priroda problema, mogućnost delegiranja...) Vođa mora postići usklađenost između postojeće situacije i načina vođenja.</s><s>Moguća su dva načina vođenja (Možina, 2002; Weihrich i Koontz, 1994): - usmjerenost ka odnosima i</s>\n<s>- usmjerenost ka djelu, odnosno zadacima.</s><s>Vođe koje su usmjerene ka odnosima smatraju da su dobri odnosi važni za uspješno vođenje cijeneći kod saradnika osobine, kao što su iskrenost, prijatnost.</s><s>Vođe koje su usmjerene ka djelu smatraju važnim dobro obavljanje posla i cijene osobine s tim povezane.</s>\n<s>Usmjerenost ka zadacima možemo definisati kao stepen do kojeg vođa obavezuje u jednosmjernoj komunikaciji objašnjavajući što da svaki sljedbenik radi, isto kao i kada, gdje i kako zadaci da budu izvršeni.</s><s>Ponašanja ka odnosima definišemo kao stepen do kojeg vođa obavezuje u dvosmjernoj komunikaciji obezbjeđujući emocionalnu podršku 4 Situacijski pristup vođenju</s>\n<s>organizaciona struktura i politike. i susretljivo ponašanje.</s><s>Za razumijevanje situacijskih teorija važno je i definisati pojam zrelosti.</s><s>Zrelost možemo definisati kao mogućnost postavljanja visokih, ali dostižnih ciljeva, voljnost i sposobnost preuzimanja odgovornosti i obrazovanje i iskustvo članova grupe. (Peak Experciences' Resources, 2004) Povećanje svjesnosti da ponašanje usmjereno na ljude i usmjereno na zadatke može biti sasvim različito interpretirano od različitih grupa i u različitim kontekstima, objašnjava stvaranje opće teorije unutar koje će biti najbolje obuhvaćeni pojedinačni konteksti, rezultirajući različitim situacijskim pristupima vođenju (West, Jakson, Harris 4.4 Situacijski pristup vođenju odgojno obrazovnih ustanova Situacijsko vođenje se temelji na pretpostavci da uspješne vođe moraju dobro poznavati organizaciono okruženje i da mogu svoj stil vođenja prilagoditi trenutnoj situaciji.</s><s>Glavna oružja vođe su dogovori, zaključivanje kompromisa, oblikovanje različitih veza i raspoređivanje izvora. (Erčulj i Koren, 2003) Situacijsko vođenje zahtijeva upravljače koji u potpunosti utapaju sebe u njihovu školsku zajednicu i suštinski poznaju kontekst unutar koga oni rade (Goddard, 2003).</s><s>U vrijeme brzih promjena i ogromne informacione povezanosti, stalnost /steady-state/, ravnoteža, linearna rješenja su sve manje i manje efektivna (Brooke-Smith, 2003:55) i potrebno je razviti pristup obrazovnom vođenju koji će pomoći vođama da upravljaju i vode za vrijeme dinamičnih tenzija koje postoje u školskom okruženju (Shields i Da bi mogao odgovoriti unutrašnjim i zahtjevima okruženja direktor škole mora posjedovati različite vještine i mora imati znanje i sposobnost prihvatanja različitih stilova vođenja.</s><s>Usvajanje ovakvog pristupa bilo bi u skladu sa situacijskim teorijama, koje pretpostavljaju da je vođa dužan da odabere vlastiti odgovor u određenoj situaciji koji će biti u skladu sa specifičnostima vremena i mjesta i koji ima osjećaj za vrijednosti i vjerovanja svih učesnika u odlučivanju (Goddard, 2003).</s><s>Situacijski modeli donose alternativni pristup, prepoznavajući različitu prirodu školskog konteksta i prednosti prilagođavanja stila vođenja datoj situaciji.</s><s>Ovaj pristup vođenju je posebno važan u periodima nemira /turbulence/, kada vođe trebaju biti sposobni pažljivo procijeniti 4 Situacijski pristup vođenju</s>\n<s>U okviru situacijskog pristupa razvijaju se različiti modeli vođenja u zavisnosti od: - stepena vođenja i uputstava koja daje vođa; - stepena emotivne potpore;</s>\n<s>Fidler (u Weihrich i Koontz, 1994) sa svojim suradnicima s University of Illinois predložio je situacijsku teoriju vođenja.</s><s>Na osnovu svojih studija opisuje tri kritične dimenzije situacijskog vođenja (u Weihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002; Cole, 1. Pozicija moći – vođa sa jasnom i velikom pozicijom moći jednostavnije će osigurati da ga slijede.</s><s>Možina (2002) smatra da moć položaja pokazuje koliko vođa ima legitimne moći nagrađivanja i prisile.</s><s>Ukoliko ima snažnu poziciju moći lako će ostvariti uticaj na podređene.</s><s>Adair (1997) navodi četiri oblika moći među ljudima: moć pozicije i položaja, moć znanja, moć ličnosti (karizma) i moralna moć.</s><s>2. Struktura zadatka – podrazumijevajući pri tome stepen do kojeg zadatak može biti jasno definisan i stepen do kojeg se ljudi mogu smatrati odgovornim za taj zadatak;</s>\n<s>3. Odnosi vođe i članova skupine – Fidler smatra ovu dimenziju najvažnijom, a ona se odnosi na stepen do kojeg članovi skupine simpatiziraju vođu i vjeruju mu, te stepen do kojeg su ga spremni slijediti (u Weihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002).</s><s>Yukl (1998) smatra da je pogodnost određena težinom i kombinacijom ova tri aspekta situacije.</s>\n<s>Fidlerov kontigenčni model (Možina, 2002) pretpostavlja da je uspješno vođenje zavisno od toga koliko su situacijski faktori u skladu sa načinom rada vođe.</s><s>Pojedinačni način vođenja je najučinkovitiji ako je upotrijebljen u pravoj situaciji.</s><s>4 Situacijski pristup vođenju</s>\n<s>Za razumijevanje Fiedler-ove teorije vođenja (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) mi trebamo razlikovati stil vođenja i ponašanje pri vođenju /leadership behaviour/. Za Fiedler-a stil vođenja je urođen, prirodan i relativno trajna lična osobina koja određuje našu motivaciju i našu opću orjentaciju pri vođenju.</s><s>Ponašanje pri vođenju se, s druge strane, odnosi na pojedinačne odluke, koje možemo izvršiti ili ne, ako imamo znanje i vještine i ako ih prosuđujemo s vremena na vrijeme - u ovom smislu je ponašanje korišteno i kod Hersey Blanchard-a.</s>\n<s>Možina (2002) smatra Fidlerov model zanimljivim, jer donosi novi pogled u problematiku vođenja.</s><s>Njegov najveći doprinos je da ne nudi konačan i jedini odgovor, nego zahtjeva stalno proučavanje stanja u organizaciji.</s><s>Ne može se jedan vođa odrediti kao dobar ili loš, nego on može biti u jednoj situaciji izuzetno dobar, a u drugoj izuzetno Model puta do cilja</s>\n<s>Model puta do cilja je baziran na teoriji motivacije.</s><s>Slijedeći ovu teoriju vođa je viđen od strane podređenih kao izvor nagrada.</s><s>Glavni zadatak vođenja je da obezbijedi jasnost puteva koje podređeni moraju slijediti do ostvarenja ciljeva.</s><s>Nagrada može uključiti plate, promociju, društvenu podršku, ohrabrenje, sigurnost posla i poštovanje od strane nadređenih.</s><s>Efektivni vođa će biti sposoban da odredi koja nagrada je najvažnija za različite zaposlenike i u skladu s tim će stvoriti pakete nagrada koji su posebno privlačni za ove ljude. (Bennett, 1997:183) Ovaj model se zasniva na uvjerenju da uspješan vođa razjašnjava puteve kojima podređeni mogu postići kako visoku satisfakciju poslom, tako i visoke performanse.</s><s>Suština ove teorije je da vođa utiče na put između ponašanja podređenih i cilja koji treba ostvariti. (Dedić, 1997)</s>\n<s>«Teorija puta do cilja je razvijena da objasni kako ponašanje vođe može uticati na zadovoljstvo i izvršavanje podređenih» (Yukl, 1998:265).</s><s>U skladu sa teorijom puta do cilja, posljedice ponašanja vođe na zadovoljstvo i napore podređenih zavise od situacije.</s><s>Vođa treba biti spreman i sposoban da mijenja svoj stil vođenja u skladu sa : - karakteristikama podređenih;</s>\n<s>- jasnoća formalnog organizacionog sistema autoriteta (tj. s kojom lakoćom zaposlenici mogu identifikovati vođina očekivanja); - okruženje u kome se posao obavlja. (Bennett, 1997:183) Participativni model vođenja</s>\n<s>Participativni model vođenja je pristup situacijskom modelu koji određuje pravila koja omogućavaju zaposlenim da sudjeluju u procesu odlučivanja u različitim situacijama.</s><s>Godinama je vladalo mišljenje da je za vođenje najprimjereniji «participacijski» stil, koji pretpostavlja poštovanje mišljenja zaposlenih i njihovo učešće u odlučivanju.</s><s>Autokratsko vođenje, kada vođa uzima nadzor u svoje ruke i ljudima govori što raditi, smatrano je neprimjerenim.</s><s>Međutim, neki ljudi jednostavno trebaju «zapovjedničko vođenje», dok se njihovo znanje i vještine ne razviju.</s><s>Njihovo prerano uključivanje u proces odlučivanja je nešto kao «poštovanje neznanja» (Blanchard, 2003:75).</s><s>Zbog toga se, šezdesetih godina prošlog vijeka, razvija novi koncept situacijsko vođenje od strane Blancharda i Herseya.</s>\n<s>Ovaj model situacijskog vođenja je predmet istraživanja u ovom radu i biće detaljnije obrađen u narednim poglavljima, gdje će biti i navedeno zbog čega je ovaj model odabran između različitih modela u okviru situacijskog pristupa vođenju.</s><s>5 HERSEY BLANCHARDOV MODEL VOĐENJA</s>\n<s>Hersey Blanchardov model situacijskog vođenja podrazumijeva da stil vođenja mora biti prilagođen nivou poslovne i psihološke zrelosti sljedbenika.</s><s>U suštini Hersey Blanchardovog modela je sposobnost vođe da ima «različit pristup, različitim ljudima» (Blanchard i Zigarmi, 1995:20).</s><s>Direktor škole vodi ljude različitog stepena poslovne zrelosti, radi sa ljudima sa različitim iskustvom i različitim nivoom motivisanosti.</s><s>Među zaposlenicima su početnici, koji su stekli inicijalno obrazovanje i na početku su svoje profesionalne karijere.</s><s>Zatim, nastavnici koji su položili stručni ispit i imaju određeno iskustvo, kao i nastavnici, koji su stekli viša stručna zvanja (mentor, savjetnik).</s><s>Osnovni cilj menadžerskog posla u bilo kojoj organizaciji je da najpovoljnije iskoristi resurse te organizacije.</s><s>U školama su osnovni resurs ljudi i zato oni za direktora moraju biti prioritet.</s><s>Uloga nastavnika se mijenja (Hargreaves, 2000), što može uticati i na neophodnost promjene odnosa između direktora i nastavnika, te predstavljati jedan od razloga koji stvaraju potrebu za povećanjem fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja od strane direktora.</s><s>Ovo su osnovni razlozi zbog kojih će Hersey Blanchardov modeli biti detaljnije obrađen u narednim poglavljima i biti predmet mog istraživanja među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini.</s>\n<s>5.1 Karakteristike Hersey Blanchardovog modela vođenja Situacijska teorija vođenja vođenje shvata kao dinamično i fleksibilno više nego statično.</s><s>Motivacija, sposobnost i iskustvo «podređenih» moraju stalno biti procjenjivani radi određivanja stila koji bi bio najprihvatljiviji pod određenim uslovima. (Stoner i Freeman, 1992)</s>\n<s>Hersey - Blanchardova situacijska teorija vođenja je korištena u kompanijama kao što su BankAmerica, Caterpillar, IBM, Mobil Oil i Xerox, takođe je široko prihvaćena u vojnim službama (Robbins, 1998:357).</s><s>Iako validnost ove teorije nije u potpunosti ispitana, Robbins (1998:358) je uključio u svoj rad zbog njene široke prihvaćenosti.</s><s>Situacijski pristup naglašava važnost stručnog znanja i proizilazi iz dvije karakteristike ljudi:</s>\n<s>2. spremnost, voljnost ili oduševljenost – pojedinac je više ili manje voljan da se prihvati posla, uvede promjenu, obavi sve što je potrebno. (Tavčar, 2002) Model vođenja razvijen od Hersey i Blancharda u svojoj osnovi ima pristup zasnovan na «zrelosti podređenih».</s><s>Zrelost u ovom kontekstu znači zaposlenikovo radno iskustvo, nivo sposobnosti i spremnost prihvatanja odgovornosti.</s><s>Hersey i Blanchard razllikuju dva tipa zrelosti zaposlenika (Bennett, 1997:183; Yukl,1998): «poslovna zrelost» – znanje i vještine i «psihološka zrelost» – individualna slika o samom sebi, samopoštovanje i samopouzdanje.</s>\n<s>U skladu s tim, «visoku zrelost» ima neko ko je samopouzdan, sposoban i siguran.</s><s>Poslovnu zrelost definišemo kao mogućnost postavljanja visokih ciljeva, voljnost/zainteresovanost i sposobnost za preuzimanje odgovornosti, obrazovanje i/ili iskustvo pojedinca ili grupe.</s><s>Idealno bi bilo da se sa promjenom zrelosti sljedbenika i ponašanje vođe prema toj osobi takođe mijenja.</s><s>Vođenje mora biti prilagođeno sposobnostima sljedbenika. (Coffey, Curtis i Hunsaker, 1994:302) Hersey i Blanchard pretpostavljaju da je kod situacijskog vođenja ključno da vođa svoje ponašanje prilagodi nivou spremnosti, razvijenosti, osoba na koje želi ostvariti uticaj.</s><s>Ovaj model naglašava važnost razvijanja sposobnosti i samopouzdanja podređenih i da vođa treba pomoći podređenim u njihovom razvoju. (Mullins, Situacijski pristup vođenju razvijen od Herseya i Blancharda opisuje kako vođe moraju prilagoditi njihov stil vođenja kao odgovor «podređenim» i razvijanjem njihove želje za uspjehom, iskustva, sposobnosti i spremnosti za prihvatanje odgovornosti Northouse (2001) kao osnovne prednosti situacijskog pristupa navodi njegovu praktičnost, odnosno primjenjivost u različitim okolnostima (posao, škola, porodica), njegovu fleksibilnost, kao i traženje mogućnosti da se «podređenim « pomogne da stiču nove vještine i tako postanu pouzdaniji u njihovom radu.</s><s>5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>Uspješno vođenje se postiže odabirom pravog stila vođenja, koji je po Hersey i Blanchardu određen nivoom spremnosti sljedbenika (Robbins, 1998:358).</s><s>Situacijske teorije dopuštaju da vođe drže sve opcije otvorene (Blake & Mounton u Bass, 1990).</s><s>Menadžeri moraju imati osjećaj za kompleksnost problema.</s><s>Za osobno autoritativnog vođu, to je poziv da obrati pažnju da postoji potreba i za fleksibilnim odgovorima, dok osobno demokratičnom menadžeru daje pravo da povremeno bude i direktivan (Bass, 1990).</s>\n<s>Hersey Blanchardov situacijski model vođenja (u Možina, 2002) ističe da je vođenje zavisno od nadzornog i potpornog načina ponašanja vođe i mijenja se obzirom na zrelost članova skupine.</s><s>Nadzorno ponašanje se javlja kada vođa upotrebljava jednosmjernu komunikaciju – vođa naređuje, nadzire i kontroliše članove skupine.</s><s>Kod potpornoga vođenja je prisutna dvosmjerna komunikacija između vođe i članova – vođa sluša, podstiče i privlači članove skupine u proces odlučivanja i pomaže im u izvršenju zadatka.</s><s>Zrelost skupine je sposobnost njenih članova da sebi postavljaju visoke ciljeve i preuzimaju odgovornost za njihovo ostvarenje.</s><s>Ovaj model nudi različite kombinacije nadzornog i potpornog ponašanja vođe zavisno od stepena zrelosti članova skupine.</s><s>Kod ovakvog modela vođenja vođa mora utvrđivati stepen zrelosti, iskustva članova da bi mogao koristiti najprimjereniju kombinaciju svog nadzornog i potpornog ponašanja.</s><s>Na ovaj način on može podspješiti rast osposobljenosti članova i razvijati i mijenjati svoj način rada.</s>\n<s>Značajna teorijska i empirijska podrška pružena je ideji da bez obzira na okolnosti, efektivnost vođenja je najveća kada su vođe orjentirane i na zadatke i na odnose stavovima i ponašanjem.</s><s>Oba uzorka ponašanja moraju biti kombinovana da bi imala pozitivan uticaj na produktivnost.</s><s>Neophodno je ispitati moguće situacije, kako bi utvrdili efekte vođenja orjentiranog na zadatke ili odnose na zadovoljstvo i produktivnost sljedbenika. (Bass, 1990)</s>\n<s>Vođa usmjeren na zadatke određuje pravce za akcije sljedbenika, postavlja ciljeve za njih, definiše njihove uloge i kako da ih izvrše, dok vođa usmjeren na odnose uspostavlja dvosmjernu komunikaciju sa sljedbenicima, sluša ih i pruža im podršku i ohrabrenje (Mullins, 2005:301).</s>\n<s>U osnovi situacijskog vođenja mora biti pozitivno mišljenje o ljudima.</s><s>Vođa mora unaprijed vjerovati da ljudi imaju potencijal da postanu vrhunski izvođači.</s><s>Mijenjanje načina vođenja je zavisno od potreba podređenoga za usmjeravanjem i podrškom.</s><s>Korištenje direktivnog stila vođenja ne mora značiti da su podređeni lijeni, nesposobni i neodgovorni i da zato trebaju nadzor. «Svako je potencijalno vrhunski izvršilac.</s><s>Nekima treba na putu do tamo samo malo pomoći.» (Blanchard, Zigarmi, 1995:113) Ograničenja Hersey Blanchardovog modela vođenja Situacijska teorija vođenja je bila predmet kritike i napada nekih istraživača.</s><s>Kao osnovne kritike situacijskog pristupa Northouse (2001) navodi nedovoljno istraživanja ovog pristupa, nejasnost koncepta određivanja nivoa razvoja «podređenih» i da li se on određuje na nivou pojadinca ili cijele grupe koja je vođena.</s><s>Thomas (2001) navodi kritičko mišljenje Bolman-a i Deal-a, koji ističu da problemi ove teorije uključuju nejasnost strukture zadatka, nedovoljnu motivaciju kod primjene direktivnog stila vođenja, nejasnost koncepta «zrelosti» sljedbenika, kao i nedostatak relevantnih i kvalitetnih istraživanja.</s>\n<s>Bolman i Deal (1997:302) kritikujući ovaj model ističu njegovu fokusiranost uglavnom na odnose izmeđe manadžera i neposredno podređenih, a vrlo malo uzima u obzir pitanja strukture ili politike.</s>\n<s>Kritike Hersey Blanchardovog modela obuhvataju sljedeće probleme: Koncept «zrelosti» je širok i pokriva mnoštvo važnih elemenata koji nisu obuhvaćeni ovim modelom.</s>\n<s>Uticaji organizacione politike i drugih grupa su, uglavnom, ignorisani.</s><s>Podređeni mogu biti visoko sposobni, ali sa malo samopouzdanja ili biti ekstremno sigurni u sebe, a nemati dovoljno sposobnosti da završe posao na zadovoljavajući način. (Bennett, 1997:184) Ova teorija je dobijala malo pažnje od istraživača, ali na osnovu istraživanja podataka, zaključak mora biti oprezan.</s><s>Neki istraživači pružaju djelimičnu podršku ovoj teoriji, dok drugi ne pronalaze nešto što govori u prilog njenim pretpostavkama.</s><s>Kao rezultat, potrebna je doza opreznosti prema nekim oduševljenim (entuzijazam) potvrdama. (Robbins, 1998:360)</s>\n<s>Hersey Blanchard-ova teorija nije bila podvrgnuta pretjerano tačnom potvrđivanju pravovaljanosti /rigorous validation/. Međutim, njene pretpostavke su intuitivno dobro 5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>5 Hersey Blanchardov model vođenja prihvaćene i postale su široko korištene u menadžment trening programima.</s><s>Sposobnost pažljivog utvrđivanja nivoa zrelosti osoblja i odabir odgovarajućeg ponašanja pri vođenju u skladu sa ovom pretpostavkom bi se trebao pojaviti kao vrijedan dodatak ulogama koje ima vođa u školi. (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) Različit pristup, različitim ljudima – uslov za uspješno vođenje Drucker (2003:64) navodi da je Maslovljev rad, objavljen u knjizi Eupsychian Management u kojem zaključuje da različitim ljudima treba različito upravljati, uticao na njega da shvati da je pogrešna pretpostavka da «postoji samo jedan odgovarajući način da se upravlja ljudima».</s>\n<s>Efektivne organizacije postavljaju ljude na poslove u kojima oni mogu učiniti najbolje.</s><s>One postavljaju ljude i dopuštaju im da se postave na mjesta u skladu sa njihovim snagama.</s><s>Postoje četiri puta za postizanje što boljeg razvoja i motivacije zaposlenika:</s>\n<s>S ciljem dostizanja što efektivnijeg vođenja u uslovima različitih vrijednosti, ideologija i očekivanja od pojedinca do pojedinaca, Evans (2001:303) kao jedan od pristupa predlaže pristup nastavnik u centru.</s><s>Pristup nastavnik u centru predstavlja ideologiju obrazovnog menadžmenta i vođenja u kojoj vođe i menadžeri imaju veću odgovornost prema ljudima koje vode.</s><s>Ovaj pristup je fokusiran na pojedinaca, postupa sa pojedincima različito, u skladu sa njihovim različitostima.</s><s>Ključ razumijevanja vođenja leži u vlastitom shvatanju ljudske prirode sljedbenika i kako se vođe odnose prema njima (Owens, 1998:206).</s><s>Razvijanje iskrenih i otvorenih odnosa sa pojedincima, koji su prvobitno sumnjičavi prema svakom pokušaju promjene je jedan od najvažnijih kreativnih izazova Za vođe u školama, razumijevanje dijaloga kao suštinskog i vođenje koje daje značaj komunikaciji i razumijevanju, daje mogućnost stvaranja prostora i osjećaja 5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>izlaže ih izazovima. (Drucker, 2000:10) zajedništva u kome se svi članovi osjećaju prihvaćenim, poštovanim i vrijednovanim Zadovoljstvo poslom i odnos prema poslu zavisi od tekućih vrijednosti, potreba i očekivanja.</s><s>Ovi uticaji su relativni i različiti od pojedinca do pojedinca, čak i unutar jedne profesionalne grupe – što zadovoljava jednog nastavnika, ne mora zadovoljiti Situacijsko vođenje razlikuje četiri razvojna stepena pri razvoju zaposlenih (Blanchard, 2003:76): oduševljen početnik (pokrenut, a sa premalo znanja), razočaran učenik (spoznaje da je zadatak teži nego što je očekivao), sposoban, a pažljiv izvršilac (zna kako mora raditi, ali je nervozan ako sve mora uraditi samostalno) i samosvjestan izvršilac (pun samopouzdanja, motiviran i sa potrebnim spretnostima).</s><s>Niko sve svoje poslove ne obavlja sa istim stepenom znanja i spretnosti, zato pri različitim poslovima vođa mora primijeniti različite stilove vođenja.</s><s>Blanchard (2003:77) navodi da je kao profesor na koledžu uživao u učenju i pisanju, to su bili zadaci koje je obavljao dobro i bez nadzora.</s><s>Ali kod administrativnih pitanja, vođenja knjigovodstva ili pisanja izvještaja, je bio na nivou razočaranog učenika.</s><s>Na sopstvenom primjeru pokazuje da isti čovjek treba različite pristupe kod različitih zadataka.</s><s>Drucker (2003:67) navodi da «različitim grupama radne populacije treba različito upravljati i da istom grupom radne populacije treba drugačije upravljati u zavisnosti od situacije».</s>\n<s>Kao situacijski vođa morate ne samo primjenjivati različite pristupe prema različitim ljudima, nego, u zavisnosti od zadatka u mnogim primjerima vrlo različite pristupe istim ljudima.</s><s>Razvojni nivo nije nešto globalno, nego je zavisan od samog zadatka.</s><s>Potrebno je istovremeno određivati ciljeve i analizirati razvojni nivo. «Ništa nije više nejednako kao jednak rad sa ljudima, koji nisu jednaki.» (Blanchard, Zigarmi, 1995:36) Model vođenja razvijen od Hersey i Blanchard-a je oblik situacijskog vođenja baziran na nivou «spremnosti» ljudi na koje vođa pokušava uticati.</s><s>Spremnost je stepen do kojeg sljedbenici imaju sposobnost i volju da izvrše određeni zadatak.</s><s>Postoje četiri nivoa spremnosti (Mullins, 2005; Situational Leadership, 2005; Robbins, 1998:358): R1 – niska spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su i nesposobni i nevoljni i nesigurni (Mullins, 2005:300).</s><s>Ovaj nivo razvoja karakteriše generalno manjak specifičnih vještina koje zahtijeva posao i 5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>izlaže ih izazovima. (Drucker, 2000:10) manjak pouzdanja i/ili motivacije da to riješe (Situational Leadership, 2005).</s><s>R2 – niska do umjerena/osrednja/ spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su nesposobni, ali imaju volju i one koji imaju manjak sposobnosti, ali su motivirani da učine napor i pouzdani su (Mullins, 2005:300).</s><s>Oni mogu imati neke relevantne vještine, ali ne biti sposobni da urade posao bez pomoći.</s><s>Zadatak ili situacija mogu biti novi za njih (Situational Leadership, 2005).</s>\n<s>R3 – umjerena /osrednja/ do visoka spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su sposobni, ali nevoljni /unwilling/, koji imaju sposobnost izvođenja, ali nemaju volje da upotrijebe svoju sposobnost ili koji su sposobni, ali nesigurni (Mullins, 2005:301).</s><s>Sljedbenik je iskusan i sposoban, ali sa manjkom pouzdanja da ide sam ili motivacije da učini to dobro i brzo (Situational Leadership, 2005).</s>\n<s>R4 – visoka spremnost sljedbenika – odnosi se na sljedbenike koji su i sposobni i imaju volju i pouzdani su; imaju sposobnost i obavezu za izvođenje (Mullins, 2005:301).</s><s>Oni mogu biti, čak, vještiji nego vođa (Situational Leadership, 2005).</s>\n<s>Evans (2001:294) istražujući na uzorku nastavnika dolazi do zaključka o različitim i široko rangiranim nivoima morala, zadovoljstva poslom i motivacije, koji može biti doveden u vezu sa vođenjem.</s>\n<s>Najvažniji zadatak vođe je da ljudima koje vodi pomaže na putu kroz različite stepene razvoja (Blanchard, Carew i Parisi-Carew, 1995).</s><s>Razvoj interpersonalnih i komuninikacionih vještina u školama i koledžima, naročito u svjetlu usmjeravanja prema fleksibilnom, nezavisnom i cjeloživotnom učenju, ne odnosi se samo na odnose između zaposlenika, nego i na vezu između zaposlenika i studenata i između zaposlenika i institucija u školskom okruženju (Middlewood i Lumby, 2003:21).</s>\n<s>Po Blanchardu i Herseyu (u Situational Leadership, 2005) stil vođenja (S1-S4) mora biti usklađen sa nivoom razvoja sljedbenika (R1-R4) i vođa je taj koji se mora prilagoditi.</s><s>Prihvatanjem pravog stila vođenja prilagođenog nivou razvoja sljedbenika, posao će biti urađen, odnosi izgrađeni i što je najvažnije nivo razvoja sljedbenika će 5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>5.2 Stilovi vođenja prema Hersey Blanchardovom modelu Stilove vođenja možemo klasificirati u četiri kategorije: - STIL 1 (S1) – directing ili telling - naređivanje, zapovijedanje, direktivan stil; - STIL 2 (S2) – coaching ili selling -podučavanje, ubjeđivanje, prodavanje, nadziranje;</s>\n<s>- STIL 4 (S4) – delegating - povjeravanje, prenošenje odgovornosti, delegirajući Četiri stila vođenja su sastavljena od različitih kombinacija dva osnovna ponašanja koja vođa koristi kad pokuša uticati na druge: direktivnog i podržavajućeg (podsticajnog) ponašanja.</s><s>Direktivno ponašanje možemo opisati sa tri riječi: struktura, kontrola i nadzor.</s><s>Podržavajuće (podsticajno) ponašanje opisujemo riječima: pohvala, slušanje i pomoć.</s><s>Kod direktivnog stila vođa probleme rješava sam, sam donosi odluke, podređeni realizuju njegove ideje – on im kaže kakav je cilj i kakva je najbolja mogućnost izvedbe da se on dostigne.</s><s>Kod podržavajućeg (podsticajnog) stila vođa svoje podređene podržava u njihovim naporima, osluškuje njihove sugestije i pomaže im u odnosima sa drugim.</s><s>Vođa im pomaže da dostignu svoje vlastito rješenje, pomoću pitanja koja im šire poglede i podstiče ih da preuzimaju rizik.</s><s>Podsticanjem i pohvalama on ih motiviše (Blanchard, Zigarmi, 1995).</s><s>Hersey i Blanchard (1982) vjeruju da vođe mogu efektivno koristiti neki od četiri stila zavisno od «nivoa spremnosti» ili «zrelosti» podređenih.</s>\n<s>Uspješne vođe su mnogostrane/okretne u sposobnosti da se pomiču na ovoj matrici u skladu sa situacijom, tako da nema stila koji je uvijek pravi (Situational Leadership, Stil vođenja je način kako nekoga nadzirete ili s njim sarađujete.</s><s>To je način kako se ponašate, kad pokušate uticati na rad drugih.</s><s>Situacijski vođa stil vođenja mijenja u skladu sa tim s kim ima posla i s trenutnom situacijom.</s><s>Vođa mora naučiti fleksibilno koristiti različite stilove vođenja, dijagnosticiranja potreba ljudi, koje nadzire i kako postići dogovor s njima o odgovarajućem stilu vođenja, koji im je potreban od strane vođe.</s><s>Ove spretnosti vođe možemo nazvati: fleksibilnost, dijagnosticiranje i dogovaranje. (Blanchard, Zigarmi, 1995)</s>\n<s>Neposredno nakon dolaska novog zaposlenika u organizaciju, najčešće je najprihvatiljiviji direktivni stil vođenja koji će omogućiti da se zaposleniku pojasni njegova uloga u organizaciji i prevaziđe osjećanje zabrinutosti i zbunjenosti kod te ličnosti.</s><s>Onda, kako se odnosi između menadžera i podređenog razvijaju, zaposlenik počinje da participira i traži da mu se da određena odgovornost. (Bennett, 1997:184) Direktivan stil</s>\n<s>Stil 1 je «direktivan» jer odražava visoku direktivnost i nisku podršku (Northouse, 2001).</s><s>Vođa daje detaljna upustva i nadzire izvođenje.</s><s>Pristup je primjeren kada su sljedbenici nedovoljno pripremljeni i nedovoljno osposobljeni za posao (Koren, 1999) i okarakterisan je kao jednosmjerna komunikacija u kojoj vođa definiše uloge članova grupe i govori im kako, kada i gdje da izvršavaju različite zadatke.</s><s>Porast iskustva i razumijevanja zadataka od strane članova grupe doprinijeće njihovoj radnoj zrelosti. (Peak Experiences' Resources, 2004)</s>\n<s>Direktivni stil se preporučuje za rad sa novim osobljem, gdje je rad prost ili se ponavlja, ili gdje nešto treba učiniti za kratko vrijeme (Doyle i Smith, 2001:7).</s><s>Kod sljedbenika niske zrelosti vođa im daje detaljne instrukcije (Bennett, 1997:184), definiše uloge i zadatke sljedbenika i blisko ih nadzire, kroz jednosmjernu komunikaciju (Situational Leadership, 2005).</s>\n<s>Stil 2 odražava poučavanje, nadziranje jer je visoko direktivan i visoko podržavajući (Northouse, 2001).</s><s>Vođa obrazlaže svoje odluke i nudi mogućnost pitanja i pojašnjenja.</s><s>5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>Pristup je primjeren kada imamo pripremljenost, ali slabu osposobljenost za posao (Koren, 1999).</s><s>Obezbjeđujući jasno upravljanje kao funkciju odgovornosti, vođa takođe pokušava kroz dvosmjernu komunikaciju i socioemocionalnu podršku dati članovima grupe mogućnost učešća u odlučivanju, što doprinosi njihovoj zrelosti (Peak Experiences' Resources, 2004).</s>\n<s>Vođa pažljivo objašnjava razloge za odluke i traži razrješavanje pitanja koja stvaraju sukobe.</s><s>Podređeni su entuzijasti, ali nedovoljno sposobni da završe posao samostalno.</s><s>Vođa još definiše uloge i zadatke, ali traži ideje i prijedloge od sljedbenika, kroz više dvosmjernu komunikaciju.</s><s>Sljedbenici trebaju uputstva i nadzor jer su još relativno neiskusni.</s><s>Takođe, trebaju podršku, nagradu i uključivanje u odlučivanje da bi izgradili samopoštovanje. (Situational Leadership, 2005) Proces poučavanja je obično takav da podređeni izvršavaju serije naloga, dok vođe kontrolišu i usmjeravaju proces, dokle god nisu sigurni da su njegovi ljudi sposobni kontrolisati neki projekat duže vrijeme.</s><s>Proces otkrivanja i rješavanja problema smanjuje vođinu zabrinutost:</s>\n<s>- kroz poučavanje razvija sposobnosti zaposlenih; - povećanje vođinog povjerenja u njihove sposobnosti, smanjuje njegovu ili njenu zabrinutost i</s>\n<s>- poučavanje povećava mogućnost da vremenom vođa počne delegirati na tu osobu. (Blanchard, Oncken i Burrows, 1995:24) «Smisao poučavanja je stvoriti mogućnosti za delegiranje.» (Blanchard, Oncken i Burrows, 1995:108)</s>\n<s>Stil 3 odražava podršku, jer vođa uzima visoko podržavajući, a nisko direktivan stil (Northouse, 2001).</s><s>On dijeli ideje i podspješuje izvođenje.</s><s>Pristup je primjeren za pristalice koji su osposobljeni, ali nedovoljno motivirani (Koren, 1999).</s><s>Vođa i članovi grupe učestvuju u odlučivanju kroz dvosmjernu komunikaciju i značajno susretljivo ponašanje od vođe, dok članovi grupe imaju sposobnost i znanje za izvršavanje zadatka (Peak Experiences' Resources, 2004).</s>\n<s>Vođa dijeli ideje i pokušava uključiti podređene u donošenje odluke.</s><s>Podređeni su sposobni, ali trenutno nevoljni (Bennett, 1997:184).</s><s>Vođa potpomaže i uzima učešće u odlučivanju, ali kontrola je sa sljedbenicima.</s><s>Oni ne trebaju mnogo uputa jer imaju vještine, ali podrška je neophodna da podrži njihovo pouzdanje i motivaciju. (Situational Leadership, 2005) Delegirajući stil</s>\n<s>Stil 4 je delegirajući stil vođenja i podrazumijeva da su niske i podrška i direktive (Northouse, 2001).</s><s>Vođa prenosi odgovornost za odluke i njihovo izvođenje na saradnike.</s><s>Ovaj pristup je primjeren kod dobre pripremljenosti i dobre osposobljenosti za posao (Koren, 1999).</s><s>Vođa dopušta, priznaje članovima grupe značajnu samostalnost u izvršavanju zadatka, budući da su voljni i sposobni da preuzmu odgovornost za upravljanje svojim ponašanjem prema zadacima (Peak Experiences' Resources, 2004).</s><s>Kod delegirajućeg stila vođa identifikuje problem ili pitanje, a odgovornost za izvršenje je data sljedbenicima (Doyle i Smith, 2001).</s><s>Vođe daje potpunu moć sljedbenicima da donose odluke i realizuju ih (Bennett, Sljedbenici odlučuju kada i kako će vođa biti uključen.</s><s>Sljedbenici su sposobni i žele raditi samostalno sa vrlo malom podrškom i nadzorom. (Situational Leadership, Na stepenu delegiranja podređeni ne samo da rade sa zaduženjima, nego ih sami sebi određuju.</s><s>Zaposlenici postaju potpuno odgovorni za svoje projekte.</s><s>Tako mogu prakticurati «vođenje iznutra» (vođenje samih sebe), koje je svakome draže nego «vođenje odozgo» (vođenje od strane šefa).</s><s>Delegiranje pruža mogućnost da se rezultati dostignu sa mnogo manje ulaganja od strane vođe, jer podređeni ne trebaju njegovo vrijeme i pri radu imaju više enrgije i motivacije, jer su zadatke, obaveze dodijelili sebi sami - to nije uradio vođa. (Blanchard, Oncken i Burrows, 1995) Koren (1999) smatra važnim da situacijski pristup omogućava snažnu, nepokolebljivu osnovu za osposobljavanje na području vođenja naglašavajući važnost delegiranja, odnosno prenošenja odgovornosti.</s><s>5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>5.3 Stepen razvoja sljedbenika i stil vođenja Bez obzira što vođa čini, uspješnost zavisi od aktivnosti njenih ili njegovih sljedbenika (Robbins, 1998:358).</s>\n<s>Efektivne vođe prepoznaju što zaposleni trebaju i prilagođavaju sopstveni stil ovim potrebama.</s><s>Oni shvataju da je najbitnije odrediti gdje su «podređeni» na razvojnom kontinuumu i tome prilagođavaju svoj stil vođenja.</s><s>Naprimjer, ako su «podređeni» na prvom nivou razvoja, R1, vođa mora prihvatiti prvi stil (S1) sa visokom direktivnošću i niskom podrškom.</s><s>Situacijski pristup zahtijeva da vođe pokažu visok nivo fleksibilnosti. (Northouse, 2001; Mullins, 2005:301; Robbins, 1998:358 ) Zavisno od sposobnosti zaposlenika za izvršavanje njihovog zadatka i njihove spremnosti, stil vođenja treba biti različit od osobe do osobe.</s><s>Jedna osoba se, takođe, može voditi na različite načine u različitim situacijama. (Situational Leadership, 2005).</s><s>Vođa mora poštovati stepen pripremljenosti ljudi na koje želi uticati.</s><s>To je bitan faktor koji utiče na izbor stila vođenja. (Koren, 1999) Tabela 5.1 Vođenje zavisno od nivoa zrelosti »podređenih« Vođino ponašanje</s>\n<s>5.4 Hersey Blanchardov model vođenja u školama Hersey Blanchadrova situacijska teorija vođenja je otvorena i važna za jasno prepoznavanje činjenice da je sposobnost i motivisanost sljedbenika kritična za uspjeh vođe (Robbins, 1998:368).</s><s>Neophodno je naglasiti da ova teorija nije puno obrađivana u teoriji vođenja škola.</s><s>Međutim, teorijski stavovi različitih autora o odnosu koji vođa u 5 Hersey Blanchardov model vođenja</s>\n<s>Hoyle i Jones (u Middlewood i Lumby, 2003:21) navode činjenicu da obrazovne institucije kao otvorene organizacije moraju opstati i takmičiti se u uslovima nemirnog ekonomskog, demografskog i obrazovnog okruženja, što pojačava našu osnovnu pretpostavku da uspjeh škola i koledža zavisi od ljudi koji tamo rade.</s><s>Nastavnici poštuju direktora koji izražava njihovu viziju dosljedno i jasno, koji podstiče entuzijazam, koji uključuje druge u dijalog s namjerom da oblikuje i razvija ideje i koji ih dovodi do toga da vide vezu između „vizije“ i njihove vlastite želje da postignu nešto značajno, budu dio nove i bolje budućnosti.</s><s>Ovo je važan izvor moći za direktore koji žele biti vođe. (Owens, 1998:203) Hersey i Blanchard (1982) su predložili u svojoj situacijskoj teoriji da ponašanje pri vođenju mora biti različito, u skladu sa zrelošću podređenih ili sljedbenika.</s><s>U ovoj teoriji, situacija je definisana kao zrelost, sa dvije predložene dimenzije: profesionalna zrelost i psihološka zrelost.</s><s>Postoje, takođe, dvije dimenzije ponašanja: usmjerenost na zadatke /task behaviour/, u kome vođa ističe, naglašava ili navodi podatke o zadatku; i usmjerenost na odnose /relationship behaviour/, u kojem vođa investira vrijeme u razvijanje dobrih odnosa sa grupom i međuljudskih odnosa unutar grupe (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27). «Dobar ravnatelj bi morao imati obje usmjerenosti jednako izražene» (Koren, 1999:62).</s><s>Hersey Blanchardova teorija je poznata kao visoko personaliziran pristup vođenju.</s><s>U okviru škole, na primjer, može postojati velika različitost među osobljem u smislu zrelosti, tako da će raličita ponašanja prema različitim ljudima biti tražena.</s><s>Pojedini članovi osoblja mogu imati različite nivoe zrelosti za različite zadatke.</s><s>Pored toga, nivoi zrelosti će se mijenjati iz godine u godinu kako osoblje stiče profesionalna i psihološka znanja/zrelost/. (Beare, Caldwell i Millikan, 1997:27) 6 ISTRAŽIVANJE: FLEKSIBILNOST VOĐE I UČINKOVITOST VOĐENJA 6.1 Namjera i cilj istraživanja</s>\n<s>Namjera mi je da, kroz istraživanje među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini, utvrdim koliki nivo fleksibilnosti u korištenju različitih stilova vođenja oni imaju i koliko su razvili sposobnost da u različitim situacijama upotrijebe stil vođenja koji je istovremeno i najučinkovitiji.</s>\n<s>Ciljevi koje sam postavila, a u skladu sa gore navedenim su: - pregled savremene literature sa područja vođenja; - ustanoviti stilove vođenja kod odabranih direktora srednjih škola u Bosni i Hercegovini prema Hersey Blanchardovom modelu; - istražiti mišljenje ispitanika o povezanosti između fleksibilnosti korištenja različitih stilova vođenja i učinkovitosti vođenja; - istražiti postoje li dominantni stilovi vođenja i razloge koji dovode do toga.</s><s>Pregled literature pruža mogućnost upoređivanja sa već utvrđenim i istraženim u području koje je predmet mog istraživanja, jer «problemi koji postoje u obrazovanju nisu izolovani od drugih područja ljudskog ponašanja» (Merriam, 1998:50).</s><s>Postizanje ostalih postavljenih ciljeva moglo bi dati jasniju sliku o stilovima vođenja kod direktora škole i uticaju njihove fleksibilnosti na učinkovitost vođenja.</s><s>Radi dostizanja postavljenih ciljeva potrebno je odgovoriti na sljedeća istraživačka pitanja:</s>\n<s>Pri prikupljanju podataka su korištene metoda anketiranja, metoda kritičnog slučaja i metoda intervjua, a svaka u funkciji pružanja odgovora na postavljena istraživačka pitanja.</s>\n<s>«Metodologija je prethodno utvrđeni put, redoslijed i način istraživanja, koji nas sa maksimalnom sigurnošću vodi ka saznanju istine o nečemu što istražujemo» (Filipović, 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja 1. opis konkretnih metoda istraživanja, koje želimo primijeniti u istraživanju određenog predmeta;</s>\n<s>2. istraživanje, utvrđivanje i opis upotrebe svih metoda i postupaka, koje je moguće primijeniti na predmet istraživanja. (Filipović, 2004:74) Istraživanje u ovom radu, realizovano među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini je kombinacija kvantitativnog i kvalitativnog istraživanja.</s><s>Esterby, Thorpe & Lowe (2004:178) navode da je ovakva kombinacija na filozofskoj ravni svakako problem: pozivitistička perspektiva, koja je u osnovi kvantitativnih metoda i traži jednu, objektivnu i nepokolebljivu istinu, nije kompatibilna sa socijalno-konstrukcionističkim pogledom na realnost, koji je feleksibilan, fluidan, predmet neprestanih pregovaranja i čini osnovu kvalitativnih metoda.</s>\n<s>Sagadin (1991) navodi da se kvalitativni i kvantitativni istraživački postupci mogu vrlo stvaralački međusobno dopunjavati pri istom istraživanju i da moramo istraživačke postupke spretno prilagođavati istraživačkim problemima i pri tome pažljivo prosuditi kada su primjerene i kvantitativne i kvalitativne, a kada samo kvantitativne ili samo kvalitativne metode.</s>\n<s>Kombinaciju kvalitativnih i kvantitativnih metoda, u mom istraživanju sam oprezno koristila u različitim fazama prikupljnja podataka, s ciljem postizanja veće produbljenosti rezultata istraživanja.</s>\n<s>Metode nam daju obavijesti o mišljenjima, stavovima i odnosu ljudi prema određenim pojavama, procesima i odnosima u kojima ljudi učestvuju (Filipović, 2004:103).</s><s>U ovom istraživanju korištene su: metoda anketiranja</s>\n<s>«Anketa je veoma važna metoda istraživanja općeg mišljenja ili javnog mnijenja, kako se to kaže, ali se ona može koristiti i za istraživanje mišljenja i stavova užih populacija, ali se tada ona primjenjuje na specifičan način i ne može da se temelji na slučajnim ili reprezentativnim statističkim uzorcima, nego na ispitivanju cijele ili 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja najvećeg dijela neke populacije, čije nas mišljenje i stav zanimaju» (Filipović, 2004:106).</s><s>U ovom istraživanju anketiranjem nije obuhvaćena »cijela ili najveći dio neke populacije«, ali podaci nisu prikupljeni samo ovom metodom, nego se validnost istraživanja povećava korištenjem još dvije metode.</s><s>Metoda anketiranja realizovana je pomoću Hersey Blanchardovog upitnika (u Bass, 1990:490), koji se sastoji od 12 različitih situacija za koje su ponuđene po četiri mogućnosti za djelovanje (LASI ili LEAD istraživanje).</s><s>Upitnik je sastavljen od zatvorenih pitanja.</s><s>Zatvorena pitanja zahtijevaju od lica koje odgovara da od više datih odabere mogući odgovor.</s><s>Oblik zatvorenih pitanja je suština strukturiranih upitnika (Barnes, 1993:175).</s><s>Ovaj upitnik nudi različite situacije gdje korištenje različitih stilova vođenja doprinosi većoj ili manjoj učinkovitosti vođenja.</s><s>Podaci prikupljeni ovom metodom pružaju mogućnost odgovora na prvo istraživačko pitanje o povezanosti između fleksibilnosti u korištenju različitih stilova od strane vođe i učinkovitosti njegovog vođenja.</s><s>Ovaj dio ima karakteristike kvantitativnog istraživanja (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004; Yinn, 1994).</s><s>Podaci prikupljeni ovom metodom i prikazani u tabelama u narednom dijelu ovog rada predstavljati će osnov za kvalitativnu analizu podataka prikupljenih ostalim metodama.</s>\n<s>Metoda kritičnog događaja (critical incident method), korištena je kao jedna od metoda za prikupljanje podataka.</s><s>Ova metoda definisana je kao vrsta postupka za sabiranje neposrednih posmatranja ponašanja, tako da se utvrdi njihova potencijalna korisnost pri rješavanju praktičnih problema (Flangan u Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:117).</s><s>Da bi bio »kritičan« događaj se mora dešavati u okolnostima koje su posmatraču cilj, da je namjera radnje prilično jasna i da su njegove posljedice dovoljno određene, da daju malo dvojbe glede učinka.</s><s>Kvalitativni istraživači su uspješno upotrijebili ovu tehniku povezavši je sa produbljenim intervjuima.</s><s>Esterby, Thorpe & Lowe (2004:119) navode i MacKinlay-evo istraživanje, gdje je tehnika kritičnog događaja upotrijebljena na neobičan način, pomoću otvorenog upitnika usmjerenoj prema ciljnoj istraživačkoj grupi.</s><s>Na sličan način je upotrijebljena ova metoda u ovom istraživanju.</s><s>Direktorima, među kojima je sporovedeno navedeno anketno istraživanje, je data mogućnost da ukratko opišu dvije situacije, koje su im ostale u sjećanju, gdje su 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja reagovali kao vođe na način, koji je obzirom na njihov stil vođenja: tipičan za njih</s>\n<s>Analiza ovih kritičnih događaja pružit će mi mogućnost da utvrdim koliki značaj direktori škola daju situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode ili su neke druge okolnosti, po njihovom mišljenju, kritičnije.</s><s>Podaci prikupljeni na ovaj način bi mogli dati odgovor na drugo istraživačko pitanje: Kako direktori prilagođavaju svoj stil vođenja različitim situacijama izazvanim različitošću ljudi koje vode?</s>\n<s>Metoda intervjua je značajna metoda istraživanja u oblasti ljudskih mišljenja, osjećanja i stavova (Filipović, 2004:104).</s><s>Intervjui (individualni) će biti realizovani sa 3-5 direktora, koji će biti odabrani metodom slučajnog uzorka među direktorima koji su obuhvaćeni anketom, radi dobijanja produbljene slike o predmetu istraživanja.</s><s>Merriam (1998:72) navodi da su intervjui neophodni kada ne možemo posmatrati ponašanje, osjećanja ili uvidjeti na koji način ljudi interpretiraju svijet oko sebe.</s>\n<s>polustrukturirani nestrukturirani/neformalni (Merriam, 1998:73) Pošto je jedan od ciljeva mog rada spoznati kakvo mišljenje direktori imaju o potrebi korištenja različitih stilova pri vođenju škole, intervjui bi morali biti otvoreni i fleksibilni.</s><s>Otvoreno razgovarajući sa direktorima škola mogu doći do njihovih stavova i mišljenja o predmetu istraživanja.</s><s>S tim u vezi intervjui korišteni u ovom istraživanju bi pripadali grupi nestrukturiranih / neformalnih intervjua (Merriam, 1998; Sagadin, 1991).</s><s>U literaturi ovakve intervjue možemo pronaći i pod terminom »slobodni intervjui«. «Slobodni intervju je slobodni razgovor intervjuisanog i onog ko vodi intervju o unaprijed određenom i dogovorenom pitanju.» (Filipović, 2004:105) 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Analiza prikupljenih podataka</s>\n<s>Merriam (1998:162) navodi da je pravi način da se analiza podataka vrši uporedo sa prikupljanjem podataka, tako da bi u svakoj narednoj fazi istraživanja mogli koristiti zaključke iz prethodnih i ispraviti eventualne propuste.</s><s>Zbog toga sam podatke pomoću intervjua prikupila nakon analize podataka prikupljenih anketiranjem i metodom kritičnog događaja, s ciljem dobijanja jasnije slike i dodatnih pojašnjenja, koja će dati produbljenu sliku o predmetu istraživanja.</s><s>Prikupljeni podaci će biti analizirani metodom stalnog upoređivanja /constant comparative method/ međusobno i sa teorijom koja je sastavni dio ovog rada.</s><s>Takođe će biti korištena i tehnika narativne analize za podatke prikupljene metodom kritičnog događaja.</s><s>Ova istraživačka tehnika predstavlja «proučavanje iskustva kroz priče» Uzorak</s>\n<s>Obrazovanje u Bosni i Hercegovini je, od potpisivanja dejtonskog sporazuma, u nadležnosti entiteta – Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.</s><s>Nakon završene arbitraže i formiranja Brčko distrikta BiH, vlasti na ovom području dobijaju u nadležnost i sistem obrazovanja.</s><s>U skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, kojim se promoviše decentralizacija obrazovanja, na kantone u Federaciji BiH je prenesena nadležnost i odgovornost za utvrđivanje obrazovne politike, donošenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja.</s><s>Namjera mi je bila ovim istraživanjem obuhvatiti direktore škola iz cijele Bosne i Hercegovine na način da svaki nivo obrazovne vlasti bude zastupljen sa po jednim direktorom srednje škole i sa stanovišta ciljeva istraživanja nije mi bilo bitno da li su u pitanju velike ili male, gimnazije ili stručne škole.</s><s>Ovakav uzorak po tipu možemo svrstati u tipične uzorke.</s><s>Merriam (1998:62) navodi da je tipični /typical/ uzorak onaj koji je odabran jer odražava prosječnu, uobičajenu osobu, situaciju ili primjer pojave koja je predmet našeg interesovanja.</s><s>Koristeći profil prosječnog ili tipičnog svako ko odgovara ovom profilu može biti uključen u namjeravani uzorak.</s><s>Unutar organizacionih jedinica odlučila sam se po kriteriju pristupačnosti, voljnosti potencijalnih ispitanika da učestvuju u istraživanju.</s><s>Tako da je unutar odabranih organizacionih jedinica uzorak najbliži slučajnom (Merriam, 1998:60).</s><s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Planirani uzorak bio je 12 direktora: po jedan direktor iz svakog kantona (10), Republike Srpske (1) i Brčko distrikta (1).</s><s>U skladu sa gore navedenim karakteristikama ovakav uzorak je:</s>\n<s>- tipičan, čine ga direktori srednjih škola; - ciljan, obzirom da obuhvata sve nivoe obrazovnih vlasti, odnosno organizacione jedinice;</s>\n<s>- slučajan, unutar ciljanih organizacionih jedinica.</s><s>Pošto svi koji zadovoljavaju postavljeni uslov, da su direktori srednje škole, mogu biti uključeni u uzorak za ovo istraživanje, obratila sam se Odjelu za obrazovanje, Regionalnog centra OSCE BiH u Tuzli pismom namjere i molbom da upitnike proslijede direktorima srednjih škola, bez postavljanja nekih dodatnih uslova za odabir učesnika.</s><s>Saradnja sa OSCE-om mi je trebala omogućiti da uspostavim kontakt sa direktorima srednjih škola u svakom kantonu Federacije BiH i u Republici Srpskoj.</s><s>Predstavnici ove organizacije su prihvatili da mi pomognu, jer je predmet istraživanja usko vezan za aktivnosti kojima se ova međunarodna organizacija u Bosni i Hercegovini trenutno bavi.</s><s>Međutim, samo četiri direktora su mi odgovorila i proslijedila popunjene upitnike nakon incijative zaposlenika u terenskim uredima Nakon toga sam elektronskom poštom proslijedila pismo namjere i upitnike svim direktorima čije su mi e-mail adrese bile dostupne.</s><s>Obratila sam se više puta na oko 20 e-mail adresa, ali nije bilo odgovora.</s>\n<s>Ličnim kontaktima sam uspjela doći do još pet direktora iz različitih kantona, koji su željeli uzeti učešće u ovom istraživanju.</s><s>Navedeni razlozi su doveli do toga da umjesto planiranih 12 uzorak čini 9 direktora srednjih škola iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine, ali time se ne gubi ciljanost.</s><s>U uzorku je zastupljena Republika Srpska, Brčko Distrikt i Federacija BiH, a planirana triangulacija metoda će povećati validnost rezultata istraživanja.</s>\n<s>Vođenje je vrlo kompleksno, pa je zbog toga bitno naglasiti, da je u sadržajnom smislu ograničenje ovog istraživanja to što se vođenje posmatra samo sa nivoa stila koji vođa ima, u zavisnosti od situacije izazvane različitošću zaposlenika, dok se ostali 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja aspekti vođenja ne razmatraju.</s><s>Takođe, u radu se ne istražuje učinkovitost škole kao institucije, nego se samo posmatra aspekt učinkovitosti vođenja.</s><s>Ograničenja ovog istraživanja u metodološkom smislu su: nereprezentativan uzorak, nedovoljno istraživanja ovog pristupa i nedovoljna ispitanost korištenog upitnika, kao i činjenica da istraživanje odražava mišljenje direktora o stilovima koje koriste, dok nije istraživan pogled nastavnika na ovu problematiku.</s><s>Validnost ovog istraživanja biće povećana triangulacijom.</s><s>Triangulacija je upotreba više različitih, a nezavisnih mjerenja.</s><s>U društvenim istraživanjima i istraživanjima u menadžmentu postoje tri različite kategorije koje obuhvataju triangulaciju teorija, podataka, istraživača i metodologija (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:177).</s><s>U ovom radu je prisutna triangulacija metoda: metoda anketiranja, metoda kritičnog događaja i metoda intervjua.</s><s>Cilj mi je bio prikupiti što više podataka što bi doprinijelo povećanju validnosti istraživanja.</s><s>Jer, «triangulacija nije sama sebi cilj, nego je dosjetljiv način maksimiziranja količine prikupljenih podataka» (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:178).</s><s>Na ovaj način sam željela povećati internu i eksternu validnost i pouzdanost /reliability/ istraživanja i učiniti rezultate istraživanja uvjerljivim i pouzdanim /trustworthy/ 6.3 Analiza istraživanja</s>\n<s>Uticaj fleksibilnosti na učinkovitost vođenja Istraživanje (LASI ili LEAD istraživanje) je izvršeno na osnovu Hersey Blanchardovog upitnika (u Bass, 1990:490) koji se sastoji od 12 različitih situacija i ponuđene su po četiri mogućnosti za djelovanje za svaku od njih.</s><s>Cilj je utvrditi koji je nivo «prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu vođenja ispitanika.</s><s>U tabeli 6.1 predstavljen je Hersey Blanchardov upitnik, a u tabelama 6.2 i 6.3, te na slici 6.1 je pokazano na koji način mjerimo i predstavljamo rezultate ovog anketnog istraživanja, odnosno utvrđuje nivo «prilagodljivosti» i «učinkovitosti» u načinu vođenja ispitanika.</s>\n<s>posljednje vrijeme na vaše prijateljsko konverziranje i očiglednu brigu za njihovu dobrobit.</s><s>Njihovi rezultati rada su lošiji nego prije.</s>\n<s>2. Uočljivi rezultati rada vaše grupe se poboljšavaju.</s><s>Potrudili ste se da su svi njeni članovi svjesni svojih uloga i normi.</s>\n<s>A) Angažirat ćete se u smislu prijateljske interakcije, ali ćete osigurati da svi članovi budu svjesni svojih uloga i normi.</s>\n<s>3. Članovi vaše grupe ne mogu da riješe problem sami.</s><s>Vi biste ih obično ostavljali da se sami bave situacijom.</s><s>Grupni rezultati rada i međuljudski odnosi su bili dobri.</s>\n<s>C) Djelujete brzo i odlučno na rješavanju D) Ohrabrite grupu da radi na problemu i dostupni ste za razgovor</s>\n<s>5. Rezultati rada vaše grupe pogoršavali su se tokom posljednjih mjeseci.</s><s>Članovi nisu zainteresirani da ostvare ciljeve.</s><s>Redefiniranje uloga je u prošlosti pomagalo.</s><s>Njima je</s>\n<s>C) Redefinirat ćete ciljeve i pažljivo nadzirati D) Dozvolićete uključenje grupe u određivanje ciljeva, ali nećete navaljivati.</s>\n<s>6. Došli ste kao novi rukovodilac u situaciju u kojoj postoji efikasno odvijanje aktivnosti.</s><s>Prethodni rukovodilac je bio strog.</s><s>Želite održati produktivnu situaciju, ali biste istovremeno željeli humanizirati okruženje.</s><s>A) Učiniti ono što možete da bi se članovi grupe osjećali važnim i uključenim</s>\n<s>D) Uključit ćete grupu u donošenje odluke, ali ćete se pobrinuti da se ciljevi ostvare.</s><s>7. Razmatrate veće promjene u strukturi</s>\n<s>B) Ishodovat ćete odobrenje grupe za vršenje promjene i dopustiti članovima da organiziraju implementaciju</s>\n<s>C) Bićete spremni da načinite preporučene promjene, ali ćete sačuvati kontrolu prvođenja D) Izbjegavat ćete konfrontaciju i ostaviti stvari takve kakve jesu</s>\n<s>9. Vaš nadređeni vas je imenovao za šefa grupe za određeni zadatak koji je trebalo obaviti davno prije – rok za davanje preporuke o potrebnoj promjeni je prošao.</s><s>Grupi nisu jasni ciljevi zadatka.</s><s>Mnogi nisu prisustvovali sastancima redovno.</s><s>Sastanci su se pretvarali u neobavezna druženja.</s><s>Moguće je da oni znaju kako bi trebalo riješiti problem</s>\n<s>10.</s><s>Vaši podređeni, obično sposobni za preuzimanje odgovornosti, ne korespondiraju odgovarajuće na vaše nedavno redefiniranje normi</s>\n<s>A) Dopustit ćete uključenje grupe u redefiniranje normi, ali nećete navaljivati B) Redefinirat ćete norme i pažljivo vršiti superviziju</s>\n<s>Prethodni rukovodilac nije se uključivao u stvari grupe.</s><s>Grupa je adekvatno radila na ostvarenju zadataka i uputstava.</s><s>Međusobni odnosi u grupi su dobri.</s>\n<s>C) Razgovarat ćete o dosadašnjim rezultatima rada grupe i zatim istražiti potrebu za novom praksom</s>\n<s>Članovi grupe su efektivno nastavili neke unutrašnje teškoće među podređenima.</s><s>Grupa ima izvanredne dosadašnje rezultate.</s>\n<s>Članovi grupe su efektivno nastavili ispunjavati širok spektar ciljeva.</s><s>Oni su radili harmonično tokom protekle godine.</s><s>Svi su dobro kvalificirani za obavljanje posla.</s><s>A) Pokušaćete da ponudite rješenje i istražiti potrebu za novim procesom</s>\n<s>B) Pustićete članove grupe da to sami riješe C) Djelovat ćete brzo i odlučno na korigiranju situacije i njeno preusmjeravanje</s>\n<s>D) Bićete dostupni za razgovor, ali budite oprezni da ne povrijedite odnos podređeni nadređeni</s>\n<s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Tabela 6.2 Korištenje različitih stilova-prilagodljivost Tabela 6.3 Učinkovitost vođenja Slika 6.1 Predstavljanje rezultata istraživanja – prilagodljivost i postignuta učinkovitost TOTAL</s>\n<s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja U skladu sa teorijskim pristupom situacijskom vođenju (Koren, 1999; Tavčar, 2002; Weihrich i Koontz, 1994; Možina, 2002; Yukl, 1998; Bass, 1990; Northouse, 2001; Stoner i Freeman, 1992; Peak Experciences' Resources, 2004; Dedić, 1997) prilagodljivost podrazumijeva sposobnost i spremnost vođe da koristi navedena 4 stila vođenja (Koren, 1999; Northouse, 2001; Peak Experciences' Resources, 2004; Blanchard, Zigarmi, 1995; Bennett, 1997; Doyle i Smith, 2001) u skladu sa zahtjevima situacije u kojoj se nađe.</s><s>Upotrijebljeni stil vođenja treba da omogući što veću učinkovitost vođenja škole u uslovima stalnih promjena, koje stvaraju niz različitih pritisaka od strane unutrašnjih i vanjskih stakeholdersa (Goddard, 2003, Day, 2003, Harris, 2002, West-Burnham, 1997, Everard i Morris, 1996, Erčulj i Koren, 2003).</s><s>Ovaj upitnik naglasak stavlja na prilagođavanje stila vođenja sposobnostima i zrelosti sljedbenika (Robbins, 1998; Owens, 1998; Beare, Caldwell i Millikan, 1997; Middlewood i Lumby, 2003; Drucker, 2003; Blanchard, 2005; Evans, 2001; Shields i Sayani, 2005; Blanchard, Zigarmi, 1995; Mullins, 2005) i postizanju što veće učinkovitosti vođenja primjenom stila koji je primjeren datoj situaciji.</s><s>Analizirajući navedeni upitnik možemo zaključiti da: - korištenjem stila 1 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 1, 5, 9 - korištenjem stila 2 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 2, 6, 10 - korištenjem stila 3 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 3, 7, 11 - korištenjem stila 4 postižemo najveću učinkovitost u situacijama 4, 8, 12.</s><s>Cilj istraživanja je da pokaže da vođa koji je spreman prilagoditi se svakoj situaciji mora koristiti sva četiri stila vođenja, a da učinkovitost vođenja zavisi od procjene vođe i od njegove sposobnosti da u određenoj situaciji primijeni najučinkovitiji stil vođenja.</s><s>Koren (1999) je pretpostavio da bi u obrazovanju mogli biti dominantni stilovi 3 i 4 zbog visoke stručnosti sljedbenika, koja bi trebala voditi visokoj osposobljenosti i visokoj pripravnosti za posao.</s>\n<s>Rezultati anketnog istraživanja su prikazani u tabelama koje slijede, a utvrđeni su na osnovu datih parametara za analizu prikazanih u tabelama 6.2 i 6.3. 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Tabela 6.4 Analiza anketnog istraživanja – prilagodljivost ISPITANIK</s>\n<s>STIL 1 – direktivan stil (vođa je visoko usmjeren na zadatke, a nisko na odnose) STIL 2 – poučavanje (vođa je visoko usmjeren i na odnose i na zadatke) STIL 3 – podržavajući ili sudjelujući stil (vođa je visoko usmjeren na odnose, a nisko na zadatke)</s>\n<s>STIL 4 – delegirajući stil (vođa je nisko usmjeren i na odnose i na zadatke) Vođa mora biti sposoban da prilagodi svoj stil vođenja okolnostima, mora biti sposoban koristiti sva četiri stila vođenja, ali i da odabere stil vođenja koji je u datom momentu u organizaciji koju vodi najučinkovitiji.</s><s>Na osnovu rezultata istraživanja možemo zaključiti da to ne moraju biti svi stilovi vođenja, nekada odgovarajuće korištenje samo nekih od njih može voditi visokoj učinkovitosti.</s><s>Ispitanik koji je prema postignutoj učinkovitosti na drugom mjestu (učinkovitost – 16), koristio je tri stila vođenja.</s><s>Stil 1, uopšte nije korišten, ali je visoka učinkovitost postignuta odgovarajućim korištenjem ostala tri stila vođenja.</s><s>S druge strane, ispitanik koji je pokazao najveću fleksibilnost i podjednako koristio sva četiri stila vođenja, postigao je najmanju učinkovitost (0), jer sa stanovišta učinkovitosti nije odabrao odgovarajući stil vođenja u 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja određenoj situaciji.</s>\n<s>Zaključak koji mi se nameće na osnovu ovakvih rezultata jeste da fleksibilnost vođe ne mora uvijek voditi učinkovitosti, jer je situacijski pristup vođenju vrlo zahtjevan u odnosu na sposobnosti, znanje i iskustvo koje vođa mora imati da bi na pravi način mogao procijeniti pojedine situacije.</s>\n<s>Rezultati anketnog istraživanja izdvojili su stil 2 kao dominantan među anketiranim direktorima, zatim stilovi 3 i 1 i na kraju stil 4 kao najmanje zastupljen.</s><s>Rezultate prve faze istraživanja u ovom momentu neću detaljnije obrazlagati, nego ću razloge ovakvog stanja u BH školama tražiti pri analizi podataka prikupljenih u drugim fazama ovog istraživanja.</s>\n<s>Pored utvrđivanja fleksibilnosti u korištenju različitih stilova, ovaj upitnik nudi i mogućnost utvrđivanja učinkovitosti odabranog stila u datoj situaciji.</s><s>Tako su ponuđene mogućnosti za djelovanje rangirane sa stanovišta učinkovitosti od – 2, za postignutu najmanju učinkovitost vođenja u datoj situaciji, preko – 1 i +1 do + 2 za odabranu mogućnost za djelovanje koja je u datoj situaciji najučinkovitija (pogledati tabelu 6.3) Tabela 6.5 – Analiza anketnog istraživanja – učinkovitost ISPITANIK</s>\n<s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Objašnjenje tabele: Podaci prikazani u tabeli 6.5 nam pokazuju u koliko situacija je svaki ispitanik odabrao način za djelovanje, odnosno stil vođenja koji je najučinkovitiji (+2), u koliko situacija je odabrao manje učinkovite mogućnosti rangirane sa 1 ili – 1 i u koliko situacija je postigao najmanju moguću učinkovitost od – 2. Cilj ovog tabelarnog pregleda je da utvrdimo koliko je puta svaki od ispitanika koristio stil koji je najučinkovitiji u datoj situaciji.</s>\n<s>Sumiranjem rezultata dobijenih u upitnicima mogući raspon učinkovitosti je od -24 24.</s><s>U tabeli 6.4 možemo vidjeti da je raspon učinkovitosti u ispitivanoj grupi 0 – 18.</s><s>U tabeli 6.5 je prikazan pregled učinkovitosti za odabrane stilove vođenja u različitim situacijama od strane anketiranih direktora, utvrđenih na osnovu datih podataka za analizu koji su prikazani u tabeli 6.3.</s>\n<s>Iz tabele 6.5 možemo zaključiti da je, od strane ispitanika, najviše puta upotrijebljen stil koji nosi najveću učinkovitost, što može ukazati na to da direktori srednjih škola vode računa o specifičnostima ljudi koje vode i uspijevaju prilagoditi svoj stil vođenja i postići maksimalnu učinkovitost.</s><s>Međutim, iako je maksimalana učinkovitost postignuta najviše puta, ipak ne smijemo zanemariti činjenicu da je to u svega 44, od mogućih 108 situacija (9 ispitanika po 12 situacija) i ako posmatramo na takav način i nije postignut optimističan rezultat.</s><s>U nastavku istraživanja pokušati ću utvrditi razloge ovakvom stanju, kao i mogućnosti poboljšanja.</s><s>Odnos vođe i sljedbenika – analiza kritičnog događaja Analiza kritičnih događaja pokazuje da većina direktora teži održati dobre odnose sa zaposlenicima, što potvrđuje dominantnost stilova 2 i 3 među rezultatima anketiranja.</s><s>Među situacijama u kojima su djelovali na uobičajen način direktori su, između ostalog, naveli sledeće primjere.</s>\n<s>»U momentu kada profesor ostaje bez norme časova, preduzimam sve aktivnosti da taj profesor dobije «višak» časova u drugim školama«.</s><s>Direktor vodi računa o potrebama zaposlenika za kojim prestaje potreba u okviru škole koju vodi.</s><s>Primjer pokazuje pozitivan odnos vođe i orjentiranost na odnose.</s><s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja »Radnik mi je dva puta uzastopno kasnio na posao, a da mi se nije javio, pa sam ga pozvao na razgovor i samo sam ga pitao da li postoji način da se on javi pretpostavljenom i da li ja kao pretpostavljeni kasnim na posao.</s><s>Uz izvinjenje je rekao da bez obzira na uzroke kašnjenja neće se više ponoviti ovakav način i prijestup po kom je on postupio ne javivši se.« Direktor je orjentisan na zadatke, ali nastali problem pokušava riješiti ne narušavajući odnose i zaposlenik to prihvata.</s><s>Vođa problem rješava ponašanjem koje je visoko orjentisano na zadatke i visoko orjentisano na odnose.</s><s>»Kada smo razgovarali o pravcu i odredištu stručne nastavničke ekskurzije, bilo je različitih prijedloga.</s><s>Pošto se nismo mogli na sjednici Nastavničkog vijeća dogovoriti, zahtijevao sam da ja odredim pravac i odredište, uz obećanje da ću uzeti u obzir sve što je relevantno, a vezano za taj projekat.«</s>\n<s>Pokušaj participativnog odlučivanja koje nije bilo moguće u potpunosti primijeniti, pa direktor odlučuje sam uzimajući u obzir mišljenje zaposlenika i ostalih činjenica relevantnih za donošenje konačne odluke.</s><s>Analizirajući događaje u kojima su direktori reagovali na način koji je za njih neuobičajen, zaključujem da su direktori srednjih škola svjesni potrebe korištenja različitih stilova vođenja u različitim situacijama.</s><s>Slijede primjeri koje su direktori naveli u drugoj fazi ovog istraživanja.</s>\n<s>Vođa nerado koristi direktivan stil, ali je situacija to zahtijevala – situaciju je odredio sam zaposlenik svojim neodgovornim odnosom prema obavezama.</s><s>»Radnica je sama sebi uzela za pravo da unaprijed naradi sate, a da ne konsultira pedagoga i mene, pa je potom odsustvovala dva dana.</s><s>Nakon njenog povratka pokrenuo sam rad disciplinske komisije, da ispita razloge takvog ponašanja profesorice.</s><s>Nakon saznanja da je trebala da izvrši neke zdravstvene preglede i pretrage, preuzeo sam slučaj od Komisije i ukorio sam je samo zbog ne javljanja pretpostavljenom na vrijeme ako želi izostati Primjer pokazuje specifičnosti rada sa ljudima i da ponekad neki lični razlozi mogu 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja odrediti reakciju zaposlenika, a da direktora dovedu u situaciju u kojoj je teško procijeniti na koji način djelovati.</s>\n<s>»Na sjednicama Odjeljenskih vijeća zaključivane su ocjene na prijedlog predmetnih nastavnika i bilo je dosta učenika koji bi prema tim prijedlozima gubili godinu zbog tri slabe ocjene.</s><s>Zahtijevao sam od članova odjeljenskih vijeća da daju nove prijedloge, prema kojim bi samo ekstremni slučajevi gubili godinu i insistirao na tome i pored njihovog negodovanja«.</s><s>Situacija opisana od strane direktora ukazuje na složenost odnosa unutar škole i na pritiske različitih interesnih grupa kojima je direktor škole izložen u svom radu (Bush, 2003; Bush i West-Burnham, 1994; Everard i Morris, 1996; Day, 2003; Fullan i Hargreaves, 1992).</s><s>Često su ti različiti pritisci uzrok tome da direktor ne može biti usmjeren samo na odnose sa zaposlenicima, nego mora insistirati na rješenjima koja ih mogu dovesti u pitanje.</s><s>Različitost situacija u kojima se može naći u svom radu od direktora traži potpunu posvećenost poslu, stalno praćenje i rad sa svim učesnicima u procesu obrazovanja.</s><s>Neophodno je stalno istraživati, s ciljem utvrđivanja razloga koji utiču na trenutno stanje i dovode do problematičnih situacija.</s><s>Da bi mogao odgovoriti svim zahtjevima unutar škole i iz okruženja direktor mora biti stalno uključen u programe profesionalnog razvoja iz oblasti menadžmenta, što će potvrditi i nastavak istraživanja.</s>\n<s>Situacija koja slijedi, takođe, ukazuje na slične probleme, ali i na činjenicu da različiti ljudi zahtijevaju različit pristup.</s><s>»Nakon više primjedbi od strane roditelja da njihovo dijete uredno vraća knjige u školsku biblioteku, a da ga ipak bibliotekarka stalno upozorava da knjige nije vratio – razgovarala sam s njom o neažurnosti, koja proizvodi reakcije učenika i roditelja.</s><s>Bibliotekarka je, povrijeđene sujete, drsko reagovala uz obrazloženje da uredno vodi evidenciju.</s><s>Obzirom da njeno drsko ponašanje nije prestajalo ni nakon niza upozorenja, rekla sam da izađe iz kancelarije, na način koji do sada nikad nisam primjenjivala«.</s>\n<s>Reakcija direktora u opisanoj situaciji mogla bi biti predmetom različitih diskusija, odobravanja ili ne, ali smatram da ponovo ukazuje na potrebu stalne edukacije iz oblasti rada sa ljudima (human resource management).</s><s>Sticanje novih znanja iz ove oblasti, 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja direktoru bi omogućilo da se lakše prilagodi različitim situacijama i odabere odgovarajući način rada sa ljudima koje vodi, zavisno od njihove poslovne i psihološke zrelosti.</s><s>Edukacija iz oblasti rada sa ljudima za direktora škole je najbitnija, jer su ljudi glavni resurs sa kojim on radi.</s>\n<s>Možemo reći da je Korenova (1999) pretpostavka djelimično potvrđena.</s><s>Zaposlenici u školama su visoko pripremljeni za posao, imaju stručno znanje što ukazuje na visoku stručnu zrelost.</s><s>Međutim, navedeni primjeri ukazuju da nedostatak psihološke zrelosti, odnosno izgrađenog odnosa prema obavezama i radnim zadacima, onemogućava značajnije korištenje stila 4 – delegiranje, gdje je prisutna niska usmjerenost vođe i prema zadacima i prema odnosima.</s>\n<s>Reforma obrazovnog sistema mijenja ulogu nastavnika, pred direktora škole postavlja nove zahtjeve i utiče na njegov odnos prema zaposlenicima.</s><s>Izmijenjeni uslovi izazvani reformom obrazovanja opisani su kao kritični događaj od strane direktora srednje škole:</s>\n<s>Različit pristup, različitim ljudima modernizaciju u nastavnom procesu: Izrada novih nastavnih planova i programa po modularnoj metodologiji, primijene novih metoda učenja i ocjenjivanja učenika, opremanje škole savremenih nastavnim sredstvima, izrada priručnika – skripti za stručne predmete i edukacija nastavnog kadra.</s><s>Ocjena Evropske komisije veoma visoka, dobijen certifikat u vidu pečata koji se stavlja na diplome, a koje su priznate u zemljama Evropske unije.</s><s>Hrabro i sa puno energije sam ušao u ovu aktivnost.</s><s>Formirao sam tim nastavnika sa jasnim zadacima i rokovima za pojedine faze rada.</s><s>Većina nastavnika je prihvatila promjene i uložila veliki trud da se zadaci i ciljevi ostvare što me čini veoma ponosnim i zadovoljnim.« Promjene utiču na neophodnost aktivnog uključivanja nastavnika u kreiranje obrazovne politike, ali direktor škole često mora davati dodatna pojašnjenja i usmjeravati rad zaposlenika.</s><s>Otpor promjenama može biti razlog različitom pristupu, različitim ljudima i korištenju različitih stilova vođenja, što je direktor škole i naveo opisujući događaj u kojem nije reagovao na uobičajen način: 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja »Određen broj nastavnika nije odmah pokazao značajniji interes za promjene, pa i pored stalnih razgovora, tolerancije i strpljivosti morao sam primjeniti neke mjere koje nisu tipične za moj način rada i rukovođenja.« Navedeni primjeri pokazuju da vođe u školama nerado koriste direktivan stil, ali ga primjenjuju kad situacija to zahtijeva.</s><s>Situaciju može odrediti sam zaposlenik svojim neodgovornim odnosom prema obavezama ili neke druge okolnosti.</s>\n<s>U suštini Hersey Blanchardovog modela vođenja je prilagođavanje stila vođenja psihološkoj i poslovnoj zrelosti zaposlenika (Bennett, 1997:183; Yukl,1998, Coffey, Curtis i Hunsaker, 1994:302, Mullins, 2005:301, Stoner i Freeman, 1992, Robbins, 1998:358, Možina, 2002, Hersey i Blanchard, 1982).</s><s>Metodom intervjua pokušala sam doći do podataka koji bi produbili dosadašnja saznanja i pokazali koliko su direktori škola svjesni gore navedenih razlika među zaposlenicima i koliko su spremni tome prilagoditi svoj stil vođenja.</s>\n<s>Zastupljenost svih stilova vođenja kod ispitanika ukazuje na činjenicu da su svjesni da primjena jednog načina vođenja nije uvijek moguća i da je neophodno prilagođavati se različitim situacijama.</s><s>Međutim, upotreba najučinkovitijeg stila vođenja je još uvijek upitna i upućuje na neophodnost dodatne edukacije direktora škola iz ove oblasti.</s><s>Potreba dodatne edukacije potvrđena je i izjavom jednog od intervjuisanih direktora, koji je kao faktore koji utiču na uspješnost vođenja škole naveo: «edukacija direktora, sigurnost okruženja, pravilno odabrani stil, koji odgovara datoj situaciji, zadovoljstvo uposlenika, demokratičnost.» Iz ove izjave možemo zaključiti da je ovaj direktor škole usmjeren ka odnosima (»zadovoljstvo uposlenika, demokratičnost«), što potvrđuje rezultate dobijene anketiranjem, gdje su se kao dominantni stilovi izdvojili oni u kojima je visoko izražena usmjerenost ka odnosima.</s>\n<s>Intervjuisani direktori ističu problem »gotovo stroge centralizacije« koja umanjuje autonomiju škole i ograničava ulogu direktora.</s><s>Uticaji iz okruženja bitno utiču i na odnose unutar škole, a samim tim i na način vođenja: »Reformom obrazovanja pred zaposlene u obrazovanju se postavljaju 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja novi zahtjevi, iako se u školskom okruženju ne stvara povoljnija klima koja bi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti.</s><s>Obrazovanje se i dalje posmatra kao javni trošak, a ne kao javna investicija, neadekvatan sistem finansiranja, kao i neusaglašeno zakonodavstvo na različitim nivoima vlasti (državni, federalni, kantonalni) uzrok su nesigurnosti i nedovoljne motivisanosti«.</s>\n<s>»Na promjenu mog uobičajenog načina vođenja moglo bi uticati saznanje da uposlenici nisu zadovoljni načinom vođenja i neuspješna škola.« Pored zadovoljstva ljudi koje vodi vidi se da i uspješnost realizacije zadataka, odnosno uspješnost škole može biti razlog prilagođavanja stila vođenja, što ukazuje na visoku usmjerenost ka odnosima i visoku usmjerenost ka zadacima - primjenu stila 2, kada situacija to zahtijeva.</s><s>Ispitanik teži delegirajućem stilu, koji podrazumijeva maksimalno učešće zaposlenika u odlučivanju, jer govoreći o svom odnosu prema zaposlenicima on ističe »demokratsko uvažavanje u svim segmentima, visok nivo tolerancije i uvažavanja mišljenja«.</s><s>Direktor ističe da je njegov uobičajeni način vođenja »demokratski«, ali da »različitost situacije zahtijeva i različit pristup«.</s><s>Neki od razloga za visoku zastupljenost stila 2 među direktorima srednjih škola u Bosni i Hercegovini nalaze se u sjedećoj izjavi jednog od intervjuisanih direktora: »Uvođenje novih nastavnih metoda, veće uključivanje roditelja i lokalne zajednice u rad škole i drugi reformski procesi, povremeno stvaraju potrebu da obrazlažem svoje odluke i nudim detaljnija objašnjenja vezana za zadatke koje treba izvršiti«.</s>\n<s>Prilikom razgovora sa direktorima škola, u njihovim izjavama su najčešće korišteni izrazi »zajednički«, »timski«, ali je i istaknuta potreba »različitog pristupa, različitim ljudima« (Drucker, 2003; Evans, 2001; Blanchard, Zigarmi, 1995) u školama.</s><s>»Moj odnos prema zaposlenicima je individualan, ovisi od potreba, ali i realnih mogućnosti zaposlenika.</s><s>Delegiram im zadatke, nadležnosti i ovlaštenja u skladu sa njihovim mogućnostima.</s><s>Prethodno se lično uvjerim u motivisanost i želju saradnika za određeni posao, te njihovu spremnost za preuzimanje odgovornosti.«</s>\n<s>Direktori su svjesni da je uspješnost njihovog vođenja škole zavisna od mogućnosti, 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja sposobnosti i voljnosti ljudi koje vode, što je u osnovi Hersey Blanchard-ovog modela vođenja (Bennett, 1997; Yukl, 1998; Tavčar, 2002; Bass, 1990; Stoner i Freeman, 1992; Northouse, 2001).</s><s>Pored dodatnog obrazovanja za direktore škola istaknuta je i potreba za stalnom edukacijom zaposlenika.</s>\n<s>»Potrebno je permanentno i masovno educirati sve zaposlenike.</s><s>Školu pretvoriti u »učeću organizaciju« i više koristiti raspoložive vlastite resurse za promoviranje timskog rada.</s><s>Zaposlenike učiniti odgovornim za vlastitu i budućnost škole u cjelini.</s><s>Rezultate dobre obrazovne prakse u školi, ali i izvan škole, primijeniti za cjelinu organizacije.«</s>\n<s>Neophodno je razvijati nastavnike u pravcu proširenog profesionalizma (Berg, 2002; Vlahović, 2001), što će stvoriti osnovu za veću mogućnost delegiranja u školama.</s>\n<s>autonomiji organizacionih jedinica i davanju ovlaštenja saradnicima da preduzimaju mjere na osnovu svog prosuđivanja u okviru općih smjernica. (Tavčar, 2002) »Jako značajno je upotpunjavanje, osposobljavanje, obrazovanje zaposlenih.</s><s>Pored kvaliteta kao vrijednosti i norme zaposleni trebaju oruđa, spretnosti, znanje i ponašanje i to ne samo o kvalitetu.</s><s>Uspješno i učinkovito komuniciranje je jedna od ključnih postavki, da škola komunicira sa svjim korisnicima, roditeljima, sa okolinom, zaposleni među sobom.« (Trnavčević, 2000)</s>\n<s>Nastavnici predstavljaju vezu u prenošenju znanja, vještina i vrijednosti.</s><s>Oni će biti sposobni da ispune svoje obrazovne namjere, ako su i dobro pripremljeni za profesiju i sposobni da utvrde i poboljšaju svoj doprinos kroz cjeloživotno učenje.</s><s>Dugoročni profesionalni razvoj je neophodan za sve nastavnike da održe korak sa promjenama i obnove svoja znanja, vještine i vizije za dobro poučavanje.</s><s>Prirodno je da nastavnici uče tokom cijele svoje karijere, međutim, učenje samo iz svog iskustva će, u načelu, ograničiti njihov razvoj.</s><s>Razmišljnje nastavnika i njihov rad biće rezultat međusobnog dejstva između njihove životne historije i njihove tekuće faze razvoja, učionice i školskog okruženja, kao i šireg socijalnog i političkog konteksta u kojima oni rade Očigledna je kompleksnost nastavničkog poziva i brojna, ponekad i kontradiktorna, očekivanja koja pred njih postavljaju učenici kao direktni korisnici obrazovnih usluga, 6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja kao i ostali učesnici u obrazovnom procesu.</s><s>Zbog toga uspješnost vođenja, kao jedan od uslova za dostizanje i stalnog poboljšanja kvaliteta rada škole, ostaje otvoreno pitanje, na koje ne postoji samo jedan ispravan odgovor.</s><s>Lawton (1999), takođe, ističe kompleksnost škole kao organizacije, navodeći bitne preduslove za efektivnu školsku kulturu:</s>\n<s>autonomiji jasni i zajednički identificirani ciljevi; sudjelujuće planiranje, delegiranje u odlučivanju i kolegijalan rad u okviru ekperimentiranja i evaluacije;</s>\n<s>organizacionih potreba svake škole; radeći da pažljivo planirani i koordinirani kurikulum osigura dovoljno mjesta za svakog studenta da stekne suštinsko znanje i vještine; visok nivo roditeljske uključenosti podrške; traženje i prepoznavanje širih vrijednosti bitnih za školu više nego onih pojedinačnih;</s>\n<s>organizacionih potreba svake škole; maksimalno korištenje vremena za učenje; 10. aktivna i pouzdana podrška odgovornih obrazovnih vlasti.</s><s>Ovih deset karakteristika školske kulture moraju biti posmatrane i poboljšavane kao cjelina i unutar i izvan škole, jer će jedino tako rezultirati boljom školom.</s><s>Smatram da direktor škole, koji želi uspješno voditi, ne smije zanemariti niti jednu od navedenih karakteristika školske kulture.</s><s>Većina od navedenih karakteristika se odnosi na ljude koje on vodi, što je u skladu sa Hersey Blanchardovim modelom vođenja, ali to nikako ne umanjuje bitnost uticaja iz okruženja – roditelji, obrazovne vlasti.</s><s>Neophodno je stalno istraživati i prilagođavati svoj način rada zahtjevima korisnika, a istraživanje je pokazalo da su ovi zahtjevi podložni stalnim promjenama.</s><s>Ulogu direktora škole vidim u stalnom podsticanju aktivnosti koje će doprinijeti međusobnom razumijevanju i stvaranju pozitivne klime u školi koja će doprinijeti lakšem prilagođavanju različitim uticajima iz okruženja.</s><s>6 Istraživanje: Fleksibilnost vođe i učinkovitost vođenja Programom profesionalnog razvoja u školama moraju biti obuhvaćeni svi, zaposlenici i direktor, jer jedino tako mogu biti obezbijeđeni uslovi za uspješno vođenje škole, koji su prema izjavi jednog ispitanika: 1. »spremnost direktora i zaposlenika da zajednički kreiraju viziju razvoja škole,</s>\n<s>2. spremnost direktora da delegira nadležnosti i ovlaštenja na zaposlenike; 3. spremnost zaposlenika da preuzmu odgvornost za svoju i budućnost škole.« 7 ZAKLJUČAK I IMPLIKACIJE ZA PRAKSU</s>\n<s>Polazeći od teoretskih objašnjenja i ličnog iskustva, smatram da postoji niz ograničavajućih okolnosti, koje smanjuju mogućnost da se »slika« direktora škole kao uspješnog vođe gradi na »korištenju autokratske moći«.</s><s>Pored uticaja roditelja, učenika, okoline, razlog ovakvom mom stavu je i profesionalizam pojedinaca, koji je u školi prisutan.</s><s>Menadžment u organizacijama sa visoko izraženim profesionalizmom ne smije se jednostavno temeljiti na birokratskoj strukturi, nego mora voditi računa o stručnosti nastavnika kao pojedinca i različitih grupa unutar organizacije.</s><s>Situacijsko vođenje pokušava da objasni efektivnost vođenja unutar konteksta situacije u kojoj se ono dešava.</s><s>Situacijski pristup vođenju pretpostavlja da vođa mora djelovati na fleksibilan način, mora imati sposobnost da procijeni koji stil vođenja odgovara situaciji i biti sposoban da primijeni taj odgovarajući stil vođenja.</s><s>Različiti zahtjevi koji se pred direktora stavljaju unutar i izvan škole kao organizacije mogu ga dovesti u neugodan »sendvič« između često konfliktnih pritisaka.</s><s>Zbog toga direktor škole mora imati sposobnost upravljanja brojnim tenzijama i dilemama koje proizilaze iz suprostavljenih interesa grupa (Day, 2003) koje su aktivni učesnici u sistemu obrazovanja.</s>\n<s>Model vođenja razvijen od Hersey i Blanchard-a je oblik situacijskog vođenja baziran na nivou «spremnosti» ljudi na koje vođa pokušava uticati.</s><s>Spremnost je stepen do kojeg sljedbenici imaju sposobnost i volju da izvrše određeni zadatak.</s><s>Hersey Blanchardov model vođenja je odabran kao predmet izučavanja u ovom radu, jer je visoko personaliziran.</s><s>Ovaj model u svojoj osnovi ima ljude u organizaciji, a kako su ljudi najvažniji resurs u školama, smatrala sam da je primjeren za istraživanje među direktorima srednjih škola.</s><s>Međutim, istraživanje je pokazalo da su uticaji iz vana značajni, da niz pritisaka iz okruženja umanjuje autonomiju škole i ograničava ulogu direktora.</s><s>Ovakvi uticaji nisu obuhvaćeni Hersey Blanchrdovim modelom.</s><s>On ne obuhvata različitost situacija izazvanu pritiscima i promjenama u okruženju, nego samo različite situacije izazvane različitošću ljudi koje direktor vodi.</s><s>S tim u vezi, istraživanje je pokazalo da je to ograničenje Hersey Blanchardovog modela vođenja, jer ne obuhvata vrlo bitne uticaje iz okruženja, naročito izražene u vrijeme intenzivnih promjena.</s><s>Ovakve uticaje direktor, koji želi uspješno voditi, nikako ne smije zanemariti.</s><s>U okviru škole može postojati velika različitost među zaposlenicima u smislu 7 Zaključak i implikacije za praksu</s>\n<s>organizacionih potreba svake škole; njihove poslovne i psihološke zrelosti, što stvara potrebu za različitim pristupom.</s><s>Direktor škole vodi ljude različite poslovne zrelosti, radi sa ljudima sa različitim iskustvom i različitim nivoom motivisanosti.</s><s>Istraživanje je pokazalo da su direktori srednjih škola svjesni ovih razlika među ljudima i svjesni su neophodnosti svog prilagođavanja.</s><s>Oni nerado koriste direktivan stil, ali ipak ga primjenjuju kad situacija to zahtijeva – najčešće takvu situaciju odredi sam zaposlenik svojim neodgovornim odnosom prema obavezama.</s><s>Direktori škola, u svojim izjavama, najčešće koriste izraze »zajednički«, »timski«, ali je i istaknuta potreba »različitog pristupa, različitim ljudima«.</s><s>Po Blanchard-u i Hersey-u stil vođenja (S1-S4) mora biti usklađen sa nivoom razvoja sljedbenika (R1-R4) i vođa je taj koji se mora prilagoditi.</s><s>Prihvatanjem pravog stila vođenja prilagođenog nivou razvoja sljedbenika, posao će biti urađen, odnosi izgrađeni i što je najvažnije nivo razvoja sljedbenika će rasti do R4.</s><s>Međutim, istraživanje nije direktno pokazalo da direktori u obzir uzimaju različite razvojne nivoe i neophodnost različitog pristupa istom zaposleniku u različitim fazama njegovog profesionalnog razvoja.</s>\n<s>Anketno istraživanje je kao dominantne izdvojilo stilove sa visoko izraženom usmjerenošću na odnose.</s><s>Reformom obrazovanja pred zaposlene u obrazovanju se postavljaju novi zahtjevi, iako se u školskom okruženju ne stvara povoljnija klima koja bi doprinijela njihovoj većoj motivisanosti.</s><s>Prema izjavama intervjuisanih direktora, obrazovanje se i dalje posmatra kao javni trošak, a ne kao javna investicija, neadekvatan sistem finansiranja, kao i neusaglašeno zakonodavstvo na različitim nivoima vlasti (državni, federalni, kantonalni) uzrok su nesigurnosti i nedovoljne motivisanosti među zaposlenicima.</s>\n<s>Stil 2 odražava poučavanje, nadziranje, jer je visoko direktivan i visoko podržavajući, vođa takođe pokušava kroz dvosmjernu komunikaciju i socioemocionalnu podršku dati članovima grupe mogućnost učešća u odlučivanju, što doprinosi njihovoj zrelosti.</s><s>Vođa još definiše uloge i zadatke, ali traži ideje i prijedloge od sljedbenika.</s><s>Vođa pažljivo objašnjava razloge za odluke i traži razrješavanje pitanja koja stvaraju 7 Zaključak i implikacije za praksu</s>\n<s>a odmah poslije njega dolazi stil 3. sukobe.</s><s>Podređeni su entuzijasti, ali nedovoljno sposobni da završe posao samostalno Stil 3 odražava podršku.</s><s>Vođa i članovi grupe učestvuju u odlučivanju kroz dvosmjernu komunikaciju i značajno susretljivo ponašanje od vođe, dok članovi grupe imaju sposobnost i znanje za izvršavanje zadatka.</s><s>Vođa dijeli ideje i pokušava uključiti podređene u donošenje odluke.</s><s>Vođa potpomaže i uzima učešće u odlučivanju, ali kontrola je sa sljedbenicima.</s><s>Oni ne trebaju mnogo uputa jer imaju vještine, ali podrška je neophodna da podrži njihovo pouzdanje i motivaciju.</s><s>Visoka stručnost i profesionalizam zaposlenih u obrazovanju doprinose činjenici da su na drugom mjestu po zastupljenosti situacije u kojima direkor škole ima nisku usmjerenost ka zadacima, jer sljedbenici imaju sposobnost i znanje za izvršavanje zadatka.</s><s>Međutim, anketno istraživanje je kao najzastupljeniji izdvojilo stil 2, sa visokom usmjerenošću ka zadacima i visokom usmjerenošću ka odnosima.</s><s>U nastavku istraživanja, na osnovu analize kritičnih događaja i intervjua, zaključujem da bi razlog tome mogao biti uvođenje novih nastavnih metoda, veće uključivanje roditelja i lokalne zajednice u rad škole i drugi reformski procesi, koji povremeno stvaraju potrebu da vođa obrazlaže svoje odluke i nudi mogućnost pitanja i objašnjenja vezano za zadatke koje treba izvršiti.</s>\n<s>Centralno pitanje koje proizilazi iz Hershey-Blanchardovog modela je trebaju li vođe mijenjati njihovo ponašanje i orjentaciju pokušavajući da odgovore zahtjevima situacije ili trebaju biti dosljedni svom stilu?</s><s>Ako vođe prepoznaju da različite okolnosti pozivaju na različite akcije, da li rizikuju da budu okarakterisani kao nestalni i nepredvidivi?</s><s>Mišljenja sam da ovo predstavlja osnovnu zamku primjene situacijskog modela vođenja.</s><s>Primjena ovog modela od strane vođe koji nema dovoljno znanja i iskustva ili dovoljno osjećaja za kompleksnost problema i odnose sa zaposlenima, vodila bi više nedosljednosti u vođenju nego učinkovitosti.</s><s>Iako se teoretski najveća učinkovitost postiže odgovarajućim korištenjem sva četiri stila vođenja, istraživanje je pokazalo da se u praksi može visoka učinkovitost vođenja postići i korištenjem samo tri stila vođenja i da visoka fleksibilnost ne mora uvijek voditi visokoj učinkovitosti (podaci u tabeli 6.4, poglavlje 6.3.1 – Uticaj fleksibilnosti na učinkovitost vođenja).</s><s>Zaključak koji mi se nameće na osnovu ovakvih rezultata jeste da fleksibilnost vođe ne mora uvijek voditi učinkovitosti, jer je situacijski pristup vođenju vrlo zahtjevan u 7 Zaključak i implikacije za praksu</s>\n<s>a odmah poslije njega dolazi stil 3. odnosu na sposobnosti, znanje i iskustvo koje vođa mora imati da bi na pravi način mogao procijeniti pojedine situacije.</s><s>Vođa mora biti sposoban da prilagodi svoj stil vođenja okolnostima, mora biti sposoban koristiti sva četiri stila vođenja, ali i da odabere stil vođenja koji je u datom momentu u organizaciji koju vodi najučinkovitiji.</s><s>Na osnovu rezultata istraživanja možemo zaključiti da to ne moraju biti svi stilovi vođenja, nekada odgovarajuće korištenje samo nekih od njih može voditi visokoj učinkovitosti.</s>\n<s>Istraživanje je pokazalo niz specifičnosti rada sa ljudima i da reakcije direktora u različitim situacijama mogu biti predmetom različitih diskusija, odobravanja ili ne, ali smatram da ukazuju na potrebu stalne edukacije iz oblasti rada sa ljudima (human resource management).</s><s>Sticanje novih znanja iz ove oblasti, direktoru bi omogućilo da se lakše prilagodi različitim situacijama i odabere odgovarajući način rada sa ljudima koje vodi, zavisno od njihove poslovne i psihološke zrelosti.</s><s>Edukacija iz oblasti rada sa ljudima za direktora škole je najbitnija, jer su ljudi glavni resurs sa kojim on radi.</s><s>Različitost situacija u kojima se može naći u svom radu od direktora traži potpunu posvećenost poslu, stalno praćenje i rad sa svim učesnicima u procesu obrazovanja.</s><s>Neophodno je stalno istraživati, s ciljem utvrđivanja razloga koji utiču na trenutno stanje i dovode do problematičnih situacija.</s><s>Istraživanje je potvrdilo da direktor mora biti stalno uključen u programe profesionalnog razvoja iz oblasti menadžmenta da bi mogao odgovoriti svim zahtjevima unutar škole i iz okruženja.</s><s>Zastupljenost svih stilova vođenja kod ispitanika ukazuje na činjenicu da su svjesni da primjena jednog načina vođenja nije uvijek moguća i da je neophodno prilagođavati se različitim situacijama.</s><s>Međutim, upotreba najučinkovitijeg stila vođenja je još uvijek upitna i upućuje na neophodnost dodatne edukacije direktora škola iz ove oblasti.</s><s>Rezultati istraživanja pokazuju da direktori srednjih škola teže delegirajućem stilu, koji podrazumijeva maksimalno učešće zaposlenika u odlučivanju, jer govoreći o svom odnosu prema zaposlenicima ističu visok nivo tolerancije i uvažavanja mišljenja.</s><s>Zaposlenici u školama su visoko pripremljeni za posao, imaju stručno znanje što ukazuje na visoku stručnu zrelost.</s><s>Međutim, kritični događaji ukazuju da nedostatak psihološke zrelosti, odnosno nedovoljna motivisanost i nedovoljno izgrađen odnos prema obavezama i radnim zadacima, onemogućava značajnije korištenje stila 4 delegiranje, gdje je prisutna niska usmjerenost vođe i prema zadacima i prema 7 Zaključak i implikacije za praksu</s>\n<s>a odmah poslije njega dolazi stil 3. odnosima.</s><s>Direktori su svjesni da je uspješnost njihovog vođenja škole zavisna od mogućnosti, sposobnosti i voljnosti ljudi koje vode, što je u osnovi Hersey Blanchardovog modela vođenja.</s><s>Zbog toga, programom profesionalnog razvoja u školama moraju biti obuhvaćeni svi, i zaposlenici i direktor.</s><s>Neophodno je razvijati nastavnike u pravcu proširenog profesionalizma, što će stvoriti osnovu za veću mogućnost delegiranja u školama.</s>\n<s>Polazeći od rezultata istraživanja predstavljenih u ovom radu, kao i od osnovnih teorijskih pretpostavki vezanih za Hersey Blanchardov model situacijskog vođenja, edukacija direktora bi morala obuhvatiti oblast rada sa ljudima.</s><s>Dodatna edukacija iz ove oblasti bi omogućila lakše prilagođavanje direktora različitostima ljudi koje vodi.</s><s>Međutim, istraživanje je pokazalo da na uspješnost vođenja utiču i neke druge okolnosti, koje nisu obuhvaćene Hersey Blanchardovim modelom situacijskog vođenja.</s><s>Direktor škole mora imati znanje i sposobnost prilagođavanja i različitim uticajima koji dolaze iz školskog okruženja.</s><s>S tim u vezi, edukacija direktora bi trebala obuhvatiti sledeće oblasti:</s>\n<s>- praćenje rada i profesionalni razvoj nastavnika; - koflikti – izvori, karakteristike i pristupi rješavanju konflikta; - teorije organizacije;</s>\n<s>- proučavanje vlastitog stila vođenja i analiza uspješnosti vođenja škole u kojoj Moj dolazak na mjesto direktora sam shvatila kao »stepenicu više« u mom pedagoškom radu.</s><s>Na samom početku, nezadovoljnom me činila činjenica da su me često drugi poslovi jednostavno »odvukli« od poslova pedagoškog vođe, iako sam 7 Zaključak i implikacije za praksu</s>\n<s>- teorije vođenja; smatrala da su oni prioritet u radu direktora škole.</s><s>Dodatne edukacije iz oblasti menadžmenta u obrazovanju su moje nezadovoljstvo bitno smanjile, jer sam shvatila da je neophodnost mog prilagođavanja različitim situacijama bitan faktor koji će moje vođenje učiniti uspješnijim.</s>\n<s>Šole so zapleteni dinamični sistemi in kot taki so subjekt «zakonov» kateri vladaju v takih sistemih.</s><s>One so ne-linearne in dinamične (Brooke-Smith, 2003:55).</s><s>Nepredvidevne karakteristike organizacije vstvarajo težave vodjam in domnevajo drugačen pristop menadžmentu v šolah in koledžih (Bush, 2003:148).</s><s>V kvalitetnejši šoli direktorji in učitelji morajo biti vodje in morajo znati prepričati učence da bo prizadevanje in kvalitetno delo na koncu poboljšalo njihovo življenje in življenje drugih ljudi.</s><s>Vodje znajo poslušati, komunicirati i sprejeti zamisli drugih.</s><s>Oni so aktivni, odločni in zanesljivi, toda tudi fleksibilni.</s><s>Vodje so usmerjene k ostvarjanju ciljev, čeravo razmišljajo tudi o posledicah. (Green, 1996) Za razumevanje bistva vodenja, je potrebno najprej preveriti odnos med vodenjem in menadžmentom, ker to predstavlja osnovo za analizo specifičnosti menadžmenta v izobraževanju in specifičnosti vloge direktorja šole.</s><s>Stališča različnih avtorjev (Weihrich in Koontz, 1993; Dedić, 1997; Bush in West-Burnham, 1994; Everard in Morris, 1996; Day, Harris in Hadfield, 2001, Stoner in Freeman, 1992) o odnosu menadžmenta in vodenja ter razlikah med manadžerji in vodji, so v tem delu ogledana s ciljem lažjega razumevanja dvojne vloge katero ima direktor šole.</s><s>Magična formula, recepti za kvaliteto ne obstajajo.</s><s>Izbrati pravo pot pomeni razumeti to kot posledicu kulture.</s><s>Mi lahko koristimo koncepte in modele kateri na nekem področju dobro funkcionirajo, toda mi moramo ustvarjati svoj lastni model, kateri ravno tako moramo neprestano opazovati in preurejati (Trunk Širca, 2000).</s><s>Neobhodnost stalnega prilagajanja različnim situacijam, s ciljem doseganja uspešnega vodenja i kvalitetnejšega dela organizacije je predmet je preučevanja v okvirju situacijskega pristopa vodenju.</s>\n<s>Situacijske teorije vodenje razumejo kot dinamično in fleksibilno bolj kot statično.</s><s>Motivacija, sposobnost in iskušnje «podrejenih» morajo neprestno biti ocjenjevani zaradi določanja stila kateri bi bil najprimernejši pod določenimi pogoji (Stoner in Freeman, 1992).</s><s>Da bi lahko odgovoril nutranjim in zahtevam okolice direktor mora Prilog 1</s>\n<s>UVOD posedovati različite veščine in mora imati znanje in sposobnost sprejemanja različnih stilov vodenja.</s><s>Srejemanje takega pristopa bilo bi v skladu s situacijskimi teorijami, katere predvidevajo da je vodja dolžan da izbere lastni odgovor v določeni situaciji katera če bo v skladu s specifičnostimi časa in kraja in kateri ima občutek za vriednosti in verovanja vseh udeležencev pri določanju (Goddard, 2003).</s><s>Med različnimi modeli vodenja v okvirju situacijskega pristopa je zbran Hersey Blanchardov model, ker so v osnovi tega modela ljudje.</s><s>Ljudje so, po mojem mišljenju, osnovni resurs v šolah in ključni faktor za uspešnost šole kot organizacije.</s><s>Smatram da od direktorovje ocjene ljudi katere vodi in znanja njihovih sposobnosti in možnosti je odvisna uspešnost vodenja.</s><s>Hersey Blanchardov model situacijskega vodenja razumeva da stil vodenja mora biti prilagojen nivoju poslovne i psihološke zrelosti vrstnikov.</s><s>V biti Hersey Blanchardovega modela je sposobnost vodje da ima «različen pristop, različnim ljudem» (Blanchard i Zigarmi, 1995).</s>\n<s>Moj namen je da, z raziskavo med direktorji srednjih šola v Bosni in Hercegovini, utrdim kakšen nivo fleksibilnosti v koriščenju različnih stilov vodenja imaju oni in koliko so razvili sposobnost da v različnih situacijah uporabijo stil vodenja kateri je istočasno tudi najbolj učinkovit.</s>\n<s>Cilji katre sam zastavila, ter v skladu z zgoraj navedenim so: \u0001 pregled sodobne literature s področja vodenja; \u0001 ustanoviti stile vodenja pri izbranih direktorjih srednjih šoa v Bosni in Hercegovini po Hersey Blanchardovem modelu; \u0001 raziskati mnenje izprašancev o povezanosti med fleksibilnostjo koriščenja različnih stilov vodenja in učinkovitosti vodenja; \u0001 raziskati ali obstajajo dominantni stili vodenja in razlogi kateri privedejo do Pregled literature nam nudi možnost uporejanja z že utemeljenim in raziskanim na področju katero je predmet moje raziskave, ker «problemi ki obstajajo v izobraževanju niso izolirani od drugih področji ljudskega obnašanja» (Merriam, 1998:50).</s><s>Doseganje ostalih postavljenih ciljev bi lahko dalo bolj jasno sliko o stilih vodenja pri direktorjih šol in vplivu njihove fleksibilnosti na učinkovitost vodenja.</s>\n<s>Pri zbiranju podatkov so uporabljane metoda anketiranja, metoda kritičnega primera in metoda intervjuja, ter vsaka v funkciji dobivanja odgovorov na postavljena vprašanja raziskave.</s>\n<s>Raziskava v tej nalogi, realizirana med direktorji srednjih šol v Bosni in Hercegovini je kombinacija kvantitativne in kakovostne raziskave.</s><s>Esterby, Thorpe & Lowe (2004:178) navajajo da je taka kombinacija na filozofski ravni vsekakor problem: pozivitistična perspektiva, katera je v osnovi kvantitativnih metod in zahteva eno, objektivno in nekolebljivo resnico, ni kompatibilna s socijalno-konstrukcionističnim pogledom na realnost, ki je feleksibilen, fluiden, predmet neprenehnih pregovarjanj in tvori osnovo kakovostnih metod.</s><s>Sagadin (2001:14) navaja, da se kakovostni in kvantitativni raziskovalni postopki lahko zelo ustvarjalno medsobojno dopolnjujejo pri isti raziskavi in, da moramo raziskovalne postopke spretno prilagoditi raziskovalnim problemom in pri tem pazljivo presoditi, kdaj so primerne in kvantitativne in kakovostne, ter kdaj so samo kvantitativne ali samo kakovostne metode.</s><s>Kombinacijo kakovostnih in kvantitativnih metod, v moji raziskavi sem pozorno uporabila v različnih fazah zbiranja podatkov, s ciljem doseganja večje poglobljenosti rezultatov raziskave.</s><s>Metoda anketiranja je realizirana s pomočjo Hersey Blanchard-ovega vprašalnika (v Bass, 1990:490), ki se sestoji od 12 različinih situacij za katere so ponujene po štiri možnosti za delovanje (LASI ali LEAD raziskava).</s><s>Vprašalnik je sestavljen od zaprtih vprašanj.</s><s>Zaprta vprašanja zahtevajo od oseb katere odgovarjajo, da od več podanih izbere možni odgovor.</s><s>Oblika zaprtih vprašanj je bistvo strukturiranih vprašalnikov (Barnes, 1993:175).</s><s>Ta vprašalnik nudi različne situacije, kjer uporaba različnih stilov Prilog 1</s>\n<s>METODOLOGIJA RAZISKAVE vodenja doprinaša večji ali manjši učinkovitosti vodenja.</s><s>Podatki zbrani s to metodo prožajo možnost odgovorov na prvo vprašanje raziskave o povezanosti med fleksibilnostjo v uporabi različnih stilov s strani vodje in učinkovitosti njegovega vodenja.</s><s>Ta del ima karakteristike kvantitativne raziskave (Esterby, Thorpe & Lowe, Metoda kritičnega dogodka (critical incident method), je uporabljena kot ena od metod za zbiranje podatkov.</s><s>Ta metoda je definirana kot vrsta postopkov za zbiranje neposrednih opazovanj obnašanja, tako da se utemelji njihova potencijalna koristnost pri reševanju praktičnih problemov (Flangan u Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:117).</s><s>Da bi bil »kritičen« dogodek se mora dogajati v okolnostih katere so opazovalcu cilj, da je namen dejanja precej jasen in da so njegove posledice zadostno določene, da dajo malo suma glede na učinek.</s><s>Kakovostni raziskovalci so uspešno uporabili to tehniko, ter jo povezali s poglobljenimi intervjui.</s><s>Esterby, Thorpe & Lowe (2004:119) navajajo tudi MacKinlay-evo raziskavo, kjer je tehnika kritičnega dogodka uporabljena na nenavaden način, s pomočjo odprtega vprašalnika usmerjenega proti ciljni raziskovalni skupini.</s><s>Na podoben način je uporabljena ta metoda v tej raziskavi.</s><s>Direktorjem, med katerimi je izvedena navedena anketna raziskava, je dana možnost da na kratko opišejo dve situaciji, kateri sta jim ostali v spominu, kjer so reagirali kot vodje na način, kateri je z ozirom na njihov stil vodenja:</s>\n<s>Analiza teh kritičnih dogodkov nam bo prožila možnost, da utrdimo koliko značilnosti direktorji šol dajo situacijam izzvanim z različnostjo ljudi katere vodijo ali so neke druge okolnosti, po njihovom mnenju, bolj kritične.</s><s>Podatki zbrani na ta način bi lahko dali odgovor na drugo vprašanje raziskave: Kako direktorji prilagajajo svoj stil vodenja različinim situacijam izzvanim z različnostjo ljudi katere vodijo?</s><s>Intervjuji (individualni) so realizirani z 3-5 direktorji, izbranih z metodo slučajnega vzorca med direktorji, kateri so zajeti z anketo, zaradi dobivanja poglobljene slike o predmetu raziskave.</s><s>Zato, ker je eden od ciljev moje naloge spoznati kakšno mnenje imajo direktorji o potrebi uporabljanja različnih stilov pri vodenju šole, intervjui bi Prilog 1</s>\n<s>VZOREC morali biti odprti in fleksibilni.</s><s>V odprtem pogovoru z direktorji šol lahko pridemo do njihovih stališč in mnenj o predmetu raziskave.</s><s>S tem v vezi intervjui uporabljeni v tej raziskavi bi pripadali skupini nestrukturiranih / neformalnih intervjujev (Merriam, 1998; Merriam (1998:162) navaja, da je pravi način da se analiza podatkov opravlja usporedno z zbranimi podatki, tako da bi v vsaki naslednji fazi raziskave lahko uporabili zaključke iz prejšnih in popravili morebitne napake.</s><s>Zaradi tega sem podatke s pomočjo intervjua zbrala po analizi podatkov zbranih z anketiranjem in metodo kritičnega dogodka, s ciljem dobivanja bolj jase slike in dodanih pojasnil, katera bodo dala poglobljeno sliko o predmetu raziskave.</s><s>Zbrani podatki so analizirani z metodo stalnega uporejanja /constant comparative method/ medsebojno in s teorijo katera je sestavni del te naloge.</s><s>Prav tako bo uporabljena tudi tehnika narativne analize za podatke zbrane z metodo kritičnega dogodka. (Merriam, 1998:157).</s>\n<s>Namen mi je bil, da se s to raziskavo zajamejo direktorji šol iz cele Bosne in Hercegovine na način, da bi bil vsak nivo izobraževalnega področja zastopan s po enim direktorjem srednje škole in s stlišča ciljev raziskave mi ni bilo bitno ali gre za velike ali male, gimnazije ali strokovne šole.</s><s>Tak vzorec po tipu lahko zvrstimo v tipične vzorce.</s><s>Merriam (1998:62) navaja da je tipični /typical/ vzorec tisti, ki je izbran ker odraža povprečno, navadno osebo, situacijo ali primer pojave katera je predmet naše raziskave.</s><s>Z uporabo profila povprečnega ali tipičnega, vsak ki odgovarja temu profilu je lahko vključen v nameravani vzorec.</s>\n<s>Znotraj organizacijskih enot sem se odlučila za kriterij dostopnosti, voljnosti potencijalnih izprašancev, da sodelujejo v raziskavi.</s><s>Tako da je znotraj izbranih organizacijskih enot vzorec najbližji slučajnemu (Merriam, 1998:60).</s><s>Planirani vzorec je bil 12 direktorjev: po en direktor iz vsakega kantona (10), Republike Srbske (1) in Brčko Distrikta (1).</s><s>V skladu z zgoraj navedenimi karakteristikami ta vzorec je:</s>\n<s>\u0001 tipičen, tvorijo ga direktorji srednjih šol; \u0001 ciljni, z ozirom da zajema vse nivoje izobraževalnih področji, oziroma organizacijske enote;</s>\n<s>\u0001 slučajen, znotraj ciljnih organizacijskih enot.</s><s>Razlogi kateri so v nalogi podrobneje pojašnjeni so pripeljali do toga da namesto planiranih 12 vzorec je tvorilo 9 direktorjev srednjih šol iz različnih delov Bosne in Hercegovine, ali se s tem ne zgubi ciljnost.</s><s>V vzorcu je zastopana Republika Srpska, Brčko Distrikt in Federacija BiH, planirana triangulacija metod pa bo povečala validnost rezultatov raziskave.</s>\n<s>Vodenje je zelo kompleksno, pa je zaradi tega bitno povdariti, da je v vsebinskem smislu omejitev te raziskave, to ker se vodenje opazuje samo z nivoja stila katerega ima vodja, odvisno od situacije izzvane z različnostjo zaposlenih, dokler se ostali aspekti vodenja ne analiziirajo.</s><s>Prav tako se v nalogi ne raziskuje učinkovitost šole kot institucije, temveč se samo opazuje aspekt učinkovitosti vodenja.</s><s>Omejitve te raziskave v metodološkem smislu so: nereprezentativen vzorec, nezadostna raziskava tega pristopa in nezadostna izprašanost uporabljenega vprašalnika, kakor tudi dejstvo, da raziskava odraža mnenje direktorjev o stilih katere uporabljajo, dočim ni raziskavano videnje učiteljev do te problematike.</s><s>Validnost te raziskave bo povečana s triangulacijo.</s><s>Triangulacija je uporaba več različinih, toda neodvisnih meritev.</s><s>V družbenih raziskavah in raziskavah v menadžmentu obstajajo tri različne kategorije, katere zajemajo triangulacijo teorij, podatkov, raziskovalcev in metodologij (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:177).</s><s>V tej nalogi je prisotna triangulacija metod: metoda anketiranja, metoda kritičnega dogodka in metoda intervjuja.</s><s>Cilj mi je bil zbrati čim več podatkom, kar bi doprineslo povečanju validnosti raziskave.</s><s>Ker, «triangulacija ni sama sebi cilj, temveč je domiselen način maksimiziranja količine zbranih podatkov» (Esterby, Thorpe & Lowe, 2004:178).</s><s>Na ta način sem želela povečati interno in eksterno validnost in zanesljivost /reliability/ raziskave in narediti rezultate raziskave prepričljive in zanesljive /trustworthy/ Prilog 1</s>\n<s>Anketno raziskovanje je kot dominantne izoliral stile z visoko izraženo usmerjenostjo na odnose – stil 2 in stil 3. Stil 2 odraža poučevanje, nadzor, kjer je visoko direktiven in visoko podporen, vodja ravno tako poskuša kozi dvosmerno komunikacijo in socioemocionalno podporo dati članom skupine možnost udeležbe pri odločanju, kar doprinaša njihovi zrelosti.</s><s>Vodja še definira vloge in naloge, toda še naprej išče ideje in predloge od sodelavcev.</s><s>Vodja pozorno pojašnjuje razloge za odločitve in išče razreševanje vprašanj katera ustvarjajo konflikte.</s><s>Podrejeni so entuzijasti, toda nezadostno sposobni da opravljajo samostojno delo (Bennett, 1997:184).</s>\n<s>Stil 3 odraža podporo.</s><s>Vodja in člani skupine sodelujejo pri odločanju kozi dvosmernu komunikacijo in značajno uslužnostno obnašanje vodje, dokler imajo člani skupine sposobnost in znanje za izvrševanje nalog.</s><s>Vodja deli ideje in poskuša vključiti podrejene v prinašanje odločb.</s><s>Vodja pomaga in sodeluje pri odločanju, toda kontrola je s pristaši.</s><s>Oni ne rabijo veliko navodil, ker imajo veščino, toda podpora je neobhodna, da podpre njihovo zavest in motivacijo.</s>\n<s>Visoka strokovnost in profesionalizem zaposlenih v izobraževanju doprinaša dejstvu, da so na drugem mestu po zastopanosti situacije v katerih ima direkor šole nisko usmerjenost k nalogam, ker imajo pristaši sposobnost in znanje za opravljanje nalog.</s><s>Medtem, anketna raziskava je kot najbolj prisotno izolirala stil 2, z visoko usmerjenostjo k nalogam in visoki usmerjenosti k odnosom.</s><s>V nadaljevanju raziskave, na podlagi analize kritičnih dogodkov in intervjua, zaključujem da je lahko bil razlog k temu uvajanje novih učnih metod, večje uključivanje staršev in lokalne skupnosti v delo šole in drugih reformskih procesov, kateri občasno ustvarjajo potrebo da vodja obrazlaga svoje odločbe in nudi možnost vprašanj in obveščanja vezano za naloge katere je potrebno opraviti.</s>\n<s>Raziskava je pokazala vrsto specifičnosti dela z ljudmi in da bi reakcije direktorjev v različnih situacijah mogle biti predmet različnih diskusij, odobravanj ali tudi ne, toda mnenja sem da kažejo na potrebo stalne edukacije iz področja dela z ljudmi (human resource management).</s><s>Pridobivanje novega znanja iz tega področja, bi direktorju omogočilo, da se lažje prilagodi različnim situacijam in izbere odgovarjajoči način dela z ljudmi katre vodi, odvisno od njihove poslovne in psihološke zrelosti.</s><s>Edukacija iz Prilog 1</s>\n<s>ZAKLJUČEK področja dela z ljudmi je za direktorja šole najvažnejša, ker so ljudje glavni resurs s katerim on dela.</s><s>Različnost situacij v katerih se lahko najde pri svojem delu od direktorja zahteva popolno posvečenost delu, stalno spremljanje in delo z vsemi udeleženci v procesu izobraževanja.</s><s>Neobhodna je neprestana raziskava, s ciljem določanja razlogov kateri vplivajo na trenutno stanje in pripeljejo do problematičnih situacij.</s><s>Raziskava je potvrdila da direktor mora biti stalno vključen v programe profesionalnega razvoja iz področja menadžmenta, da bi lahko odgovoril vsem zahtevam znotraj šole in iz okolice.</s>\n<s>Zastopanost vseh stilov vodenja pri izpraševancih kaže na dejstvo, da se zavedajo, da uporaba enega načina vodenja ni vedno možna in, da je neobhodno prilagajati se različinim situacijam.</s><s>Medtem, uporaba najbolj učinkovitega stila vodenja je še vedno pod vprašajem in navaja na neobhodnost dodatne edukacije direktorjev šol.</s><s>Rezultati raziskave kažejo da direktorji srednjih šol težijo stilu delegiranja, kateri podrazumeva maksimalno udeležbo zaposlenih pri odločanju, ker govoreč o svojem odnosu spram zaposlenih povdarja visok nivo tolerance in upoštevanja mnenja.</s><s>Zaposleni v šolah so visoko pripravljeni za delo, imajo strokovno znanje, kar kaže na visoko strokovno zrelost.</s><s>Medtem, kritični dogodki kažejo, da primankljaj psihološke zrelosti, oziroma nezadostna motiviranost in nezadostno zgrajen odnos k obvezam in delovnim nalogam, onemogoča značajnejše uporabljanje stila 4 – delegiranje, kjer je prisotna niska usmerjenost vodje, tako po nalogah kot po odnosih.</s><s>Direktorji se zavedajo, da je uspešnost njihovega vodenja šole odvisna od možnosti, sposobnosti in voljnosti ljudi katere vodijo, kar je v osnovi Hersey Blanchard-ovega modela vodenja.</s><s>Zaradi tega, s programom profesionalnoega razvoja v šolah morajo biti zajeti vsi, tudi zaposleni in tudi direktor.</s><s>Neobhodno je razvijati učitelje v smeri razširjenega profesionalizma, kar ustvarilo</s>\n<s>posljednje vrijeme na vaše prijateljsko konverziranje i očiglednu brigu za njihovu dobrobit.</s><s>Njihovi rezultati rada su lošiji nego prije.</s>\n<s>2. Uočljivi rezultati rada vaše grupe se poboljšavaju.</s><s>Potrudili ste se da su svi njeni članovi svjesni svojih uloga i normi.</s>\n<s>A) Angažirat ćete se u smislu prijateljske interakcije, ali ćete osigurati da svi članovi budu svjesni svojih uloga i normi.</s>\n<s>3. Članovi vaše grupe ne mogu da riješe problem sami.</s><s>Vi biste ih obično ostavljali da se sami bave situacijom.</s><s>Grupni rezultati rada i međuljudski odnosi su bili dobri.</s>\n<s>C) Djelujete brzo i odlučno na rješavanju D) Ohrabrite grupu da radi na problemu i dostupni ste za razgovor</s>\n<s>5. Rezultati rada vaše grupe pogoršavali su se tokom posljednjih mjeseci.</s><s>Članovi nisu zainteresirani da ostvare ciljeve.</s><s>Redefiniranje uloga je u prošlosti pomagalo.</s><s>Njima je</s>\n<s>6. Došli ste kao novi rukovodilac u situaciju u kojoj postoji efikasno odvijanje aktivnosti.</s><s>Prethodni rukovodilac je bio strog.</s><s>Želite održati produktivnu situaciju, ali biste istovremeno željeli humanizirati okruženje.</s><s>A) Učiniti ono što možete da bi se članovi grupe osjećali važnim i uključenim</s>\n<s>D) Uključit ćete grupu u donošenje odluke, ali ćete se pobrinuti da se ciljevi ostvare.</s><s>7. Razmatrate veće promjene u strukturi</s>\n<s>B) Ishodovat ćete odobrenje grupe za vršenje promjene i dopustiti članovima da organiziraju implementaciju</s>\n<s>9. Vaš nadređeni vas je imenovao za šefa grupe za određeni zadatak koji je trebalo obaviti davno prije – rok za davanje preporuke o potrebnoj promjeni je prošao.</s><s>Grupi nisu jasni ciljevi zadatka.</s><s>Mnogi nisu prisustvovali sastancima redovno.</s><s>Sastanci su se pretvarali u neobavezna druženja.</s><s>Moguće je da oni znaju kako bi trebalo riješiti problem</s>\n<s>10.</s><s>Vaši podređeni, obično sposobni za preuzimanje odgovornosti, ne korespondiraju odgovarajuće na vaše nedavno redefiniranje normi</s>\n<s>A) Dopustit ćete uključenje grupe u redefiniranje normi, ali nećete navaljivati B) Redefinirat ćete norme i pažljivo vršiti superviziju</s>\n<s>Prethodni rukovodilac nije se uključivao u stvari grupe.</s><s>Grupa je adekvatno radila na ostvarenju zadataka i uputstava.</s><s>Međusobni odnosi u grupi su dobri.</s>\n<s>Članovi grupe su efektivno nastavili neke unutrašnje teškoće među podređenima.</s><s>Grupa ima izvanredne dosadašnje rezultate.</s>\n<s>Članovi grupe su efektivno nastavili ispunjavati širok spektar ciljeva.</s><s>Oni su radili harmonično tokom protekle godine.</s><s>Svi su dobro kvalificirani za obavljanje posla.</s><s>A) Pokušaćete da ponudite rješenje i istražiti potrebu za novim procesom</s>\n<s>B) Pustićete članove grupe da to sami riješe C) Djelovat ćete brzo i odlučno na korigiranju situacije i njeno preusmjeravanje</s>\n<s>D) Bićete dostupni za razgovor, ali budite oprezni da ne povrijedite odnos podređeni nadređeni</s>\n"}